TEMA
6,1-6.(129,1(
novine
/,6723$'*2',1(%52-
&,-(1$.1
Što zadaje
glavobolju
sinjskim
6WU
EKSKLUZIVNO:
!
"
#
KAKO DOBITI
STIPENDIJU ZA
STUDIJ U
INOZEMSTVU
Vukovi i lisice
i mjesni odbori
sportske teme
KULTURA
6WU
Mravak
6WU
!
6WU
2
novine
Uvodnička - Sadržaj
UVODNIČKA
Amo redom. Prvo , možemo reći da ste dobro prihvatili novinu i
na tome vam hvala. Bojali smo se oćete li žugat na cijenu , al niste
jer budimo objektivni 8 kuna je jedna kava sa šlagom. Prodajom
prošlog broja smo polovično zadovoljni, ali uz vaše primjedbe,
kritike i sugestije mislimo da će sve ić bolje. Pripremamo i pretplatu jer nas zove i naš svit izvanka. Činjenica je da je, evo osmi
broj prid vama. Još malo i proslavit ćemo godinu dana izlaženja.
u ovom broju smo se potrudili da vam podastremo puno zanimljivih tema, i sigurni smo da ćete s guštom čitati ove tekstove
koji su prid vama. Za temu smo izabrali partizane i ustaše. Znan,
sad ćete vi komentirat, ma vidi ih u ova vrimena opet čačkaju,
ka da nan nije dosta i naši briga. Al imali smo par zanimljivih
sugovornika i nekoliko možda novih podataka iz tog razdoblja, a
osim toga to je dio naše povijesti. Nismo mi ništa i nikome docirali, niti pokušali zaključivat nešto, nego jednostavno kroz priče
sugovornika iznit neke zanimljive stvari, a vi čitajte. Na žalost
morali smo samo privremeno izbaciti rubriku Sinj kroz prošlost
jer smo odlučili ubaciti više tekstova koji zaista zaslužuju objavljivanje. Pazili smo da vas puno ne zamaramo s politikom, ali ima
i nje za one koji to vole. Pronašli smo puno našeg zanimljivog
svita koji nešto radi, stvara, dobiva priznanja. Smatramo da malo
afirmativnosti i poticaja u ova gruba vrimena ne škodi, dapače,
Moran sad malo iskomentirati moj razgovor s prvon policajkom
Sinja, mojon prijateljicom gospođom Vjerom. Naime, u prošlom
broju smo objavili kao temu tekst o šaljivim pričama iz policijske
prakse. U uvodnom dijelu teksta malo sam opisao radnu atmosferu u našoj policiji, koja je bila baš radna. Zvone telefoni, stižu
faksovi, piše se, kuca po tipkovnici, jedni ulaze, jedni izlaze iz
kancelarija, administrativnih poslova priko glave a i onih operativnih i sve drugo. Dakle radi se. Zamjenik Jandrek bio je ljubazan
i proveo nas je kroz postaju kao pravi domaćin. Usput , i ja mislin da je policija zaslužila bolju zgradu, sad kad sam sve obaša. I
onda sam sebe stavio u ulogu “dosadne novinarske muve“ pa se
više našalio na svoj nego na njihov račun, u stilu, ja dolazin nešto
pisat, a policajci dobronamjerno komentiraju “ajme evo ga opet,
ko će sad s njim a imamo mi i svog posla”. Sve sam to onako u
dobroj namjeri, ali šefici se nije svidilo, pa smo malo na tu temu
razgovarali. Naime ona je mislila da sam ja htio njih prikazat kao
ne susretljive, ali dapače bilo je obrnuto, iman samo riči hvale
za suradnju i strpljenje s njihove strane. Mislim i sada, kako sam
joj onda i objasnio, da je sve to u duhovitom stilu, i više sam tio
prikazat policajce kao ljude od krvi i mesa koji rade svoj posa, a
sebe stavio u kontekst gnjavatora. Ali takav i je novinarski posa,
stalno pitat, tragat za informacijom i dobrom pričom. Nadam se
da se moja Vjerica „oladila“ i da će nam opet ka i uvik do sad bit
na usluzi. Evo raspriča se ja o tome, a nema još puno do kraja
papira. Triba ostavit i koje slovo za vas. Dakle dragi čitatelji evo
novog broja, mogli bi kazat, po sistemu za svakog ponešto. Javljajte nam se jer želimo da i vi kreirate novine zajedno s nama.
Zdravi i veseli bili, i nadan se da se ne ljutite šta malo pišen po
domaći a malo po književni.
Glavni urednik Vito Perić
IMPRESSUM
Sinjske novine broj 8. listopad 2010.g.
Izlaze jednom mjesečno, cijena 8 kuna
Nakladnik: Grad Sinj
Izdavač: Kulturno-umjetničko središte Sinj
Glavni urednik: Vito perić, mobitel 099/217 09 31
e-mail: [email protected]
[email protected]
Grafička obrada: Frano Šabić
Lektura: prof. Tatjana Kovač-Lovrić
Tisak: Grafika Markulin zagreb
Novinari: Vito Perić. Žarko Kodžoman, Iva Milanović Litre
Suradnici u ovom broju: Ivan Bota, Filip Ratković, Božena
Romac, Slaven Kardoš, Ognjen Kolak, Petar Norac Kevo,
Snježanka Jadrijević, Mate Ivandić, Vesna Jukić-Bračulj,
Šimun (pseudonim)
6$'5æ$-
str. 4. Aktualno - kratko kroz listopad
str. 5. Aktualno - Vijesti
str. 6. Aktualno - Mažoretkinje
str. 7. Aktualno - 126. brigada HV-a
str. 8. Aktualno - Svjetsko prvenstvo u ribolovu
str. 9.-11. Razgovor s razlogom - Nataša Poparić
str. 12. Mjesni odbori - Vijesti
str. 13.-14. Reportaža - Lučane
str. 15. Kritično oko
str. 16. Mladi i biznis - Tomislav Domazet
str. 17. Mladi i biznis - Ines krolo Đipalo
str. 18. Zanimljivi ljudi - Dijana Majić Zec
str. 19. Zanimljivi ljudi - Martin Tadić
str. 20. Zanimljivi ljudi - Davor Moro
str. 21. Reportaža - Centar Juraj Bonaći u Sinju
str. 22. Vremeplov
str. 23.-24. Tema - Zdravstvo
str. 27.-29. Tema - Partizani i ustaše
str. 30.-32. Kultura
str. 33.-34. Zanimljivosti - Joško Tešija Tešo
str. 35. Zanimljivosti - Mara Buba mara sreću
dijeli
str. 36. Sport - Vjestice
str. 37.-38. Sport - Željko Sablić, NK Junak
str. 39. Sport - Joško Ćurković, KK Alkar
str. 40.-41. Čitatelji pišu - Slaven Kardoš,
Ognjen Kolak
str. 42. Čitatelji pišu - Šimun
str. 43. Enigmatika
(
#&%
)*
ISPRAVAK
!"#
$%&
&
!'
!
GRAD SINJ
tel.: 821 081
Dragašev Prolaz, 21230 Sinj
novine
Reklama 3
4
novine
Aktualno
KRATKO KROZ LISTOPAD
22. listopada
Na humanitarnom koncertu za
Žanu Lelas koji je održan u sinjskoj
športskoj dvorani, prodano je 1098
ulaznica od kojih je uprihodovano
39.695,00 kuna. Građani su sinoć, tijekom koncerta donirali još 6.755,00
kuna ne računajući uplate na žiro
račun, a zaklada "Vatreno srce", na
čijem čelu je Slaven Bilić, uplatila je
jutros na račun Žane Lelas 15.000,00
kuna.
15. listopada
Hrvatske ceste i Grad Sinj su nastavili sa radovima na izgradnji nogostupa od autosalona „Jajo“ do
ulaza na Suhač. Radovi će potrajati
oko mjesec dana, a u sklopu tih radova napraviti će se i odvodnja iz ulice Ivana Meštrovića preko državne
ceste u desni pritok potoka Pavijak.
14. listopada
Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je javno prikupljanje ponuda
za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila u Gradu Sinju. Pravo sudjelovanja imaju sve pravne i fizičke
osobe koje ispunjavaju uvjete.
Ponude se dostavljaju na adresu
Ministarstvo unutarnjih poslova,
Sektor za nabavu Zagreba, osobnom
dostavom ili preporučenom poštom,
najkasnije do 15. studenog 2010. godine
Kako doznajemo do pročelnice za
gospodarstvo Ankice Panze, po
prostornom planu Grada Sinja Stanica za tehnički pregled vozila bi se
mogla graditi isključivo na području
Trnovače, a za gradnju Stanice ima
nekoliko zainteresiranih poduzetnika.
OBJAVLJEN
PETI
NAJTEČAJ ZA PRODAJU DALMATINKE
NOVE d.d. U STEČAJU
Dalmatinka Nova d.d. u stečaju objavila je peti po redu natječaj za prodaju pojedinačno ( strojevi, oprema,
zalihe konca i prediva ) ili za tvornicu konca i prediva kao tehnološku
cjelinu. Tvornica je kao cjelina procijenjena na vrijednost od 30 milijuna
kuna. Inače ukupna površina na kojoj se nalazi tvornica sa svim svojim
pogonima, zgradama i ostalim iznosi
84.992 metra četvorna. Ponude se
mogu slati najkasnije do 10. studenog a dan iza će biti javno otvaranje
pristiglih ponuda na Trgovačkom
sudu u Splitu.
11. listopada
Savjet fonda Gospe Sinjske izvjestio
je kako će se prijave za fond odnosno za pomoć studentima za novu
akademsku godinu 2010/11 moći
podnositi od 15.listopada do 15.
studenog. Prijave podnose sami studenti, a dosadašnji korisnici trebaju
ponoviti prijavu uz svu potrebitu dokumentaciju. Sve informacije mogu
se dobiti na broj tel:707-017 ili 098
990 52 80, kao i na internetskoj stranici fonda.
07. listopada
HVIDR-a Sinj uputila je dopis medijima u kojima se na početku naglašava
čestitka Sinjanima i Sinjankama,a
posebno pripadnicima 126. brigade
za 19. obljetnicu brigade. U nastavku
dopisa ističe kako je HVIDR-a Sinj
uputila osvrt na točku dnevnog reda
sjednice Gradskog vijeća Grada Sinja
održane 21. rujna ove godine,koja se
odnosi na Dan branitelja Grada Sinja i Cetinske krajine.
Po ovom pitanju HVIDRA Sinj uputila je dopis i Gradskom vijeću Grada
Sinja u kojem se između traži da se
po pitanju donijete odluke o DANU
BRANITELJA SINJA I CETINSKOG
KRAJA treba provesti javna rasprava.
U tom dopisu ističe se kako je sinjska
HVIDR-a zatečena donijetom odlukom od strane vijećnika.
12. listopada
Održan je sastanak povjerenstva
za provedbu programa poticanja
poduzetništva u Gradu Sinju u 2010.
godini. Za predviđenih 700 tisuća
kuna javilo se 12 zainteresiranih
poduzetnika. Predsjednica povjerenstva Elena Perković-Paloš izvijestila je da je šest zahtjeva imalo pot-
punu i ispravnu dokumentaciju. S
osobama koji udovoljavaju uvjetima
će se obaviti intervju nakon čega
će povjerenstvo izvršiti raspodjelu
sredstava.
12. listopada
Po godišnjem planu i rasporedu asfaltiranja nerazvrstanih cesta ove
aktivnosti sada se provode u Brnazama. Glavni dio radova tj. asfaltiranja
provodi se na dijelu stare Rere od PC
Tomy u dužini 600 metara. Inače
temeljem odluke GV Sinja u ovoj
godini u mjesnom odboru Brnaze
predviđeno je da se asfaltira oko 4
tisuće kvadratnih metara.
05. listopada
Kardinal Angelo Sodano, dekan
kardinalskog zbora i dugogodišnji
državni tajnik Svete Stolice posjetio
je sinjski samostan. U prepunoj crkvi
Čudotvorne Gospe Sinjske udijelio je
svoj blagoslov narodu i franjevcima.
Uz kardinala su bili splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić i
provincijal dr.fra Željko Tolić. Riječi
zahvale uputio je i sinjski gvardijan fra Bože Vuleta koji je kardinalu
Sodanu uručio poklone, a pjesmu
"Gospe Sinjska Majko Rame" izvela
je klapa Sinj.
04.listopada
Upravno vijeće dječjeg vrtića “Bili
cvitak” podnijelo prijedlog za
razrješenje dosadašnje ravnateljice
Dijane Župić. Vijeće je donijelo i prijedlog za imenovanje Ane Križanac
za novu v.d ravnateljicu. Ovi prijedlozi ići će na Gradsko vijeće Grada
Sinja koje će donijeti konačnu odluku. Nova v.d ravnateljica u roku od
mjesec dana morat će raspisati javni
natječaj za novog ravnatelja
NOVOSTI IZ GOSPODARSKE ZONE
KUKUZOVAC
Gradonačelnik
Ivica Glavan
zaključio je 4. listopada predugovor o kupoprodaji nekretnine na
području GZK-Sinj s tvrtkom „DELICIJE MAROVIĆ“ d.o.o.. Namjera
investitora je da na čestici zemljišta
veličine 2 262 m2 izgradi proizvodno-poslovnu građevinu za sušenje i
dimljenje, te preradu i konzerviranje
suhomesnatih proizvoda. Po realizaciji predmetnog projekta investitor
bi zaposlio do 10 zaposlenika.
Također je 1. listopada zaključen
predugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK-Sinj s tvrtkom
OLASAGASTId.o.o.,Komiža.
Namjera investitora je da na čestici
zemljišta veličine 3949 m2 izgradi
proizvodno-poslovnu građevinu za
obavljanje djelatnosti proizvodnje
i prerade ribe, a realizacijom predmetnog projekta investitor bi zaposlio cca 40 novih radnika.
Investitor Frano Cvrlje vl. obrta C
MONt nakon što je ishodio Potvrdu
glavnog projekta, započeo s izgradnjom drugog proizvodno-poslovnog
objekta u sklopu Gospodarske zone
Kukuzovac-Sinj. Trenutno se izvode
zemljani radovi.
novine
Aktualno 5
IVICA POLJAK SOKOL POSTHUMNO ODLIKOVAN
'+,-./$0(,01,$1'.1(2"3''*(1,+'$'3,1/
Predsjednik Republike Hrvatske
dr Ivo Josipović posthumno je odlikovao Ivicu Poljaka Sokola Redom bana Josipa Jelačića. Riječ je o
odličju koje se dodjeljuje vojnim zapovjednicima koji su junački pali za
Hrvatsku, a Sinjanin Ivica Poljak bio
je jedan od zapovjednika herojske
DOĐITE I SAZNAJTE:
KAKO ZDRAVIJE I LAKŠE
KROZ
TRUDNOĆU,
POROĐAJ I BABINJE!
Udruga Srma i osoblje rodilišta Sinj
(dr. Ivan Nasić, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije, kao stručni
voditelj) organiziraju tečajeve za
trudnice u suradnji sa primaljama
/ babicama, pedijatrima i drugim
stručnjacima.
U listopadu i studenom organizirat
će se dva besplatna tečaja za dvije
grupe trudnica koje mogu dolaziti
u pratnji jedne osobe. Broj sudi-
OBAVIJEST O AKCIJI
PRIKUPLJANJA ODJEĆE
I OBUĆE ZA ŠTIĆENIKE
CENTRA U VRLICI I
DRUGE KORISNIKE
'Udruga Srma organizira 8. akciju prikupljanja odjeće i obuće za
štićenike Centra za rehabilitaciju Fra
Ante Sekelez u Vrlici i druge građane
u potrebi. Prikuplja se zimska odjeća
i obuća: sportske trenirke, pamučne
majice, zimska obuća ravnih potplata, posteljina, ručnici, donje rublje,
čarape i ostalo.Prikupljanje se obavlja u prostoru u ulici Žrtava rata 5
(put kina, kod frizerskog salona) od
ponedjeljka do petka od 17 do 19
sati, te subotom od 10 – 12 sati.''
obrane Vukovara...Odličje je obitelji
Ivice Poljaka, u ime predsjednika Ive
Josipovića, uručio njegov savjetnik
Fred Matić koji je i sam bio vukovarski branitelj. Ceremonija dodjele
nagrade održana je prošlog tjedna
u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani
Vatroslav Lisinski u organizaciji
Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara koja je i predložila Sokola
za visoko priznanje.Svečanosti su
uz članove obitelji Poljak nazočili i
sinjski gradonačelnik Ivica Glavan
te predstavnici Viteškog alkarskog
društva koje je Ivicu Poljaka, kao i
Andrijicu Alčića, također Sinjanina
koji je junački pao u obrani Vukovara, proglasilo svojim počasnim
članovima.Ivica Poljak rođen je
1956. u Sinju. Nakon završene gim-
nazije odlazi u Zagreb gdje paralelno
studira na Pravnom i Ekonomskom
fakultetu. Diplomirao je upravno
pravo. Početkom Domovinskog rata
kao dragovoljac odlazi u Vukovar.
Zahvaljujući hrabrosti od običnog
vojnika napreduje do zapovjednika
1. bojne 204. brigade. Kao jedan od
vukovarskih zapovjednika dobio je
i nadimak Sokol. Poginuo je u borbama na Sajmištu.Gotovo 20 godina
poslije, Ivica Poljak Sokol posthumno je odlikovan jednim od najviših
hrvatskih odličja. Na ponos svoje
obitelji, Vukovara, Sinja i cijele Hrvatske.
Tekst prenesen iz on-line tjednika Ferata s dopuštenjem autorice
Božene Romac.
onica tečaja je ograničen, pa je obvezna predbilježba na 661-661 ili na
095/8272-501.
jele trudnoću do kraja i sa što manje problema prebrodile porod, te
zaštita zdravlja novorođenčadi.
Ukoliko želite započeti tečaj za trudnice, preporuča se da to učinite najkasnije do 33. tjedna trudnoće.
Vjerujemo da će ovo biti samo prijelazno rješenje do otvaranja suvremeno uređenog i opremljenog
rodilišta u Sinju sa svim potrebnim
kadrovima.
Tečajevima za trudnice nastavlja se dosadašnja praksa sinjskih
stručnjaka koji su putem tečajeva
pripremali trudnice za porod u sinjskom rodilištu, UNICEF-ovom prijatelju djece.
Ovim se tečajevima želi zaštititi i
očuvati zdravlje rodilja, primarno
prvorotkinja, kako bi u miru izni-
ZNANJE OLAKŠAVA TRUDNOĆU I
POROD!
Donatori:
Ministarstvo obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Grad Sinj, Udruga Srma
$!
U restoranu Dubrovnik održana svečana večera na kojoj je bilo osam bračnih
parova vjenčanih1960. godine koji ove godine slave 50-tu godišnjicu braka
-zlatni pir.Inicijativa za zajedničkim obilježavanjem zlatnoga pira potekla
je od gospođe Jagode Grgurić koja je u siječnju proslavila 50 godina braka.
„Polazna točka bio je Matični ured u Sinju u kojem sam saznala kako su tijekom 1960. godine na području Sinja vjenčana 34 para. Grad Sinj je počastio
bračne parove a od 10 parova koji su najavili svoj dolazak pojavilo se njih
osam:
1. Luca – Luja i Ivan barać
iz Bajagića,
2. Vjera i Ante Ivković iz
Brnaza,
3. Milica i Jakov Čačija iz
Čačijinog doca,
4. Lucijan i Franka Delonga iz Sinja,
5. Desanka i Stipan – Riko
Gugić iz Sinja,
6. Marija i Josip Filipović
Grčić iz Sinja,
7. Jerko Penić u čijem
društvu nije bila supruga
Marica zbog zdravstvenih
problema te
8. Jadranka i Mato Grgurić.
6
novine
Aktualno
PONOVO NA VRHU EUROPE
893
.
)9
:
&
456
76
4
/
Sinjske mažoretkinje su kao dio reprezentacije u mažoret plesu predstavljale Hrvatsku na 14.Europskom
mažoret prvenstvu koje se održalo
u Švicarskom gradu Neuchatelu od
08.10. do 10.10.2010.godine. Hrvatska reprezentacija osvojila je ukupno
18 medalja, te tim uspjehom postala
druga najuspješnija reprezenatcija
na natjecanju. Više medalja od nas
osvojili su jedino Nizozemci. Medalje
za Hrvatsku su osvojile mažoretkinje
iz Sinja - pet medalja ( 2 zlata, 1
srebro, 2 bronce ), mažoretkinje iz
Požege - pet medalja ( 1 zlato, 2 srebra
i 2 bronce ), mažoretkinje iz Kaštela
- tri medalje ( 1 zlato i 2 bronce ),
mažoretkinje iz
Cavtata - jedna
medalja ( 1 zlato
), mažoretkinje
iz Splita - jedna
medalja ( 1 srebro
), mažoretkinje iz
Goričana - jedna
medalja ( 1 srebro
), mažoretkinje
iz Koprivnice jedna
medalja
( 1 bronca ) i
mažoretkinje iz
Nove Gradiške jedna medalja ( 1
bronca ). Sinjske
mažoretkinje na
natjecanju su osvojile dvije zlatne, jednu srebrenu,
i dvije brončane medalje, te jedno
4 mjesto. Zlato su osvojile u Parad
Corp kategoriji u konkurenciji juniora, koje im je treće europsko zlato
zaredom u toj istoj kategoriji, pa
možemo reći da su u sportskom
smislu ostvarile pravi hat-trick u
toj kategoriji, s tim da su u toj istoj kategoriji 2009.godine bile treće
na svijetu. Drugu zlatnu medalju
za sinjske mažoretkinje osvojile su
sestre Petra i Ana Vučić u kategoriji
duet s rekvizitima mlađi juniori, u
vrlo teškoj konkurenciji duta iz cijele
europe s temom iz crtića Vragolasti
Denis i izvrsnom izvedbom uspjele
su oduševiti suce i osvojiti zlatnu
medalju. Srebrnu medalju osvojile
su Ana Buljan i Stipana Domazet
u kategoriji duet s rekvizitima juniori, koje su nas uz svoje kolegice iz
Požege sve skupa učinile ponosnima
jer su sva tri prva mjesta u toj kategoriji otišla u Hrvatsku. Brončane
medalje su osvojile mlađe juniorke u
grupi Exibition Corp koje su također
oduševile svojom izvedbom, te izvrsni seniorski par Tea Milanović
- Litre i Tea Radinović u kategoriji
duet s rekvizitima seniori s koreografijom na temu iz filma Zgodna
žena. Osim brončane medalje u
duetu naša seniorka Tea Milanović
- Litre je osvojila i četvrto mjesto u
kategoriji solo s rekvizitima na temu
India koju je pripremila uz pomoć
Anđele Plavše. Sinjske mažoretkinje
su u stankama natjecanja slbodno
vrijeme iskoristile razgledavajući
prekrasni gradić Neuchatel i okolicu,
provodeći vrijeme u prekrasnom hotelu Twannberg u kojem su odsjele, a
koji ih je posebno fascinirao svojom
dvoranom, većom od one u kojoj
one inače treniraju, te družeći se s
ostalim mažoretknjama iz Hrvatske i Europe, a posebno sa splitskim
mažoretkinjama s kojima su dijelile i
bus i hotel. Na povratku kući sinjske
mažoretkinje imale su izlet u Padovu
i Veneciju kao poklon za postignuti
uspjeh.
novine
Aktualno 7
OBILJEŽENO 19 GODINA OD
OSNUTKA 126. BRIGADE HV-a
"#$
%&&'($(
)
#
Piše: Filip Ratković
Foto: Filip Ratković
Šestog listopada 1992.g. u vojarni
„Kula“ 1992. godine postrojili su
se pripadnici Zbora narodne garde
(ZNG), dragovoljci i hrvatski redarstvenici.Bio je to početak stvaranja
126. brigade HV.Od nekoliko stotina
dragovoljaca u početku, brigada je
narasla do 5500 boraca pred akciju „Oluja“ 1995. g. Obilježavanje
godišnjice počelo je polaganjem
vijenaca kod spomen obilježja
poginulim hrvatskim braniteljima
ispred zgrade Gradske uprave. Vi-
jence za hrvatske bojovnike položili
su predstavnici gradova i općina cetinskog kraja, udruga proisteklih iz
Domovinskog rata, obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici
političkih stranaka, vojske i policije.
Skupu se obratio prvi zapovjednik 126. brigade HV Sinj, umirovljeni general Veselko Gabričević.
Evocirajući uspomene kroz ratni
put kojim je kročila naša slavna
brigada, istaknuo je njenu ulogu u
akcijama Peruća, Zima 94. i Oluja,
dok je posebnu zahvalnost uputio
članovima obitelji poginulih branitelja čiji su sinovi dali svoje živote
za našu slobodu i neovisnost. Poslije odavanja počasti braniteljima,
položeni su i vijenci i upaljene svijeće
pored spomenika prvog hrvatskog
predsjednika dr. Franje Tuđmana,
a obišla se i spomen soba palim
braniteljima cetinskog kraja.U crkvi
Čudotvorne Gospe Sinjske služena je
sveta misa zadušnica, a u osnovnoj
školi Fra Pavla Vučkovića je postavljena prigodna foto-izložba sa ratnim
dokumentima o našim braniteljima,
i po prvi puta u nekoj školi našega
kraja upriličen je sat povijesti o Domovinskom ratu. U nazočnosti većeg
broja branitelja, ratnih zapovjednika
i članova obitelji poginulih hrvatskih
branitelja, učenicima je prikazan polusatni dokumentarni film o ratnom
putu 126. brigade HV-a, autora Petra
Malbaše, ratnog snimatelja. Učenici
su imali prigodu vidjeti izvorne dokumentarne snimke sa ratišta iz
razdoblja 1991. - 1995. godine. Ratni
zapovjednici su djeci pojašnjavali
borbene putove i akcije, a učenici su
postavljali zanimljiva pitanja. Stekao
se dojam da djeca žele znati mnogo
više o našoj novijoj povijesti, točnije
o Domovinskom ratu. Dobru organizaciju dana obilježavanja godišnjice
udruga“Veterani 126. brigade HV
Sinj“ završili su ragbi utakmicom sa
RK Sinj na športskom centru koje
nosi ime proslavljenih vukovarskih
branitelja „Ivica Poljak-Sokol i Andrija Alčić“.
8
novine
Aktualno
ODRŽANO SVJETSKO PRVENSTVO
U RIBOLOVU NA RUDI
Piše: Filip Ratković
Foto: Filip Ratković
#
#
$ $
# *
$ $
( +#, $ , , $
##
,-,
$
.(
/#
$
# #
$
(+*0
/
$
#
1
2
, # #
$
*
(
Od 17. do 19. rujna održano je prvo
svjetsko natjecanje u Cetinskom
kraju. Natjecanje na rijeci Rudi, a
u organizaciji ŠRD „Cetina“ iz Sinja bilo je trodnevna manifestacija
športskog ribolova.Otvaranje je bilo
u Alkarskim dvorima, u prekrasnom
ambijentu, koji su još uljepšale Sinjske mažoretkinje i KUD Sinj. Sudionice natjecanja, ekipe Francuske,
Italije, Andore, Bugarske i Hrvatske
pozdravili su dožupan SD županije
Luka Brčić, dopredsjednik Svjetske
ribolovne federacije Ferencz Salay,
predsjednik RS Hrvatske Vladimir
Sever i predsjednik ŠRD „Cetina“ .
Ante Poljak.
mjestom i naravno bogatstvom ribe i ugođajem natjecanja.Trening pred natjecanje ponudio je velik broj
ugriza, što se i nastavilo na
dvodnevnom
bodovnom
natjecanju. Prvog dana bilo
je preko tisuću ulovljenih
pastrva, koje su se naravno
vraćale u vodu. Drugi dan je,
razumljivo, ponudio nešto
slabiji broj ulova, ali sveukupno rezultat je bio odličan.Dobri rezultati odraz su dobre logistike,
sudačke ekipe i dobrog domaćinstva
u Rudi.
Najveće ocjene domaćini, organizatori SP članovi ŠRD a „Cetina“ su
dobili od prvih ljudi Svjetske ribolovne federacije, Ferencza Salaya i
Timovi zemalja sudionica bili
su oduševljeni rijekom Rudom,
Vladimira Severa prvog čovjeka HRSa.Smještaj ekipa, osiguranje svih
elemenata prednatjecanja, samo
natjecanje i sve popratne aktivnosti
organizacijski tim domaćina odradio je besprijekorno uz pomoć ribolovnih udruga Hrvaca, Sinja, Otoka
i Trilja. Potvrda dobre organizacije i domaćinstva je
ponuda za 2013.g. kada bi
Sinj mogao dobiti još jednu
kategoriju Svjetskog ribolovnog natjecanja.
Završnica natjecanja poslije Sinja i Rude održala se
u Trilju.Najuspješniji su
bili Talijani, drugi Francuzi, a treće mjesto osvojili
su Bugari. Uz finu rolu KD „Tijara“
iz Tijarice podijeljene su prigodne
nagrade, pehari i medalje.Rezultati u bodovnom smislu ostavili su
Talijane kao vrhunske ribiče visoko
iznad pratitelja, što i nije čudo kada
se zna da je to ekipa koja je došla
u kompletnom sastavu sa preko
dvadeset ljudi u timu, a k tomu i
sami natjecatelji su profesionalci.
Francuzi su u samoj završnici
pretekli Bugare, dok su naši
ribiči osvojili četvrto mjesto.
Pojedinačna mjesta pripala su
Talijanima. Sva tri prva mjesta
premoćno su osvojili njihovi
ribiči koji su već dugo svjetski
prvaci u ovoj ribičkoj kategoriji lova živim mamcima. Prvo
mjesto osvojio je Colombo
Massimiliano 122 ulovadrugo
Poloniato Marino 104 ulova, a
treće Leoca Marco sa 98 ulovljenih pastrva.XVIII Trout Angling
World Championship Croatia – Sinj
Ruda river 2010. ostaje upisan kao
prvo Svjetsko prvenstvo u našem
gradu i kraju.
novine
Aktualno 9
RAZGOVOR S RAZLOGOM: NATAŠA POPARIĆ
SAVJETNICA GRADONAČELNIKA SINJA
Razgovarao: Vito Perić
Foto: Vito Perić
"
,+
$
3#$40,
#
,
#/
,$
#,,+30,
#$(
Nekada ste bili na istoj strani u koaliciji Preporod, a danas se prepucavate priopćenjima sa HSLS-om i
vijećnikom Draganom Podrugom.
Što je pravi razlog, jesu li ostali neki
stari neraščišćeni računi iz doba
Preporoda?
Da, ostali su stari računi zbog kojih
nismo išli u koaliciju na lokalnim izborima 2009.g Jedan od razloga je i
njihovo ponašanje prilikom dogovora oko njihovog koaliranja sa HDZom. Zamislite situaciju, odlazite na
sjednicu Gradskog vijeća, čujete da
vaši koalicijski partneri formiraju
novu vlast sa HDZ-om, tražite da
vam to jasno i glasno kažu a jedan
od njihovih vodećih ljudi odgovara
«da nema vremena razgovarat, jer se
priprema za Gradsko vijeće».Dragana Podruga i HSLS ne želim više komentirati bit će vremena, kad neke
institucije kažu svoje.
Kakav je vaš status u gradskoj upravi, koje je vaše radno mjesto i
kakva je plaća?
Za razliku od drugih koji kažu da
su došli isključivo po stručnosti, ja
otvoreno kažem da sam na mjesto
Tajnika Grada došla po natječaju ali
kao dio koalicije, jer sam pripadala
stranci, odnosno
dijelu Koalicije
koja je dobila lokalne izbore 2005.
g. Te kadrovske promjene olakšala
je činjenica, da tadašnji pročelnici
nisu imali položen državni ispit a
to je bio jedan od uvjeta za to radno
mjesto.Mislim da to nije dobro zakonski riješeno i predstavlja problem svim novim gradonačelnicima
koji dođu na vlast, jer moraju najuže
surađivati s ljudima u koje možda
nemaju povjerenja, koji ce možda
raditi po svome. S druge strane
imate
gradonačelnike i njihove
zamjenike koji naprosto ne mogu
kontrolirati stručne poslove koje
obavljaju Upravni odijeli Grada,jer
nisu a niti mogu biti verzirani za sve.
Bolje bi bilo da se to drugačije zakonski riješi, te da mjesta pročelnika
postanu mandatna, tj. dužnosnika
mjesta.To bi značilo da kad jedan
gradonačelnik dolazi na vlast, s njim
dolazi i njegova najuža adminis-
tracija, kad odlazi on, odlaze i oni.
Ovako ispada da građani izaberu
gradonačelnika i njegove zamjenike,
daju mu mandat da upravlja gradom, a poluge za upravljanje ne
može
zamijeniti.
Uvođenjem
neposrednog izbora gradonačelnika,
ujedno su se proširile kako njegove
ovlasti tako i odgovornost. Očito
da je nakon zakonodavnog «stampeda» koji je započeo u ožujku 2009
godine, praksa ipak pokazala sasvim nešto drugo od onoga što je zakonodavac htio postići. Zato mislim
da ce se to morati uskoro drugačije
zakonski regulirati. I zbog svega
što sam gore navela ja sam osobno
gradonačelniku Glavanu odmah
nakon što je sjeo u fotelju ponudila
svoju ostavku. Danas je SDP u koaliciji sa Nezavisnom listom a to znači
da je i preuzeo dio odgovornosti za
Grad, odnosno SDP je dao i dati će
ljude za one poslove za koje i odgovara. Ja sam raspoređena na mjesto
savjetnice gradonačelnika, sa kojeg
je jedan od kolega pravnika dobrovoljno otišao, pa je bilo upražnjeno.
Plaća mi je manja oko tisuću kuna od
pročelnika koji pripadaju političkim
opcijama koje su u oporbi, a koje
napadaju SDP zbog političke trgovine, iako bi ruku na srce mogli i na
Harvardu predavati predmet «kako s
malo dobiti puno».
Komentirajte izjavu Dragana Podruga u on-line tjedniku Ferata, “Što
više poznajem ljude to više volim
svog psa”.
Kad bih komentirala ovu rečenicu
morala bi komentirati gospodina Podruga kao čovjeka u cjelini a to znači
i privatno i njegovo djelovanje kroz
politiku. Za razliku od nekih drugih koji se bave politikom u našem
gradu, ne želim komentirati privatne
živote kolega, pa makar se radilo i o
njihovim psima. Znam iz osobnog
iskustva da nekima ništa nije sveto,
često se pozivaju na kršćanske vrijednosti a ponekad ih nije briga koliko daleko u svojim uvredama idu.
Pri tome ne biraju, ako vide da vas
ne mogu izbaciti iz takta osobnim
uvredama, onda vam idu na najbliže
i obitelj. U tim prilikama „lešinari“
ne biraju žrtve, spominju vam i žive
i mrtve, njima je to svejedno, glavno
je da oni postignu svoj cilj.
10
novine
Razgovor
Radi li ova vlast i što, građani su nezadovoljni, plaće u gradskoj upravi,
pad zaposlenosti, prigovara se da
zona Kukuzovac ide sporo, komunalni problemi, duge sjednice GVa?
Ova vlast radi, koliko, to će vrlo brzo
prosuditi i sami građani.Što se tiče
nezadovoljstva građana normalno
je da ono raste. Kad otvorite televiziju niste sigurni jeli vam u Dnevniku
govore o korupciji u kunama ili u
eurima, toliko se šokirate brojkama
da ostalo i ne čujete.Postalo nam je
sasvim svejedno, radi li se o milijunima il milijardama. Ujedno građani
ostaju bez svojih radnih mjesta, ne
mogu školovati svoju djecu, nemaju
doslovce za život i normalno je da to
čovjeka čini depresivnim.Ovaj grad
nije kreditno zadužen, sve svoje obveze uredno izvršava, a da bi nam
država trebala pomoći to je jasno
svima.Zna se koje su nadležnosti iz
samoupravnog djelovanja grada,
koje županije a koje države. Kad se
želimo sami skrbiti o Domu zdravlja to ne može jer nije u nadležnosti
Grada, ok onda ce Grad bez obzira
što nije njegova nadležnost sam
financirati specijalizacije koje su
nužno potrebne, jer nije normalno
da Sinj ima manje specijalista nego
prije rata. Kad želite voditi računa
o školama e to ne može, jer o tome
brigu vodi država a kad treba oprostiti komunalnu naknadu u milijunskom iznosu onda se traži od
Grada da otpiše dugovanja, iako taj
isti Grad nema utjecaj na sve ono
što se događa u školama.Pitam se
što se onda radi sa tim decentraliziranim sredstvima koje država
odvaja za komunalnu naknadu.
Što se tiče komunalnih problema u
Gradu njih će uvijek biti , mislim da
najveći dio proračuna treba usmjeriti u pravcu stvaranja preduvjete za
zapošljavanje.
Kukuzovac ide svojim tijekom i nitko
to više zaustavit ne može. Često se
uspoređuju druge zone sa Kukuzovcem a teško je to uspoređivati,
s obzirom da smo daleko površinski
najveća zona a kad napravimo usporedbu da je Grad Sinj za GZK izdvojio cca 40 milijuna kuna, država i
županija 8 milijuna kuna ,onda je
sve jasno. Pritom treba naglasiti da
je godišnji proračun Grada osamdesetak milijuna kuna.Sad se vratimo
na priču iz hrvatskog Sabora od prije
nekoliko godina kad je sinjski SDP
preko kluba zastupnika SDP tražio
da se odvoje inicijalna sredstva za
GZK, a saborski zastupnik iz Sinja
glasao protiv tog prijedloga.To je
jedan od odgovora na vaše pitanje
zašto je Sinju ovako kako je.
Zašto koalicija s NL dr. Jadrijević
i nezavisnim vijećnikom Mirom
Baraćom, jesu li u pitanju interesi
i li zaista želja za razvojem grada i
podizanjem standarda građana?
Mogu odgovoriti i protupitanjem »je
li mislite da je meni ili nama dobro
ako ostali nemaju za koricu kruha»
Nekoliko puta sam naglašavala da
se ja osobno nisam morala vezati
za Sinj, jer sam imala i druge opcije.
Ovo je moj izbor, Sinj je moj grad bez
obzira što neki kažu da smo pretvrda
sredina, ili su možda ostali premeki
u odnosu na nas. Dakle odgovorit ću
na vaše pitanje kratko, SDP će sa koalicijskim partnerima učiniti sve što
je u našoj moći da podignemo standard građana, u prvom redu da stvorimo uvjete za zaposlenje ljudi. Neke
stvari ne idu preko noći, ali mislim
da će naši građani vrlo brzo i osjetiti
određene pomake.
Lokalna politika, svađe, priopćenja,
koalicije sad jesu pa nisu, moglo bi
se nazvati rogovi u vreći. Komentirajte malo sa svog stajališta obzirom da ste dugo u politici?
Naša lokalna politika, svađe ,prepucavanja, sve je to sastavni dio jedne
lokalne političke scene. Ono što je
karakteristično za Sinj, je da smo
mi uvijek kontra nekoga ili nečega
a teško da ćemo se uhvatiti za isti
štap i odradit nešto za Sinj. Prvi
put kad smo bili svi na istoj strani
bio je odlazak kod predsjednika
Josipovića i premijerke Kosor u vezi
Autoprijevoza. Dok smo sjedili svi
za stolom, mi Sinjani (nezavisni,
SDP,HDZ, sindikati...) na jednoj
strani a domaćini na drugoj, palo
mi je na pamet da se ne mogu sjetiti
kad smo tako zajedno nastupili prema «vani». Zanimljivo je da i danas
mnogi, iako nisu živjeli u to vrijeme,
kažu da je najviše za Sinj učinio Vice
Buljan. Iza njega su ostala njegova
djela od kojih smo nažalost mnoga
sami devastirali. I zato bi za mene
bilo puno normalnije da se mi ovdje
svađamo a da zajednički radimo za
Sinj.To znaci ako je HDZ na vlasti
u državi,da se preko sinjskog HDZ
dođe do nadležnih ministarstava ili
premijerke.Dođe li SDP na vlast na
sljedećim državnim izborima, tako
će biti. Nama nije problem doći do
bilo koga iz vrha stranke.
Kako ocjenjujete medijsko praćenje
rada političkih stranaka i vlasti u
našem gradu?
Mediji rade svoj posao, što žešće,
bolje se prodaje, pa nema veze ako
se malo i zaobilazi istina .Što se tiče
vlasti, mislim da moramo što prije
poraditi na prezentaciji «učinjenog».,
da nam se ne bi dogodilo kao i koaliciji na državnoj razini u vrijeme
Račanove vlasti. Puno napravljeno a
malo ili ništa građanima objašnjeno.
Možda bi danas sve bilo drugačije i u
Sinju i u Hrvatskoj.
novine
Antifašizam i fašizam, je li vrijeme
da se to stavi na svoje pravo mjesto?
Ja osobno s tim nemam nikakvih
problema a mislim da danas više
nema ni država Hrvatska. Problemi
su u glavama pojedinaca a tu im
nitko ne može pomoći.U drugim
državama, o drugom svjetskom ratu
učite u školi na satu povijesti, dok
u Hrvatskoj svaka obitelj ima «svoj
sat» povijest..Nedavno sam bila na
Sutjesci, gdje mi je poginuo stric
Stipe kao i tisuće drugih Dalmatinaca. Imao je samo 18 godina, pa se
čovjek pita za koga je izgubio život,
za nekog tko pljuje po njihovim
spomenicima i kosturnicama, nesvjestan činjenice da bez te mladosti
ne bi danas govorili «imamo Hrvatsku» ili bolje rečeno imali bi je ali bi
se išli kupati u Europsku Uniju i to sa
putovnicom.
Kakvo je stanje u vašoj stranci SDP,
obzirom da vas prozivaju zbog afera
u stranci, navodnih
namještanja unutarstranačkih izbora i još koječega drugog?
Ako govorimo o ljudima unutar
stranke koji su izgubili na stranačkim
izborima mogu reći „tko gubi ima
pravo da se ljuti2. Ako govorimo o
ljudima iz drugih stranaka koji nam
to prigovaraju da ih pitate kojem
stranačkom organu trebaju podnijeti žalbu za moguće nepravilnosti u
svojoj stranci ne bi vam znali odgovoriti jer to nije praksa u njihovim
strankama. Upravo mogućnost
žalbi i prigovora pokazuje razinu
demokracije u našoj stranci. Znam
pouzdano da bi članstvo u drugim
strankama voljelo da imaju ovakvu
razinu unutarstranačke demokracije
prilikom izbora a ne da glasuju za
svoje vodstvo aklamacijom. Što se
tiče mojih navodnih potkupljivanja
članstva odbacujem tu insinuaciju
jer naše članstvo nije potkupljivo,
i teško je u nas namještati izbore
obzirom na stupanj kontrole, a to je
„David baza podataka članstva“ koju
imamo u svom informatičkom sustavu..
Kakav je odnos državne vlasti prema Sinju?
Dovoljno je vratiti se u
blisku
prošlost,imali smo HDZ koji je
bio u direktnom sukobu sa vrhom
države, od Predsjednika do Premijera, a u isto vrijeme padaju u nemilost vrha vlastite stranke jer su
na unutarstranačkim izborima izabrali pogrešnu stranu (Pašalića).
Kad je došao na vlast, Sanader im taj
pogrešan manevar nije zaboravio, pa
smo i mi to osjetili na vlastitoj koži.
2005.g na vlast dolazi koalicija Preporod, za koju ministar Kalmeta kaže
u jednoj TV emisiji da vlast nikad
ništa nije tražila za Sinj, iako postoje
stranice i stranice pisanih zamolbi
tadašnjeg gradonačelnika Nikole
Tomaševića prema Kalmetinom
ministarstvu na koje se on jednostavno oglušio. Sjetimo se dolaska Sanadera i pola Vlade na postavljanje
kamena temeljca za Alkarske dvore.
Nije im palo napamet da dođu u
Razgovor 11
Gradsku upravu, gradonačelniku
kao domaćinu. Sanadera je mučio
jedino transparent na zgradi SDPa, koji se dobro vidio iz dvora. Iako,
onako samouvjeren i prepotentan
ipak je zvao gradonačelnika da SDP
to skine. Na transparentu je pisalo «Sanaderu hoćemo kruha-igara
imamo dovoljno» Kratko rečeno
Sinj je u prošlosti zbog svog značaja
i Sinjske alke bio moneta za potkusurivanje mnogima, pa čak i samom
državnom vrhu u međusobnim prepucavanjima. Kad dođu na alku svi
obećavaju al se malo toga ispunjava.
Meni je jedino zanimljiv njihov strah
od Sinjana, naših reakcija.nemam
pojma zašto, možda zbog onog citata
iz Šimunovićeve pripovijetke Alkar «
gdje on na prvoj stranici opisuje Cetinsku krajinu i stanovnike, pa kaže:
“... Pa kad bi negdje među brdima
začuo otegnutu junačku pjesmu,
što pominje tamnicu i okove, krv
i handžare, te vidio, gdje zalazi u
klanac zapeškiren kršan momak
sa sjajnim srebrnim tokama i dugim dževerdarom, oćutio bi blizinu
čarobnog i junačkog Istoka.Ta
Cetinjani ni sad ne misle, kako bi
živjeli mirno, već živu mirno, što
moraju i što nemaju nikoga, da se
s njima bori.Turci su odavno otišli,
ali prije toga zažegoše u njima želju
za slavom, za snagom i za osvetom.
Mučila ih ta želja, a i zavodila na
koješta, što ne bi zvali junaštvom
u onim krajevima, gdje nikad nije
bilo Turaka... “.
12
novine
Mjesni odbori
USKORO JEFTINE GRAĐEVINSKE PARCELE
NA RADOŠIĆU?!
Piše. Vito Perić
Foto: Preslik dokumenta iz arhive MO Radošić
Mjesni odbor Radošića je pokrenuo
a Grad Sinj prihvatio inicijativu da
se iskoristi zemljište na predjelu
zvanom Gaj. Naime na tom dijelu
Radošića je postavljena kompletna
infrastruktura, a zemljište koje nije
gospodarski iskoristivo u poljoprivrednom ili drugom smislu bilo
bi idealno za gradnju obiteljskih
stambenih objekata. Tako je agilni predsjednik MO Radošića, Ante
Križanac-Turija pokrenuo inicijativu a gradske vlasti su odgovorile
pozitivno i obećale pomoć i potporu. Napravljen je projektni dokument na kojem je isparcelizirano
26 terena pojedinačne površine
od 500 do 1000 metara četvornih.
Cijena bi mogla biti oko 5 eura po
metru četvornom, toliko se nada
Ante Križanac jer prema njegovim
saznanjima takva je cijena postignuta prije nekoliko godina kada
je već otkupljeno jedno privatno
zemljište za gradnju obiteljske
kuće. No, cijenu će u konačnici
odrediti država koja je i vlasnik
navedenih zemljišta. “U tijeku je
postupak da Državni ured za upravljanje državnom imovinom
prenese ovlasti na grad Sinj koji bi
u ime države prodavao zemljište.
Zatim bi se išlo, ukoliko se ovaj
postupak privede kraju po svim
pravilima i zakonu, na raspisivanje
natječaja. Da ne bi bilo stihije poslali smo prijedlog da se napravi
geodetska podloga i detaljni plan
tako da i na natječaju zemljište
bude ponuđeno u kompletu sa
svim potrebnim kako bi se ubrzao
proces kupnje i olakšao administrativni posao potencijalnim kupcima.. Mislim da će cijena biti povoljna i da će mnogi koji nisu riješili
stambeno pitanje, na ovaj način
povoljno doći do građevinskog
zemljišta,“ optimističan je predsjednik MO Radošić Ante KrižanacTurija.
BALINICE D.O.O. Splitska 37 SINJ
PIZZERIA "PINJUR"
radno vrijeme svaki dan od 6 do 23 sata
tel. 661-312
NUDIMO PRIGODNA JELA PO POVOLJNOJ CIJENI
SLASTICE RADIMO PO NARUDŽBI
KOLAČI 6 KN KOMAD
TORTE 8 KN KOMAD
U NAŠEM PROSTORU MOŽETE U MIRU I UGODNOJ ATMOSFERI
UZ VRHUNSKU KAVU I BRZU POSLUGU PROČITATI SAV DNEVNI I PERIODIČNI TISAK
novine
Reportaža 13
REPORTAŽA IZ MJESNOG ODBORA LUČANE
@G%
@
Q
W
Piše: Vito Perić
Foto: Vito Perić
Obišli smo jedan od najljepših mjesnih odbora u Sinju, kraj bogat
prirodnim ljepotama, vodama, zanimljivim i vrijednim ljudima,
poznat po meštrima zidarima i poljoprivrednicima, te voćarima.
Šetnju Lučanima započeli smo ispred crkve Svete Kate i mjesnog
groblja. Dočekala nas je predsjednica MO Lučane Iva Radić. "Pogledajte
šta sve složni ljudi mogu uraditi. Ovo
je stvarno za ponos i divljenje," doviknuo nam je sinjski župnik fra Nikica Ajdučić kojeg smo zatekli ispred
crkve u pripremama za misu. I stvarno, kad smo razgledali crkvu i okoliš
može se samo reći "svaka čast".
Uređeno groblje, travnjaci, zasađene
voćke i druga stabla, parking, pristupni putovi, mrtvačnica, "sve ko po
špagu", rekao bi stari svijet. "Ja vam
nisam prava lučanjska, ja sam nevista iz Rude, ali ovde ko da sam rođena.
Zavolila sam i kraj i ljude, i ne bi se s
nikim minjala,“ priča nam gospođa
predsjednica "lučanjske države", Iva
Barać koja inače radi u Hrvatskoj vojsci. "Ajmo mi dok ne dođe fra Frano
(fra Frano Pupić Bakrač, lučanjski
dušebrižnik op. V.P.) obić malo selo,
ali najprije ću vas odvest u Sutinu
da vidite raj na zemlji,“ odredila
je predsjednica raspored kretanja.
Tako smo autom za samo nekoliko
minuta preko brda i kroz stare Đipale
izbili na glavnu cestu i parkirali se
kako se u nas prije govorilo „tamo di
pristaje asfalt.“ Ali ta više ne vrijedi
jer se odavno asfalt nastavio sve do
Neorića, Muća i dalje. Sišli smo niz
puteljak i stigli do kanjona Sutine. Tu
nas je dočekao Žarko Đipalo, osnivač
i upravitelj braniteljske zadruge "Bila
vrila“, čovjek zaljubljenik u Sutinu i
pokretač velikog projekta eko turizma. I zaista, tko odavno nije bio
u Sutini ima što za vidjeti. Uređeni
putevi, nekoliko malih jezera koja
podsjećaju na Plitvička, mostići,
drvene ograde, stare obnovljene
mlinice, izvorska voda koja izbija iz
kamena i rasprskava
se nad jezerima što
daje prekrasnu sliku.
"Evo ovu mlinicu smo
obnovili. To je prije
bila Vučemilova pa je
sad Bazinova. Malo
niže ima još jedna,
Baraćova mlinica, koju
ćemo također obnoviti i pustiti u rad kako
bi posjetitelji mogli
vidjeti kako se mljelo
žito po starinski. Tu
ujedno namjeravamo
napraviti i krušnu peć
i spravljati domaće
proizvode od brašna, kruh ispod
peke, uštipke, pogače i ostalo,“ priča
nam Žarko dok nas vodi u obilazak.
On je ovaj projekt pokrenuo prije
nekoliko godina i dobio suglasnost,
te potporu Ministarstva branitelja u
iznosu od 150.000 kuna. „Imao sam
sve na papiru. Ovo je zamišljeno
kao eko-turistički projekt. Sutina je
inače zaštićeno područje. Svi radovi
se odvijaju uz suglasnost nadležnih
državnih ustanova i institucija. Tako
da ništa nisam radio napamet. Naravno da koristimo prirodne materijale, što više kamena i drveta kako
ne bi narušili prirodnu ravnotežu.
Ova jezerca su umjetna, ali protočna
voda nije stajaćica. Ubacio sam rakove i pastrve koje su već prešle u one
prave potočne jer se hrane isključivo
prirodnom hranom. Namjeravamo
izgraditi jednu drvenu kuću, brvnaru,
u kojoj bi bilo mjesta za prihvat 50 do
60 gostiju koji bi se tu mogli odmoriti
i jesti samo prava domaća jela. Inače
kad
bude
gotov
cijeli
projekt on će
postati jedinstven u Hrvatskoj pa i šire.
Naime jedna
od
atrakcija
bit će vožnja
kočijom i konjima kroz kanjon što malo
gdje
ima,“
obrazložio
nam je Žarko
svoje ideje i
planove. Uz
kočije i konje
u ponudi će biti jahanje na magarcima, šetnje kroz prirodu posebno
uređenim stazama, a ima i terena
za rekreaciju, balote i slično. Za ljetnih mjeseci posjetitelji će se moći
i okupati i rashladiti u jezercima.
Žarko nas je odveo i do izvora iz kojeg smo se napili vode jedinstvenog
okusa. „Grad Sinj nam također
pomaže u određenim elementima, a svakako pohvalite izviđače
i učitelja Slavena Kardoša koji su
stalno tu i zajedno s nama čiste teren i uređuju okoliš. Nedavno smo
posadili neke biljke, a u jednoj akciji smo iz kanjona odvezli 6 kamiona
smeća. Gradonačelnik Glavan nas je
počastio jelom i pićem,“ kaže Žarko.
Po povratku iz Sutine prošli smo kroz
Lučane i predsjednica Iva Radić nam
je pričala i o komunalnim problemima. „Naselje je raštrkano, možda je i
tu problem. Porazbacani su zaseoci
i po brdima i u dolini. Trebalo bi još
asfalta i još javne rasvjete. Imamo
osnovnu školu, ali malo je djece.
Imamo trgovinu, ali nema gostione
ili neke društvene prostorije gdje
bi se ljudi okupljali i družili. Evo
srećom imamo sada lijepo uređeno
oko crkve, pa se tamo i okupljamo.
Fra Frano vodi i zbor i to je za sada
jedini oblik društvenog života,“ kaže
Iva. Ispred crkve nas je dočekao fra
Frano za kojeg mještani imaju samo
riječi pohvale. „Ja sam tek odnedavno preuzeo službu u Lučanima.
Ali i ja mogu reći samo riječi pohvale
na račun mještana. Zaista su složni
i radišni što su pokazali i ovom velikom akcijom uređenja crkvenog
okoliša i groblja.
14
novine
Reportaža
Da ste vidjeli s kojom su pažnjom i
pijetetom vadili ostatke preminulih
iz starih grobnica kada smo ih prenosili u zajedničku grobnicu. Naime,
kada smo krenuli u uređenje dogovoreno je i za to smo dobili i dozvole od svih obitelji da očistimo stara
grobljanska mjesta, a posmrtne ostatke prenesemo u zajedničku grobnicu“, priča fra Frano. Mještani su
se odazvali u velikom broju, a obzirom da ih je većina vrsnih zanatlija,
građevinara, zidara, drvodjelaca i
drugih zanata, nije im bio problem
urediti groblje na vrhunski način.
Grad Sinj je osigurao dio materijala, beton, ivičnjake, sadnice i asfalt.
Mještani su radili tjednima i na kraju
priredili veliku feštu zahvale. Na ulazu u groblje je i veliki križ posvećen
svima koji su kroz stoljeća dali život
za Hrvatsku.“Na ovom mjestu gdje
je sada naša crkva Svete Kate
nekada je bila crkvica Svetog
Luke. Pretpostavlja se da su
tako Lučane i dobile ime, od
imena Luka. Sada u Lučanima
ima oko 525 stanovnika. Prije su radili u rudniku koji je
nekad bio u selu. No, oduvijek su poznati kao vrsni zidari
i građevinski majstori, tako da
imamo nekoliko poduzetnika
koji imaju svoje firme. Inače za
ovaj kraj je karakteristično da
su mještani za razliku od drugih
naselja u Cetinskom kraju najmanje odlazili na rad u inozemstvo. Nekako su oduvijek bili vezani uz svoju zemlju i obrađivali
je vrijedno i bilo im je teško
napustititi je,“ priča fra Frano.
I zaista Lučane su poznate po
poljoprivrednim proizvodima
i svojim čuvenim šljivama, a
mnogi kažu da je lučanjski ku-
pus bolji od glavičkog. Postoji predio koji se zove Bare i tu je izuzetno
plodna zemlja na kojoj ima dosta
izvora vode. Iva Radić se nadovezala
na fra Franinu priču pa kaže kako bi
u sljedećem razdoblju trebalo urediti put koji je nekada vodio iz Lučana
preko Karaguša do Sinja i prolazio
kraj Bara. Taj put bi ubrzao komunikaciju i bolje povezao naselje. Uz
to na mjestima treba riješiti problem
bujičnih voda. „Grad nam pomaže
i imamo dobru komunikaciju s
komunalnim odjelom. Moram pohvaliti i akciju grada i HV-a kad je
probijen put do jedne obiteljske
kuće poginulog branitelja koja nije
imala, pogotovu zimi nikakvu povezanosti s vanjskim svijetom. Inače
u Lučanima je nekada na Svetu
Katu 25. studenog bilo veliko slavlje
i dernek ispred crkve. Tu su momci
zamirali cure i ona koja bi dobila
grotulju na dar ta je bila izabranica
momačkog srca. Fra Frano upravo
namjerava obnoviti tu tradiciju i već
za ovu godinu priprema veliko misno slavlje i pučku feštu. I na kraju
da pobrojimo lučanjska prezimena,
a usput dodajmo da i Lučanjani
imaju među poznatima i boksačkog
prvaka Vedrana Đipala, novinare i
pisce Božu V. Žigu i Branka Stupala,
te još niz drugih sumještana koji su
uspjeli na raznim područjima od
medicine preko društvenih djelatnosti do sporta i poduzetništva. Evo
za kraj priče tko su Lučanjani: Barać,
Smoljo, Žigo, Batarelo, Stupalo,
Čović, Radić, Đipalo, Đipalo-Ban,
Vučemilo-Principe,
Borković,
Sladoja, Senjić, Kojić, Vidić, Runje…
ako smo nekog izostavili nek nam
oprosti.
novine
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
Kritično oko 15
KOMUNALNI PROBLEMI
ULICA FRA IVANA MARKOVIĆA
ULICA PUT MEĐINA
I ovdje ćemo progovoriti riječ dvije o smeću! Sličan slučaj kao u
Šilanovcu. Tri kontejnera, jedan
pun do vrha, no zato u preostala
dva prostora kao u priči. No, uzalud
je bilo. Neki su opet ostavili smeće
pored samih kontejnera. I još nešto,
sve to praktički na samom putu kuda
svakodnevno prolaze brojni građani.
Riječ je o ulici točno iznad bolnice. A
fotografija najbolje ilustrira da neki
ostavljaju „u dotu“ komunalcima sve
i svašta pa evo u ovom slučaju i jedan
televizor. E da, televizor je marke
Schneider. Neka se i to zna.
U spomenutoj ulici kameni zid uz
samu cestu je dosta urušen. Prijeti i daljnje urušavanje, a time i
mogućnost da neki kamen završi
pod kotačima nekog od automobila koji tuda prolaze. Također, na
mjestu gdje je zid urušen razbuktalo
se i grmlje koje raste u smjeru prema
samoj cesti. To bi definitivno trebalo
podšišati i preurediti, ako ne zbog
praktičnih, onda sigurno barem
zbog estetskih razloga. Uostalom,
čistoća i urednost okoliša je mjerilo
ljepote svakog grada.
ULICA ŠILANOVAC
VUKOVI I LISICE PONOVO HARAJU U
SINJSKIM PRIGRADSKIM NASELJIMA
Piše: Vito Perić
Foto: Vito Perić
E sada malo kritike prema samim
građanima. U ulici Šilanovac,
praktički u samom središtu Sinja,
zatekli smo smeće odložno tik do
kontejnera, točnije stari kišobran,
neke kartonske kutije i slično. Tri
kontejnera, jedan trećinu ispunjen,
a ostala dva potpuno prazna! Prvo
smo pomislili da se možda kontejneri ne mogu do kraja otvoriti
pa da se zato odlaže smeće pored
njih. No, o tome nije bilo riječi.
S druge strane, nedaleko, u istoj ovoj
ulici nalazi se stari kameni zid u ne
baš idealnom stanju. Postoji opasnost odrona kamenja na cestu.
Skoro svake godine pred
u jesen i zimu događaju
se napadi vukova, lisica,
tvorova i drugih divljih
životinja na pse, kokoši,
ovce pa čak magarad i
krave. Je li to odlazak
šumskih životinja u “veliku spizu” obzirom da
zimi ima manje hrane
u divljini, ili nešto drugo. Tako je nedavno u
Lučanima, točnije u naselju Karaguše vuk rastrgao jednom psa, Žutka. Prema ostacima koje smo zatekli na jednoj livadi moglo bi se pretpostaviti da je
bilo više vukova, ili ako je bio jedan onda je bio posve gladan. Samo dan dva
nakon vučjeg napada u istom naselju je jednom mještaninu vjerojatno lisica
potamanila desetak kokošiju. No, sve ovo nije novost niti nešto posebno, ali
evo stiže hladno razdoblje a sa njim i problemi ovakve vrste. Zato smo ovu
vijest i stavili u rubriku za komunalne probleme jer problem ipak postoji.
Pročitajte na 40. stranici zanimljivu priču Slavena Kardoša o vukovima pa
možda i promijenite mišljenje.
16
novine
Mladi i biznis
Ljubav prema kompjuterima
pretočio u biznis
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
5
+
, '60$# , 7 $ #/
*
, 8 #
Nerijetko se događa da ljudi koji
imaju neki hobi s vremenom ga toliko zavole da ga pokušaju pretočiti
u neki konkretan posao. Slična je situacija i s 25-godišnjim Tomislavom
Domazetom, inače po struci komercijalistom. On voli kompjutere,
bavi se njima od 1995. g. i na kraju
je nedavno od svog hobija odlučio
pokušati napraviti biznis.
„Da, još prije 15 godina sam zavolio
kompjutere, naučio ih sastavljati,
rastavljati i sve druge stvari. Stoga
sam odlučio otvoriti trgovinu i servis
za održavanje informatičke opreme,
a bavim se i web dizajnom. Ovo jedino znam raditi, zato sam i krenuo
u sve ovo. Tek sam počeo, no veseli
me interes ljudi i nadam se da ću uspjeti“, kaže Domazet koji je svoj mali
obrt smjestio u unajmljeni prostor
na adresi Vrlička ulica 32.
Sve radim u najbržem mogućem
roku
„Držim ovdje računala, računalnu i
svaku drugu informatičku opremu.
Računala sastavljam po narudžbi,
čeka se 24 sata. Sve radim u
najbržem mogućem roku. Ovdje
u trgovini uvijek imam sastavljena
tri-četiri računala, u slučaju da ga
netko želi odmah uzeti. Da pokušam
držati ovdje sva računala, ne bi mi
nikad mogla stati u ovu prostoriju.
Na sva računala postoji garancija
dvije do tri godine. Naravno, imam i
rezervne dijelove i potrošne materijale za računala, ma baš sve“, kaže
Domazet.
Radno vrijeme je od ponedjeljka do
petka od 8 do 12 i od 16 do 20 sati,
a subotom od 8
do 13 sati.
„Zasada sam zadovoljan svime.
Imam računala
raznih
marki.
Cijena naravno
ovisi o kvaliteti.
Tako računala
sa svim komponentama
koštaju od dvije
i pol do 20 tisuća
kuna“,
kaže
Domazet
koji
zasada sam radi,
a tko zna, ako
biznis „procvjeta“ nije isključena
mogućnost novih zapošljavanja.
„Surađujem s više firmi. To znači
im održavam računala uz određenu
mjesečnu naknadu. Tada sam obvezan, ukoliko im izbije bilo kakav
problem s računalima, da u roku
dva sata izađem na teren i otklonim poteškoće“, rekao je na kraju
Domazet.
novine
Mladi i biznis 17
NIJE BOLNICA NA KRAJU GRADA NEGO
FIZIKALNA MEDICINA I TERAPIJA USRID GRADA
8938
)938
“Studij sam završila u Rijeci na
Medicinskom fakultetu i stekla zvanje višeg fizikalnog terapeuta. Nakon
odrađenog staža u KBC Split krenula
sam u poduzetničke vode, samostalno otvorila kako se to stručno kaže
privatnu praksu. Ovaj posao vodim
od 2003.g. Trenutno uz mene radi još
dvoje stručno osposobljenih fizioterapeuta. osim što imamo svoj prostor
s kompletnom opremom radimo i
terenski,“ priča nam Ines dok razgledavamo prostorije u kojima mnogi
naši sugrađani “skidaju“ kostobolju,
reumu, išijas i ostale slične tegobe
kako bi se narodski reklo. Ona je prije
otvaranja privatne prakse odslušala
seminar za mlade poduzetnike koji
je prije desetak godina organizirao
HBOR u Sinju. Potom je kreditom i
vlastitim novcem pokrenula posao.
“Nakon što pacijenti dođu sa ustanovljenom dijagnozom od svog
liječnika, odnosno nakon obavljenih pregleda mi pristupamo terapijama. Radimo kinezioterapiju ili
proceduru fizikalne terapije (elektroterapija), kod saniranja ozljeda
lokomotornog sustava,(uganuća,išč
ašenja,stanja nakon prijeloma)a to
su najčešće sportske ozljede. Moram reći da dobro surađujemo sa
većinom sportskih klubova u gradu
i sami sportaši su zadovoljni našim
tretmanom. Također obrađujemo
neurološka stanja, degenerativna
9 :
;<'=, *
, #
/
praksu u svom prostoru i
$#
# /$$
>
#
)$
najsuvremenijim
metodama
oboljenja kralježnice i zglobova“
priča Ines. “Zadovoljna sam poslom
jer u konačnici radim ono što volim.
no u ovo vrijeme je sve nekako teže
nego na početku. osjeća se kriza i kod
nas. Također im i nekih nejasnoća
koje bi trebale biti riješene na višoj
razini, a to je naš odnos sa HZZOom.Između ostalog kako oni kasne
sa plaćanjem tako i mi imamo zastoj u financijskom dijelu poslovanja.
Osim toga smatram da bi drugačije
trebalo napraviti shemu vezanu za
broj pacijenata bez ograničenja koja
su sada na snazi,a ali što je tu je raditi
se mora,” objašnjava Ines s kojim se
problemima susreće u poslu.
Inače ona je uz redovito školovanje
završila i niz seminara te tečajeva
kod cijenjenih stručnjaka. Prostor u
kojem radi je opremljen najsuvremenijom aparaturom, najnovijim
laserskim uređajem, magnetom…
Ines naglašava da je pristup svakom
pacijentu individualan, a pacijenti
dobro surađuju i nema nikakvih
problema u tretmanu i međusobnim
odnosima.”Pacijenti sa terapija odu
zadovoljni i ponovo se vraćaju na
nastavak, jer su mnogi uvidjeli da
trebaju raditi na prevenciji zdravlja i tako će i sami sebi pomoći da
budu što boljeg zdravstvenog stanja.
Naime mnogi od nas se često neodgovorno ponašaju prema samom
sebi pa kažu, „ajde neš ti, malo me
zabolilo proći će.“ Ali očuvanje
zdravlja je ono što nas prati cijeli
život,” rekla je na kraju Ines Đipalo
Krolo.
18
novine
Zanimljivi ljudi
“Zrakoplovstvo je moj životni izbor”
Piše: Vito Perić
+
?
@;'<=,
#
#)4
Foto: Vito Perić i arhiva Diana Majić-Zec $
Nakon završene osmogodišnje škole
Marka Marulića u Sinju te srednje
škole u Splitu naša mlada sugrađanka
Diana Majić Zec (23) odlučila se
2007.g. upisati na Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu- odjel aeronautika. Na tom odjelu izabrala je
smjer civilni pilot i sada je pri kraju
ostvarenja svog životnog sna, a to je
da upravlja putničkim zrakoplovom.
“Završila sam treću godinu na
fakultetu i uskoro ću postati prvostupnik aeronautike. Nakon toga
spremam se položiti 14 ispita i proći
150 sati obuke letenja te 50 sati
obuke na simulatoru i onda ako sve
prođe u redu, dobiti ću dozvolu i
steći zvanje profesionalnog pilota,“
rekla nam je Diana koju smo zatekli na kratkom odmoru u rodnom
gradu. Razgovor smo napravili na
klupi na Alkarskom trkalištu, ulici u
kojoj je Vesna provela djetinjstvo. “U
kompaniji Croatia Airlines već ima
jedna kapetanica zrakoplova, a u
mojoj grupi smo nas četiri djevojke
koje se spremamo za taj poziv. Nadam se da bi već sljedeće ljeto mogli
dobiti i službenu potvrdu zvanja,“
priča Diana, a na pitanje zašto je
odabrala taj poziv odgovara kako ju
je kao djevojčicu privukla astronomija. “Uvijek sam gledala noću u zvjezdano nebo, interesirao me položaj
zvijezda, a danju oblaci, njihov izgled, veličina, smjer kretanja i osta-
lo. Tako sam sve što volim pronašla
u zrakoplovstvu. Rano sam odlučila
u kojem ću poslu provesti svoj radni
vijek. Na fakultetu ima zanimljivih
predmeta, naravno matematika i
fizika su najjače, a inače cijeli studij
je stručan, čak i u hrvatskom jeziku
učimo pilotsku frazeologiju. Moramo odlično poznavati engleski jezik jer
je dosta pojmova na
engleskom, pa i dobar
dio literature. Fakultet
je zahtjevan i gotovo
cijeli dan provodimo
u učionicama i kabinetima. U slobodno
vrijeme najviše volim
aerobik,
rekreaciju
općenito,
teretanu,
trčanje
uz
savski
nasip...,” kazuje Diana. Inače obuku
letenja obavlja na
avionu tipa Cessna
72 (četverosjed) koji
je jednomotorac, tzv.
klipni. Nakon toga
će prijeći na jači avion sa dva motora.
Do sada ima 50 sati
letenja.
“Moramo
proći školske krugove,
vježbe, odlazak u
zonu, i ostalo. Sad slijede samostalni letovi
kada ću slijetati i na veće aerodrome. Do sada smo slijetali na
Lučko, Čakovec, Grobnik, a bilo je
i do Splita i Zadra. Ide se do visine
od 3000 fita, a prije leta ili rute plan
se šalje na odobrenje. Za sada letimo kako se u struci kaže vizualno,
a poslije ćemo instrumentalno,“
pojašnjava stručno Diana kako izgleda let. “Osjećaj koji imam kada
letim opisujem jednom riječju
“sreća“. To vam je harmonija predivnih osjećaja. Inače moram pohvaliti profesore na fakultetu koji
imaju ogromno znanje i vrhunski
su instruktori letenja,“ kaže Diana
i dodaje da će školovanje završiti
u Hrvatskom zrakoplovno-nastavnom centru u Lučkom, jedinom
u našoj zemlji gdje se školuju za
profesionalnog pilota. Diana nakon završene obuke treba odraditi dovoljan broj sati kako bi imala
mogućnost za pravi posao. “Mislim tražiti posao na Dalekom istoku
u tamošnjim aero kompanijama, a
kada dovoljno zaradim vratiti ću se u
Hrvatsku i otvoriti svoju školu letenja u kojoj će biti i obuka za jedriličare
i padobrance,“ rekla nam je na kraju
Diana kojoj smo poželjeli miran let i
čisto nebo.
novine
Zanimljivi ljudi 19
MARTIN TADIĆ – AIBA SUDAC
Piše: Petar Norac-Kevo
Foto: Arhiva Martina Tadića
Na nedavno završenom svjetskom
boksačkom prvenstvu za juniore
koje se održalo u glavnom gradu
Azerbajdžana, hrvatski boks je dobio
veliko priznanje. Naime, 45-godišnji
ugostitelj iz Sinja, nekada i sam
boksač, a sada AIBA sudac, Martin Tadić je u Azerbajdžanu dobio
treću zvjezdicu za svoj rad. Osobno unapređenje i cerifikat mu je
uručio predsjednik AIBE Dr.Ching
Kuo Wo.Tadić je tako postao jedini
boksački sudac sa prostora bivše
države koji ima tri zvjezdice, te je
ušao u krug 44 najbolja suca svijeta.
Pokazalo se eto da je dobar boksač
postao i odličan sudac, što je veliki uspjeh za hrvatski boks koji je
zadnjih mjeseci uzdrman brojnim
svađama i razmiricama upravo oko
suđenja. Na juniorskom prvenstvu
svijeta sudilo je 39 sudaca, a njih 12
je sudilo završnicu prvenstva. Među
njima se našao i Tadić koji nije krio
zadovoljstvo nakon odluke užeg tima
AIBE. „Nakon što se došlo do polufinalnih mečeva, glavni tajnik AIBE
Terry Smith je održao žestok brifing za suce. Neprestano je galamio
i ukazivao na pogreške sudaca,“
priča nam Tadić. „Nakon završenog
brifinga sve je bilo spremno za prvi
finalni meč. U konferencijsku salu
je stigla odluka da upravo ja vodim
prvi meč između domaćeg boksača i
predstavnika Islanda. Bio je to ogroman pritisak za suđenje nakon lekcije koju nam je održao Smith, trebalo
U svijetu ga uvažavanju, kod nas kude
se izvući nakon svega. Taj prvi meč
koji sam vodio u ringu ( tri meča bio
u bodovanju ) osim velikog auditorija kojeg je putem malih ekrana
pratilo više od pola stanovnika ( 8
milijuna ) Azerbajdžana pratio je i
sam predsjednik države. Nakon što
je meč završio Terry Smith je bacio pogled prema meni, te visoko
podignutim palcem iz svoje lože
pokazao da je posao odrađen sjajno.
Potom mi je prišao mi je prišao i uz
čestitke uručio i AIBA sat,“ pokušao
nam je to slikovito dočarati Tadić
koji se pomalo i iznenadio pažnjom
koju je dobio u Azerbejdžanu. Sve u
svemu Tadićev je uspjeh veliki dobitak za hrvatski boks, jer je već dobio pozivnicu za seniorsko Europsko
prvenstvo u Moskvi te pozivnicu za
juniorsku Olimpijadu borilačkih
sportova u Singapuru.
Priča se ubrzano nastavlja
Tadić se nedavno vratio iz Instanbula gdje je održan važan seminar
za 60 najboljih svjetskih sudaca. U
Turskoj je nagrađen i dodatnim cerifikatom WSB gdje ja upao u skupinu
15 najboljih evropskih sudaca koji
će uskoro suditi Profi Europsku ligu
( kao liga prvaka u nogometu ) koja
starta ove jeseni. Inače, takva liga
kreće u Aziji i Americi, dok je razigravanje među kontinentima od 17.studenog 2010 godine do 15.svibnja
2011 godine.Važno je naglasiti da će
za tu ligu biti pravilo da će se boksati
u 5 rundi po 3 minute, te da boksači
neće koristiti kacige ni majice.WSB
je sudačka organizacija koja će delegirati suce za sve mečeve, pa je
moguće da naš sudac sudi mečeve
u Aziji ili Americi.Kao važan podatak
koji je prethodio seminaru u Instanbulu je to da je Tadić od 18 do 28.
kolovoza ove godine sudio Olimpijadu mladih boksača u Singapuru i
to finalne mečeve.Nadamo se da bi
na idućim Olimpijskim igrama 2012
godine u Londonu uz našeg boksača
Stjepana Vugdeliju mogli vidjeti i
Martina Tadića u sudačkoj ulozi.
Boksački klub Sinj.
Uz sudačke obveze Martin je još
angažiran i u boksačkom klubu Sinj,
gdje radi na obuci novih boksačkih
talenata.Nakon Vedrana Đipala i
Stjepana Vugdelije koji je trenutno
najbolji hrvatski boksač i boksa za BK
Jocker iz Splita,Tadić sada radi sa talentima u BK Sinj za koje se tek treba
čuti. Naime, radi se o Boži Žanku,
Jakovu Jandreku, Ivanu Praliji, Ivanu
Kuncu i Ivanu Čovi. Posebno treba
istaknuti nadarenog mladog boksača
Josipa Žižića Gušu iz Otoka, koji je
na zadnjem državnom prvenstvu za
kadete osvojio treće mjesto, i uskoro
ga očekuje ulazak u reprezentativnu
vrstu. U klubu zahvaljuju gradu sinju
te općini Hrvace i MEL-u Hrvace na
potpori koju im pružaju.
20
novine
Zanimljivi ljudi
M i n e p r o vo c i r a m o,
samo volimo Dinamo!
89G&
)9G&
*+$%&&
&
+
X
Udruga navijača Dinama Sinja i
Cetinskog kraja osnovana je 17.
lipnja 2009. g. Njen predsjednik,
42-godišnji Davor Moro, kaže da
unatoč tome što većina ljudi u Sinju
i Cetinskoj krajini navija za splitske
„bile“, postoji i značajan broj onih
koji vole zagrebački Dinamo i kojima
je u srcu plava boja.
„Nas desetak starijih navijača Dinama, pretežno veterana Domovinskog rata, osnovalo je ovu udrugu
isključivo radi zajedničkog odlaska
na Dinamove utakmice i bavljenja
humanitarnim aktivnostima poput
darivanja krvi. Evo, ja sam od osnivanja Udruge darivao krv šest
puta. Osnivanje Udruge navijača
Dinama Sinja i Cetinskog kraja nije
nikakva provokacija kako to neki
žele predstaviti. Mi ne provociramo,
mi samo volimo Dinamo. Cilj nam
je zbližavanje ljudi, promicanje Dinama i športskog navijanja“, kaže
Moro, sudionik Domovinskog rata,
bivši pripadnik Četvrte gardijske brigade i Prvoga hrvatskoga gardijskog
zdruga, sada umirovljenik.
Najmlađi član osam, a najstariji
68 godina
Udruga navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja zasad broji 65 članova.
„Godišnja članarina je simbolična,
40 kuna. Udruga zasad nema svojih
prostorija, a član je Mreže Udruga
Grada Sinja. Naš najmlađi član je
Roko Šperanda koji ima samo osam
godina, a najstariji je Ratko Levantin Rato koji ima 68 godina. U ovoj
udruzi ima 20 branitelja, sedam hrvatskih ratnih vojnih invalida, sedam darivatelja krvi, znači dosta smo
šaroliki. Naravno, nisu samo članovi
ove udruge jedini navijači Dinama
u Sinju i Cetinskoj krajini. Ima ih
puno više koji nisu članovi“, kaže
Moro koji se osvrnuo i na suradnju
sa ovdašnjim navijačima Hajduka.
„Sa starijim navijačima Hajduka
u Sinju smo u vrlo korektnim odnosima jer se svi dobro međusobno
poznajemo“, kaže Moro koji ne
podržava bojkot Dinamovih utakmica od strane Bad Blue Boysa.
Udruga navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja stupila je i u kontakt sa
Upravom zagrebačkog kluba.
„Dosad smo dobili desetak karata za dvije-tri utakmice. Upravo
riješavamo pitanje žiro računa naše
udruge, a imamo obećanje Uprave
Dinama da će financijski potpomoći
naše djelovanje. Išli smo organizirano na europske utakmice Dinama koje uvijek gledamo sa istočne
tribine maksimirskog stadiona, bez
ikakva nasilja, bez ikakvih provokacija. Što se tiče prvenstvenih utakmica, na njih ne idemo organizirano,
nego samoinicijativno. To isto vrijedi za derbije protiv Hajduka“, kaže
Moro.
„Općenito, želja je suradnja sa ostalim navijačkim skupinama uz uzajamno poštovanje. U odličnim smo
odnosima sa Sinjskim Maliganima.
Svi članovi naše udruge su veliki
navijači Junaka i zaista,
ako bi sinjski klub ušao u
Prvu ligu, ne bi se bilo lako
odlučiti za koga navijati u
utakmici između njih i Dinama“, pojašnjava Davor.
Otac dinamovac, sin
hajdukovac
A i Dinamo i Hajduk igraju
Europsku ligu i imaju realne šanse za proći dalje.
„Uvjeren sam da će Dinamo definitivno proći ovu
skupinu i dočekati proljeće u Europi.
Isto želim i Hajduku kao hrvatskom
klubu. Što se tiče reprezentacije,
mislim da ćemo se sigurno plasirati
na Europsko prvenstvo“, kaže Moro
koji nam je za kraj otkrio i jednu
obiteljsku anegdotu.
„Gledao sam na TV-u utakmicu Dinama i PAOKA u Solunu. Dinamo
je izgubio 1:0, a čim su Grci postigli
pogodak došao mi je sin, inače veliki
hajdukovac i počeo provocirati „Eto
ti ćaća tvoj Dinamo“. No, ne ljutim
se. Normalno je da netko u obitelji
navija za Hajduk, netko za Dinamo.
Inače, taj su dan igrali Hajduk i Anderlecht i kada je Vukušić zabio gol
u 95. minuti i ja i sin smo zajedno
skočili od radosti i proslavili pobjedu
Splićana“, rekao je na kraju Moro.
novine
Zanimljivi ljudi 21
Požrtvovnost i ljubav za one kojima
smo Područno odjeljenje Centra za odgoj i
je to najpotrebnije Posjetili
obrazovanje „Juraj Bonači“ Split u Sinju
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
Centar za odgoj i obrazovanje „Juraj
Bonači“ Split pod upravom je Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Djelatnost Centra je pružanje usluga smještaja, boravka, odgoja,
obrazovanja i osposobljavanja u
posebnim uvjetima, psihosocijalne
rehabilitacije, prehrane, njege i
brige o zdravlju, psihološke podrške
i socijalnog rada mentalno i tjelesno
oštećenoj djeci, mladeži i odraslima.
Centar svoju djelatnost obavlja na
devet lokacija, u Splitu (šest), Makarskoj (dvije) i Sinju (jedna).
“Trenutačno kroz razne oblike
smještaja i boravka Centar polazi 398 korisnika. Imamo preko 20 vrsta različitih programa
i usluga prilagođenih individualnim potrebama naših
korisnika“, kaže ravnateljica
Centra Jasenka Pleadin Raić.
“Kako je Centar polazio veliki
broj učenika i sa šireg područja
Splita, pa tako i s područja Sinja, 28. kolovoza 1972. g. osniva
se Područno odjeljenje u Sinju. Do preseljenja u današnje
prostore na adresi Splitska
39 a, odjeljenje je promijenilo četiri adrese na užem
području grada Sinja koje su
programski pružale adekvatnu uslugu, ali prostorno nisu zadovoljavale.
Stoga je Grad Sinj, uz veliku potporu
i zalaganje roditelja iz Udruge „Ruka
pomoći“ kao i tada zaposlenih radnika Područnog odjeljenja u Sinju,
iznašao mogućnost da prostor stare
vojarne pretvori u suvremeni objekt
za pružanje usluga djeci, mladima i odraslima s intelektualnim
poteškoćama i teškoćama u razvoju.
Financiranje sanacije terena kao i
izgradnju novog objekta preuzelo
je Ministarstvo zdravstva i socijalne
skrbi uz stručnu podršku i prijedloge
našeg Centra. Na ovoj novoj adresi
PO Sinj djeluje od ožujka 2004. g., a
ulaskom u nove prostore stvorila se
mogućnost proširenja ponude pa se
po prvi put u Sinju počinju pružati
usluge i odraslim polaznicima. Trenutno je u odjeljenju na poludnevnim oblicima boravka 48 korisnika
(26 djece i 22 odrasla polaznika).
Na povremeni boravak uključeno je
još deset djece. S njima radi osam
stručnih radnika i dvije pomoćne
radnice, a ostalu potrebnu podršku
dobivaju iz središnjice. Rad s korisnicima u odjeljenju odvija se u vremenu od 7.30 do 16 sati, od ponedjeljka do petka“, kaže ravnateljica
Pleadin Raić, diplomirani socijalni
pedagog.
Osnovno načelo individualan pristup svakome - korisnik u središtu
zbivanja!
A o radu u Centru razgovarali smo i s
nekima od zaposlenika. Diplomirani
defektolog Andrea Milošević radiu
Područnom odjeljenju Centra u Sinju već 15 godina.
“Svi su korisnici s područja Sinja
i šire okolice. Najmlađi ima dvije,
a najstariji 40 godina. Radi se po
nastavnom planu kao i u redovnim
školama. Glavna je zadaća pružanje
usluga odgoja i obrazovanja djeci s
intelektualnim poteškoćama i dodatnim smetnjama i pružanje usluga
radnih aktivnosti odraslim korisnicima, kao i psihosocijalna rehabilitacija koja uključuje razne druge vidove
terapije - logoterapiju, psihoterapiju, fizioterapiju, senzornu terapiju i
drugo“, kaže Milošević i nastavlja da
im je posao vrlo zahtijevan i da je osnovno načelo individualan pristup
svakome.
“Po grupi ima šest-sedam korisnika i
svatko od njih treba poseban pristup,
a ima i djece s kombiniranim smetnjama što čini naš posao još kompleksnijim. Osobno, meni je svaki dan
ovdje zanimljiv. Ova djeca zaslužuju,
a i pružaju veliku ljubav. Sreća na
njihovom licu je naše najveće zadovoljstvo. Učiti i pisati nije sve u
životu. Svaki njihov napredak i osmijeh nas motivira. Zaposlenici ovog
Centra itekako su vezani za njih“.
A među zaposlenicima su i medicinska sestra Milka Franchini koja u
odjeljenju u Sinju radi četiri godine
tenjegovateljicaHildaŠušnjarakojaje
tu13godina.
“Svaki je dan različit. Imamo i nepokretne djece, to iziskuje veliku brigu
i pažnju. Ja brinem o zdravlju djece,
o cijepljenju, odlazimo zajedno na
fizikalnu terapiju. Što se tiče eventualnih poteškoća, to je relativno. Sve
se može riješiti“,kaže Franchini.
“Radim poslove njege gdje spada
hranjenje, presvlačenje, pripremanje hrane, podjela ručkova,
zaduženja u vezi toalet
treninga, kupanje i slično.
Meni nije ništa teško.
I sama imam dijete s
Downovim
sindromom
tako da itekako dobro razumijem potrebe naših
korisnika“, kaže Šušnjara.
A ravnateljica Centra Pleadin Raić iznijela nam je za
kraj pogled u budućnost.
„Maksimalnim zalaganjem svih zaposlenika u
Područnom odjeljenju, a
uz potpunu podršku ostalih službi iz središnjice,
rad je osuvremenjen i
doveden na višu razinu.
Rad Područnog odjeljenja Sinj unio
je novu kvalitetu u život lokalne zajednice, a samim time i podigao kvalitetu življenja polaznika odjeljenja
i njihovih obitelji. Želja nam je kroz
različite sadržaje pomoći i drugima
koji trebaju neki od oblika podrške
i u skladu sa uočenim potrebama
stalno ćemo obogaćivati i širiti naše
usluge. Dakle, jedna smo od bitnih
karika u lokalnoj zajednici od koje i
nadalje očekujemo veliku podršku, a
bez koje ne bismo mogli ostvarivati
naše ciljeve i zadatke tako kvalitetno
kao i do sada“.
22
novine
Vremeplov
VREMEPLOV
3./1,GX/",1G/G*(.,1/*'.67!'+7Y!,"'8(+(7[\7!]!,*'.66!'+7!"+/1']7[\7!]!
8&938
Ovaj put smo iz arhiva Muzeja Cetinske krajine izvadili dva broja VCK.
u broju 21. je članak o benzinskoj
postaji INE koja posluje u neadekvatnim uvjetima. NAime tada
još nije bila natkrivena tako da su i
djelatnici i vozači po kišnom vremenu muku mučili. Također zanimljiv članak o sunčanim kolektorima
koji su proizvedeni u pogonu Termofriza u Brnazama i kako se navodi u članku to su bili prvi sunčani
kolektori u tadašnjoj državi. Tekst o
Mili Lovriću, lovcu iz Rumina koji
je radeći kao lovočuvar od 1957.g.
ulovio 750 lisica, 66 vukova i više
od 1000 pernatih štetočina. Naime
tada su se i lisice i vukovi tretirali kao
štetočine i bio je dozvoljen lov. Kratka
reportaža o Lučanima sa naslovom
"Selo sa 7 privatnih vodovoda" u
kojoj se navodi kako su Lučane bogate izvorima pitke vode, 15 stalnih
i 150 povremenih. Čak 7 zaseoka
je iskoristilo prirodne pogodnosti i
od izvora koji su na brijegu proveli
cijevi i napravili male vodovode za
svoje kućne potrebe.U gradskoj kronici broja 21. reportaža sa peškarije,
kratki tekst o snimanju dječje alke
za program RTB-a i vijest o novootvorenoj specijaliziranoj prodavao-
nici Dalme "Poljocentar“u ulici Stojana Jankovića na Štaliji.U VCK broj
22. uglavnom prigodničarski tekstovi
povodom 37 godina od oslobođenja
Sinja 25. listopada 1944. U uvodu
tekst koji govori o tim događajima
i tijeku operacija partizanskih jedinica koje su 25. listopada ušle u Sinj.
Potom tekst o 30. godina od početka
rada Dalmatinke te na duplerici
reportaža o gospodarskim uspjesima u cetinskom kraju u zadnji skoro
četiri desetljeća, što se može vidjeti
iz priloženog preslika stranica.
Šaljite primjedbe, priče i fotografije na adresu:
[email protected]
novine
SINJSKI BRUCOŠI
Piše: Iva Milanović Litre
Foto: Iva Milanović Litre
Sinjsko-zagrebačka 23
@
$
$# *
, ) , #
, /
9
?
Mnogi će reći da status brucoša
prestaje s upisom druge godine,
ali jedna narodna mudrost tvrdi da
više nisi brucoš kada padneš ispit.
Brucoši su uvijek posebna skupina
na svim fakultetima, nisu upoznati
s procedurama studija, nervoznim tetama u referadi, višesatnim
čekanjima na običnu potvrdu i
jednostavno neraspoloženim pro-
brucošima.
- Svaku se večer nas desetak brucoša
iz Sinja, koji smo završili Opću gimnaziju, nađemo na Savi. Izlazimo u
Roko i Akademiju kada su neki koncerti, a kave ispijamo najčešće po
centru Zagreba.
I uči se, naravno...
- Onima koji su upisali Fakultet elektrotehnike i računarstva predavan-
fesorima. U slučaju naših mladih
Sinjana koji su tek upisali fakultet
u Zagrebu novost je i veliki grad,
velike udaljenosti, manjak vremena, život u studentskom domu i
preživljavanje daleko od roditelja. Za
Sinjske smo novine, tim povodom,
razgovarali s Nikolom Viculinom,
studentom prve godine Geografije
na Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu. U Zagrebu je mjesec dana,
živi u studentskom domu Cvjetno
naselje i, kako kaže, super mu je.
- Odlično mi je. Snašao sam se i
ekipa na faksu mi je dobra. Nisam
očekivao da će ovako biti. Mislio
sam da će mi za prilagodbu trebati
barem dva mjeseca.
Nikola studentsku sobu dijeli s cimerom iz Zaboka s kojim se, barem
za sada, jako dobro slaže. Upoznao
je već dosta novih ljudi, ali najviše
se ipak druži s drugim sinjskim
ja su počela u rujnu tako da su sada
već duboko u učenju i kolokvijima,
dok ja, na primjer, prve kolokvije
očekujem tek za mjesec dana, kaže
Nikola.
Zasada nije imao problem s tetama
na referadi, ali, kako dodaje, duga
je godina. Kući će, kaže, možda za
Svisvete, a sigurno za Božić. Najviše
mu se sviđa što i u velikom Zagrebu
i uz fakultetske obveze ipak ima dovoljno vremena za izlaske i za sport
bez kojega ne može, ali mu se zato
nikako ne sviđa knjiga iz Klimatologije.
Pred njim, i drugim sinjskim
brucošima, sada je, nadamo se,
uspješno studiranje, mnogo zabave,
upoznavanje novih ljudi i stjecanje
nova iskustava. Započinju samostalan život, daleko od bližnjih u potpuno novoj sredini. Pri tome im
možemo poželjeti samo sreću.
IVAN BOTA PREUZEO 56
MILIJUNA KUNA VRIJEDNE
KLJUČEVE NOVIH PAVILJONA U STUDENTSKOM DOMU
NA SAVI
Piše: Petar Kliškinić
Foto: Petar Kliškinić
Pred sam početak nove akademske
godine zbio se veliki događaj za sve
studente Sveučilišta u Zagrebu.
Naime nakon gotovo četvrt stoljeća,
odnosno od Univerzijade, studenti
najvećega hrvatskog sveučilišta dobili su nove smještajne prostore kapaciteta za 457 osoba.
Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor izrazila je zadovoljstvo izgrađenim
paviljonima te se zahvalila studentima na strpljivosti što su čekali sve
ove godine. Nakon pozdravnih govora gradonačelnika Zagreba Milana
Bandića, rektora Alekse Bjeliša i ministra Radovana Fuchsa predsjednica
Vlade uručila je
ključeve vrijedne 56 milijuna kuna
predsjedniku Studentskog zbora
Sveučilišta u Zagrebu Ivanu Boti koji
se zahvalio Vladi i gradu Zagrebu
na financiranju projekta, naglasio
da se studentima sviđaju novi paviljoni te da Vlada i Zagreb slobodno
nastave sa gradnjom jer samo u Zagrebu nedostaje oko 2500 mjesta
u domovima. “Ulaganje u mlade i
znanje nije trošak već vrijedna investicija koja će se višestruko isplatiti
budući je to izravno ulaganje u gospodarstvo i budućnost Hrvatske,“
rekao je Bota. Predsjednica Vlade
ugodno je iznenadila sve studente u
RH najavivši da će Vlada u potpunosti financirati sve studente diplomskih
studija u akademskoj godini 2010./11.
24
Sinjsko-zagrebačka
novine
$
#
9
?
$
#
#
#(
Za studij u inozemstvu potrebno je
tek malo volje i upornosti
Piše: Iva Milanović-Litre
Iz godine u godinu sve više studenata razmišlja o obrazovanju izvan
granica Hrvatske ili barem o semestru u inozemstvu. Svjesni su da im
to donosi usvajanje novih znanja,
usavršavanje stranog jezika, i neprocjenjivo iskustvo, ali rijetki su upoznati s kanalima koji im taj odlazak
omogućuju. A tih je kanala danas
mnogo zahvaljujući brojnim bilateralnim suradnjama koja su hrvatska sveučilišta uspostavila s inozemnima i mnoštvu stipendija koje se
nude.
Za početak je najvažnija odluka i dobro promišljanje o studijskom programu i zemlji u koju se želi ići. Iako
se čini gotovo banalnim, upravo odabir je ponekad velik problem. Izuzetno velika ponuda i studijskih programa i programa stipendiranja mnoge
odbije u startu i oni zaključe da cijela
priča možda ipak nije za njih, zbog
količine truda i istraživanja potrebnih da bi se uopće napravio informirani izbor.
Potom je bitno malo snalažljivosti
prilikom pretraživanja različitih
stranica fakulteta i organizacija koje
posreduju pri dodjeli stipendija i,
na kraju, upornost u pribavljanju
potrebne dokumentacija za prijavu i
konkuriranje.
Na razvoju međunarodne suradnje
u vezi sa studiranjem u inozemstvu
mnogo radi Institut za razvoj obrazovanja (www.iro.hr), koji pruža studentima informacije o dostupnim
stipendijama te savjetodavne usluge
o visokom obrazovanju u kojima on nije materinji jezik).
Iako si većina hrvatskih studenata
Hrvatskoj i inozemstvu.
Na umu treba imati i da ne može priuštiti plaćanje školarine
su veće šanse za dobivanje na stranom sveučilištu ili život u
stipendije na manje pozna- inozemstvu to ih ne bi ih trebatim sveučilištima. Lon- lo spriječiti da pokušaju ostvariti
don, Pariz ili New York, svoje planove, čak i ako ne postižu
Sorbonne ili Harvard svima akademski izuzetne rezultate jer
zvuče kao izuzetna mjesta osim sveučilišta, tijela državne i
za studiranje, ali zbog toga lokalne vlasti, zaklada i nevladinih
su i šanse za dobivanje organizacija, stipendije dodjeljuju
stipendije manje jer je i strani kulturni centri i veleposlanstva te međunarodne organizacije.
konkurencija veća.
Istraživanje i skupljanje in- Najjednostavniji put ta početak
formacija o sveučilištima pretrage je Institutu za razvoj obrai programima zahtjevan zovanja koji pruža uslugu informije posao, koji iziskuje pažljivo ranja i savjetovanja za pojedince i
iščitavanje internetskih stranica institucije u visokom obrazovanju
fakulteta, kontaktiranje studentskih u Hrvatskoj, SAD-u i Europi. Hrslužbi za dodatne informacije, a vatska ima pristup i programu stiponekad čak i kontaktiranje s poten- pendiranja Europske unije Erascijalnim mentorima, što je ozbiljan mus Mundus. Potom tu je portal
akademski angažman, a takvim se i stipendije.info i web stranica Minitretira. Naime, studenta koji pristupi starstva obrazovanja, znanosti i
na takav način sveučilište gleda s športa (www.mzos.hr, pod rubrikom
međunarodna suradnja) te stranice
više pozornosti.
Oni koji žele sljedeću akademsku različitih studentskih organizacija
godinu provesti studirajući u ne- poput AIESEC-a (http://aieseczakoj stranoj zemlji o tome bi trebali greb.hr ). Na tim se, i sličnim stranirazmišljati već sada jer će već kroz cama nude i stipendije za stručne
nekoliko mjeseci biti kasno. Rokovi prakse u inozemstvu, ali i linkovi na
za upis na strane fakultete drugačiji druge stranice na kojima se mogu
su, naime, od onih u Hrvatskoj, pa pronaći kvalitetne informacije. Pa
počinju u studenome, a najkasn- krenite!
ije na proljeće već treba poslati sve
potrebne dokumente da bi se moglo
aplicirati za stipendiju ili prijaviti na
fakultet. Prikupljanje te dokumentacije
može
potrajati,
HIPODROM d.o.o.
pogotovu
s
Put Piketa 24
obzirom na to
da je potreb21230 Sinj
no
položiti
telefoni: 021/822-158, 826-544
neke
standardizirane tesPoljoprivredni centar Hipodrom nudi Vam:
tove, kao što
- bogat izbor stočne hrane
je TOEFL (Test
- sredstva za gnojidbu bilja
of English as
- sredstva za zaštitu bilja
a foreign lan- sisteme za navodnjavanje
guage - test
- kompletan asortiman Stihla: motorne pile, motorne kose i koslilice
engleskog kao
- ogradne mreže i žice, stupove, mreže za hlad, compact kolica.
stranog jezika
- sjeme, cvijeće, ukrasno drveće i grmovi i još mnogo toga.
koji se koristi
za evaluaciju
HVALA NA POVJERENJU
znanja
engVaš
Poljoprivredni
centar hipodrom d.o.o. Sinj
leskog osoba
novine
Tema 25
Što zadaje glavobolju
sinjskim liječnicima?
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
A $ # #( +
2
#
#$ #( +
7
#
#
$
#
tavljen od specijalista školske medicine
i medicinske sestre.
Mi smo zaduženi za
preventivnu zaštitu
školske djece, kako
osnovnoškolaca tako
i
srednjoškolaca.
Naša dva tima, koja
dakle
obuhvaćaju
područje čitave Cetinske krajine, brinu
se za preventivnu
zaštitu sedam ipo
tisuća djece“, kaže
dr. Radović.
Zdravstvo je vitalan segment svakoga društva. Ipak, ono se kao i niz
drugih djelatnosti u Lijepoj našoj
suočava s nizom nedaća. Sinj po tom
pitanju nije izuzetak. U razgovoru sa
specijalistom školske medicine dr.
Dubravkom Radović i specijalistom
radiologije dr. Darijom Vrcan barem
smo se dijelom dotaknuli problema
s kojima se suočava zdravstvo u
našem gradu.
Dr. Dubravka Radović već je 24 godine zaposlena u zdravstvu. U sinjskoj ispostavi Županijskog Zavoda
za javno zdravstvo radi kao specijalist školske medicine posljednjih
13 godina. Kao krucijalnu godinu za
zdravstvenu zaštitu školske djece navodi 1997. g.
„Da, do te je godine cjelovitu
zdravstvenu zaštitu školske djece i
mladeži pružao školski
dispanzer. Tada dolazi
do velike promjene u organizaciji
zdravstvene
zaštite školske djece koja
se razdvaja na kurativnu
i preventivnu. Ova prva
od tada spada u domenu
obiteljske medicine, a
za preventivnu zaštitu je
zadužena školska medicina koja od tada djeluje
u okviru Zavoda za javno
zdravstvo
Splitsko-dalmatinske županije. Što se
tiče školske medicine za
koju sam ja zadužena, na
ovom našem području, od
Vrlike pa sve do Tijarice,
djeluju dva liječnička
tima, a svaki od njih je sas-
Dvije trećine radnog vremena na
terenu
„Mi ne čekamo da pacijenti dođu k
nama nego obrnuto. Evo, dok sada
razgovaramo, mogu vam reći da se
naš liječnički tim sprema za obilazak škole u Trilju. I tako je kroz cijelu školsku godinu, svaki mjesec
redovito obilazimo razrede osnovne
i srednje škole na području Cetinske
krajine i obavljamo poslove preventivne zaštite, a to su higijenskoepidemiološka zaštita uz provođenje
redovitog progama cijepljenja, sistematski i drugi pregledi. A koliko
imamo posla po svakoj školi? To vam
sve ovisi, evo sada u školi u Trilju u
koju moramo ići trebamo cijepiti 100
djece, a s druge strane imate školu u
Tijarici gdje u jednom razredu imate
tek pet djece“, kaže dr. Radović koja
nam je otkrila neke od problema iz
školske medicine.
„Oni su višestruki. Već sam vam
rekla da imamo dva liječnička tima
zadužena za školsku medicinu, a
pokrivamo veliki teritorij za preventivnu djelatnost. Prometna povezanost svih mjesta gdje se nalaze
škole u koje idemo nije baš idealna,
škole su dosta raštrkane. Teško je sve
to organizirati. S druge strane, sama
činjenica da na terenu provodimo
dvije trećine radnog vremena znači
da nas često nema u ordinaciji i tada
nismo na raspolaganju ljudima koji
nas dođu potražiti u ordinaciju u
Sinju. Ipak, ljudi iskazuju razumijevanje. Inače, imamo jako dobru
suradnju sa školama u kojima obavljamo preventivnu zaštitu. Problem
je što u školama ne postoje adekvatni uvjeti za cijepljenje i sistematske
preglede. Ipak, zasad uspijevamo
držati sve konce u našim rukama.
Također, naš posao iziskuje visok
nivo suradnje s drugim liječnicima.
Naime, svako dijete ima i obiteljskog
liječnika s kojim se moramo dogovarati i kojega moramo kontaktirati
ukoliko neko dijete ima određene
zdravstvene tegobe i obratno, ako se
nakon sistematskog pregleda uoče
neki zdravstveni problemi. Voljela
bih i da roditelji češće prisustvuju
sistematskim pregledima svoje djece
i da češće posjećuju ambulantu u
Sinju radi razgovora vezano za njihovu djecu,
iako znam da to nije baš
jednostavno jer je sama
ambulanta u Sinju vrlo
udaljena od mnogih škola.
Također,
moram
napomenuti da u školama
nedostaje stručnih suradnika, logopeda i defektologa – rehabilitatora, a
u samoj sinjskoj ispostavi
Županijskog Doma zdravlja osjeti se veliki nedostatak jednog ortodonta i fizijatra kojega posljednjih
šest mjeseci uopće nemamo i zbog čega se na pregled čeka sve duže“, rekla
je na kraju dr. Radović.
26
novine
Tema
Veliki pritisak na rendgen
A Sinjani sve više grintaju jer satima
znaju čekati na sam upis na Odjelu
za rendgen. Odgovor na to, ali i
mnoga druga pitanja potražili smo
kod specijalista radiologije dr. Darije
Vrcan.
„Prvo moram odmah istaknuti da
za pregled ultrazvukom abdomena i
dojke dolazi dr. Luetić čije je osnovno
radno mjesto u Splitu. On tek krajem
ili početkom mjeseca dobije svoj
raspored i onda nam javi kada i koliko puta mjesečno može doći u Sinj.
U skladu s tim, mi prvoga u mjesecu
zapisujemo pacijente za spomenute
preglede. Dr. Luetić može svaki put
primiti deset ljudi za pregled abdomena i deset na ultrazvuk dojke, a
obično dođe pet-šest puta mjesečno
u Sinj. Mi jednostavno zapišemo
po redoslijedu onoliko ljudi koliko
spomenuti doktor može primiti kroz
taj mjesec. S druge strane, pritisak
ljudi je prevelik i svi ne stignu na
red. Ne možemo sve upisati, termine
popunimo do kraja, netko stigne,
netko ne“, kaže dr. Vrcan koja je zaposlena u zdravstvu 39 godina, a kao
specijalist radilogije radi od 1984. g.
„Prije sam radila sve, a sada sam
zbog zdravstvenih tegoba zadužena
za klasične rendgenske preglede i
mamografiju. Ovdje se u Sinju na
takve preglede čeka puno manje
nego u Splitu. Npr. za rengdenski
pregled kralježnice i kostiju čeka
se najviše dva tjedna, a što se tiče
pluća, trauma i udaraca koje netko
zadobije, to radimo svaki dan, nema
čekanja“, kaže dr. Vrcan koja nam
je otkrila i koliko pregleda obavi
mjesečno.
Nedostaje još jedan specijalist radiologije već 20 godina
„Nije vam to sve lako definirati.
Možemo govoriti o broju pretraga,
a ne pacijenata. Npr. često u jednom pacijentu imate zapravo po
nekoliko pretraga. Često se događa
da jedan čovjek snima jedan pa
drugi dio kralježnice i po još nekoliko stvari u istom
danu. Sve to oduzima
vrijeme. Dnevno imam
100-injak
pacijenata, a mjesečno 1200.
Znači, govorim samo
za klasične rendgenske
preglede i mamografiju. Na rendgenu postoji samo jedan liječnički
tim u kojem sam ja
kao specijalist radiologije te tri inžinjera
medicinske radiologije, Ankica Bogdan,
Katja Šimleša i Anita
Glavinović. Dvije rade
ujutro, jedna na šalteru i komori za
razvijanje slika, druga na aparatu,
dok treća radi popodne. Nedostaje
nam još jedan specijalist radiologije.
Nemamo ga već 20 godina, izgubio se u sistematizaciji. Taj se nedostatak posebno osjeti kada odem
na godišnji odmor ili bolovanje,
tada jednostavno nema tko obavljati moj posao, nema zamjene.
Preopterećeni smo poslom, a ovdje,
na rendgenskoj dijagnostici, dolaze
ljudi svih dobnih kategorija, od „0
do 99 godina“ iz cijele Cetinske krajine. Ima nas premalo, a to često naši
ljudi ne razume, znaju biti živčani,
nervozni pa i agresivni, fali im malo
empatije. Svatko gleda samo sebe“,
pojašnjava dr. Vrcan.
ANKETA
Jeste li zadovoljni s kvalitetom zdravstvene usluge u Sinju?
Priredio: Žarko Kodžoman
Željko Župić (56), profesor psihologije:
Nisam
zadovoljan
kvalitetom
zdravstvene usluge u Sinju. Sinjski
je Dom zdravlja došao na najnižu
moguću razinu u svom dosadašnjem
postojanju zahvaljujući politici.
Treba pomiriti interese privatnih i društvenih struktura i osigurati ljudima što traže, brži i
što efikasniji zdravstveni sustav.
Gabro Šimleša (56), prodavač:
Manje-više jesam zadovoljan. Žao
mi je što ljudi u bolnici dugo čekaju u
redu. Ja nikada ne bih htio ići preko
reda. To ni slučajno.
Nada Modrić (54), umirovljenica:
Zadovoljna sam. Ono što mi treba u
pogledu zdravstvene usluge, to i dobijem. Sreća da puno ne posjećujem
liječnike.
novine
Tema 27
#
#
+$$$
,
,$#,
B3
$
#
#$
>
$
(2
$
#%C#&D$#
(?/#
)
,/#
#
#
#
(
Partizani i ustaše – podjela
koja (ne) traje
Profesor povijesti Stjepan Marković
pomogao nam je rasvijetliti neke
činjenice o Sinju i Cetinskoj krajini
za vrijeme Drugoga svjetskog rata
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
Iako je Drugi svjetski rat završio prije 65 godina, podjela na partizane
i ustaše kod nekih je još aktualna. A
98 ustaša u cijelom cetinskom kraju
potkraj travnja 1944. g. Treba napomenuti da su ustaše bili samo
oni vojnici koji su položili svečanu
ustašku prisegu i upravo na njih se
odnosi navedeni podatak. Domobranska vojska je bila znatno brojnija, u Sinju je djelovala 15. pješačka
pukovnija
za
zapovjednikom
Potočnikom, ali ona se nikada u punom sastavu nije našla u Sinju. Ukupan broj vojnika NDH
u Sinju nije prelazio
700 vojnika, ali su u
borbi protiv partizana
imali potporu talijanske, a zatim i njemačke
vojske“, kaže Marković
koji nam je potom
iznio neke podatke i
činjenice vezane za
partizane.
Partizanski pokret u
cetinskom kraju jača
tek 1943.g. nakon kapitulacije Italije
kakva je stvarna situacija bila u Sinju
i Cetinskoj krajini za vrijeme Drugoga svjetskog rata? Profesor povijesti iz Sinja Stjepan Marković rasvijetlio nam je neke činjenice.
„Jednostrani prikazi povijesnih
događaja uvijek su bili i ostat će
predmet društvenih podjela. Drugi svjetski rat u Cetinskoj krajini
obrađen je površno i jednostrano, a
nekoliko knjiga komunističke provinijencije ne daju objektivnu sliku
događaja. Nijedna knjiga nastala na tu temu
ne spominje pripadnike
ustaško-domobranske
vojske kao ni njihove
vojne operacije tijekom
rata. Na početku rata
u Sinju je formirana
ustaška 27. bojna kojom je zapovijedao satnik Petar Mikrut. Bojna
nije tijekom rata imala
više od nekoliko stotina
ustaša. Zanimljiv je i
popis ustaša kojeg sam
pronašao u Državnom
arhivu u Splitu na kojem
je po imenu navedeno
„Njihov je broj tijekom 1941. u Cetinskoj krajini zanemariv. Nakon
stradanja Splitskoga i Solinskoga
partizanskog odreda u kolovozu
1941., preostalih desetak partizana
skrivalo se u Đapića stajama iznad
Bitelića. Početkom 1942. njihov je
broj iznosio 40 vojnika. Tek će se u
ljeto 1942. taj broj udvostručiti, a akcije su izvodili iznenadnim napadima, uglavnom u nepristupačnim
planinskim područjima. U rujnu i
listopadu 1942. formirane su dvije
partizanske brigade, ali su njihovi
pripadnici bili vojnici iz cijele Dalmacije. Uskoro će sve brigade s teritorija Cetinske krajine biti povučene
u BiH gdje će sudjelovati u borbama
na Neretvi i Sutjesci. Kalvarija tih
brigada je bila strahovita, ti su cetinski mladići uglavnom izginuli u
zaštiti Josipa Broza. Oporavak partizanskog pokreta u Cetinskoj krajini uslijedit će nakon kapitulacije
Italije u rujnu 1943. kada će stotine
mladića pristupiti partizanskom
pokretu. Ipak, najveći priliv u redove partizana bio je nakon ulaska
te vojske u Sinj, 25. listopada 1944.,
kada su u partizane otišle tisuće
ljudi, vrlo često i domobrani, bez
obzira na politička promišljanja“,
pojašnjava Marković koji se osvrnuo
i na uvriježeno mišljenje da je Otok
bio ustaško, a
Glavice partizansko mjesto.
Mit o Otočanima kao ustašama i
Glavičanima kao partizanima
„Prozivanja kako su Otočani bili
ustaše u svjetlu povijesnih dokumenata kojima jedino treba ukazati povjerenje su gotovo smiješna.
Prema jednom ustaškom izviješću
potkraj ožujka 1944. u Otoku je ukupno bilo 10 ustaša. Domobrana je
bilo znatno više, ukupno 250, što
opet govori kako je to stanovništvo
bilo čvrsto na strani NDH kao
države hrvatskog naroda, ali ne i
na strani ustaša. Sličnu formulaciju
možete
primijeniti
za gotovo cjelokupno
stanovništvo cetinskog
kraja. U redovima partizana, opet prema
ustaškim
dokumentima iz 1944., nalazilo
se oko 500 Glavičana,
što nekima daje povoda za prosudbu kako
je to partizansko i
komunističko selo. Ni
to nije popuno točno.
Znatan broj ljudi iz
Glavica bio je u sastavu
domobranske pa čak i
ustaške vojske“, kaže
Marković.
28
novine
Tema
Mnogi događaji u partizanskoj literaturi nisu spomenuti
„Mnogobrojni događaji nikad u
partizanskoj literaturi nisu niti
spomenuti. Koliko čitatelja poznaje
veliku bitku za Sinj u rujnu 1943.,
kada je jedna bojna njemačke vojske
u suradnji s nepotpunom bojnom
ustaša razbila napad pet partizanskih brigada na Sinj? Više od tri tisuće
partizana doživjelo je težak poraz
u samo jednoj noći i jednom danu.
Prešućivanja i izokretanja nisu ono
najgore što se može napraviti kada
govorite o povijesnim događajima.
Puno gore su krive optužbe i masovni zločini kojih je u Cetinskoj krajini
bilo i previše. Za ovu prigodu izdvojit ću događaje masovnih pokolja
u potkamešničkim selima u ožujku
1944. i na Podima potkraj svibnja
1944. U pohodu koji je imao prvenstveni cilj uništiti partizane koji su
se nalazili u svim mjestima na lijevoj
obali Cetine nizvodno od Hana,
njemačka je vojska u suradnji sa
četnicima (nije dvojben ovaj podatak) ubila više od 1400 Hrvata. Za ovaj
zločin su među ostalima optužene
i ustaše, a da ni jedna ustaška postrojba nije bila na mjestu pokolja u
trenutku njegovog izvršenja. Partizanske su postrojbe izvršile i strahovit zločin nad zarobljenim ustaškodomobranskim vojnicima nakon
bitke za Aržano u svibnju 1944. Više
od sto zarobljenih vojnika je bačeno
u Markovića jamu na Podima iznad
Graba. Zločine su počinile i ustaše,
ali su njihovi zločini puno manjeg
obima od partizanskih. Zločine je
opisao zarobljeni ustaški zapovjednik Mirko Bilobrk, a radi se o nekoliko
desetaka ubijenih ljudi, uglavnom u
zloglasnoj Redžiji. U vezi ovih podataka sigurno će biti polemike, ali svi
oni koji optužuju za zločin bilo koga
moraju i navesti konkretan zločin i
njegovog počinitelja jer zločin ima
svoje ime. Samo se na ovakav način
može razgovarati o povijesnim
događajima. Tek kada povijesna znanost rasvijetli događaje nestaju prijepori i besmislene svađe. Tek onda
i upoznajemo ljude jer ako se netko
divi zločinu i njegovom počinitelju
bez obzira o komu se radi, pokazuje
svoj ne samo politički nego i ljudski
svjetonazor".
rekao je na kraju Marković.
Predsjednik SABH-a Sinj Ante Veselica: „U ratu nastaju
ugradio u temelje svoje državnosti. i pobjednik i poraženi. Stvari koje
Ante Veselica, predsjednik sinjske podružnice SABH-a (Savez
antifašističkih boraca Hrvatske ) kaže
kako je antifašizam skup demokratskih vrijednosti a ne ideologija. "Te
vrijednosti je cijeli demokratski svijet
Kad je 1941.g. počeo Drugi svj. rat
Pavelić je instaliran uz pomoć Hitlera u Hrvatsku. Za uzvrat je Italiji i
Mađarskoj prodao dijelove
zemlje. Ustaški režim je u
biti bio zločinački. Kad su
se Srbi digli Lici na ustanak
27. srpnja 1941.g. treba znati
i podatak da ih je prije toga
od strane ustaša već bilo
ubijeno oko 40.000. Je li vi
smatrate da nije bilo partizanskih zločina? U ratu kao
oružanom velikom sukobu
postoje kolateralne žrtve.
Ne poričem da nije bilo i s
partizanske strane akcija
koje su rezultirale ubijanjima. Metode su iste ali ciljevi
različiti. Naravno da osuđujem svaki
zločin, ali napominjem u ratu ima
su se događale pojedinačno za vrijeme rata ili u poraću su za istragu
i osudu. A što je s Bleiburgom? Na
konferenciji na Jalti dogovoreno je
da poražene snage fašističkih sila
9. svibnja 1945.g. trebaju položiti
oružje inače će se tretirati kao teroristi. Ponavljam u ratu je kao i u
ljubavi, dopuštena su sva sredstva.
Četiri godine se ratovalo i bilo je
velikih bitaka, a u tim događanjima
bilo je sigurno i zločina te stradavanja nedužnih. Kako komentirate
podatak da je u Otoku bilo manje
ustaša nego što se pričalo jedno vrijeme? Morate znati i podatak da su
partizani za vrijeme rata često prelazili preko Otoka na Vrdovo i druge
lokacije gdje su imali svoje jedinice.
U Otoku je često bilo i prihvata i
smještaja i tamo su partizani naila-
ANKETA Je li vam bitno tko je u obitelji bio na čijoj strani u 2. Svjetskom ratu?
Priredio: Žarko Kodžoman
Tonija Poljak (18), kozmetičarka:
Nije mi bitno, mladi se ljudi time
ne bi trebali opterećivati.
Jakov Hržić (19), vozač motornog vozila:
Antonio Glavinić (40),
elektrotehničar:
Nije mi to bitno. Boli me briga.
Time se ne opterećujem.
Bitno je, to me zanima. Bitno mi je
da nije bio na strani agresora.
novine
Tema 29
Jedan od najstarijih stanovnika našeg kraja, Josip Šabić (96), iz Brnaza prisjetio se nekih
događaja iz Drugog svjetskog rata. On je i svjedok nekih događaja o kojima je govorio profesor
Stipe Marković u temi ovog broja Sinjskih novina.
SJEĆANJA JOSIPA ŠABIĆA
Razgovarao: Vito Perić
Foto: Vito Perić
U Drugom svjetskom ratu na našim
prostorima bilo je kao i svugdje i uvijek gdje su se vodili ratovi tragičnih
razmjera. Josip Šabić, vitalni
96-godišnjak kojeg pamćenje još uvijek dobro služi, godinama je bilježio
razne događaje iz svog zanimljivog
života koji možda jednog dana budu
objavljeni u tiskanom izdanju. Pozvao nas je da nam ispriča nekoliko
priča iz rata prije 57 godina.
"Kad je talijanska vojska okupirala
Sinj 1941.g. sloboda kretanja bila je
ograničena do 6 sati poslijepodne.
Morali smo svi rano u kuću, stoku
uvesti u štalu, a tko bi se zatekao vani
bio bi odveden u logor. Na 1. svibnja
1943.g. karabinjeri su uhapsili Marka Panzu, Joska Vučkovića i mene.
Doveli su nas u orlanu gdje je bio
ustaški stan. Iziđe pred nas logornik
Mirko Bilobrk i pita mene zašto sam
tu. Ja odgovorim da ne znam zašto
su me doveli, a on odmah zapovjedi da me puste. Mislim da je na
tu odluku utjecalo naše poznanstvo iz školskih dana
u klasičnoj gimnaziji.
Poslijepodne su pustili Panzu i Vučkovića.
U rujnu iste godine
ponovo me hapse
Talijani i pale moju
kuću, te kuće mojih
stričeva. Uhapsili su
još neke iz sela i tražili
one za koje su imali informaciju da su
otišli u partizane. Nas
su opet vodili u Sinj
i ispred Čatipovića
kuće u Manzanovoj
naiđu njemački vojnici. Zapovjedili su da stanemo i počeli
razoružavati talijanskog oficira i vojnike. Mi smo bili zadnji u koloni i
tu pomutnju smo iskoristili te preko
visokog zida od sjemeništa pobjegli
na Štaliju i sakrili se u jednoj kući.
Italija je kapitulirala i Nijemci su
preuzeli vlast. U tom razdoblju (prva
polovica rujna op.a.) doznali smo da
se oko Sinja koncentriraju partizanske snage, 3. Krajiška brigada koja
se sprema osloboditi grad. Sklanjali
smo se jer je stigla poruka "Nek se
spašava kud ko može". Otišao sam
s obitelji u Košute, a po povratku u
Brnaze nakon nekoliko dana našli
smo sve rastvoreno po kući. Otišli
smo u Stipe Vučkovića i zatekli četiri
Nijemca kako piju vino. Stipe nam je
šapnuo kako su dan prije ubili Božu
Vučkovića i zakopali ga na podvornici. "Ajte u Sinj ako vas puste na
bloku. Čuo sam da kod Malbaše pale
i
ubijaju.“
-rekao nam
je Stipe. Na
bloku je bilo
puno svijeta,
ali
ustaše
nisu puštali
u grad. Molili smo da nas
puste da se
sklonimo jer
su Nijemci
palili i ubijali po Brnazama. Došao je
satnik Kruno
Fuštar i zapovjedio da
nas
puste
pa smo se sklonili kod obitelji Bože
Miluna. Uskoro su partizanske
snage, počele akciju oslobađanja
Sinja. Nijemci su preko Trilja poslali pojačanje iz Imotskog. Partizani su minirali most, no njemačke
snage su se prebacile pontonskim
mostom preko. Partizani su se nakon borbi povukli uz gubitke“, priča
barba Josip. On je 1944.g. uhićen te
odveden u zloglasnu Ređiju. "Tamo
su me u podrumu mučili. Bilo je
stotinjak zatvorenika, đaka, žena i
odraslih muškaraca. Ispitivali su, a
pri ulasku u sudnicu nisam pozdravio ustaškim pozdravom pa su počeli
tući i to hrastovim matracima. Jednu
večer je u zatvor upao jedan ustaški
vodnik i povikao: "Ja sam Marko
Dokaza, stižem sa istočnog fronta,
sad ću vas klat!". Suprotstavio mu
se drugi vodnik Ante Vukušić i rekao
kako on odgovara za ljude tu večer
i potjerao ga. Ustaše su u Ređiji
ubili nekoliko osoba, a ispitivali su
i mučili 12 dana. Bilo je i mučenja
strujom i to žicom kačenom za
spolne organe,“ priča Josip. Nakon
što je 24. svibnja završeno suđenje
odlukom prijekog suda strijeljani su
domobrani i domobranski časnici, a
jedna skupina zatvorenika u kojoj je
bio i Josip upućena je u Jasenovac.
No, u Splitu dok su čekali transport
za logor počelo je bombardiranje
savezničkih snaga. I tako su se izvukli, te potom prešli u partizane. Barba
Josipa najviše boli to što je nečijom
nerazumnom odlukom 1990.g. uklonjen spomenik žrtvama rata koji
se nalazio ispred Doma mladih u
Brnazama. „Nije to spomenik nekom
velikanu ili političaru. To je spomenik
tuge i bola koji govori o onome što je
okupator u Brnazama napravio od 6.
do 22. rujna 1943.g. Kroz to razdoblje
su pobili 39 žena i muškaraca i zapalili 69 kuća. Započeli su talijanski vojnici, a dovršili njemački. Stradao je i
svećenik, fra Rafo Kalinić koji je nakon što je obavio vjerski obred nad
jednim od stradalnika koji je umirao,
po povratku kod Malbašića upozorio Nijemce da ne bacaju žive ljude
u zapaljene kuće i sam doživio sudbinu tih nesretnika, te skončao život
u vatri jedne zapaljene kuće“, rekao
nam je na kraju barba Josip Šabić.
Inače odlukom ondašnjih vlasti
spomenik od bronce težak 1300 kg
srušen je i prebačen u Trgosirovinu
odakle mu se gubi svaki trag
Kultura
novine
Tanja Mravak održala je promociju svoje knjige, zbirke priča naslova “Moramo razgovarati”. u
splitskom klubu Quasimodo. Promocija je održana 11. listopada u okviru programa Bookvica.
Oni koji su bili, a bilo je puno našeg svita, kažu da je bilo super i ugondo i ležerno i sve što ide uz
to. Tanja Mravak nam je ljubazno ustupila jednu priču iz svoje nagrađivane zbirke, pa evo čitajte
i guštajte.
30
Sreća
Jutros sam srela Domagoja. Domu.
Sjedili smo zajedno u trećem srednje. Doma mi je bio drag. Govorio
je da je njemu studiranje sranje, da
je to najmanje pet godina bez love.
Pričao je o diskontu pića.
To ne mo’š falit. Sagradiš neku
kocku, il još bolje kvadar. To je lako.
Taj kvadar će mi bit skladište. Tribat
će mi još dva kvadra kad malo bolje
razmislin. Jedan za neku kancelarijicu, a drugi za zahod. Eto, to ću posli
srednje. Sagradit ću tri kvadra i držat
jeftino pića.
Poslije srednje smo se udaljili. Znam
da je studirao povijest. Jutros smo se
sreli u gradu, na kiosku. Doma je kupio cigarete i oglasnik.
O, di si drugarice stara.
Otišli smo na kavu. Doma je nedavno
diplomirao.
Eto, malo se oteglo. Radio san.
Vozio je klijente jedne kozmetičke
kuće s aerodroma i na aerodrom.
Malo je i prodavao iz njihovog kataloga, nudio kolegicama na faksu
šminku po nabavnoj cijeni. Onda je
zapisivao stanje električnih brojila u
nekoliko kvartova.
Tu san ti se satra. Jebame pas ako
mi nije bilo draže dilat šminku. Evo,
na primjer, jesi ti znala da se kod
jedno…pa neću te lagat…sedandestipet posto brojila brojevi vide do
pola? Recimo, evo, kako izgleda broj
šest. Aj zamisli. E, aj ga sad zamisli
pola. Od doli. Jesi zamislila?
Jesan.
E, aj sad zamisli kako izgleda osan.
Isto polovicu. Jesi li?
Jesan.
Eto, jel tako da kad in odsičeš gornju
polovicu izgledaju isto?
Pa je.
I sad ti znaj jel šest il osan. Majke mi,
to me satralo.
Onda je kupovao sireve i kobasice
u Mađarskoj i prodavao ih kad bi
došao kući. Kaže da je nudio i majci
da se uključi u biznis, ali ona mu je
govorila: Uči sinko, ostavi se sireva.
Da san mislila da prodaješ sire, poslala bi te u planinu, a ne studirat.
I tako, sad san se vratio. Ima dva
miseca. Našla mi stara posa u školi.
Pa kako ti je?
Pa nako. Grozno.
Vrtio je vrh cigarete po rubu pepeljare.
Grozno je.
U srednjoj smo bili bliski. Pušili smo
u njegovoj sobi i presnimali kazete.
Tad mi je mogao reći da mu je grozno. Jedva sam čekala da mi kaže da
mu je grozno.
Ma ajde, biće bolje.
Ali kad mi je jutros rekao da mu je
grozno mogla sam reći samo to. I
onda sam se naljutila. Ma ne naljutila, došlo mi je da ga… Što ima govoriti da mu je grozno nakon dvanaest
godina. Ne znam je li imao curu, ne
znam je li mu živ stari, je li položio
vozački. Što mi sad ima govoriti da
mu je grozno?! Sad je gotovo. Što
nije zvao, što me nije potražio kad je
položio prvi ispit. Ilo kad ga je pao pa
da mi onda kaže da mu je grozno. A
ne danas. Nisam znala ni da puši, a
on meni da mu je grozno. Kao da je
meni dobro, jebote!
Ma biće bolje moj…
Stao je pred zadnju riječ. Eto, onda
kad mi je mogao govorit da mu je
grozno, mogao je i dovršiti rečenicu.
Sićaš se ti Rajke i Mitra?
Rajka i Mitar bile su slike u njegovoj
sobi. Stavila ih je njegova majka još
prije nego je to bila njegova soba. Mi
smo im dali ta imena, tamo negdje, u
trećem srednje. Rajka je bila uplakana djevojčica. Djevojka. Ne znam
u stvari, plakala je kao dijete, velike
suze, tugaljivi pogled, ali imala je
grudi. Cijelo jedno popodne davali
smo joj ime. Kao da
dajemo djetetu: Ma
nećemo Anka, Anka
je ona debela Mirova
tetka. I tako, netko
je bila tetka, netko
razrednica,
netko
nečija sestra i oko
sedam je uplakana
djevojka dobila ime
Rajka.
Mitar je bio posebna
priča. Bio je on jedva
vidljivi ribar. Ribario je na neobičnom
mjestu. Polovicu slike
zauzimala je nestvarna geografska forma. Planina koja nije imala
vrh niti se postepeno pretapala u
dolinu, nego je cijela bila visoravan i
negdje na polovini slike naprasno je
presječena. Sredinom te planine tekla je rijeka koja se na tom naprasnom
presjeku pretvarala u vodopad. Rijeka je nastavljala svoj tok na drugoj
polovici slike u mirnoj dolini, a tu je,
u sjeni neke vrbe, pecao Mitar. Mitar je lakše dobio ime. Na pozadini
slike pisalo je Mitar. Nekoliko pitanja
mučilo nas je u vezi te slike.
Gdje je to?
Kako to da ovoliki vodopad ne pršti?
Zašto Rajka plače?
Odgonetnuli smo jedino ovo zadnje,
a razlog je bio Mitar. Rajka je plakala
za Mitrom.
Sićan se Rajke i Mitra.
E, pa radi Rajke i Mitra mi je grozno.
Kad se vratio kući par dana mu je
bilo dobro. Majka je kuhala, pekla
kolače, hodala na prstima. I sve je
bilo u redu dok on nije kupio televizor. Tu su, kaže, počela sranja: Pa
šta se ti moraš odvajat, pa zašto ne
gledaš televiziju s materon… Kaže
da mu se stara strašno uvrijedila.
I nekako bi ona i pribolila televiziju
da nisan maknio Mitra. Jebi ga, nisan
ga više moga gledat. I maka san ga.
Jesan. Stavio san ga ispod skalina.
Tamo di si se sakrila. Sićaš se?
Sićan.
I popizdila je. Da šta ću ja micat stvari
po njezinoj kući, da je to njoj poklonio didov brat, da se vratin odakle
san i doša. A odakle san doša jebate?!
Da san studira deset godina, da se
nisan oženio, da su se sva stričeva
dica oženila, da san ja uvik bio na
svoju ruku, da je ćaća od sramote
umro. I onda san puka skroz. Skinio
san i Rajku sa zida, stavio je ispod
skalina, mater se uvatila za glavu, a ja
san reka: Evo, nek je bar neko sritan!
Nasmijala sam se. Domagoj je
usrećio Rajku i Mitra.
Baš dobro šta san naletio na tebe.
Zna san da će tebi bit drago.
novine
Kultura 31
Državni lopov u Zagrebu
###+/
$
#
#
#$
#
2
#@
$(
3#
$#
,
1
#4
#/
)
.
E(
Puškara- Kikija te Damir Alebić kao
čuvar zatvora Jozo, pred dvjestotinjak gledatelja, odigrali su komediju
u dva čina, te na svojstven način
dokazali aktualnost Hadžićevog
djela.
Piše: Ivan Bota
Foto: Ivan Bota
U organizaciji Kluba Sinjana u Zagrebu u subotu 16. listopada 2010.
u kino dvorani studentskog doma
Stjepan Radić održana je kazališna
predstava Državni lopov autora
Fadila Hadžića, u izvedbi Pučkog
kazališta Sinj. Odlična glumačka
trojka: Željko Viculin kao Mirko
Kutleša, Sašo Miletić u ulozi Srećka
Predstavi su nazočili g. Miro Laco,
izaslanik gradonačelnika Zagreba
g. Milana Bandića, predstavnici
Hrvatskog sabora kulture te sam
autor predstave g. Fadil Hadžić.
Oduševljeno gledateljstvo pozdravilo je izvođače dugotrajnim pljeskom,
a u ime Kluba Sinjana riječi zahvale
uputio im je potpredsjednik Kluba
Ivan Bota, pozdravivši sve prisutne. Željko Viculin u ime Pučkog
kazališta Sinj, umjetničkom slikom,
Sinjske slikarice Marije RadovićCvrlje, zahvalio se Klubu Sinjana na
dugogodišnjoj suradnji. Najveće pohvale glumcima uputio je i sam autor predstave g. Fadil Hadžić, impresioniran izvedbom Sinjskih amatera.
32
novine
Kultura
GALERIJA SIKIRICA ŠTO JE PROBLEM, A ŠTO DOBRO.
Što je s galerijom Sikirica. Radi li,
ima li se tu što vidjeti, hoće li biti
novih projekata, izložbi, programa.
Hoće li zaživjeti i postati mjesto gdje
će osim stalnog postav biti i prostora
za mlade sinjske umjetnike ili goste,
etablirane stvaratelje. Napravili smo
malo istraživanje i zamolili ljude iz
struke da nam kažu što je problem a
što dobro u priči oko galerije.
PROBLEM
1. Cijeli projekt predugo traje. prošlo
je godinu i pol otkako je napravljen
prvi postav.
2. Puno umjetnina je još u
zagrebačkom ateljeu i neke nisu
adekvatno spremljene pa kisnu u
dvorištu.
3. Nije napravljeno ništa po pitanju skladištenja donacije , a među
umjetninama su i gipsani odljevi
visoki i do 3 metra, pa se postavlja
logično pitanje postoji li adekvatan
prostor za smještaj.
4. Treba angažirati još stručnih osoba
osim trenutno jedne koja povremeno
obavlja poslove vezane uz projekt.
5. Popis i restauracija, tehnički elementi i umrežavanje s ostalim galerijama su također važni
I na kraju struka smatra da galerija
ipak treba raditi. Naime ovo ljeto
je bila otvorena a dolaskom jeseni
ponovo je zatvorena za posjetitelje.
DOBRO
1. Dobro je što je
galerija otvorena.
2. Dobro je što gradska vlas kontaktira
struku i uvažava njeno
mišljenje
3. Dobro je što postoji (doduše usmeno)
obećanje da će se cijeli
projekt pokrenuti.
4. Dobro je što sam
prostor koji je trenutno u funkciji zadovoljava izložbene standarde.
NAŠA MAŠA NAJBOLJA MLADA HRVATSKA FILMAŠICA
MAŠA BOROVIĆ OSVOJILA PRVU
NAGRADU NA MEĐUNARODNOM
FESTIVALU SREDNJOŠKOLSKOG
FILMA “FOUR RIVER FESTIVAL” U
KARLOVCU
Piše: Vito Perić
Foto: Vito Perić
Početkom rujna već 15 godina u
Karlovcu se okupljaju mladi filmski stvaratelji iz Hrvatske i svijeta.
Uz Filmsku reviju za mladež već
tri godine u gradu na četiri rijeke
održava se i međunarodni festival srednjoškolskog filma na kojem
je ove godine sudjelovalo oko 150
srednjoškolaca iz gotovo cijelog svijeta. u toj konkurenciji naša mlada
sugrađanka Maša Borović sa Suhaća
osvojila je prvo mjesto svojim animiranim filmom “Knjiški čovjek“ u
trajanju od jedne minute i 15 sekundi. Voditeljica projekta bila je njena
profesorica Vanja Škrobica. Maša
inače polazi drugi razred srednje
škole likovnih umjetnosti u Splitu,
smjer kiparstvo, ali sudjeluje u nizu
projekata koji se rade u školi pa tako
i u filmskoj radionici. “Film sam snimila iz dosade. Jedno poslijepodne
ostala sam kući jer je padala kiša i
nisam mogla u grad. Baka je kuhala
biže što se dijelom, odnosno zrnom
vidi i u mom filmu, a ja sam sjedila za
stolom i prelistavala lektiru, Zlatno
tele i Ilijadu. I onda sam počela crtati
jednog čovječuljka koji hoda i trči po
stranicama, uzela svoj mali CANON
digital IXUS 86015 i tako je nastao
film,” ispričala nam je Maša kako je
stvoren prvonagrađeni uradak. Ona
je već prije također dobila priznanja od organizacije Human Rights
Watch za jedan kratki film, a inače
sa svojom ekipom u Splitu trenutno
radi na kratkom igranom filmu. „Boravak u Karlovcu bio mi je jedno divno iskustvo. Upoznala sam mnogo
zanimljivih ljudi, a za nagradu koju
sam osvojila u domaćoj konkurenciji dobila sam paprenjake i prirodne
sapune. Ti darovi su me baš razveselili,” rekla je na kraju mlada filmska
stvarateljica koja ima namjeru nakon završene srednje škole upisati
umjetnički studij. Eto pričekajmo,
poželimo joj sreću i možda za nekoliko godina Sinj dobije prvu filmsku
režiserku ili kiparicu.
Postavljanje oznaka na
spomeničku baštinu Sinja
U cilju očuvanja našeg kulturnog
nasljeđa na građevinama koje su dio
spomeničke baštine Sinja, postavljene su oznake Ministarstva kulture
RH pod nadzorom Uprave za zaštitu
kulturne baštine Konzervatorskog
odjela u Splitu.
Mesingana ploča postavljena na
Muzeju Cetinske krajine Sinj
Sinjski Grad – oznaka Ministarstva
kulture RH postavljena na zapadnom ulazu sinjske tvrđave Grad.
Mesingana ploča postavljena na
Muzeju Cetinske krajine Sinj
Sinjski Grad – oznaka Ministarstva
kulture RH postavljena na zapadnom ulazu sinjske tvrđave Grad.
novine
Zanimljivosti 33
!"F5"G"59F!"A@!H2G79GH"79329!5G9"94G3"7G92"A2"+"?9A395!9
A G -F5! G !F9? 5GF"?, F5! 2!+9, I9?G G !79B.( !F! 97! ?9!"79 952G G 2GA! A
3"52!HA92G@A5!5GGA@9792!@H"7"2"93"?5GF9"?,+!!A3GF9??!GG"?9
?"+G"?3"@!594!HGJ9!
„Želio sam ostvariti svoja maštanja i
čini mi se da sam u tome uspio“
Piše: Iva Milanović-Litre
Foto: Tina Žaknić, model Josip Tešija modna agencija MIDIKENN,
make-up Marija Koprtla, projekt ON 2009
Vodeći malenu trgovinu trikotaže
u Brnaškoj ulici u Sinju maštao je
o izazovnom svijetu visoke mode.
Tek malo hrabrosti i odvažnosti
bilo je dovoljno da svoj san pretoči
u stvarnost i zakorači u europski
svijet modnog dizajna. Ako još niste
pogodili, riječ je o Josipu Tešiji, bolje
znanom kao Tešo, koji je sinjsku
adresu prije pet godina zamijenio
zagrebačkom, a u međuvremenu je
životno i modno prošetao i preko
Milana, Beča, Zuricha ,Hamburga,
Pariza, Barcelone i Madrida. Danas
radi za modnu agenciju Midikenn,
zaštitno je lice manifestacije Modni
ormar i vodi prodajni salon Kuću hrvatskog modnog dizajna.
- Još dok sam živio u Sinju prijateljica, svjetski super model Ksena
Loredana Županić, me pozvala u
inozemstvo i rekla mi da imam potencijala. Odmah sam je upozorio
na svoje godine, ali ona je naglasila
kako to kod muškaraca nije prepreka. Tako je počelo. Oduvijek sam volio modu, a danas je živim – otkrio je
Josip na početku razgovora.
Žene se ne pita za godine, ali kod
muškaraca to pravilo ne vrijedi.
Nije baš uobičajeno da model karijeru počne graditi u četrdesetima, no
Tešiji to očito nije bila prepreka.
- Drago mi je da sa 42 godine života
mogu stati uz bok mladim manekenima i modelima koji nose svjetske
revije. Mislim da godine ništa ne
predstavljaju. Najstariji aktivni model danas je Carmen koja je 1945. bila
na naslovnici Voguea, a i sa svoje 83
godine izgleda fantastično. Ja sam
postigao uspjeh u nekoliko godina
zahvaljujući zanimljivom tijelu i licu,
ali ponajprije mršavosti. Mi Sinjani
imamo jedan problem, a to je odvajanje od Sinja i roditelja. Ne mogu
shvatiti zašto je to tako, ali i meni je
bilo teško, preteško otići. I sad me
srce vuče dolje, no prevagnuo je izazov. Nisam želio jednoga dana žaliti
što nisam pokušao postići nešto u
svijetu mode. Želio sam ostvariti
svoja maštanja i čini mi se da sam u
tome i uspio.
Kroz ovih pet godina Josip je radio s
brojnim poznatim imenima svjetske
i hrvatske modne scene. Oni su ostavili svoj dojam na njega, a i on na
njih.
- Najteže je raditi s našim dizajnerima jer previše kompliciraju.
Previše
više je podjela i manipulacija,
a, ali ja radim s iznimno
talentiranima
ntiranima i velikim kreativcima.
ima. Slobodno mogu reći da
sam
m muza Nadi Došen, Mileni
Rogulj,
ulj, Ani Kujundžić, Tomislavu
Jerčiću
iću i Ivanu Midžiću kojemu
sam
m zaštitni muški model za nakit. Čak sam imao čast pokloniti
njegov
gov nakit i družiti se s Pet Shop
Boysima.
sima. Radio sam mnogo i u
inozemstvu,
zemstvu, a posebno moram istaknuti
nuti Nijemce. Veliku suradnju i prijateljstvo sam izgradio s
Nu-Nu-comp
Nu-comp iza kojega se krije
dizajner
Ibrahim-Alexander
ajner
Yuksel.
sel. To je dizajner koji radi
najbolje
bolje korzete za čiju je izradu
potrebno
rebno trideset dana
rada
a s brokatom, svilom
i kromiranim
romiranim čelikom.
Produkt
dukt naše suradnje je i
fotografija
grafija koja je osvojila
la prvu nagradu
du na
jednom
natjecanju
u Beču
eču
i objavljejena je
eu
njemačkom Vogueu što smatram
svojim vrhuncem.
Ma koliko se pričalo o povratku oblina na modne piste, nema dvojbe
da je modni svijet usko vezan uz
mršavost. Na mršavim (naravno
ne anoreksičnim) manekenkama
i manekenima dizajnerska odjeća
mnogo bolje izgleda, stoga mršavost
nikada neće izaći iz mode.
34
novine
Zanimljivosti
Josipova prednost je ta što nikada
nije imao problema s kilogramima
iako se ne brine previše (i ovaj smo
razgovor zasladili čokoladnim napolitankama). U teretanu je ušao
jednom i, kako kaže, prepao se tih
„strojeva“.
- Sve mogu zahvaliti genetici. Mnogi
su uvjereni i da sam na botoxu, ali
nisam. Održavam osnovnu higijenu
i ne idem spavati bez Nivee. To je
sve.
Najnoviji i u mnogočemu najzahtjevniji njegov projekt je kampanja
u čast prerano preminulom Alexanderu McQueenu, kralju londonske
modne scene i jednom od najtalentiranijih i najteatralnijih dizajnera
ikada. Izabran je u konkurenciji od
tisuću modela.
- Što se tiče pret-a-portera ili haute
couturea, on je za mene dizajner broj
jedan. U njegovim su kreacijama
vladale hladnoća i smrt, ali sa stilom
i neviđenom ljepotom. Velika mi je
čast raditi hommage McQueeneu.
Na fotografijama sam sa zmijom jer
je on inspiraciju crpio upravo iz zmijske kože. Posljednja njegova kolekcija bila je posvećena podmorju i sve
uzorke i printeve na odjeći radio je
od morskih zmija – priča Tešija koji
je za potrebe kampanje u srpnju,
na 40 stupnjeva Celzijevih, pozirao
ogrnut četiri metra dugačkim burmanskim pitonom.
- Nije me bilo strah. Pitonka Zoe i
ja smo se lijepo družili tih par sati,
a i navikao sam jer su snimanja
s egzotičnim, ponekad opasnim
životinjama postala moja specijalnost. No, ovako nešto sigurno za
života neću ponoviti.
Kako se ne boji izazova, dapače
privlače ga, prošle je godine
sudjelovao u projektu poznate
vizažistice Marije Koprtle „Muška
šminka“.
- Ne smijemo zaboraviti da se veliki
broj muškaraca u zapadnom svijetu
šminka. Šminkaju se prije televizijskih nastupa, a vodeći političari su
24 sata pod teškom šminkom, kao i
direktori velikih koncerna kako bi
izgledali uvjerljivije, bolje, mlađe.
Kako bi prikazali upravo to suvremeno muško šminkanje napravili
smo petominutni dokumentarni
film. Nije bila riječ ni o kakvoj feminizaciji već o higijeni.
Zbog njegove osebujnosti, intrigantnosti i zanimljivog, dinarskog oblika
glave s velikim mogućnostima transformacije, agencija Midikenn Josipa
ne gleda kao običnog modela već ga
žele proglasiti prvim art modelom
Jugoistočne Europe. Tešija pak,
sakuplja sve materijale i jednoga
dana planira napisati autobiografiju.
Za kraj je samo dodao:
- Ovaj intervju posvećujem nedavno
preminuloj Gordani Delaš – Gogi vrhunskoj sinjskoj krojačici koja bi, da
je imala tu priliku, sigurno postala
veliko ime u svijetu mode i dizajna.
novine
Zanimljivosti 35
MARA BUBA-MARA SREĆU DIJELI
Piše. Vito Perić
Foto: Vito Perić
Marija Jadrijević Tomas, vlasnica
kioska “Buba-mara” u Glavičkoj
ulici na dijelu gdje se račva cesta
za Gornje i Donje Glavice postala
je dobra vila mještanima Glavica.
Naime, odavno nije zabilježeno da
je jedno prodajo mjesto Hrvatske
lutrije u tako kratkom razdoblju od
dvije godine donijelo sreću onima
koji igraju igre HL-a. “Prvi veliki dobitak ostvaren je 31. svibnja 2008.g.
i to na Lotu 7/39 u iznosu od 5 milijuna kuna. Izvučen je jack-pot. Zatim smo imali 15. 2. 2010g. .dobitak
na Bingu plus i to 58.670 kuna i automobili VW Polo. I sad nedavno,
odnosno 13. 9. ove godine izvučen je
Bingo 36 u iznosu od 256.900 kuna.
Zanimljivo je da su svi dobici otišli u
Glavice,” priča gospođa Marija koja
je prije 16 godina u poslovnom prostoru jedne obiteljske kuće uz samu
cestu kod Malorića otvorila kiosk u
kojem je bilo i uplatno mjesto Hrvatske lutrije. “prije nije bilo ovako
velikih dobitaka. Znalo se dogodit da
igrači pogode koju peticu ili šesticu,
ali u zadnje dvije godine zaista pravo
čudo. Možda je jedna od razloga što
mi se kiosk nalazi preko puta kapelice Svetog Ante pa možda i on donosi sreću igračima,“ nastavlja priču
gospođa Marija. Ona naravno prema
pravilima ne može otkriti identitet
sretnih dobitnika, a i sama kaže da
to nije baš pristojno. “Raduje me
što su to dobili naši ljudi. Ionako se
uvijek brzo dozna tko su sretnici. A
što se tiče njih samih oni su zaista
sretni u ovim teškim vremenima
i neka im je s blagoslovom,“ kaže
simpatična gospođa Marija. Inače
kada je nedavno izvučen zadnji dobitak ona nije ni znala za to da je
njeno prodajno mjesto opet donijelo
nekome sreću. “Ja vam svaki puta
na TV-u gledam i pratim rezultate
izvlačenja, a evo ovaj zadnji sam baš
preskočila. U gradu se već pričalo
da je opet izvučen dobitak i svi su
komentirali da je sigurno u mom
kiosku. Kada je osoba koja je dobila
novac i auto saznala za to tri puta je
dolazila provjeravati jer nije vjerovala od sreće. Inače nekakvo nepisano pravilo je da se veliki dobitak ne
može ponoviti na onom prodajnom
mjestu gdje je već prije izvučen dobitak, ali vidite kod mene to pravilo
ne vrijedi. A još jedna zanimljivost,
ja uvijek pratim izvlačenja na TV-u a
baš ta tri puta kada su izvučeni ovi
veliki iznosi nisam gledala TV,“ rekla
je na kraju gospođa Marija. Kada
smo je pitali kako su se ponašali
dobitnici, jesu li bili galantni prema
njoj i njenom osoblju nakon što su
saznali za dobitke samo je tajanstveno odgovorila: “A neki jesu, a
neki nisu.”
36
novine
Sport
Priredio: Žarko Kodžoman
ŽRK Sinj
Neno Rogulj više nije trener seniorki
ŽRK Sinj, a na toj poziciji privremeno ga je naslijedila Ljiljana Borozan. Nova pomoćna trenerica je
Marija Borozan koja se ostavila profesionalnog igranja u inozemstvu, a i
igra za ŽRK Sinj amaterski. U prva tri
kola 2. HRL – Jug Sinjanke su pobijedile Vranjica u Solinu 23:20, doma
Zadra 34:14, a u gostima protiv Splita
poražene su 25:21.
RK Kamičak
U klub je stigao Marko Šimović iz
RK Solin. U prvom kolu Županijskog
kupa RK Kamičak je izgubio od Splita iako je 15 minuta prije kraja rezultat bio u egalu. U prvenstvu u prva tri
kola 2. HRL - Jug Sinjani su ostvarili
tri pobjede (Jelsa 31:17, Dubrovnik
26:22, Solin 35:29) uz gol razliku +24
i zasjeli na prvo mjesto na ljestvici.
ŽOK Sinj
Počelo je prvenstvo 2. Hrvatske
odbojkaške lige – jug. Odbojkašice
Sinja su u prva tri kola ostvarile dvije
pobjede (Nova Mokošica – 3:1 u setovima, Kaštela DC – 3:0 u setovima)
i poraz (Brda – 1:3 u setovima).
NK Tekstilac
U prvih šest kola 1. Županijske
nogometne lige NK Tekstilac je
zabilježio dobre rezultate. Ima četiri
pobjede (Trogir 1912 3:2, Mračaj 2:1,
Trogir 4:0 i Hvar 1:0), remi (Poljčanin
2:2) i poraz (Jadran iz Supetra 1:3).
8'*"^34
NK Glavice
Novi trener seniora je Mladen
Kalinić. U prvih osam kola 4. HNL –
Jug (B) NK Glavice ima pet pobjeda
(Gusar 2:0, Sloga (M) 3:2, Slaven 2:1,
Vinjani 5:0, Omladinac 1:0), dva poraza (Croatia 0:1, Val 2:3) i remi (Urania 0:0).
Atletski klub Sinj
Radovi na atletskoj stazi su pri kraju. Petar Delaš je osvojio Juniorski
kup Hrvatske u cestovnom trčanju.
Na šest atletskih mitinga na kojima
je nastupio, mladi Delaš je ostvario
pet pobjeda (mitinzi u Rijeci, Splitu,
Plitvicama, Otoku i Karlovcu) i jedno drugo mjesto (miting u Sinju).
Delaš je na spomenutim mitinzina
nastupao pet puta u utrci na pet kilometara i jednom u utrci na deset
kilometara.
Ragbi klub Sinj
Ragbijaši Sinja su u prva četiri kola 1.
Hrvatske ragbi lige imali polovičan
učinak. Pobijedili su Mladost Zagreb
18:7 i Krasicu Vilane 48:26 (mjesto
Krasica kod Rijeke, op.a.), a poraženi
su od Nade 9:89 i Makarske 11:31.
Kadetske momčadi Ragbi kluba Sinj
U-13 i U – 15 plasirale su se u finale
Prvenstva Hrvatske.
Kickboxing klub „Knez“ Sinj
Kickboxing klub „Knez“ Sinj i Hrvatski kickoboxing savez organizirali su
sredinom ovog mjeseca u Gradskoj
dvorani u Sinju Hrvatski kickboxing
kup za uzraste kadeta, mlađih kadeta, starijih kadeta i juniora u semi
i light contactu te "Otvoreni kup
grada Sinja" za juniore u light contactu. Kickoboxing klub „Knez“ Sinj
osvojio je 13 pehara, tri zlatna (Mihael Laco, Antonio Kulaš, Anita Mravak), dva srebrna (Antonio Kulaš,
Gloria Župić) i osam brončanih
(Toni Vučković, Joško Šabić, Robert
Jukić – Br ačulj, Mario krajina, Marko
Milun, Martina Milun, Angela Macan, MArija Buljan).
Tenisač Lovre Župić
Vrlo dobrim nastupom na teniskom
turniru u Ogulinu ovog vikenda ,
Lovre Župić, mladi sinjski tenisač
, pokazao je da pripada u sam vrh
hrvatskog tenisa u svojoj generaciji . On je na dvoranskom turniru
iz ciklusa Prvenstva Hrvatske osvojio treće mjesto , te je nastupom u
polufinalu potvrdio svoj talent. Do
polufinala Lovre je svladao bolje
rangirani tenisače , Omeragića iz
Rijeke rezultatom 6:1,6:1 i Kešinu iz
Metkovića 1:6 , 6:0 , 6:4 .
novine
Sport 37
Željko Sablić: Put do dobrog rezultata je kvalitetan rad
Unatoč lošijim rezultatima u posljednje vrijeme, iskusni napadač Junaka vjeruje u ovu
momčad
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
Jedan od onih igrača Junaka od kojih se najviše očekuje u tekućoj sezoni je napadač Željko Sablić koji se
nakon osam godina vratio u redove
„plavih“.
„Prošlu sam sezonu igrao u Solinu,
a početkom ove sam stigao u Sinj.
Razgovarao sam s predsjednikom
Junaka Ivicom Glavanom, brzo
smo dogovorili uvjete. Važan je faktor bila i činjenica da sam se želio
vratiti doma. S Junakom sam se
dogovorio na godinu dana, naravno
s mogućnošću produljenja daljnje
suradnje“, kaže Sablić.
Nakon dobrog starta u sezonu,
krenuli su lošiji rezultati „plavih“,
porazi od Gorice, MV Croatije, Dugopolja i Croatije Sesveta, bod na gostovanju kod Mosora i domaća pobjeda protiv Haška.
„Dobro
smo
krenuli,
ostali
neporaženi u Imotskom i Suhopolju,
a onda su stvari krenule loše. Nisam
zadovoljan, imamo momčad za
vrh ljestvice. Očigledno još nismo
posložili sve kockice“, kaže Sablić.
Samokritičan, ali i optimističan
„Puno je dva poraza na domaćem
terenu. Poglavito kad se zna da ove
sezone čak pet momčadi ispada iz
Druge lige. Imamo problem s igrom
doma. Lakše igramo u gostima, dobro se postavimo
igrajući na kontre.
Kući moramo biti
efikasniji“, kaže
Sablić koji je i vrlo
samokritičan.
„Stvarno smo u
prva tri kola ostvarili dobre rezultate,
razmišljali
smo o vrhu. A
onda u narednim kolima cijela
momčad nije odigrala na potrebnom nivou. Kao
da se neka sumnja uvukla u nas.
Imamo
problema u pas igri,
u kombinatorici.
Nisam zadovoljan svojom igrom.
Treba uvijek krenuti od sebe.
Nas par je došlo
kao
pojačanja,
ostao je kostur
momčadi, a rezultati zasad izostaju.
Što se tiče mene
osobno, definitivno zasad nisam
ispunio očekivanja. No, duga je sezona, za napredak moramo postati
imuni na kikseve na domaćem terenu i naravno uhvatiti što se može
više bodova u gostima. A put do
dobrog rezultata je rad, rad i samo
kvalitetan rad“, pojašnjava Sablić
koji nije oduševljen kvalitetom
drugoligaškog nogometa.
„Što se tiče kvalitete lige mogu reći
da ovosezonsko natjecanje u Drugoj
HNL nikada nije bilo slabije. Evo, ta
Gorica koja je vodeća u prvenstvu
dobila nas je u Sinju 2:0. Ali, prvo
poluvrijeme smo mi mogli komotno
voditi 2:0. Promašili smo cijeli niz
odličnih prigoda. Kvalitetu imamo“,
kaže Sablić i na kraju nam otkriva
zašto je unatoč promjenjivim rezultatima nepopravljivi optimist.
„Imamo
dobru
atmosferu
u
momčadi, svi smo prijatelji i vlada
harmonija. Iz svega toga trebao bi
proizaći i dobar rezultat. Ponavljam,
imamo kvalitetu za vrh tablice“.
38
novine
Sport
Nakon dobrog starta u prva tri kola,
Junak je zaredao s lošijim rezultatima
Piše: Žarko Kodžoman
Start u novu sezonu 2. HNL je bio
dobar. Tri boda doma protiv Rudeša,
po bod na gostovanju kod Imotskog
i Suhopolja. A onda je stalo. Sinjani
su u narednih šest utakmica (od
četvrtog do devetog kola) ostvarili
tek jednu pobjedu - 3:1 protiv Haška,
četiri poraza – Gorica 0:2, MV Croatia
1:2, Dugopolje 0:1, Croatia Sesvete
0:1 i jedan remi – 0:0 protiv Mosora.
JUNAK – GORICA 0:2
Junak je prvi poraz doživio u četvrtom
kolu prvenstva. Bolja od “plavih”
bila je momčad Gorice koja je slavila u Sinju 2:0. U vrlo izjednačenoj i
pomalo nervoznoj utakmici Junak
je propustio cijeli niz dobrih prigoda. U 20. minutu Barać je nakon
kornera s pet metara glavom pucao
iznad vrata gostiju. U 37. minuti
Sučić je sa samo dva metra pucao
nogom, no raspoloženi vratar gostiju
Koprić sjajno je reagirao. Prijelomni
trenutak zbio se u 53. minuti kada
je Barać krenuo sam prema golu,
no pucao je vrataru gostiju u nogu.
Kazna za propuštene promašaje
stiže u 56. minuti kada je rezervni
igrač Tomislav Pek s udaljenosti 2022 metra pogodio donji desni kut
nemoćnog Runje i doveo goste u
vodstvo. Konačnih 0:2 postavlja strijelac prvog pogotka Pek u 61. minuti.
MV CROATIA - JUNAK 2:1
U petom kolu 2. HNL Junak je
igrao u gostima, a protivnik je bila
MV Croatia. Sinjani su u Slavonskom Brodu izgubili 2:1. Već u prvoj minuti utakmice “plavi” su primili gol. Nakon sudara u kojem je
jedan igač Junaka ostao ležati na
travnjaku, domaćin je nastavio akciju, probio desnu stranu, a Marko
Čanić je udarcem glavom s
pet metara zatresao mrežu
i doveo MV Croatiju u vodstvo. U 45. minuti domaćin
udvostručuje vodstvo. Izveden je korner s desne
strane, u skoku je jedan igrač
“plavih” promašio loptu,
a Tomislav Kljajić ju je sa
samo dva metra sproveo u
mrežu. Sinjani su smanjili
rezultat u 66. minuti kada
Ante Puljiz nakon ubačaja s
lijeve strane udarcem nogom
matira domaćeg vratara.
Unatoč naporima “plavih”
da dođu do izjednačenja, rezultat se
do kraja nije mijenjao, ostalo je 2:1.
JUNAK – HAŠK 3:1
U sljedećem kolu Junak je na svom
travnjaku pobijedio Haška 3:1. Sam
početak utakmice nije mogao početi
bolje. Igrala se šesta minuta kada je
Bože Poljak nakon kombinacije sa
Samardžićem na desnoj strani ubacio loptu pred vrata Haška, a “žabica”
je prevarila vratara Dumenčića
i završila u mreži. Od 18. do 27.
minute raspoloženi Samardžić je
triput ozbiljno zaprijetio, no lopta je
svaki put završila pored vratnice. U
61. minuti odlično je pucao Barać,
no vratar Dumenčić još je bolje intervenirao. Junak udvostručuje vodstvo u 68. minuti. Midenjak je sjajno
prošao braniča, primirio loptu i s
desne strane ubacio u šesnaesterac
gostiju, natrčao je Marko Čulić i
pogodio donji lijevi kut. Samo tri
minute poslije novi gol Junaka.
Ivan Samardžić je svoju odličnu
igru okrunio pogotkom iskoristivši
prethodno pogrešku Tolića. U
75. minuti napadač gostiju Sandi
Hudorović postavio je konačnih 3:1.
MOSOR – JUNAK 0:0
U sedmom kolu uslijedilo je gostovanje u Žrnovnici protiv Mosora.
Završilo je 0:0. Prvo poluvrijeme proteklo je u slabijoj igri s obje strane.
Jedinu konkretniju prigodu imao
je domaćin, Thiago Pinto Borges
pogodio je u 38. minuti stativu. U
drugom poluvremenu bilo je puno
življe. U 63. minuti Junak je bio
najbliži pogotku, Željko Sablić je pucao s 11 metara udaljenosti, s lijeve
strane iskosa, no pogodio je stativu.
U 72. minuti opet prijeti Sablić, no
njegov udarac završava pored vratnice. Deset minuta prije kraja susreta Midenjak šutira iz izgledne sit-
uacije, ali bez učinka, iako je imao
s lijeve strane Puljiza u puno boljoj
situaciji. U 88. minuti sudac je dosudio jedanaesterac za Mosor, iako
su igrači Junaka prosvjedovali zbog
prethodnog prekršaja nad Mandacem. Srećom, udarac s bijele točke
koji je izveo Thiago obranio je vratar
Zlatko Runje i donio Sinjanima bod.
JUNAK – DUGOPOLJE 0:1
U osmom kolu Junak je ugostio Dugopolje. Na Gradskom stadionu u
Sinju pred oko 900 gledatelja gosti
su slavili 1:0. Dugopoljci su mnogo
bolje otvorili utakmicu i u prvih 15tak minuta propustili tri odlične prigode. Tako već u trećoj minuti Alen
Guć iz slobodnog udarca s 23 metra
udaljenosti pogađa spoj grede i stative. U petoj minuti Luka Gusić puca
sa šest metara glavom, no Runje dobro brani. U 16. minuti Hrvoje Balić
sam s pet metara udaljenosti puca
visoko iznad gola Junaka. U drugom
poluvremenu, u 57. minuti, stiže
hladan tuš za domaćina. Ante Barać
je s snažno odapeo s 20-tak metara
iskosa s desne strane, a lopta je ušla
uz samu vratnicu u donji lijevi kut
vratara Runje. Dugopolje je povelo
1:0. Samo dvije minute poslije Junak je umalo izjednačio. Sablić je
prebacio neodlučnog Smodlaku,
Tomislav Brnadić je pokušao spasiti najgore, lagano je okrznuo loptu
koja je na kraju završila na lijevoj
vratnici i odbila se u polje. U 62.
minuti Marko Čulić je odlično pucao iz slobodnjaka, no vratar Smodlaka je kvalitetno reagirao. Dvije
minute poslije novi slobodan udarac
za “plave”, ovaj put s 30 metara,
snažno je odapeo Bože Poljak, ali
lopta je završila u naručju Smodlake.
Do kraja susreta Junak je nastojao
pronaći put do mreže gostiju, ali
bezuspješno.
CROATIA SESVETE – JUNAK 1:0
Nakon gubitka bodova protiv Dugopolja Sinjani su
poraženi i u devetom kolu,
na gostovanju kod Croatije
iz Sesveta. Domaćin je pobijedio 1:0. Jedini pogodak
na utakmici zabio je Jurić u
desetoj minuti koji se, nakon što je jedan igrač Croatije uputio dugu loptu prema
naprijed, prikrao iza leđa
obrane Junaka i udarcem s
deset metara s desne strane
iskosa zatresao mrežu Sinjana.
novine
Sport 39
Joško Ćurković:
!
#
,
Publika je naša prevaga!
Piše: Žarko Kodžoman
Foto: Žarko Kodžoman
Jedan od onih na kome trener
Alkara Boris Poljak temelji uspjeh
momčadi zasigurno je i 32-godišnji
centar Joško Ćurković koji boje
sinjskoga košarkaškog prvoligaša
brani već sedam godina u nizu. Prethodno, u periodu od 2000. do 2003.
g., Ćurković je igrao za inozemne
klubove.
„Da, igrao sam Švedskoj u klubu Eskilstuna Basket, u slovačkoj Nitri, za
slovenski Koper, a u Bosni i Hercegovini za Brotnjo i Posušje. Godine u
inozemstvu bile su vrijedno iskustvo,
ali u Alkaru je najljepše. Nema do
Sinja“, kaže Ćurković koji je prezadovoljan startom u prvoligašku sezonu.
Podsjetimo, Alkar je u prvom kolu
slavio protiv Brod Svjetlosti u gostima 72:71, a potom u drugom kolu
doma protiv Kvarnera 2010 81:68.
„Dvije pobjede u prva dva kola
A-1 lige puno nam znače i daju
nam zamaha. Osobito je vrijedna ova protiv Svjetlosti u Slavonskom Brodu. Otkad sam ja u Alkara
nikada tamo nismo slavili. U toj je
utakmici odlučio kolektiv. Mi smo
igrali dobro, ali ne vrhunski, oni su
odigrali malo lošije, no presudnim
se pokazala činjenica tj. naša vjera
da možemo dobiti utakmicu. Više
smo željeli pobjedu, više smo „grizli“ za nju. Pobjeda protiv Kvarnera
#
#
'K%K,
#
$
u Sinju je očekivana. Uostalom, oni
nas nikada nisu svladali na našem
parketu“, kaže Ćurković koji tvrdi da
im daljnji raspored ide na ruku.
Imamo kvalitetu, imamo širinu
klupe
„Raspored nam u početku nije bio
baš najsretniji, no ovim dvama pobjedama sve se mijenja u našu korist.
Dosada smo uvijek govorili o borbi
za opstanak, no mislim da je sada
vrijeme za stepenicu više. Imamo
ekipu i imamo publiku za ulazak u
Ligu za prvaka. Imati 1000 navijača
na svakoj utakmici, to je fantastično,
nitko se time ne može pohvaliti.
Publika je naša prevaga. Inače, mislim da smo najkvalitetniju momčad
imali baš prije dvije sezone kada
smo ispali iz Prve lige što je ujedno
i najteži trenutak u mojoj karijeri.
Nažalost, tada jednostavno nismo
imali kemije. Sada je puno drukčija
situacija. Imamo deset kvalitetnih
igrača koji ravnopravno konkuriraju
za udarnu petorku, imamo širinu
klupe. Trener Boris Poljak je dobro
složio ovu momčad, imamo kemiju
i odlično smo fizički i psihološki
spremljeni“.
U Ligu za prvaka ulaze četiri najbolje
momčadi iz A-1 lige.
„Mislim da će konačna odluka pasti
između 13. i 15. kola. Glavni favoriti
za prve četiri pozicije su Split koji je
s dolaskom Nikole Vujčića neprikosnoven, Alkar i Brod Svjetlost. Puno
će faktora odučivati u tome hoćemo
li na kraju ući u Ligu za prvaka, no o
nekima u ovom trenutku ipak ne bih
želio govoriti. Moram napomenuti
da smo doveli kvalitetna pojačanja.
Evo, trica Anzulovića odlučila je
dvoboj u Slavonskom Brodu, a protiv Kvarnera je Radić postigao 17
koševa. Obojica spomenutih igrača
dobro su se snašli u Alkara i brzo ušli
u pozitivan ritam“, smatra Ćurković i
nudi optimizam za kraj.
„Nadam se da ćemo ući u Ligu za prvaka i da će se opet vratiti ona dobra
stara vremena iz sezone 1994./1995.
kada su Goran Sobin i društvo harali
parketom i kada je Sinj bio neosvojiva košarkaška tvrđava“.
RASPORED MUŠKE A-1 LIGE 2010./2011. – I. dio
I. KOLO
Subota, 9. listopada 2010.
Brod Svjetlost – Alkar 71:72
II. KOLO
Subota, 16. listopada 2010.
Alkar - Kvarner 2010 81:68
III. KOLO
Subota, 23. listopada 2010.
Borik Puntamika - Alkar
IV. KOLO
Subota, 30. listopada 2010.
Alkar – Vrijednosnice OS Darda
V. KOLO
Subota, 6. studenoga 2010.
Dubrava - Alkar
VI. KOLO
Subota, 13. studenoga 2010.
Split Croatia osiguranje - Alkar
VII. KOLO
Subota, 20. studenoga 2010.
Alkar - Trogir
VIII. KOLO
Subota, 27. studenoga 2010.
40
novine
Čitatelji pišu
Naš vjerni suradnik Slaven Kardoš napisao je zanimljivu priču o vukovima koje često
doživljavamo štetočinama i zvijerima i ponekad imamo neopravdanu averziju prema
tim životinjama.
Piše: Slaven Kardoš
kast, sa blago nijansiranim smeđim
leđima. Na prednjim potkoljenicama ima tamniju prugu. Prosječna
lisice, čagljevi, rakunski pas i australski pas dingo.
Sukob vuka i čovjeka je oduvijek
Već kao mladi učitelj došao sam u
sukob s prosvjetnim inspektorom
jer nisam htio obrađivati bajku
Crvenkapicu. Nije mi bilo drago
djecu «kljukati» nekim događajima
koji će u njima stvoriti averziju prema jednoj životinji i unijeti strah pri
odlasku u prirodu.
Prošle su mnoge godine od tih mojih početničkih dana, ali nažalost
ni danas se svijest ljudi nije puno
promijenila. Vuk je u našim glavama
ostao vuk. A je li to tako?
VUK (Canis lupus) spada u porodicu pasa koja ima 18 rodova
i podvrsta. Središnju vrstu roda
predstavlja OBIČNI VUK , koji je u
velikom broju podvrsta rasprostranjen u paleoartičkom i neoartičkom
području. Najveći je predstavnik ove
porodice. Boja i veličina mu varira
od sjevera Zemlje prema jugu, od
bijele, preko sive do crne. Na sjeveru
dosegne težinu do 41 kg, a na jugu
manje. Naš vuk je uglavnom siv-
težina mu je oko 31 kg. Za razliku
od drugih srodnika ima duge noge
u odnosu na tijelo pa je dobar trkač
i može prevaliti velike udaljenosti.
Areal njegova kretanja je oko 100
km. Živi u čoporu sa generacijama
različitog uzrasta, a podliježu dominantnoj ženki i mužjaku. Uljeze ne
podnosi i ubit će i pojesti vuka koji
se pokuša ubaciti u njihov čopor.
Najjači je predator na ovim prostorima. Iako je veoma lukav, adaptivan i plah, stoljetno proganjanje i
rivalstvo sa čovjekom dovelo ga je
do ruba istrebljenja. Srodnici su mu
U ovim našim prostorima vuk je
oduvijek bio u sukobu sa čovjekom.
U brdsko planinskom dijelu našeg
zavičaja čovjek je živio od malo loze
, žita, krumpira, pokoje buše, stada
pramenka i koze. Lovci (lovokradice i krivolovci) dopunjali su svoj
jelovnik ulovljenom divljači. I naravno da su se vuk i čovjek sukobljavali oko hrane. Domaće životinje
su bile lak plijen i vuk je svaku
čovjekovu nepažnju iskoristio da se
domogne hrane, kao kompenzaciju
za izlovljenu divljač, koja po zakonu
prirode pripada njemu .
A nakon Domovinskog rata došlo
je do demografske promjene
pučanstva, a s tim i niz drugih
promjena. Osobito se to odrazilo na
stočarstvo, i to sitnog zuba. Tamo
gdje je bila najjača stočarska aktivnost ostali su pusti pašnjaci i vuk
se premjestio u krajeve gdje se ljude
bave kakvim takvim stočarstvom.
I kada su vukovi napravili prve
pokolje nastale su takve fantastične
priče o naseljavanju vukova na naše
prostore. Slušao sam nevjerojatne
priče o tome kako se vukovima koji
su naseljeni iz Rusije helikopterima nosi hrana. Kako su ti vukovi
drukčiji od naših i slične. Tada sam
svima govorio da pogledaju film Vuk
samotnjak.
Ne možemo bježati od činjenice
da vuk udavi i pojede cijelu ili dio
domaće životinje. Ne možemo
bježati od činjenice da napravi štetu
čovjeku. Ali moramo prihvatiti jednu činjenicu, a to je da smo mi njemu
oteli teritorij. E, da bi ipak ostali u
slozi doneseni su neki zakoni i propisi kako bi se regulirali odnosi vuka
i čovjeka. Naravno čovjek je donosio
te propise bez suglasnosti vuka.
novine
Zakoni i pravilnici
Naknade štete od vuka propisane su
Zakonom o zaštiti prirode te Pravilnikom o postupku sprječavanja i
naknade štete od životinja strogo
zaštićenih divljih svojta. Temeljem
odredbe Zakona i Pravilnika, pravna ili fizička osoba, kojoj vuk može
prouzrokovati
gospodarsku ili
drugu štetu, dužna je na primjeren
način i na svoj trošak učiniti sve
dopuštene radnje i zahvate, kao što
su učinkovito ograđivanje ,ciljano
čuvanje dobra i rastjerivanje, kako bi
se spriječila eventualna šteta.
Činjenica je i to da su se vukovi približili naseljima, nisu više
plašljivi. ( Uvjerio sam se nekoliko
puta pri susretu na Nebesima). Ako
pogledamo stanje danas i prije
20-30 godina , vidjet ćemo da je situacija sasvim drugačija. Šuma je
zahvatila u okrilje sve napuštane
vinograde, oranice, livade. Šuma je
nadomak grada. Sve je manje stoke
(ma što sve manje – nema je ). Lovci
Čitatelji pišu 41
«češljaju» svaki pedalj kako bi nešto
donijeli kući…Vukovima je ostalo
da ulove što mogu. Kada vuk pojede
psa, naravno da je vlasniku teško,
ali ako je taj pas bio 300 metara od
kuće mogao ga je upucati lovočuvar
i vlasnik bi još trebao platiti kaznu
jer je neovlašteno u lovištu. Znam
što će mi reći vlasnici pasa, znam
isto tako što će kazati vlasnici ostalih životinja koje im je vuk udavio,
ali ja moram istaknuti jedno: vuk je
zaštićena životinja kojoj se populacija povećava i odobren je odstrjel 15%
od populacije. Ruralnog krajobraza
je sve manje. I u divljini je čovjek
svakodnevno, iz mnogo razloga.
Ruralni krajobraz nestaje i divlje
životinje su u opasnosti od izumiranja
Divlje životinje nemaju mira. Moraju se prilagođavati ili izumrijeti. Pogledajte polarne medvjede, dolaze
u naselja, rakuni ulaze u kuće, lisice
prevrću kante po Londonu, sobovi
šeću naseljima. Ali ne smije se zanemariti još jedna činjenica. Puno je
hajke na vuka, a lisica kokoši krade.
Ta narodna poslovica ima svoje
značenje. Mnogi nabave pse, onako
malo smiješno štene, pa kada naraste odvedu ga i puste. Takvi psi
postaju opasni, a još je gore kada se
okote u divljini i love sve čega se dohvate. Počeo sam s Crvenkapicom,
a završio bih jednom legendom iz
Norveške. Odin stvori vuka i vučicu
da mu prave društvo. Hodili su po cijelom svijetu prateći Odina. Ostavljali su svoju odraslu djecu. I tako vukova ima po cijelom svijetu. A onda
Odin stvori čovjeka i ženu i reče
im: «Gledajte kako se vukovi brinu
za svoju djecu. I vi se tako brinite za
svoju.»
A vukovi se stvarno brinu za svoju
djecu i zbog djece naprave ono što
naprave.
Oprostimo im, jer i mi smo u ovom
kaosu kapitala vukovi.
!"#$%!"
%$
!"&%'
*+&%'
,+'
Piše: Ognjen Kolak
Sesije,a daljnje školovanje nastavlja
u ateljeu Gabrijela Jurkiča.Diplomirao je u Rimu na tamošnjoj akademiji lijepih umjetnosti.Umire 11. rujna
1958.Najveći dio svog umjetničkog
rada posvetio je zidnom slikarstvu
i to najviše u crkvama dalmatinske
Zagore. Stariji sugrađani sjetit će
se stare gradske kavane,stare slike i
likova koje ona prikazuje. Fotografije
slike su u crno bijeloj tehnici nastale
neposredno nakon što je slika nacrtana.
Prijašnjih godina Sinj je bio poznat
po svome pazaru,tako je 1952 g.
u vrijeme načelnika Vice Buljana
nastala poznata zidna slika „Sinjski
Pazar“.U nekadašnjoj gradskoj kavani „ALKA“ akademski slikar Vlado
Marjanović naslikao je na zidu dvije
slike. Prva slika, dim.230x330 ,predstavlja vrličko kolo ,a druga, velikih
dim.230x805 cm ,prikazuje Sinjski Pazar.Prva slika vrlo realistički
prikazuje bogatu Vrličku narodnu
nošnju,dok druga slika „SINJSKI
PAZAR“prezentira stvarnost ove
sredine,te raspoloženje ljudi za vrijeme trgovine.Na slici se nalazi dosta
likova koji su autentični portreti
građana Sinja i okolice.
Akademski slikar Vlado Marjanović
rođen 10.10.1906 g. u Livnu gdje
je završio i pučku školu, a gimnaziju u Travniku.U Zagreb dolazi kao
osamnaestogodišnjak i prvu poduku
prima od vrsnog slikara Bele Čikoša
Čitatelji pišu
novine
Javio nam se vjerni čitatelj kojeg mi u redakciji znamo osobno, ali je molio da mu ne otkrivamo identite, ili kako se to lijepo kaže ne želi izići u javnost. Poslao je zanimljiv tekst za koji
smatram oda ga ima smisla objaviti. Autor se potpisao pseudonimom Šimun.
42
+.$
,+
+%!
'/!"0"
*$
1$*/2!
0'1+*.$
3
Piše: Šimun
Foto: Arhiva Sinjskih novina
Hrvatska vlada, između ostalih
opredjeljenja, smjestila je turizam
na jednu od vodećih grana gospodarstva. Opravdano ili ne? Ne bih
sada o tome, već o mogućnostima
koje pruža naš grad, naš kraj i sve
one komparativne prednosti koje
proizlaze iz našeg zemljopisnog
položaja i baštine.
Poznato je da smo
nadomak drugog
po veličini grada
u Hrvatskoj koji
ima gotovo sve
potencijale,
od
kulturnih do znanstvenih,
koje
možemo
koristiti. Imamo čistu
rijeku s pritocima,
brojne
znane i neznane
(zapuštene,
neobilježene,
devastirane) izvore i bunare.
Ne otkrivam toplu
vodu ako napišem
koje nam sve
mogućnosti
pruža rijeka Cetina. Oranice uz
nju mogle bi biti zasađene ili posijane kulturama. Ovdje bi trebalo
napraviti plan koje bi to kulture bile,
vodeći računa da bi u tome sudjelovale grupe turista. Već imamo
određena ugostiteljska mjesta u kojima bi turisti mogli zajedno s vlasnicima sudjelovati u pripremi jela ili
još bolje, osposobiti ljude po selima.
Zašto kod nas nema niti začetaka
rada na seoskom turizmu, kad znademo da iz urbanih, stresnih sredina
ljudi bježe u mir i u prirodu. Žele biti
dio te prirode. Mi je imamo, a ništa
ne koristimo? Zar nema dovoljno
primjera u Hrvatskoj? Od istočne
Slavonije, preko Međimurja, Like,
Gorskog Kotara, unutrašnjosti Istre
pa do nama susjednih općina Imotskog ili Drniša. Tko to treba pokrenuti? Tko treba započeti ? Tko bi trebao
vidjeti što je s pristupnim europskim
fondovima? Zašto se i koga čeka? U
kuloarima se priča kako neki zainteresirani stranci i domaći obilaze
naš kraj u želji za kupnjom zemljišta,
(čitaj naše djedovine) jer su «otkrili»
koje sve mogućnosti pruža, njima za
život ili prije za zaradu. A mi vapimo za radnim mjestima. Otvorimo
ih pokrećući dio od ovoga o čemu
pišem. Nisam ekonomski strateg, ali
logično razmišljam; zemlja je naša
(gradska ili privatna) i treba odrediti
lokacije uz Cetinu, uz jezero, u planini, u nekim atraktivnijim mjestima
(stare mlinice, antički ostaci, srednjovjekovni,...) koji bi bili polazište i
ogledna mjesta za daljnja širenja.
Idem često u Glavice gdje mi živi
baka. Od raskrižja za Gornje Glavice
pa do kraja glavne prometnice nadomak Hana ima nekoliko izvora.
Među njima su dva nekada bila svakodnevno korištena, (Sapot, Poljakovac) i bunar blizu Alajbega, kameni, koji je nekada kako iz priča
saznajem, bio dostupan. Danas je
zarastao i oko njega je otpad. Zar on
ne bi mogao biti uređen? Vjerujem
da za to nisu potrebna neka velika
sredstva. Mogle bi se postavit dvije
klupe i mali stol i na taj način bi imali jedno prikladno odmorište. Nogostup koji je postavljen kroz Glavice
mogao bi služiti i kao šetnica (uz to
zar ne bi moglo biti i više šetnica i
biciklističkih staza oko grada koji
se može pohvaliti čistim okolišem?
Jučer je kraljevski grad Nin dobio
priznanje u Bruxellesu, ne samo zbog
svoje kulturno- povijesne baštine,
nego i zbog očuvanosti okoliša i rijetkih ili gotovo endemskih vrsta
ptica, biljaka ili životinja). Osim toga
gledam gotovo nestali suhozid, dio
je pokraden za gradnju kuća, dio je
urušen. Zar on nije prepoznatljiv
dio «ruralne poljske ili ambijentalne
arhitekture» našeg kraja? Zašto ne
bi naša Udruga za očuvanje baštine
pokrenula radne akcije u dogovoru
sa školama za njihovu obnovu? Da,
već vidim da će neki
na sintagmu «radne
akcije»
nevoljko
gledati
dovodeći
ih u vezu s prošlim
vremenima. Nisam
živio u prošlim vremenima, ali iz literature se dade iščitati
da su sve zemlje
svijeta koje su imale
dugoročne planove
obnove i razvitka
(pogotovo
nakon
ratnih ili drugih
katastrofa) primjenjivale razne oblike
radova koji su trebali u kraćem roku biti
gotovi, najčešće kao
platforma za daljnje planove. Smatram da bi obnova
suhozida uz oranice,
polja pa i neka groblja bila i te kako
privlačna i atraktivna za sve, osobito
za turiste.
Uz ovo mi odmah pada na
pamet uređenje okućnica. Ima
li mogućnosti (zakonske ili neke
druge) da se ipak nekako pri dodjeli građevinskih dozvola, pogotovu
ako je objekt uz cestu ili u samome
gradu, izbjegne beton?
Pogotovo ograde? Zašto ne počnemo
konačno stvarati svoj prepoznatljiv
„image“?Image maloga grada, grada
već prepoznatljivog kroz Alku i Gospu, ali i grada u koji treba doći više
dana, obići sve ljepote, kušati na
autentičnim mjestima autentična
jela i pića. Grada koji će znati i
omogućiti svakom tko to želi obići,
vidjeti, sudjelovati i čuti sve ono što
ga čini posebnim i različitim od drugih. Mi to možemo. Samo treba od
nekuda krenuti.
novine
Enigmatika 43
INICIJALNA OSMOSMJERKA
B
U
S
S
K
R
M
U
E
L
S
P
D
T
D
P
K
U
S
T
M
S
T
M
P
M
I
Z
R
O
T
T
K
T
E
H
N
B
(strelica dijagonalno odozgo prema
dolje desno)
BELA KUN
KRASTA
STRUG
TREGER
USTROJ
UZBUNA
(strelica odozgo prema dolje)
ANG LEE
ERISTID
STERN
( strelica s desna na lijevo)
ALEPSKI BOR
AVANTURA
BOMBA
LANGE
MARIO LANZA
MAROVT
PODNE
REMONT
STALNO
TEKSAŠANKA
TIMOK
TRASA
USTAVA
ZLOSRETNIK
L
R
F
Z
S
K
R
N
K
T
( strelica dijagonalno odozdo prema
gore s lijeva na desno)
ALAMO
ALBUM
ALIAS
ČERMAK
FRAJT
LOVAS
REOSTAT
REUMA
ROBARDS
SORIN
( strelica dijagonalno odozdo prema
gore s desna na lijev
BALBOA
BORODIN
KAMAJ
KAMATE
NAVOZ
NOVO MESTO
TEKST
( strelica dijagonalno odozgo prema
dolje s desna na lijevo)
ALEJA
DRAŽBA
ELEMES
KOSKEI
KRAMP
POUNJE
P
B
P
SMOKVE
TAUTOU
( strelica s lijeva na desno)
ALUVIJ
HAZDRUBAL
IGOR VORI
MANJINA
MELEM
PAAVO
PREDVORJE
REKETAR
TRUMP
ZANOKTICA
( strelica odozdo prema gore)
AKREP
ALMA ATA
DISIDENT
OTKUPITELJ
POSJED
STAZA
novine /,6723$'%52-

PDF

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

VOLONTERSKI PROGRAMI U CETINSKOJ

Odluka - mijenjanje gradonačelnika zbog spriječenosti

2. Popis sektorskih dokumenata i propisa koje je bilo potrebno

Velika Gospa Novine 2013 - St. Jerome

VOLONTERSKI PROGRAMI U CETINSKOJ

HRVATSKI ORNITOLOŠKI SAVEZ OTVORENO ORNITOLOŠKO