REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U SPLITU Put Supavla 1 21 000 Split Split, 19. travnja 2013. godine Naš Ur. broj: TUŽITELJI: Zelena akcija, udruga, Frankopanska 1, 10 000 Zagreb zastupana po opunomoćeniku Enesu Ćerimagiću, Udruženje hrvatskih arhitekata, udruga, Trg bana J. Jelačića 3/1, 10 000 Zagreb, zastupana po predsjedniku Hrvoju Hrabaku, i Inicijativa građana Srđ je naš, Frana Supila 8, 20 000 Dubrovnik, u ime inicijative Marko Fortunatović-Ercegović (Frane Bulića 5, 20 000 Dubrovnik) TUŽENIK: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Ulica Republike Austrije 14, 10 000 Zagreb NAPOMENA: Tužitelji traže odgodni učinak žalbe sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o upravnim sporovima T U Ž B A protiv Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Klasa UP/I-351-03/12-02/57, Ur.broj:517-06-2-1-1-1346, od 3. travnja 2013. godine trostruko (3x), predajom pisarnici suda Tužitelji u zakonskom roku podnose tužbu protiv Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode (dalje: Ministarstva), Klasa UP/I-351-03/12-02/57, Ur.broj:517-06-2-1-1-13-46, od 3. travnja 2013. godine. Pobijano rješenje objavljeno je javnom objavom na Internet strancama Ministarstva dana 9 travnja 2012. godine, te rok od 30 dana za pokretanje upravnog spora počinje teći, sukladno članku 95. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/2009), istekom osmog dana od dana objave. Rok za žalbu ističe 17. svibnja 2013. godine te je žalba pravovremena. Budući da se radi o tužbi iz područja okoliša, moli se Naslov da hitno pokrene postupak po istoj, a sukladno čl. 149. Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/07) koji propisuje: "Sudski postupak po svakoj tužbi iz područja zaštite okoliša sukladno ovom Zakonu, je hitan.". Pobijanim Rješenjem tuženik je zahvat – športsko-rekreacijskog centra s golf igralištem Srđ, nostitelja zahvata RAZVOJ GOLF d.o.o. iz Zagreba, J. Marohnića 1, ocijenio prihvatljivim za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja utjecaja na ciljeve očuvanja ekološke mreže te uz program praćenja stanja okoliša i ekološke mreže. Sukladno članku 144. Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/2007; dalje: ZOZO) udrugama registriranim sukladno posebnim propisima o udrugama najmanje dvije godine prije početka postupka uređenim Zakonom o zaštiti okoliša te kojima je statutom kao cilj određena zaštita i unaprjeđenje okoliša, uključujući i zaštitu ljudskog zdravlja i zaštitu ili racionalno korištenje prirodnih dobara podrazumjeva se aktivna legitimacija za pokretanje i vođenje postupka (pravni 1 interes za pristup pravosuđu). Tužitelj, udruga za zaštitu okoliša Zelena akcija je udruga registrirana sukladno posebnim propisima o udrugama u registru udruga pod brojem 911 od 1990. godine te joj je statutom kao cilj određena zaštita i unaprjeđenje okoliša, uključujući i zaštitu ljudskog zdravlja i zaštitu ili racionalno korištenje prirodnih dobara te je prepoznata u svojima aktivnostima iz područja rada udruge. Također, prema odredbi članka 145. Zakona o zaštiti okoliša aktivna legitimacija za pokretanje i vođenje postupka (pravo osporavati odgovarajući upravni akt tijela javne vlasti) priznaje se i pravnim i fizičkim osobama koje su u svojstvu zainteresirane javnosti sudjelovale u postupcima uređenim Zakonom. Tužitelji Zelena akcija (ZA), Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) i Inicijativa građana Srđ je naš (SJN) sudjelovali su u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš (dalje: Postupak) na osnovu kojeg je donešeno pobijano rješenje, a što je i vidljivo iz zapisnika sjednica savjetodavnog stručnog povjerenstva te iz očitovanja na primjedbe i mišljenja javnosti. Tužitelj Inicijativa građana SJN je sukladno članku 17. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (NN 020/2010) osoba koja nema pravne osobnosti odnosno skupina osoba kojima su pojedinačnom odlukom (pobijano rješenje) povrijeđena njihova prava i pravni interesi. DOKAZ: - Preslik zapisnika sjednica Stručnog savjetodavnog povjerenstva, uvid u popis prisutnih osoba - Preslik dopisa Klasa: 351-01/12-01/85 UrBroj: 2117/1-23/1-12-13-41 od 4. travnja 2013. godine, uvid u dostavnu listu Tužitelji u cijelosti pobijaju Rješenje tuženika poslovni broj gornji, te se tužba upućuje radi ocjene zakonitosti pobijane pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), a protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Tužitelji pobijaju Rješenje poslovni broj gornji radi slijedećih razloga: 1. jer predloženi zahvat o kojem je proveden postupak procjene utjecaja na okoliš nije usklađen sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom što sukladno članku 6. stavku 2. točki 3. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš predstavlja prepreku za vođenje postupka; 2. jer je donošenjem zaključka o davanju dodatnog roka za doradu studije nakon nastavka prve sjednice tuženo tijelo nezakonito postupalo; 3. jer je provođenjem postupka procjene utjecaja na okoliš prije donošenja urbanističkog plana uređenja za predmetni zahvat tuženo tijelo nezakonito postupalo te na taj način omogućilo razdvajanje dijelova predmetnog zahvata čime se izigrava smisao i svrha postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš; 4. jer razlozi za neuvažavanje primjedbi i komentra nisu dovoljno obrazloženi, odnosno obrazloženje je neutemeljeno. O B R A Z L O Ž E NJ E Ad. 1. Predloženi zahvat o kojem je proveden postupak procjene utjecaja na okoliš nije usklađen sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom što sukladno članku 6. stavku 2. točki 3. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš predstavlja prepreku za vođenje postupka: Predloženim zahvatom planira se u sklopu "Golf igrališta s turističkim smještajem (golf resort)" izgraditi, među ostalim, Vile u golfu (kuće za odmor) – obuhvaća građevine turističkog smještaja, najvišeg dopuštenog kapaciteta od 1050 kreveta i maksimalno 240 vila u golfu – i Hotel u golfu kapaciteta do 150 kreveta, dakle planira se u sklopu "golf resorta" izgraditi ukupno 1200 kreveta (str. 16. pobijanog rješenja, obrazloženje). 2 Navodi se pritom u stručnim podlogama (studija utjecaja na okoliš) na osnovu kojih je donešeno pobijano rješenje da je predmetni zahvat usklađen sa dokumentima prostornog uređenja, i to: Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije (odredba 65 (54a) na platou Srđa sa namjenom golf predviđa 1200 kreveta. ), Prostornim planom uređenja Grada Dubrovnika (članak 73. navodi se da je na platou Srđa u okviru rekreacijskog centra s golfom planirano 1200 kreveta), i Generalnim urbanističkim planom uređenja Grada Dubrovnika (članak 36. navodi se da je na platou Srđa u okviru rekreacijskog centra s golfom planirano 1200 kreveta.). Tužitelj ne osporava da navedeni dokumenti prostornog uređenja sadrže odredbe kojima se planira izgradnja smještajnih kapaciteta sa 1200 kreveta na platou brda Srđ s namjenom golf. Međutim, svi navedeni prostorni planovi donijeti su za vrijeme važenja starog Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11), prije usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 90/11) kojim su igrališta za golf prebačena iz ugostiteljsko-turističke u sportsku namjenu u okviru koje je zabranjena izgradnja smještajnih kapaciteta. S obzirom da su citirane izmjene zakona rezultirale velikim brojem dokumenta prostornog uređenja koji su takvim izmjenama postali neusklađeni sa Zakonom, člankom 60. stavkom 5. Zakona predviđeno je da će se u slučaju takvih neusklađenosti prostornih planova sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, primjenjivati Zakon. Investitor je zathtjev za provedbu procjene utjecaja predmetnog zahvata na okoliš podnio 3. svibnja 2012. godine, dakle nakon stupanja na snagu rečenih izmjena Zakona (stupile na snagu 2. kolovoza 2011. godine). Iz navedenog slijedi da tuženo tijelo pogrešno tumači zakon kada nalazi da je predmetni zahvat sa planiranih 1200 kreveta unutar sportske namjene golf usklađen sa prostorno-planskom dokumentacijom jer su odredbe prostornih planova koje to određuju u suprotnosti s obvezujućim zakonskim odredbama, te se prema izričitoj zakonskoj odredbi, ne primjenjuju. S obzirom da prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije područje platoa Srđ na kojem se planira izgradnja gore navedenih smještajnih kapaciteta definira kao isključivo sportsku namjenu, nužno je u sklopu takve namjene, planirati one sadržaje koje zakon za takvu namjenu predviđa, a to su one koje sukladno članku 2. stavku 1. točki A.11.1. ZPUG-a isključivo proizlaze iz potrebe osnovne namjene. Smještajni kapaciteti s ležajevima (pogotovo u predloženom opsegu) ne proizlaze isključivo iz potrebe sporta jer se smještajni kapaciteti s ležajevima planiraju u okviru turističkougostiteljske namjene kojoj igrališta za golf više ne pripadaju. Naime, Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11) su igrališta za golf bila propisana u članku 71. stavku 2. podstavku 5. kao jedna od mogućih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene. Međutim, izmjenama i dopunama Zakona (NN 90/11) golf igrališta brisana sa kao jedan od sadržaja ugostiteljskoturističke namjene članka 71. te se golf igrališta navedenim izmjenama i dopunama predviđaju u okviru sportske namjene - novim stavkom 3. članka 71. ZPUGa (NN 90/11) te dodavanjem stavka o golf igralištima članku 52. stavku 4. kojim se uređuje sportska namjena. Iz navedenog slijedi da unutar sportske namjene iz članka 52. stavka 4. ZPUG-a nije dopušteno planiranje smještajnih kapaciteta sa ležajevima te da planirani zahvat nije u skladu sa Zakonom. DOKAZ: Po potrebi saslušanje ovlaštene osobe koja je u ime predlagatelja Vlade RH bila izvjestitelj o prijedlogu zakona broj 829 na 23. sjednici 6. saziva Sabora Republike Hrvatske (Izmjene i dopune Zakona o prostornom uređenju i gradnji, objavljene u NN 90/11) – dostava podataka naknadno ukoliko se pokaže potreba za izvođenjem dokaznog prijedloga Ad. 2. Donošenjem zaključka o davanju dodatnog roka za doradu studije nakon nastavka prve sjednice tuženo tijelo nezakonito je postupalo: S obzirom da je stručno savjetodavno povjerenstvo već jednom, nakon prve sjednice, dalo 3 rok investitoru za nadopunu studije utjecaja na okoliš, naknadni rok za nadopunu koji je investitoru dan na sjednici 22. listopada 2012. godine je nezakonit. Naime, postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš provodi se na temelju Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/2007; dalje: Zakon) i Uredbe iz članka 71. stavka 3. Zakona- Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08, 67/09; dalje: Uredba). Uredba u članku 13. propisuje proceduru za postupanje po zahtjevu za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, citiramo: "Članak 13. (1) Prva sjednica povjerenstva mora se održati u roku od 10 dana od dana imenovanja povjerenstva. (2) Na prvoj sjednici povjerenstvo ocjenjuje cjelovitost studije u svezi propisanog obveznog sadržaja, odnosno sadržaja utvrđenog uputom u posebnom postupku. Ocjena stručne utemeljenosti studije može se dati nakon što se utvrdi da je studija cjelovita. (3) Kada povjerenstvo na prvoj sjednici utvrdi da studija ima nedostatke, koji u bitnom, nisu odlučujući za utvrđivanje cjelovitosti i/ili stručne utemeljenosti studije, predložit će nadležnom tijelu da od nositelja zahvata zatraži dopunu studije u primjerenom roku, kojom prilikom će obrazložiti i u kojem dijelu studiju treba dopuniti. (4) Ukoliko nositelj zahvata ne dopuni studiju prema zaključku nadležnog tijela, tijelo će zahtjev nositelja zahvata odbiti zbog nepodnošenja dokaza. (5) Kada povjerenstvo na prvoj sjednici ocijeni da studiju treba dopuniti podacima koji su takve prirode da, u bitnom, utječu na cjelovitost studije i pri tome ocijeni da dopunu studije objektivno nije moguće provesti u roku od 30 dana, predložit će nadležnom tijelu da zahtjev nositelja zahvata odbije kao neutemeljen." Prva sjednica Povjerenstva održana je 20. srpnja 2012. godine i tada je investitoru dan rok za nadopunu studije zbog utvrđenih bitnih nedostataka. Rok za nadopunu utvrđen je zaključkom Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I 351-03/12-02/57, UrBroj: 517-06-2-1-1-12-14 od 2. kolovoza 2012. godine u trajanju od 30 dana od dostave zaključka investitoru. DOKAZ: - Uvid u preslik zapisnika prve sjednice povjerenstva, dostavlja se u prilogu - Uvid u preslik zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I 35103/12-02/57, UrBroj: 517-06-2-1-1-12-14 od 2. kolovoza 2012. godine, u prilogu Investitor je zaključak zaprimio 7. kolovoza 2012. godine, dakle rok za dopunu studije zbog utvrđenih nedostataka istekao je 6. rujna 2012. godine. Prema točki III. citiranog zaključka Ministarstva, a sukladno gore citiranom članku 13. stavku 4. Uredbe, investitorov zahtjev za procjenu utjecaja zahvata na okoliš trebalo je odbiti zbog nepodnošenja dokaza ukoliko investitor do 6. rujna ne ukloni nedostatke u studiji utjecja na okoliš. S obzirom da je na sjednici 22. listopada 2012. godine investitoru dan novi rok za nadopunu studije, slijedi da investitor nije nadopunio studiju kako je pozvan te da je njegov zahtjev za procjenu utjecja zahvata na okoliš trebalo odbiti. DOKAZ: - Uvid u preslik zapisnika nastavka prve sjednice Povjerenstva, u prilogu Rokovi za nadopunu studije utjecaja na okoliš propisani su Uredbom i ne mogu biti duži od 30 dana, te da je svaki rok za nadopunu koji bi bio duži od 30 dana nezakonit. Uredba u članku 13. stavku 3. propisuje da će se u slučaju postojanja nedostataka, koji u bitnome nisu odlučujući za cjelovitost studije, tražiti nadopuna iste u primjerenom roku. S obzirom da izraz primjereni rok predstavlja pravni standard (rok koji nije precizno određen) potrebno ga je pobliže odrediti tumačenjem, uzimajući pri tome u obzir značenje te odredbe u odnosu na ostale odredbe Uredbe i u 4 odnosu na Uredbu u cjelosti. Stavak 5. članka 13. Uredbe propisuje da će se u slučaju postojanja nedostataka, koji u bitnome utječu na cjelovitost studije, zahtjev odbaciti ukoliko navedene nedostatke nije moguće nadopuniti u roku od 30 dana. Drugim riječima, za bitne nedostatke najduže dopušteno vrijeme za nadopunu biti će 30 dana, a ako se oni ne mogu nadopuniti u tom roku valja zahtjev odbaciti. Logičkim tumačenjem slijedi, ad majore a minus tj. što vrijedi za više vrijedi i za manje, da za nedostatke koji nisu bitni najduže dopušteno vrijeme za nadopunu, dakle nadopuna u primjerenom roku, nikako ne smije biti duže od trideset dana. Razlog zbog kojeg su ove dvije odredbe (stavka) Uredbe usporedive je taj što se u obje opisane situacije radi o nedostacima koje je nužno ukloniti za daljnji nastavak postupka. Dakle, ukoliko nedostatak koji je inicijalno ocjenjen kao nebitan, ne bi bio uklonjen, on time postaje bitni nedostatak jer onemogućava nastavak postupka. Zaključno, valja napomenuti da se pravni standard u primjerenom roku ne može tumačiti u smislu roka primjerenog, odnosno potrebnog, za izvršenje potrebnih nadopuna. U tom slučaju takav rok bi bilo potrebno vezati uz objekt činidbe, odnosno izričaj odredbe bi tada glasio u primjerenom roku za nadopunu. Opreznosti radi tužitelji napominju, da se odredba članka 73. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša, koja propisuje da je rok za nadopunu najviše tri mjeseca, odnosi na nadopunu zahtjeva za provedbu postupka koja se dopušta prije osnivanja stručnog savjetodavnog povjerenstva. Dakle, radi se o roku iz članka 8. stavka 2. Uredbe i isti nije primjenjiv na nadopunu koja se dopušta na osnovu članka 13. stavka 3. Uredbe. Slijedom navednog trebalo je na nastavku prve sjednice povjerenstva održanoj 22. listopada 2012. godine, sukladno točki III. Zaključka Ministarstva od 2. kolovoza 2012. godine (Klasa: UP/I 351-03/12-02/57, UrBroj: 517-06-2-1-1-12-14), zahtjev investitora odbaciti ako nedostaci studije ne bili uklonjeni na način da studija može biti upućena na javnu raspravu. S obzirom da je na nastavku prve sjednice 22. listopada 2012. investitoru dan dodatni rok prekršen je time zakon. Ad. 3. Provođenjem postupka procjene utjecaja na okoliš prije donošenja urbanističkog plana uređenja za predmetni zahvat tuženo tijelo nezakonito je postupalo te na taj način omogućilo razdvajanje dijelova jedinstvenog zahvata čime se izigrava smisao i svrha postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš: Odredbom članka 69. (54b-1)(3) Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije ("Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije", broj 06/03., 03/05., 03/06. i 07/10.) određeno je: "Radi što kvalitetnije pripreme projekta na razini UPU-a će se za izdvojena građevinska područja (izvan naselja) ugostiteljsko-turističke namjene i golf igrališta utvrditi potreba, način i smjernice rješenja rekonstrukcije, dogradnje, izgradnje, te ukidanje postojećih infrastrukturnih sustava koje se nalaze unutar ili utječu na projekt. Na razini UPU-a će se odrediti i stvarni iznosi za infrastrukturne standarde (kapaciteti) u pogledu elektroopskrbe, vodoopskrbe, odvodnje oborinskih i otpadnih voda i zbrinjavanja otpada za izdvojena građevinska područja (izvan naselja) ugostiteljsko-turističke namjene i golf igrališta.". Dakle, da bi se uopće mogao procijeniti utjecaj nekog golf igrališta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bitno je pri procjeni uzeti u obzir zahvat određen na razini urbanističkog plana uređenja, jer se tek na toj razini prostorno-planske dokumentacije mogu odrediti "stvarni iznosi za infrastrukturne standarde (kapaciteti) u pogledu elektroopskrbe, vodoopskrbe, odvodnje oborinskih i otpadnih voda i zbrinjavanja otpada". Nadalje, člankom 149. točkom 1. Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika 07/05, 06/07, 10/07; dalje: PPUGD) propisano je: "Urbanistički plan uređenja obvezan je za sljedeća (izdvojena) građevinska područja izvan naselja: 1. Plato Srđa - športsko-rekreacijski centar s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka - sjever 5 i Bosanka - jug, obuhvata 354,2 ha, (Gradnjom se ne smiju narušiti vizure prema Starom Gradu.).". Člankom 151. PPUGD propisano je u stavku 1.: "Obuhvati urbanističkih planova uređenja propisanih u okviru GUP-a Dubrovnika redovito predstavljaju i obuhvate gradskih projekata kao prioritetnih zahvata od interesa za Grad Dubrovnik", a u stavku 2. istog članka u točki 14. kao gradski projekt naveden je Golf-centar Srđ. Člankom 123. Generalnog urbanističkog plana grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika 10/05, 10/07, 8/12; dalje: GUP) točkom B) određene su površine za koje je obvezno donošenje urbanističkih planova uređenja, te je pod točkom 1.7. navedeno "Športsko-rekreacijski centar s golf-igralištem i turističkim naseljem Bosanka sjever i Bosanka jug". Člankom 127. GUPa, stavkom 3. točkom 14. određen je Golf-centar Srđ kao gradski projekt te je za njega propisana obveza izradbe urbanističkog plana uređenja. Slijedom svega navedenog jasno je da se zahvat golf-centra na Srđu promatra cjelovito kao jedinstveni projekt "športsko-rekreacijski centar s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka sjever i Bosanka – jug", da su mjere zaštite propisane za jedinstveni zahvat definiran opsegom urbanističkog plana uređenja, da se predmetni zahvat kao cjelina navodi u PPUGD i GUPu kao gradski projekt od osobitog interesa za Grad Dubrovnik. Pogrešno je stoga shvaćanje tuženog tijela da se u slučaju turističkih naselja Bosanka-sjever i Bosanka-jug unutar obuhvata predmetnog zahvata radi o funkcionalnim cjelinama koje je moguće izuzeti iz obuhvata zahvata jer su pojedinačno svaka manja od 15ha (zajedno 20.8ha), što je granica propisana za turistička naselja u Prilogu I. PUO uredbe ispod koje nije potrebna procjena utjecaja zahvata na okoliš. Bez uzimanja u obzir svih funkcionalnih cjelina planiranog zahvata nemoguće je postići svrhu postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš propisanu Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07) člankom 69. stavkom 3.- usklađivanje i prilagođavanje namjeravanog zahvata s prihvatnim mogućnostima okoliša na određenom području. Pri tome Zakon definira, u članku 3. točki 37., područje utjecaja kao "područje na kojem se prostire značajan utjecaj zahvata u okoliš, bilo da je uzrokovan samim zahvatom u okoliš ili sinergijom s postojećim ili planiranim zahvatima u okoliš". Ovo slijedi i iz očitovanja na primjedbe i mišljenja javnosti u dopisu Klasa: 351-01/12-01/85 UrBroj: 2117/1-23/1-12-13-41 od 4. travnja 2013. godine gdje se na strani 35 navodi: "Turistička naselja Bosanka Sjever i Jug obuhvaćena su tekstom o utjecaju na turizam i lokalnu zajednicu jer su bitan dio projekta kao turističkog proizvoda. Nepotpuno bi bilo prikazivati utjecaj ŠRC na Srđu na ukupni turistički proizvod Dubrovnika i lokalnu zajednicu ne uključivši i ostale planirane sadržaje na Srđu. Naime ŠRC s ostalim turističkim sadržajima (TN Bosanka Sjever i Jug) predstavlja cjeloviti turistički proizvod te ga s aspekta djelovanja/utjecaja na turističku ponudu Dubrovnika treba sagledavati kroz njegovu cjelovitost." Iz svega navedenog slijedi da tuženo tijelo tendenciozno koristi podatke navodeći koristi turističkih naselja Bosanka-sjever i Bosanka-jug kada to ide u prilog nositelju zahvata (npr. utjecaj na lokalnu zajednicu i gospodarstvo), a istovremeno odbija uzeti u obzir njihov utjecaj na okoliš. Ovo suprotno supra navedenim prostorno-planskim dokumentima (PPDNŽ, PPUGD, GUP) koji predmetni zahvat određuju kao cjelinu definiranu obuhvatom UPU-a. Iz svega slijedi da su navedeni razlozi za izuzimanje utjecaja turističkih naselja Bosanka-sjever i Bosanka-jug iz procjene utjecaja na okoliš neuvjerljivi i proturječni sami sebi te ih se ne može uzeti kao valjanju osnovu pobijanog rješenja. Ad. 4. Razlozi za neuvažavanje primjedbi i komentra nisu dovoljno obrazloženi, odnosno obrazloženje je neutemeljeno Tužitelji u tom smislu navode shvaćanje Upravnog suda izneseno u presudi Us-4410/2009-9 6 od 21. srpnja 2011. godine: "Naime, područje zaštite okoliša kao općeg dobra, zahtjeva osobitu transparentnost svih postupaka koji mogu rezultirati odobravanjem zahvata koji utječe na okoliš pa je odluke koje se u takvim postupcima donose, potrebno podrobno obrazlagati/.../". Slijedom navedenog tuženo tijelo ne zadovoljava gore citirani standard kada javnosti i zainteresiranoj javnosti dostavlja očitovanja na primjedbe i mišljenja samo u odnosu na vlastita pitanja istovremeno ne odgovarajući na sva pitanja već upućujući na odgovore upućene drugima, a bez da su im isti odgovori dostavljeni. Primjerice na pitanje tužitelja Zelena akcija, primjedba broj 5, str. 32 očitovanja – utjecaj na more i morske ekosustave – upućuje se tužitelja Zelenu akciju na odgovor upućen dr. sc. Valteru Kožulu na strani 21-22 očitovanja, bez da je isto dostavljeno tužitelju Zelena akcija. DOKAZ: - Preslik dopisa Klasa: 351-01/12-01/85 UrBroj: 2117/1-23/1-12-13-41 od 4. travnja 2013. godine dostavljenog tužitelju Zelena akcija iz kojeg je vidljivo da su Zelenoj akciji dostavljene samo stranice 30 do 36 predmetnog očitovanja - Po potrebi izvođenje drugih dokaza Na taj način nije "podrobno i na transparentan način obrazloženo" zbog čega nije prihvaćena primjedba tužitelja Zelena akcija, a samom tužitelju je onemogućeno učinkovito korištenje pravnim lijekovima jer nije dano obrazloženje za odbijanje zahtjeva tužitelja. U pobijanom rješenju na niz mjesta selektivno se ističu podaci i tendencizno se donose zaključci. Tužitelji smatraju da je zbog toga cijeli postupak u značajnoj mjeri kompromitiran, a što će po potrebi, u detalje dokazivati u parnici. Na taj način se dovodi u pitanje cjelovitost procjene te uzimanje u obzir svih, direktnih i indirektnih, učinaka na okoliš. Zakon o zaštiti okoliša u čl. 69. propisuje svrhu provođenja postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš. Stavak 2. citiranog članka propisuje da se mogući utjecaj na okoliš utvrđuje tijekom postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš, citiramo: "(2) Procjenom utjecaja zahvata na okoliš prepoznaje se, opisuje i ocjenjuje, na prikladan način, utjecaj zahvata iz stavka 1. ovoga članka na okoliš, tako da se utvrđuje mogući izravni i neizravni utjecaj zahvata na: tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu, ljude, biljni i životinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu, kulturnu baštinu, uzimajući u obzir njihove međuodnose.". Dakle, upravno tijelo koje provodi postupak mora utvrditi moguće posljedice zahvata na okoliš te na osnovu tih utvrđenja odlučiti da li je neki zahtjev prihvatljiv za okoliš ili nije. Ova obveza upravnog tijela logički slijedi iz izraza "...utvrđuje mogući izravni i neizravni utjecaj...". Ovaj postupak propisan je radi ostvarenja načela predostrožnosti (Čl. 69. st. 3) te je u čl. 69. stavku 4. precizirano da se obavlja u okviru pripreme namjeravanog zahvata, a prije započinjanja samog zahvata ili čak izdavanja bilo kojeg dokumenta na osnovu kojeg bi zahvat mogao započeti. Tužitelj smatra da tuženik nije utvrdio moguće štetne utjecaje na okoliš na način na koji mu to Zakon stavlja u obavezu odnosno da nije otklonio sumnju u pretpostavljene vjerojatno štetne i trajne utjecaje na okoliš. Tužitelji upozoravaju na čl. 9. st. 7. ZOZO-a, citiramo: "(7) Odustat će se, odnosno neće se djelovati, obavljati djelatnost i/ili obaviti zahvat, koji imaju znanstveno dokazanu ili pretpostavljenu vjerojatnost štetnog i trajno štetnog utjecaja na okoliš a osobito na sastavnice okoliša - biološku raznolikost i krajobraz.". Slijedom svega gore navedenog tužitelji predlažu da Sud sazove raspravu, po potrebi dopusti izvođenje i drugih dokaza te riješi predmetnu upravnu stvar na način da usvoji ovu tužbu, odnosno da presudom poništi pobijano rješenje tuženika tj. donese: PRESUDU "Poništava se Rješenje Klasa UP/I-351-03/12-02/57, Ur.broj:517-06-2-1-1-13-46, od 3. travnja 2013. godine kojim je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ulica Republike Austrije 14, 10 000 7 Zagreb zahvat športsko-rekreacijskog centra s golf igralištem Srđ, nostitelja zahvata RAZVOJ GOLF d.o.o. iz Zagreba, J. Marohnića 1, ocijenio prihvatljivim za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja utjecaja na ciljeve očuvanja ekološke mreže te uz program praćenja stanja okoliša i ekološke mreže.". Predlaže se da Naslov sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (NN 020/2010) donese rješenje o odgodnom učinku žalbe. Izvršenjem osporene odluke mjere zaštite okoliša određene u osporenoj odluci ugradile bi se u lokacijsku dozvolu koja je preduvjet za izdavanje građevinske dozvole, odnosno potvrde glavnog projekta, na osnovu koje može početi relizacija predmetnog zahvata, čija se prihvatljivost za okoliš u predmetnom postupku osporava. Tužitelj nije stranka u izdavanju lokacijske dozvole, te ne može u postupku izdavanja lokacijske dozvole tražiti zastajanje postupka dok se pitanje prihvatljivosti zahvata za okoliš kao prethodno pitanje ne riješi od strane Naslova. Također, s obzirom da tužitelj nije stranka u postupku izdavanja lokacijske dozvole, a nije niti ovlašteni predlagatelj obnove postupka, tužitelj ne može tražiti niti obnovu postupka za izdanu lokacijsku dozvolu ukoliko Naslov poništi osporeno rješenje. Ukoliko stranke odnosno ovlašteno tijelo ne budu tražile obnovu postupka za lokacijsku dozvolu, na što zbog nomotehničkog rješenja Zakona o općem upravnom postupku nisu obvezane ("može tražiti obnovu postupka"), tužitelju će nastati teško popravljiva šteta u ostvarenju prava iz članka 6. stavka 4. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (NN MU 01/07; dalje: Arhuška konvencija). Citirani članak propisuje obvezu svake stranke potpisnice Arhuške konvencije da osigura rano sudjelovanje javnosti kada su sve mogućnosti otvorene i kada se može osigurati djelotvorno sudjelovanje javnosti. Neusvajanjem prijedloga za odgodnim učinkom tužbe tužiteljevo pravo na sudjelovanje u donošenju odluka u pitanjima okoliša, iako omogućeno dovoljno rano u postupku, ne bi bilo djelotvorno jer u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelj nema aktivnu legitimaciju za osporavanje pravnih odnosa u kojima osporena odluka stvara učinke. Nadalje, slijedom gore navedenog, u slučaju neusvajanja prijedloga za odgodnim učinkom tužbe izgledna je realizacija, ili makar početak realizacije, predmetnog zahvata u prostoru. U slučaju značajnih ulaganja i početka radova na realizaciji predmetnog zahvata realno je očekivati stvaranje ozračja političkih i ekonomskih pritisaka za nastavkom realizacije predmetnog zahvata, unatoč eventualnom usvajanju tužbenog zahtjeva. Na isto je upozorio i Odbor za usklađivanje Arhuške konvencije (tijelo osnovano prema Konvenciji nadležno za tumačenja Konvencije) u slučaju ACCC/C/2006/16 (Lithuania) ECE/MP.PP/2008/5/Add.6. U paragrafima 74-75 Odbor navodi, citiramo: "Dapače, izgledno je da kada je postrojenje izgrađeno u skladu sa građevinskom dozvolom, politički i ekonomski pritisci, kao i shvaćanja o pravnoj sigurnosti, faktički prekidaju raspravu o samoj izgradnji, kao i o mogućim alternativama u pogledu tehnologije i infastrukture".1 U Splitu, 19. travnja 2013. godine Tužitelj Zelena akcija zastupana po opunomoćeniku Enesu Ćerimagiću ------------------------------------ Tužitelj Udruženje hrvatskih arhitekata zastupano po predsjedniku Hrvoju Hrabaku ------------------------------------- Tužitelj Inicijativa građana Srđ je naš zastupana po članu inicijative Marku Fortunatoviću-Ercegoviću 1 "Rather, it is likely that once an installation has been constructed in accordance with a construction permit, political and commercial pressures, as well as notions of legal certainty, effectively foreclose discussions concerning the construction itself, as well as options with regard to technology and infrastructure" (ACCC/C/2006/16 (Lithuania) ECE/MP.PP/2008/5/Add.6, paras. 74–75). 8 ---------------------------------------------Popis priloga: -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Prilog 1: Preslik Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa UP/I-351-03/12-02/57, Ur.broj:517-06-2-1-1-13-46, od 3. travnja 2013. godine; Prilog 2: Preslik zapisnika sjednica Stručnog savjetodavnog povjerenstva: − Zapisnik prve sjednice, − Zapisnik nastavka prve sjednice, − Zapisnik druge sjednice; Prilog 3: Preslik dopisa Klasa: 351-01/12-01/85 UrBroj: 2117/1-23/1-12-13-41 od 4. travnja 2013. godine, dio dostavljen tužitelju Zelena akcija Prilog 4: Preslik zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I 351-03/12-02/57, UrBroj: 517-06-2-1-1-12-14 od 2. kolovoza 2012. godine Prilog 5: Opunomoćenje za zastupanje 9