SAVREMENIM ODGOJEM UPROPA[TAVAMO DJECU

HIJERARHIJA JE IPAK POTREBNA
Ugledni njemački psihijatar za djecu MICHAEL WINTERHOFF uzburkao je duhove
svojim bestselerom “Zašto nam djeca postaju tirani“; na osnovu primjera iz svoje
prakse Winterhoff u knjizi zaključuje kako je poguban moderni običaj da djecu
smatramo “malim odraslima“ i prihvatamo ih kao partnere tražeći i uvažavajući
njihove stavove od najranije dobi, prije nego je dijete uopšte zrelo za ozbiljno
donošenje odluka; u razgovoru za “SB“ doktor Winterhoff objašnjava koje greške
odrasli najčešće čine s djecom i kako ih možemo izbjeći
Dr. Michael Winterhoff
dječiji psihijatar
SAVREMENIM ODGOJEM
UPROPA[TAVAMO
DJECU
66
SLOBODNA BOSNA I 26.8.2010.
RESPEKT I UVA@AVANJE STARIJIH NISU PREVAZI\ENI
Pi{e: ADISA BA[I]
O
d po~etka devedesetih godina proteklog vijeka do{lo je do izvjesnog
zaokreta u odgoju djece u razvijenim zapadnim zemljama poput
Njema~ke. Trend se brzo po~eo
{iriti svijetom. Prema savremenom shvatanju, djeca su “mali odrasli“, osobe ~ije
stavove u potpunosti treba po{tovati. S njima
o svemu treba otvoreno razgovarati, shvatati
ih kao partnere, uva`avati njihovo mi{ljenje i
u dono{enju odluka se ravnati prema njihovim `eljama. Veliki protivnik ovakvog
vi|enja odgoja je njema~ki psihijatar za
djecu Michael Winterhoff ~ija je knjiga Za{to
nam djeca postaju tirani izazvala burne reakcije u njegovoj, ali i u nekim drugim zemljama. U brojnim debatama ovaj doktor je
optu`ivan da je staromodan, konzervativan i
nazadan, a u razgovoru za na{ list on
obja{njava svoje osnovne teze i govori o
iskustvima iz prakse na kojima je zasnovao
svoje pomalo fatalisti~ke tvrdnje da “partnerskim odnosom“ upropa{tavamo nove generacije.
[KOLSKI ^AS OD 25 MINUTA
Na po~etku na{eg razgovora doktor
Winterhoff ukazuje na promjene koje je
uo~io u protekle dvadeset i dvije godine
koliko ima specijalisti~ku praksu u Bonnu i
radi kao dje~iji psihijatar i psihoterapeut:
“Iz mog iskustva i iskustva mojih kolega i
prijatelja, ljudi iz prosvjete, postalo mi je
jasno da se danas djeca suo~avaju sa nekim
te{ko}ama puno ~e{}e nego prije dvadesetak godina. Sve ~e{}e mi se obra}aju
roditelji ili nastavnici sa tvrdnjama da se
djeca vrlo te{ko koncentri{u na nastavu,
te{ko je zadr`ati njihovu pa`nju i disciplinu, svaki sitni zahtjev poput naprimjer
pokazivanja teka sa zada}om im se mora
ponavljati po vi{e puta. Postojale su ~ak inicijative da se {kolski ~as skrati na dvadeset
i pet minuta jer je djeci nemogu}e du`e
zadr`ati pa`nju!? Dok je osamdesetih godina tek mali procenat djece imao te{ko}e u
savladavanju gradiva i napredovanju, danas
prema podacima iz osnovnih {kola skoro
polovina djece ima neki oblik smetnji i
te{ko}a u nastavi. Moje je mi{ljenje da je
dana{nje stanje rezultat odgoja u kojem su
djeca shva}ena kao ravnopravna sa
roditeljima, pred njih je postavljeno
dono{enje odluka kojima dijete nije doraslo, optere}ena su sadr`ajima neprimjerenim
za njihovu dob i rezultat su dezorijentisana,
NAJ^E[]E GRE[KE U ODGOJU DJECE
Iza bezgranične ljubavi ponekad se
krije opasna sebičnost
POSMATRATI DIJETE KAO RAVNO- svog djeteta, kritiku do`ivljavaju kao da je
PRAVNOG PARTNERA Roditelji na ovaj upu}ena njima li~no, obavljaju sve umjesto
na~in djecu precjenjuju i nanose im {tetu. djeteta jer osje}aju da je to prirodno, ne
Naprimjer, dive se sna`noj li~nosti svog tro- nalaze na~ina da djetetovo lo{e pona{anje
godi{njeg djeteta koje zna {ta ho}e a dijete sami isprave nego im treba pomo} sa
zapravo samo ima narcisti~ki ispad jer jo{ strane kao {to bi trebala pomo} da sanine poima da njegova mo} nad svijetom ima ramo povredu na sopstvenoj ruci. Zato
granice i da drugi ljudi imaju druga~ije `elje i ~esto pose`u za besmislenim priru~nicima
o roditeljstvu, da bi im neko
potrebe. Pri tome se li~nost
drugi ukazao pomo} u rjeformira tek od osme godine.
{avanju problema.
Tako|er, roditelji o~ekuju da
vrlo mala djeca donose
ISKORI[TAVATI DIJETE
odluke (ponekad zna~ajne)
DA BISMO SEBI POPRAiako djeca jo{ nisu zrela za
VLJALI SAMOPOUZDANJE
proces odlu~ivanja jer nemaJER SMO VOLJENI Roditelji,
ju ni dovoljno iskustva ni
a jo{ ~e{}e djedovi i bake
dovoljno znanja o svim opcipogre{nim odgojem di`u sebi
jama koje mogu izabrati i o
narcisti~ke spomenike - oni
posljedicama svog izbora.
ispunjavaju djeci sve `elje da
bi kupili njihovu ljubav i
PROJICIRATI SVOJE
naklonost zbog koje }e se
@ELJE I O^EKIVANJE NA
osje}ati bolje, pri tome ne
DIJETE ^esto poreme}aj
razmi{ljaju da ponekad ~ine
kod roditelja da dijete zamistvari koje su na {tetu djeteta.
jene sa samim sobom.
Naravno, kad djedovi i bake
Kupuju djetetu ono {to su IZDANJA U 14
malo razmaze dijete, to je
oni u djetinjstvu `eljeli imati, ZEMALJA
prirodno i sasvim razumljivo,
upisuju dijete na fakultet Knjiga Michaela Winterhoffa
ali treba imati na umu da to
koji su oni `eljeli studirati i u proteklih godinu dana
sl. Ovo ne rade samo objavljivana je {irom svijeta, a kod nekih ljudi prelazi granice
u Japanu ju je ~ak preporu~ilo
i onemogu}ava normalno
roditelji nego ~esto i drugi
nadle`no ministarstvo
sazrijevanje djeteta.
odrasli iz djetetovog
okru`enja.
KORISTITI DIJETE KAO VALUTU ZA
DO@IVLJAVATI DIJETE K AO SVOJ POTKUSURIVANJE Ponekad djedovi i
SASTAVNI DIO Ova takozvana simbioza je bake ukidaju sva pravila pona{anja djetetu
vrlo ra{iren patolo{ki odnos u kojem da bi im ono uzvratilo ljubav, ali idu tako
roditelj nema kriti~ki odmak prema djetetu daleko da podrivaju autoritet djetetovih
jer ga smatra svojim sastavnim dijelom, roditelja i osje}aju se nadmo}no u odnosu
svojom rukom naprimjer. Ovakvi roditelji na njih, {to tako|er nije dobro za razvoj
uvijek nalaze opravdanje za pona{anje djeteta. razma`ena i nezrela djeca ~ija se psiha ne
trenira na adekvatan na~in i koji sutra ne}e
biti spremni do odgovore zahtjevima koje
dru{tvo pred njih postavlja“, tvrdi doktor
Winterhoff.
On u svojoj knjizi Za{to nam djeca
postaju tirani (u Hrvatskoj prevedena kao
Za{to nam djeca postaju nasilnici: Vratimo
djeci njihovo djetinjstvo) navodi primjer
kako vremenom opadaju i fizi~ke i intelektualne sposobnosti djece jer se od njih
manje zahtjeva, ide se linijom manjeg otpora, kriteriji se sni`avaju: “U razvijenim zemljama djece se ra|a sve manje, prema
njima se, tr`i{no re~eno, odnosi kao prema
deficitarnoj robi, a rezultat teto{enja je medvje|a usluga koja se toj djeci ~ini. Moj prijatelj radi u osnovnoj {koli u ~ijoj blizini se
nalazi botani~ki vrt. Trideset godina svake
godine prva~i}i su i{li pje{ke u jednu posjetu tom vrtu udaljenom od {kole oko jedan
kilometar. Nedavno je ta posjeta ukinuta jer “Partnerski“ odnos prema djeci je pogre{an, stvara
nezrele i nesposobne ljude
26.8.2010. I SLOBODNA BOSNA
67
HIJERARHIJA JE IPAK POTREBNA
su se i djeca i roditelji `alili da je to prevelik fizi~ki napor za mali{ane! Nastavnici i
uprava {kole su pod pritiskom poklekli, iako
je taj argument ludost! Pa djeca tog uzrasta
trebaju biti u stanju pre}i tu razdaljinu, to je
za njih korisno. Vi danas imate situaciju da
djeca imaju probleme u razvoju zbog
previ{e sjedenja, a roditelji ih onda stave u
auto i odvezu na terapiju gdje vje`baju i
slu{aju o va`nosti kretanja, pa se opet autom
vrate ku}i. To je potpuni apsurd!“
Winterhoff isti~e da on sam nije pedagog i da njegova profesija nije odgoj djece,
ali da je na osnovu te{ko}a koje se sve
~e{}e javljaju kod djece koja mu dolaze kao
pacijenti uvidio neke promjene u dru{tvu
koje smatra vrlo {tetnim. Iako sam nije pedagog, na{ sagovornik je nakon objavljivanja knjige sve ~e{}e pozivan u emisije
o odgoju i obrazovanju, njegova knjiga je u
proteklih godinu dana do`ivjela izdanja u
~etrnaest zemalja svijeta a u Japanu ju je
~ak nadle`no ministarstvo predlo`ilo kao
nezaobilazno {tivo! Premda Winterhoff ne
govori previ{e pohvalno ni o modernim
roditeljima, ni o bakama i djedovima i
drugim odraslima koji uti~u na sazrijevanje
djeteta, njegova knjiga je bila Spiegelov
bestseler i jedna je od najpopularnijih
stru~nih knjiga u Njema~koj.
BOSNA TREBA PREISPITATI
TRENDOVE SA ZAPADA
Police knji`ara preplavljene su priru~nicima o roditeljstvu, a na{ sagovornik
obja{njava kako njegova knjiga ne spada u
taj `anr i kako on sam takve knjige smatra
besmislenima: “Proteklih godina do{lo je
do profesionalizacije roditeljstva, stalno se
daju neki savjeti o tome i na takvim knjigama se dobro zara|uje. One su samo odraz
poreme}enog odnosa roditelja prema djeci i
NEPRIJATNA ISTINA
Doktor Winterhoff tvrdi da
ne `eli nikome davati uputstvo
kako da odgaja svoje dijete,
ve} da samo `eli upozoriti na
fatalne gre{ke koje odrasli
~ine u opho|enju sa djecom
ZABLUDA O
DJEČIJEM
BEZOBRAZLUKU:
Djeca se ne ponašaju
loše namjerno da bi
napakostila roditeljima
kao što oni nekad misle,
već zato što su nezrela
i još uvijek ne
umiju kanalisati
agresiju, ljutnju,
razočarenje...
ZA[TO DIJETE NE MO@E BITI PARTNER
Moderno roditeljstvo objašnjeno na
primjeru učenja tenisa
“Problem sa konceptom partnerskog
roditeljstva obi~no obja{njavam na primjeru odnosa mene i mog instruktora tenisa.
To je momak dosta mla|i od mene i izvan
terena ja mu se obra}am sa ti. Kad smo na
terenu, on je moj instruktor, ja sam u~enik.
Po{tujem ga, slu{am njegove instrukcije,
radim ono {to mi on ka`e bez previ{e propitivanja. Ispravljam svoje poteze u skladu
sa njegovim uputama, tako popravljam
poteze i napredujem u igranju tenisa. On i
ja nismo partneri, na{ odnos je jasno hijerarhijski naprosto zato jer partnerstvo ne bi
bilo produktivno. On ne mo`e meni do
68
unedogled argumentovano obja{njavati
{ta da radim, uva`avati moje potrebe i
osje}aje da ja igram kako je meni volja i
partnerski mi davati slobodu da igram
pogre{no. Tako ja nikad ne}u ni{ta nau~iti
i ne}u napredovati. Njegov primjer mi
tako|er ne zna~i mnogo, jer potez ne}u
usavr{iti gledaju}i njega, nego igraju}i
sam. Tako i roditelji ne mogu vje~no obavljati stvari umjesto svoga djeteta, {titi ga i
teto{iti, nego mu moraju davati uputstva ali
ga i ohrabriti da igru preuzme u svoje
ruke“, obja{njava slikovito doktor Michael
Winterhoff. njihovog nesamopouzdanja: umjesto da
ponekad vjeruju intuiciji i da sami zauzimaju zreo stabilan odnos prema svom djetetu,
roditelji se pona{aju kao da je dijete njihov
sastavni dio prema kojem se oni ne mogu
pona{ati kriti~ki. Zato ne mogu ni rije{iti
problem s djetetom kad iskrsne, nego im
treba pomo} sa strane. Ja nemam ambiciju
da ikome dajem savjete kako }e odgajati
svoje dijete, to i nije namjera moje knjige.
Ja sam samo `elio da upozorim na
poreme}aje koje smo po~eli smatrati normalnim i `elja mi je da nagnam roditelje
samo da propitaju svoj odnos prema svom
djetetu i razmisle ima li u njemu patologije,
te mo`e li se tu {ta promijeniti. U zapadnim
zemljama su ova shvatanja o partnerskim
odnosima uzela previ{e maha i negativni su
aspekt modernog dru{tva. Materijalno
blagostanje donosi otu|enje, druga~ije
odnose unutar porodice, druga~ije odnose
me|u ljudima. Iako su neki problemi svuda
SLOBODNA BOSNA I 26.8.2010.
RESPEKT I UVA@AVANJE STARIJIH NISU PREVAZI\ENI
IZ DVIJE DECENIJE ISKUSTVA
Problemi djece su loša
koncentracija, agresija, poremećaji
u prehrani...
U svojoj knjizi Za{to nam djeca postaju
tirani Michael Winterhoff tvrdi da je pro{lo
vrijeme kad su problemati~na djeca
naj~e{}e dolazila iz disfunkcionalnih porodica. Dana{nja problemati~na mlade` je,
prema njegovim tvrdnjama, iz stabilnih
porodica, sa prosje~nim ili iznadprosje~nim
primanjima, mlade` koja je teto{ena i o
kojoj se mnogo vodilo ra~una.
Njegovo dvadesetogodi{nje iskustvo i statisti~ki podaci kojima raspola`e svjedo~e o
sljede}im poreme}ajima koji kod djece i
mladih sve vi{e uzimaju maha:
smanjena ustrajnost u radu, osje}aj
odgovornosti i ta~nosti
izrazito agresivno pona{anje
sklonost fizi~kom i psihi~kom nasilju
lo{ije motori~ke i jezi~ke sposobnosti
slabije opa`anje
neadekvatno pona{anje u dru{tvu
lo{e radne navike
slaba koncentracija
poreme}aji u prehrani
zloupotreba droga, cigareta, alkohola
ovisnost o kompjuterskim igricama
sli~ni, razumijem i da Bosna i Hercegovina
kao zemlja u tranziciji nije sasvim zaglibila
u ove probleme modernog zapadnog
dru{tva. Upravo zato je korisno razmisliti o
promjenama koje se de{avaju, osvijestiti
kako se odnos prema djeci mijenja i ne
usvajati one navike i trendove sa Zapada
koji nisu pozitivni ili koje barem vrijedi
najprije dobro preispitati.“
Za razliku od ve}ine autora savremene
stru~ne literature o djeci, Winterhoff se ne
libi da koristi pomalo staromodnu sintagmu
“dje~iji bezobrazluk“ i da njome obja{njava
DJECI
DJECI USKRA]UJEMO
USKRA]UJEMO
PRAVO
PRAVO DA
DA BUDU
BUDU DJECA
DJECA
Prihvataju}i
Prihvataju}i djecu
djecu kao
kao
ravnopravne
ravnopravne partnere
partnere
precjenjujemo
precjenjujemo ih
ih ii
zbunjujemo
zbunjujemo
26.8.2010. I SLOBODNA BOSNA
dje~ije pona{anje (poput npr. svakodnevnih
zahtjeva petogodi{njaka da mu se ne{to
kupi u supermarketu i neutje{nog pla~a ako
kupovina izostane ili odbijanje pospremanja
sobe kod starije djece). Ovaj izraz koji je
danas gotovo iza{ao iz upotrebe, i dje~ije
lo{e pona{anje, prema Winterhoffu nisu
posljedica nikakve promi{ljene strategije
niti odluke djeteta da kinji roditelja, kako
roditelji ~esto pogre{no smatraju i do`ivljavaju vrlo li~no. Takvo pona{anje je samo
odraz dje~ije nezrelosti koja je prirodna za
dje~iji uzrast a pravilan odgoj vodi ka tome
da se kao odrasle zrele osobe tako ne
pona{amo i da znamo suspregnuti i kanalisati svoju agresiju, ljutnju, razo~arenje...
Michael Winterhoff i sam je otac dvoje
djece. On otvoreno govori o izazovima koje
odgoj djece donosi, ali se ne sla`e sa tvrdnjom da on roditeljstvo predstavlja kao
veoma te`ak i naporan posao. “I sam sam
otac i smatram da je prelijepa stvar odgajati
dijete, pratiti ga kroz `ivot, pomagati mu da
odraste u zrelu osobu. U tome nalazim veliko
zadovoljstvo! U isto vrijeme roditeljima
skre}em pa`nju na to da je koncept partnerskog odnosa zabluda jer podrazumijeva
ravnopravnost a s djetetom nismo ravnopravni. Ono treba na{e znanje, iskustvo i
zrelost. Sa partnerom si na ravnoj nozi, a s
djetetom nisi. Pa zamislite samo da vam treba
punih dvanaest godina da biste nau~ili dijete
da se samostalno i redovno tu{ira! I mno{tvo
drugih stvari djeci stalno morate ponavljati
iznova i tra`iti od njih da ih urade ne zato {to
razumiju i uva`avaju neophodnost tog posla
nego zato {to ste vi tako rekli jer kao zreliji
uvi|ate {ta je potrebno za dijete. Dijete samo
ne uvi|a ve}inu stvari niti je u stanju razumjeti posljedice svojih postupaka. Ono {to
uradi, ono uradi za svoje roditelje, zato {to ih
voli i `eli njihovo odobravanje. Trebaju pro}i
godine i godine dok dijete radnje koje mu se
name}u ne shvati do kraja, ali je dotad
nau~ilo da ih obavlja, steklo radne i higijenske navike, osnovnu disciplinu, nau~ilo se
pona{ati me|u drugim ljudima.“
Roditelji koji misle da sve moraju djeci
objasniti pogre{no o~ekuju da djeca sva ta
obja{njenja zaista i razumiju. Doktor
Winterhoff kao ~est primjer roditeljske
zablude navodi uvjerenje da se slobodoumna,
liberalna i otvorena djeca odgajaju tako {to
im se od najranijih dana daje mogu}nost da
sami odlu~uju o svemu, od odje}e, hrane,
izbora igra~aka, aktivnosti... On ka`e:
“Sretao sam u praksi tinejd`ere kojima su
roditelji od malena prepu{tali odluke misle}i
da tako podsti~u njihovu samostalnost. Vrlo
~esto su ta djeca bila samo dezorjentisana. Da
bi postali otvorene li~nosti, djeca najprije
moraju sazreti, a za pravilan psihi~ki razvoj
potrebno im je da ih roditelji usmjeravaju.
Roditelji u okviru partnerskog odnosa grije{e
jer o~ekuju da su djeca zrelija nego {to zapravo jesu, pa im na ple}a stavljaju suvi{no
optere}enje. Pred njima vode bra~ne rasprave
i sva|e, upu}uju ih u svoje emotivne probleme, ne po{te|uju djecu od za njih prete{kih
stvari kao {to su bolest ili smrt. Djeci jednostavno uskra}uju pravo da budu djeca.
Rezultat su djeca koja nikada zapravo ne
odrastu - razma`ena mlade`, agresivna, sa
lo{im radnim navikama, nespremna da
zapo~ne samostalan `ivot. Rezultat su privreda i dru{tvo koji }e, ako nastavimo sa ovim
lo{im trendom, sutra zavisiti od pojedinaca
nesposobnih da samostalno opstanu.“ 69