Preventivna fizioterapija

Physiotherapia Croatica 2011/2012; 12 (1-2):4-10
PREGLEDNI RAD
PREVENTIVNA FIZIOTERAPIJA
PREVENTIVE PHYSIOTHERAPY
Snježana Schuster,mag.archeol;bacc.physioth.
Darko Milaščević, dipl. physioth.
1
2
Zdravstveno veleučiliste Zagreb, Studij fizioterapije, Mlinarska cesta 38, 10 000 Zagreb
1
Sažetak
Prevencija je dio fizioterapije u svakodnevnoj praksi i usko je povezan sa lijecenjem i rehabilitacijom
odnosno habilitacijom. Kada u fizioterapiji koristimo termin „prevencija“ tada uobicajeno mislimo na
sve savjete ili postupke od strane fizioterapeuta koji su dio procesa fizioterapije iako u teoretskom
smislu definiranje prevencije u fizioterapiji treba podijeliti na tri osnovna podrucja: primarnu,
sekundarnu i tercijarnu. Istu podjelu koriste i lijecnicke profesije, ali je razlika u tome tko provodi
prevenciju i koju razinu prevencije ukljucuje. Takoder se u tome razlikuje i uloga fizioterapeuta u
prevenciji. Prevencija u klinickoj uporabi se u konkretnom smislu pocela koristiti naglaseno u
posljednjih deset godina na nacin da se izdvajala kao znacajna komponenta pruzanja usluga u
zdravstvu, a potom s naglaskom na smjer u kontekstu promocije zdravlja i wellness programa. Na
razini primarne prevencije s mogucnoscu ukljucivanja komplementarnih intervencija u fizioterapiji
(dosadasnji alternativni postupci vjezbanja, tehnike ili manualni koncepti, primjena naprednih
tehnoloskih dostignuca bez dokaza u fizioterapiji), preventivna fizioterapija prati integralnu medicinu i
omogucava stjecanje iskustva, vjestina i strucnog usavrsavanja koje do sada nije bilo prepoznato kao
dio fizioterapije, već kao alternativa. Cjelovitost integrativnog pristupa u preventivnoj fizioterapiji
odnosi se na holisticku-integrativnu terapiju tijekom procesa fizioterapije uz nastojanje integriranja
dokaza u svakodnevnu praksu.
Kljuĉne rijeĉi: prevencija, fizioterapija, integracija, promocija zdravlja, wellness
Abstract
Prevention is a part of everyday physiotherapy practice closely connected to the treatment, habilitation
and rehabilitation process. When we use the term “prevention” in physiotherapy, we usually think of
all the advices or procedures provided by the physiotherapist. In theory definition of prevention in
physiotherapy should be divided in three domains: primary, secondary and tertiary. Same
classification is used by medical profession with the main difference in the experts included in direct
implementation on different levels of prevention. Also there is the difference of the roll of
physiotherapist in prevention. Prevention in clinical use started the breakthrough in the last ten years
in being recognized as important component of health care provision with emphasis on the direction of
health promotion towards wellness programs. In the domain of primary prevention, with the
possibility of incorporating complementary interventions in physiotherapy (previously called
alternative techniques, approaches in exercising, and manual concepts), preventive physiotherapy
follows integral medicine enabling skills acquisition through experience, which previously was not
recognized as part of physiotherapy, than alternative therapy. The wholeness of integrative approach in
preventive physiotherapy refers to holistic-integrative therapy during physiotherapy process with
inclination to integrate evidence into everyday practice.
Key words: prevention, physiotherapy, integration, health promotion, wellness
Physiotherapia Croatica 2011/2012; 12 (1-2):11-15
PREGLEDNI RAD
RESPIRATORNA FIZIOTERAPIJA KOD OSOBA OBOLJELIH OD DUCHENNE
MIŠIĆNE DISTROFIJE
RESPIRATORY PHYSIOTHERAPY IN PEOPLE SUFFERING FROM DUCHENNE
MUSCULAR DYSTROPHY
Kristina Šego, bacc.physioth.
Zavod za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju KB “Sveti Duh” Zagreb
Sažetak
Uvod: Manjak ili nedostatak distrofina, koji se pojavljuje u oboljelih od Duchenne mišićne distrofije,
vodi slabljenju poprečnoprugastih mišića i time onemogućuje njihov normalan rast i razvoj.
Zahvaćenost respiratornih mišića nepovoljno utječe na respiratornu funkciju te tako pridonosi
smanjivanju sposobnosti bolesnika u obavljanju dnevnih aktivnosti i ometa normalan život.
Respiratorna fizioterapija u ovih bolesnika je neophodna za održavanje respiratorne funkcije, a time i
za kvalitetu života.
Izlaganje teme: Ovim radom, na temelju prikupljene literature različitih autora, obuhvaćena je
problematika kod osoba oboljelih od Duchenne mišićne distrofije. Prikazana je velika važnost
respiratorne fizioterapije u zbrinjavanju djece i odraslih oboljelih od ove bolesti. Cilj je bio prikazati
različite fizioterapijske intervencije kojima se postiže bolja kvaliteta i kvantiteta života.
Diskusija: Usporedbom različitih istraživanja moglo se zaključiti da je povećanje snage respiratornih
mišića, u oboljelih od neuromuskularnih bolesti, nakon programa vježbanja rapidno reverzibilno, no
postoji dugoročno poboljšanje u percepciji opterećenja koje može utjecati na smanjenje respiratornih
simptoma. Većina autora smatra da unatoč neminovnoj progresiji bolesti, vježbanje inspiratornih
mišića utječe na poboljšanje respiratorne funkcije i kvalitete života u oboljelih.
Zakljuĉak: Patološke promjene na poprečnoprugastim mišićama uzrokuju respiratorne probleme,
promjenu posture, nemogućnost samostalnog stajanja i hodanja te nastanak kontraktura i deformiteta.
Pogoršanje respiratirne funkcije uz ostale deformitete smanjuje kvalitetu života. Respiratorna
insuficijencija dovodi do smrti. Respiratorna fizioterapija je jako bitan dio liječenja. Iako vježbe ne
mogu utjecati na patofiziološki tijek bolesti svakako utječu na funkcionalni status bolesnika i bolju
kvalitetu života.
Kljuĉne rijeĉi: respiratorna fizioterapija, vježbe disanja, Duchenne mišićna distrofija
Abstract
Introduction: The lack or absence of dystrophin, which occurs in patients with Duchenne muscular
dystrophy, has weakened striated muscles and thus prevent the normal growth and development.
Involvement of respiratory muscles adversely affects respiratory function and thus contributes to
reducing the patient’s ability to perform daily activities and interfere with normal life. Respiratory
therapy in these patients is essential because it positively affects the respiratory function and thus the
quality of life.
Presentation topics: This paper is based on the literature collected from various authors and
encompasses the issues of people with Duchenne muscular dystrophy and importance of respiratory
physiotherapy in the treatment of children and adults affected by the diseases. The aim was to show
the different physical therapy interventions that achieve better quality and quantity of life.
Discussion: The comparison of different studies demonstrates that the increase in respiratory muscle
strength in patients with neuromuscular diseases, following an exercise program is rapidly reversible,
but there is a long-term improvement in the perception of the load that can affect the reduction of
respiratory symptoms. Most authors believe that despite the inevitable progression of the disease,
respiratory muscle training improves respiratory function and quality of life in patients.
Conclusion: Pathological changes in the striated muscles causing respiratory problems, changing
posture, inability to stand or walk independently and the emergence of contracture and deformity.
Deterioration of respiratory function with other deformities decreases quality of life; furthermore,
respiratory failure leads to death. Respiratory physiotherapy is a very important part of treatment.
Exercise therapy can not influence the pathophysiological course of the disease but it can improve
functional status of patients and a better quality of life.
Key words: respiratory physiotherapy, breathing exercises, Duchenne muscular dystrophy
Physiotherapia Croatica 2011/2012; 12 (1-2):17-20
ZNANSTVENI RAD
VENTILACIJA BOLESNIKA OBOLJELOG OD KRONIĈNE OPSTRUKTIVNE PLUĆNE
BOLESTI ZA VRIJEME ŠESTOMINUTNOG HODAJUĆEG TESTA UZ KORIŠTENJE
NADOMJESNE OKSIGENOTERAPIJE I NEINVAZIVNE VENTILACIJE POZITIVNIM
TLAKOM (PRIKAZ SLUĈAJA)
VENTILATION OF CHRONIC OBSTRUCTIVE PULMONARY DISEASE PATIENT DURING
SIX MINUTE WALKING TEST USING SUPPLEMENTAL OXYGEN AND NONINVASIVE
POSITIVE PRESSURE VENTILATION
(CASE REPORT)
Snježana Benko, dipl. physioth.
Anita Breko-Cukrov, bacc. physioth.
2
Nikolina Marić, dr. med.
1
1
Zavod za fizikalnu medicinu , rehabilitaciju i reumatologiju KB „Sveti Duh“, Zagreb
Zavod za hitnu i intenzivnu medicinu Interne klinike KB „Sveti Duh“, Zagreb
1
2
Sažetak:
Uvod: Ograničenje tjelesne aktivnosti uzrokovano dispnejom je glavni čimbenik koji utječe na
kvalitetu života oboljelih od kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Tjelesnom aktivnošću ili
vježbom uzrokovana hipoksija kod oboljelih povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti. Nadomjesna
oksigenoterapija danas je standardna terapija za KOPB bolesnike sa kroničnom respiratornom
insuficijencijom (KRI). Razvojem znanosti i tehnologije sve se više koristi neinvazivna ventilacija
pozitivnim tlakom (NPPV). Cilj rada je usporediti kvalitetu ventilacije KOPB bolesnika sa KRI u
aktivnosti uz nadomjesnu oksigenoterapiju i NPPV.
Razrada (prikaz sluĉaja): Muškarac u dobi od 54 godine obolio od KOPB-a sa CRF, hospitaliziran
je u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) zbog egzacerbacije osnovne bolesti i srčanog zatajenja, što je
rezultiralo progresivnom dispnejom i intolerancijom minimalne fizičke aktivnosti. Bolesnik je liječen
medikamentnom terapijom i NPPV-om. Nakon stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja provedena
su dva šestominutna hodajuća testa koristeći nadomjesnu oksigenoterapiju i NPPV.
Zakljuĉak: rezultati istraživanja ukazuju na bolju učinkovitost NPPV-a u odnosu na standardnu
terapiju kisikom u liječenju oboljelih od KOPB-a. NPPV značajno poboljšava oksigenaciju oboljelih,
smanjuje hiperkapniju, dispneju i povećava prijeđenu prugu tj. povećava toleranciju fizičke aktivnosti.
Ključne riječi: kronična opstruktivna plućna bolest, terapija kisikom, neinvazivna ventilacija
pozitivnim tlakom, šestominutni hodajući test
Abstract:
Introduction: Exercise limitation due to dyspnea is the major factor influencing quality of life in
Chronic Obstructive Pulmonary Disease (COPD) patients. Exercise-induced hypoxia increases already
high cardiovascular risk in this patient group. Supplemental oxygen therapy is standard therapy for
COPD patients with chronic respiratory failure (CRF). As science and technology are advancing,
using of Nonivasive Positive Pressure Ventilation (NPPV) is used more frequently than before. Our
aim was to establish quality of ventilation in COPD patient with CRF during physical activity while
using supplemental oxygen and NPPV.
Discussion: Male COPD patient with CRF was admitted due to COPD exacerbation and global
cardiac failure which resulted in progressive dyspnoea and intolerance of minimal physical activity.
He was treated with pharmacological therapy and NPPV. When his medical condition improved, Six
Minute Walking Test was performed, using supplemental oxygen and NPPV.
Conclusion: Results of this case report show that NPPV has better impact on ventilation than
supplemental oxygen for COPD patientswith CRF. NPPV also reduced hypercapnia, dyspnoea and
increased walking distance (improved tolerance of physical activity).
Key words: Chronic Obstructive Pulmonary Disease (COPD), supplemental oxygen, Noninvasive
Positive Pressure Ventilation (NPPV), Six Minute Walking Test
Physiotherapia Croatica 2011/2012; 12 (1-2):21-23
PREGLEDNI RAD
REHABILITACIJA NAKON OPERACIJE STOPALA KOD DJECE SA SPASTIĈNIM
PLANOVALGUSOM
REHABILITATION AFTER FOOT SURGERY IN CHILDREN WITH SPASTIC PLANOVALGUS
Josipa Stipetić Irha, bacc.physio.
Centar Kretanje, Centar za fizioterapiju djece s poteškoćama u razvoju, Zagreb
Sažetak:
Nakon operativnih zahvata učinjenih radi poboljšanja biomehaničkih odnosa u stopalu, naglasak se
stavlja na odgovarajuću fizioterapiju. Funkcionalna fizioterapija je usmjerena prema manjem utrošku
energije za ostvarenje vertikalizacije, hoda i ostvarenju boljih uvjeta balansa kao odgovora na
uspješnije savladavanje reaktivne sile podloge. Ukoliko se stopalo pravilno ili što povoljnije
pozicionira prema podlozi, to će se kinetika i kinematika bolje odraziti na proksimalnim zglobovima.
Ukoliko je dijete preoperativno imalo bolju selektivnu motornu kontrolu, susrećemo se s poremećajem
mišićnog tonusa i mišićnim disbalansom, te interpretacijom i samim doživljajem reaktivne sile
podloge kao prvim problemima, a ukoliko je imalo slabiju ili lošiju selektivnu motornu kontrolu dijete
po prvi puta upoznajemo i s osjećajem i utjecajem navedene sile na njegovo stopalo. Ne trebamo
griješiti i stavljati dijete unutar okvira, već trebamo težiti širenju djetetovih spoznaja i pobuđivanju
interesa u izvođenju aktivnosti koje će se dugoročno odraziti na kvalitetu djetetovog funkcioniranja
pogotovo u aktivnostima svakodnevnog života koje će mu biti lakše izvedive ili dostupnije.
Kljuĉne rijeĉi: fizioterapija, stopalo, rano oštećenje mozga.
Abstract:
After surgery committed to improve the biomechanical relationships of the feet, the emphasis is placed
on appropriate physiotherapy. Functional physiotherapy should be directed towards less energy for the
achievement of mobilization, walking and the achievement of better conditions of balance in response
to the successful overcoming of reactive power base. If the foot is positioned properly or if it placed in
favorable position to the ground, the kinetics and kinematics will better reflect the proximal joints. If
the child had a better preoperative selective motor control, the disorder of muscle tone and muscle
imbalance is greater, as well as interpretation and experience of reactive power base as the first
problems. If there is a weaker and/or poorer selective motor control the child meets for the first time
the feeling and influence of those forces on his foot. The aim is to expand the child’s knowledge and
arouse interest in the performance of activities that will be long-term impact on the quality of the
child’s functioning especially in activities of daily living that would be easily manageable and
accessible to the child.
Key words: physiotherapy, foot, early brain damage
Physiotherapia Croatica 2011/2012; 12 (1-2):24-28
ZNANSTVENI RAD
TRAUMATSKE I DEGENERATIVNE RUPTURE ROTATORNE MANŠETE REZULTATI
LIJEĈENJA ŠEST MJESECI NAKON ARTROSKOPSKE REKONSTRUKCIJE
ROTATORNE MANŠETE I PROVEDENE REHABILITACIJE
TRAUMATIC AND DEGENERATIVE ROTATOR CUFF RUPTURES
RESULTS OF TRETMENT SIX MONTHS AFTER ARTHROSCOPIC ROTATOR CUFF
RECONSTRUCTION AND REHABILITATION
CARRIED OUT
Igor Sekušak bacc. physioth.
1
dr. sc. Hrvoje Klobučar, dr. med., spec. ortoped
1
prof. dr. sc. Miroslav Hašpl, dr. med., spec. ortoped
1
Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju Akromion
Sažetak:
Uvod: Rotatorna manšeta ramenog zgloba je tetivno-mišićna ovojnica koju sačinjavaju četiri mišića:
supraspinatus, infraspinatus, teres minor i subskapularis. Rupture rotatorne manšete mogu biti potpune
i parcijalne odnosno traumatske (akutne) i degenerativne (kronične). U kliničkom nalazu vidljiva je
atrofija ramenih mišića, čujne subakromijalne krepitacije pri podizanju ruke, oslabljena snaga vanjske
rotacije i abdukcije. Rupture se liječe se operativnim zahvatima: otvorenim i/ili rekostrukcijom
puknutih tetiva. Program rehabilitacije podjeljen je u četiri faze: neposredno nakon operacije,
zaštita/aktivno pokretanje, rano jačanje i napredno jačanje.
Materijali i metode: Intervjuirano je 60 bolesnika, 30 s traumatskim i 30 s degenerativnim rupturama
rotatorne manšete. Tjekom intervjua postavljala su se pitanja iz dva upitnika: OSS i DASH Score.
Rezultati: Prije opercije OSS je bio bolji u grupi pacijenata s degenerativnim rupturama u usporedbi
sa pacijentima s traumatskim rupturama. Međutim 6 mjeseci po operaciji rezultat je bio podjednak,
odnosno grupa s traumatskim rupturama ima relativno veće poboljšanje. Prije operacije DASH Score
je bio bolji u grupi pacijenata s degenerativnim rupturama u usporedbi sa pacijenata s traumatskim
rupturama. Međutim 6 mjeseci po operacije bolje rezultate pokazuje grupa pacijenata s traumatskim
rupturama.
Rasprava: Vrsta rupture uvjetuje i brzinu oporavka nakon operacije. Degenerativne rupture razvijaju
se tjekom procesa starenja, događa se da mišićna i tetivna tkiva postaju sklonija oštećenju. Traumatske
rupture dešavaju se kao rezultat nezgoda, prilikom podizanja teškog tereta s naglim trzajem ili se
mogu javiti sa drugim ozljedama u ramenu. Ako se ne liječe operacijski unutar 2-3 tjedna, vrlo brzo se
razvija retrakcija tetive, atrofija muskulature, loš klinički rezultat i funkcija ramena
Kljuĉne rijeći: fizioterapija, rehabilitacija, artroskopska rekonstrukcija, rotatorna manšeta, rame.
Abstract:
Introduction: Rotator cuff of the shoulder joint is the tendon-muscular sheath consisting of four
muscles: supraspinatus, infraspinatus, teres minor and subscapularis.
The rupture of the rotator cuff can be partial or complete of traumatic (acute) and degenerative
(chronic) nature.
From the clinical findings it is visible shoulder muscle atrophy, subacromial audible crepitation when
lifting arm, lack of strength in external rotation and abduction.
Ruptures are treated with operative procedures: by open and / or reconstruction of the torn tendons.
The rehabilitation program is divided into four phases: initial post-operative, protection /active
locomotion, early strengthening and progressive strengthening.
Materials and Methods: Interviews were conducted with 60 patients, 30 with traumatic and 30 with
degenerative rotator cuff rupture. Patients were asked to complete two questionnaires: OSS and the
DASH Score.
Results: Before the surgery, the OSS was better in the group of patients with degenerative ruptures
compared with patients with traumatic ruptures. However 6 months after the operation the results did
not show significant difference between the groups, however, the group with traumatic rupture
appeared to have slightly greater improvement. Before the surgery, the DASH score was better in the
group of patients with degenerative ruptures in comparison to the patients with traumatic ruptures.
However, six months after surgery the group of patients with traumatic ruptures showed better results.
Discussion: The pace of recovery after surgery is conditioned by the type of rupture.
Degenerative ruptures are developed during the aging process; it happens that muscle and tendon
tissues become more prone to damages. Traumatic rupture occurs as a result of accidents during lifting
heavy loads with a sudden jerk or may occur with other injuries in the shoulder. If they are not
operational treated within 2-3 weeks, very rapidly it comes to developing of tendon retraction, muscle
atrophy, poor clinical outcome and function of the shoulder
Key words: physical therapy, rehabilitation, arthroscopic reconstruction, rotator cuff, shoulder.
Physiotherapia Croatica 2011/2012; 12 (1-2):29-33
PREGLEDNI RAD
FIZIKALNA TERAPIJA KOD OZLJEDA I OŠTEĆENJA XI. MOŽDANOG ŽIVCA
PHYSICAL THERAPY IN CASE OF INJURY AND DAMAGE TO THE XI. CRANIAL NERVEY
Gilbert Hofmann, bacc.physioth.
Lječilište Veli Lošinj; Podjavori 27. Veli Lošinj; Hrvatska
Sažetak:
Uvod: Akcesorni živac ima važnu ulogu u inervaciji područja vrata i ramenog pojasa. Ozljeda XI.
moždanog živca rezultira varijabilnim stupnjevima poremećaja funkcije vrata i ramena. Rano
prepoznavanje ozljede akcesornog živaca i prikladna fizioterapija mogu znatno utjecati na ukupnu
funkcionalnost vrata i ramenog pojasa, a time i na kvalitetu života.
Cilj: Cilj ovog rada je opisati «optimalnu» fizioterapeutsku skrb usmjerenu na osobe s oštećenjem
akcesorijusa koja vodi do poboljšanja funkcioniranja i do toga da se pacijent nauči nositi s ovim
oštećenjem, a utemeljeno na sadašnjim znanstvenim spoznajama.
Metode: Za izradu ovog preglednog članka istražena je literatura u razdoblju između 1990. i 2012.
godine koja je prikupljena pomoću elektroničnih baza podataka: APTA, Medscape, CEBP, PEDro.
Središnji traženi pojam bio je: «Injuries and Lesions of accessory nerve». Na taj način tražili su se
sustavni pregledi, metaanalize ili RCT-iji u kombinaciji s traženim pojmovima: «physiotherapy»,
«rehabilitation».
Rezultat: Rehabilitacija u obliku fizikalne terapije može znatno pomoći pri poboljšavanju funkcije i
smanjivanju boli. Cilj fizikalne terapije je stjecanje i održavanje širokog raspona pasivnih pokreta, a
postepeno i aktivnih pokreta, kako bi se spriječila disfunkcija ramena.
Zakljuĉak: Ozljeda XI. moždanog živca rezultira varijabilnim stupnjevima poremećaja funkcije
ramena. Za rehabilitaciju pacijenata s dijagnosticiranim oštećenjem bitno je da se s prikladnom
fizikalnom terapijom započne na vrijeme. Rano prepoznavanje i pravovremena intervencija rezultirat
će boljim ishodima fizioterapije.
Kljuĉne rijeĉi: „ozljeda i oštećenje XI. moždanog živca“, „fizikalna terapija“, „rehabilitacija“
Abstract:
Introduction: The accessory nerve has an important role in the innervation of the neck area and the
shoulder belt. An injury to the XI. cranial nerve can result in various degrees of disfunction of the neck
and shoulders. Early detection of such injuries, followed by appropriate physiotherapy, can
significantly influence the overall function of the neck and shoulder belt, and therefore the quality of
life.
Aim: The aim of this study is to describe the optimal physiotherapeutic treatment, based on
contemporary scientific breakthroughs, for persons with damaged accessory nerves, which would lead
to recovery of function and learning to cope with associated impairment.
Methods: For the production of this review, literature published between 1990. and 2012. has been
surveyed using the following electronic databases: APTA, Medscape, CEBP, PEDro. The key phrase
was: «Injuries and Lesions of accessory nerve». The search for systematic reviews, meta-analyses, and
RCTs was conducted in this fashion, and in combination with these key words: «physiotherapy»,
«rehabilitation».
Results: Rehabilitation in the form of physical therapy can significantly aid the return of function and
pain management. The goal of such therapy is to gain and maintain a broad passive range of
movement, and gradually an active one as well, in order to prevent shoulder disfunction.
Conclusion: Injuries to the XI. cranial nerve result in various degrees of shoulder disfunction. It is
important for the rehabilitation of patients with diagnosed damage to timely begin with the appropriate
physical therapy. Early detection and timely intervention will result in better outcomes of
physiotherapy.
Key word: Injury and damage of XI. cranial nerve, rehabilitation, physical therapy

Download Report