GRAĀANSKE INICIJATIVE Pčele u ZAGREBU Pčele ćemo susresti na proljetnim livadama i – razumije se – pri košnicama. No, postoji i divlja pčela, ali ta pčela ne živi, kako bismo pomislili, na selu nego u gradu! Zašto se u gradu održala, a još više kako je treba zaštititi (osim što se od nje valja štititi), piše za nas Damir Rogulja, predsjednik UP Pčelinjak i voditelj projekta Pčelarsko dežurstvo. Fotografije za ovaj članak potječu iz arhive Udruge pčelara Pčelinjak, iz zbirke pripremljene za izložbu fotografija Pčelarskog dežurstva. N ew York, Pariz, Tokio, Berlin i brojni drugi svjetski gradovi imaju svoje pčele, dakako gradske. I one nikome ne smetaju: u tim gradovima slobodno žive kao i one koje žive u pčelinjacima smještenim po krovovima i najpoznatijih kulturnih znamenitosti. I u Zagrebu se Apis mellifera carnica, siva pčela, aklimatizirala i tu godinama živi potpuno slobodno i bez ikakvog čovjekovog uplitanja. U posljednjih pet-šest godina u Zagrebu se vidi znatno više rojeva nego prije. Roj koji se u proljeće 2007. smjestio na mladi Damir ROGULJA, Zagreb Slika 1. Svugdje po gradu bili su pčelari – da bi skupljali pčelinje rojeve. 10 PRIRODA • STUDENI • 2012. GRAĀANSKE INICIJATIVE ŠTO RADE ZAGREBAČKI PČELARI? Volonteri Pčelarskog dežurstva grada Zagreba djeluju uz potporu Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo te u koordinaciji sa Službom 112. Zagrebačkim pčelarima u radu pomažu članica gradskog Holdinga tvrtka Zrinjevac i javna vatrogasna postrojba Zagreba sa svojim dizalicama. U slučaju potrebe potporu daju veterinarska inspekcija i inspektor za dobrobit životinja Ministarstva poljoprivrede te Policijska uprava Zagrebačka. Slika 2. Rijetko viđen prizor: pčelar (potpomognut policajcem) u gradskom parku. javor na uglu Draškovićeve i Vlaške ulice, na samoj tramvajskoj stanici, potaknuo je osnivanje zagrebačkog pčelarskog dežurstva – zagrebačkih pčelara volontera. Roj je na tom drvetu visio danima i kod svakog prolaska tramvaja klupko u kojem su bile pčele se raspadalo, a pčele su se zaletavale ljudima u lice i lijepile za kosu. Mediji su o tome naveliko izvještavali, no Zagreb nije imao organiziranu službu koja bi bila osposobljena da takav nestašan roj žurno ukloni. Povremeno su doduše angažirali pčelare iz službe 112 ili policije, no tada bi pčele koje su tamo bile danima, a onda bi istovremeno došlo više pčelara iz tri pčelarske udruge da ukloni roj. češće se prihvati za granu drveta, a oko nje se onda formira rojevno klupko. Nema li u blizini stabla, može se uhvatiti i za prometni znak, reklamni pano, pa i za izbočinu fasade. Odmah nakon smirivanja klupka kreću izvidnice u pronalaženje trajnog smještaja za cijelo društvo. Tada se pčelinje društvo može pomaknuti i više stotina metara od formiranog klupka. Shvativši to kao ozbiljan problem, pčelari iz pčelarskih udruga Lipa, Pčelinjak i Propolis u istom su tjednu osnovali Pčelarsko dežurstvo grada Zagreba. Napisali su pravila ponašanja i javili se Gradskom uredu za Poljoprivredu i šumarstvo te službi 112 da od tad pa na dalje na njih mogu računati kad god pčele, ose ili stršljeni prave Zagrepčanima bilo kakve probleme. Već prve godine, kad ih je bilo četiri ili pet rojeva, imali su 80-ak intervencija, a ove 2012. godine, na poziv službe 112, policije i građana njih 26 izašlo je čak na 512 intervencija (sl. 1. i 2.). Pčela – autohtoni stanovnik grada Vođenjem evidencije adresa gdje su se pojavljivali gradski rojevi, utvrdili smo da u neposrednoj blizini mora postojati košnica ili neki drugi pčelinji dom. Rojeve smo skidali s javora u Draškovićevoj ulici i s lipa nadomak Trga bana Jelačića i s rasvjetnog stupa nasred Trga bana Jelačića. Rojeva je bilo i na pročeljima u Teslinoj, Preradovićevoj i Gundulićevoj ulici, u dvorištima u Palmotićevoj, Babunićevoj i Nodilovoj ulici, pa čak i na Šenoinom spomeniku u Vlaškoj. Zašto se baš tu skupljaju pčele? Kada matica sa svojim rojem izleti iz košnice ili drugog doma, ne leti daleko, najviše stotinjak metara od mjesta izlaska. NajPRIRODA • STUDENI • 2012. Slika 3. Pčele u Zagrebu: ovoj se pčelinjoj zajednici baš svidjelo biti na Trgu bana Jelačića… 11 GRAĀANSKE INICIJATIVE Slika 4. …a ovoj kraj Šenoina spomenika... Slika 5. …ili, jednostavo, stati na semaforu. Što vole zagrebačke pčele? Zašto se održala? Osim rojeva s ulica i trgova, formirane pčelinje zajednice uklanjali smo iz međukatnih konstrukcija, s potkrovlja i potkrovnih konstrukcija, iz međuprostora u prozorima, kutija za rolete, duplji gradskog drveća... (sl. 3.–5.) Uvažimo li mišljenje mnogih znanstvenika da je propast pčelinjih zajednica u svijetu uzrokovan čimbenicima koji uzrokuju stres pčelinje zajednice, tada možemo zaključiti da je gradska pčela – tj. zagrebačka pčela – dijelom od toga pošteđena. Posebno je tip gradnje korišten između dva svjetska rata privlačan pčeli koja se prilagodila životu u Zagrebu. Riječ je o zgradama u kojima je međukatna konstrukcija rješavana drvenim gredama i između kojih postoje veliki prazni prostori, očito vrlo pogodni za nastambu pčela. U nekim zgradama ti prostori su ventilirani s malim rupicama u fasadi koje su idealne za pčelinje letove. Nametnika Varou destructor ne možemo isključiti kao uzročnika propasti pčela, no možemo isključiti pesticide koji se u gradu ne koriste, posebice one koji sadrže neonikotinoide (Poncho, Gaucho, Lasso i dr.). Gradska je pčela pošteđena pčelareve intervencije koja vrlo često uznemiri pčelinju zajednicu. Izostankom ova dva vrlo snažna uzročnika stresa, pesticida i ljudske intervencije, pčela je stekla uvjete da se prilagodi nametniku, a s time da opstane u urbanoj sredini (sl. 6.). U prilog tome govori i činjenica da se broj rojeva u Zagrebu iz godine u godinu povećava. Stoga pretpostavljamo da je tu riječ o posebnom ekotipu – ekotipu gradske pčele. KAKO ĆEMO PREPOZNATI GRADSKE PČELE? Svi rojevi koje smo zbrinjavali u strogom središtu grada morali su izaći iz prethodnog doma koji se nalazio u krugu od 20 do 100 metara od mjesta gdje se formiralo rojevno klupko. Time je u cijelosti isključena mogućnost da je tolika količina rojeva, a riječ je o više stotina rojeva, dolutala iz prigradskih naselja i tamošnjih pčelinjaka. To su nesumnjivo gradske pčele koje tu žive godinama i koje su se u potpunosti prilagodile na život u gradskom okruženju. 12 Na području Republike Hrvatske do sada su priznata tri ekotipa sive pčele (Apis mellifera carnica) koja su uvjetovana klimom, biljnim pokrovom i reljefom. Gorski tip je rasprostranjen na području Like i Gorskog kotara, panonski na području Panonske nizine te mediteranski na obalnom i otočnom području. A naše iskustvo sa zagrebačkom pčelom zaslužuje detaljniju znanstvenu analizu i provjeru. PRIRODA • STUDENI • 2012. GRAĀANSKE INICIJATIVE Slika 6. Pčela se tako dobro prilagodila gradskoj sredini da joj više ne treba pčelar – nego vatrogasac! Stršljeni, ose (i pčele) napadaju U našim pčelarskim krugovima 2009. godina pamti se i po iznimno velikom pritisku osa i stršljena na naše pčelinjake. I od tad ih je iz godine u godinu sve više i prave nam sve veću štetu na ROJENJE – DIVLJI METEŽ U ZRAKU! Rojenje je prirodno razmnožavanje pčelinje zajednice koje se događa u proljeće, a potaknuto je manjkom prostora u košnici, obilnom peludnom pašom i dobrom nosivošću matice. Pčele se u pravilu roje za lijepa i suha vremena. Zajednica se rojenjem dijeli i kod prvog roja stara matica izlazi sa starim pčelama letačicama, a mlada ostaje u košnici s mladim pčelama. Prvi roj se, nakon divljeg meteža u zraku, u pravilu smješta nedaleko od starog doma, jer stara matica nema dovoljno kondicije za duga putovanja. Odmah nakon formiranja rojevnog klupka, pčele izvidnice počinju tražiti novi dom i, kada ga pronađu, roj se ponovno rasprši i u »zastrašujućem oblaku« pohrli k tom novom domu. Pčele koje prate maticu na tom putovanju obilato su se nasisale medom, teške su i nisu sklone napadati i ubadati. U novoj sredini stare pčele intenzivno izgrađuju uvjete za početak novog života i nakon useljenja u novi stan, nakon početnog oblaka pčela, neko vrijeme ih se slabije zamjećuje, a do dolaska novih, mladih pčela, taj roj može i znatno oslabiti. No, dolaskom novih snaga životni ciklus u zajednici kreće punim zamahom. PRIRODA • STUDENI • 2012. pčelinjacima ubijajući pčele kojima hrane svoje leglo. I u drugim gradovima ti su se kukci toliko razmnožili da i hitna medicinska pomoć s posljedicama njihova uboda ima sve više posla. Na žalost, više naših sugrađana, u posljednjih pet godina, tragično je završilo ubrzo nakon njihova uboda. Ipak, pčelari su razvili vještine kojima možemo pomoći našim sugrađanima u nevolji. Naviknuli su se na zujanje pčela oko glave, ne boje ih se, a mogu i nakon pčelinjeg uboda nastaviti sabrano raditi oko njih, kao da se ništa nije dogodilo. Jednako se tako smireno možemo ponašati i blizu legla osa i stršljena. Dakle, psihofizički smo spremni da se nosimo s ovim izazovom. Znali smo i postupak uklanjanja pčelinjeg legla, što nam je bilo od velike pomoći pri uklanjanju legla osa i stršljena. I uz malo društvene odgovornosti, koju volonteri u ovoj grupi pčelara nesumnjivo posjeduju, prihvatili smo se dužnosti pomaganja sugrađanima protiv ovih letećih napasti, koje usto ugrožavaju zdravlje. No, što još možemo reći o stršljenu? Ljutom stršljenu glava, prsa i osnovica zatka prošarani su smeđe-crvenim šarama. Glava iza očiju je vrlo proširena. Ženka je duga do 30 mm (postoje i znatno veći primjerci), a mužjak do 24 mm. Stršljen je aktivan od lipnja do rujna danju i u sumrak, a otrov ima samo ženka. Oblik i organizacija zadruge sličan je kao i kod europske ose (Vespula germanica). Gradi okruglasto 13 GRAĀANSKE INICIJATIVE Leglo stršljena može se zapravo vrlo jednostavno uništiti. Najvažnije je pritom biti smiren, jer ako se prestrašite, potaknut ćete izlučivanje adrenalina čiji će miris dodatno razbjesniti stršljene. No, ipak je potrebno zaštititi se od uboda, najbolje pčelarskim skafanderom i rukavicama. Dakle, treba im prići odlučno i s jasnom namjerom što se želi učiniti. Pri prilaženju treba ih poprskati insekticidom (sprejem) kako bi se onesposobilo »stražare na ulazu«, a potom i onih desetak koji će nahrupiti za njima. Svi će nakon toga biti poput prestrašenih ovaca, pa ćete ih lako, opet sprejem, uništiti. Cijelo vrijeme ove operacije potrebno je kretati se polako i smireno. Nakon nekoliko minuta sve letačice bit će na podu ili će pobjeći glavom bez obzira. Tek tada možete skinuti gnijezdo te ga uništiti. Ako pak gnijezdo ostavimo, letačice koje nismo uspjeli uništiti, vratit će se radi legla te će ga nastaviti održavati i odgojiti kao da se nije ništa dogodilo. Slika 7. Stršljenovo gnijezdo: iako je napravljeno od svojevrsnog papira, nećete ga vatrom uništiti! pepeljasto sivo gnijezdo koje je izvana omotano s nekoliko centimetara debelom, no vrlo krhkom ovojnicom napravljenom od prežvakanog drveta i kukčeve sline. Gnijezdo je promjera 30 do 40 cm, a u njega stane do 5000 jedinki (sl. 7.). Prezimljavaju samo ženke koje u proljeće osnivaju nove zajednice. Svako stršljenovo gnijezdo ima svoje čuvare. Na ulazu u leglo neprestano dežura stražar i ako primijeti štogod sumnjivo, smjesta izlijeće i diže uzbunu. Ako smo ga mi izazvali i ako smo se nakon njegovog izlijetanja uplašili te počeli mahati rukama i nogama, skakati i trčati – evo za nama još desetak njihovih ratnika. Tada smo u pravoj nevolji. Stoga, ako u našoj blizini primijetimo veći broj stršljena, najbolje je pokušati pronaći njihovo leglo i u širokom ga luku obilaziti. U njihovoj blizini ne treba ništa raditi. Iritira ih i šarena odjeća, jaki mirisi i povećana buka (trešnja). Ako su se pak smjestili tako da predstavljaju ozbiljnu prijetnju, tada ih treba uništiti, i to letačice i leglo. Neki »stručnjaci« preporučuju korištenje otvorenog plamena i spaljivanje legla na licu mjesta. Takvom »tehnologijom« moguće je potpaliti štagalj, kuću ili vlastitu odjeću, no ne i leglo stršljena. Iako je napravljeno od svojevrsnog papira, ličinke u njemu sadrže toliko vode da je pokušaj zapaljenja stršnjenova gnijezda s ličinkama jednak pokušaju zapaljenja kante vode. 14 Stršljeni su u prirodi i korisni, jer zajednica u punom razvoju dnevno prikupi i do kilogram kukaca među kojima i dobar dio štetnika. Ali posebna poslastica su im pčele, sve vrste pčela, te bumbari. Naravno, da su i ostali korisni kukci (božje ovčice, staklokrilci i sl.) također njihov plijen. Odrasle jedinke hrane se nektarom i voćem, od jabuka, krušaka, šljiva do grožđa, malina, kupina i jagoda. Nagrizaju i zdrave plodove oštećujući ih i time navlačeći i razne druge kukce, a potom i kojekakvu trulež. Kako se riješiti osa? U Hrvatskoj iz porodica osa (Vespidae) najčešće su galska osa (Gallicus-complex), šumska osa (Dolichovespula sylvestris) te njemačka ili europska osa (Vespula germanica). Galsku osu najčešće susrećemo, aktivna je danju i ne napada. Gradi otvorena mrežasta gnijezda na zaštićenim mjestima u potkrovljima i tavanima, ispod balkona i zidnih istaka, u kutijama za rolete itd. Njeno gnijezdo nema ovojnice, a samo je kratkom stapkom obješeno za podlogu. Galska osa se uglavnom hrani kukcima, pa i bolesnim pčelama – »pješacima«, dok zdrave pčele mogu umaknuti, jer su brže od nje. Na tijelu ose nalaze se crne i žute pruge, osnovica ticala je crna. U gnijezdo stane do 140 jedinki. Aktivna je od svibnja do listopada. Budući da je prilično jednostavna za suzbijanje, protiv nje je dostatna i pasivna zaštita klopkama izrađenim od plastičnih boca (primjerice boce od 1,5 litre od mineralne vode). Gornji dio boce odreže se (u obliku lijevka), okrene se i utakne u donji dio, a kao mamac vrlo dobro može poslužiti nešto piva. Ova klopka primjerena je za pasivnu zaštitu od svih vrsta osa i stršljena. Šumska osa, iako živi u cijeloj Europi, nije toliko česta. Od drugih vrsta najlakše se prepoznaje po zaštićenom gnijezdu koje gradi u krošnjama drveća i grmlju, a može se naći i u kutiPRIRODA • STUDENI • 2012. GRAĀANSKE INICIJATIVE jama roleta. Gnijezdo je u obliku okrenutog vrča. Ulaz u gnijezdo nalazi se s donje strane te je sužen poput onog na boci. Po ponašanju je slična prethodnoj. Na prsima joj se sa strane pruža vertikalna žuta pruga. Duga je do 25 mm. Također nije agresivna i suzbijanje se obavlja kao kod galske ose. Europska ili njemačka osa je opako agresivna. Leti vrlo brzo i žestoko napada. Od ostalih osa razlikuje se po tome što ima žalac građen kao i pčela, koji nakon uboda može ostati zaboden u koži, a sam ubod je vrlo bolan, bol dugotrajna, a potom ubodeno mjesto danima nesnosno svrbi. Aktivna je danju od svibnja do rujna, hrani se voćem i nektarom, dok ličinke hrani ubijenim i raskomadanim kukcima. U proljeće ženka najčešće gradi gnijezdo pod zemljom u hodnicima miševa i rovki. Tijekom vegetacije, od svibnja do rujna, kopa zemlju proširujući kanal u koji se smjestila i stvara rupu često promjera od nekoliko desetaka centimetara, dubine i do jednog metra. Ako se naseli u zid, zna ga probiti do same unutrašnjosti (to se dogodilo 2008. u Željezničkom naselju preko puta Autobusnog kolodvora u Zagrebu). Gnijezdo gradi tako da otkida komadiće suhog drveta, usitnjava ga i uz pomoć sline stvara građu sličnu papiru kojom gradi šesterokutno saće, a oko njega zaštitni ovoj, kako to rade i stršljeni. Živi u socijalnoj zajednici kao i pčela, s 3000 do 5000 jedinki. Po izgledu je slična drugim osama, a najlakše ih se prepoznaje po vrlo žustrim kretnjama i velikoj brzini leta. Donji rub očiju gotovo im dodiruje osnovu usnih organa, rubovi očiju su žuti, sprijeda na glavi ima jednu do tri crne točke na žutoj podlozi, na tijelu mnogo žutih šara. Naraste do dva centimetra. Kako ova osa napada i kad nije posebno izazvana, treba je držati dalje od mjesta ljudskog boravka. Vrlo je osjetljiva na kućni insekticid. Ipak treba voditi računa da bi se cijeli roj mogao dignuti s legla, ako smo ih prije špricanja čačkali i uznemiravali, pa se pri toj operaciji treba dobro zaštititi. Ako kojim slučajem naletimo na njihovu rupu i ubode nas jedna, žurno se moramo udaljiti od tog mjesta, jer će miris ispuštenog otrova iz žalca privući na desetine drugih i susret s njima može svršiti vrlo bolno. Da ne govorimo o alergijskim reakcijama od kojih se može i umrijeti (anafilaktički šok). Opasnost od anafilaktičkog šoka Iz godine u godinu u Zagrebu je sve više pčela, osa i stršljenova. Kako svi ti kukci mogu biti opasni za zdravlje i život, posebno za osjetljive ljude (alergičare), važno je znati kako i čime si pomoći. Pritom je posebno važno prepoznati i simptome skoroga anafilaktičkog šoka! Ubod pčele, ose i stršljena nije samo ono što (jako) boli. Zbog složenog sastava otrov ima raznoliko djelovanje. Po učinku vrlo PRIRODA • STUDENI • 2012. je sličan zmijskom otrovu, no količina otrova pri pčelinjem ubodu mnogo je manja. Općenito se smatra da je od 300 do 400 uboda pčele smrtonosno za čovjeka. No, reakcija i na jedan jedini ubod kod vrlo osjetljivih ljudi može izazvati anafilaktički šok koji, a ako se ne spriječi davanjem adrenalina, može biti koban. Smrt nastaje zbog grča bronhija, vjerojatno zbog paralize udisajnog centra u mozgu. Iako je dokazano da kroz svoju dugogodišnju pčelarsku praksu pčelarev organizam stvara otpornost na pčelinji otrov (stvaranjem imunoglobulina G), nove spoznaje govore da u svakom organizmu postoji alergenski okidač. On se može aktivirati pri prvom i pri petom ili tisućitom ubodu pčele. Iako pčelar, nakon mnogo godina rada sa pčelama, više ne osjeća jaku bol pri njihovu ubodu, a otok i crvenilo na mjestu uboda jedva da se primjećuju, ni oni nisu sigurni od anafilaktičog šoka. Stoga bi svi pčelari trebali imati neko sredstvo samopomoći, a posebno kada imaju pčelinjake na osami ili ih sele u neku zabit. Kako prepoznati anafilaktički šok? Klinička slika počinje odmah nakon unosa alergena (parenteralni unos) ili je odgođeno (peroralni unos). Većina reakcija se javlja unutar jednog sata nakon izloženosti antigenu. Mogu se javiti uvodni simptomi, poput svrbeža kože, crvenilo, urtikarija, angioedem, trnjenja sluznice usne šupljine. Otečenost sluznice, svrbež očiju, nosa i usta također su česti simptomi, kao i oticanje usana i jezika što može dovesti do otežanog disanja i gutanja. Ozbiljniji znaci anafilaktičke reakcije manifestiraju se u obliku opstrukcije gornjih dišnih putova kao posljedice edema larinksa (grkljana), epiglotisa i okolnog tkiva, te bronhokonstrikcije donjih dišnih putova s pojavom teške hipoksije. DEVET SIMPTOMA ANAFILAKSIJE 1. svrbež kože, crvenilo, urtikarija, angioedem 2. dispnea (otežano disanje), kašalj 3. rinoreja (šmrcanje), sipljivo disanje 4. otežano gutanje 5. mučnina, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, nadutost 6. tahikardija (ubrzani, slabo punjen puls), hipotenzija (nizak tlak), aritmija (nepravilan rad srca), šok 7. slabost, zimica 8. midrijaza (proširene zjenice) 9. anksioznost (osjećaj uznemirenosti, strah), tremor (tresavica), poremećaj svijesti, sinkopa (nesvjestica), koma Ako nemamo pri sebi sredstvo za samopomoć, a pojave se navedeni simptomi, potrebno je najžurnije potražiti medicinsku pomoć! 15 GRAĀANSKE INICIJATIVE PRIJEDLOZI DOPUNE PROPISIMA O PČELAMA (Izvadci iz dopisa upućenom 5. studenog 2012. Gradskom uredu za šumarstvo) ODLUKA o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (odluku donijela Gradska skupština grada Zagreba na 43. sjednici, 18. prosinca 2008.) i NAREDBA o određivanju područja na kojima se dopušta držanje domaćih životinja i o uvjetima njihova držanja (naredbu donio gradonačelnik Grada Zagreba na sjednici 13. kolovoza 2000.) Prijedlog dopuna: Ad/1. Zbog toga što je pčela istodobno i domaća i divlja životinja u poglavlju III. POSTUPANJE S NAPUŠTENIM I IZGUBLJENIM ŽIVOTINJAMA – u članku 17. definirati PČELE posebnim pasusom: Skupljanje, prevoženje i smještaj slobodnih rojeva pčela osiguravaju volonteri zagrebačkih pčelarskih udruga okupljeni u Pčelarskom dežurstvu grada Zagreba (dalje u tekstu Pčelarsko dežurstvo), sukladno propisima o zaštiti životinja i veterinarstvu, Programom pčelarskog dežurstva te uz primjenu odgovarajuće opreme. – u članku 19. definirati troškove zbrinjavanja rojeva pčela u Gradu Zagrebu posebnim pasusom: Usluga uklanjanja rojeva pčela te legla osa i stršljena zagrebački pčelari obavljaju volonterskim radom, a nužne troškove (tehnička i zaštitna oprema, promidžba i obrazovanje, volonterske naknade i sl.) osiguravaju se iz proračuna Grada Zagreba na temelju Projekta pčelarskog dežurstva. – u članku 20. definirati hvatanje i smještaj rojeva pčela: Hvatanje i smještaj rojeva pčela s javnih i privatnih površina Grada Zagreba, prema usvojenom Programu i Naredbi gradonačelnika Grada Zagreba, osiguravaju volonteri zagrebačkih pčelarskih udruga uz primjenu odgovarajuće opreme i po potrebi uz pripomoć drugih komunalnih organizacija i tvrtki Grada Zagreba. U PRILOGU 1. – POPIS OPASNIH I POTENCIJALNO OPASNIH ŽIVOTINJSKIH VRSTA u točci 5. pod stavkom KUKCI (Insecta) dopuniti s »osa, stršljena i pčela« tako da bi taj stavak glasio: – sve vrste mrava, termita, osa, stršljena i pčela Ad/2 Zbog toga što je pčela (Apis mellifera carnica) iznimno koristan oprašivač, bioindikator čistoće prirode i očuvanja bioraznolikosti područja na kojem obitava i stoga što je medonosna pčela autohtoni »stanovnik« i slobodno živi u gradu Zagrebu, predlažemo dopunu NAREDBE ili donošenje nove NAREDBE sljedećeg sadržaja: Ovom se naredbom dopušta držanje pčela (Apis mellifera carnica), kao autohtonog kukca ovog područja, unutar granica urbanističkih planova Zagreba i Sesveta sukladno propisima o zaštiti životinja, veterinarstvu, zaštiti prirode, držanju pčela i odredbama ove naredbe. a) Pčelar će zaštititi košnice od drugih životinja odgovarajućom metodom prevencije, uključujući, ali ne ograničavajući se adekvatnom ogradom ili nekom sličnom zaštitom; b) Košnice trebaju biti smještene tako da izletna strana košnica ne gleda izravno u ulaze, balkone ili prozore susjednih stanova, dvorišta i sl.; c) Svaki posjednik pčela i svaka osoba koja omogućuje, dopušta ili drži pčele na zajedničkoj ili vlastitoj imovini ima dužnost održavanja, i/ili poduzimanja razumnih mjera opreza kako bi se spriječilo rojenje ili agresivno ponašanje pčela, ukoliko se pčele roje ili pokazuju znakove agresivnog ponašanja, posjednik je dužan zamijeniti maticu što prije; d) Potrebno je osigurati vodu za pčele kako bi se spriječilo da pčele traže vodu po bazenima, fontanama, pojilicama za ptice, barama i sl.; Slika 8. Pčela u gradu: trebamo li od nje bježati… 16 PRIRODA • STUDENI • 2012. GRAĀANSKE INICIJATIVE Razvoj kardiovaskularnog kolapsa praćen je padom tlaka, tahikardijom (ubrzanim radom srca) i teškom aritmijom. Zbog zahvaćanja gastrointestinalnog trakta može se javiti: mučnina, povraćanje, grčevi, proljev. Zbog smanjenog protoka krvi u mozgu može se javiti vrtoglavica, nemir i gubitak svijesti. I na kraju jedan savjet: važno je dati upute ljudima koji su i inače osjetljivi da izbjegavanju kontakte s kukcima. Treba ih savjetovati da ne nose odjeću žarkih boja, jer one privlače kukce, kao i da ne nanose na kožu parfeme, sapune, kreme za sunčanje i druga mirisna kozmetička sredstva kad idu u prirodu, a pogotovo ako idu u posjet pčelaru. Treba naglasiti da je žalac nužno odmah odstraniti, najlakše ostrugati noktom kažiprsta ili oštrim predmetom tako da se ne pritisne vrećica s otrovom na kraju žalca, stavljati obloge hladne vode na mjestu uboda, a i oblozi od alkohola, rakije ili octa mogu biti od velike pomoći. Pri boravku u prirodi izbjegavati blizinu cvijeća ili voća koje je zbog prezrelosti palo na pod – jer gdje je ono, tamo su stršljeni i pčele. Slika 9. …ili je staviti u košnicu? e) Nitko ne smije držati više od četiri (4) zajednice pčela na 10.000 četvornih metara površine osim ako je riječ o znanstvenom projektu obrazovne ili znanstvene institucije po posebnom odobrenju nadležne Gradske službe; f) Nitko ne smije postaviti košnicu tako da je izletna strana košnice na manjoj udaljenosti od dvadeset (20) metara od suprotne tuđe imovine ili javnog puta, osim kad se košnica nalazi osam (8) metara ili više iznad susjedne međe, javnog puta ili objekta ili kada postoji živica ili neka druga zaštita ili prepreka, sa svih strana pčelinjaka, viša od dva metra koja zaklanja prostor za nesmetan prolaz i boravak građana. Nadamo se da će Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo prihvatiti ovu našu inicijativu i da ćemo ju zajedničkim snagama provesti u djelo. Za UP Pčelinjak Damir Rogulja, predsjednik PRIRODA • STUDENI • 2012. 17