SINJSKE NOVINE
kolovoz 2011.g. broj 14
cijena 8,00 kn
BLAGDAN VELIKE GOSPE
DAN GRADA SINJA
296. SINJSKA ALKA
1
SINJSKE NOVINE
UVODNIČKA
Evo malo smo ubrzali tempo izlaženja novina iz
razloga što smo u mjesecu kolovozu kad slavimo
dva najvažnija događaja u našem kraju, Alku i
Veliku Gospu. Nadam se da će ovaj prigodni broj
biti u vašim rukama dragi čitatelji već na Baru
ujutro, ako sve bude po planu. Naravno ovaj broj
je posvećen Alki i Gospi, pa tako donosimo niz
zanimljivih priča i razgovora vezanih za ta dva
događaja. Intervju s vojvodom mr. Antom Vučićem
kojeg je odradila naša nova akvizicija, iskusna
novinarka Božena Romac. Lijepu priču o bakama iz
Karakašice i njihovim krunicama iz pera Klaudije
Krajine koja je ujedno napravila i razgovor s
gvardijanom našeg svetišta, fra Božom Vuletom,
prigodne izjave gradonačelnika i predsjednika
VAD-a… Žarko Kodžoman je pripremio priču o
alkarskom momku, a sigurno ćete se dobro nasmijati
čitajući intervju s dvojicom glumaca i pajdaša Tišom
i Lovrinom. Dva veseljaka vrckava duha i uvijek
spremna na šalu dobro su „izludili“ našeg Žaru.
Nismo zaboravili ni dobrog duha našeg grada, ovaj
puta to je Vesna Bader. Zatim tu je i zanimljiva
priča o obitelji Tripalo i njihovoj vezi s Alkom.
Prisjetili smo se i jedne obljetnice pa smo to popratil.
Naime prije 20 godina započeo je s emitiranjem
Radio Sinj čiju djelatnost sada nastavlja HIT radio.
Kroz priču dvojice aktera tog doba, Joška Kontića
i Petra Dadića saznati ćete niz zanimljivih detalja.
Božena Romac je priredila kritički tekst o sinjskom
suveniru kojeg nema, istražili smo kako napreduju
radovi na obnovi tvrđave Stari grad, objavili smo
i prilog Marka Župića o sinjskoj rockerskoj sceni,
popratili smo i rad civilnih udruga u ekologiji,
donosimo razgovore s pomoćnim trenerima Junaka
i Alkara . U svakom slučaju idemo dalje, a prema
reakcijama čini se da smo vam „pogodili u žicu. Već
iza Alke pripremamo rujanski broj u kojem ćemo
vam opet ponuditi obilje zanimljivog štiva. Do tada
lipi pozdrav svima, a ALKARIMA I ALKARSKIM
ISPRAVAK
U prošlom broju sinjskih novina u tekstu „Nove face sinjskoj
politici“ nenamjerno je kod navođenja rezultata izbora za Vijeće
mjesnog odbora Sinj ispuštena lista HSLS-a koja je trebala biti
pod rednim brojem 4. Ispričavamo se HSLS-u i čitateljima.
SADRŽAJ BROJ 14 KOLOVOZ
2011
4.-6. Aktualnosti, kratke vijesti, zanimljivosti
7. Prigodna riječ gradonačelnika
8. Ususret Velikoj Gospi
9. dr. Stipe Jukić
10.-11. Alkarski vojvoda mr.AnteVučić
12. Petar Vukasović Lončart
13. Djevojke koje krase alku
14. Boris Tripalo
15. Iz zbirke Marinka Poljaka
16. Krunice iz Karakašice
17. Pokop Otta von Habsburga
18. Sinjski suvenir
19. Anita Librenjak
20. Sinj kroz prošlost
21. Vremeplov
22. Happyland
23. Tanja Mravak
24.-26. Vesna Bader
27. Udruga SRMA
28.-30. Dvadeset godina radija
32.-33. SARS
34-35. Lovrin Tomašević i Tonči Bandalo
36.-37. Kultura ukratko
38. Robertino Ugrin
39. Zoran Nikolić
40. Šport ukratko
41. Eko akcija
42. Kamp u Sutini
MOM A SRETAN BLAGDAN GOSPE SINJSKE
ŽELI
Ekipa Sinjskih novina
IMPRESSUM
Sinjske novine broj 14, kolovoz 2011.g. Prigodni broj
Izlaze jednom u mjesecu (a po potrebi i kao dvobroj). Cijena 8,00
kuna
Godišnja pretplata 160,00 kuna
Nakladnik: Grad Sinj
Izdavač: Kulturno umjetničko središte Sinj, Glavička 29 Sinj 21230
Glavni urednik: Vito Perić, telefon: 824-049, GSM: 099/217 09 31
e-mail: [email protected], [email protected]
Grafička obrada: KUS
Lektura: KUS
Tisak: Kerschoffset Zagreb
2
Novinari u ovom broju: Vito Perić, Žarko
Kodžoman, Klaudija Krajina, Božena Romac
Suradnici u ovom broju: Filip Ratković, Slaven
Kardoš, Marko Župić, Snježanka Jadrijević, Boris
Filipović Grčić
Zahvaljujemo portalima www.Ferata.hr i Sinj.
com.hr na pomoći
SINJSKE NOVINE
ALKARIMA I ALKARSKIM MOMCIMA ŽELIMO USPJEŠNU 296.
SINJSKU ALKU , A SVIM ŽITELJIMA CETINSKOG KRAJA
3
ČESTITAMO BLAGDAN VELIKE GOSPE
SINJSKE NOVINE
ODRŽANA 20. SJEDNICA
GRADSKOG VIJEĆA
Na 20. Sjednici Gradskog vijeća koja je održana 11.
srpnja na dnevnom redu je bilo 14 točaka. Sjednica je
trajala od 14,15 do 22,55 sati. Vijećnici su raspravljali
o 14 točaka dnevnog reda, te ih sve prihvatili. Prije
početka rasprave, gradonačelnik Ivica Glavan s dnevnog
reda je povukao Prijedlog Odluke o komunalnom redu,
uz obrazloženje kako je potrebno još usuglašavanja oko
ovog prijedloga. Prijedlozi oporbenih vijećnika za dopunu
dnevnog reda su odbijeni, ali je kao dopuna prihvaćen
prijedlog Odbora za imena ulica i trgova Grada Sinja,
kojim je ulica Karajkova lokva preimenovana u Ulicu Fra
Rafe Kalinića, kao i Prijedlog za razrješenje vijećnika
Hrvoja Filipovića Grčića sa dužnosti predsjednika
Odbora za međugradsku suradnju. Ovaj prijedlog
podnio je vijećnik vladajuće koalicije Miro Barać. Tako
je sa 9 glasova (ZA) Gradsko vijeće razriješilo Hrvoja
Filipovića Grčića sa dužnosti predsjednika Odbora za
međugradsku suradnju, a na isto imenovalo predlagatelja
razrješenja, vijećnika Mira Baraća. Protivljenje ovakvoj
odluci vijećnici HDZ-a i HSLS-a te nezavisni vijećnik
Miro Bulj iskazali su podnošenjem ostavki na svoja
članstva u svim odborima. Od ostalih točaka izdvajamo
Prijedlog Programa Dana Alke i Velike Gospe za 2011.
godinu s troškovnikom. Ovogodišnji Program građane
će koštati 507.564,00 kuna, a odlučeno je kako u ovom
aktu gradonačelnik ima ovlasti vršiti izmjene u rasporedu
novčanih sredstava u iznosu od 10%.Prihvaćeno je
Izviješće o godišnjem Proračunu Grada Sinja za 2010.
godinu. Ukupni prihodi i primici Proračuna ostvareni
su u iznosu od 68.764.498,19 kuna, dok rashodi i izdaci
iznose 68.760.180,69 kuna. Ostvareni višak prihoda
u iznosu od 29.868,93 kuna koristit će se za pokriće
rashoda za nabavu nefinancijske imovine za 2011.
godinu. Odlučeno je kako će socijalno ugroženi građani
– obitelji i samci koji kod nadležnog Centra za socijalnu
skrb ostvaruju pravo na uzdržavanje, plaćati umanjenu
cijenu za određene količine isporučene vode, nužne za
osnovne potrebe kućanstva. Također je odlučeno kako
se obrtu C-MONT iz Glavica povjerava obavljanje
dijela komunalne djelatnosti održavanja javnih površina.
Vijećnici su informirani o trenutnom statusu ulice Vlaški
CERTIFIKAT GOSPODARSKOJ ZONI
KUKUZOVAC
Gospodarska zona Kukuzovac dobila je certifikat od od
Ministarstva gospodarstva „Zona naprednog imovinskog
standarda“.
To znači da Gospodarska zona Kukuzovac formalno
zadovoljava sve kriterije naprednog imovinskog standarda
4
prolaz, kao i o rješavanju problema gomilanja smeća u
stambenoj zgradi u ulici Andrije Kačića Miošića. Najviše
polemike izazvala je Informacija o provedenoj reviziji
Ugovora o restrukturiranju i konsolidaciji Autoprijevoza
Sinj d.o.o., izvršenoj od strane Hodicon d.o.o. iz
Koprivnice. Raspravi su nazočili vlasnik strateškog
partnera Promet Makarska Mate Jujnović, predsjednik
Uprave Prometa Makarska Vice Barbir i direktor
Autoprijevoza Jakov Jerkan, kao i nekolicina radnika
predvođeni povjerenikom HUS-a za Dalmaciju Jozom
Marićem i predsjednikom Sindikata vozača i prometnih
radnika u Autoprijevozu Antom Buljanom. Predsjednik
Gradskog vijeća Milan Smoljo Mati Jujnoviću i Vici
Barbiru dopustio je poduže izlaganje, no radnicima nije
dao riječ dok su u vijećnici bili predstavnici strateškog
partnera. Radnici su dobili riječ nakon što su Jujnović,
Barbir i Jerkan napustili vijećnicu, no tada nisu htjeli
nastaviti s izlaganjem nego su najavili kako će danas
sazvati konferenciju za novinare. Nakon duge i žučne
rasprave, Gradsko vijeće donijelo je zaključak o
neraspisivanju natječaja za prodaju udjela Grada Sinja u
društvu Autoprijevoz Sinj d.o.o. To konkretno znači da
Grad Sinj smatra kako strateški partner Promet Makarska
nije ispunio sve obveze iz Ugovora o restrukturiranju i
konsolidaciji Autoprijevoza od 2005. godine. Upute u
smislu daljnjeg postupanja po ovom pitanju tražit će se
od Ministarstva financija. Za ovakav zaključak glasovala
su 4 vijećnika Nezavisne liste, 3 vijećnika SDP-a, te
nezavisni vijećnici Miro Bulj i Miro Barać, dok se prvi
čovjek vladajuće koalicije Stipislav Jadrijević pridružio
suzdržanim vijećnicima HDZ-a i HSLS-a. Vijećnicima
je također predočeno pismo namjere Zlatka Runje za
investiranje u izgradnju sportsko-rekreacijskog središta
na gradskom stadionu (na istočnom dijelu gdje je trebala
biti tribina).
Što se tiče trenutnog statusa ulice Vlaški prolaz vijećnici
su informirani da je Grad Sinj pred općinskim sudom u
sinju ustao tužbom protiv obitelji Botica zbog smetanja
posjeda i zatražio povrat u prijašnje stanje. Također
je Grad podigao privatnu tužbu protiv Botica zbog
kaznenog djela samovlasnog pribavljanja prava za koje
smatra da mu pripada (čl. 329 KZ RH). No, kako stoji
u informaciji, do sada nije održano nijedno ročište po
spomenutim tužbama.
IZVOR: www.ferata.hr DOPUNA: Sinjske novine
i spremna je u kratkom roku prihvatiti strane investitore.
„Za dobivanje ovog certifikata bilo je potrebno udovoljiti
određenim uvjetima, a to je da zona ima definirane sve
prostorno – planske elemente, da je zemljište u vlasništvu
jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Sinja, da ima
izrađenu infrastrukturu i da ima olakšice koje Grad Sinj
investitorima pruža s osnova svojih odluka o komunalnom
doprinosu i komunalnoj naknadi. To nam sada otvara sva vrata
za ulazak stranih investitora u GZK. Znamo da je zona već
ranije ušla među devet zona od nacionalnog karaktera, a ovo je
sad nastavak tog postupka“, rekla je direktorica Gospodarske
zone Kukuzovac d.o.o. Dijana Breko.
Izvor: www.ferata.hr
SINJSKE NOVINE
SVEČANO OTVORENA MANIFESTACIJA DANI ALKE I
VELIKE GOSPE 2011
Piše: Vito Perić
Foto: Boris Filipović Grčić
U petak navečer 15. srpnja podignuta je zastava
Dana Alke i Velike Gospe i time je i službeno
otvorena ovogodišnja tradicionalna kulturnoglazbeno-sportska manifestacija. Prije nego što je
podignuo zastavu sa likom Gospe Sinjske na jarbol
na Trgu kralja Tomislava, predsjednik Gradskog
vijeća Milan Smoljo pozvao je sve građane ,
njihove goste i turiste da uživaju u manifestaciji
koja će trajati sve do početka rujna, a tijekom
kojeg će biti izvedeno oko 60 programa. Biti će tu
za svakog ponešto, kazališnih predstava, izložbi,
koncerata, folklornih večeri, sportskih događanja,
te naravno dva najveća događaja u našem kraju
Alka i blagdan Velike Gospe. Svečanost otvaranja
manifestacije uljepšali su Gradska glazba i Sinjske
mažoretkinje te članovi Udruge za očuvanje baštine
cetinskog kraja. Nakon toga u Alkarskim dvorima
izvedena je predstava Dujo Manzan i Mate Manistra
kojom su članovi sinjskog pučkog kazališta još
jednom razveselili brojnu publiku. Ta predstava
će biti tradicionalno izvođena svaki puta na
otvaranju Dana Alke i Velike Gospe. Inače, već
prije svečanog otvorenja održano je nekoliko
programa, pa je tako neslužbeno manifestacija
započela kazališnom predstavom amatera iz
Prološca, potom je u galeriji Galiotović otvorena
izložba slika zagrebačke umjetnice Jasne
Bogdanović, a održano je i Prvenstvo svita u
pečenju uštipaka. U petak 8. srpnja u gradskom
kinu nastupila je plesna koreografkinja Marija
Šćekić u okviru program KUS-Kultura u Sinju
koji se također odvija pod „kapom“ Dana
Alke i Velike Gospe i kroz koji će publici biti
prezentirana najkvalitetnija kulturna događanja
ovo ljeto u Sinju. U okviru tog dijela već je
nastupila etno-jazz pjevačica Tamara Obrovac,
zatim novinar i pisac te urednik kultne TV
emisije Na rubu znanosti, Krešimir Mišak,
fotografi Boris Cvjetanović i Rino Efendić,
umjetnik – performer Siniša Labrović, a do kraja
programa očekuju se nastupi svjetski priznatog
violinista Stefana Milenkovića i svirača lutnje
Edina Karamazova te izložba Stipe Sikirice
i mlade fotografkinje Nade Maleš. Uz već
priznati festival marijanskih pjesama Klape
Gospi Sinjskoj biti će i nekoliko kazališnih
predstava od kojih izdvajamo teatra EXIT, Preko
trnja do zvijezde, zatim će mlade sinjske kulturne
snage, udruge SUK i SKUP prirediti niz zanimljivih
programa, koncerata, filmskih projekcija, izložbi
i preformancea, a kao i uvijek obilje je sportskih
događanja koji će biti upriličeni na sportskim
igralištima u gradu. Inače cijeli program će stajati
oko 500.000 kn što je osigurano u gradskom
proračunu odlukom Gradskog vijeća.
5
SINJSKE NOVINE
GRAD SINJ I HYPO BANKA
POTPISALI UGOVOR O
POSLOVNOJ SURADNJI
Sinjski gradonačelnik ivica Glavan i regionalni direktor
Hypo Alpe-Adria –Banke za Dalmaciju, Joško Mihić
potpisali su 13. srpnja ugovor o poslovnoj suradnji.
Na svečanosti prigodom potpisivanja ugovora uz
gradonačelnika glavana, dogradonačelnika Zorana
Vujanovića i v.d. predstojnika ureda Grada Igora
Vidalinu nazočili su predstavnici Hypo banke, članica
Uprave Tea Martinčić, izvršna direktorica a poslovanje
s javnim osobama Suzana Brenko, voditelj regionalnog
centra Dalmacija Dalibor Filipović direktor poslovanja
s građanstvom za regiju Dalmacija Martin Prcela.
„Prepoznali smo Hypo banku kao kvalitetnog partnera
koji će lagati u razvojne projekte našeg grada, aktivno
podržavati rast i razvoj malog i srednjeg poduzetništva
te omogućiti ovom kraju da ostvari svoje potencijale,
a ponajviše gospodarstvu,“ izjavio je gradonačelnik
Glavan nakon potpisivanja ugovora. „U Sinju i ovom
kraju nalazi se veliki gospodarski potencijal koji se uz
dobra ulaganja i povoljne uvjete može još više razvijati
pretvoriti vaš grad pokretača razvoja ove regije. Naša
je namjera podržati razvojne projekte te kvalitetnim
bankarskim uslugama adekvatno odgovoriti rastućim
zahtjevima i potrebama vaših građana. Stoga smo,
obzirom da već imamo veliki broj klijenata iz ovog kraja,
počeli raditi na otvaranju naše poslovnice u gradu Sinju,
a do tada svim klijentima iz Sinja i cetinskog kraja je na
raspolaganja u naš regionalni centar u Splitu,“ rekao je
Joško Mihić regionalni direktor banke. Članica prave
Tea Martinčić dodala je kako Hypo banka uz svoje
poslovne projekte uvijek krajevima gdje uspostavlja
poslovanje također nudi suradnju i u ostalim segmentima
društvenog života. „Želja nam je uspostaviti odnose i sa
lokalnom zajednicom na razini suradnje kroz društveni
život, tu poglavito mislimo na suradnju u projektima
kulture, baštine, te u ostalim vidovima društvenog života.
Zasigurno ovaj prelijepi kraj ima takvih potencijala
kojima smo spremni dati potporu a sve u svrhu podizanja
kvalitete življenja na ovim prostorima,“ dodala je Tea
Martinčić.
HUMANITARNA AKCIJA „POTKOVA DOBROTE“
Humanitarna akcija ‘Potkova dobrote’ akcija je emisije
Potkova koja traje od 18. srpnja do 7. kolovoza 2011.
godine. Službeni pokrovitelj akcije jest grad Sinj, na čelu
sa gradonačelnikom Ivicom Glavanom koji i osobno
sudjeluje u promociji humanitarne akcije.
Za koga?
Centar za rehabilitaciju ‘Fra Ante Sekelez’ ustanova
je socijalne skrbi čiji su korisnici osobe s teškoćama
u razvoju te višestruko oštećene osobe svih dobnih
skupina oba spola. Zavod je počeo s radom 02. kolovoza
1976. godine. Uslijed ratnih prilika od 1991. do 1997.
godine biva izmješten u Split. Zavod korisnicima
osigurava stanovanje, održavanje osobne higijene, brige
o zdravlju, čuvanje, osposobljavanje za samostalan
život, radne aktivnosti, provođenje slobodnog vremena
i psihosocijalnu rehabilitaciju. Humanitarna akcija
dogovorena je s ravnateljicom Ivanom Klarić Kukuz i fra
Josipom Gotovcem, župnikom u Vrlici.
Promotivni spot akcije možete pogledati na:
http://youtube/xY8RuQaI3rc
Cilj akcije je prikupljanje financijskih sredstava za kupnju
posebno prilagođenog vozila za štićenike centra koje im
je potrebno za svakodnevni život.
Sredstva se prikupljaju putem poziva odnosno donacija
6
na broj humanitarnog telefona: 060 915. Cijena poziva
(PDV uključen) iznosi 6,15 kn.
Poruka akcije
Akcija prenosi poruku ‘Nemojte im se smijati, smijte se
s njima… ne govorite o njima, razgovarajte s njima...’,
a glasnici poruke humanitarne akcije vodeći su sportaši
hrvatskog konjičkog sporta u preponskom jahanju:
Andrija Hrgović (Sinj), državni prvak Denis Gugić
(Sinj) državni viceprvak te Janka Krašovec (Zagreb) i
Vernalis Dokuzović (Zagreb), državne reprezentativke u
preponskom jahanju.
Andrija Hrgović i Denis Gugić poznata su alkarska imena
sinjskoga kraja, slavodobitnici su Sinjske alke te su
aktivni sudionici i ovogodišnjih alkarskih svečanosti.
Vrijeme trajanja akcije
Akcija je aktualna do t. kolovoza 2011. Na dan
održavanja Sinjske alke nakon koje će se na glavnom
gradskom trgu upriličiti završna proslava alkarskih
svečanosti u čast slavodobitnika ćenastupiti Klapa
Kampanel i biti će upriličena primopredaja ukupne
donacije koju će gradonačelniku grada Sinja Ivici
Glavanu predati glavni urednik Sportske televizije Jura
Ozmec i predstavnici Unimedia produkcije d.o.o. Nikola
Mihaljević i Latica Ivković
SINJSKE NOVINE
PRIGODNA RIJEČ GRADONAČELNIKA
GRADA SINJA
Cijenjene sugrađanka i sugrađani, dragi
prijatelji i gost i našeg grada, bližimo
se brojci 300, evo nas na 296. Alci, a
ovih dana smo svi ispunjeni toplinom
oko srca jer slavimo naše blagdane i
dočekujemo goste. Nadaleko je poznato
naše gostoprimstvo u ovim danima a tako
je uvijek. I grad Sinj se uz VAD na jedan
poseban način priključio ovom događaju.
Koliki je Alka magnet govori podatak
o rekordnom broju veleposlanika koji
će doći u Sinj te o cijelom državnom
vrhu na sve tri razine koje ćemo također
ugostiti. Kao gradonačelnik očekujem
iskorak u turističkoj promidžbi i potpunoj
normalizaciji i stabilizaciji odnosa
između nas i državnih institucija. Desetak
veleposlanika je prihvatilo poziv za
dolazak na Alku i stoga vjerujem da s
ovogodišnjom Alkom završava priča o
Sinju kao gradu slučaju. No, ne mogu ne
primijetiti da je i dalje problem nedostatak
ulaznica koje su na tržištu za samu Alku
i žalim jer će biti veliki broj onih koji
neće svojim gostima omogućiti gledanje
Alke. Grad je u proteklom vremenu činio
iznimne napore i samim dovođenjem
veleposlanika u naš kraj te su mnogi
prihvatili, njih desetak , poziv za Alku i
biti će dragi gosti. Dan Grada je na sam
blagdan Velike Gospe što zorno pokazuje odnos
Sinja prema toj Majci zaštitnici i Spasiteljici našeg
grada Što se tiče ovog drugog dijela, razvoja
gospodarstva, mnogima će se učiniti da se to odvija
sporo, ali kada se kuća gradi ne može se napraviti u
jedan dan. U Gospodarskoj zoni Kukuzovac u kojoj
se ovom trenutku gradi treći objekt do Alke i Velike
Gospe će biti položena još dva kamena temeljca za
nove objekte i potpisati ćemo govor s MILS-om.
Svjesni smo problema nezaposlenosti, stoga nam
je to prioritet. Povjerenje građana na izborima smo
i dobili kako bi radili na smanjenju broja onih koji
su na zavodu za zapošljavanje. Zadovoljan sam što
smo u proteklom razdoblju riješili 4-5 komunalnih
problema koji u proteklih 20 godina nisu riješeni,
ali od toga se ne može živjeti, pa i dalje nastavljamo
sa provođenjem gospodarske politike u smislu
stvaranja uvjeta za nova radna mjesta. U budućem
razdoblju očekujem nekoliko krupnih stvari za grad.
To su povratak vojarne Ivaniša Nelipića i početak
gradnje staračkih domova. Također očekujem
konačno rješenje o povratku ili nepovratku vojske u
vojarnu Kula, još veći zamah i nove natječaje u zoni
jer već imamo nove investitore. To će dovesti do
liberalizacije tržišta rada i stvaranja uvjeta za nova
radna mjesta. Nitko nema pravo biti pesimista, a kad
kažem da sam optimista onda smatram da realno
sagledavam stanje. Zahvaljujem sugrađanima koji
su nam dali povjerenje i na proteklim izborima za
vijeća mjesnih odbora i vjerujem da gradimo neki
novi Sinj s boljom budućnosti već danas.
I na kraju Viteškom alkarskom društvu želim
uspješnu 296. Sinjsku alku, svim građanima
čestitam Dan grada a svim žiteljima cetinskog
kraja čestitam blagdan Velike Gospe.
Gradonačelnik Sinja prof. Ivica Glavan
7
SINJSKE NOVINE
Ususret Velikoj
Gospi
Povodom proslave blagdana Velike Gospe
razgovarali smo sa sinjskim gvardijanom
fra Božom Vuletom o pripremama za
proslavu, o projektima koji će pomoći
vjernicima da sigurnije hodočaste, o
čudima Gospe Sinjske te o doživljaju
hodočašća.
Razgovarala: Klaudija Krajina
Foto: Arhiva Sinjskih novina
Kako se Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske priprema za
blagdana Velike Gospe i tko sve sudjeluje u pripremama?
Svi svećenici su u organizacijskom odboru, jer je svatko na
svoj način angažiran na pripremama za proslavu Velike Gospe.
Za Svetište je najvažnije da ima što veći broj ispovjednika jer
je sastavni dio hodočašća ispovijed i sv.misa. To je bitni dio
hodočašća koji smo dužni osigurati za vjernike. Do sada smo
uvijek uspijevali osigurati da 50-70 svećenika ispovijeda za
vrijeme Devetnice kao i na blagdan Velike Gospe.
Koje bi događaje izdvojili vezane za proslavu Velike Gospe?
Već treći festival „Klape Gospi Sinjskoj“ sve više dobiva na
svojoj vrijednosti o čemu govori nominacija oba dosadašnja
albuma Festivala za nagradu Porin 2010.g. i 2011. g. u
kategoriji najboljeg albuma duhovne glazbe. Izdvojio bih
Svetu misu navečer uoči Velike Gospe koju predvodi prof. dr.
Tonči Matulić koji predvodi i svete mise Devetnice zajedno s
fra Žarkom Relotom. Jutarnje hodočasničke sv. mise predvodi
don Jure Vrdoljak. Svetu misu na Veliku Gospu predvodi
tradicionalno splitsko–makarski nadbiskup mons. Marin
Barišić, navečer svetu misu predvodi mnogo poštovani
provincijal fra Željko Tolić. Svetom misom na dan Alke na
Starom gradu odajemo počast tom događaju i tom lokalitetu.
Procesija kreće od crkve sa slikom Gospe Sinjske bez nakita,
kako bi simbolizirali zbjeg u gradu uoči napada Turaka.
Posebno nam je drago što će ove godine svetu misu predvoditi
nadbiskup mons. Nikola Eterović, koji je uz kardinala Vinka
Puljića, do sada najveći crkveni dostojnik koji će predvoditi
jutarnju sv. misu na sam dan Alke. Također je značajna sveta
misa za članove VAD-a tjedan dana prije Alke.
Da li su alkari obavezni sudjelovati na svetim misama i da li
mogu biti sankcionirani ukoliko ne prisustvuju?
Nikoga se ne može natjerati da sudjeluje na svetoj misi i bilo bi
nasilje da se to učini. Bio bih žalostan kad bih neki alkar zbog
nesudjelovanja snosio posljedice. Vjerujem da nije moguće da
se tako nešto dogodi.
Nadaleko je poznata da je Gospa čudom spasila Sinj od
turske vojske 1715. god., koja su druga čuda manje poznata
javnosti?
Zanimljivo je svjedočanstvo Mate Jukića iz Otoka koji se
odselio u Kanadu. Kad se prvi put razbolio Mate je naglo gubio
krv. Doktori davali krv 26 dana. Nije mogao ići na operaciju
jer mu se krv nije zadržavala u tijelu. Uskoro mu nisu mogli
vaditi ni krv za nalaze jer nije imao dovoljnu količinu da
8
preživi. Nakon posjeta supruge s tada dvoje male djece zavapio
je „Gospe moja, daj samo da odrastu djeca, onda me uzmi kad
hoćeš, samo da budem s njima“!. Čudotvorna Gospa Sinjska je
uslišala njegove vapaje i već sljedeće jutro krvarenje je stalo.
Kada se Mate drugi put razbolio dijagnosticiran mu je rak na
mjehuru. Na Veliki petak se ponovno obratio Gospi Sinjskoj
riječima: „Daj mi samo snage, nema veze što mi je nemoj samo
da mi pukne mozak“, misleći da ga sačuva od beznađa koje
često uhvati bolesnike. Tad zazvoni telefon te Mate dobije
poziv da dođe u bolnicu jer je dobio termin za operaciju. U
trenutku je odgovorio kako on želi biti sa svojom obitelji
na Veliki petak i za Uskrs, te da neće doći. Kada je nakon
blagdana došao ponoviti nalaze, sve je bilo uredno i nije bilo
traga bolesti.
Što je hodočasnička staza?
Zbog veće sigurnosti hodočasnika, koji bi mogli hodočastiti
tijekom cijele godine pješice ili biciklom ušli smo u projekt
„Izgradnja hodočasničke staze“. HGSS vodi projekt izgradnje
i obilježavanja staza. Na razini županije radi se karta pješačkih
staza u kojima su i hodočasničke staze prema Svetištu Gospe
Sinjske. Najvažnije nam je da uredimo stazu Solin–Split koja
će dobrim dijelom ići trasom „Ferate“ ili „Sinjske rere “. U
sklopu tog projekta davat ćemo hodočasničke diplome onima
koji naprave određeni broj hodočašća. Projekt je u službi
promicanja vjerskog turizma u Sinju koji ima veliki potencijal
zbog blizine turističkih mjesta.
Tko tradicionalno najviše hodočasti u Svetište Gospe
SINJSKE NOVINE
Sinjske?
Specifičnost našeg Svetišta je velik broj hodočasnika u pravom
smislu te riječi koji pješice dolaze Gospi Sinjskoj. Na prvom
mjestu po broju hodočasnika su mladi iz Solina i Ciste kojih
bude i do 10 000. Sve je veći broj je hodočasnika iz inozemstva
koji hodočaste po nekoliko mjeseci. Ovih dana nas je podsjetio
hodočasnik iz Francuske, na svom putu prema Svetoj Zemlji
Jeruzalemu. Takve hodočasnike primamo na noćenje.
Hodočasti pješice i nekoliko skupina iz Zagreba, te velik broj
vjernika iz srednje Bosne, iz Livna i Tomislavgrada. Na dan
Alke hodočasti Imotska krajina i Rama, a zauzvrat naša župa
hodočasti u Ramu za Malu Gospu.
Da li je blagdan Velike Gospe u Sinju uspio odoljeti
komercijalizaciji?
Na prvi pogled je vidljivo da naše Svetište nije
komercijalizirano kao druga svetišta. Razumljivo je da
je na mjestima gdje se ljudi okupljaju potrebna određena
infrastruktura, i u tome nema ništa loše. Na tragu današnjeg
konzumerizma pokušava se izračunati prihod koje Svetište ima
od svetih misa i milostinje. Javnost nije upoznata da Svetište
nema potrebu za tolikim svetim misama te mise koje ne uspije
slaviti šalje po misijama diljem svijeta. Svaki svećenik dnevno
može uzeti novac samo od jedne svete mise bez obzira koliko
je svetih misa taj dan služio.
Zašto vjernici hodočaste?
Hodočašće je fenomen koji bi se mogao objasniti i
antropološki, jer je u čovjeku duboko ukorijenjena svijest da je
putnik na ovom svijetu. Hodočašće ima svoju simboliku u cilju
hodočašća, to je vjera u vječni život. To je temeljna dimenzija
hodočašća dok s druge strane čovjek mora imati ritual u kojem
će istresti puno tereta kojeg nosi kroz život, u duši ali i na
tijelu. Hodočašće je također opipljivo iskustvo kako nam za
život zapravo malo treba, jer čovjek dok hoda ne nosi puno
stvari i shvati da s puno manje toga može živjeti nego što
misli. Kada dođu na cilj iscrpljeni hodočasnici su otvoreniji
transcendentalnom jer su stresli teret sa svog tijela i duše.
Hodočasnici ne koriste puno riječi da opišu svoje iskustvo jer
je teško opisati ono što su osjetili u svom srcu. Najčešće kažu:
„ Bilo je prekrasno “ ili „Preporodio sam se“ i time su zapravo
sve rekli .
Prvi čovjek Viteškog alkarskog
društva, dr. Stipe Jukić optimističan
je u pogledu ovogodišnje Alke te je
najavio i neke organizacijske novine
„Prije svega treba istaknuti da se ove godine po
prvi puta Alka održava kao manifestacija u statusu
UNESC-ove zaštićene nematerijalne kulturne
baštine. Mi smo naravno pozvali i predstavnike
UNESCA na 296. Sinjsku alku. I ove godine na Alku
dolazi cijeli državni vrh, što je postalo već tradicija.
Prije su dolazili izaslanici, ali izgleda da smo postali
privlačni i političarima i poduzetnicima što naravno
raduje. Naime, unatoč recesiji i marketing nam
dobro ide pa ćemo imati i u tom smislu uspješnu
Alku. Što se tiče Alkarskih dvora ovaj „nadzemni“
dio ili vanjski, će biti spreman za ovogodišnju Alku.
U tijeku je izrada projekta za uređenje interijera,
a tu prvenstveno mislim na alkarski muzej, pa se
nadam da ćemo za dvije godine imati završene i
u cijelosti uređene dvore. Ove godine smo uveli i
male promjene u protokolarnom dijelu, onom koji
se odnosi na aktivnosti van trkališta. Tako ćemo
skratiti alkarski ručak, a želimo više pozornosti
posvetiti alkarskoj večeri koju smo nazvali Večer
slavodobitnika. Na toj večeri vojvoda će uručiti
darove slavodobitniku kojemu će ujedno čestitati i
predsjednik, premijerka i ostali visoki gosti. Želja
nam je da cijeli državni vrh ostane na večeri jer bi
prije nakon Alke većina odlazila iz Sinja zbog novih
obveza, a mi želimo da se malo zadrže u opuštenoj
atmosferi. Što se tiče vremenskih prilika koje su
trajale tijekom prova mislim da neće utjecati na
kvalitetu natjecanja jer su pripreme odavno počele,
i alkari gađaju već duže vrijeme. Ova kiša koja je
učestala jedino donosi probleme na trkalištu jer
odnosi pržinu pa naša tehnička služba ima pune
ruke posla, ali uvjeren sam da će ga odraditi dobro
kao i uvijek.
9
SINJSKE NOVINE
RAZGOVOR S POVODOM: ALKARS
„Zadovoljan sam ozbiljnošću alkara i mom
Alkarski vojvoda, zapovjednik
alkarske i momačke čete mr. Ante
Vučić u intervju za Sinjske novine
govori o pripremama za nadolazeće
alkarske svečanosti, pripremama
alkara na trkalištu i Zakonu o Alci.
Razgovarala: Božena Romac
Foto: Arhiva Sinjskih novina
Prošle godine ste izabrani za alkarskog
vojvodu, najčasniju dužnost u Sinjskoj
alci, je li ta funkcija utjecala na vaš
svakodnevni život?
Naravno, budući da je Alka kao višestoljetna
institucija vrlo bitna kako za sve nas u Sinju
i Cetinskoj krajini tako i za cijelu Hrvatsku.
Kroz povijest znamo da je funkcija vojvode
najčasnija u Alci. Vrlo sam ponosan ne samo
zbog ljubavi koju osjećam od malena prema
Alci nego i zbog članova VAD – a koji su mi
dali povjerenje izabravši me na ovu časnu
dužnost.
Koliko se odnos prema institucijama
države promijenio Vašim dolaskom?
Mislim da se stanje normaliziralo i prije
moga dolaska, ne prepisujem sebi zasluge.
Želim dati do znanja svima da već godinama
cjelokupna Uprava na čelu s dr. Stipom
Jukićem, te ponašanje alkara i alkarskih
momaka ide u tom pravcu. Moj izbor za
vojvodu također je dokaz toga. Mislim da
smo na ispravnom putu, a za to smo potvrdu
dobili kod predsjednika dr. Ive Josipovića
i premijerke Jadranke Kosor, ne samo na
prijemu nego i u osobnim kontaktima s
političkim vrhom RH. Vrlo važno je naglasiti
da su i reakcije Sinjana, prema informacijama
koje dopiru do mene, pozitivne i to me
raduje.
Kako ocjenjujete ovogodišnje pripreme
alkara na trkalištu?
Iznimno sam zadovoljan kvalitetom jahača.
Još od svibnja alajčauš Tonći Bešlić priprema
kandidate za 296. Alku. Zadovoljan sam
ozbiljnošću kandidata, ne samo u jahačkom
smislu nego i u pristupu natjecanju Imamo
izvanredne jahače i momke, neka tako i
ostane. Na taj način će opravdati moje
povjerenje i ulazak u alkarsku satniju.
10
Na pripreme ste pozvali 8 novih
vježbenika, hoćemo li ove godine imati
kojeg debitanta?
Ono što me raduje je da Sinj i sinjska krajina
imaju potencijal i ljubav prema Sinjskoj alci.
Ima puno mladića koji pokazuju interes za
čuvanjem tradicije. Na alajčaušu Bešliću i
meni kao vojvodi je da prepoznamo taj
potencijal, te da se odlučimo za manji broj
onih koji će sudjelovati na natjecanju. Na
ovogodišnje pripreme pozvao sam jedan broj
novih jahača koje nisam vidio prije, kako bih
ocijenio jahanje te ponašanje na stazi. Bitno
mi je bilo vidjeti i odgovaraju li svojim stasom
kriterijima koje je Alka kroz povijest zadržala.
Moramo se pridržavati Statuta i pravila jer
upravo poštujući te kriterije zadržati ćemo
tradiciju.
U ovom trenutku nisam napravio selekciju
i ne mogu sa sigurnošću reći hoće li biti
debitanata na ovogodišnjoj Alci.
Prošle godine ste uoči nadmetanja iz
natjecanja izbacili iz povorke Alena
Filipovića Grčića zbog neispunjavanja
obaveza, je li disciplina tim činom ove
godine na višoj razini?
Alka je i održana kroz 300 godina uz
određenu disciplinu i toga moraju biti svjesni
svi u Alci počevši od mene. Disciplina alkara
je na zavidnoj razini. Alen Filipović Grčić se
ispričao zbog nedolaska na fotografiranje i
druženje, a ove godine je na pripremama kao
punopravni član. Moraju se svi pridržavati
pravila i Statuta, jer će samo tako ostati
u Alci. Ja sam apsolutno zadovoljan sa
ponašanjem i ozbiljnošću pristupa svih koji su
sada na pripremama. U osobnim kontaktima
sa alkarskim momcima, te u razgovoru sa
harambašom zadovoljan sam i njihovim
ponašanjem.
Nemojte misliti da se ponašanje momaka i
svih onih koji su izrazili želju biti u momačkoj
četi ne prati ako oni nisu na trkalištu.
Zadovoljan sam radom alajčauša Tonća
Bešlića i harambaše Ive Vukasovića Parina, te
njihovim promišljanjem oko vođenja alkara
i momaka. Uprava i Časni sud također prati
sve o čemu sam govorio i zadovoljni su.
Kakav je odnos VAD i Grada Sinja?
Najkompetentnija osoba koja može govoriti
o tome je predsjednik VAD. Ono što ja mogu
SINJSKE NOVINE
SKI VOJVODA mr. ANTE VUČIĆ
maka na pripremama.“
reći je kako u svim zajedničkim
kontaktima podupiremo jedni
druge počevši od prijema kod
predsjednika, premijerke i
predsjednika Sabora te priprema
za 296. Sinjsku alku. Zajednički
se trudimo da gostima pokažemo
ljepotu naše tradicije. Također
sa Gradom i samostanom
Čudotvorne Gospe Sinjske
pripremamo i 300 –tu obljetnicu
Alke.
Već dugo se govori o Zakonu
o Alci, što će taj zakon značiti
za VAD-a?
Činjenica je da se već godinama
govori o Zakonu o Alci jer je
upravo to preduvjet stalnog
financiranja preko državnog
proračuna. Nadam se da će ova
Uprava zajedno sa mnom u tome
uspjeti. To bi skinulo teret sa
svih nas koji se trudimo tijekom
godine sakupiti sredstva, ne
samo za održavanje Alke nego i
za održavanje alkarske ergele i
dovršetak alkarskih dvora uz svu
financijsku pomoć koju nam daje
grad Sinj, naša Županija i Vlada
RH preko resornih ministarstava.
11
SINJSKE NOVINE
TEŽAK POZIV Biti alkarski momak
“Najteže mi je bilo kad je imenjak izgubio
u pripetavanju.”
Petar Vukasović - Lončar je “momak” alkaru
Petru Tomaševiću od 2007. godine
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Arhiva Petra Vukasovića Lončara
Svi pričaju kako je većini dječaka u Sinju i cetinskoj
krajini san jednog dana postati alkar kopljanik. No, u
čitavoj toj priči čini nam se da se zapostavlja još jedan
važan segment alkarskih svečanosti, a to su momci. Pred
ovogodišnje alkarske svečanosti odlučili smo napraviti
razgovor s jednim od njih. Iz Brnaza je, relativno je
mlad, a alkarski je ‘momak’ alkaru kopljaniku Petru
Tomaševiću.
“Tako je od 2007. I meni i njemu to je bila prva Alka”,
ide odmah u bit stvari Vukasović čija ljubav prema Alci i
konjima datira još od malena.
Alka mi se uvukla pod kožu
„Vrtio sam se ka i većina dice po alkarskom trkalištu za
vrime prova i alkarskih svečanosti. Alka mi se uvukla
pod kožu. Samim time, javila mi se želja da postanem
dio alkarske povorke. Kako nisam bio „žestok“ za
jahanje, nije mi preostalo ništa drugo nego da se pokušam
„ugurat“ među alkarske momke. Pravo da ti kažem, konja
znam jahat, al kad ga neko drži na povocu! Alku sam
pratio još dok me mater vozala u dječjim kolicima, al
moje intenzivno praćenje počinje još otkad sam naučio
sam doć na noge do u Sinj“, kaže Vukasović.Sa svojim
imenjakom i alkarom Tomaševićem je rođak.
„Nekih 15-ak dana prije Alke 2007. nisam zna oću
li bit alkarski momak, a ni Petar, koji je tada već
bio dugogodišnji član u alkarskoj pratnji, oće li bit
među alkarima kopljanicima. Slučajno smo naišli
jedan na drugoga i pa je dogovor! Ako on bude među
kopljanicima, a ja postanem alkarski momak hvatat ću
mu koplje i eto do dan danas smo vjerni jedan drugome“,
priča Lončar.
Lanjska trauma
Iako su u Alci tek nekoliko godina, dva Petra već su
prošla jednu veliku „traumu“.
„Pa sigurno najteži trenutak do sada je bio prošle godine.
Petar je na Alci u dvi trke pogodio dvi sride i samim time
očekivanja su bila velika. Međutim, u trećoj trci nije bio
uspješan ko u prve dvi te je pogodio u jedan i izjednačio
se sa Mariom Šušnjarom koji je također ima sedam
punata u tri trke. Na pripetavanju je Mario krenijo prvi
i pogodio u dva, a Petar je pogodio „u ništa“. A je mu
neki pogodak brate... Tu sam večer bio utučen. Nije to
lako pribolit. Još mi je žao radi toga“. Petra smo zamolili
da nam objasni kakva je procedura vezano za momke
uoči početka alkarskih svečanosti.“Pripreme alkarskih
momaka uvik budu pet-sedam dana prije Alke tako da u
par dana sve bude spremno za same svečanosti. Bitno je
12
da se uštima hod tj.da svi na taktove bubnjeva ili glazbe
stupamo jednolično. Za “uštimavanje” je zadužen naš
aramabaša Ivo Vukasović - Parin. Na sam dan Alke
obaveze alkarskih momaka su raznovrsne tj.ovise o
funkciji. Momci kojima je alkar među kopljanicima po
prastarim običajima dolaze na ručak kod njega. Nakon
ručka zajedno s alkarom se upućuju kod alajčauša gdje se
okupljaju glazba i alkari kopljanici. Nakon domjenka kod
alajčauša, formira se povorka te svi zajedno kreću put
Alkarskih dvora.
Nakon toga slijedi formiranje cjelokupne alkarske
povorke i polazak na trkalište. Što se tiče momaka
kojima su alkari u pratnji barjaka te onih koji su vodiči
edeka, o njihovim obvezama trebaš pitati njih. Običaj je
da momci alkara koji osvoje Baru, Čoju ili Alku nakon
raspuštanja povorke izabiru kafić po vlastitoj želji te časte
sve momke. Naravno, obaveza je da se i alkaru odnese
sve ono šta “kuri” prilikom fešte tj. pršut, vino…”, priča
Petar.
Momci moraju pazit na “liniju”
A kad već spominješ te puste domjenke, ručkove,
čašćenja, moga bi nam prokomentirat onu “staru sinjsku”
da za bit alkarski momak moraš bit “jak” za pojist i
popit…
“Alkarski momci moraju bit stasiti i plećati pa prema
tome uz to ide i to da moraju moć pojist i popit. Šta se
tiče mojih gabarita po pitanju hrane i pića, mogu reć da tu
nemam mane. Al opet triba pripazit da za koju godinu ne
bi bilo komentara na trkalištu - vidi ovoga šta se valja”.
U svojoj kratkoj karijeri alkarskog momka Petar kaže
da je proživio sve i svašta.“Smišnih situacija je bilo
napretek, al eto kad si već postavio pitanje onda ću
izdvojit jednu. Išli smo na obljetnicu smrti pokojnog
predsjednika Tuđmana, a kako smo išli dan prije, spavali
smo u jednom hotelu u Zagrebu. Kako je hotel bio
relativno nov, sve su se sobe otvarale na karticu, ali isto
tako i svjetla u sobi. Al to sa svjetlom je malo ko zna i
bila je situacija da se otvara ormarić od struje i tražio
izgoreni osigurač, hahaha”.
I za kraj. Koliko misliš “durat” u karijeri alkarskog
momka?
“Dugo godina”, rekao je na kraju Petar.
SINJSKE NOVINE
Djevojke koje krase Alku
Neka naših alkara i momaka, ali cure
djelo krase. Djevojke koje na dan Alke
budu u narodnim nošnjama ispod svečane
lože daju ovoj viteškoj igri poseban štih i
ljepotu opjevanu u mnogim pjesmama.
Piše: Klaudija Krajina
Foto: Jerko Grubišić
Mnogi dječaci rođeni u Sinju još od malih nogu sanjaju
kako će kad odrastu postati alkari, a ako bude sreće
postati i slavodobitnici Alke. Zato nije čudno susresti
djecu na ulicama Sinja i okolice kako za vrijeme ljetnih
praznika vježbaju sa improviziranom alkom i kopljem.
Djevojčice sanjaju da će na dan Alke obući narodnu
nošnju i kao dio alkarske povorke proći ulicama Sinja do
alkarskog trkališta.
Stanka Vitić je gotovo odrasla na alkarskom trkalištu
gdje su joj živjeli baka i djed. Za vrijeme ljetnih praznika
uvijek je s palka pratila pripreme alkara i s nestrpljenjem
čekala Alku da se zaista vidi koji je alkar te godine
najbolji. Uvijek bi gledala djevojke u narodnim nošnjama
ispred svečane lože i mislila kako je to velika čast za
njih. Od osnutka Sinjskih mažoretkinja pa narednih pet
godina Stanka je bila njihova članica. Mnoge djevojke iz
mažoretkinja su se odijevale u narodnu nošnju za Alku,
te je i ona dobila poziv da se odjene. Tako je Stanka
tri godine uzastopce nosila narodnu nošnju. Pitamo je
kakvo je to iskustvo, jeli joj bilo vruće u narodnoj nošnji?
Naravno da je vruće od ranog jutra biti u nošnji ali
brzo se navikneš i ne misliš o tome. Cijelo vrijeme smo
okružene uzvanicima koji se raspituju o našoj nošnji, o
Alki , a više od svega se žele slikati s nama za uspomenu
na posjet viteškom gradu. Tako nam Stanka pokazuje
slike s brojnim poznatim. Kad je odjeća i frizura u
pitanju tu se moraju poštivati pravila. Nosi se sinjska
narodna nošnja, kosa mora biti skupljena , dobro je da
djevojka ima pletenice kako se nekad plela kosa, a na
usnama je poželjan crveni ruž.
Stanka je apsolventica psihologije, a u slobodno vrijeme
radi u „Klubu Sinjana „ te je tako i u Zagrebu vezana
za svoj rodni kraj. Alka joj je i danas velika strast. Čim
je gotova s obavezama vraća se u Sinj i gotovo svaki
dan s palki prati pripreme alkara. Došla bih vidjet Alku i
da sam u New Yorku , kamoli u Zagrebu. Svaki put kad
sjednem u gledalište, osjećam s kao da prvi put gledam
Alku i svaki put se iznova veselim kad alkar pogodi u
sridu a mačkule zapucaju. Stanka se zadnji put oblačila
u narodnu nošnju prije osam godina, što se od tada
promijenilo upitali smo šefa protokola ovogodišnje 296.
Sinjske alke Dinka Bošnjaka. „Među sinjskim
djevojkama vlada veliki interes za nošenjem narodne
nošnje. Stoga se sad oblači i više djevojka, prije je to
bilo šest djevojaka a danas ih bude do deset. Djevojke
su dio alkarskih svečanosti kao narodni folklor , ali
mi im nastojimo dati i aktivniju ulogu . Dobro je da
djevojke znaju strani jezik zbog velikog broja stranih
uzvanika, koji žele što više saznati o Alki. Narodnu
nošnju posuđujemo od brojnih Kulturno umjetničkih
društava iz Sinja i okolnih mjesta,“ objašnjava nam
Dinko Bošnjak.
Iako je prva nedjelja u kolovozu kad se trči Alka
redovito vruća i sparna to neće omesti mnoge
djevojke i ove godine da se prijave u Viteško alkarsko
društvo ne bi li kojom srećom baš one obukle
narodnu nošnju i ispred svečane lože pratile svojim
pljeskom naše alkare.
13
SINJSKE NOVINE
UGLEDNE SINJSKE OBITELJI: Tripalo
I gradonačelnik je trčao
Alku!
Obitelj Tripalo iznjedrila je cijeli niz političara, a
za njenu bogatu povijesnu baštinu brine se Boris
Tripalo
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Vito Perić
Jedna od najuglednijih sinjskih obitelji je porodica
Tripalo. Njeni korijeni sežu iz Brisnika kod
Tomislavgrada. U Cetinsku krajinu su došli bježeći
pred Turcima negdje 1650-te. Prvo su došlu u Košute, a
poslije su se razgranali. Imali su veliko poljoprivredno
bogatstvo, bili su veleposjednici, a mnogi su žitelji radili
za njih kao pomoćna radna snaga. Ipak, većina obitelj
Tripalo personificira kroz politiku.
„Moj djed Mirko bio je gradonačelnik Sinja, a neko
vrijeme i zastupnik u Skupštini tadašnje Kraljevine
Jugoslavije. Naravno, najpoznatiji političar iz naše
obitelji je Miko Tripalo. Mikin djed Toni i Petar, otac
14
mog djeda Mirka, bivšega gradonačelnika Sinja, su dva
brata,“ kaže Boris Tripalo koji živi u starinskoj kući
na šetalištu Alojzija Stepinca, pored kuće u kojoj je
smješteno Viteško alkarsko društvo Sinj.
„Kuću u kojoj živim sagradio je moj pradjed Petar davne
1883. godine, a kuću u kojoj je smješten VAD Mikin
djed Toni. VAD se smjestio u prizemlju spomenute kuće,
a ostali dio je u privatnom vlasništvu ,“ kaže nam Boris
Tripalo koji se brižno brine za bogatu povijesnu baštinu
svoje obitelji.
Kuća u kojoj Boris živi pripada razdoblju secesije, a
njena unutrašnjost bogata je starinama iz kojih progovara
bogata prošlost.
„Namještaj je još iz 19.
stoljeća. U kući su i
slike svih mojih predaka
koje su još iz doba
Austro-Ugarske. Iz tog
razdoblja su i lusteri. U
ovoj je kući odsjedao
car Franjo Josip. U
Splitu bi imao sastanke,
a u Sinju kod mog
pradjeda Petra provod.
A kad već spominjem
Petra, ulica Put Petrovca
se zove baš po njemu. Carski orden za obitelji Tripalo
Možda to mnogi ne znaju. Ja se šalim pa kažem da je u
ovoj kući sve iz Austro-Ugarske osim mene i mašine za
pranje suđa,“ kaže Tripalo.
A osim politike, obitelj Tripalo je bila vezana i za Alku.
„Iako je bio gradonačelnik, moj djed Mirko je tada trčao
Alku. Na taj je način agitirao za potrebe svoje političke
stranke. Najpoznatiji alkarski izdanak naše obitelji je
Frano Tripalo, zvani Kekica, koji je dugi niz godina
obnašao dužnost barjaktara ,“zaključio je Boris koji kod
sebe čuva cijeli niz materijalnih dokaza o političkom
djelovanju svojih predaka, između ostaloga i proglase
u kojima oni pozivaju Sinjane da izađu na izbore i daju
njima svoj glas.
SINJSKE NOVINE
IZ ZBIRKE MARINKA POLJAKA
Kolekcionar, zaljubljenik u starine, nekada
alkarski momak, čovjek s bogatom životnom
pričom. Desetljećima po našem kraju traga za
predmetima iz prošlosti i tako je stvorio bogatu
posjetitelji moći razgledati na izložbi u okviru Dana
Alke i Velike Gospe. Marinko će svoje eksponate
izložiti zajedno sa radovima udruge Vridne ruke
cetinskog kraja negdje na otvorenom prostoru
u gradu. “Ovo je oružje pronađeno po sinjskim
kućama. Prema pričama onih koji su mi ustupili ove
predmete, to su uglavnom osvojeni trofeji nakon
zbirku koju je dijelom i struka visoko ocjenila.
Oružje, numizmatika, knjige, časopisi, dokumenti,
fotografije, odjeća i predmeti svakodnevne upotrebe
ispunili su njegove prostore u obiteljskoj kući u
Glavicama do plafona. Više puta je izlagao i u Sinju
i diljem Hrvatske. Ovaj puta je za naše novine
predstavio dio novopronađenog oružja koje će
povijesne bitke pod gradom. Ovaj handžar je od
turskog vojskovođe, kovan na hladno od čeličnih
žica. ovakvi su se izrađivli u Damasku, a po predaji
nije služio za kažnjavanje i sakaćenje neprijatelja
nego nepoćudnih i nepodobnih suradnika,” ispričao
nam je Marinko samo dio zanimljive priče o svojim
eksponatima.
Tekst i foto: Vito Perić
O Marinku Poljaku ne treba trošiti previše riječi.
15
SINJSKE NOVINE
Krunice iz
Karakašice
Piše: Klaudija Krajina
Foto: Klaudija Krajina
Tradicija izrade krunice u Karakašici je duga već
60 godina. U zaseoku Balajići uspjeli smo pronaći
tek jednu baku koja čuva tu tradiciju. Iako već u
85 godini baka Ljuba još uvijek izrađuje krunice.
Začuđujuće je kojom brzinom i spretnošću baka
prekida svako zrno sa zamotaja, jedno po jedno, na
kraju ih je potrebno 59 kako bi se sastavila krunica.
Pitamo baku kao se nekad ne zabuni pa zaboravi
koje zrno ili pak koje više stavi? Baka Ljuba
odgovara: „Dite moje, meni Bog daje snagu, vidiš
da mi ne trebaju ni naočale dok radim krunicu, Bog
mi onda podari i bolje pamćenje pa ne zaboravljam.
A davno sam ti ja počela raditi krunice, sve moje
druge koje su sa mnom učile, nisu više žive, prisjeća
se Ljuba svoje imenjakinje Ljube Runje, Ive Runje
i Medinke. Sve sam ih nadživila, hvala Bogu mene
ništa ne boli. A bila su to teška vrimena, nije se
smjelo raditi krunicu, ali ja se nisam bojala . Godine
1968. su mene, zajedno sa ostalim ženama koje
su radile krunicu odveli u miliciju. „ Morali smo
16
prinoćiti, a meni bilo teško, jer sam kod kuće imala
curicu od pola godine koju sam dojila. Onda sam iz
šotane izvadila krunicu i molila, odmah sam se bolje
osjećala. Kasnije su me na ispitivanju pitali “ šta će
ti to“, a ja sam odgovorila „meni krunica triba, a
na što ću moliti“. Onda su me pitali zašto izrađujem
krunice a ja sam im odgovorila, „da kupim malo
sapuna za dicu , da imaju za kupanje“. Tada je sapun
bio pravi luksuz, „ pripovijeda baka Ljuba. Danas
ona sve krunice koje izradi pokloni . Za vrijeme
Domovinskog rata svakom branitelju iz Karakašice
Ljuba je darovala krunicu. Cijeli svoj život baka
Ljuba je provela poštujući benediktinsko geslo
„Ora et labora“, (moli i radi op K.K. ) , jer trebalo
je dosta raditi da se prehrani osmero djece. Ipak
vremena za molitvu je uvijek bilo, pa tako i danas
započinje svoj dan u 5.30 ujtro moleći krunicu uz
radio Međugorje. U Ljubinoj kući se uvijek molilo,
a dok se nije izgradila crkva u Karakašici od 1970.
god. pa sve do 1980.god. u njenoj kući se održavao i
vjeronauk za djecu.
Tradicija izrade krunice u selu Karakašica izumire,
mlađi naraštaji nisu zainteresirani da nauče tu
tehniku. Petnaestog dana mjeseca kolovoza Sinj
slavi blagdan Velike Gospe, koja je čudom Sinjane
spasila od Turskih osvajača . Upravo Čudotvornoj
Gospi Sinjskoj Ljuba se zavjetovala da će raditi
krunicu dok bude mogla. Dok bude Ljube bit će i
krunica u Karakašici.
SINJSKE NOVINE
ALKARI I ALKARSKI MOMCI
NA POKOPU OTTA VON
HABSBURGA
Piše: Božena Romac
Foto: VAD
Franz Josef Otto Robert Maria Anton Karl Max
Heinrich Sixtus Xaver Felix Renatus Ludwig
Gaetan Pius Ignatius von Habsburg, tako glasi puno
ime najstarijeg sina posljednjeg austrijskog cara
i mađarskog kralja u narodu poznatijeg kao Otto
von Habsburg koji je preminuo 4. srpnja u svojoj
dugogodišnjoj rezidenciji u Bavarskoj. Otto von
Habsburg bio je i posljednji nasljednik austrijskog
carskog trona.Iako je kao sin posljednjeg austrijskog
cara i ugarsko-hrvatskog kralja Karla, trebao na
prijestolju naslijediti svog oca, nakon raspada
Austro-ugarske 1919. g, prava na prijestolje i
formalno se odrekao 1961. g. Otto von Habsburg
bio je osvjedočeni prijatelj Hrvatske, a posebno se
cijeni njegova pomoć u prvim danima Hrvatske
neovisnosti. Naime, upravo je Habsburg u raznim
europskim institucijama neumorno lobirao za
priznanje hrvatske samostalnosti i suverenosti.
U vrijeme Domovinskog rata bio je angažiran
u prikupljanju humanitarne pomoći. Otto von
Habsburg je uvijek govorio da je Hrvatska njegova
domovina i da je rođen kao Hrvat te je imao hrvatsko
državljanstvo.
U subotu 16. srpnja na posljednji počinak ispratili
su ga brojni predstavnici europskih kraljevskih
kuća, visoki predstavnici Europskog parlamenta,
predsjednici i premijeri nekoliko zemalja. U
protokolarnom dijelu pogreba sudjelovali su i sinjski
alkari.
Bečki dvor od davnina je posebno uvažavao i
cijenio viteški duh i ljepotu Alke, dajući joj potporu.
Zbog toga se 1818. godine, za vrijeme obilaska
Dalmacije cara Franje I održala svečana Alka
njemu u čast. Alka se trčala i u čast austrijskog
nadvojvode Albrechta, te za dolaska austrijskog
nadvojvode Franje Karla. U čast caru Franji Josipu
I za vrijeme njegova posjeta Sinju 1875. G. održana
je izvanredna svečana Alka, a 1909. g. alkari su u
Beču sudjelovali i na obilježavanju 50–te godišnjice
dolaska cara Franje Josipa I na prijestolje austrijske
monarhije.
Koliko je jaka i čvrsta veza Alke i Habsburgovaca
govori i podatak da je na 287. Alci gostovao Karl
von Habsburg koji je darovao Denisa Gugića,
tadašnjeg slavodobitnika, zlatnom medaljom na
kojoj su utisnuti grbovi Habsburgovih i Republike
Hrvatske.
Pogrebu Otta von Habsburga u Beču prisustvovala
su trojica alkara: Ante Poljak, s barjakom Viteškog
alkarskog društva, njegovi pobočnici Mladen
Vučković i Ivica Filipović Grčić, te četvorica
alkarskih momaka: Željko Domazet, Ivan Domazet,
Marko Podrug i Joško Galić kao i član Uprave
VAD-a Boško Ramljak.
U Austriji su, kaže Ramljak, primljeni i dočekani na
iznimno visokom nivou. Tisuće i tisuće ljudi bili su
u špaliru a predstavnici VAD-a imali su upečatljivo
mjesto u protokolarnim aktivnostima. Upravo ta
činjenica govori da se alkare poštuje kao i prije.
Odlazak na pogreb Otta von Habsburga, smatra
Ramljak, donijeti će novi interes, ne samo
Austrijanaca koji su sa zanimanjem gledali i
fotografirali alkare, nego i cjelokupne javnosti
koja se mogla uvjeriti u jedinstvenost i unikatnost
odora sinjskih alkara. Upravo ta slika može pomoći
turističkoj promidžbi VAD-a i većem interesu za
našu Alku, pogotovo sada kad im Viteško alkarsko
društvo može ponuditi puno više sadržaja od samog
natjecanja. Carstva mogu propadati, a Alka ostaje, a
to su upravo ti ljudi prepoznali zaključio je Ramljak.
17
SINJSKE NOVINE
Sinjski suvenir
MADE IN CHINA
Naša suradnica Božena Romac pripremila
je kritički tekst o problemu suvenira,
ili bolje rečeno neimanju originalnog
sinjskog suvenira, što je činjenica već
duže vrijeme. Možda ovaj prilog potakne
one koji su za to zaduženi da počnu
ozbiljno razmišljati o tom značajnom
segmentu turističke ponude
alkarskog grada.
završen.
Bolna je činjenica da nismo morali tražiti ideje i
izvlačiti ih iz starih škrinja kako bi promovirali Grad
u kulturnom i turističkom smislu, a još uvijek smo bez
suvenira kojim možemo konkurirati i najzanimljivijim
gradovima u svijetu. Da, zaštitili smo, poslije toliko
dugo godina, našu Sinjsku alku, zaštitili smo i arambaš
kojim se toliko ponosimo, ali nemamo suvenir koji
će našim gostima biti vječni podsjetnik na boravak u
Sinju. U drugim gradovima projektu zaštite suvenira
pristupa se studiozno kako s umjetničke i zanatske
tako i stručne, etnološke strane sa ciljem da se stvori i
tržištu ponudi originalan izvorni suvenir protokolarne
vrijednosti. U Sinju, nažalost, još uvijek zaostajemo
po tom pitanju. Teško je i shvatiti kako se donedavno
Piše: Božena Romac
Foto: Arhiva Sinjskih novina
Alka, alkari, kubure, jatagani, fišeklije,
odora alkara i alkarskih momaka,
sinjska narodna nošnja, baba Mara koja
nosi teret na leđima, did Jozo uz komin
pa i stare škure iza kojih vire đenepri
(đirani) bude sjećanja na Sinj i Cetinsku
krajinu.
Način života naših ljudi, tradicionalna
gastronomska ponuda iz koje nikako ne
smijem izostaviti sinjski arambaš, žabe
i rake, našim gostima ostaje na nepcu
dugo nakon što odu iz našega Grada.
Sigurni smo mi, vratit će se opet jer
smo im ponudili nešto što gali dušu i
srce. A opet, okusi, mirisi i prepričani kolorit teško
će zainteresirati nekoga da posjeti Sinj. Fascinantna i
unikatna tradicija našega kraja ostaje, nažalost, samo
u mislima. Sinjski umjetnici, uvijek su dio svoje duše
prenosili na slike, skulpture i druga umjetnička djela,
a umjetnine im redovito odišu tradicijom našega kraja.
Inspirirani Čudotvornom Gospom Sinjskom, Sinjskom
alkom, prekrasnom Cetinom, mlinovima, babama u
šotanama i svemu onom što mi doživljavamo svojim,
nude kako bi zainteresirali turiste u vrućim kolovoškim
danima.
Ideje za suvenir svuda oko nas, a nemamo što za
ponuditi.
Ipak, svaki put kada želimo pokloniti našem gostu
autohtoni suvenir koji će ga trajno podsjećati na Sinj i
boravak u ovoj pitomoj dolini Cetine zaključimo da mu
nemamo što ponuditi. I nije bilo tako davno kada je
Turistička zajednica Grada Sinja pokušavala sakupiti
ideje naših umjetnika na jedno mjesto i napraviti
autohtoni sinjski suvenir, no taj projekt nikada nije
18
suvenir sa istaknutim imenom grada Sinja mogao
kupiti u Zagrebu, a u Sinju ga nije bilo.
Made in China
Viteško alkarsko društvo kao čuvar najveće tradicije
našega grada uspio je zaštiti Sinjsku alku kao vitešku
igru, ali zbog bolje promocije samog natjecanja nužno
je početi i sa izradom autohtonog sinjskog suvenira.
Grad Sinj ima stručne, mlade i sposobne ljude, ima
umjetnike raznih profila, a ono što je najvažnije ima
tradiciju koja živi i koju moramo prezentirati kako
bi nas i drugi prepoznavali. Drugi gradovi koriste
ono što imaju, a mi, nažalost, stojimo na mjestu.
Trebamo iskoristiti naš potencijal i naše ljude koji su
sposobni napraviti originalne i autohtone suvenire po
kojima ćemo biti prepoznati u svijetu. U protivnom,
dugogodišnja borba VAD-a da zaštiti Alku, koja
je već sada prepoznata diljem svijeta, rezultirati će
kolovoškim štandovima u centru Sinja i suvenirima
naših svetinja Gospe i Alke ispod kojih će stajati natpis
MADE IN CHINA.
SINJSKE NOVINE
Razgovor s povodom Anita Librenjak, ravnateljica Muzeja cetinske
krajine
„Do 2015.g. završiti ćemo sanaciju cijelog vanjskog bedema“.
Razgovarali smo s ravnateljicom MCK
o radovima na obnovi tvrđave stari grad,
jednog od simbola Sinja.
Razgovarao: Vito Perić
Foto: Arhiva MCK
Kako napreduju radovi na obnovi tvrđave Grad i
hoće li sve biti spremno do 300-te obljetnice?
Arheološka istraživanja koja provodi Muzej
Cetinske krajine kontinuirano od 2004. godine do
sada, obavljaju se planiranim tijekom, odnosno
prethode sanaciji vanjskog obrambenog sustava.
Istraženo je i sanirano područje južnog, istočnog
i dijelom sjevernog bedema tvrđave. Do 300-te
obljetnice vjerujemo da će se u cijelosti završiti
sanacija cijelog vanjskog obrambenog bedema, a
arheološka istraživanja s obzirom na veću površinu
tvrđave koja iznosi oko 10 000 m2 nastavit će se
i sljedećeg desetljeća. Naime, sama metodologija
arheoloških istraživanja zahtjeva detaljnu iscrpnost
svih arheoloških slojeva i struktura, a time strpljenje
i minucioznost arheoloških radova. Namjera
arheoloških istraživanja je utvrđivanje opsega,
strukture bedema, mogućih graditeljskih faza kao
i prikupljanje arheološke građe koja će omogućiti
pouzdanije vremensko datiranje.
Što je po vama najzanimljivije i najatraktivnije
do sada pronađeno i obnovljeno?
Ovdje bi bilo dobro izdvojiti objekte uz obrambene
bedeme koji su dijelom istraženi i konzervirani,
a koje prema povijesnim likovnim prikazima
tvrđave iz 17. i 18. st. možemo identificirati kao
stambeno - vojne objekte kao što su Providurova
palača, kancelarija, neposredno uz južni bedem,
zatim topnički položaj - bastion s ležištima za top i
prsobranima uz istočni dio južnog bedema, spremišta
streljiva, baruta i ostalog naoružanja potrebnog za
obranu, stražarnice i kule s puškarnicama.
Tko sve izvodi radove i kako vas prate
grad, Županija i Ministarstvo?
Arheološke radove obavlja Muzej Cetinske
krajine, a sanaciju i konzervaciju obavlja
tvrtka Spegra Inženjering d.o.o. iz Splita
specijalizirana za sanacijske radove na
građevinama kulturne baštine. Zadovoljni
smo sa financijskim sredstvima koje za
„Programa očuvanja i obnove zidina sinjske
tvrđave“ osigurava Ministarstvo kulture RH i
Grad Sinj.
Koje su mogućnosti prezentacije tvrđave
javnosti?
Podno tvrđave, s njezine južne strane,
provedena je sanacija kućice u kojoj bi se
trebala otvoriti suvenirnica sa svim informativnim
sadržajima vezanim za povijesni slijed naseljenosti
Sinjskog Grada.A u gradskoj vizuri Sinjski Grad
zauzima naglašeno dominantan položaj čime
se otvaraju brojne mogućnosti promišljenih
kulturološko-turističkih sadržaja koji bi bili prožeti
ambijentom ovog izuzetno vrijednog kulturnopovijesnog lokaliteta.
19
SINJSKE NOVINE
SINJ KROZ
PROŠLOST
Ovaj puta u rubrici Sinj kroz prošlost
predstavljamo fotografije iz bogate
arhive našeg suradnika Filipa Ratkovića.
Na fotografijama su vjerske procesije
i slavlja iz prošlog stoljeća. Jedna
od fotografija je vezana uz blagdan
Velike Gospe. Sinjani su u prigodi
„Božjeg dana –Tjelovo“ radili prigodne
kapelice za molitve. To je blagdan koji
se slavi u četvrtak poslije svetkovine
Presvetog Trojstva. Za Katoličku crkvu
ta svetkovina je u spomen ustanovljenja
Euharistije na Veliki četvrtak. Prva
kapelica se postavljala kod vodoskoka
(Đardina) blizu kuće Duje Katića
(danas Maganić) na ulazu u Sinj sa
istoka. Druga u Splitskoj ulici kod kuće
Milunović, treća koja je zabilježena
na fotografiji kod Videkine kuće navrh
alkarskog trkališta i četvrta kod Belovog
volta, ispod Grada koja je također na
fotografiji. Slike su nastale početkom
prošlog stoljeća.
Fotografija svećenika u prvom planu,
vezana je za procesiju na Veliku Gospu
koju je predvodi prema dostupnim
saznanjima ondašnji splitski biskup. I
ta fotografije je zabilježena početkom
prošlog stoljeća.
20
SINJSKE NOVINE
VREMEPLOV
ALKAR
broj 15. kolovoz 1981.g.
U ovom prigodnom broju naših novina prenosimo
dijelove lista Alkar koji je prije nekoliko desetljeća
također prigodno tiskan u dane Alke. Uz ovaj
broj Alkara, 15. po redu tada je u kolovozu
prije 30 godina tiskan i dodatak 16. i 17. broj
Vjesnika cetinske krajine posvećenog alkarskim
svečanostima. Kao podsjetnik na to razdoblje
odabrali smo dio teksta o svima znanom šjor Ivanu
Kovačeviću, legendi alkarskog trkališta, jednom od
onih „nevidljivih“ iza scene koji su radili na tome
da sve tehnički prođe u redu. Šjor Ivan je čuvao i
održavao stazu, a znao je i dizati konop na provama.
Uz taj prilog donosimo i anketu koju je na palkama
tijekom prova alkara napravio kolega Jerko Blajić.
Kako su prije dva desetljeća Alku i šušur oko nje
komentirali naši sugrađani pa i neki gosti pročitajte u
zanimljivoj anketi.
21
SINJSKE NOVINE
Happyland u Sinju
Piše: Klaudija Krajina
Foto: Klaudija Krajina
Mlada poduzetnica Melita Sablić Romac
je ostvarila svoj san i otvorila prvu dječju
igraonicu u gradu Sinju. „Nakon prve
rođendanske zabave koju sam pripremila za
svoju kćer Reu imala sam pune ruke posla
s pospremanjem kuće. Ta situacija je dobro
poznato svakom roditelju koji je barem
jednom pripremio rođendansku zabavu za
svog mališana i njegovu ekipu. Tada sam
došla na ideju da otvorim dječju igraonicu
u sklopu koje bi bilo moguće organizirati
rođendanske zabave i dječje tulume,“
prepričava Melita. „Polako sam skupljala
iskustava i znanje od voditelja igraonica iz
Zagreba i Splita i radila na ostvarenju svog
sna.“
Rođena u poduzetničkoj obitelji Melita je imala podršku
od svojih roditelja Nade i Ante Sablića da krene sa svojim
projektom. Njihov knjigovodstveni servis „Alka varoš“
je bio prvi takav samostalni obrt u bivšoj Jugoslaviji, pa
22
ju je i ta činjenica dodatno ohrabrila da krene s prvom
igraonicom u Sinju.
„Sretna sam što je grad Sinj prepoznao moj projekt i
odobrio mi kredit iz Programa za poticanja poduzetništva
u Gradu Sinju za 2010.godinu u iznosu od 174.000,00
kuna. Na uređenje i opremanje cijele
igraonice utrošila sam 300.000,00 kuna,“
nastavlja naša sugovornica. Igraonica se
nalazi u prostoru kojeg je Melita uzela
u najam od grada Sinja, na Junakovom
stadionu. Spojila je dva poslovna prostora
u jedan ukupne površine 100 m2 i sama ih
osmislila. Prostori su bili neuređeni pa je njen
suprug Mate krenuo s uređenjem zidova i
podova, a surađivali su i s mnogim tvrtkama
isključivo iz Sinja, kako bi i oni ostvarili
dobit od njihova projekta.
„Nakon rada u knjigovodstvu rad s djecom
za mene je prava relaksacija, a osim mene u
igraonici je zaposlena jedna odgajateljica i
jedna animatorica,“ kaže Melita.
U igraonici „Happyland“ rođendanski paket
stoji 750,00 kuna do 15 djece, bogatiji
paket za isti broj djece iznosi 1200,00 kuna.
Nadoplata za svako slijedeće dijete je 35,00
kn za oba tipa rođendanskih paketa. Dijete
je moguće ostaviti i na svakodnevno čuvanje
čija je cijena 15,00 kuna po satu, a svaki
slijedeći sat je 10 kn uz popuste za dvoje
i više djece. Sigurnost djece u igraonici je
velika jer to nije igraonica sa spravama već
igraonica koja je sličnija dječjem vrtiću.
Za djecu kojima nikad dosta igre i novih
prijatelja u dugim ljetnim danima pravo
je osvježenje igraonica „Happyland“ koja
organizira likovne i sportske igraonice,
karaoke i disko za djecu.
SINJSKE NOVINE
U ovom broju predstavljamo
Tanju Mravak, spisateljicu
iz Sinja, s Borićevca. Tanja
je između pustih nagrada
uhvatila vrimena i na našu
zamolbu napisala jednu lipu
priču iz svog djetinjstva, a koja
je kompatibilna sa
današnjim žegama i
pižoletima. Uostalom,
pročitajte.
valjda se tako ipak znalo tko je kome podstanar. Čujem
oprezno otvaranje grilja kod podstanara, tiho, potajno.
Čujem zatim glas njihove majke: „Leć! Još nije ni četri
ure.“ Grilja se posramljeno zatvori malo glasnije nego se
otvorila. Medvidima svjetlo još nije dozvoljeno. Župići
su drugi, tuđi podstanari, od njih dopire pjesma. To
potiho njihova majka pjevuši, al moji vršnjaci svejedno
ne smiju glasa pustiti, a kamoli izaći vani. Lagano
podižu rolete, samo da se rupice stvore i namještaju svoj
dječačke oči na njih. „Eto tako, ćirite, pa kad izađu druga
dica i vi ćete.“ i nastavljala bi tu svoju melodiju koja se
Piše: Tanja Mravak
Leć! I da vas
nismo čuli!
Ma zamislite koji bezobrazluk tražiti od
mene da napišem nešto o tome kako sam
bila mlada! Tek što se navršilo devetnaest
godina od moje mature urednik ovih
stranica od mene traži takav nemoguć tekst. A ja, neću
lagat, i dan danas sigurno dva puta godišnje ostanem vani
do tri, četiri ujutro, a da ni jednom ne kažem da bih išla
kući. Kad sam bila mlada?! Kad sam bila mlada bio je rat,
zatvorio je bazen i ničeg od onoga što su generacije prije
mene doživljavale u mladosti i s čim su me mamile da što
prije odrastem, više nije bilo.
A Sinj mi je, zapravo, najdraži iz djetinjstva. Danas dok
ovo pišem, negdje se mjeri temperatura i bit će vjerojatno
zabilježena kao najviša na ovom području u ovoj godini.
Borićevac šuti. Šuti cijeli Sinj. Tri su sata popodne, blizu
je četrdeset stupnjeva i nije moguće, a ni pristojno pustiti
glasa. Prije skoro trideset godina bilo je isto, samo što
nisam u sobi pisala nego sam, praveći se da spavam,
osluškivala čuje li se itko od djece iz ulice. Strašno bi bilo
prespavati prvi popodnevni izlazak „na put“. Znala sam
tad kako zvuče sva vrata i prozori u obližnjim kućama,
bat svačijih koraka po stepenicama, u notu precizno bih
mogla ponoviti cijukanje svih obližnjih kapija. U Čovića
drvene grilje, klap, klap, jedna i druga. To je bilo u sobi
roditelja. Za par minuta čula bih i grilje dječje sobe, desna
je malo zapinjala klap, kl, kl, klap. Čovići se bude. Ispod
moje sobe bila je soba djece naših podstanara. Teško je to
bilo tako nazvati, to je bila jedna obitelj s dva oca i dvije
majke i petoro djece samo što smo se rasporedili na dva
kata. Njima smo, doduše, dali dijete više i sobu manje,
povremeno prekidala i nastavljala u njenim mislima kao
ponornica pa se onda opet začula tamo gdje je „u sebi“
stala. Gornje susjede nisam čula, njima sam poznavala
zvukove kapija i ritam koraka dok su trčali niz ulicu „na
put“. Još je rano bilo za sve to. Mi koji smo živjeli „oko
puta“ trebali smo dati znak da je život opet otpočeo. Mi
smo imali privilegiju centra ulice. Kod gornjih smo išli
samo kad bi nas naši roditelji potjerali malo „cičat ispri’
tuđi vrata“. Osluškujem zvukove svoje kuće. Čekam
roletni rafal iz materine sobe. Nakon njega vrata njezine
sobe, vrata kupatila, mlaz, vodokotlić i umivaonik. Još
trebam čuti kako klapa posuđem i kuha kavu. To je bio
znak da matere izlaze. Ne znam jesu li matere slušale
zvukove, čini mi se da su samo mirisale kavu. Tiho su
sjedale na skaline, a mi bismo jedan po jedan dobivali
dozvolu za izlazak. Al tiho. Još malo pa će izać i stari
Bacelj. Sjest će u svoj krtočić i kućni red će biti gotov.
Zaorit će simfonija naših prozora, vrata i kapija, sjurit će
se djeca iz gornje ulice i do zdravomarije ćemo se na putu
svađat tko je u pravu, tko je prekršio pravila, tko je baš
bezobrazan, tko laže i tko uvik mora bit u pobjedničkoj
ekipi i nešto mudrovat, prebrojavat ćemo dane koliko je
tko bio na moru, al’ na jedan dan se ne računa.
Danas se to neće dogoditi. Ne znam točno zašto, djeca su
vjerojatno negdje drugdje ili su negdje tiše. Ja ću zalivat
cviće.
23
SINJSKE NOVINE
DOBRI DUH GRADA SINJA
...slikarica, dizajnerica...
Piše i foto: Vito Perić
Osnivačica likovne udruge Duga, kazališta
lutaka Malik tintilinić i inicijator niza kulturnih akcija u gradu te ilustrator mnogih
knjiga
Već u 5. Razredu osnovne škole, junakinja naše
priče dobila je nagradu za rad u akvarelu. Rođena
25. ožujka 1961.g. u Sinju, Vesna Bader je već
od malih nogu pronašla svoju ljubav, zanat,
posao, strast, umjetnost, smisao ili nazovite kako
hoćete. Slikanje, fotografiranje, modeliranje, rad
na skulpturama , dizajniranje, dekoriranje…
sve su to Vesnine ljubavi. Naša sugrađanka je
dobro poznata i u svom gradu, a i šire, rekli
bi. Nakon što je u Sinju završila srednju školu
Vesna odlazi u Zagreb gdje 1986.g. diplomira
na tehnološkom fakultetu Instituta za tekstil i
odjeću i tako postaje viši dizajner. Vraća se kući
i prvi posao joj je voditeljica radionice za izradu
suvenira u poduzeću KOD u Splitu. Ponovo
stižu nagrade pa tako 1990.g. dobiva nagradu
Društva izumitelja i autora tehničkih unapređenja
(DIATUS) za modele i kalupe kompleta figura
„Kristovo rođenje“. „Prvu izložbu imala sam
1992.g. u jeku rata. To je bio prvi samostalni
nastup pred javnošću. Nazvala sam je sukladno
motivima sa slika, „Sinj i cetinska krajina“. Na
toj izložbi je bio i pokojni fra Josip Ante Soldo
koji je zapazio moj rad i tako smo uspostavili
suradnju i jedno divno prijateljstvo. Tog
čovjeka izuzetno cijenim, bio mi je i savjetnik
i prijatelj i pomogao mi je da napravim korak
naprijed. Kada mi je dao prvi posao, a to je
bila izrada velikog portreta dimenzija metar za
metar Dušana Žanka od treme i uzbuđenja sam
povraćala 10 dana. No uspjela sam i fra Soldo
je bio zadovoljan,“ ispričala nam je Vesna koju
smo posjetili u njenom ateljeu i trgovini te
radionici (sve na jednom mjestu) u Glavičkoj
ulici. „Evo vidite ovaj alkarski šah. Izuzetno
„Fra Soldo je bio izuzetno duhovit čovjek, visprena duha, veliki
zaljubljenik u Sinj i njegove ljude i pokretač mnogih dobrih stvari u gradskoj
kulturi. Sjetite se kada je prije desetak i više godina u gradskom kinu organizirao
nastupe limene glazbe pred Božić i Novu godinu po uzoru na one čuvene bečke
koncerte. Ispričati ću vam i anegdote iz druženja s njim. Jednom prilikom
krenuli smo u Split u HNK na jednu kazališnu predstavu. Vozio nas je današnji
gvardijan fra Bože Vuleta. U auto smo sjeli fra Soldo, Snježanka Jadrijević, i
ja. Prije polaska fra Soldo je podigao ruke u zrak pogledao gore i rekao „Bože
predajemo se te bi u ruke“, a potom se okrenuo fra Boži i dodao, „a i tebi Bože:“
drugom zgodom ja sam ga sa svoj dvije nećake posjetila u njegovoj samostanskoj
sobi. Zatekli smo ga kako na stolu slaže kovanice i račna koliko ima novce jer
se uputio na peškariju po spizu. Bilo je tu nekoliko manjih ćula, u svakoj oko 10
kuna u kovanicama po 1 ili 2 kune. Kad smo ušli uzeo je jednu ćulu i dao mojim
nećakinjama za sladoled. Na odlasku prolazeći kroz onaj dugi hodnik jedna od
mojih nećaka je onako dječje glasno i radosno uzviknula; „A tete šta je dobar onaj
debeli fratar,“. Malo mi je bilo neugodno da na s ne čuje, ali sigurno bi se on
sam slatko nasmijao na ovaj dječji komentar.“
24
SINJSKE NOVINE
A, VESNA BADER
sam ponosna na njega. Mislim da je
dobar suvenir jer sam uspjela napraviti
nešto originalno. Povijesnu bitku
1715.g. sam prebacila na šahovsko
polje i dobila Sinjski šah. Modre figure
su sinjska vojska , a bijele turska. Pošto
su Turci u bitci izgubili dali smo im
prednost obukavši ih u bijelo,tako da
oni otvaraju igru,“ priča Vesna koja je
nekoilko puta pokretala akciju izrade
originalnog autohtonog sinjskog
suvenira kojeg za sada još nema.
„Imali smo akcije, sjećam se i natječaja
turističke zajednice, ali uvijek nešto
zapne. Nismo uspjeli još, kako se ono
lijepo politički kaže, uskladiti stavove
i mišljenja te postići konsenzus. No,
valjda će i to jednog dana biti učinjeno.
Sinju svakako treba suvenir, ali to je
projekt kojem treba prići ozbiljno i
stručno,“ kratko je elaborirala svoj
stav Vesna i dodala kako u slobodno
vrijeme redovito igra šah s prijateljem
Borisom Tripalom te se potužila na
rezultat. „Pogledajte rezultat na ovom
papiru na zidu. Ja sam ga uspjela
pobijediti 7-8 puta a on mene preko
milijun puta u nekoliko godina koliko
igramo.“ Zašto smo odabrali Vesnu
za ovu rubriku, po čemu je ona dobri
duh našeg grada? Prije svega pokrenua
je u sudjelovala u nizu projekata
kao što su osnivanje Kluba likovnih
stvaratelja Duga u kojem su djelovali
mnogi sinjski slikari. Zahvaljujući
tom klubu gradu su se afirmirali
novi slikari, organizirano je nekoliko
izložbi, procvao je likovnjački život.
Organizirala je niz dobrotvornih
aukcija umjetničkih djela a prihod je
bio namijenjen za humanitarne svrhe.u
jeku Domovinskog rata, 1994.g. u
Domu mladih u suradnji s HV-om
kub Duga organizira aukciju slika, a
prihod od prodaje uplaćen je za pomoć
obiteljima poginulih branitelja Tako
25
SINJSKE NOVINE
je 1995.g. s klubom roditelja
„Ruka pomoći“ organizirala
uspješnu aukciju svojih slika
nazvanu Bajka u kamenu a
prihod je bio namijenjen djeci
sa smetnjama u razvoju. Od
1993.g. surađuje s a sinjskim
ogrankom Matice hrvatske ,
ilustrira naslovnice njihovog
glasila, ilustrira naslovnice
knjiga koje se izdaju u
Sinju (Sinjska kuharica
autora Ante Hrste, zbirka
poezije sinjskih pjesnika Iz
kamena cvit, dvije zbirke
pjesama Ante Nadomira
Tadića Šutre, knjigu fra Bože
Vulete, Da me ne zaboravite
i njegov prijevod knjige
Gisberta Greshake, Patnja
– cijena ljubavi, kao i slikovnicu Marjan knjigeŠare čiji je logotip također njen rad. Izdala je i
seriju razglednica na temu hrvatskih narodnih
običaja, a također i uspješne kalendare tijekom
devedesetih godina prošlog stoljeća. Pokrenula je
i lutkarsko kazalište koje je godinama uspješno
izvodilo predstave, gostovalo diljem Hrvatske,
a radila je i nekoliko scenografija za sinjsko
pučko kazalište ( Zločin na kozjem otoku,
Dujo Manzan i Mate Manistra). A pokretanje
amaterskog kazališta lutaka zasigurno će ostati
zabilježeno kao značajan događaj za sinjsku
kulturu. S prijateljima je Vesna 1996.g. osnovala
26
lutkarsko kazalište „Malik Tintilinić. U kratkom
vremenu sa tri predstave; Zločesti lutak, Sinjske
huncutarije i Kralj Dmitar zvonimir obišli su
cijelu Dalmaciju, gostovali čak i na Dječjem
festivalu u Šibeniku, pobrali niz odličnih kritika,
gostovali za djecu naših iseljenika u Berlinu, i
onda nažalost morali prekinuti s radom je nisu
imali niti razumijevanja niti financijske i druge
potpore od tadašnjih vladajućih struktura. „Velika
šteta, zaista smo napravili nešto originalno i
dobili kritike od struke, ali tako je valjda to u
našem gradu. Teško je s kulturom naprijed,“
pomirljivo je konstatirala Vesna kraj jedne epizode
u svom bogatom umjetničkom životu. No, ona
i dalje nastavlja radom,
pa je tako pokrenula
svoj obrt u kojemu se
može nabaviti uz ostale
usluge i kvalitetan rad
koji je na tragu dobrog
sinjskog suvenira. Pravo je
izradila seriju minijatura
s motivima sinja i okolice
u svom prepoznatljivom
stilu. „Ja ljude ne dijelim
na dobre i zle, nego na
radišne i line. Zato moram
završiti ovu priču jer imam
posla,“ duhovito nam je
na kraju Vesna poručila
kroz svoju životnu
filozofiju da je došlo
vrijeme rastanaka.
SINJSKE NOVINE
UDRUGA SRMA RADI PUNOM PAROM
Počeo program ‘’Ljeto je eto, a šta sad?’’
Udruga Srma i ove je godine, treći puta zaredom
organizirala program „Ljeto je eto, a šta sad“.
Pokrovitelj je Grad Sinj, a projekt je dio Dana Alke i
Velike Gospe. Radionice se odvijaju od ponedjeljka
do petka svakodnevno u vremenu od 18,00-19,30
sati u klimatiziranom prostoru u Galeriji Galiotović
. Namijenjene su učenicima osnovnih škola i djeci
i mladima s teškoćama u razvoju. Otvorenog su
tipa i nisu potrebne predbilježbe. Djeca mogu doći
bez najave i na neograničen broj radionica. Ciljevi
projekta su popularizacija kreativnog stvaralaštva
djece i mladih, te prevencija rizičnog i asocijalnog
ponašanja djece kroz kvalitetno osmišljavanje
slobodnog vremena djece od 6 do 14 godina života.
Ponedjeljkom i petkom je radionica dizajna odjeće i
izrade nakita, utorkom izrada skulptura i suvenira u
glini, srijedom slikanje i četvrtkom izrada igračaka
od prirodnih materijala. Sve su kreativne radionice
besplatne, a svi potrebni materijali osigurani.
Program će se zaključiti završnom izvedbom dječje
kulturno-zabavne večeri ‘’Naša mašta radi svašta’’
19. kolovoza na kojoj će djeca, voditelji radionica i
volonteri Srme izložiti dječje radove, prikazati video
zapis s provedbe radionica i izvesti malu modnu
reviju dječjih uradaka.’’
‘’Marul u spreju“ – posprejana fasada OŠ Marka
Marulića
Udruga Srma i učenice OŠ Marka Marulića
krajem lipnja proveli su volontersku aktivnost pod
nazivom ‘’Marul u spreju’’. Cilj je bio upoznavanje
učenika i roditelja s likom i djelom Marka Marulića
Splićanina, velikog hrvatskog književnika, po kome
je škola dobila ime. Aktivnost su osmislili učenici
pri školskom volonterskom klubu predvođeni
psihologinjom Slavenkom Maršić, a sastoji se od
dvije faze. U prvoj su na fasadi ispred ulaza oslikani
početni stihovi Marulićeve ‘’Judite’’, a na jesen
će se na nasuprotnom zidu naslikati splitski kip
Marka Marulića. Sudionice su posebno uživale u
ovom ‘’grafitiranju’’, jer je zid oslikan raznobojnim
sprejevima. Potrebne materijale osigurala je OŠ
Marka Marulića. Sprejalo je 8 učenica, psihologinja
Maršić i tročlani projektni tim Udruge Srma.
Aktivnost je dio šireg projekta ‘’Volontiranje u
Cetinskoj krajini’’ koji Srma realizira uz podršku
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Ovim
projektom Srma obilježava 2011.g. – Europsku
godinu volontiranja čime nastavlja dugogodišnji rad
na razvoju volonterstva u lokalnoj zajednici.’
VAŠE PRIČE, SLIKE
I PRIMJEDBE ŠALJITE NA
e-mail: [email protected]
27
SINJSKE NOVINE
DVADESET GODINA R
Prije ravno 20 godina, točnije
13. kolovoza 1991. g. započeo je
emitirati Hrvatski radio Sinj.
Radio emitira i danas, ali sada
je to HIT radio koji je i dalje
prijatelj u eteru svim žiteljima
cetinskog kraja.
Piše: Vito Perić
Foto: Petar Malbaša
Dvadeset godina je prošlo od onog prvog u eteru
„Dobar dan i dobro došli u program Radio Sinja“.
Kako vrime leti. Naravno to nije bilo prvo radijanje
u Sinju. Naime, još početkom 70-ih godina prošlog
stoljeća u bivšoj državi grupa entuzijasta okupljena
oko Radio kluba Sinj pokrenula je Radio Sinj. Prema
sjećanjima inženjera i zaljubljenika u radio valove
Petra Dadića to je bilo 1972/73. Godine. „Radio je
emitirao tri puta tjedno, utorak, četvrtak i nedjelja, i
to svaki dan od 14 do 16 sati, osim nedjeljom kada
je zbog emisije Želje i pozdravi program počinjao
u 11 sati. Neću ni govoriti o kvaliteti opreme koju
smo tada imali ali uz veliki trud i volju ipak smo
uspjeli koliko toliko održavati radio“, prisjetio se
Petar Dadić koji je i 1991. g. bio jedan od prvih koji
su pokrenuli novi radio, ovaj puta u hrvatskoj državi.
„Već godinu dana prije ondašnji pročelnik gradskog
ureda za društvene djelatnosti Dinko Franchini
dobio je zaduženje da aktivira radio postaju. Izabran
sam za koordinatora, zadužen za tehnički dio.
Krenuli smo s rješavanjem papirologije i dozvola.
Republičku smo brzo dobili, ali obzirom da smo
još bili u sastavu SFRJ trebala je i savezna dozvola
koju smo zatražili ali je nikada nismo dobili jer je u
međuvremenu došlo do razdruživanja i rata. No ipak
radio je oformljen. Najveći problem je bio nabava
opreme. U ljeto 1991.g. pozvali su me na sjednicu
gradskog vijeća da izvijestim kako napreduje
formiranje radija. Bilo je skeptika koji nisu vjerovali
da ćemo uspjeti . No, obzirom na nadolazeći rat,
sada je radio bio i nužnost.
Ououo, svira radio…
Dobio sam zadaću da u
minimalnim uvjetima
odradim tehnički dio.
Tako smo prikupili
nešto opreme, pult,
antene i ostalo, nešto
sam kupio, nešto donio
od kuće a pomogla
je i HRT. Početkom
kolovoza 1991.g. došla
je ekipa s HRT-a i
riješili smo repetitor
u Vrlici, stavili
frekvenciju 104,9 i
počeli test emitiranje.
Sve do prvog
službenog emitiranja
puštao sam dva CD-a,
Olivera Dragojevića
i Chris Reu.“ Priča
Dadić. Uskoro je
oformljena i prva ekipa
28
SINJSKE NOVINE
RADIJANJA U SINJU
novinara, urednica je bila Lada Tocigl koja je ujedno
imenovana za v.d. direktora, Dadić je bio tehnički,
a prvi glas u radiju bila je Štefica Bosanac. No,
njen glas je bio samo snimljen i puštan kao najavni
jingle, a prvi radijski voditelj uživo bio je Denis
Šabić. Radio počinje emitirati 13. kolovoza 1991.g.
samo dva dana prije Velike Gospe i prvih kninskih
barikada. Prve prostorije bile su na Žankovoj glavici
u zgradi gdje je danas Centar za socijalni rad. U
prvoj postavi prema sjećanju Dadića bili su i Hajdea
Gulin iz trilja, Neno Lakić, a potom su pristigli
Joško Kontić i Mate Jukić. Tu je bila i Nikolina
Sušić, a Mojmir Čačija koje je bio glazbeni urednik.
U vrijeme osvajanja vojarni JA 25. kolovoza ekipi
se priključuje i Marinko Filipović kao tonac za
pultom, jer se već tada počelo raditi 24 sata dnevno
zbog ratne situacije. Radio Sinj je za vrijeme rata
često selio iz prostora u prostor između ostalog zbog
prijetnji neprijatelja koji je čak i službeno tražio da
se obustavi emitiranje, što je bilo u sklopu njihovog
propagandnog i psihološkog ratnog djelovanja kako
bi se oslabio moral branitelja. Tako je ubrzo iz prvog
prostora radio preseljen u zgradu preko puta gdje je
nekada bio prostor društveno-političkih organizacija
(omladine), potom u prizemne prostorije iste zgrade
gdje je bila glazbarnica ( sada šalteri HEP-a op. V
.P.). jedno vrijeme radio je bio smješten u podrumske
prostorije upravne grade
Konkurenta (ex Ređija duvana
op. V.P. ) gdje su novinari,
tehničari i oprema doslovce
plutali na vodi jer su prostorije
bile poplavljene. I na kraju radio
je prebačen u prostorije bivšeg
Doma armije gdje se zadržao
dugi niz godina dok nisu dobili
svoje prostorije u Domu mladih.
Tijekom godina kroz radio je
prošlo mnogo novinara, tonaca,
suradnika i drugih, pa se autor
ovog teksta unaprijed ispričava
nekima koji su izostavljeni jer
na žalost arhiva radija po tom
pitanju nije najopremljenija iz
razumljivih razloga obzirom da
je radio dugo godina djelovalo u
neprirodni ratnim uvjetima kada
se više mislilo na druge stvari
nego na prikupljanje arhive. U svakom slučaju za
prvu ekipu na radiju je bio i dr. Miljenko Buljac kao
savjetnik, potom Martin Vrgoč kao glazbeni urednik,
a mnogi su se okušali kao novinari. Spomenimo
samo Željka Župića, Zrinka Marića, Ljubicu Bandić,
Suzanu Mučalo, Vesnu Barać, Venu Krolo, Ljubicu
Gavrić, Anitu Pletikosić, Boženu Romac, Ivanu
Vrančić, Ivicu Glavana, Magdalenu Šipić, Trpimira
Martinca, Antu Botića, Vitu Perića, Irenu Bradarić,
Ivonu Moro, Anitu Poljak, Nives Jagnjić, Branku
Šušnjar, Lucijanu Bašćevan i mnoge druge. U tehnici
su bili Jakov Šipić, Ivica Ančić, Bruno Kovačević,
Frano Šabić, Denis Ivanović Samac, Ante Marić…
Nakon samo dva tjedna Lada Tocigl napušta radio
i ulogu ratnog direktora i urednika preuzima Mate
Jukić. U svibnju 1992.g. pa do rujna 1995.g. direktor
je Joško Kontić, potom je na čelu radija Mladen
Pavić, a iza njega Snježanka Jadrijević.
Zgode i nezgode na radiju i oko radija
Joško Kontić, stražar na radiju, potom novinar,
urednik, sportski komentator i direktor prisjetio se
niza zgoda i nezgoda te nam ispričao ponešto i o
samoj programskoj shemi na ondašnjem radiju.
„Niko od novinarske ekipe nije imao pravog
radijskog iskustva. Ali moralo se raditi. Dva dana
29
SINJSKE NOVINE
prije početka rata na ovim prostorima, dvoje naših
reportera se probilo do Vrlike, a onda i preko
barikada do Kijeva. Tako je nastala prva ratna
reportaža. Onda je zapucalo. Srušen je odašiljač
Sv. Jure na Biokovu. Sinj je bio medijski blokiran
i mi smo počeli emitirati 24 sata. Dežuralo se,
radilo, griješilo i ubrzano učilo. Tada je za urednika
i direktora došao Mate Jukić. On je vodio radio
kad je bilo najteže. Onda smo preselili iz starog
prostora u omladinske prostorije na Žankovoj. Tu je
bilo dobro, ali su nas nadležni iselili u glazbarnicu,
tobože radi sigurnosti. E, onda je jedna granata
gelerima ‘pošprucala’ stakleni zid glazbarnice koji
se razbio, a mi smo zgrabili svako svoj dio opreme
i pobjegli u Ređiju. A u Ređiji, sigurno od granata,
ali otvorena kanalizacija, vlaga i ‘komarci od po
kila’. Nismo mogli tu izdržati pa smo samovoljno
provalili u bivši Dom JNA. Tu su nas sa Alebića kule
‘našli’ četiri, pet puta, dva puta je bilo zbilja gadno,
granate su srušile veliki dio krova iznad nas… U to
vrijeme je često nestajalo struje, pa bi se signal na
104,9 MHz sa Šušnjevače izgubio. Tada smo ‘ukrali’
frekvenciju, mislim na 103 MHz pa smo manje
ispadali. Polako smo se brusili. Dolazili su novi
ljudi. I novi gosti u programu. Najprije smo iz Ređije
telefonski u program dobili Miku Tripala, Slavena
Leticu, Davora Gobca, Krunoslava Cigoja, Zvonu
Bobana… U Ređiji nas je u društvu novinarke
Marine Mučalo posjetio Oliver Dragojević. Nakon
toga smo izravno u studiju u bivšem Domu JNA, a
današnjim Alkarskim dvorima, ugostili: Tuđmana,
Mesića, Račana, Marka Veselicu, Paragu, Antu
Đapića, Ivana Cesara, Vicu Vukojevića, Tihomila
Rađu… Ekskluzivno za Radio Sinj smo intervjuirali
Ivana Vekića, Vladu Gotovca, Zdravka Tomca,
Dražena Budišu… Sa opremom smo bili ‘tanki’.
Spasili su nas brojni donatori… Duško Grčić nam je
iz Njemačke donio studijsku opremu, fra Ivan Dotur
nam je poklonio prvi profesionalni Sony snimač,
a fra Frano Bilokapić pisaći stroj na struju. Dale
Buljac je iz Njemačke poslao nekog velikog forda
koji je trošio benzine ko formula 1 ali je itekako
dobro poslužio. Nikad ni za jedne opće ili zračne
opasnosti nismo stali ‘svirat i govorit’, nikad nismo
sišli u podrum. Zapravo podrum nismo ni imali.
Dobro se sjećam dva doista jedinstvena projekta.
Prvi je misa ponoćnica na Božić 1991. koja je
održana u prostorijama Radio Sinja, naravno uz
izravni prijenos. Drugi, još zanimljiviji projekt bio
je Radio škola. Granate su tada padale, djeca nisu
mogla ići u školu, ali sinjski nastavnici i profesori se
nisu predali. Organizirali su Radio školu u programu
Radio Sinja. Posebno se sjećam legendarnih sinjskih
30
gimnazijskih profesora – pokojne profesorice Ane
Župić i profesora Anđelka Marića kako tumače
matematiku preko radija. Nije tu bilo toliko važno
koliko će djeca razumjeti i naučiti, ali to je bila
najsnažnija moguća poruka da se Sinj nije predao, da
u Sinju ni granate ne mogu zaustaviti život. Mi smo
tih mjeseci u našem skromnom studiju snimili album
Klape Sinj. Snimalo se noću. Ako zašuška koja
mačka, sve ‘isponova’. Jedno jutro smo za vrijeme
opće opasnosti spojili ekipu iz Ferala i Thompsona.
Iz Ferala smo uzeli tekst, a od Thompsona glazbu
iz pjesme - Moli mala i snimili budući hit - Nu me
nu me. Pjevali su Neno i Marinko, Momir napravio
aranžman, a Ban svirao solo gitaru. U studiju
Radio Sinja snimljena je i - Krnjevalska himna u
izvedbi Žare Romca i pokojnog šjor Ante Filipovića
Trljana. Žare je u našem studiju snimio i Gigino Dite maligana, današnju himnu Alkara. Kad smo
snimali tu pjesmu, šjor Dujilo Tomašević je dva
dana strpljivo čekao da vikne ono legendarno ‘Neka
dođu!’. Naravno u radijskom studiju je snimljena
i himna Junaka – Ježa će gucati… Ne smijemo
zaboraviti i tadašnjeg političkog komentatora Radio
Sinja -Antu Šentiju. Sjećam se nekih emisija iz
tog ratnog vremena – Sa sinjskih bojišta, Riječ
na reč, Made in America, Vjerske dimenzije,
Vox populi, Lili Marleen… Kasnije su uslijedili i
izravni prijenosi utakmica. Mislim da je prvi bio iz
Varaždina, Varaždin – Alkar. Pa kasnije, ona pobjeda
nad Cibonom. Ali u tehničkom smislu kruna je bio
trojni izravni kombinirani prijenos odlučujućeg
zadnjeg kola Prve košarkaške lige. Bio je prijenos
utakmice Alkar – Dalvin iz Sinja, mislim da je Pujo
iz Zadra prenosio utakmicu Zadar – Puntamika,
a Zrinko iz Šibenika utakmicu Šibenka – Croatia
osiguranje Split… I sve se poklopilo, Alkar se
plasirao među 8 najboljih, tada se to zvalo Bijela
liga… Reportažu iz Kijeva spomenuo sam na
početku teksta, zato ne smijem zaboraviti i reportaže
reportera i tehničara radio Sinja iz oslobođenih –
Peruće, Vrlike, Knina… To su zbilja bili dani ponosa
i slave! Na kraju, se ispričavam i zahvaljujem svim
ljudima koji su nosili ratni Radio Sinj, a koje nisam
spomenuo.’
HIT radio nastavlja…
Danas nema više radio Sinja ali na 104,9 i dalje
slušamo glas Sinja i cetinskog kraja. HIT radio je
nastavio proizvoditi program dobivši na Natječaju
frekvenciju. Dobar dio ekipe s bivšeg radija i dalje
radi na novom radiju, a mi samo možemo poželjeti
da se tradicija ne prekine.
SINJSKE NOVINE
ČESTITAMO DAN GRADA SINJA I BLAGDAN
VELIKE GOSPE , A VITEŠKOM ALKARSKOM
DRUŠTVU ŽELIMO USPJEŠNU 296. ALKU
POSLOVNI PARTNERI SINJSKIH NOVINA
NOVO U PONUDI
Prodaja i ugradnja
garažnih vrata
ROLO
I
SEKCIJSKIH
31
SINJSKE NOVINE
IMA LI SINJSKI
ROCK BUDUĆNOST
Naš suradnik Marko Župić
istražio je sinjsku mladu rock
scenu, podsjetio nas na neka
davna vremena kada je u gradu
alkara cvjetala glazbena pop
scena te zaključio da rock u
Sinju nije propao.
Piše: Marko Župić
Foto: Arhiva udruge S.K.U.P. i arhiva
Sinjskih novina
Kada sam prije desetak i više godina saznao
da će se na TV-u emitirati serija ‘’Čovik i
po’’ nikako mi nije bilo jasno kako to da
je nekome palo napamet snimiti seriju o
Sinju. Prvih par epizoda mi baš i nije nešto
silo ali kad su na red došle one koje su
opisivale grad u vrime krnjevala i nastanak
te otvaranje bazena e tada sam u naletu
ljubomore uvatio pilat ćaću i mater da
mi prepričaju je li to baš ovako kako je u
scenariju napisa Mirko Božić. Nije baš da su i
oni znali s obzirom da je radnja serije pokrila
razdoblje od 1940-1960, ali su mi zato počeli
prepričavat kako je bilo u Sinju sedamdesetih
kad su oni bili tinejđeri. Krcat bazen, još
krcatije kino, svirke i plesnjaci (Partizan,
Košarkaško, Alkarski dvori, Bašta Livno)...
sve mi je to stvaralo neku vrstu ljubomore jer
moji izlasci bili su svedeni na parkić i kafić a o
bazenu tada nitko nije ni razmišlja jer jedino
šta se na njemu moglo vidit bila je prazna
školjka puna korova i žaba. No kako sam
tada zagriza slušat glazbu, najviše pitanja
sam ipak upućiva na temu tih famoznih svirki
i plesnjaka kojih je mojoj generaciji bar prve
dvi godine manjkalo. Pa sam tako prvi put
čuo o neizostavnim svirkama VIS Alkari, grupi
Fortuna te glazbenim postignućima Mojmira
Čačije, Inge Romac, Stipe Šarića, Dražena
Žanka, Josipa Matanovića, Josipa Župića
– Maze... Iako sam u početku tih priča bio
skeptičan prema kvaliteti navedenih bendova
i pojedinaca, nakon što sam uspio doći do
nekih singl ploča ostao sam prilično zapanjen
njihovom originalnošću. Prve pjesme koje
su me fascinirale bili su singlovi ‘’Ferata’’ i
‘’Sto ljudi, sto ćudi’’ grupe Fortuna koju je
napisao Mile Čačija - Čaja a otpjevao Josip
32
Matanović, nakon toga sam slučajno otkrio
singlicu VIS Alkari – Najlipši Cvit (na kojoj je
glavni vokal također Josip Matanović) da bi
tek nedavno uspio doći do genijalnog EP Inge
Romac – Ti si moj zauvijek ljubavi (b – strana
‘’Ljubav je lijepa stvar’’)... slušajući što ploče
što priče svojih roditelja zaključio sam da je
sedamdesetih Sinj uistinu imao nevjerojatnu
glazbenu scenu koja je slobodno mogla
parirati Splitskoj i Zagrebačkoj, koje su jedino
bili u prednosti zbog veličine a time i većim
brojem stanovnika. No kakva je situacija
40 godina poslije?? Da bi odgovorili na to
pitanja moramo predočiti i neke činjenice.
U prethodnih 40 godina sve je u jednu ruku
istovremeno napredovalo i nazadovalo.
Napredak i nazadak
Napredak možemo iščitati u raznolikosti
glazbenih žanrova, tehnološkoj revoluciji koja
je omogućila skladanje i snimanje pjesama
uz pomoć jeftinih programa te internetu
zbog kojeg se pojedinac ili band može lakše
predstaviti širem auditoriju...
Nazadnost pak možemo manifestirati
propadanjem klasičnog LP formata (ploča, cd,
kazeta), polaganim nestajanjem supkultura
te konzumerističkim odnosom prema
glazbenoj industriji (kvantiteta i prodaja
naspram kvalitete).No ipak unatoč velikoj
vremenskoj razlici, Sinj i dalje ima kvalitetnu
scenu, bendove i najvažnije od svega svirke
(koje nisu učestale kao nekoć ali su konstanta
iz godine u godinu).E pa trenutno jedna od
najdugovječnijih takvih manifestacija jesu
Sinjski Amaterski Rock Susreti (S.A.R.S) koji
se već devetu godinu održavaju svako ljeto u
organizaciji udruge S.K.U.P.
S.A.R.S. spasio sinjsku rock scenu
Prvi S.A.R.S organiziran je 2003 godine.
Prvotna zamisao, tada još udruge u
nastajanju bila je da ovo bude susret demo
bendova natjecateljskog karaktera čijem bi
se dobitniku pomoglo (moralno i financijski)
da snimi album. Iako je sam koncept bio
za pohvalu ipak je bio prevelik zalogaj za
članove udruge najviše zbog problema
financijske prirode. Ipak prvi S.A.R.S je na
jednom mjestu ugostio šest sinjskih bendova
a na samom kraju kao specijalni gost u
unplugged izdanju nastupio je i Massimo
Savić. Sve u svemu bio je to povratak u
budućnost koji nas je vratio u dane plesnjaka
i gitarijada ali i siguran zalog da se neće
stati samo na tome, a upravo je tako i
bilo. Slijedeća godina bila je rezervirana
za premijerni nastup splitskih legendi The
Beat Fleet, te još jedan S.A.R.S. Iako je te
SINJSKE NOVINE
zainteresirane građane da zajednički naprave
sliku po uzoru na američkog umjetnika
Jacksona Pollocka. Reakcija građana je
bila i više nego pozitivna, slika je prodana
na aukciji a novac uplaćen u humanitarne
svrhe. Od 2003-2009 prošlo je 6 godina, a
upravo ta 2009 bila je organizacijski iskorak
udruge S.K.U.P. Performans na Kamičku,
Pollock na pijaci, koncert grupe Gustafi,
književne večeri sa Antom Tomićem i naravno
S.A.R.S (koji je te godine upravo izgubio
onaj dio amaterski)... Od jednodnevnog
S.A.R.S postaje dvodnevni festival, žanrovski
raznovrsniji sa većim brojem izvođača. Pa
su tako osim lokalnih uzdanica (Embrio
i Darkvud) nastupili Andrija, Yohn Dear
te kao headlineri Gužva u 16ercu, Rising
Dream i Postolar Tripper. Prošla godina je
pak bila najplodnija od nastanka udruge.
Noć muzeja u novootvorenoj galeriji Sikirica,
filmske projekcije, Under the surface party,
In Memoriam Branimir Vugdelija, projekcije
dokumentarnih filmova te najbolji S.A.R.S
do sada (Dubioza Kolektiv, Dječaci, Father,
Salauk, Tehnička Greška, 7th Heaven...).
Predočivši samo neke manifestacije u
godine S.A.R.S promijenio natjecateljsko
ruho te poprimio klasični format nekadašnjih
gitarijadi, ovaj put su sve oči bile uprte
u prvi veći projekt sada već registrirane
udruge. Samo nekoliko dana prije izlaska im
sada već kultnog uratka Maxon Universal.
Mladen, Saša i Luka uz pomoć vrsnih
multiinstrumentalista svojim su maestralnim
izvedbama zapalili publiku i priuštili koncert
za pamćenje. 2005 je prošla uobičajeno uz
još jedan S.A.R.S (nastupili Black Cat Bone,
Armageddon, Motel Jimi, Embrio i Mort) , no
zato je 2006 bila rezervirana za pravi dernek.
S.A.R.S je prvi put ugostio ‘’internacionalni’’
band (Southern Alias), no glavni događaj je
ipak bio premijerni Human Rights film festival
koji je osim filmova ponudio i besplatne
koncerte blues dua Koča i Mr Chemistry te
splitskih ska punkera Justin Johnson.
Uz rock stigli i performeri, književnici,
filmovi, gostujući bendovi…
U 2007. nastavilo se sa organizacijom
Human Rights film festivala (ovaj put
zbog nedostatka adekvatnog prostora
svirke su izostale) te još jednim S.A.R.S
(Propast, Šta ima, Darkvud i Mrke ploče).
2008 osim već postojećih manifestacija
(S.A.R.S, Human Rights film festival) udruga
S.K.U.P organizira i humanitarnu akciju
Sinjski Pollock. Cilj te akcije je bio uključiti
organizaciji udruge S.K.U.P, te kroz njih
pokušavši usporediti našu sadašnju
situaciju sa razdobljem 70-tih godina, ipak
možemo zaključiti da se Sinj polako ali
sigurno budi iz duuuuuuuboooookooog sna
na kojem bi mu pozavidile i najpoznatije
fikitvne narkoleptičarke poput Snjeguljice
i Trnoružice... Definitivno se može bolje
i učinkovitije no najbitnije je da postoji
pojedinci, udruge, bandovi koji održavaju tu
konstantu u nadi da će se jednog dana Sinj
do kraja razbuditi i generacijama koje dolaze
ponuditi svoj maksimum.
33
SINJSKE NOVINE
RAZGOVOR S POVODOM Lovrin Tomašević i Tiše Bandalo
iz našeg Pučkog kazališta
Sinjski glumci koji su digli na noge zatvorenike na Bilicama
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Boris Filipović Grčić
Momci, predstavite se.
„Tiše Bandalo, diplomirani inžinjer
sigurnosti na radu. Trenutno sezonski
protupožarac na Muću. Iman još par
škola, al nemoj da se falin sada“.
„Lovrin Tomašević , dva metra manje
dva centimetra, 105 kg gluposti , 28
godina ... Završio san Ekonomski
fakultet u Splitu - management
malih poduzeća. Zaposlen san kao
referent prodaje u firmi Pekara Krka
d.o.o“.
Obojica su zaštitni znak Sinjskoga
pučkog kazališta.
„Otkad san rođen, čin san izaša iz
matere, plaka san i glumio da misle
da mi je nešto. U glumu sam upa tako
šta me zva Bruno Barać za ulogu
mladog travaša, pijanca i buntovnika.
To mi je iza vrtića prva uloga i
najdraža dosad. U Sinjskom pučkom
kazalištu san desetak godina. U
koliko san različitih predstava dosad
glumio? Pet - šest - sedam - osam,
ne znan stvarno“, govori nam Tiše.
„Moj ćaća Kažo je cili život u i oko
kazališta, tako san i ja zavolijo sve
to zahvaljujuć njemu. A poče san
na nagovor Skića, Žane, Krigera,
Božulice i ostalih iz Krnjevalske
udruge. Prvi nastup mi je bio
na Krnjevalfestu pa Opsada na
gradu, nedugo nakon toga san
ima premijerni nastup u kazalištu
u kultnoj sinjskoj predstavi Dujo
Manzan i Mate Manistra. Ukupno
san glumio u 20-ak predstava od
toga u šest - sedam premijera - ZZZ,
Veliki Zavodnik, Romeo i Julija iz
Velikog Bunjišta. Ima san nominaciju
za glavnu ulogu Gazde Lukića ćaće od Julije na Županijskoj smotri
glumaca amatera. U Sinjskom
pučkom kazalištu san desetak
godina“, nadovezao se Lovrin.
Marketa je luđak žešći
Izdvojili su nam i svoje najdraže
uloge.
„Glumio san Marketu u predstavi
Pometeni od Brune Baraća mislin
34
oko 10 puta dosad. A biće toga još.
Marketa je luđak žešći“, kaže Tiše.
„Ja san isto najviše glumio u
toj predstavi sa Tišon, a
igram ulogu Golubića,
poluretardiranog
smetlara dobre duše i
blage naravi“, kaže
Tomašević.
Krenuli ste na
turneju po hrvatskim
zatvorima, prvo
zagrebački Remetinec
pa splitske Bilice...
„Naš prisidnik Željko
Viculin - Žele je
krenijo s Državnin
lopovon,
predstavom
koja je
nego san bio vanka sa čuvarima. Iza
su me zaje...... Bilo
je nelagode,
ali straha
nije
bilo. U
aktualna radi situacije u državi, u
Remetinec sa Žanon i Skičen. Biće
mu se to učinila dobra baza jer,
osim nas i Džonija Keša, ritko ko
ima nastupe po zatvorima. Bili su
zadovoljni pa smo i mi probali sa
Bilicama... Vidi, mislin da je publika
vrhunska. Odlično su reagirali,
znamo da je zaje.... kad si zatvoren
negdi. Imaš onaj lip osjećaj, neko
zadovoljstvo, kad misliš da si in
bar malo ulipša dnevno sivilo.
Meni osobno je bilo zeznuto kad su
zakapijali vrata za menon tako da iza
predstave nisan niti tijo ić na večeru,
povjerenju ću ti reć - Lovre se pripa
ka dite, ali nemoj to napisat tj. napiši
ko ga šiša“.
Jedan od životnih ciljeva - biti
alkarski momak
„Za zatvor je najzaslužniji
predsjednik Željko Viculin, otkad
je on na vlasti nemamo slobodnog
termina, ne možemo se ni popišat,
evo i Tiše ti može reć koju je
strahovladu uve. Zatvora se, pravo
da ti kažen i ne sićan. Tolko me bilo
stra da san instant sve zaboravio. A
zatvorenici kažu da in je bilo lipo“.
SINJSKE NOVINE
Je li samo glumite u komedijama ili
i u glumačkim predstavama drugog
žanra?
„Glumimo sve od A do Ž“, odlučno
će Tiše.
„Nekako od samog početka igran u
komedijama, na to je naš svit navika,
a i triba se malo opustit, nasmijat,
to nan svima fali“, kaže Lovrin i
dodaje:
„Eto, da se pohvalin, dobio san ulogu
u novoj RTL-ovoj sapunici. Epizodna
uloga, al šta je tu je, bit ću u sedam osam epizoda. Iako, meni je nekako
draže i slađe glumit u
rodnom gradu,
mojin
sugrađanima, a kasnije šta bude...“
Tiše, ćaća ti je nogometni trener,
jesi li ti i sam možda imao želju da
kreneš njegovim stopama?
„Igra san nogomet 15 godina, ali
jedan dan mi je odjedanput dosadilo.
A trener ne bi bijo nema tih novaca,
triba imat volju samo takvu i živce
za to“.
Tomaševiću, tebi je brat alkar, ima li
šta od tebe po tom pitanju?
„Član sam VAD-a četiri godine,
jedan od životnih ciljeva mi je postat
alkarski momak“.
Neki vas dvoje uspoređuju s
likovima iz Alan Forda? Jeste li
možda čuli za to?
„Može bit, Lovre liči na debeloga
šefa, a ja na Grunfa“, kaže Tiše.
„Di ima dima, ima i vatre, nas dva
smo potpuno kontrastne osobe
i po pitanju karaktera, ličnosti,
svjetonazora, u svin elementima i
slučajevima. Svako malo se svadimo
i mirimo. Sto puta san ga posla
u niku stvar, on ti je vako malo
lud, ogorčen , živčan, ljut na sve i
svakoga, a ja više nako cool tip, na
jedno uvo uđe, a na drugo izađe.
A štaš, kad je drag i grijota bi bila
dignit ruku na nejako čeljade. On ti
je ki djevojčica“, smatra Lovrin.
Triba šibat dalje i radit što
ozbiljnije!
A koliko Sinjani cijene Pučko
kazalište i vas kao glumce, jeste
zadovoljni kako su te predstave
posjećene?
„Na to ti ne znan odgovor. Sigurno
je da se pokušavamo šta bolje
reprezentirat kroz predstave, a
prisidnik Žele je puno toga napravio
za kazalište otkad je na čelu. Triba
šibat dalje i radit šta ozbiljnije. Za
ovo koliko nas cijene tribaš anketirat
ljude od kuće do kuće! Kad
imamo premijeru uvik je bilo
full puno i tu neman riči“,
tvrdi Bandalo.
„Sinj ima jako zahvalnu
kazališnu publiku, posebna
kad nastupa naše kazalište,
puno dupkon, ja mislin da
su zadovoljni i oni. Koliko
nas cijene? Malo mi je glupo
ocjenjivat sebe, to bi tribalo
pitat njih“, pojašnjava Lovrin.
Glumački uzori?
„Šovagović, Šerbedžija – amen!“,
odlučan je Tiše.
„Uzora neman, ima san čast gledat i
glumit uz bok barba Slavena Kulića,
Ante Mandaca, Frane Dragaša,
Bobe Delonge, a najviše san radio s
Brunom Baraćen i Željkon Viculinon
od kojih san najviše i naučio“, govori
Tomašević.
Jeste li sa Sinjskim pučkim
kazalištem gostovali samo u
Hrvatskoj ili i vani? Koje vam
je gostovanje ostalo u najlipšem
sjećanju?
„Po Hrvatskoj, a vanka bi tribali
najesen krenit. Zovu na sve strane,
evo baterija mi se istrošila od pustih
poziva“, sarkastičan je Bandalo.
„Vanka ćemo, ako Bog da, u desetom
misecu u Švicarsku, a u nas u Zagreb,
Dubrovnik, okolica Sinja, Dalmacija
uduž i popriko. Stvarno mi je bilo
lipo svugdi, al posebno pamtin
zadnje gostovanje u Zagrebu, u domu
na Savi te kad smo izvodili predstavu
Pometeni u Tišinome Puntu. Ne znan
šta je bilo bolje, put do gori, pijanka
prije, tokon i iza predstave. Bila
je to najbolja izvedba, fantastična
reakcija publike pa tulum dugo u noć,
nestanak Tiše - priča se da je završio
na slovenskoj granici i Vrapču, iša se
provozat malo pa se izgubio, pijan
naravno, i povratak kući. Bilo je
nezaboravno“, prisjeća se Lovrin.
Koja vam je bila najkomičnija
situacija u kojoj ste se našli tijekom
vaše glumačke karijere?
„U Zavodniku kad je Lovre
zaboravio tekst pa me posla u p….
materinu, onda kad se nisan iskrenijo
od smija, neću nikad“.
„Je, predstava Veliki Zavodnik,
vatamo se Tiše i ja oko stola. On mi
diga tlak, falijo tekst i umisto „Šuti
gnjido“ reka sam Tiši „Mrš u p….
materinu „. On zacenijo od smija...
Normalno smo nastavili i priveli
predstavu kraju“.
Koliko dugo ćete još izdržat u glumi?
„Kolko god mogu“, govori Tiše.
„Dok me god budu trpili, nas dva
smo među najmlađima, a već desetak
godina smo u kazalištu“, nadovezao
se Lovrin.
Momci, nešto za kraj?
„Pozdravljan sve članove kazališta,
a posebno Žanetića, Skiča, Želu,
Božu, Maru, Kulića, Mandaca itd.
Ne mogu se svih sitit. Posebno Bruna
Baraća, našega talentiranog mladog
tekstopisca“, poručio je Tiše.
„Tijo bi se zahvalit obitelji, curi i
prijateljima na podršci, kolegama
glumcima na svim nezaboravnim
trenucima u ovih zadnjih deset
godina te najvjernijoj sinjskoj publici
za svaki, nadan se zasluženi, pljesak
i osmjeh na licu“, rekao je na kraju
Lovrin.
35
SINJSKE NOVINE
SUVREMENA UMJETNOST U GALERIJI GALIOTOVIĆ
Piše: Dragana Modrić
Foto: Boris Cvjetanović
U galeriji Galiotović imali smo rijetku
priliku vidjeti ponajbolje od onoga što
hrvatska suvremena umjetnička praksa nudi.
Boris Cvjetanović , fotografska legenda koji
je objektivom bilježio sve važnije umjetnike
i događaje koji su formirali suvremenu
umjetničku scenu kakvom je znamo .
Dovoljno je spomenuti njegovu legendarnu
fotografiju Julija Knifera i Ivana Kožarića
snimljenu u nekadašnjoj Galeriji suvremene
umjetnost još davne 1986. Taj osjećaj za
nepogrešivost trenutka ima i danas. Osim
fotografija iz ciklusa Grad Boris je izložio
video rad Bečki stiskavac i Fotovideo
portreti. Na ovom drugom pretvarajući se
da fotografira snima ljude u trenutku kada
se namještaju za fotografiranje. Taj trenutak
koji on kamerom prolongira, psihološki
moment s fotografije uspješno transponira
u drugi medij na iznimno duhovit način.
36
Rino Efendić se predstavio fotografijama
pod nazivom Iza. I doista je Rino iza motiva
koje fotografira ali točno na onom mjestu
iz kojeg iščitavamo cijeli mali kozmos
trenutka. Majstor u u zaobilaženju pojavnog
i otkrivanju onog iza. Siniša Labrović
predstavio se instalacijama i performansom u
kojem je bijelom bojom transformirao plavu
radničku kutu u vjenčanicu i na taj način
problematizirao položaj radničke klase .
Možda je najbolje citirati samog umjetnika
koji je pri kraju performansa rekao “i kad
se riješiš radnika ostane prljavština“. Ipak
jedan rad je nama Sinjanima bio najbliži,
Labrovićeva instalacija Vlaški prolaz. Naime,
ni galerija nije lišena imovinsko pravnih
zavrzlama, tako da je zazidani WC u galeriji
poslužio kao instalacija ili ready made koju
je Labrović stavio u kontekst. Posjetiteji su
nakon izložbe imali priliku pitati umjetnike
sve što ih zanima i tako bolje upoznati proces
stvaranja suvremene umjetnosti.
SINJSKE NOVINE
Tamara Obrovac
priredila Sinjanima
večer za pamćenje
Piše: Vito Perić
Foto: Boris Filipović- Grčić
Kada vidite na kraju programa publiku koja izlazi
iz dvora sa osmjehom od uha do uha i kao u transu
opijena čarobnim zvucima glazbe napušta zaista
prekrasan i idealan za ovakve programe prostor
Alkarskih dvora onda znate da ste postigli cilj i sav
uloženi trud se isplatio, a također znate da ste na
dobrom putu što se tiče ponude u projektu KUS –
Kultura u Sinju. Osjećaj koji smo svi skupa imali
sat i pol koliko smo zajedno s Tamarom Obrovac
i njenim Transhistria ensemble se ne da opisati
u nekoliko riječi. Cijelo jutro poslije kontaktirao
sam prijatelje i svi su jednoglasni da je koncert u
nedjelju navečer ( 17. srpnja ) bio toliko dobar da
su svi napunili baterije duše svoje. „Publika me
oduševila. Tako su zajedno sa mnom proživljavali
ovaj nastup kao da smo najrođeniji i najmiliji.
Zaista sam ugodno iznenađena. Prvi puta sam u
vašem gradu. Ovaj prostor je prekrasan nadam se
da imate još programa, jer bi bilo šteta da prostor
ostane prazan. Rado će se opet odazvati pozivu da
sviram u alkarskom gradu, jer mislim da smo i moj
bend, i publika i ja, svi večeras pogodili u sridu,“
rekla nam je izuzetno raspoložena jazz majstorica
Tamara na druženju iza koncerta koje se proteglo do
sitnih jutarnjih sati. Iako umorna od puta i nastupa
Human error oduševio
malobrojne Sinjane
Piše i foto: Jerko Blajić
Samo pronicljivi Sinjani iskoristili su prigodu
vidjeti plesno majstorstvo Đakovčanke Marije
Šćekić, koja im se predstavila na pozornici sinjskog
kina s vlastitim djelom Humani error.
Iza prozirnog zastora prikazala je neraskidivu
povezanost tijela i duha u izuzetnom dramatičnim
situacijama, koje su potencirane zvučnim efektima
i sjenama. Svaki pokret bio je sukladan s glazbenim
amplitudama, bez obzira koliko naporan i gotovo
nemoguć.
Na kraju su impresionirani gledatelji imali prigodu
slušati predavanje o novom plesnom izričaju, s
kojim se Marija Šćekić upoznala u Montrealu, New
Yorku, Beču i Berlinu.
Tamara je velikom energijom koja jednostavno
zrači i osvaja, još jednom oborila sve oko sebe i u
opuštenoj atmosferi pričala o svojim planovima. Ona
je direktorica Valmara jazz festivala u Poreču pa već
na povratku u Istru ima „tonu posla“. U svom studiju
priprema nove poslastice koje će ponuditi svojoj
publici,ali kako je rekla, „u kolovozu nemoj da me
neko slučajno zove na mobitel, pustite mi moj mir“.
Inače tijekom cijelog koncerta Tamara je duhovito
i s puno šarma komunicirala s bendom i publikom.
Što reći o bendu. Uroš Rakovec – gitara, mandolina,
Alan Polzer – bubnjevi, udaraljke, Zvonimir Šestak
– kontrabas i Joe Kaplowitz – klavijature. Momci su
ne Tranhistria nego transcendentalni. I za kraj možda
je najbolje citirati jedan komentar s portala Ferata,
„Vrhunski koncert. Tamara dođi nam opet.“ Obećala
je da oće.
Onaj tko je u program Dana Alke i Velike Gospe
“ugurao” ovu predstavu pogodio je u sridu i tako
pokazao da zna ponuditi sugrađanima nešto novo i
na visokoj razini.
37
SINJSKE NOVINE
ROBERTINO UGRIN pomoćni trener Junaka
Put do opstanka u Drugoj ligi bit će posut svime,
osim s ružama
Ako ga zaobiđu ozljede, u novoj bi
sezoni lako mogao «eksplodirati»
Krešo Klarica. Mislim da je vrijeme da
potvrdi svoj talent, smatra Ugrin
Piše: Žarko Kodžoman
Nogometaši Junaka krenuli su s pripremama
za novu sezonu. Pomoćnik glavnom treneru
Mirku Labroviću je Robertino Ugrin.
„Kao trener sam prošao sve uzraste u NK
Junak. Samostalno sam vodio prve ekipe
Tekstilca, OSK-a, Glavica, Hrvaca te bio
pomoćni trener Davoru Čopu dok je baš vodio
Junak. Od početka ove sezone sam asistent
Mirku Labroviću. Do sada nisam surađivao
s njim. Zasad sve dobro funkcionira,
respektiramo se, pričamo i dogovaramo,“
kaže Ugrin koji se prvo osvrnuo na proteklu
drugoligašku sezonu.
„Uz sve nevolje oko terena i igračkog kadra,
plasman Junaka je realan. Osobno, proteklu
sezonu smatram jako uspješnom za klub.“
A kakva će biti nova?
Kako stvari stoje, kompletne će se pripreme
odvijati kod kuće. Financijska situacija
nije zavidna i to nam dosta diktira plan i
program priprema. Zasada su otišli Topić,
Puljiz, Vuković, Barać i mladi Tadić. Neki su
na probi u drugim klubovima, ali još nisu
riješili svoj status. Teško je govoriti o tome
na kojoj će razini ova momčad Junaka biti
u odnosu na prošlogodišnju sve dok igrački
kadar još nije definiran (razgovor s pomoćnim
trenerom Junaka vođen je sredinom srpnja,
op.a.). Po ovome kako sada stvari stoje,
ne omalovažavajući nikoga, kvaliteta
prošlogodišnje ekipe je za dva koplja ispred.
Ne riješi li se igračka slagalica, s ovim nam
kadrom predstoji grčevita borba za opstanak.
Cilj je biti što više plasiran, a sama realizacija
tog plana bit će posuta svime, osim s
ružama. Za ispadanje većeg broja klubova
iz Druge lige u sezoni 2011./2012. se zna
od samog početka. Dogodio se velik odlazak
igrača, a nosioci, nazovimo ih tako, sadašnjeg
Junaka nisu trenirali od početka jer nisu bili
definirali svoj status u klubu. Time je znatno
otežan rad treneru Labroviću i meni,“ kaže
pomoćni trener Junaka.
38
Mnogi očekuju da, kao i svake sezone do
sada, ispliva netko od mlađih igrača.
„Ako tražimo ostanak u drugoligaškom
društvu, mali je prostor za manevar s mlađim
igračima. Daj Bože da imamo dovoljno mlađih
i kvalitetnih igrača da se možemo osloniti
i na njih. Par mlađih perspektivnih igrača
bi trebalo dati na posudbu u trećeligaške
klubove da igraju i stječu neophodno
iskustvo. Ako pak govorimo o imenima, ako
ga zaobiđu ozljede, u novoj bi sezoni lako
mogao «eksplodirati» Krešo Klarica. Mislim da
je vrijeme da potvrdi svoj talent.“
I na kraju smo priupitali Ugrina što očekuje
od svoga daljnjeg trenerskog razvoja.
„Pošto sam poziciju pomoćnog trenera Junaka
već i ranije obnašao, ona mi nije strana. A
što se tiče moga trenerskog razvoja, na to
pitanje ne mogu odgovoriti. Barem za sada,
ha, ha, ha ,“ zaključuje Ugrin. SINJSKE NOVINE
ZORAN NIKOLIĆ pomoćni trener Alkara
U novoj sezoni A-1 liga će biti puno jača
Alkar je sigurno među deset
najkvalitetnijih klubova u državi,
uključujući i one iz NLB lige te svaku
sezonu treba biti ozbiljan kandidat za
Ligu za prvaka, kaže Nikolić
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Arhiva Zorana Nikolića
Nova sezona kuca na vrata, no s pomoćnim
trenerom Alkara Zoranom Nikolićem ipak smo
još jednom prvo pretresli prošlu.
„Nakon finala Kupa i sezone početkom 90-ih
u kojoj su savladani i Split u Splitu te Cibona
u Sinju, ovo je bila sigurno najuspješnija
sezona u klupskoj povijesti. Ostaje žal za
dva poraza u Sinju za pola koša od Borika
i Cibone, ali tu jednostavno treba imati i
sportske sreće. Naše najbolje utakmice su
dvije pobjede protiv Splita i jako dobra partija
protiv Cibone, a najlošije protiv Borika u
gostima te protiv Zaboka u Kupu. Na kraju
moramo biti zadovoljni postignutim“, kaže
Nikolić koji je i pozicionirao sinjski klub u
hrvatskoj košarci.
„Alkar je sigurno među deset najkvalitetnijih
klubova u državi, uključujući i one iz NLB lige
te svaku sezonu treba biti ozbiljan kandidat
za Ligu za prvaka. Protekle je sezone najbolja
košarkaška atmosfera u Hrvatskoj bila u
Sinju. To možemo zahvaliti izvanrednim
partijama na terenu i fantastičnoj podršci
Maligana, ne samo u Sinju, nego i na većini
gostovanja“, kaže prvi asistent trenera Borisa
Poljaka.
Pripreme za novu sezonu vjerojatno bi trebale
početi nakon blagdana Velike Gospe. Kakva
su očekivanja?
„Alkar trenutno nema igrača pod ugovorom i
dok se roster ne definira nemoguće je nešto
prognozirati. Po mom mišljenju A-1 liga će
biti jača ne samo zbog Zadra, nego i zbog dva
nova prvoligaša koji će s privatnim kapitalom
biti vrlo jaka konkurencija“, kaže Nikolić.
Odlasci i dolasci igrača su ono što najviše
zanima sinjsku košarkašku javnost.
„Osobno bih volio da svi igrači koji mogu
otiđu u bolji klub od Alkara i nešto zarade
igrajući košarku. Oni koji to ne uspiju, a
uprava i stručni stožer procjene da su igrači
za naš klub, naravno da će biti tu. Što se tiče
odnosa s drugim klubovima, sa Splitom smo
u proteklom periodu imali odličnu suradnju
na razini zaštićenog godišta. Ali u seniorskom
uzrastu i oni su trenutačno u velikim
problemima, tako da je teško očekivati
nekakvu suradnju na toj razini“, kaže Nikolić
koga smo zamolili da nam i kaže riječ - dvije
o svojoj igračkoj karijeri.
„Većinu igračkih sezona sam proveo u svom
Alkaru, a nastupao sam u prvoligaškom
društvu i s KK Podravcem te u BiH s KK
Posušjem i KK Tomislavgradom“.
Zoran je skupio i zavidnoga trenerskog staža.
„Glavni trener prve ekipe sam postao nakon
nenadane ostavke Davora Vučkovića u
sezoni 2008./2009. i na klupi proveo prvi
dio regularne sezone. Pomoćnik sam bio
trenerima Caktašu u sezoni 2006./2007.,
zatim treneru Vučkoviću u sezoni 2007./2008.
te na kraju treneru Borisu Poljaku u
sezonama 2009./2010. i 2010./2011“.
Nikolić kaže da je zadovoljan što je posljednje
dvije godine asistent Borisu Poljaku.
„S Poljakom sam protekle dvije sezone na
terenu i imali smo jako dobru suradnju. Kod
njega najviše cijenim to što je 24 sata u
košarci i veliki je radnik na terenu“, kaže na
kraju Nikolić.
39
SINJSKE NOVINE
KARAKONDŽULA PONOVO
HARA
Piše i foto: Pjerinko Dinarina Šimić
Bez straha nije riječ o mitološkom biću iz
Peručkog jezera nego o ragbijašima Sinja
koji su pod tim imenom nastupili na turniru
ragbija na pijesku koji se igrao u Zadru na
plaži hotela Kolovare.
Istini za volju Sinjske Karakondžule su u
finalu turnira izgubile od Nadinih skupaša
rezultatom 5-3 i osvojile drugo mjesto.
Nakon prvog mjesta u Rijeci , ekipe
sudionici ovih turnira s dosta respekta
ulaze u utakmice i nisu baš sretni kada im
ždrijeb podari sinjsku ekipu.. U Zadru je
sudjelovalo šest ekipa , a konačan poredak
je :1. Nadin skup, 2. Sinjske Karakondžule, 3.Med
medeni (Rijeka), 4.Lokomotiva Zagreb, 5.Zadar i 6.
Atletiko iz Filipjakova .
Sijedeći turnir je održan na Buškom blatu. Polako
sazrijeva i ideja da se i u Sinju na praznom i
zapuštenom prostoru između ragbi i igrališta NK
Tekstilac privremeno uredi jedan pješčani teren
(dimenzije 30x25 metara) na kojem bi se u ove
Ante Delaš i Ivica Radić
potpisali za KK Zadar
Dva, po statistici najkorisnija igrača KK Alkara
u prošloj sezoni, Ante Delaš i Ivica Radić u
nastupajućoj sezoni će nositi dres KK Zadra.
Naime, kako je objavljeno na presici krajem
srpnja Delaš i Radić su potpisali za Zadar i već su
na pripremama. Predsjednik KK Alkar dr. Denis
Katić je komentirajući odlazak Delaša i Radića,
rekao:„Ivica Radić i Ante Delaš su prošle godine
dovedeni u Alkar, gdje su se afirmirali te su pomogli
i sebi i Alkaru. Njih dvojica te Župić, Mirko Modrić
i Anzulović iznijeli su teret cijele sezone. Naravno,
Pripreme NK Junaka
Trener Junaka Mirko Labrović okupio je svoje
igrače na pripremama sredinom srpnja.
Prema našim saznanjima, od prošlosezonskog
igračkog kadra mladi Tadić je pristupio NK Zagreb,
Jure Gale je na probama u Rusiji, Barać je u
Dugopolju, a Dražen Vuković u Solinu. Danas će
biti poznato s kojim igračkim kadrom Junak ulazi
40
ljetne dane održavali sve atraktivniji sportovi na
pijesku. Stoga će se ponuditi suradnja odbojkašima
, rukometašima i nogometašima (svi nastupaju i
na pijesku) a sve se može riješiti za malo novca i
dosta dobre volje. I na kraju Karakondžule su igrale
u sastavu: Šabić Siniša, Runje Nikola, Malbaša
Mirko, Grčić Marko, Vrgoč Natko, Vučemilo Bože,
Labrović Ivica I Pavlović Nikola.
to nije ostalo neprimijećeno od ostalih klubova.
Tijekom Lige za prvaka, Uprava Alkara ponudila im
je bolje uvjete za sljedeću sezonu. Tražili su vrijeme
za razmišljanje. No, evo Zadar je pokazao interes za
njih. Nije nam to drago što se tiče samog kluba, no
što se tiče igrača ovo je još jedna uzlazna stepenica
u njihovoj karijeri i nadam se da će i u Zadru biti
jednako dobri kao u Alkaru. Ovo su prvi odlasci
iz Alkara, za sada nemamo informacija o drugim
odlascima. Zasigurno će biti i pojačanja, ali za
sada ne bih špekulirao o imenima jer su razgovori i
pregovori u tijeku. Naravno da Alkar neće ostati bez
igrača“.
Izvor: www.ferata.hr
u pripreme i novu sezonu. Prvu utakmicu Junak je
igrao sredinom srpnja na svom stadionu protiv Zadra
i izgubio 1:2. Potom su 21. srpnja igrali kući protiv
Zagore i pobijedili 3:2. U dva ogleda sa Solinom
rezultat je neriješen. Naime prvu utakmicu kod
kuće 23. srpnja junak je izgubio 3:2 , a potom se
revanširao Solinu dobivši ga kod Jadra rezultatom
2:1. U nastavku priprema zakazan je susret u
Prološcu protiv Mladosti 30. srpnja.
Izvor: www.ferata.hr
SINJSKE NOVINE
EKO AKCIJA NA CETINI
Piše i foto: Filip Ratković
Članovi udruge izviđača
Vitezovi - Sinj, BZ “Patriot”
iz Dabra i ŠRD Cetina iz
Sinja krenuli su u zajednički
ekološki projekt. Naime
svaki tjedan čistiti će
određene lokalitete uz našu
Cetinu, te obale i korita
pritoka .Mladi članovi
izviđačke udruge Vitezovi
snimili su desetke kriznih
lokacija uz našu krašku
ljepoticu. Iako je primjetno
da se vodi briga o ekologiji i
zaštiti voda ostaje jako puno
toga da se očisti uz Cetinu
i njenom koritu. U prvoj
ovogodišnjoj akciji čišćenja
sudjelovalo je tridesetak
aktivista i ljubitelja prirode
sa jedanaest čamaca. Čistili su sve što ne pripada
prirodnom okruženju rijeke. Krenuli su u ranim
jutarnjim satima od Panja do Hana. Našlo se u
koritu dosta toga što nesavjesni mještani odlažu ne
razmišljajući kakvu štetu rade sebi i svom okruženju.
Voda je blago neizmjerne vrijednosti i osnova života
svih živih bića .Ne dozvolimo da se to uništava.
41
SINJSKE NOVINE
EKO KAMP U SUTINI
U ORGANIZIACIJI
IZVIĐAČKOG ODREDA
PORJEČANA MALIN
Petu godinu zaredom odred
izviđača Malin vodi djecu u
predivnu sutinu gdje se uče
očuvanju prirode i provode
akcije čišćenja tog značajnog
krajobraza
Piše: Slaven Kardoš
Foto: Slaven Kardoš
Izviđački odred porječana „ Malin“
već
pet godina zaredom organizira Eko kamp
u kanjonu Sutine kod Bilih vrila. Svrha
kampa je očistiti kanjon od otpadnog
materijala kojeg su nabacali nesavjesni i
neodgovorni ljudi. Kanjon je relativno sada
čist pa su izviđači pristupili i drugoj fazi , a
to je obilježavanje izletničkih staza, kako
bi što više ljudi uživalo u ljepoti prirode
ovog značajnog krajobraza. I ove godine
je podignut kamp tik uz izvor Bila vrila.
Dvadeset izviđača je četiri dana provelo u
ovom prekrasnom ambijentu. Dopodne su
odrađivali svoje aktivnosti, a poslijepodne
je bilo rezervirano za kupanje u jednom
od jezeraca Sutine. Kada bi sunce zadnjim
zrakama pozdravilo kanjon, tonuli smo u
sumrak , dok su okolni vrhovi blistali pod
sunčanim zrakama. Polako se vlaga uvlačila
, a tama smanjivala vidokrug. Logorska
42
vatra bi planula a razigrani i veseli izviđači
posjedali oko nje. Pjesma, priče, igre, kvizovi
su se izmjenjivali do kasno u noć.A kada
bi vatra još samo malo placakala plamenim
jezikom, a izviđači već pozaspali , dežurni bi
ostao sam u društvu stotina krijesnica koje
su radoznalo letjele oko njega. Iz potoka
su mu se javljale žabe svojim kreketom, a
sova je najavljivala svoj pohod na plijen.
Negdje , tamo iz sela, zalajao bi pas. Već
zorom , dežurni bi „navisio“ vodu za čaj.
Ekipa odlazi po „spizu“.Ostali se polako
izvlačili iz šatora i onako sneni skidali san
hladnom vodom sa izvora. Tijekom dana bi
došli u posjet roditelji. Neki nisu nikada bili
tu pa su bili ugodno iznenađeni ljepotom
krajobraza.Vodimo ih da razgledaju Zelenike,
do Modroga. Ne mogu vjerovati da je to tu
blizu grada. I onda dolazi zadnja večer. Večer
kada smo uživali u najljepšem izboru za miss
logora. Kada su suze tekle od smijeha , kada
se nitko nije ljutio na Ninine komentare . Tu
noć smo malo produljili . Noću je počela bura
.Zaigrala se bura krošnjama stabala. Borovi
stoje čvrsto,a bukove grane plešu u ritmu
bure. „Učitelju, pada li kiša“ viću iz šatora
misleći da je kiša od borovih iglica koje
bura ruši na pod. I onda tišina u šatorima.
Obilazim šatore i provjeravam je li sve u
redu.Čuje se samo lagano hrkanje, pokoji
uzdah, a onda najednom: „ tri puta pet je
petnaest, sedam puta osam je pedeset šest…
.“Stanem i polako otvorim šator. Prodrmam
matematičara i on nastavi mirniji san.
Zadnje jutro. Bura vitla stablima . Rušimo
šatore, pospremamo opremu i nakon ručka
dolazi Igor kombijem tik do kampa. Spas.
Inače bi trebalo nositi opremu do glavne
ceste.Hoće li kombi „izvuć“ kod prve ustave.
Gledamo sa strepnjom jer ćemo morati
gurati, vući, ali ..uspio je. Čekaju roditelji,
grljenje , ljubljenje i razlaz. Budite pripravni
,do dogodine.
SINJSKE NOVINE
SINJSKE NOVINE
PONUDA ZA OGLAŠAVANJE
Sinjske novine izlaze jednom mjesečno
Nakladnik je Grad Sinj a izdavač gradska
ustanova Kulturno umjetničko središte
Sinj
( račun 2330003-1100128654 kod
Splitske banke d.d. - Sinj)
Glavni urednik. Vito Perić mob. 099/21
70 931 e-mail: sinjske.novine@gmail.
com, [email protected]
Osnovni podaci:
Tisak: Kerschoffset Zagreb
Format: A4, offset tisak, full color
Naklada: 1000 primjeraka
CJENIK OGLASNOG PROSTORA
90x65
200
90x130
300 kn
185x130 500 kn
185x260 1000 kn
(napomena. dimenzije su u mm)
POSEBNA PONUDA
Naslovnica
1500 kn
Zadnja stranica
1200 kn
Umetanje letaka 1700 kn (odnosi se
na nakladu od 1500 primjeraka)
Prilog po sredini 4 stranice 2500 kn
Prilog po sredini 8 stranica 4000 kn
POPUST
Za tri mjeseca oglašavanja 10%
Za šest mjeseci oglašavanja 15%
Za dvanaest mjeseci oglašavanja 20%
NAPOMENA
U cijenu oglašavanja nije uračunat PDV
jer je izdavač oslobođen istog
43
SINJSKE NOVINE
44

276. ALKA – 1991. Vojvoda: NIKOLA TOMAŠEVIĆ Narode

PDF

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

2. Popis sektorskih dokumenata i propisa koje je bilo potrebno

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Odluka - mijenjanje gradonačelnika zbog spriječenosti

Katalog informacija SOA-e - Sigurnosno

NEWSLETTER - 072014.indd