close

Enter

Log in using OpenID

Bilten 2 - HUHIV-a

embedDownload
SADRŽAJ
Stop rizičnom spolnom odgoju!
str. 7
Simpozij u povodu Svjetskog dana
svjesnosti o virusnim hepatitisima
str. 20
Kako spriječiti nove infekcije?
str. 14
Prva godina s HIV-om
str. 22
Iz zatvora se širi zaraza opasnim
hepatitisom C
str. 17
Cijepljenje protiv pneumokokne
upale pluća
str. 30
04
SADRŽAJ
Korisnici droga i antiretrovirusno
liječenje
str. 33
Proturječan odgovor na terapiju
str. 46
Odgađanje terapije zbog tretiranja oportunističkih bolesti može
dovesti do progresije bolesti
str. 38
Velike količine OMEGA-6 masnih
kiselina smanjuju rizik transmisijeHIV-a dojenjem
str. 48
HIV/AIDS u srednjoj i istočnoj Europi
str. 43
Više od 2 milijuna djece živi s
HIV-om
str. 50
07
prof. Vlatka Matković
Nastavak:
Stop rizičnom
spolnom odgoju!
samozadovoljavanja.” (str. 73, program za Osnovne škole; str.
33, Program za trogodišnje srednje škole; str. 33, Program za
srednje škole)
“Razvijati svijest o tome da masturbacija predstavlja okretanje
prema unutra, prema sebi, onog dijela spolnosti i osobnosti
MIŠLJENJE JE KOALICIJE KAKO SU SLJEDEĆE TEME U
GROZD-ovom PROGRAMU OBRAĐENE NA NEPRIHVATLJIV NAČIN: (1) masturbacija, (2) kontracepcija, (3)
pobačaj, (4) spolni odnos, (5) ljubav, veze, brak, (6) homoseksualnost, (7) obitelj, roditeljstvo
koji je očito namijenjen da bude u odnosu s drugom osobom.” (str. 73, program za osnovne škole; str. 33, Program za
trogodišnje srednje škole; str. 33, Program za srednje škole)
Komentar: Masturbacija se u današnje vrijeme, za razliku
od prošlih vremena, smatra normalnom, zdravom seksualnom aktivnošću koja je ugodna, prihvatljiva i sigurna i koju
većina ljudi upražnjava. Priručnici za djecu i mlade te stručne
publikacije smatraju masturbaciju normalnim oblikom seksualnog ponašanja i iskazivanja vlastite seksualnosti (Naik,
2005; Kuzman i Zarevski, 2004; Claussener-Petit, 2002; Ortner, 2002; Bastašić, 1995; Bundgaard, 1995; Hyde, 1994; Meredith i Gee, 1993; Crooks i Baur, 1990). Također, znanstvena
literatura navodi da masturbacija čini sastavni dio seksualne
terapije (Charlton, 2004).
Kontracepcija
“Spoznati da ne postoji seks uz sigurnu zaštitu od trudnoće
i spolno prenosivih bolesti (ograničena sigurnost).” (str. 76,
Program za osnovne škole; str. 48, Program za trogodišnje
srednje škole; str. 48, Program za srednje škole)
“Razvijati svijest o tome da je dijete prirodni mogući rezultat
svakog spolnog odnosa i da je to dijete odgovornost njegove
majke i njegova oca.” (str. 76, Program za osnovne škole; str.
61, Program za trogodišnje srednje škole; str. 62 program za
srednje škole)
Masturbacija
“Razvijati sposobnost kontroliranja vlastitog spolnog
uzbuđenja i sposobnost nadvladavanja eventualne navike
“Razlikovati kontraceptivno i abortivno djelovanje nekih sredstava reguliranja trudnoće.” (str. 48, Program za trogodišnje
srednje škole; str. 48, Program za srednje škole)
“Razvijati svijest o tome kako kontraceptivna sredstva mi-
prirodnih metoda planiranja začeća.” (str. 74, Program za os-
jenjaju bit spolnog čina jer ne respektiraju cjelovitu prirodu
novne škole)
odnosa žene i muškarca, koja je u svojoj biti složena, ali i
fascinantno skladna.” (str. 59, Program za trogodišnje srednje
“Znanje o plodnosti žene i muškarca kao temelj aktualnih
škole; str. 72, Program za srednje škole)
prirodnih metoda planiranja začeća: ovulacijska (Billingsova) metoda i simptotermalna metoda.” (str. 59, Program za
“Znanje o plodnosti žene i muškarca kao temelj aktualnih
trogodišnje srednje škole; str. 59, Program za srednje škole)
Komentar: Ovdje je riječ o manipulaciji koja ima za cilj
pobačaja. Žene imaju pravo odlučiti žele li, kada i s kim
uvjeriti djecu i mlade da se ne mogu zaštiti osim prirodnim
rađati djecu. Da bi ostvarile to pravo, pobačaj i kontra-
metodama, i to u braku. Naglasak cjelokupnog programa
cepcija moraju biti legalni, sigurni i dostupni svim ženama.
je na planiranju začeća, umjesto na sprječavanju spolno-
Pobačaj je u Hrvatskoj legalan prema Zakonu o zdravstven-
prenosivih infekcija i neželjene trudnoće. Smatramo izrazito
im mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje
pedagoški neprimjerenim stavljati naglasak na planiranje
o rađanju djece iz 1978. godine. Rezultati ispitivanja javnog
začeća umjesto na korištenje kontracepcije, jer je za mlade
mnijenja govore u prilog sekularnog stava o pobačaju – 65%
osobe prioritet zaštita u spolnim odnosima, a ne moguća
građana i građanki Republike Hrvatske podržava pravo na
odgovornost roditeljstva.
pobačaj (GFK, 2004). U Europskom parlamentu izglasana je
Neutemeljena i netočna, a pritom i vrijednosno obojana
2002. godine rezolucija o seksualnim i reproduktivnim pra-
tvrdnja da kontracepcija mijenja bit spolnog čina može
vima koja donosi preporuke zemljama članicama, ali i onima
nanijeti štetne posljedice po reproduktivno zdravlje djece i
koje pristupaju EU, vezane uz prikupljanje podataka, razvoj
mladih.
politika za unaprjeđenje seksualnih i reproduktivnih prava,
Nadalje, upotreba prirodnih metoda kod mladih je ljudi
besplatnu kontracepciju i usluge planiranja obitelji, promo-
izuzetno problematična radi nepouzdanosti. Mlade djevojke
viranje “hitne kontracepcije”, legislativu koja će omogućiti
koje najčešće imaju neredovit menstrualni ciklus (na što
siguran pobačaj, zabranu krivičnog progona žena koja su
može utjecati i stres iz okoline: školski i obiteljski problemi
imale ilegalan abortus, poboljšanje znanja i informiranosti te
itd.) ne smiju se oslanjati na prirodne metode zaštite od
seksualnu edukaciju i savjetovališta za planiranje obitelji za
začeća kao djelotvorne.
mlade. Stoga je ovakvo poučavanje ne samo protuzakonito nego nameće religijski svjetonazor djeci i mladima koji
Nadalje, prirodne metode ne štite od spolnoprenosivih
pohađaju državne škole. Djeca i mladi imaju pravo na cjelo-
infekcija uključujući i HIV/AIDS (usp. WHO fact-sheet o
viti, znanstveno i zakonski utemeljeni spolni odgoj i obrazo-
djelotvornosti kondoma). Smatramo važnim ukazati na
vanje u sklopu javnih obrazovnih programa.
činjenicu kako je pristup predlagatelja iznimno neodgov-
“Razvijati svijest o tome da je spolni odnos fizička oznaka
oran, jer se odbijanjem razgovora o odgovornom seksual-
predanja jedne osobe drugoj te da je iskorištavanje spolnih
nom ponašanju povećava rizik širenja HIV-a (usp. UNAIDS
odnosa isključivo za zadovoljenje privlačnosti čini osobu
zaključak: http://www.unaids.org/en/Policies/HIV_Preven-
manje sposobnom za stvarno originalno predanje.” (str. 75,
tion/Condoms.asp ) i ostalih spolnoprenosivih infekcija.
Program za osnovne škole)
Konačno, nedavno istraživanje javnog mnijenja pokazalo je
da 83% ispitanika/ica smatra da bi djeca u školi trebala učiti
Komentar: Za ovakvu tezu ne postoji znanstvena pot-
kako koristiti kondom (Agencija Mediana za Jutarnji list,
vrda, nego se radi o vrijednosnom stavu. Većina osoba je
16.01.2007.).
barem jedanput u životu imala seksualni odnos temeljen
primarno ili isključivo na privlačnosti partnera/partnerice
Pobačaj
(činjenica je da sve nacionalne studije provedene u razvijenim zemljama pokazuju da golema većina počinje sa sek-
“Razvijati spoznaju da, kada se razmišlja o pobačaju, rješenje
sualnim odnosima prije braka). Najnoviji podaci za Hrvatsku
koje ide protiv života nikada i ni za koga nije “jedino” niti
govore da je prosječna dob stupanja u prvi spolni odnos
dobro.” (str. 62, Program za srednje škole; str. 61, Program za
17,2 godine za mladiće i 17,6 godina za djevojke (Štulhofer et
trogodišnje srednje škole)
al., 2006), a podaci Državnog zavoda za statistiku govore da
je prosječna starost pri sklapanju prvog braka za žene 26,1
Komentar: Ovakav stav o pobačaju suprotan je
godina, a za muškarce 29,1 godina. Spolna aktivnost prije
hrvatskom zakonodavstvu i međunarodnim standardima
braka, koja je za većinu realnost (a tu spadaju i pripadnici/
reproduktivnog zdravlja i prava (CEDAW, ICPD), stoga što
ice religijskih zajednica koje to ne odobravaju), nipošto ne
ograničava reproduktivna prava žena i promiče zabranu
znači da će mladi time biti nesposobni za brak. Posljednje
istraživanje javnog mnijenja pokazalo je da 81,8% ispitanika/
Komentar: Riječ je o teološkoj postavci (vrijednosti), a
ica odobrava spolne odnose prije braka, uključujući i 72,2%
ne o znanstvenoj spoznaji. „Stvarni smisao“ nije znanstvena
onih koji se deklarirali kao vjernici/ice (agencija Mediana za
nego vrijednosna kategorija. Znanost o seksualnosti (sekso-
Jutarnji list, 16.01.2007.).
logija) drži da ljudska seksualnost ima niz funkcija, od os-
Spolni odnos
“Razvijati svijest o tome da se spolni odnos u samoj svojoj prirodi sastoji od komponente sjedinjenja (međusobne
ljubavi žene i muškarca) i komponente prokreacije (stvaranja
novog života).” (str. 47, Program za trogodišnje srednje škole;
str. 47, Program za srednje škole)
“Razvijati svijest o tome da je spolni odnos fizička oznaka
tvarivanja intimnosti, preko prevencije/rješavanja sukoba i
komunikacije do užitka, reprodukcija, smanjivanja stresa itd.
(usp. Abramson i Pinkerton, 1995). Nadalje, posebno je neprihvatljivo što oba citata izričito diskriminiraju neheteroseksualne osobe, što je u suprotnosti s člankom 3. Ustava RH,
Zakonom o ravnopravnosti spolova, Obiteljskim zakonom i
Zakonom o istospolnim zajednicama.
Ljubav, veze, brak
predanja jedne osobe drugoj i da on dobiva svoj stvarni
smisao samo u cjelovitom odnosu utemeljenom na ljuba-
“Razvijati svijest da se stjecanjem navike ulaska u veze s
vi između muškarca i žene u trajnoj vjernoj zajednici (br-
površnim i krivim motivima gubi sposobnost ostvarivanja
aku).” (str. 49, Program za srednje škole; str. 49, Program za
veze s dubljim i pravim motivima.” (str. 36, Program za
trogodišnje srednje škole)
trogodišnje srednje škole; str. 36 Program za srednje škole)
Komentar: Homoseksualnost, kao i heteroseksualnost,
predstavlja jedan od seksualnih identiteta. Seksualna orijentacija jedna je od komponenti identiteta osobe, a odnosi
se na emocionalnu, seksualnu i/ili romantičnu privlačnost
prema drugoj osobi. Kod većine ljudi seksualna se orijentacija formira u vrlo ranoj životnoj dobi i pojavljuje se bez
bilo kakvog prethodnog seksualnog iskustva. Diskriminacija osoba homoseksualne orijentacije je zakonski zabranjena, pa su stoga ovakve tvrdnje neprihvatljive, posebice
u svjetlu društveno raširene homofobije koju bi odgojnoobrazovni programi trebali prevenirati, a ne poticati. Ovakvi
homofobični stavovi dodatno otežavaju borbu protiv stig-
Komentar: Ovo bi značilo da iskustvo kratkotrajne veze
rađa psihičke probleme koje osobu čine nesposobnom za
uspješnu vezu. Riječ je o tvrdnji koja ne počiva na znanstvenim spoznajama. Većina današnjih supružnika imala je
kratkotrajnu/lošu/neuspješnu vezu koja ih nije učinila nesposobnima za brak.
“Razvijati spoznaju o tome da se brak odnosno potpuno
predani odnos već po samoj svojoj definiciji ne može ‘isprobati’ .” (str. 61, Program za trogodišnje srednje škole; str. 62,
Program za srednje škole)
Komentar: Klinička literatura govori o tome da intimnost
nije nužno vezana uz brak, niti brak automatski proizvodi intimnost. Način ostvarivanja intimnosti, kao i njezinu važnost,
učimo kroz prijateljstva i romantične veze. Iskrena i otvorena
komunikacija predstavlja temelj kvalitetnog odnosa, i to je
vještina koja se može naučiti. Predani odnos jest, kao i druge
stvari u našem životu, nešto što se uči, dakle nužno je temeljen na iskustvima.
Homoseksualnost
matiziranja i netolerancije seksualnih (i ostalih) manjina u
Republici Hrvatskoj .
Obitelji, roditeljstvo
“Razvijati spoznaju da razlozi rastave braka često leže u krivim motivima ulaska u brak i lošim predispozicijama osoba
koje ulaze u brak odnosno njihovoj nesposobnosti za pravu
ljubav.” (str. 61, Program za trogodišnje srednje škole; str. 62,
Program za srednje škole)
“Razvijati svijest o tome da su odluke o roditeljstvu prvenstveno povezane s ljestvicom životnih vrijednosti roditelja i
njihovom spremnošću za ljubav, a manje s materijalnim okolnostima, iako se one često stavljaju u prvi plan kao opravdanje za mali broj djece.” (str. 61, Program za trogodišnje
srednje škole; str. 62, Program za srednje škole)
“Razvijati svijest da već njihovo sadašnje ponašanje i stavovi
utječu na predispozicije za uspješan brak odnosno sposobnost za pravu ljubav” (str. 61, Program za trogodišnje srednje
škole; str. 62, Program za srednje škole)
Komentar: Ovdje je također riječ o vrijednosnom stavu
koji diskriminira razvedene osobe i osobe koje se odlučuju
“Istražiti i odrediti razliku između homoseksualnosti kao
na kohabitaciju umjesto braka. Djeca koja žive u jedno-
(normalne) faze razvoja/ privremene ili trajne orijentacije/
roditeljskim obiteljima, a kojih po popisu stanovništva iz
ponašanja/ trenda, imidža.” (str. 46, Program za trogodišnje
2001. godine ima 15%, kao i djeca koja žive bez roditelja u
srednje škole; str. 46, Program za srednje škole)
ustanovama, mogu se osjetiti manje vrijednima. Također se
“Razvijati svijest o tome da se homoseksualni čin protivi
manje vrijednom mogu osjetiti i djeca kojoj nisu poznata
samoj prirodi spolnog čina.” (str. 46, Program za trogodišnje
oba roditelja ili su im roditelji umrli, odnosno djeca koja su
srednje škole; str. 46, Program za srednje škole)
usvojena, pa ne žive s biološkim roditeljima.
Navedeni stav je potencijalno opasan zato što može potaknuti diskriminativan stav i netoleranciju prema osobama
koje žive u izvanbračnim zajednicama, a koje su prepoznate
u hrvatskom pravnom poretku ili prema osobama razvedenim osobama, a kojih je u Hrvatskoj 22%. Štoviše, ovakve
tvrdnje su u suprotnosti s Ustavom RH koji svakome jamči
zaštitu osobnog i obiteljskog života (čl. 35).
LITERATURA:
Abramson , P., Pinkerton, S. (1998): O užitku: razmišljanja o
naravi ljudske spolnosti. Zagreb, Jesenski i Turk.
Baldo, M., Aggleton P., Slutkin, G.(1993): Does Sex Education
Lead to Earlier or Increased Sexual Activity in Youth? Report
by World health Organization, Global Programme on AIDS:
presented at IXth International Conference on AIDS, Berlin.
Bastašić, Z. (1995): Pubertet i adolescencija. Zagreb, Školska
knjiga
Bundgaard, L. (1995): Seksološki savjetnik za mlade. Zagreb,
Prosvjeta.
Card, J., Becker, S., Hill, D. (1998): The PASHA Program Sourcebook: Promising Teen pregnancy and STD/HIV/AIDS Prevention Programs. Los Altos, CA: The program Archive on
Sexuality, Health & Adolescence.
Charlton, R. (2004) (ur.): Rješavanje seksualnih problema.
Zagreb, Profil.
Claussener-Petit, M. (2002): Seksualnost tinejdžera. Zagreb,
Profil.
Crook, R., Baur, K. (1990): Our Sexuality. California, Benjamin/Cummings Publishing Inc.
Grunseit, A., Kippax, S., Aggleton, P., Baldo, M., Slutkin, G.
(1997): Sexuality Education and young people’s sexual behavior: A review of studies. Journal of Adolescent Research,
12, 421-453. (Review commissioned by the World Health
Organization, Global Program on AIDS).
Holland, J., Ramazanoglu, C., Sharpe, S., R. Thomson (1992):
Pleasure, Pressure, and Power: Some Contradicitons of Gendered Sexuality. The Sociological Review 38, 645-673.
Hyde, J. S. (1994): Understanding Human Sexuality. New
York, McGraw-Hill, Inc.
Katekizam katoličke crkve (1994): Hrvatska biskupska konferencija, Čakovec, TIZ ZRINSKI d.d.
Kirby, D. (1997): No Easy Answers: Research Findings on
Programs to Reduce Teen Pregnancy. Washington, DC, The
National Campaign to Prevent Teen Pregnancy.
Kim, N., Stanton, B., Li, X., Dickersin, K., Galbraith, J. (1997):
Effectiveness of the 40 adolescent AIDS-risk reduction interventions: A quantitative review. Journal of Adolescent
Health, 20, 204-215.
Kirby, D. (1984). Sexuality Education: An Evaluation of Programs and Their Effects. Santa Cruz, California, Network
Publications.
Kirby, D. (2001): Emerging Answers: Research Findings on
Programs to Reduce Teen Pregnancy. Washington, DC, National Campaign to Prevent Teen Pregnancy.
Kippax , S., Crawford, J., Waldby, C., Benton, P. (1990): Women negotiating heterosex: Implications for AIDS prevention.
Womens Studies International Forum, 13, 533-542.
Kirby, D. (1985a): The effects of selected sexuality education
programs: Toward a more realistic view. Journal of Sex Education and Therapy, 11, 28-37.
Kirby, D. (1985b): Sexuality education : A more realistic view
of its effects. Journal of School Health, 55, 421-424.
Kirby, D. (1992): School-based programs to reduce sexual
risk-taking behaviors. Journal of School Health, 62, 280-287.
Kuzman, M., Zarevski, P. (2004): Odrastanje i spolnost – reproduktivno zdravlje. Zagreb, Makarana d.o.o.
Meredith, S., Gee, R. (1993): Nezgodne godine-sve o spolnosti za mlade. Zagreb, Mladinska knjiga.
Naik, A. (2005): Totalni zdravstveni vodič za cure. Zagreb,
Profil.
Ortner, G. (2002): Treba znati!- odgovori na osjetljiva pitanja
za cure i dečke od 13 do 17 godina. Zagreb, Mozaik knjiga.
Rivers, K., Aggleton, P. (1999): Adolescent Sexuality, Gender
and the HIV Epidemic. URL: http://www.undp.org/hiv/publications/gender/adolescence.htm
Effectiveness of male latex condoms in protecting against
pregnancy and sexually transmitted infection, Factsheet
243, WHO, 2000.
UNAIDS zaključak: http://www.unaids.org/en/Policies/HIV_
Prevention/Condoms.asp ).
Progress in Reproductive Health Research,WHO, No.67,
2004.
Istraživanje GFK; URL: http://www.gfk.hr/press/slicice.htm
Štulhofer, A., Ajduković, D., Božičevič, I., Kufrin, K. (2006):
HIV/AIDS i mladi – Hrvatska 2005. Zagreb, Hrvatski Zavod
za javno zdravstvo.
Žene i muškarci u Hrvatskoj 2006, Državni zavod za
statistiku,URL: http://www.dzs.hr
14
dipl. ing. Ivana Crnčić
Kako spriječiti nove
infekcije?
Povećanje primjene antiretrovirusne terapije, zajedno s dobrom posvećenosti terapiji, ima velike šanse smanjiti širenje
virusa HIV-a, zaključeno je prema matematičkom modelu
koji su razvili kanadski znanstvenici.
Izračunato je da bi se više od dvije trećine svih predviđenih
novih infekcija do 2030. godine moglo spriječiti ukoliko sve
osobe predviđene za uzimanje terapije započnu s tretmanom kada im je razina CD4 stanica oko 350/ml krvi, što je
trenutna službena preporuka za početak terapije.
Proći će još mnogo vremena do razvitka djelotvornog cjepiva, a trenutne preventivne akcije postižu samo djelomičan
učinak. Terapija antiretrovirusnim lijekovima, koja postaje
sve dostupnija diljem svijeta, znači dulji i kvalitetniji i zdraviji
život za HIV-pozitivne osobe.
Osim toga što antiretrovirusna terapija koristi oboljelim
pojedincima, ona koristi i javnom zdravstvu. Terapija antiretrovirusnim lijekovima smanjuje količinu virusa u tijelu,
značajno smanjujući infektivnost HIV-pozitivnih osoba.
Nedavna sporna izjava vodećih HIV-stručnjaka u Švicarskoj
govori da se HIV-pozitivne osobe koje redovito uzimaju
terapiju, koje imaju nevidljivu razinu virusa u krvi posljednjih
šest mjeseci te koje nemaju spolnoprenosivih infekcija ne bi
trebale smatrati zaraznima za svoje partnera.
Čak i u zemljama u kojima je terapija već duže vrijeme lako
dostupna, velik broj pacijenata ne započinje s terapijom čak
i kada im vrijednosti CD4 ukazuju na opasnost od nastanka
oportunističkih bolesti. Da bi se postigli dobri rezultati i iz
bjegao razvoj rezistentnosti, potrebna je visoka posvećenost
terapiji, što je mnogim pacijentima vrlo teško održavati.
Istraživanje prema matematičkom modelu provedeno je u
Britanskoj Kolumbiji, u kojoj je dostupnost terapije jednaka
za sve. Cilj je bio ustanoviti kako će povećanje dostupnosti
antiretrovirusne terapije, rani početak uzimanja terapije te
poboljšana posvećenost terapiji utjecati na širenje epidemije
HIV-a 2030. godine.
Trenutno samo 50% od svih HIV-pozitivnih osoba u Britanskoj Kolumbiji započinje s terapijom prije nego što im vrijednosti CD4 padnu ispod 200/ml krvi, a pacijenti koji već
koriste antiretrovirusnu terapiju uzimaju približno 78% doza
lijekova, što je daleko od ciljanih 95% te stvara veliku opasnost od razvoja rezistentnosti. Izračunato je da bi ta razina
pokrivenosti terapijom te posvećenosti dovela do umjerenog povećanja u godišnjem broju novih HIV-infekcija od 421 u 2006. godini do 462 u 2030. godini.
Nadalje, izračunat je mogući utjecaj većeg broja pacijenata koji bi započeli s terapijom prije nego što im broj CD4
stanica padne ispod 200/ml krvi. Kalkulacije su pokazale da
bi se broj novih infekcija HIV-om smanjio za 37% kada bi
75% pacijenata pogodnih za početak terapije započelo s
bolja pokrivenost
terapijom rezultirala značajnim
smanjenjem broja
novih infekcija
uzimanjem terapije do toga stadija. Kad bi svih 100% pacijenata započelo s terapijom prije nego što im vrijednosti CD4
padnu ispod 200/ml krvi, čak 62% budućih transmisija bi se
spriječilo.
Trenutne preporuke savjetuju započinjanje terapije kada
su vrijednosti CD4 oko 350/ml krvi te su istraživači uključili
takvo, ranije započinjanje terapije u svoje modele.
Trenutna pokrivenost HIV-pozitivnih osoba terapijom od
samo 50% te 78-postotna posvećenost terapiji rezultiraju
umjerenim godišnjim porastom broja novooboljelih.
Ustanovljeno je da bi bolja pokrivenost terapijom rezultirala
značajnim smanjenjem broja novih infekcija.
Kada bi 75% pacijenata započelo terapiju kad im je broj CD4
stanica 350/ml krvi, do 2030. bi se spriječilo 40% predviđenih
infekcija. Kad bi svi pacijenti započeli s terapijom na vrijeme,
broj novih infekcija smanjio bi se za 67%.
Prema modelu istraživača, daljnja ekspanzija antiretrovirusne
terapije rezultirala bi bržim smanjenjem broja novih infekcija
te smanjenjem troškova liječenja.
izvor: NAM AIDSMAP web stranica
17
prof. dr. Vitomir Burek
EPIDEMIJA
Istraživanje infektologa o zaraznim
bolestima među
zatvorenicima
Iz zatvora se širi
zaraza opasnim
hepatitisom C
Autor: Diana Glavina
Bureka utemeljena na konkretnim podacima iz dvadesetak
hrvatskih zatvora.
Loša prognoza
Od ukupno oko 10.300 zatvorenika i pritvorenika, testirano
ih je 4800, dakle gotovo 50 posto, što je relevantan i reprezentativan uzorak za donošenje zaključaka – govori prof.
Burek, voditelj projekta koji je trajao pune tri godine, a čiji
su nositelji Zarazna bolnica i Zatvorska bolnica u Zagrebu u
kojoj je za istraživanje bila zadužena dr. Jadranka Horvat.
Dok je u općoj populaciji incidencija hepatitisa B jedanaest
posto, u zatvorskoj je populaciji zaraženost čak 17 posto, a
u skupini intravenoznih narkomana čak 30 posto. Ili, među
4800 testiranih zatvorenika virus hepatitisa B otkriven je u
čak 379 osoba. Podaci su još dramatičniji kod raširenosti infekcije virusom hepatitisa C.
U općoj populaciji incidencija ovoga virusnog hepatitisa
iznosi 1,1 posto, među zatvorenicima čak 14,5 posto, a u
skupini intravenoznih narkomana zaraženost je 50 posto!
Ukupno je otkriveno 279 osoba inficiranih virusom hepatitisa C.
Uza sve to, među testiranim zatvorenicima otkrivene su i
203 osobe, istovremeno inficirane virusima hepatitsa B i C.
Iako su naravno svi zaraženi potencijalno teški bolesnici jer u
velikom dijelu virusni hepatitisi uzrokuju kronično oštećenje
Foto: Kristina Štedul Fabac
jetre, pa i karcinom, istovremena zaraženost B i C virusima
hepatitisa upućuje na posebno lošu prognozu u razvoju
bolesti oštećenja jetre – izdvaja prof. Burek.
Raširenost infekcije virusnih hepatitisa među zatvorenicima i pritvorenicima u zatvorima u Hrvatskoj daleko je viša
Naglašava također da zaraženi zatvorenici već unutar za-
nego u općoj populaciji! Ovo više nije samo procjena stanja,
tvorskog sustava šire infekciju. Višekratnim testiranjem
vjerojatnost ili očekivanje, već tvrdnja infektologa Klinike
utvrđeno je da je dio ljudi u zatvor ušao s negativnim sta-
za infektive bolesti “Dr. Fran Mihaljević” prof. dr. Vitomira
tusom, ali su nakon nekog vremena postali pozitivni, a da u
međuvremenu nisu bili izvan zatvora. Zna se da se u zatvori-
se uz podršku Ministarstva pravosuđa i Ministarstva zdravst-
ma intravenozno konzumira droga, da ima homoseksualnih
va, koje je izdvojilo 750.000 kuna za testiranje krvi. Lijekovi i
kontakata, silovanja, incidenata u kojima se dolazi u kontakt
za hepatits B i C iznimno su skupi, ali je terapija omogućena
s tuđom krvi. Infekcija se tako širi.
zahvaljujući donacijama farmaceutskih tvrtki koje proizvode
Širit će infekciju
cjepivo odnosno lijekove. No, kako je otkrivanje inficiranih
virusnim hepatitisom među zdravstvenim prioritetima Europske unije, voditelj projekata očekuje da ovo istraživanje
I ako postotak inficiranosti virusom hepatitisa B projicira-
može osigurati određena sredstva i od pretpristupnih fon-
mo na sve zatvorenike, ukupno su 1633 zaražena, ali još 31
dova, i od Svjetske banke, i od Svjetske zdravstvene orga-
osoba infekciju zaradi u zatvoru. Kod virusa hepatitisa C u
nizacije.
zatvor, pak, ulazi 1448 pozitivnih, a izlazi 125 zaraženih više
– kaže naš sugovornik te dodaje da se ne radi o bezazlenom problemu, ne samo zato što su svi ti ljudi kao pojedinci opeterećeni bolešću već i zato što će oni izići iz zatvora
i širiti infekciju. Upravo je zato testiranje i otkrivanje infekcije
virusnim hepatitisima u zatvorskom sustavu bilo prvi korak.
Osnovana su i savjetovališta za edukaciju o ovom zdravstvenom problemu, a cijeli je posao zaokružen liječenjem. Tristo
zatvorenika s negativnim statusom na virus hepatitisa B već
su primili cjepivo, a u zatvorskoj bolnici na Svetošimunskoj
u Zagrebu terapiju pegiliranim interferonom prima za sada
čerdesetak pacijenata zaraženih virusom hepatitisa C.
U programu je i liječenje inficiranih virusom hepatitisa B,
čime smo uz znanstveni, dobili i vrlo bitan praktični aspekt
cijeloga projekta – zaključio je prof. Burek.
Jedinstven projekt
Prof. Burek je preliminirane podatke istraživanja u pentalnim ustanovama prezentirao na međunarodnim stručnim
skupovima i pokazalo se, kaže, da imamo jedinstven projekt
u Europi. U nekim je zemljama bilo pokušaja evidentiranja
raširenosti infekcije virusnim heptitisima u zatvorima, ali
nikada nisu dovedeni do kraja, što podrazumijeva testiranje,
edukaciju i liječenje.
Lijekovi iz donacija Farmaceuta
Projekt testiranja zatvorenika na virusne hepatitise provodio
Preuzeto iz Večernjeg lista, 08.06.2008.
20
doc. dr. sc. Adriana Vince
Simpozij u
povodu Svjetskog
dana svjesnosti o
virusnim hepatitisima
što bolje preventivne mjere te primjerenu podršku osobama
koje već žive s hepatitisom. Europski parlament je 2007. godine usvojio Deklaraciju o hepatitisu C, a Europski centar za
kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) uvrstio je borbu protiv virusnih hepatitisa kao prioritet u svoj petogodišnji plan
(2009. – 2013.).
Svoj doprinos svjesnosti o hepatitisima dao je i naš poznati
maratonac gosp. Opačak, koji je na dan održavanja simpozija u 9,30 iz Klinike za infektivne bolesti krenuo prema
Sljemenu.
Suorganizatori skupa bili su Referentni centar za dijagnostiku
“Jesam li ja broj 12?” mogao bi se zapitati danas svaki
i liječenje virusnih hepatitisa Ministrstva zdravstva i socijalne
čovjek na Zemlji. Naime, stručni podaci upućuju da je svaki
skrbi, Gradski ured za zdravstvo i socijalnu skrb, Klinika za
dvanaesti stanovnik Zemlje zaražen virusom hepatitisa B ili
infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ i Hrvatsko društvo za
C, koji, ako se ne liječe, u značajnim postocima dovode do
infektivne bolesti Hrvatskog liječničkog zbora.
ciroze jetre i razvoja karcinoma jetre.
Zbog toga se u svijetu 19. svibnja pod geslom „Jesam li ja broj
Ciljevi u borbi protiv virusnih hepatitisa:
12?“ obilježava Svjetski dan svjesnosti o virusnim hepatiti-
::: podizanje medicinske i opće društvene svjesnosti o
sima. I Hrvatska se priključila zemljama svijeta obilježavajući
značenju virusnih hepatitisa
taj dan.
::: prevencija daljnjeg širenja zaraze - otkrivanje zaraženih
Virusni hepatitisi su jedna od emergentnih infektivnih bolesti
osoba
koje predstavljaju velik javno-zdravstveni problem, jer je ne-
::: oboljelim osobama pružiti najbolje moguće liječenje pre-
kim oblikom virusnog hepatitisa zaraženo oko 3 % svjetske
ma svjetskim standardima
populacije. Epidemiološke su procjene da u RH od nekog
::: pružiti najbolju moguću medicinsku skrb i društvenu pot-
oblika kroničnog hepatitisa boluje oko 100 000 ljudi.
poru osobama koje se ne mogu izliječiti
::: utjecati na postojeće društvene predrasude prema obo-
Program simpozija obuhvatio je sve relevantne teme i
spoznaje o virusnim hepatitisima, s naglaskom na situaciju u RH - od epidemiologije, mogućnosti i rezultata
liječenja, novih metoda dijagnostike, otkrivanje hepatitisa u
visokorizičnim skupinama bolesnika, liječenje intravenskih
korisnika droga pa do prikaza rada Udruga bolesnika u RH.
Organizacijom skupa, Klinika za infektivne bolesti, kao
glavna institucija u liječenju tih bolesnika u RH, želi potaknuti medicinsku i širu javnost na konstruktivno sagledavanje
tog problema te donošenje smjernica za izradu Nacionalne
strategije i programa za borbu protiv virusnih hepatitisa za
ljelima.
22
dipl. soc. radnica, Kristina Duvančić
Prva godina
s HIV-om
Osnovni vodič za novodijagnosticirane
Da biste znali što
vas očekuje tijekom
prvog pregleda,
pripremite se da ćete
nakon vađenja krvi s
liječnikom
razgovarati o
Prvi mjesec s HIV-om
Drugi tjedan s HIV-om
Ako još niste, svakako dogovorite prvi pregled u Klinici za
infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“.
Očekujte duži razgovor tijekom prvog pregleda.
::: vašoj zdravstvenoj prošlosti - liječnik će vas pitati kada ste
prvi put pozitivno testirani na HIV te imate li kakve simptome kao što su groznica, znojenje tijekom noći, gubitak
težine, proljev, kožni osip ili promjene u vašem mentalnom
statusu. Pripremite se na pitanja o spolnoprenosivim bolestima, herpes zosteru, virusnom hepatitisu, bakterijskim infekcijama, ginekološkim problemima… te gdje ste živjeli ili
putovali.
::: spolnom ponašanju - razgovarat ćete o ponašanjima koja
mogu voditi daljnjem prijenosu HIV-a. Liječnik će vjerojatno
htjeti znati jesu li vaši spolni partneri svjesni vašeg HIV-statusa. Vjerojatno ćete biti ohrabreni da ih informirate o svom
HIV-statusu. Također ćete vjerojatno dobiti informacije o
sigurnijem seksu te o važnosti dosljedne upotrebe prezervativa.
::: rekreacijskim supstancama i/ili injektiranju droga - možda
će vas doktor pitati o tome koliko alkohola pijete, kon-
zumirate li marihuanu ili tzv. party droge. Ukoliko doktor
posumnja da drogu koristite intravenozno, vjerojatno će vas
pitati o vašoj praksi uzimanja droge, izvoru igala, dijelite li ih
s kime i, ako da, s kim.
::: depresiji - depresija je zajednička velikom broju HIVpozitivnih osoba. Liječnik vas može pitati o promjenama
raspoloženja, libidu, o navikama spavanja, apetitu, koncentraciji i pamćenju. Liječnik će vas vjerojatno pitati i kome ste
rekli svoju dijagnozu i kakvu podršku imate. Razgovor o toj
temi može sadržavati pitanja o partnerima, djeci, obitelji,
::: cijepljenja - postoji više cjepiva koja ćete vjerojatno primiti
stambenoj situaciji te radnoj okolini.
kroz određeno razdoblje (ne smijete primati živa cjepiva):
Što možete očekivati na prvom pregledu?
protiv pneumokoka (svakih pet godina)
protiv hepatitisa B, A
protiv gripe (svake godine).
Tijekom prvog posjeta liječniku možete očekivati kompletan fizički pregled. Doktor bi vam trebao pregledati kožu,
također i unutar usta, opipati limfne čvorove i određena
Treći tjedan s HIV-om
Prije nego otkrijete svoj HIV-status
područja oko trbuha te poslušati pluća pri udisaju i izdisaju.
Po potrebi može obaviti i druge preglede.
Prvi pregled
Mnogi kad saznaju svoju dijagnozu imaju potrebu o tome s
nekim popričati. Razmišljanja o otkrivanju svog HIV-statusa
određenim ljudima iz života mogu vas činiti nervoznima.
Na prvom će pregledu doktor napraviti nekoliko testova:
Dobra je vijest da to ne morate reći nikome. Budite selek-
::: ponavljani HIV-test - ukoliko ste svoju dijagnozu saznali
tivni pri odabiru kome reći.
na anonimnom testiranju ili ako nema dokumentacije o
vašem HIV-statusu, HIV-test će biti ponovljen
Kada budete spremni, željet ćete razmisliti o tome kome
::: određivanje viremije - ovaj test mjeri količinu virusa u
reći, a kome ne. Ovdje nema nekih određenih pravila jer će
vašoj krvi
se vaša razmišljanja s vremenom mijenjati. Možda ćete to
::: broj CD4 - pokazuje stanje vašeg imunološkog sustava
uskoro podijeliti s povjerljivim prijateljem, sljedeći mjesec
::: kompletna krvna slika - provjerava različite aspekte vaše
možda strancu na grupi podrške. Možete reći roditeljima ili
krvi
svojoj djeci. A možete i izabrati da nikome ne kažete.
::: sifilis test - moguće je da imate tu spolnu bolest, a da toga
niste svijesni
Odluka o otkrivanju svog HIV-statusa drugima isključivo
::: PPD (tuberkulinski test) - također je moguće da ste bili
je vaša. Međutim, svatko o tome ima svoje mišljenje. Neki
izloženi TBC-u, a da to ne znate
smatraju da je jedini odlučujući faktor otkrivanja drugima
::: test na toksoplazmozu - to je infekcija koju osobe s
taj jesu li ili nisu bili u izravnom kontaktu s vašim tjelesnim
HIV-om mogu dobiti preko termički neobrađenog mesa ili
tekućinama (krvi, spermom ili vaginalnom tekućinom).
mačjeg izmeta
Drugi smatraju da je dobro reći prijateljima ili obitelji radi
::: virusni hepatitis - vaš će doktor htjeti znati jeste li bili
podrške.
izloženi hepatitisu A, hepatitisu B i/ili hepatitisu C
::: drugi laboratorijski testovi - ovisno o vašoj dobi, spolu i
Štogod ljudi rekli, realnost je da su osobe s HIV-om selek-
drugim varijablama, možda će vaš doktor htjeti napraviti i
tivne u vezi otkrivanja svoga zdravstvenog stanja. Velik broj
::: dodatne pretrage
njih neodlučan je u vezi toga otkriti li uopće svoju dijagnozu.
Mnogi planiraju nikad ne reći određenim ljudima; neki žele
Bračnom drugu / partneru
objaviti svoj status nekome, a dio onih koji su nekome rekli,
Ako imate supruga, suprugu, dečka, djevojku, možete naći
radi toga su požalili.
utjehu u njegovoj / njezinoj podršci. Možda vam može
Zašto otkriti svoj status?
pomoći oko sitnih poslova te vas na taj način malo rasteretiti. Možda može poslušati vaše strahove i dati vam određene
savjete. Možda doći po vas nakon liječničkog pregleda. A
Razlozi otkrivanja HIV-statusa za svakog su drugačiji:
možda će vas samo slušati.
::: „pravo“ drugih da znaju
::: potreba za emocionalnom podrškom
Moguće je da vaš partner postane zabrinut za svoj HIV-sta-
::: pristup zdravstvenim i drugim službama
tus i da, umjesto da vam bude podrška, postane usmjeren
::: potreba za bliskošću
ponajprije na sebe. Ukoliko su vam posljednjih dana odnosi
::: ispravnost.
malo zategnuti, bolje odgodite priznanje. Jer, ono može
Razlozi za i protiv otkrivanja HIV-statusa
Kome biste trebali reći da ste pozitivni? Odgovor na to pitanje ovisi o tome što želite od osobe o kojoj razmišljate
da biste joj rekli. Možete reći supružniku ili partneru radi
emocionalne podrške ili zbog njezinog / njegovog zdravlja. Možete odlučiti ne reći svojoj djeci jer još nisu dovoljno
odrasli da to mogu shvatiti.
Dobro razmislite o tome kome ćete reći. U nastavku nešto o
rizicima i koristima otkrivanja statusa:
stvoriti samo veći pritisak vašoj vezi. Razmislite o pogodnom trenutku kada biste mu / joj mogli reći svoju dijagnozu.
Ono što je sad za vas najvažnije je da odvojite vrijeme samo
za sebe kako biste se lakše prilagodili novim okolnostima.
Prijatelju
Neke studije pokazuju da velik broj ljudi otkrije svoju dijagnozu bliskim prijateljima ili trenutnim partnerima netom nakon saznanja. Blizak prijatelj može vam dati drugačiji pogled
na novu situaciju. On / ona može biti najbolji oblik podrške
samo slušajući vas.
Treba imati na umu da su neki ljudi informiraniji o HIV-u
od drugih te samim time i drugačije gledaju na HIV te na
ljude zaražene njime. Može se dogoditi da se čini da prijatelj
statusa potencijalnim partnerima je osjećaj snage što ste,
dobro prihvati novosti, ali i da se dugoročno to promijeni.
unatoč teškim okolnostima, imali snage reći istinu.
Također nije izoliran slučaj da prijatelj nakon priznanja jed-
Ukoliko kažete ljudima da ste pozitivni prije spolnog odnosa,
nostavno ode.
to će u velikom broju slučajeva za posljedicu imati njihovo
povlačenje. Najvjerojatnije ćete naići na negativan odgovor,
Liječniku i stomatologu
ako ne i na izravno odbijanje. Ljudi se mogu preplašiti stu-
Otkrivanje HIV-statusa specijalistu za HIV trebalo bi biti vrlo
panja u spolni odnos, a neki čak i samog ljubljenja. Iako je ve-
lako. Što se tiče vašeg liječnika primarne zaštite, poželjno mu
lik broj ljudi danas upoznat sa sigurnijim seksom i time kako
je reći. Stomatolozima niste obvezni reći. Oni bi, kao uosta-
se virus može prenijeti, stigma i strah još uvijek su prisutni.
lom i svi zdravstveni radnici, trebali u radu sa svakim pacijen-
I ako pokušate ljude informirati o najvažnijim stvarima, nji-
tom koristiti standardne mjere zaštite, čija je svrha zaštita od
hove emocije mogu biti prejake. Iracionalan strah je nešto
različitih virusa, a ne samo od HIV-a.
što nije lako prevladati.
Time što liječniku otkrijete svoj HIV-status, riskirate gubitak
Roditelji
određenog stupnja privatnosti. Iako bi povjerljivost poda-
Ukoliko s roditeljima (ili barem s jednim od njih) imate do-
taka trebala biti zajamčena, u praksi to nažalost nije uvijek
bar odnos, otkrivanje vašeg statusa može utjecati na njegovo
tako. S druge strane još uvijek postoje zdravstveni radnici
daljnje učvršćivanje. Razmislite o tome da imate dijete koje
koji osjećaju nelagodu pri radu s osobama oboljelima od
je saznalo da je pozitivno - biste li to voljeli znati?
HIV-a.
S druge strane, ukoliko su vaši roditelji i inače previše usmjeTerapeutu ili savjetniku
reni na vašu dobrobit, novosti bi ih mogle jako pogoditi.
Koristi od razgovora s terapeutom, socijalnim radnikom, psi-
Moglo bi se dogoditi da ih morate educirati i pružati im
hologom ili psihijatrom o HIV-u mogu biti velike. Vjerojatno
emocionalnu podršku - a ukoliko za to još niste spremni,
ćete se osjećati ugodno što možete pričati s nepristranom
moglo bi vam stvoriti dodatni stres. Ako s roditeljima niste u
osobom o brojnim pitanjima koja vas muče. To mogu biti
najboljim odnosima, novosti bi ih mogli još i pogoršati.
pitanja vezana uz korištenje droga, seksualnost, trudnoću,
veze…
Braća / sestre i bliski članovi obitelji
Statistički, članovi obitelji su obično zadnje osobe kojima
Ukoliko terapeut ili savjetnik nema dovoljno iskustva u radu
se otkriva nečiji HIV-status - osim ako određeni član obitelji
s HIV-om i s tim povezanom problematikom, možete se
nije i prijatelj. Možda imate brata, sestru, strica, ujaka, tetu
osjećati svakako, ali ne ugodno. On vas tada može voditi u
ili nekog drugog člana obitelji s kojim biste mogli podijeliti
smjeru koji za vas nije koristan.
novosti. Otkrivanje HIV-statusa moglo bi vam pomoći da se
Spolni partneri i veze za jednu noć
osjećate manje usamljeno. Neke HIV-pozitivne osobe prije
nego kažu roditeljima, kažu braći ili sestrama.
Iako mnogi smatraju da bi osobe s HIV-om prije stupanja u
spolne odnose trebale potencijalnim partnerima otkriti svoj
Bliži članovi obitelji mogu biti slabo informirani o HIV-u i o
status pa njima ostaviti na izbor hoće li realizirati spolni od-
načinima njegova prijenosa. Ako npr. vaša sestra ima malu
nos ili ne, važnije je kako se ponašate nego što kažete. Uko-
bebu, može se dogoditi da će, ukoliko zna za vaš HIV-status,
liko svaki put koristite lateks prezervative, time znatno sman-
dobro razmisliti o tome hoće li vam dopustiti da se s bebom
jujete rizik od zaraze drugih (ukoliko koristite ovlaživače,
poigrate ili je čuvate.
koristite samo one na bazi vode - različite kreme, ulja i slično
oštećuju prezervativ i mogu ga učiniti propusnim za HIV).
Kolege na poslu
Korist koju biste vi osobno mogli imati od otkrivanja svog
Možda na poslu imate prijatelje kojima se možete povjeriti.
Oni vam mogu biti veliki oslonac i od velike pomoći.
Ali, ljudi vole ogovarati, osobito kolege s posla. Može se dogoditi da se jednom povjerite kolegi te da kasnije saznate da
je vašu tajnu podijelio s ostalima.
Odluka o tome kome reći je samo vaša, stoga budite selektivni i pažljivo razmislite o mogućim rizicima i koristima otkrivanja.
Istine i mitovi o HIV-u
Vjerojatno ćete se, kad saznate svoju dijagnozu, htjeti što
bolje informirati o HIV-u. U potrazi za informacijama susrest
ćete se s mnogo različitih - točnih, ali i onih koje to nisu.
Stoga, kad naiđete na neku informaciju, razmislite o tome
što je činjenica, a što bi moglo biti nečije mišljenje. Ono što
je najvažnije, obratite pozornost na izvor informacija. Ukoliko ne možete procijeniti koji bi izvor mogao biti relevantan,
oko toga se posavjetujte s liječnikom ili nekim educiranim
na području HIV-a.
Ukoliko razmišljate o alternativnoj terapiji, prvo preispitajte
vlastitu motivaciju. Okrećete li se alternativnoj medicini da
Možda ćete naići na informaciju na internetu, možda
biste se borili protiv HIV-a ili da se općenito osjećate bolje?
pročitati članak u novinama ili vidjeti neku obavijest. Neke
Naime, ukoliko očekujete da će određene biljke utjecati na
će informacije biti dobre, neke ne. Neke će se informacije
smanjenje vaše viremije ili porast broja vaših CD4 stanica,
odnositi izravno na vas, ali većina ipak neće. Zapamtite da
razočarat ćete se.
gotovo svatko može napraviti mrežnu stranicu, kao i svoje
mišljenje prikazati činjenicom. Stoga, kad pročitate nešto o
Mnogi se okreću različitim „ljekovitim“ biljkama jer su
HIV-u, pogledajte izvor, razmislite o tome koji je dio poruke
prirodne pa samim time ne mogu štetiti organizmu.
istinit, koji dio je nečije mišljenje te koji bi mogao biti povod
Međutim, to nije uvijek točno - pogotovo ako već koristite
izvora.
antiretrovirusnu terapiju. Neko bilje može s određenim lijekovima imati interakciju te pogoršati stanje.
Četvrti tjedan s HIV-om
Alternativna medicina
Imati HIV potpuno je razumljiv razlog za tjeskobu, depresiju
ili glavobolje. Također je razumljivo da si oni koji imaju tih
problema pokušavaju olakšati na različite načine, pa čak i
alternativnom medicinom.
Ali, važno je naglasiti da alternativna medicina ne poboljšava
samu bolest niti utječe na njezin tijek. U posljednjih dvadesetak godina mnogi su pokušavali dokazati da alternativna
medicina pozitivno utječe na HIV-bolest, ali u tome nisu
uspjeli. A određena alternativna terapija može bolest čak i
pogoršati.
Na početku se može činiti dobrom idejom u borbi protiv
HIV-a ojačati svoj imunološki sustav. Za neke manje virusne
infekcije alternativna terapija mogla bi kratkoročno biti dobra, ali za HIV se stimuliranje imunološkog sustava ne čini
dobrom dugoročnom strategijom.
Neki lijekovi na bazi bilja nisu dovoljno ispitani, neki mogu
uzrokovati alergijske reakcije, a neki proljev koji pak slabi apsorpciju određenih lijekova (npr. lijekova za HIV). Oni mogu
uzrokovati neuspjeh antiretrovisune terapije. Stoga, ako pijete bilo kakve lijekove, uključujući i one za HIV, trebali biste
nešto znati o mogućim interakcijama s biljnim preparatima.
Vitamini i vitaminski dodaci koje treba izbjegavati s
strane, nije dobro kad je vaša viremija visoka, a broj CD4 li-
lijekovima za HIV
mfocita malen.
::: Gospina trava (kantarion) - nemojte je koristiti ako ste na
CD4 limfociti su posebna vrsta bijelih krvnih stanica koje
terapiji. To je biljni proizvod koji ublažava blagu depresiju.
imaju značajnu ulogu u mobilizaciji imunološkog sustava
Ona može uzrokovati ozbiljne probleme ako se koristi s
protiv različitih mikroorganizama kao što su bakterije, virusi,
drugim lijekovima, uključujući amprenavir, efavirenz i indi-
gljive i praživotinje koje stalno napadaju naš organizam. HIV
navir.
napada te stanice.
::: Dodaci s češnjakom - neka istraživanja pokazala su da se
U zdravih osoba koje nisu zaražene HIV-om broj limfocita
u prisustvu dodataka s češnjakom koncentracija saquinavira
CD4 veći je od 500 u kubičnom milimetru krvi (kubični mili-
smanji za oko 50%.
metar krvi približno odgovara kapljici krvi). U vrijeme dok
antiretrovirusna terapija još nije postojala, broj limfocita
::: Grejp ili sok od grejpa - grejp vrlo često uzrokuje probleme
CD4 opadao je u prosjeku 50-100 godišnje. Kritična granica
kad se koristi zajedno s lijekovima (sok od grejpa interferira
za vaše limfocite je 200, kad vaše tijelo postaje podložnije
s više od pedeset lijekova, uključujući i lijekove za HIV; on
infekcijama.
usporava aktivnost jetrenog enzima koji ga metabolizira).
Velike doze vitamina C - velike doze vitamina C smanjuju
::: ako je broj vaših CD4 limfocita 500 ili veći, znači da je HIV
razinu nekih lijekova za HIV (inhibitor proteaze zvan indi-
minimalno oslabio vaš organizam
navir).
::: ako je broj vaših CD4 limfocita od 200 do 499, znači da je
::: Echinacea, ginseng ili ginko biloba - procjenjuje se da,
HIV slabo do umjereno naštetio vašem organizmu
ako se koriste zajedno s lopinavirom i ritonavirom, uzrokuju
određene nuspojave.
::: ako je broj vaših CD4 od 0 do 199, znači da je HIV prilično
naštetio vašem organizmu - vjerojatno ćete morati uzimati
Prije korištenja bilo kojih biljnih preparata svakako se
određene antibiotike radi prevencije drugih bolesti (npr.
posavjetujte s vašim liječnikom za HIV.
upale pluća).
Alternativna medicina pomaže psihi
Ima nekoliko važnih činjenica koje biste trebali znati o broju
gore spomenutih limfocita. Zaseban broj limfocita CD4 ne
Ukoliko tražite načine da reducirate stres, tjeskobu ili depres-
znači previše. Nemoguće je reći na temelju jednog nalaza
iju i simptome proizašle iz njih, možda vam u tome može
jesu li vaši CD4 u porastu ili opadaju. S druge strane, nji-
pomoći alternativna medicina, kao što su joga, masaža, kiro-
hov broj prirodno pomalo varira. On može biti niži ako
praktrika, meditacija, akupunktura.
ste prehlađeni ili čak viši ako je vaš imunološki sustav aktiviran zbog određenog razloga. Najbolji indikator vašeg
Limfociti CD4 i viremija
imunološkog sustava je cjelokupan trend vaših limfocita
Dva su osnovna pokazatelja vašeg zdravstvenog stanja: vire-
CD4.
mija i broj CD4 limfocita.
Ukoliko je broj vaših limfocita CD4 niži nego što ste se na-
dali da će biti, moguće je da ćete biti razočarani. Novosti
Test koji mjeri viremiju (PCR) mjeri koliko brzo bolest
čak mogu dovesti do toga da počnete osjećati nervozu ili
napreduje, a broj CD4 limfocita iskazuje koliko daleko je
tjeskobu.
bolest napredovala. Općenito je dobro kad je vaš broj lim-
Bez obzira na to koliki vam je broj limfocita CD4, to je tek
focita CD4 visok ili kad je vaša viremija nemjerljiva. S druge
pola priče. On vam može samo reći kolika je dosad naprav-
ljena šteta, ali ne i koliko je vremena trebalo da ona bude
varirati. Različite infekcije mogu uzrokovati privremeno
napravljena. Drugi dio koji upotpunjuje sliku je viremija.
povećanje razine HIV-a.
Viremija je prisustvo virusa u krvi. Izražava se kao količina
Praćenje broja CD4 i viremije daje vama i vašem liječniku
virusa, odnosno broj kopija virusnih RNK u mililitru krvi. U
cjelokupniju sliku vašeg zdravlja i stanja vašeg imunološkog
liječenju i praćenju infekcije HIV-om važno je pratiti količinu
sustava. Dok broj CD4 odražava snagu vašeg organizma da
virusa u krvi. Što je veća razina virusa u krvi, veća je vjerojat-
se bori protiv bolesti, viremija ukazuje na aktivnost virusa.
nost da se i u sjemenu i u vaginalnom sekretu nalazi veća
količina HIV-a. Osobe s visokom viremijom lakše će zaraziti
Sljedeća tablica pomoći će vam da organizirate svoje misli:
nezaražene osobe.
Niska viremija smatra se dobrom (znači da se u krvi nalazi
manja količina virusa i da bolest sporije napreduje). Ako
vam liječnik kaže da vam je viremija nemjerljiva, to znači da
je količina virusa u mililitru krvi manja od 50. Virus nije u
Broj CD4
Viremija
Moguće značenje
niska
vaš je imunološki sustav
u dobrom stanju
potpunosti eliminiran - samo je ispod razine koju test može
visok
detektirati.
Ukoliko je riječ o normalnoj progresiji HIV-bolesti, razina
virusa raste polako. Viremija također kao i broj CD4 može
visok
nizak
visoka
niska
Viremija
nizak
visoka
vaš je organizam još
uvijek u dobrom stanju,
ali nije vjerojatno da će
(bez terapije) još dugo
biti tako
u ovom slučaju šteta je
učinjena u prošlosti, ali
je daljnje razmnožavanje
virusa usporeno
vaš je organizam
oštećen, a tijelo
podložno infekcijama; virus se brzo
razmnožava, dalje
oštećujući vaš organizam
Preuzeto iz:
Visoka - 55 000 kopija ili više
Grodeck, B. (2007): The first Year HIV, An Essential Guide for
Srednja - 10 000 - 55 000 kopija
the Newly Diagnosed. New York, Marlowe & Company.
Niska - 10 000 kopija ili manje
Vrlo niska - nemjerljiva (manje od 50 kopija)
U sljedećem broju: Prvih pola godine s HIV-om
30
dipl. ing. Ivana Crnčić
Cijepljenje protiv pneumokokne
upale pluća
Prema rezultatima najnovije studije, cijepljenje je znatno
smanjilo rizik od pneumokokne upale pluća kod HIV+ pacijenata.
Čak i uz visokodjelotvornu antiretrovirusnu terapiju, pneumokokna upala pluća i dalje se mnogo češće pojavljuje kod
HIV+ osoba, pogotovo onih afroameričkog podrijetla.
Iako je cijepljenje pneumokoknim polisaharidnim cjepivom
(PPV) preporučeno svima koji su izloženi riziku, studije još
uvijek nisu pokazale štiti li sa sigurnošću od pneumokokne
upale pluća.
Retrospektivnim studijama pokazana je dobrobit te zaštitno
djelovanje kod osoba s višim brojem CD4, dok je najnovija
studija provedena u Ugandi pokazala da cijepljenje povećava
kratkoročni rizik od pneumokokne upale pluća.
U najnovijoj studiji (VACS 5 studija) pregledani su liječnički
kartoni pacijenata da bi se utvrdilo cijepljenje PPV-cjepivom
ili dijagnoza upale pluća. Specifične nepneumokokne dijagnoze su isključene, u obzir su uzete specifične pneumokokne
bolesti ili upala pluća nespecifičnog uzročnika. Pacijenti su
se smatrali cijepljenima PPV-cjepivom ako su ga primili u
razdoblju od tri godine prije ili dvije godine nakon početka
studije.
U analizu je uključeno ukupno 1626 pacijenata - 934 HIV+
osobe te 692 HIV- osobe. Svi pacijenti bili su muškarci, s
time da je skupina HIV+ osoba bila u prosjeku nešto mlađa,
uključivala više Afroamerikanaca, pušača te ovisnika o
drogama ili alkoholu. 70% HIV+ pacijenata uzimalo je terapiju.
59% pacijenata bilo je cijepljeno, češće HIV+ nego HIVosobe. Cijepljeni pacijenti bili su u prosjeku stariji te su
imali više zdravstvenih poteškoća (uključujući probleme s
konzumiranjem droga, koronarne bolesti, dijabetes ili rak).
Nisu postojale razlike u etničkom podrijetlu, pušenju, konzumiranju alkohola ili razini hemoglobina između cijepljenih i necijepljenih pacijenata.
Razdoblje promatranja trajalo je dvije godine nakon cijepljenja za cijepljene pacijente te dvije godine nakon
početka studije za necijepljene pacijente. U tom je razdoblju
zabilježeno 97 slučajeva upale pluća (6% pacijenata).
U razdoblju promatranja HIV+ osobe mnogo su češće obolijevale od upale pluća (9,1%:1,7%). PPV-cjepivo nije smanjilo rizik upale pluća kod HIV- pacijenata ili u cijeloj skupini
uključenoj u studiju. Ipak, nakon provjeravanja vrijednosti
CD4 stanica te broja kopija virusa ustanovljeno je da je
cjepivo smanjilo rizik od upale pluća kod HIV+ pacijenata
za 30%.
Kod HIV+ pacijenata rizični faktori za upalu pluća bili su:
pušenje, niske vrijednosti hemoglobina te niske vrijednosti
CD4.
Zaštitni utjecaj PPV-cjepiva uočen je unatoč činjenici da
je skupina uključena u studiju, u usporedbi s općom HIV+
populacijom, bila u prosjeku starija, imala više pušača te osoba sa zdravstvenim poteškoćama, što su sve rizici za pneumokoknu bolest. Pušenje i niske vrijednosti CD4 ponovno
su dokazani kao faktori rizika.
Istraživači napominju da je pokazani nedostatak zaštite u
HIV- skupini pacijenata mogao nastati zbog limita studije
te da ne ukazuje nužno na manjak efikasnosti u ovoj skupini. Razdoblje praćenja također mora biti uzeto u obzir, za
polovicu cijepljenih pacijenata razdoblje između cijepljenja
i početka studije bio je duži od godinu dana, a pacijenti koji
su primili cjepivo više od tri godine prije početka studije
zabilježeni su kao necijepljeni.
Zaključeno je da je kod HIV+ pacijenata PPV-cjepivo
omogućilo zaštitu od upale pluća, što je potvrdilo dosadašnje
preporuke o cijepljenju HIV+ pacijenata. Također je dokazana potreba za razvojem još boljih strategija smanjenja
pušenja.
izvor: NAM AIDSMAP web stranica
Prema rezultatima
najnovije studije,
cijepljenje je znatno
smanjilo rizik od
pneumokokne upale
pluća kod HIV+
pacijenata
33
Tomislav Vurušić
Korisnici droga i
antiretrovirusno
liječenje
Uvod
Zaraza HIV-om zbog korištenja nečistih igala prilikom intravenskog uzimanja droge najčešći je put prijenosa infekcije
kod novih slučajeva u Rusiji, Ukrajini, središnjoj Aziji, jednim
dijelom i u istočnoj Europi, jugoistočnoj Aziji, sjevernoj Africi,
Iranu, Afganistanu, Pakistanu, Nepalu, Indoneziji, Portugalu
i južnom dijelu Latinske Amerike. Ljudi koji su u najvećem
riziku da se zaraze HIV-om koristeći nesterilan pribor često
su iz najsiromašnijeg i najmarginaliziranijeg dijela društva:
nacionalne manjine, nezaposleni, mladi, migranti i seksualni
radnici. Pri tome - iako je na tu temu provedeno vrlo malo
istraživanja - postoje potencijalne interakcije između droga
koje se ubrizgavaju i onih koje se ne ubrizgavaju, supstitucijske terapije i anti-retrovirusnih (ARV) lijekova za HIV.
Napravit ćemo pregled triju važnih područja:
::: vjerovanja i realnosti vezana s HIV-pozitivnim uživateljima
droga
::: poznate i potencijalne interakcije između rekreativnih
droga i ARV-lijekova
::: poznate i potencijalne interakcije s metadonom.
Zašto su uživatelji droga često isključeni iz
liječenja ARV-lijekovima?
odnosi se samo na one koji ubrizgavaju droge nego i na
one koji s liječnikove strane imaju propisanu supstitucijsku
terapiju kao što je metadon, one koji koriste droge koje se ne
ubrizgavaju, kao i na bivše korisnike droga.
Je li to u redu?
Ne. Vjerovanje da korisnici droga nisu posvećeni liječenju
i da se ne mogu liječiti temelje se više na predrasudama
nego na znanstvenim osnovama. S druge strane, nekoliko
je istraživanja pokazalo da korisnici droga - posebno kada
počnu liječenje uz medicinsku i socijalnu podršku - mogu
postići visoku razinu posvećenosti liječenju i dobro reagirati na terapiju isto kao i HIV-pozitivne osobe iz neke druge
grupe.
::: Velika zapadnoeuropska studija na ljudima koji su na antiretrovirusnoj terapiji pokazala je da ne postoji značajna
razlika u odgovoru na liječenje, vezano za povećanje broja
CD4, kod intravenskih korisnika droga i onih koji ne koriste
droge.
::: Druga studija provedena u Kanadi pokazala je da su
U mnogim zemljama korisnici droga rutinski su isključeni iz
korisnici droga koji su bili posvećeni terapiji postigli isto
programa liječenja ARV-lijekovima zato što postoji vjerova-
povećanje u broju CD4 kao i one osobe koje su bile jednako
nje da će biti manje posvećeni liječenju i da rezultati njiho-
posvećene terapiji, a nisu korisnici droga.
vog liječenja neće biti zadovoljavajući.
::: U jednom američkom programu za razmjenu igala 77%
Protivljenje da se ponude ARV-lijekovi korisnicima droga ne
korisnika droge ponudilo je pružiti podršku i pomoć drugim
korisnicima droga kada su pod terapijom ARV-lijekovima,
čime su postigli da im kopije virusa u krvi budu ispod 400
kopija/mL te da dođe povećanje broja CD4 stanica za 25% u
razdoblju od šest mjeseci.
::: Francuska studija o ljudima na antiretrovirusnoj terapiji
pokazala je da su oni koji su primali i buprenorfin postigli
veću razinu posvećenosti terapiji (78,1%) nego bivši korisnici
droga (65,5%) ili aktivni intravenski korisnici droga koji nisu
na programu zamjene (42,1%).
Sveobuhvatna i dostupna zaštita
Pokazalo se da se, ako se na jednom mjestu omogući pružanje
što više zdravstvenih i socijalnih usluga, poboljšavaju rezultati liječenja i posvećenost terapiji kod intravenskih korisnika
droga.
Korisnici droga često neće istupiti sami pa im je potrebno
pružiti i odgovarajuću podršku. Mjesta pružanja usluga
trebaju biti smještena ondje gdje je intravenskim korisnicima
droga lako doći i u okolini HIV-klinike.
Sveobuhvatne, multidisciplinarne usluge trebaju sadržavati:
::: pristup ARV-lijekovima
::: pristup programu zamjene: metadon ili drugi lijekovi
::: profilaksa i liječenje OI
::: pristupačan medicinski tim koji ne osuđuje
::: zamjena igala
::: podrška i savjetovanje vezano uz posvećenot terapiji
::: snažna veza s drugim programima zajednice
::: programi prehrane i javnog prevoza
takvog teškog efekta. Tada je prvi put uzeo ecstasy od kada
::: outreach strategije (strategije rada na terenu).
mu je u ARV-kombinaciju dodan ritonavir - uzeo je punu
Interakcije između rekreativnih droga i antiretrovirusnih lijekova
dozu od 600 mg dvaput dnevno - pa je njegov liječnik
zaključio da je krivac za takav ishod interakcija lijeka i droge.
Nakon intervencija aktivista, farmaceutska tvrtka Abbott
Na temu interakcije ARV-lijekova i drugih lijekova naprav-
dala je neke teoretske informacije o interakcijama ritonavira
ljeno je puno istraživanja i postoji puno informacija, dok je
i najčešće korištenih rekreativnih droga.
malo pouzdanih podataka o interakciji droga i ARV-lijekova.
Godine 1996. mladi, HIV-pozitivni Britanac umro je nakon
Predviđene su interakcije ritonavira i uličnih droga:
uzimanja ecstasyja dok je bio na terapiji ritonavirom. Uzrok
smrti bilo je predoziranje, a razina ecstasyja u njegovoj krvi
::: 2 do 3 puta se povećava razina ecstasyja
bila je gotovo deset puta veća od razine koja izaziva ozbiljne
::: oko 50% se smanjuje razina heroina u krvi
toksične efekte, npr. grubo rečeno, kao razina nakon uzi-
::: 2 do 3 puta se povećava razina amfetamina
manja 22 tablete ecstasyja (iako je uzeo uobičajenu količinu
::: nema ozbiljnih interakcija s kokainom.
ecstasyja). Pacijent je i ranije uzimao ecstasy, ali nije bilo
Napomena: ove informacije odnose se na pune doze rito-
navira; taj se lijek danas najviše koristi kako bi se pojačalo
djelovanje drugih inhibitora proteaze.
Zašto ove teoretske informacije nisu korisne kao one dobivene iz kontroliranih studija o interakcijama kod ljudi?
Predviđene interakcije ne temelje se na osnovu rezultata
studija izvedenih na ljudima, nego su teoretske, bazirane na
testiranjima in vitro i studijama izvedenim na životinjama jer
su droge nezakonite.
Postoje brojne poteškoće u izvođenju dobrih studija, a i u
korištenju teoretskih informacija:
Na osnovu sveobuhvatnog
pregleda napravljena je sažeta
lista potencijalnih interakcija i
interakcija iz provedenih
studija između ARV-lijekova
i rekreativnih droga (i metadona) te su napravljene
preporuke.
::: Za provođenje kliničkih studija u kojima se koriste ilegalne
droge potrebna je dozvola vlade (američke ili bilo koje druge) koja se tome protivi zbog straha da će zavladati mišljenje
da je vlada ‘meka’ po pitanju droga.
::: U nekim bi slučajevima nabavljanje čistih droga bilo teško.
Za neke droge, kao što je kokain, ne postoje nikakve odobrene verzije. Zbog zakonskih i etičkih razloga farmaceutske
::: Ecstasy - Moguća interakcija s PI ili efavirencom. Savjetuje
kompanije nisu voljne u svojim laboratorijama proizvoditi
se predostrožnost u smislu: koristite 25% od uobičajene
test-verzije takvih droga čak iako im vlada odobri dozvolu.
količine ecstasyja, pijte dosta vode i izbjegavajte kombina-
::: Ilegalne droge su rijetko čiste, često su kontaminirane
ciju s alkoholom.
drugim supstancama, tako da u njima može biti jako malo
::: Drugi amfetamini – Moguća je opasna interakcija s rito-
ili nimalo pravog sastojka.
navirom pa je potrebno izbjegavati ovu kombinaciju koliko
::: Ilegalne droge rijetko su u nekim standardnim dozama,
je to moguće.
tako da jedna doza može izazvati beznačajnu interakciju,
::: GHB - Moguća interakcija s PI (posebno ritonavirom) i
dok druga doza može izazvati veoma ozbiljnu interakciju.
moguće s efavirencom.
::: Mala je financijska nadoknada za farmaceutske kompanije
::: Ketamin - Ne postoje studije i izvještaji koji opisuju inter-
da bi one uopće izvodile te studije.
akcije između ketamina i ARV-lijekova. Osobe koje piju PI
::: Za neke inhibitore proteaze pokazalo se da imaju
možda su u riziku od toksičnosti ketamina koja nastaje zbog
drugačije učinke od onih koji su predviđeni na osnovu in
nakupljanja lijeka.
vitro istraživanja (npr. bilo je slučajeva da snižavaju razinu
::: PCP (anđeoski prah) - Moguće je da dođe do povišenih
metadona kod ljudi, dok je na osnovu testova u laboratoriju
koncentracija PCP-a i samim time njegovog toksičnog djelo-
predviđeno da će se razina povećavati).
vanja ako se PCP koristi s PI, a moguće i s efavirencom. Os-
::: Proizvođače brine i zakonska odgovornost ako ponude
obe koje koriste PCP dok su na terapiji ARV-lijekovima treba
savjet utemeljen na nesigurnim i potencijalno nekomple-
upozoriti da koriste manje količine droga nego inače baš
tnim informacijama.
zbog mogućih interakcija s lijekovima.
::: LSD - Još nije baš jasno kako ova droga djeluje pa je zato
Interakcije s ostalim ARV-lijekovima
jako teško predvidjeti interakcije lijekova s LSD-om. Osobe
Svi inhibitori proteaze u tijelu prerađuju se na sličan način kao
koje koriste povremeno LSD, a istovremeno i AVR-terapiju,
i ritonavir, kao i NNRTI efavirenc, tako da postoji mogućnost
treba upozoriti na mogućnost interakcije i upoznati ih sa
interakcije s bilo kojim od ovih lijekova.
znakovima toksičnosti LSD-a kao i skrenuti im pozornost da
koriste manje doze LSD-a.
osoba koje su na PI nelfinaviru i lopinaviru/ritonaviru. Možda
::: Kokain - Interakcije između kokaina i ARV-lijekova nisu
je potrebno nekim osobama povećati dozu metadona.
opisane. Misli se da moguća interakcija s nevirapinom ili efa-
::: Koncentracija AZT-a povećava se otprilike dvaput pa se
virencom povećava rizik nastanka oštećenja jetre, ali nema
preporučuje da se njegova doza smanji za 50% ako se koristi
istraživanja koja to potvrđuju.
metadon.
::: Heroin - Postoji mišljenje da se heroin, kada se istovre-
::: Suprotno tomu, izgleda da metadon smanjuje ko-
meno koristi s PI i efavirencom, brže prerađuje pa nastaju
ncentraciju d4T i ddI – trenutno ne postoje preporuke za
apstinencijski simptomi.
prilagođavanje doza lijekova.
Smanjenje koncentracije metadona nije uvijek popraćeno
Interakcije s metadonom
apstinencijskim simptomima.
Postoji više studija o interakcijama između ARV-lijekova i
Može biti teško razlikovati nuspojave izazvane ARV-lijeko-
metadona.
vima i apstinencijske simptome (npr. mučnina, povraćanje).
::: Osobe na metadonu koje koriste efavirenc ili nevirapin
Oni simptomi koji se jave nakon 2-3 dana vjerojatno su zbog
imat će smanjenu količinu metadona u krvi (i za 60%) i
ARV-lijekova, a oni koji se jave nakon 6 i više dana vjerojatno
možda će biti potrebno povećati im propisanu dozu meta-
su vezana uz apstinenciju.
dona kako bi se spriječila pojava simptoma apstinencije.
::: U studiji, u kojoj su sudjelovali ljudi, o interakciji s ritona-
Tablica 1. Interakcije između ARV-lijekova i rekreativnih
virom došlo je do smanjenja metadona za 36%. To je bilo
droga
interesantno jer se u prethodnoj in vitro studiji došlo do rezultata prema kojima se razina metadona u tijelu povećala
za 30%.
::: Smanjene koncentracije metadona nađene su kod onih
Izvor: T Antoniou and A Lin-in Tseng. Interactions Between Recreational
Drugs and Antiretroviral Agents. The Annals of Pharmacotherapy. 2002,
October; Volume 36
preuzeto iz: “Treatment training for advocates: a manual“, HIV i-base,
Lodon, VB
Droga
Metabolizam
Stvarna/teoretska interakcija
Potencijalni znakovi
Preporuka
Amfetamini
CYPD6
moguća - povećanje koncentracije
zbog ritonavira
povišen krvni tlak, povećanje
tjelesne temperature, epileptički
napadaji, nepravilan i ubrzan rad
srca, ubrzano disanje
ako je moguće, izbjegavajte upotrebu s ritonavirom: alternativa je
da počnete sa što manjom dozom
amfetamina
GHB
izbacuje se disanjem kao CO2
moguća - povećanje koncentracije/
produženo dijelovanje zbog ARV
lijekova, posbice zbog ritonavira
u slučaju GHB-a toksičnost s ritonavirom/sakvinavirom: podrhtavanje mišića i epileptički napadaji;
usporen rad srca, depresija disanja,
gubitak svijesti
s oprezom koristiti s CYP 450
inhibitorima – (npr. PI, delavirdin,
efavirenc); paziti na znakove/simptome toksičnosti GHB-a
Ketamin
CYP2B6 (glavni)
3A, 2C9 (manje)
moguća - povećanje koncentracije
zbog ARV lijekova, posebice ritonavira, nelfinavira i efavirenca
depresija disanja, gubitak svijesti,
halucinacije
s oprezom koristiti s CYP 450 inhibitorima – posebno ritonavirom,
nelfinavirom i efavirencom;
paziti na znakove/simptome
toksičnosti ketamina
LSD
nepoznato
moguća - povećanje koncentracije
LSD-a
halucinacije,agitacija(uznemirenos
t),psihoze, flash-backovi
s oprezom koristiti s CYP 450
inhibitorima; paziti na znakove/
simptome toksičnosti LSD-a
MDMA,
Ecstasy
CYP2D6 (glavni)
IA2, 2B6, 3A4
(manje)
moguće – s ritonavirom, drugim PI,
efavirencom
prijavljen jedan smrtni slučaj;
manjak natrija, povećanje tjelesne
temperature, srčane aritmije,
podrhtavanje, znojenje, epileptički
napadaji, hiperrefleksija, ubrzan
rad srca, rabdomioliza
ako je moguće, izbjegavajte upotrebu s ritonavirom: alternativa je
da počnete sa što manjom dozom/
pijte dovoljno vode, izbjegavajte
alkohol
PCP
CYP3A
CYP2C11,
Inhibira CYP2BI
moguća -povećanje koncentracije
epileptički napadaji,
povišen krvni tlak, povećanje
tjelesne temperature,
rabdomioliza
s oprezom koristiti s CYP 450
inhibitorima; paziti na znakove/
simptome toksičnosti PCP-a
38
Ivana Crnčić, dipl. ing.
Odgađanje terapije zbog tretiranja
oportunističkih
bolesti može dovesti do progresije
bolesti
Antiretrovirusna terapija znatno smanjuje rizik progresije
bolesti i smrti kod pacijenata koji je redovito uzimaju.
Štoviše, mnogi liječnici s ovog područja smatraju da osobe
koje uzimaju odgovarajuću terapiju te su u potpunosti
posvećene terapiji mogu doživjeti normalni očekivani
životni vijek.
Preporuke British HIV association sugeriraju da bi osobe
kod kojih je došlo do pojave određenih simptoma HIVbolesti trebale što prije započeti s uzimanjem antiretrovirusne terapije. Ipak, još uvijek ne postoji suglasnost u vezi
s optimalnim vremenom započinjanja terapije kod pacijenata s aktivnom oportunističkom bolesti ili ozbiljnim
neoportunističkim bakterijskim infekcijama. Neki stručnjaci
preporučuju da se s terapijom započne odmah, no neki
smatraju da je bolje pričekati te izliječiti prvo novu infekciju
da bi se izbjegla mogućnost pojave određenih nuspojava i
interakcija antiretrovirusne i dodatne terapije.
Provedena je studija koja je uključila 282 osobe s akutnim
infekcijama, koje pri početku studije nisu uzimale antiretrovirusnu terapiju. Odlučeno je da jedna skupina pacijenata
započne s terapijom odmah, a druga tek dva tjedna nakon
završetka druge terapije. Većina pacijenata bila je u naprednom stadiju bolesti, s prosječnim brojem kopija virusa 500
000/ml krvi te srednjom vrijednošću CD4 oko 29 stanica/ml
krvi. Više od 90% njih nikada nije uzimalo terapiju.
Osobe su razvrstane prema početnim vrijednostima
CD4 (ispod ili iznad 50 stanica/ml krvi) te specifičnoj
oportunističkoj, odnosno bakterijskoj infekciji. Najčešće je
zabilježena pneumocistična pneumonija (kod 63% pacijenata), kriptokokni meningitis (16%) te bakterijska pneumonija
(12%). Gotovo jedna trećina pacijenata započela je studiju s
više od jedne oportunističke/bakterijske bolesti.
Pacijenti iz prve skupine započeli su s terapijom u prosjeku
nakon 12 dana, pacijenti iz druge nakon prosječno 45 dana.
Rezultati su pokazali da nakon 48 tjedana nije bilo značajnih
razlika između prve i druge skupine pacijenata. Napredak
HIV-bolesti zamijećen je kod 14% pacijenata iz prve skupine
te 24% iz druge skupine. Jedna trećina pacijenata u obje
skupine nije doživjela nikakav napredak HIV-bolesti, no nije
došlo do supresije virusa na vrijednosti manje od
50 opija/ml krvi, dok najveći broj pacijenata, oko polovice
u obje
skupine, nije doživio niti napredak bolesti niti je virus nakon
48 tjedana bio vidljiv.
Ipak, uočene su neke razlike. Pacijenti koji su odmah započeli
s terapijom do sljedeće su kontrole imali upola manju vjerojatnost razvoja bolesti ili smrti te je broj smrtnih slučajeva u
toj skupini bio manji.
Imunološki i virološki odgovori nakon 48 tjedana nisu
bili statistički različiti, no kod pacijenata iz prve skupine
u dvostruko je kraćem vremenskom razdoblju došlo do
povećanja broja CD4 stanica na 50, odnosno 100/ml krvi.
Raniji početak terapije nije povezan ni s kakvim rizikom. Nije
došlo ni do kakvih nepovoljnih posljedica, između skupina
nije bilo razlike u učestalosti hospitalizacije ili broju dana
provedenih u bolnici.
Studijom je zaključeno da iako u prvih 48 tjedana nije pokazana nikakva značajna razlika između skupina pacijenata, u
prvoj je skupini rjeđe dolazilo do progresije bolesti i smrti
pacijenata.
Nadalje, vrijednosti CD4 brže su se povećavale kod pacijenata iz prve skupine, što je okarakterizirano kao skraćivanje
razdoblja ugroženosti od progresije bolesti ili smrti.
izvor: NAM AIDSMAP web stranica
Studija preporučuje da
bi se kod pacijenata s
oportunističkim infekcijama trebalo razmisliti
o što bržem početku
uzimanja antiretrovirusne terapije.
43
Tomislav Beganović
HIV/AIDS u
srednjoj i istočnoj
Europi
Srednja Europa
Broj od 1805 HIV-oboljelih te približan broj od 530 slučajeva
kod kojih se razvio AIDS konačne su brojke za zemlje srednje
Europe.
Srednja Europa bila je relativno pošteđena širenjem epidemije, bilo novodijagnosticiranih od AIDS-a ili novodijagnosticiranih od HIV-infekcije. Bilo kako bilo, ta regija bilježi
najveći broj pedijatrijskih slučajeva AIDS-a, prateći širenje
infekcije među djecom u bolnicama u Rumunjskoj oko
1990. godine.
Istočna Europa
Do kraja 2006. godine ukupan broj od 503 766 HIV-oboljelih
bio je prijavljen u 15 zemalja s područja bivšeg Sovjetskog
Saveza. Od tog ukupnog broja, Ruska Federacija broji oko
73% slučajeva. Taj izvještaj predstavlja samo mali dio kretanja epidemije u tom području. Prema UNAIDS-u, do kraja
2005. godine oko 1,5 milijuna ljudi živjelo je s HIV/AIDS-om
u istočnoj Europi i srednjoj Aziji, od čega 940 000 u Rusiji i
410 000 u Ukrajini.
Nakon laganog povećanja u posljednjih nekoliko godina,
broj novooboljelih dosegao je vrhunac u 2001. godini na
gotovo 100 000.
Tekst i podaci preuzeti s AVERTing HIV and AIDS mrežne
stranice
Poslije tog izvještaja iz 2001. godine, izraženo je smanjenje
od 39% u 2002. godini i 17% u 2003., nakon čega je ponovno
uslijedio lagani porast. Smanjenje je izraženo zbog smanjenja povećanja novooboljelih među korisnicima droga, dok
je među heteroseksualnim kontaktima povećanje i dalje
raslo – čak više od polovice u 2006. godini u usporedbi s
2002. godinom.
Od ukupno 59 866 novodijagnosticiranih HIV-oboljelih
prijavljenih 2006., samo 60% je prijavljeno na način kojim je
putem zaražen. Od njih, 62% je zaraženo putem korištenja
istog pribora kod uživatelja droga, 37% ih je zaraženo putem
heteroseksualnog kontakta, a manje od 1% putem spolnog
odnosa s istim spolom. Potonji podatak je vjerojatno tako
malen zbog toga što je ovdje uvelike riječ o homofobičnim
zemljama u kojima je izražena velika diskriminacija spram
homoseksualnih osoba, koje nisu bile voljne dati točne podatke o načinu kako su zaražene HIV-infekcijom.
Uočen je veliki porast intravenskih uživatelja droga među
mlađom populacijom, posebno među mlađom muškom
populacijom. Prema procjeni UNAIDS-a, 1% od ukupnog
stanovništva Ruske Federacije i zemalja bivšeg Sovjetskog
Saveza su intravenski uživatelji droga. Zbog velike vjerojatnosti prijenosa preko zajedničkog dijeljenja igala, i činjenice
da su mladi seksualno aktivni te manjka HIV-prevencije i
velike razine prijenosa infekcije seksualnim putem među
širom populacijom, masovna HIV/AIDS-epidemija na ovom
području je neizbježna.
Studija preporučuje da
bi se kod pacijenata s
oportunističkim infekcijama trebalo razmisliti
o što bržem početku
uzimanja antiretrovirusne terapije.
46
Ivana Crnčić, dipl. ing.
„Proturječan“
odgovor na
anti-retrovirusnu
terapiju
ml krvi. Otprilike šest mjeseci nakon početka terapije 71%
pacijenata doživjelo je pad broja kopija virusa te porast broja CD4 stanica. Oko 5% pacijenata nije imalo ni nevidljivu
količinu virusa ni povećan broj CD4 stanica. Značajan broj
pacijenata imao je proturječan odgovor na terapiju. Njih 9%
postiglo je nevidljivu razinu virusa, no nije došlo do porasta
broja CD4, dok je kod 16% pacijenata došlo do porasta broja
CD4 bez značajnog smanjenja broja kopija virusa.
Prema najnovijim otkrićima, pacijenti kod kojih nakon
započinjanja s antiretrovirusnom terapijom ne dolazi do
Kroz 38 mjeseci praćenja 9% pacijenata (35) oboljelo je od
istovremenog smanjenja broja kopija virusa i porasta broja
neke oportunističke bolesti, a 6% je umrlo (25).
CD4 stanica, pod većim su rizikom od razvoja oportunističkih
Statistička analiza pokazala je da pacijenti kod kojih je
bolesti ili čak smrti nego pacijenti kod kojih broj kopija viru-
istovremeno došlo do pada broja kopija virusa ispod vidljive
sa pada proporcionalno s porastom broja CD4 stanica.
razine te porasta broja CD4 imaju najmanji rizik od progresije bolesti, dok su pacijenti s najvećim rizikom oni kod kojih
Antiretrovirusna terapija može omogućiti dulji i zdraviji život
ni do jedne od ovih promjena nije došlo.
HIV+ osobama. Svrha antiretrovirusne terapije je smanjenje
Daljnje analize pokazale su da u usporedbi s osobama kod
broja kopija virusa na nevidljivu razinu (donja granica vi-
kojih je došlo i do virološkog i do imunološkog odgovora
dljivosti virusa je 50 kopija/ml krvi), što omogućava porast
na tretman, osobe s proturječnim odgovorom na terapiju
broja CD4 stanica. Moguće je predvidjeti dugoročne ishode
imaju 2,24 puta veću vjerojatnost da dođe do progresije
terapije određivanjem tih dviju vrijednosti već 3-9 mjeseci
bolesti. Osobe kod kojih nije došlo ni do jedne promjene
nakon početka terapije.
imale su 4,83 puta veću vjerojatnost da će doći do razvoja
Između 20-40% pacijenata koji započnu s terapijom imaju
oportunističke bolesti ili smrti.
tzv. „proturječan odgovor“ na terapiju. To znači da razine virusa padaju ispod razine koja je vidljiva, no broj CD4 stanica
Osobe drugih rasa osim bijele u većoj se mjeri povezuju sa
ne raste, ili je situacija obrnuta: broj CD4 raste, ali se broj
slabim odgovorom na terapiju ili proturječnim odgovorom
kopija virusa ne smanjuje.
na terapiju.
Provedeno je istraživanje da bi se utvrdilo imaju li osobe kod
Daljnja istraživanja nastavit će se na tom području da bi se
kojih dolazi do takvog, proturječnog“ odgovora povećan
utvrdili uzroci.
rizik progresije bolesti ili smrti. Cilj je bio i utvrditi postoje li
neke specifične skupine ljudi kod kojih do tog efekta češće
dolazi. Liječnici sa sveučilišta u Alabami pregledali su podatke 404 pacijenta, od toga je 49% bilo bijele rase, 76% su bili
muškarci, 51% bilo je zaraženo spolnim odnosom s drugim
muškarcem, a srednja dob bila je 38 godina.
Na početku terapije prosječne vrijednosti kod tih pacijenata
bile su: 213 CD4 stanica/ml krvi te 250 000 kopija virusa/
izvor: NAM AIDSMAP web stranica
48
Ivana Crnčić, dipl. ing.
Velike količine
OMEGA-6 masnih
kiselina smanjuju
rizik transmisije
HIV-a dojenjem
Rezultati istraživanja provedenog u SAD-u i Tanzaniji, objavljeni u kolovozu 2007., pokazali su da je rizik prenošenja
HIV-a majčinim mlijekom smanjen ukoliko mlijeko sadrži
visoku razinu omega-6 masnih kiselina te da je moguće da
one snižavaju razinu HIV-a.
Majčino mlijeko sadrži velik broj nutrijenata neophodnih
za razvoj djeteta, između ostalog i polinezasićene masne
kiseline koje imaju glavnu ulogu u razvoju funkcije T-stanica
kod djeteta.
Dojenje štiti dijete od različitih infekcija u usporedbi s nadomjesnom dječjom hranom, no kod HIV+ žena ono se ne
preporučuje zbog rizika transmisije virusa.
Otkrivanje faktora koji mogu smanjiti rizike dojenja vrlo je
bitno, jer mnogim ženama antiretrovirusna terapija još uvijek nije dovoljno dostupna u razdoblju dojenja iako pomaže
u smanjenju rizika.
Studija je usporedila 59 žena iz jedne tanzanijske studije koje
su prenijele HIV na svoju djecu dojenjem i 59 žena koje nisu
prenijele HIV na djecu u razdoblja dojenja.
Uzorci mlijeka svake žene analizirani su da bi se u njima odredile razine masnih kiselina i virusa HIV-a. Kao što je i bilo
očekivano, kod žena koje su prenijele HIV na djecu, utvrđen
je niži broj CD4 stanica i veći broj kopija virusa u krvi, faktori
koji su u prijašnjim studijama povezani s visokim rizikom
transmisije HIV-a dojenjem.
Analize su pokazale da su žene s visokim razinama omega-6
polinezasićenih masnih kiselina imale značajno manji rizik od
prenošenja HIV-a na dijete dojenjem. Najveća povezanost
bila je vidljiva kod uspoređivanja vrijednosti arahidonske i
D-linolenske kiseline, za koje je utvrđeno da imaju najveći
utjecaj.
Žene koje su imale najveće koncentracije tih kiselina imale
su 76-79% manji rizik transmisije na dijete od rizika kod žena
koje su imale najniže izmjerene koncentracije.
Također, otkriveno je da su transmasne kiseline, pronađene
u hidrogeniranim masnoćama, za koje se zna da štete
kardio-vaskularnom sustavu, bile povezane s povećanim
razinama HIV-a u majčinom mlijeku, iako te vrijednosti nisu
bile statistički značajne.
U ovom stadiju istraživanja još nije moguće dokazati da visoke vrijednosti polinezasićenih masnih kiselina snižavaju
razine HIV-a.
Ako se dokaže da je ta tvrdnja točna, sljedeći korak bi trebao
biti istraživanje utjecaja dodataka prehrani. Također, potrebno je provesti istraživanja kojima bi se utvrdili ostali faktori
koji uzrokuju razlike u količini polinezasićenih masnih kiselina u majčinom mlijeku, kao što su genetske predispozicije.
Isto tako, treba utvrditi povezanost količine polinezasićenih
masnih kiselina kod djece i njihovu ulogu u zaštiti od transmisije HIV-a tijekom dojenja.
Reference: Villamor E. et al.: Long chain n-6 polyunsaturated fatty acids in
breast milk decrease the risk of HIV transmission through breastfeeding,
2007.
izvor: NAM AIDSMAP web stranica
50
NOVOSTI Tomislav Vurušić
Više od 2 milijuna
djece živi s HIV-om
Većina djece s HIV-om zaražena je još prije rođenja, izvijestile su humanitarne organizacije Ujedinjenih naroda.
Njihovi podaci pokazuju da je prošle godine od AIDS-a u
svijetu umrlo 290 000 djece mlađe od 15 godina, a 12,1 milijuna djece u subsaharskoj Africi zbog te je bolesti izgubilo
jednog ili oba roditelja.
Stručnjaci ističu kako bi ključne mjere u borbi protiv širenja
bolesti trebale biti prevencija prijenosa HIV-a s majke na
dijete, omogućavanje odgovarajuće pedijatrijske njege, prevencija infekcije HIV-om među adolescentima te zaštita i
podrška djeci pogođenoj AIDS-om.
Trenutno manje od četvrtine HIV-pozitivnih trudnica prima
odgovarajuće lijekove koji smanjuju rizik prijenosa virusa na
bebe. Prošle godine su organizacije za borbu protiv AIDS-a
na raspolaganju imale oko 10 milijardi dolara.
Transplantacija organa ipak moguća i za HIVpozitivne osobe
Ne tako davno transplantacija organa smatrana je
nemogućom za HIV-pozitivne osobe. U posljednjih nekoliko godina novi klinički pristupi i istraživanja doveli su do
povećanja broja slučajeva transplantacije bubrega i jetre u
osoba zaraženih virusom HIV-a.
Najnovija dostignuća o transplantaciji organa kod pacijenata
s HIV-om sažeta su i objavljena u časopisu Transplantation.
Moderan način liječenja, posebno nova anti-HIV kombinacija lijekova (highly active antiretroviral therapy
- HAART) znatno je umanjila rizik umiranja od AIDS-a i
drugih oportunistčkih bolesti koje karakteristično napadaju
zaražene HIV-om. Kako im se zbog toga produžio životni
vijek, javile su se druge bolesti i komplikacije. Prije svega
bolesti jetre i bubrega povezane s hepatitisom B i C.
Osim toga, lijekovi iz HAART-skupine djeluju toksično na
jetru, što ju dodatno oštećuje.
Drs. Stock and dr. Roland, koji su vodili istraživanje, ističu
napredak u liječenju HIV-zaraženih osoba na nekoliko
ključnih razina. Napredak je očit u sposobnosti kontrole
HIV-infekcije pomoću HAART-lijekova i u sprječavanju
oportunističkih infekcija. Sve to skupa povećalo je izglede za
transplantaciju organa kod HIV-pozitivnih osoba. Provedene
studije o transplantaciji uglavnom su obuhvaćale osobe nakon HAART-terapije i pokazale su vrlo zadovoljavajuće rezultate.
Prema jednoj studiji o presađivanju jetre kod HIV-pozitivnih
osoba, trogodišnje preživljavanje iznosilo je oko 73%, što je
vrlo slično i za osobe koje su HIV- negativne.
U početku se mislilo da osobama koje su zaražene HIV-om
zbog oslabljenog imunološkog sustava ne treba davati puno
imunosupresiva koji bi trebali spriječiti reakciju imunološkog
sustava i odbacivanje organa. Ipak, prva su iskustva pokazala
kako odbacivanje može čak biti jače kod osoba koje su HIVpozitivne, posebno nakon transplantacije bubrega. Postoje
i dokazi da neki imunosupresivni lijekovi koji se daju nakon
transplantacije mogu djelovati antiretroviralno.
Još uvijek su potrebna dodatna istraživanja kako bi se shvatila složena povezanost i interakcije između HAART-lijekova
i imunosupresiva. Potrebno je razviti i specifičnu imunosu-
presivnu terapiju za osobe koje su HIV-pozitivne. Za sada ne
pacijenata koji su u mojoj ustanovi tretirani tijekom jednog
postoje dokazi da bi se nakon transplantacije organa paci-
desetljeća pokazao je da će oboljeli od AIDS-a u daleko
jentima pogoršalo stanje ili došlo do progresije u AIDS. Zbog
većem broju slučajeva ponovno razviti aktivni oblik TBC-a
toga je vrlo važno da HIV-pozitivne osobe, liječnici i
nakon što prestanu uzimati antibiotike”, kaže Nahid.
kompanije koje se bave transplantacijom organa postanu
On pojašnjava da je potpuno jasno da što dulje pacijenti
svjesni da je transplantacija moguć izbor čak i kod HIV-po-
uzimaju antibiotike, to su im manje šanse za razvijanje
zitivnih osoba.
aktivnog oblika tuberkuloze. Doktor Nahid se nada da će ga
njegove kolege podržati u nastojanju da se ponovno
Lijekovi za HIV djelotvorni i protiv raka
razmotri režim tretmana tuberkuloze kod oboljelih od
Inhibitori proteaze, lijekovi koji se koriste u borbi protiv
AIDS-a.
HIV-a, mogu usporiti rast stanica karcinoma, sugerira nova
su u laboratorijskim uvjetima utvrdili da 3 od 6 testiranih
Protein Alzheimerove bolesti povezan s progresijom HIV-a
inhibitora proteaze usporavaju rast stanica više tipova raka,
Protein koji je povezan s Alzheimerovom bolesti olakšava
uključujući rak pluća i rak dojke. Ovi su rezultati potvrđeni i
prodiranje HIV-a u zdrave stanice, objavili su američki zna-
u istraživanju provedenom na miševima.
nstvenici s Gladstone Institutes.
Lijekovi koji su ključni dio koktela za borbu protiv HIV-a
Rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Proceedings
pokazali su se djelotvornima i u tretiranju stanica raka koje
of the National Academy of Sciences pokazuju da protein
su inače otporne na uobičajene lijekove.
apoE4, najznačajniji poznati genetski faktor rizika za
Inhibitori proteaze ovako su djelotvorni jer djeluju na pro-
Alzheimerovu bolest, može znatno ubrzati progresiju
tein koji je uključen u razvoj više oblika raka, objašnjavaju
infekcije HIV-om i smrt oboljele osobe. Istraživanje je pro-
istraživači u stručnom časopisu Clinical Cancer Research.
vedeno uz sudjelovanje 1267 HIV-pozitivnih osoba i 1132
studija. Istraživači iz američkog Nacionalnog instituta za rak
zdrava ispitanika u kontrolnoj skupini.
Tuberkuloza i HIV
Protein apoE4 je prisutan kod 15% populacije, napominju
Sredinom prošlog stoljeća vjerovalo se da je tuberkuloza
istraživači.
bolest prošlosti. No, pojavom AIDS-a tijekom osamdesetih
Istraživači vjeruju da bi lijek sposoban za pretvaranje apoE4
godina, ta je zarazna bolest ponovno postala problem
u bezazlene molekule mogao biti djelotvorno oružje u borbi
zdravstva u mnogih zemalja.
protiv HIV-a.
Danas godišnje od tuberkuloze umre oko 2 milijuna ljudi u
svijetu, dok se dijagnosticira čak 8 milijuna novih slučajeva.
Stres i depresija otežavaju borbu protiv HIV-a
A veza između osoba zaraženih HIV-virusom i bakterijom
HIV-pozitivne osobe pogođene stresom i depresijom imaju
koja uzrokuje tuberkulozu jača je nego ikada.
manje izgleda u borbi protiv virusa koji uzrokuje AIDS,
Razgovarali smo s doktorom Payam Nahidom, stručnjakom
objavili su američki znanstvenici.
za bolesti pluća s državnog sveučilišta Kalifornije iz San Fra-
Istraživači s University of Miami proučili su 14 ranije prove-
nciska. Kaže nam da ljudi koji boluju od AIDS-a daleko lakše
denih studija te su uočili i da psihološka pomoć HIV-pozi-
obole od tuberkuloze koja onda dovodi do pogoršavanja
tivnim osobama predstavlja snažan poticaj liječenju tako što
njihovih simptome AIDS-a. Doktor Nahid nedavno je zna-
pozitivno utječe na funkciju imunološkog sustava.
nstvenoj javnosti ukazao na potrebu ponovne evaluacije
Rezultati koje je objavio stručni časopis Psychosomatic
tretmana antibioticima oboljelih od AIDS-a. Naime, po-
Medicine pokazuju da stres i depresija negativno utječu
stavio je pitanje je li šestomjesečni tretman dostatan: “Meni
na zdravlje pacijenta na više načina, uključujući i smanjenje
se ne čini baš logičnim da se oboljeli od AIDS-a liječe od
izgleda za redovito uzimanje propisanih lijekova.
tuberkuloze na isti način kao i pacijenti koji nisu zaraženi
Podaci pokazuju kako veliki dio pacijenata s HIV-om ima
HIV-virusom. Pregled informacija o ishodu liječenja 700
povijest depresije i stresa.
52
HIV/AIDS kutak
Što je AIDS i otkuda se pojavio?
trudnoće i porođaja s majke na dijete.
HIV se nalazi u krvi, spermi i vaginalnom sekretu zaražene osobe u
AIDS je engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome,
količini dovoljnoj da zarazi druge osobe. Ako tijekom spolnog
što znači sindrom stečenoga nedostatka imuniteta (otpornosti).
odnosa dođe do kontakta sluznice (npr. sluznice rodnice, penisa,
SIDA je francuska kratica koja u prijevodu znači isto - sindrom znači
rektuma ili sluznice usne šupljine) s krvi, spermom te cervikalnim i
da postoji skup određenih znakova bolesti, stečeno znači da je to
vaginalnim sekretom zaražene osobe, moguć je prijenos HIV-a. In-
stanje koje se dobiva tijekom života, za razliku od prirođenih stanja,
fekcija se na taj način može prenijeti s muškarca na ženu i sa žene na
a imunodeficijencija (nedostatna otpornost) ukazuje na pojavu
muškarca, kao i izmedu muškaraca u homoseksualnom odnosu.
oštećenja obrambenih snaga, imunološkog sustava. Prema tome,
Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće je riječ o intraven-
AIDS je stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja imuniteta da
skim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle i šprice)
se javljaju određene bolesti koje inače u imunološki zdravih ljudi
za ubrizgavanje droge.
ne viđamo. Suvremena povijest AIDS-a počinje objavljivanjem rada
Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i krvnih derivata danas
o učestalom pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca u
je u zemljama gdje se rutinski testiraju darivatelji krvi i plazme go-
SAD-u 1981. godine. Postoje mnoge teorije o podrijetlu AIDS-a,
tovo nemoguća. Prijenos HIV-a moguć je presađivanjem organa i
no niti jedna do sada nije znanstveno potvrđena. Moguće je da je
umjetnom oplodnjom, no testiranjem darivatelja organa i sperme
HIV prisutan u svijetu već desetljećima ili čak stoljećima u obliku u
taj rizik praktično više ne postoji.
kojem ne uzrokuje nikakvu bolest, te da se tek nedavno promijenio
Ako zdravstveni radnici nepažljivo rukuju iglama pa se ubodu na
u uzročnika bolesti.
iglu koja je prethodno rabljena u zaraženih bolesnika, može također
Pitanje podrijetla HIV-a od znanstvenog je interesa. No, važnije od
doći do zaraze HIV-om.
toga su sljedeće činjenice:
Treći put prenošenja je tijekom trudnoće, kada se sa zaražene ma-
HIV-bolest bit će dio naše svagdašnjice sljedećih desetljeća čak i u
jke infekcija prenosi na dijete. Smatra se da do prijenosa infekcije
slučaju brzoga pronalaska lijeka ili cjepiva; danas postoji mogućnost
najčešće dolazi pri kraju trudnoće i tijekom porođaja, no opisane
da se osobnim, socijalnim, nacionalnim i međunarodnim mjerama
su i infekcije preko majčinoga mlijeka.
spriječi širenje HIV-a.
Osnovne činjenice o HIV-bolesti
Kojim se putem HIV ne prenosi?
HIV-bolest je kronični progresivni proces koji počinje ulaskom virusa
::: Ne prenosi se rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim
humane imunodeficijencije (HIV) u krvotok te tijekom vremena
međuljudskim kontaktima.
dolazi do postupnog uništavanja imunološkoga sustava. AIDS/SIDA
::: Ne prenosi se kontaktom s predmetima kao što su javne tele-
se javlja u uznapredovaloj i završnoj fazi HIV-bolesti.
fonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu.
AIDS je uzrokovan HIV-om. HIV-bolest je zarazna bolest te
zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema
::: Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena ili sauna.
::: Ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika, posteljine.
::: Ne prenosi se šmrcanjem, kašljucanjem i kihanjem.
::: Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika niti
simptome pa može, ne znajući da je zaražena, širiti infekciju.
uobičajenim pregledom i popravkom zubi kod stomatologa.
neizlječiva - djelotvornga cjepiva zasad nema. Od trenutka zaraze
HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina. Osoba
Kako se prenosi HIV?
Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i u tijeku
::: Ne prenosi se putem domaćih životinja (preko psa, mačke).
::: Ne prenosi se ubodom insekta.
::: Ne prenosi se darivanjem krvi.
::: Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljeloga od AIDS-a.
izdavač Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, HUHIV
Medveščak 9, 10000 Zagreb
T. 01/ 4666655, 4669 042, F. 01/ 4666655,
M. 091 3377113
HIV SOS TEL: 0800 448 767
E. [email protected]
www.huhiv.hr
broj žiro-računa
kod PBZ-a 2340009 - 1100195705
naklada 10000 primjeraka (bilten izlazi četiri puta godišnje)
glavna urednica Ivana Crnčić, dipl. ing.
uredništvo Vlatka Matković, prof. defektolog
Tomislav Beganović
Kristina Duvančić, dipl. soc. rad
Tomislav Vurušić
Dragan Miličić
stručni suradnici Josip Begovac, prof. dr. sc.
Snježana Židovec Lepej, dr. sc.
Šime Zekan, dr. med.
Tihana Kniewald, dr. med.
Vlasta Hiršl Hećej, mr. sc. dr
Nada Radin, dr. med.
Rok Čivljak, dr. med.
Ivica Pavić, doc. dr.
Tomislav Maretić, prim. dr.
Duška Grgić, dr. med.
Dragutin Ptiček, dr. med.
Maja Harambašić, dr. sc.
Siniša Zovko, dr. med.
Iva Jovović, dipl. soc. rad.
Dejan Travica
Mario Puljiz
Nevenka Mardešić, dr. sc,
Davorka Lukas, dr. med.
Miroslav Lisić, dr. med.
Branko Kolarić, dr. med.
Vlaho Brailo, dr. stom.
Kornelija Gedike, vms.
Slavko Sakoman, prof. dr. sc.
Aleksandar Štulhofer, prof. dr. sc.
Mario Poljak, prof. dr. sc.
Natalija Domljanović, dipl. ing. med. biokem.
Ante Ivančić, dr. med.
Irena Hrstić, dr. med., dr. sc.
Maja Drašković, dr. med.
Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog
Adriana Vince, doc. dr. sc.
Vitomir Burek, prof. dr.
lektor Jasmina Sočo
dizajn Rafaela Dražić
tisak Kerschoffset, Zagreb
ovaj broj
sufinanciraju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva institucija koja financira institucionalnu potporu
stabilizaciji i/ili razvoju Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a
GlaxoSmithKline
BOEHRINGER INGELHEIM
Popis centara za HIV savjetovanje i testiranje
ZAGREB
Referentni centar za HIV/AIDS, Klinika za infektivne bolesti «Dr. Fran
Mihaljević» Mirogojska 8, Zagreb
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 15,30 do 19,00 sati i prva
subota u mjesecu od 10 do 13 sati
Telefon: 01/4678 243
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 7, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti - Savjetovalište
za HIV/AIDS, Rockefellerova 12
Radno vrijeme: utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati i svaka druga (parna)
subota od 10 do 12 sati
Telefon: 01/ 4863 237
Info telefon (od ponedjeljka do petka): 01/ 4683 004 ili 01/ 4683 005
DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije
Branitelja Dubrovnika 41
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 020/341 082, 020/341 000
KORČULA
Plokata bb, Korčula
Radno vrijeme: utorkom od 11 do 13 sati
OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije
Franje Krežme 1
Radno vrijeme: ponedjeljkom od 7 do 16 sati, od utorka do četvrtka od
7 do 15 sati
Telefon: 031/225 711 i 031/225 717
PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije
Nazorova 23
Radno vrijeme: ponedeljkom i četvrtkom od 15 do 17 sati
Telefon: 052/529 017 i 052/529 046
RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
Epidemiološki odjel Krešimirova 52a, Rijeka
Radno vrijeme: srijedom od 12 do 17 sati, ponedjeljkom i četvrtkom od
12 do 15 sati
Telefon: 051/358 798 ili 098/369 844
SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije,
V. Nazora bb 
Radno vrijeme: utorak i četvrtak od 15 do 16 sati
Telefon: 035/ 447-228
SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za epidemiologiju, Ambulanta za AIDS, Vukovarska 46
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati
Telefon: 021/ 539 824, 091/ 88 03 513
Udruga HELP, Mihovilova širina 1, Split
Radno vrijeme: ponedjeljak i četvrtak od 15 do 17 sati
Telefon: 021/ 346 664
ZADAR
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 9 do 11 sati
Telefon: 023/300-841
Ulica Don Ive Prodana 12 (kod crkve sv. Šime)
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 023/318-152
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
8
File Size
1 677 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content