40 godina
Sveučilišta u Rijeci
Jučer, danas, sutra
Izdavač
Sveučilište u Rijeci
Rijeka, Trg braće Mažuranića 10
tel. 051 406 500, faks 051 406 588
www.uniri.hr
Za izdavača
prof. dr. sc. Pero Lučin, rektor
Uređivački odbor
prof. Emilija Duparova, v. d. dekanice Akademije primijenjenih umjetnosti;
prof. dr. sc. Heri Bezić, dekan Ekonomskog fakulteta; prof. dr. sc. Jože Perić, dekan
Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu; prof. dr. sc. Predrag Šustar, dekan
Filozofskog fakulteta; prof. dr. sc. Aleksandra Deluka Tibljaš, dekanica Građevinskog
fakulteta; prof. dr. sc. Alan Šustić, dekan Medicinskog fakulteta, prof. dr. sc. Serđo Kos,
dekan Pomorskog fakulteta; prof. dr. sc. Eduard Kunštek, dekan Pravnog fakulteta;
prof. dr. sc. Goran Turkalj, dekan Tehničkog fakulteta; prof. dr. sc. Jasna Krstović, dekanica
Učiteljskog fakulteta; prof. dr. sc. Krešimir Pavelić, pročelnik Odjela za biotehnologiju;
prof. dr. sc. Dubravka Kotnik Karuza, pročelnica Odjela za fiziku; prof. dr. sc. Marija
Marinović, pročelnica Odjela za informatiku; prof. dr. sc. Dean Crnković, pročelnik Odjela za
matematiku; Dinko Jurjević, ravnatelj Studentskog centra; Senka Tomljanović, ravnateljica
Sveučilišne knjižnice
Izvršna urednica
Elvira Marinković Škomrlj
Lektura
prof. dr. sc. Diana Stolac
Korektura
dr. sc. Anastazija Vlastelić
Prijevod na engleski
Iva Tijan, Virna Car
Lektura i korektura
Virna Car
Fotografija
arhiva Rektorata, arhiva Novog lista, d.o.o.
Dizajn i priprema
Sagita d.o.o.
Tisak
AKD, Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o.
Naklada
2000 primjeraka
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130316003
ISBN 978-953-7720-15-5
Sadržaj
Sveučilište u Rijeci …Jučer… (akademik Petar Strčić)..................................................... 5
Sveučilište u Rijeci…Danas…Sutra (prof. dr. sc. Pero Lučin)....................................51
Rektori...........................................................................................................................79
prof. dr. sc. Zorislav Sapunar.................................................................................................. 80
prof. dr. sc. Zoran Kompanjet.................................................................................................. 82
prof. dr. sc. Josip Deželjin, professor emeritus........................................................................ 84
prof. dr. sc. Slobodan Marin.................................................................................................... 87
prof. dr. sc. Predrag Stanković................................................................................................ 89
prof. dr. sc. Mirko Krpan, professor emeritus........................................................................... 91
prof. dr. sc. Petar Šarčević...................................................................................................... 93
prof. dr. sc. Elso Kuljanić, professor emeritus.......................................................................... 94
prof. dr. sc. Katica Ivanišević, professor emeritus.................................................................... 97
prof. dr. sc. Danilo Pavešić, professor emeritus....................................................................... 99
prof. dr. sc. Josip Brnić......................................................................................................... 101
akademik Daniel Rukavina, professor emeritus...................................................................... 105
prof. dr. sc. Pero Lučin.......................................................................................................... 110
Sastavnice................................................................................................................. 115
Akademija primijenjenih umjetnosti........................................................................................ 116
Ekonomski fakultet................................................................................................................ 118
Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu................................................................. 124
Filozofski fakultet................................................................................................................... 127
Građevinski fakultet............................................................................................................... 130
Medicinski fakultet................................................................................................................ 133
Pomorski fakultet.................................................................................................................. 138
Pravni fakultet....................................................................................................................... 142
Tehnički fakultet.................................................................................................................... 145
Učiteljski fakultet................................................................................................................... 148
Fakultet za zdravstvene studije.............................................................................................. 150
Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci................................................................................. 152
Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci.......................................................................................... 154
Odjel za matematiku Sveučilišta u Rijeci................................................................................ 156
Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci............................................................................. 157
Studentski centar Rijeka....................................................................................................... 158
Sveučilišna knjižnica Rijeka................................................................................................... 160
Znanstveno- tehnologijski park.............................................................................................. 161
Zaklada Sveučilišta u Rijeci................................................................................................... 162
Tehnološko-inovacijski centar Rijeka (TIC)............................................................................. 164
Centar za napredne studije Jugoistočne Europe................................................................... 164
Centar za studije................................................................................................................... 165
Centar za napredno računanje i modeliranje.......................................................................... 166
Centar za mikro i nano znanosti i tehnologije......................................................................... 166
Centar za podršku učenju i poučavanju Sveučilišta u Rijeci................................................... 167
Sveučilišni savjetovališni centar............................................................................................. 168
Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci....................................................................................... 169
Riječki športski sveučilišni savez............................................................................................ 170
Svjedoci vremena ili umjesto zaključka............................................................................ 173
Vremenska crta Sveučilišta u Rijeci.................................................................................. 203
SVEUČILIŠTE U RIJECI ...jučer...
Sveučilište u Rijeci ...Jučer...
Grafika Rijeke i Trsata –
prvo naselje Trsatica bilo
je na mjestu današnjega
Staroga grada
Rijeka u drugoj polovini
19. i u početku 20.
stoljeća najveće
je pomorskoindustrijsko središte
mađarskoga dijela
Austro-Ugarske
Više školstvo
započinje akcijom
senjskoga biskupa
Riječanina Agatića
1633., s isusovačkom
školom filozofije i
moralne teologije
u
Akademik Petar Strčić: Povijesni razvoj od
1633. do 2003. godine
Zapadna Hrvatska – Istra, Kvarnersko
primorje, Gorski kotar, nerijetko nazivana i
riječko područje – tisućljećima ima primorskogorski i prometni značaj; taj je prostor
najkraća spojnica između Središnje Europe
i Sredozemlja, a time i drugih svjetskih
prostranstava, i to putovima po moru. Zbog
toga je još jedno obilježje ovoga područja
posezanje brojnih stranih silnica za njim te
duži ili kraći boravak pripadnika raznih etnosa;
no, od kraja 6. st. stvorena je ovdje stabilna i
trajna, apsolutna hrvatska većina pučanstva.
Ipak, samo dio ovoga prostora kratko je
u ranome srednjem vijeku u Hrvatskome
Kraljevstvu, a sve do 90-ih godina 20. st., do
proglašenja samostalne Republike Hrvatske,
u okviru je niza drugih država. Zaseban je
uskočki fenomen, sa središtem u Senju, koji
je – uz Dubrovnik – niz stoljeća bio najvažniji
hrvatski grad-luka; (tadašnja) Rijeka u drugoj
polovini 19. i u početku 20. st. najveće je
pomorsko-industrijsko središte mađarskoga
dijela Austro-Ugarske, a u drugoj polovini 20.
st. (današnja) Rijeka kao dio NR/SR Hrvatske
(u okviru FNR/SFR Jugoslavije) jedna je od
najvećih takvih svjetskih gospodarskih centara.
U 19. i u početku 20. st. Pula je glavni vojnomornarički arsenal, a Opatija najveći turistički
centar na moru Habsburške Monarhije.
Značajka je i rana pojava kršćanstva, te –
napose – od ranoga srednjega vijeka sve
do danas staroslavenska/starohrvatska
6
Služba Božja s glagoljaškom baštinom,
najbogatijom na svijetu. Tu su i Frankopani,
knezovi Krčki (itd.), jedina primorsko-otočna
jadranska feudalna obitelj koja se na pozornici
života održala vjekovima (12.-17. st.). U
veoma velikome broju povijesnih spomenika
spominjemo samo Bašćansku ploču s otoka
Krka; u benediktinaca izrađena je do 1105.
godine, a krsni je list Hrvata na kojoj je
glagoljicom ubilježena riječ “hrvatski”, i to uz
ime kralja Zvonimira.
Zapadna Hrvatska dala je i niz znamenitih
ličnosti, rođenjem ili porijeklom, ili su zaslužni
po svome djelu, od Marina, Hermana, niza
Frankopanâ i Dominisa, Klovića, Vlačića i
Petrisa preko Mažuranića, Dobrile, Zajca,
Račkoga, Laginje, Mohorovičića, Orlicha/
Orlića i Mirkovića/Balote do Bozanića i
Gašparovića.
U okvir povijesnoga i drugog razvoja
ulazi i školstvo, ono uobičajeno na
općeeuropskome, latinskome jeziku, pa na
talijanskome, njemačkome i mađarskome
nastavnom jeziku; ali, ovdje ima i glagoljaških
škola na čakavštini, a od 19. st. na
standardnoj hrvatskoj štokavštini, osnovnih,
srednjih i strukovnih. Više školstvo započinje
akcijom senjskoga biskupa Riječanina
Agatića 1633., s isusovačkom školom
filozofije i moralne teologije u (tadašnjoj)
Rijeci, koje su imale neka prava europskih
sveučilišta. Fakulteti – filozofski i teološki –
krenuli su u život 1726. i 1728., a prestali
su djelovati u drugoj polovini toga stoljeća.
U 17. i 18. te u početku 19. st. na Trsatu su
ponad Rijeke povremeno radili franjevački
fakultet i (ljubljanska) visoka bogoslovna
škola. S prekidom je u Senju djelovao visoki
teološki i filozofski licej (1808.-1919.). Od
polovine 19. st. aktivna je viša nautika,
a mađarska vlast donijela je sa sobom i
«Mađarsku kraljevsku eksportnu akademiju»
(početkom 20. st.).
u
Nagli gospodarski razvoj od 1947., ujedinjenje
obiju obala Rječine u grad Rijeku te pojedinih
područja Istre i ostaloga dijela Kvarnerskog
primorja, s povratom iz talijanskih ruku
u maticu hrvatsku domovinu, bitno je
utjecao i na brži razvoj višega i visokoga te
fakultetskoga obrazovanja. Tako je 1947.
proradila prva visoka škola, Teološka (jedno
vrijeme je u Pazinu), a 1955. prvi fakultet,
Medicinski. Od tada do danas osnovan je,
radio, transformiran, prestao djelovati ili je
aktivan i danas niz viših i visokoškolskih te
fakultetskih ustanova.
Dva dana nakon osnutka Sveučilišta, Novi list
donosi na četiri stranice detaljan izvještaj o
novoj koncepciji Sveučilišta
Konačno, Sabor SR Hrvatske je 22. XI. i
26. XII. 1972. u Rijeci osnovao Sveučilište,
a konstituirano je 17.-18. V. 1973. U 2003.
godini djelovalo je 12 viših i visokih škola te
fakulteta, i to u Rijeci, Gospiću, Lovranu/
Opatiji i Puli. Izvan Sveučilišta u Rijeci
djeluju Veleučilište te Visoka glazbena škola
u Lovranu, kao i dva odjela zagrebačkih
fakulteta: Teologija Katoličkoga bogoslovnog
fakulteta, i odsjek Muzičke akademije. U Puli i
Rijeci djeluju sveučilišne knjižnice.
Pojedini nastavnici poznati su i u svjetskim
razmjerima, a mnogi studenti postali su
istaknute znanstvene, stručne, kulturne,
gospodarske, sportske i druge ličnosti, pa i
profesori na školama i fakultetima na kojima su
diplomirali, magistrirali ili doktorirali. Sveučilište
i njegove jedinice imaju bogato nakladništvo,
međunarodne i domaće projekte, organiziraju
domaće i međunarodne kongrese i skupove
te surađuju s institucijama na svih pet
kontinenata.
Takva je, ukratko, slika općega sadržaja
Zapadne Hrvatske, kao uvod za čitatelja
sljedećih stranica, na kojima se nalaze
pojedinosti i podrobnosti o njezinu višem i
visokome školstvu, o fakultetima i Sveučilištu.
Pri tome treba reći da je autor neočekivano
naišao na poteškoće faktografske naravi, za
starija stoljeća i desetljeća, koje je, naravno,
nastojao ukloniti.
7
I.
u
Spominjanje Gorskoga
kotara i Kvarnerskoga
primorja već i u
imenima govori o
bliskome spoju brdskih
terena i morske pučine
Stizali su ovamo i
Kelti, Heleni, Germani/
Goti, Langobardi,
Franci, Ugri. Svi su
se potom profilirali u
Talijane, Grke, Nijemce,
Francuze, Mađare
1.
Stjecanje znanja – odavno je poznato i
nestručnjacima – jedna je od najstarijijih
konstanti u više milijuna godina starom
čovječanstvu. U skladu je s time i čovjekova
želja da s materijalnim ostacima, pa i u
likovnome, pisanome i drugome obliku ostavi
«ono nešto» iza sebe sljedećim naraštajima,
barem kao dokaz svoga postojanja. Čovjek
iza sebe ostavlja i dokaze dijelova svoga
znanja koje je stekao i namjerno, ugledajući
se u iskustvo drugih ili učeći neposredno
i od prirode. Takvih, čak i brojnijih tragova
imamo i u Zapadnoj Hrvatskoj, u Istri,
Kvarnerskome primorju i Gorskome kotaru;
sjevernojadransko je to područje koje se
nerijetko imenuje i kao «riječka regija», po
značenju grada, formiranoga od Rijeke i
Sušaka, danas smještenoga na obje strane
ovećega potoka Rječine i njezina utoka u
Jadransko more.
Spominjanje Gorskoga kotara i Kvarnerskoga
primorja već i u imenima govori o bliskome
spoju brdskih terena i morske pučine, a
more i brdsko područje karakteristično je i za
treći prostor, za istarski poluotok. I upravo te
geoznačajke odredile su životnu sudbinu svih
brojnih etnosa koji su upravo na tome brdskomorskome spoju našli mjesto za svoj privremeni
ili trajni dom; a time i za stjecanje znanja.
Usto, još jedna značajka. S obzirom na to
da preko ovoga područja teče najkraća
veza između sjeverne i srednje Europe s
Mediteranom (po legendama, i jantarski put
s Baltika i argonautski put s obala Crnoga
8
Granica između Rijeke (Fiume,
Italija) i Sušaka (Hrvatska) –
pogled prema Sušaku
mora), za materijalni dio ovdašnjega života
redovito su bile zainteresirane strane silnice.
Tako je Rimska Republika, u svojoj ekspanziji,
već u II. st. počela zaposjedati i ovaj dio
istočnoga Jadrana, pa se i kao Carstvo
živo uplitala u život ovdašnjih prvih poznatih
pripadnika više plemena, sa zajedničkim
imenom Iliri, prisvojivši njihov zavičaj. Stizali
su ovamo i Kelti, Heleni, Germani/Goti,
Langobardi, Franci, Ugri. Svi su se potom
profilirali u Talijane, Grke, Nijemce, Francuze,
Mađare. Vladali su i Bizantinci; prema legendi
ovuda su protutnjali čak i siloviti Mongoli/Tatari
iz daleke Azije, na ratnim pohodima i Saraceni
s Bliskoga istoka, prolazili su sa Zapada križari
iz raznih etnosa, iz Male Azije stižu prodorne
Osmanlije, poslije I. svjetskoga rata čak su
tu i Vijetnamci, a u II. svjetskom ratu, npr.
Turkmenistanci. Nije naodmet spomenuti da
se za jednoga od prvih kršćanskih biskupa,
koji ulazi i u red prvih svetaca, sv. Mavra u
Poreču, smatra da je bio Afrikanac.
Od 599. godine, međutim, prve pouzdane
pisane vijesti zabilježene u papinskoj
kancelariji govore da ovdje, u Istri, već žive
i Slaveni, prvi put zabilježeni u Hrvatskoj
uopće. Od njih su se, potom, profilirali Hrvati;
bili su i ostali do danas apsolutno većinsko
stanovništvo. Naravno, ovdje nije potrebno
nabrojiti pripadnike brojnih etnosa i naroda
koji su se duže ili trajnije zadržali, pa i naselili
na duži rok. A do danas su se ovdje održali
ili u 20. st. stigli još i Albanci, Austrijanci,
Crnogorci, Česi, Makedonci, Romi, Slovaci,
Slovenci, Srbi, Židovi itd. Svi su oni i drugi,
svaki na svoj način, bitno ili u manjem omjeru
u
utjecali i na stjecanje iskustva, znanja i
obrazovanja, obogaćujući tako svoj život, ali i
život većinskoga, hrvatskog pučanstva.
2.
U takvome ozračju stoljetnoga kretanja života
u Zapadnoj Hrvatskoj izrastao je i velik broj
znamenitih, zaslužnih i istaknutih ličnosti koje
su rođene ili su podrijetlom iz ovoga kraja,
ili su svojim plodnim djelom zadužile Istru,
Kvarnersko primorje i Gorski kotar.
U prvi red ide niz svetaca i blaženika
Katoličke crkve. Navodimo prvoga
poznatoga, spomenutoga sv. Mavra/
Maurusa/Maura, mučenika iz 3./4. stoljeća;
kaže se da je bio Afrikanac, a jedan je od
prvih svetaca uopće. Bio je biskup u Poreču,
a posmrtni ostaci nalaze mu se u tamošnjoj
isto tako znamenitoj Eufrazijevoj bazilici. I sv.
German iz Pule ulazi u razdoblje 3. stoljeća.
O mjestu rođenja još slavnijega sv. Jeronima
Sofronija Euzebija iz 4./5. stoljeća, za kojega
se smatralo da je stvorio glagoljicu, a umro
je u Betlehemu, i danas postoje različita
mišljenja; na prvome mjestu spominje se
Zrenj u Istri. Svetac je i Gaudencije iz 10./11.
stoljeća, možda s otoka Lošinja, čije se moći
čuvaju u Osoru. Moći ima i niz drugih svetaca
(samo u Bogorodičinome svetištu na Trsatu,
u prekrasnome umjetničkom djelu, relikvijaru
Barbare, srpske despotice Branković i
hrvatske kneginje Frankopanke, nalaze se
moći čak 36 svetaca). Istra je osobito dala
velik broj svetaca i blaženika, među njima čak
i sv. Projekta (što bi trebalo zanimati nositelje
U Senju se javlja prvi hrvatski tiskar
znanstvenih projekata).
Ovdašnjega je porijekla, možda, legendarni
Marin s otoka Raba, koji je formirao
temelje današnje državice San Marino na
Apeninskome poluotoku, poznate na svoj
način u svjetskim razmjerima. Podrijetlom je i
John Owen Dominis, također s otoka Raba, iz
obitelji koja je dala niz veoma poznatih osoba.
A taj Domins u 19. st. bio je muž posljednje
havajske kraljice i potkralj u doba kad su
Havaje okupirali Amerikanci; primoran je bio
bespomoćno gledati kako to samostalno
pacifičko kraljevstvo postaje samo jedna od
federalnih država SAD-a. Po ocu iz Punta na
otoku Krku, a po majci iz Beloga na otoku
Cresu, bio je predsjednik Republike Kostarike,
Francisco Orlich, koji kao Franjo Orlić nikada
nije zaboravio zavičaj; s njime kao državnikom
i započinje duži mir.
U ozračju stoljetnoga
kretanja života u
Zapadnoj Hrvatskoj
izrastao je i velik broj
znamenitih, zaslužnih
i istaknutih ličnosti,
rođenih ovdje ili su
podrijetlom iz ovoga
kraja, ili su svojim
plodnim djelom zaslužni
za Istru, Kvarnersko
primorje i Gorski kotar
Dio znamenitih i zaslužnih ličnosti raznih
narodnosti rođen je u zapadnoj Hrvatskoj ili
je čitavo vrijeme života proveo ovdje. Njih ima
znatan broj; zato donosimo samo najuži izbor
najznamenitijih i najzaslužnijih.
Iz Pule se nakon raspada Austro-Ugarske 1918.
god. u rodnu Mađarsku vratio austrougarski
admiral i komadant flote Miklosz Horthy, koji
je uskoro postao diktator, totalitaristički vladar
svoje Mađarske. U Rijeku je na izmaku svoje
plejbojske i poetske slave stigao poslije I. svj.
rata Gabriele D’Annunzio, znamenit u svjetskim
razmjerima, te kao neki srednjovjekovni
kondotijer stvorio svoju paravojnu državu,
Kvarnersku regencu, s nastojanjem da prisvoji
i otok Krk, odakle su ga Boduli izbacili.
9
Hrvatski plemići
Zrinski i Frankopan
Najmoćniji među
hrvatskim aristokratima
u 15. stoljeću je Nikola
IV., prvi s prezimenom
Frankapan
U Senju se javlja i
prvi hrvatski tiskar,
naravno, glagoljski; bio
je to Baromov sin Blaž
(Baromić), svećenik
poznat po dodatku
svojemu imenu i
prezimenu kao Julije
Klović Kroata
10
u
Prvi je u svijetu isprobao u praksi fašističke
metode vladanja (osim konclogora smrti s
krematorijima). Riccardo Zanella predsjednik je
kratkovremene međunarodnopravno priznate
Riječke Države, koja je uskoro iščezla kao dio
fašističke Kraljevine Italije.
Slavan je, međutim, na drugome polju
benediktinac Herman; iako zvan Dalmatin
(Hermannus Dalmata ili De Carinthia),
zapravo je bio iz Istre; živi u Zapadnoj Europi,
putnik je, filozof u ranome srednjemu vijeku,
astrolog i prevoditelj (npr., prvi je preveo
znameniti muslimanski Kur´an). Slikar Vincent
iz Kastva na izniman je umjetnički način
zabilježio gotički dio života srednjega vijeka, i
to freskama u istarskoj crkvici sv. Marije na
Škrilinama kod Berma, znatno prizemljujući
onodobni uštogljeni i nasilan feudalni
vladajući svijet, uspoređujući ga, jednostavno,
u svima zajedničkoj smrti. Najmoćniji među
hrvatskim aristokratima u 15. stoljeću je
Nikola IV., prvi s prezimenom Frankapan/
Frankopan (dobio ga je osobno u Rimu, od
pape Martina), a ujedno je i najznačajniji iz
toga roda uopće; bio je knez krčki,
vinodolski, senjski, modruški itd. Povrh
svega, knez Nikola bio je i hrvatskodalmatinski ban, potkralj, koji je u posjedu
držao gotovo polovicu tadašnje Hrvatske, a
založio mu je hrvatsko-ugarski vladar Žigmud
Luksemburški; najstariji sin bio mu je čak
danski kraljevski namjesnik u Švedskoj.
Ubrzo poslije Guttenbergova otkrića
«tiskarske galaksije», u Senju se javlja i prvi
hrvatski tiskar, naravno, glagoljski; bio je to
Baromov sin Blaž (Baromić), svećenik iz
prekokanalsko-morskoga susjednog Vrbnika,
koji je postao senjski kanonik. Jedan dječak
iz vinodolskih Grižana odveden je u Rim,
možda i frankopanskim posredstvom, jer je
pokazao iznimnu nadarenost; u likovnome
svijetu postao je «Michelangelo minijature»,
pa učitelj i znamenitoga El Greca; no, nije
zaboravio svoj hrvatski zavičaj, pa i u tolikoj
mjeri da je i u svijetu poznat po dodatku
svojemu imenu i prezimenu kao Julije Klović
Kroata. Prvi i glavni luteranski odnosno
protestantski teolog bio je Matija Vlačić Ilirik iz
Labina, filozof, sveučilišni profesor i pisac u
Njemačkoj, koji je u znatnoj mjeri uzdrmao
čak i temelje Katoličke crkve, te utjecao na
buđenje novih snaga u njoj koje su krenule u
obnovu te crkvene zajednice. Istaknuti
protestanti bili su i modruški i koparski biskup
Pietro Paolo Vergerije te glagoljaški svećenik i
tiskar Stipan Konzul Istranin. Pod imenom
Francisca Patritiusa ili Francesca Patrizzija
krije se filozof i papin prijatelj Franjo Petris iz
grada Cresa, također Hrvat. Ništa manje od
njega u svijetu nije poznat i Markantun
Dominis iz grada Raba, bivši isusovac, pa
katolički senjski biskup i splitski nadbiskup,
anglikanski windsorski dekan te znanstvenik i
političar. Bio je i katolički raskolnik kojemu je
oprošteno, no uhićen je i umro je u zatvoru u
Rimu. Posmrtni ostaci su mu spaljeni, a
pepeo rasut u rijeku Tibar. Ipak, njegovi se
brojni radovi u današnjemu katoličkome
svijetu čitaju na afirmativan način. Književnik
je bio hrvatski knez i talijanski markiz Franjo II.
Krsto Frankopan, koji je 1671. god. zajedno
Franjo Rački – prvi predsjednik
akademije znanosti
sa šurjakom Petrom Zrinskim po nalogu
Habsburga smaknut kao «urotnik» jer je tražio
da se već jednom nešto učini za obranu
«ostataka ostataka» Hrvatske od Osmanlija.
Posljednji je Frankopan u Hrvatskoj, a njegova
imanja, kao i posjedi bana Petra Zrinskoga, i u
zapadnoj Hrvatskoj tako su opustošeni pa
zaplijenjeni da se tadašnja Hrvatska
desetljećima nije mogla oporaviti. Augustinski
redovnik bio je Ivan Klobučarić iz Dubašnice
na otoku Krku, voditelj samostana u tadašnjoj
Rijeci i provincije u austrijskim krajevima;
znamenit je kao habsburški dvorski kartograf
koji je prvi zemljopisno vjerno prikazao znatan
dio Hrvatskoga primorja i unutrašnjosti. Iz Like
je, pak, poznat svećenik, arhiđakon Marko
Mesić, u 17. i 18. st. vatren borac protiv
Osmanlija i obnovitelj Crkve na ličkokrbavskome području poslije njezina
istjerivanja. Veoma istaknuti i zaslužni su
glazbenici i skladatelji – Andrea Antico iz
Motovuna, Antonio Smareglia iz Pule, Luigi
Dallapicola iz Pazina i Ivan Zajc iz Rijeke.
Preporodnu situaciju u 19. st., u tome
europskome «vijeku nacija» u ovim krajevima
naročito dobro oslikava Pietro Stancovich/
Peter Stankowik/Petar Stanković, koji se od
talijanstva i nijemstva opredijelio za prvu
soluciju, za tanku ali vladajuću strukturu u Istri
i tadašnjoj Rijeci te na Kvarnerskim otocima,
odričući se narodnosti svojih hrvatskih
roditelja i drugih predaka. No, taj kanonik u
Barbanu veoma je plodan i zaslužan
polihistor. Prvi istarski poznati hrvatski biskup
u nizu stoljeća, iako je apsolutno većinsko
pučanstvo hrvatsko, bio je dr. Juraj Dobrila iz
u
središnje Istre, siromašni seljački sin, vođa
prvih istarsko-otočnih narodnih preporoditelja
i najznačajniji Hrvat Istre u 19. st. Prvi
predsjednik prve akademije znanosti u
Jugoistočnoj Europi s Balkanom –
Jugoslavenske, zapravo južnoslavenske u
Zagrebu, bio je dr. Franjo Rački iz Fužina,
kanonik, političar i plodan znanstvenik,
povjesničar. Isto tako poznat je slavist i
povjesničar dr. Ivan Črnčić iz Polja na otoku
Krku, voditelj nekoliko institucija u Rimu koji
se u nas popularno nazivaju «Svetojeronimski
zavod», kao i fra Bonaventura Soldatić iz
grada Cresa, obnovitelj franjevačkoga reda
konventualaca i naslovni nadbiskup Sofije,
osnivač sjemeništa u Cresu s međunarodnim
ugledom te međunarodnoga Serafskoga
kolegija u Rimu. Dr. Francesco Vidulich iz
Veloga Lošinja zapravo je Franjo Vidulić, ali se
prihvatio talijanstva, pa je od 1848. do smrti u
počecima 80-ih godina gotovo
neprikosnoveni vladar austrijske pokrajine
Istre s Kvarnerskim otocima, znatno nastojeći
održati moć tanke, vladajuće talijanaškotalijanske strukture. Dr. Matko Laginja iz
Klane, «otac Istre» u 19. i 20. st., jedini je
hrvatski ban iz toga najzapadnijega dijela
hrvatskoga korpusa, književnik, etnolog,
pravnik i političar, voditelj drugoga naraštaja
narodnih preporoditelja. Meterolog i seizmolog
bio je Andrija Mohorovičić iz Voloskoga, i
danas u svijetu znamenit u svojoj znanstvenoj
oblasti «senjska bura» i «Moho-sloj» u
Zemljinoj kori. Iz goričkoga područja bio je
Slovenac dr. Anton Mahnič, tamošnji profesor
te filozof i političar, koji se kao krčki biskup
Prvi predsjednik prve
akademije znanosti
u Jugoistočnoj
Europi s Balkanom –
Jugoslavenske, bio
je dr. Franjo Rački iz
Fužina
Dr. Matko Laginja iz
Klane, «otac Istre» u
19. i 20. stoljeću, jedini
je hrvatski ban iz toga
najzapadnijega dijela
hrvatskoga korpusa
11
Frano Supilo
U ovome području
je do svjetske razine
u Rijeci stasao i
političar i novinar iz
dubrovačkoga kraja
Frano Supilo
Za prvo visoko
školstvo u zapadnoj
Hrvatskoj, u 17. i 18.
stoljeću, zaslužni
su Ivan Krstitelj
Agatić, Riječanin, te
donatorka Uršula,
«comitissa von
Holeneg» (Holenek),
udata za baruna von
Thonhausena
12
u
(svih kvarnerskih otoka, otoka Raba i dijela
otoka Paga) u 20. st. toliko srodio sa svojom
hrvatskom pastvom da se potpisivao kao
Hrvat – Antun Mahnić. Znatno je utjecao na
spašavanje staroslavenske Službe Božje i
glagoljaške kulture (koje je smjestio i u
znanstveni svijet osnovavši u Krku
Staroslavensku akademiju) te hrvatstva
uopće; osnivač je tiskara i glasila, kao i
katoličkoga pokreta u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini. Isto je tako u ovome području do
svjetske razine u Rijeci stasao političar i
novinar iz dubrovačkoga kraja Frano Supilo.
Sjajan pjesnik i isto tako sjajan playboy
Gabriele D’Annunzio novu je, pozitivnu slavu u
talijanskome, a najnegativniju u hrvatskome
narodu i demokratskome svijetu općenito
upravo u Rijeci stekao (poslije I. svjetskoga
rata). Iz Berma u Istri (gdje su slavne
Vincentove freske) je nevina fašistička žrtva
Savojske Imperije Vladimir Gortan, koji je
1929. strijeljan u Puli, a ostali su supatnici
spašeni i papinom intervencijom. Njegov je
slučaj postao općeeuropski poznat i pokazao
da Istra nije pacificirana talijansko-fašistička
zemlja, a Gortan je postao i ostao
općehrvatski narodni junak. Iz Like je u 20. st.
bio i ostao u svjetskim razmjerima poznat
Nikola Tesla, elektrotehničar i izumitelj niza i
danas korisnih tehničkih dostignuća, koji je za
sebe govorio da je Srbin, ali da mu je
domovina Hrvatska. Iz Istre, iz Raklja je jedan
od najpoznatijih hrvatskih književnika Mate
Balota, a kao Mijo Mirković znamenit je
ekonomist, sveučilišni profesor, jedan od
osnivača ekonomskih visokih škola i fakulteta
u Rijeci i Puli u 20. st. U svjetskim i na
olimpijskih natjecanjima osobito se isticao
Ivica Kurtini, vaterpolist. No, nema sumnje u
to da je danas najpoznatiji iz Zapadne
Hrvatske mons. Josip Bozanić, krčki biskup,
pa kardinal, zagrebački nadbiskup i
metropolit, predsjednik Hrvatske i
potpredsjednik Europske biskupske
konferencije, član više tijela Sv. Stolice. Samo
je rođen u Rijeci, ali zapravo je Vrbničanin, i
po precima, i roditeljima, i odgoju, i
početnome obrazovanju; a uz sve to, bio je i
student i sveučilišni nastavnik u Rijeci.
Za prvo visoko školstvo u zapadnoj Hrvatskoj,
u 17. i 18. st., napose su zaslužni augustinac
Ivan Krstitelj Agatić, Riječanin, senjski i
modruški ili krbavski biskup, te donatorka
Uršula, «comitissa von Holeneg» (Holenek),
udata za baruna von Thonhausena.
Svi nabrojeni, ali i oni nespomenuti na svoj su
način obilježili i obilježavaju svoje doba.
3.
Tragova o stjecanju obrazovanja ima već u
najstarijem poznatome razdoblju kulturnoga
života u ovome kraju. Ipak, jedno od njegovih
najvažnijih obilježja je veoma rana pojava
kršćanstva, kao i – u okviru njega – pojava i
razvoj staroslavenske/starohrvatske Službe
Božje i upotreba glagoljskoga pisma; a oboje
se održalo do danas. Uobičajeno je da ju se
smatra djelom učenika sv. Ćirila i Metoda,
grčke braće; ali ima glasova i o autohtonosti
ovih fenomena.
u
Bašćanska ploča – starohrvatski
spomenik pisan glagoljicom otprilike
1100. godine, a pronađena je 1851.,
u Jurandvoru, na otoku Krku
13
Veoma je rana i
pojava glagoljaških
škola, brojnih
osobito na otoku
Krku, koje su imale
funkciju i sjemenišnobogoslovnih institucija
Živo i plodno trajanje
glagoljaške kulture ne
bi moglo egzistirati bez
brojnih svećenika, ali i
materijalne i političke
podrške i zaštite
feudalnih gospodara,
knezova Frankopana
14
Štoviše, upravo ovdje, na otoku Krku nastao
je i najznamenitiji hrvatski spomenik svih
vremena – Bašćanska ploča; taj najveći
kameni glagoljski spomenik na svijetu, nastao
u benediktinskome ozračju (do) 1105. godine,
prvi je na hrvatskome jeziku i na hrvatskome
pismu, glagoljici, napisan krsni list Hrvata; jer,
uz ime vladajućega kralja Zvonimira – kojega je
dao kruniti čak papa – upisana je i riječ hrvatski.
Veoma je rana i pojava glagoljaških škola,
brojnih osobito na otoku Krku, koje su imale
funkciju i sjemenišno-bogoslovnih institucija,
ali znale su obrazovati i svjetovnjake. Poznate
su i izvan toga otoka pa su učenici i s
kopna dolaziti u te škole koje su potrajale
do polovice 19. st., kad ih je zabranila
nova, postnapoleonska bečka vlast u korist
talijanašenja ovoga kraja.
Osim u ranome srednjemu vijeku, do raspada
Hrvatskoga Kraljevstva potkraj 11. st., ovaj
je prostor najduže u rukama Rimskoga
Carstva, zatim su njegovi dijelovi u HrvatskoUgarskome Kraljevstvu, Mletačkoj Republici
i Habsburškoj Monarhiji. Najteže je bilo u 20.
st., u svega dvadesetak godina fašističke
vladavine Savojske Imperije najvećim dijelom
ovoga prostora. Od II. svjetskoga rata zapadna
je Hrvatska dio FNR/SFR Jugoslavije preko
njezine autonomne NR/SR Hrvatske i njezina
osamostaljenja kao Republike Hrvatske,
u teškome obrambenom ratu potkraj 20.
st., nakon raspada SFRJ. Sve spomenute i
nespomenute države i društveni sustavi na
svoj su način utjecali i na razvoj cjelokupnoga
obrazovanja, pa i onoga školskoga.
U međuvremenu, naravno, značajnu ulogu
imaju i škole na latinskome jeziku, vladajućem
u ondašnjem europskome svijetu. Sve te
škole, ali i samouki pisari dali su brojne dokaze
svoga visokoga obrazovanja, i to u tolikom
broju vjerskih djela – misala, brevijara i drugih
nabožnih djela, ali i radova svjetovnoga
sadržaja, npr., notarskih – koliko ih nema ni
jedno drugo područje u Hrvatskoj. Tako je i na
najvišim europskim pravnim dostignućima, npr.,
nastala glagoljicom pisana zbirka Istarskoga
razvoda, pa Vinodolski zakon (1288.), drugi
pravni akti (notarski sustav, sustav matičnih
knjiga itd.) pa i niz urbara. Glagoljaških skriptorija
bilo je više, ali krenulo se i korak dalje, pa su
upravo iz ovoga kraja krenule u tisak prve
hrvatske tiskane knjige, a na ličkome i senjskom
području nastale i prve hrvatske tiskare,
naravno, s glagoljskim pismenima. Spomenuti
vrbnički svećenik i senjski kanonik Baromov sin
Blaž (Baromić) im je na čelu; bilo je to tek nešto
malo kasnije od Guttenbergova epohalnoga
izuma i početaka razvoja njegove «tiskarske
galaksije», a takva je tiskara u prvoj polovici 16.
st. djelovala i u Rijeci.
Takvo živo i plodno trajanje glagoljaške kulture
ne bi moglo egzistirati bez brojnih svećenika,
ali i materijalne i političke podrške te zaštite
feudalnih gospodara, knezova Frankopana.
Bez obzira na to čijega su podrijetla
(najvjerojatnije su rimski Frangipani), od svoje
pojave u početku 12. st. na otoku Krku kao
mletački vazali, do druge polovice 17. st.
kada su ih Habsburgovci u Hrvatskoj istrijebili,
a imanja temeljito opljačkali te zaplijenili,
Frankopani se stalno ističu kao pripadnici
hrvatskoga etnosa, promotori glagoljaške,
dakle hrvatske kulture i pismenosti, crkvene
i svjetovne, čuvari svijesti o postojanju
nekadašnje hrvatske državnosti.
Sve je to postalo poznato i svijetu izvan ovoga
područja, pa je 1248. god. (biskupu Filipu u
Senju, s pravom da se povlasticom koristi i na
širem hrvatskome pa i na bosanskom prostoru)
i 1252. god. (benediktincima podno Omišlja)
sâm papa Inocent IV. potvrdio dotadašnji
očito plodan razvoj i učinak staroslavenske/
starohrvatske Službe Božje, dakle glagoljanja i
na hrvatskome jeziku. Bio je to tek četvrti slučaj
u kršćanskome svijetu (nakon hebrejskoga,
grčkoga i latinskog jezika) da se netko zakonito
mogao obraćati Bogu i na još jednome, u
ovome slučaju na hrvatskome jeziku.
Na ostalome dijelu ovoga prostora, kojemu
će se u 19. st. pridružiti i posjedi propale
Mletačke Republike (1797.), javljaju se i
obrazovne institucije na njemačkome i na
mađarskom jeziku. Štoviše, Habsburška
Monarhija, rekosmo, u austrijskom dijelu
države u 19. st. zatire glagoljaške škole,
i to zbog podrške talijanaško-talijanskoj
vladajućom tankoj strukturi; pa i usprkos
tome što ih je štitio, npr., krčki biskup
Bartol Bozanić, koji je početnu pismenost
stekao upravo u glagoljaškoj školi u svome
Vrbniku. No, u istočnome, mađarskom dijelu
Kvarnerskoga primorja i u Gorskom kotaru
razvijaju se i škole na hrvatskome jeziku,
od 19. st. na standardnoj štokavštini, a
ne na čakavštini, kojom govori gotovo sav
ovdašnji puk. Bilo je to u skladu s djelovanjem
hrvatskoga narodnog preporoda. A u dijelu
zapadne Hrvatske, koji je poslije raspada
Austro-Ugarske 1918. god. okupirala
Kraljevina Italija ili joj 1920. i 1924. god. pripao
u
Naravno, teško da bi se sve to glagoljaško
obrazovanje na hrvatskom jeziku i pismu
moglo tako više nego plodno razviti da nije
bilo podloge na latinskome jeziku, koji je
dominirao i u ovome kraju Europe, u školama
s tim nastavnim jezikom. No, napose zbog
gospodstva Venecije i nad Kvarnerskim
otocima, Rabom, Pagom i drugima te
nad polovicom Istre (drugu polovicu drže
Habsburgovci), zbog pretvaranja te lagunske
republike u mediteransku i europsku velesilu,
venetski i susjedni pa ostali romanski,
potonji talijanski govori, a u 19. st. već i zreli,
zajednički talijanski jezik, bitno su utjecali na
obrazovanje i izvan mletačkoga posjeda.
u posjed međunarodnim ugovorima, sve do
povrata matici domovini poslije II. svjetskoga
rata postoje obrazovne institucije na
talijanskome jeziku. No, u II. sv. ratu, u okviru
antifašističkoga Narodnooslobodilačkoga
pokreta djeluju i prve hrvatske osnovne
škole. Ponegdje zadržavajući i talijanske
škole, od 1945. god. raste broj hrvatskih
škola, obnovljeno je na višim školama učenje
staroslavenskog jezika, a potkraj 20. st.
obnovljeno je u nekim osnovnim školama, u
izvanškolskoj aktivnosti učenje glagoljice.
Takva je, ukratko ocrtana, obrazovna situacija
i stjecanje znanja općenito do pojave prve
škole u prvoj polovici 17. st., koja je u nekim
elementima imala vid više pa i visoke škole,
odnosno – čak i sveučilišne komponente.
4.
U međuvremenu su pojedinci iz zapadne
Hrvatske stjecali obrazovanje na višim i visokim
školama te fakultetima i izvan Hrvatske, na
Apeninskome poluotoku, u Austriji, Mađarskoj,
Njemačkoj, Sloveniji itd. Postizali su i najviša
znanstvena i prosvjetna zvanja. Tako je
pitomaca bilo, npr., i u Loretu, u talijanskome
mjestu na Apeninskome poluotoku kamo
se, prema legendi, s Trsata u 13. st. preselila
Sveta nazaretska kućica. Naime, u Loretu je
papa Grgur XII. 1575. god. osnovao zavod za
svećeničke kandidate, ali samo za «nationis
Illyricae»; a to je značilo da su oni bili iz hrvatskih
područja. U tome «Collegiumu illyricumu»
osposobljen je niz svećenika, npr., i iz senjskomodruške biskupije.
U Loretu je osnovan
zavod za svećeničke
kandidate iz „hrvatskih
područja“
Na ostalome dijelu
prostora, kojemu će
se u 19. st. pridružiti
i posjedi propale
Mletačke Republike
(1797.), javljaju se i
obrazovne institucije
na njemačkome i na
mađarskom jeziku
Pojedinci iz zapadne
Hrvatske stjecali su
obrazovanje na višim
i visokim školama te
fakultetima i izvan
Hrvatske
15
II.
Dominikanci su
obrazovali i laike
Studij dominikanaca u
Zadru, pokrenut 1396.,
dobio je 1495. god.
prava generalnoga
studija
Zapadna Hrvatska do
17. stoljeća nije imala
višu ili visoku školu.
Međutim, postoje
privatni učitelji, čak i u
osobama kanonika
u
1.
U početku 90-ih godina jedna se riječka
institucija zove Katolička bogoslovija i izvan je
riječke sveučilišne zajednice. No, god. 1991.,
uskoro po proglašenju samostalne Republike
Hrvatske, Katolički je bogoslovni fakultet u
Zagrebu vraćen u Zagrebačko sveučilište. Sve
su visoke crkvene škole ušle u njezin sastav
pa tako i riječka, godine 1993. kao Teologija –
Područni studij zagrebačkoga fakulteta; uz koji
djeluje i zaseban Institut. Naglo se povećava
broj studenata, tako da obje riječke institucije
već u prvoj akademskoj godini 1993./94.
imaju čak 218 polaznika.
Teologija objavljuje glasilo, knjižni niz i druga
izdanja, priređuje znanstvene i stručne
skupove te predavanja, kao i popularne
tribine. I dalje na njoj predaje više istaknutih
ličnosti. Tajništvo vode sestre Presvetoga Srca
Isusova.
U travnju mjesecu 2004. god. objavljeno je
da Teologija u Rijeci ulazi u sastav riječkoga
sveučilišta.
Time se zaokružuje povijesni krug u rasponu
između 1633. i 2003/4. godine. O čemu se
radi?
2.
U skladu sa zaključcima Lateranskoga
koncila 1179. god., na tragu dominikanskih
«svečanih i generalnih studija», jer je i sâm bio
dominikanac – Trogiranin Augustin Kažotić
uskoro po dolasku u Zagreb kao biskup
(1303.) formirao je katedralnu školu kao
16
«prvu visokoškolsku ustanovu na hrvatskom
nacionalnom prostoru» (F. Šanjek); a ordinarij
je bio student Pariškoga, prvoga modernoga
europskog sveučilišta. Zatim, studij
dominikanaca u Zadru, pokrenut 1396., dobio
je 1495. god. prava generalnoga studija, tj.
tadašnjega sveučilišta, pa je ta institucija prva
u toj oblasti u Hrvatskoj imala dva fakulteta,
filozofski i teološki. Studirali su i laici, a na
njemu se moglo i doktorirati.
I za nas je napose zanimljivo to prvo
sveučilište u Hrvatskoj. Naime, prvi «regens
studija» bio je Dominik iz Senja, a predstojnik
teologije Antun Modruški, dakle obojica iz
područja koje svojom djelatnošću pokriva
današnje Sveučilište u Rijeci.
3.
Zapadna Hrvatska do 17. st. nije imala višu
ili visoku školu. Međutim, postoje privatni
učitelji, čak i u osobama kanonika – Antun
Višnjić 1437. god. u Rijeci, te onih u Senju,
ali i kaptolska škola u Rijeci od 15. st. dalje,
tada gradu samo uz desnu stranu utoka
Rječine u Jadransko more. U njima se
dobiva tako kvalitetno obrazovanje da su im
stizali i učenici iz udaljenijih područja. To je
omogućilo sazrijevanje ideje o formiranju i
srednje škole koja, potom, može prerasti u
višu pa i u visoku školu.
Tome su razmišljanju u prilog napose su
išla i turbulentna zbivanja tijekom 16. st. u
Katoličkoj crkvi, iz koje se izdvaja dio vjernika,
ponajprije u njemačkim zemljama. Ovdje se
rasplamsavaju i misli Istranina Matije Vlačića
Isusovci u Rijeci organiziraju
sustavno obrazovanje
u
Ilirika (iz Labina), koji je u Njemačkoj bio
sveučilišni profesor. Reakcija je to na stanje
u Katoličkoj crkvi; odgovor je na tamošnji
protestantizam/luteranstvo bio snažan, čak
i s oružjem u rukama, ali bez uspjeha. No, u
katoličkome svijetu utjecalo je na konačno
shvaćanje da se treba krenuti, uz ostalo, i u
katoličku obnovu, pa i obrazovanjem teologa,
ali i svjetovnjaka na suvremeniji način. Time se
može bolje i uspješnije odgovoriti na rastuću
protestantsku prijetnju sa sjevera i ostvariti
katolička obnova. U svemu tome našli su svoj
interes i politički i gospodarski ugroženi vladari
pojedinih katoličkih država, pa i Habsburgovci.
Utoliko više što se protestantizam na njihovo
državno područje počeo živo širiti i na
hrvatskome jeziku i pismu, pa i glagoljicom u
zapadnoj Hrvatskoj. Ulogu obrane na području
obrazovanja preuzeli su isusovci; tako je i u
Rijeku došla njihova skupina koja je visokim
obrazovanjem i znanjem znatno odskakala
od ostaloga ovdašnjega klera, i latinaškoga i
glagoljaškoga.
1599.). U sudaru s protestantizmom i drugim
kršćanskim sljedbenicima u Europi, koji su
napuštali vrhovništvo Rima, isusovci postaju
glavni nosioci katoličke obnove.
U Hrvatskoj su se kao propovjednici prvi
pripadnici toga Reda pojavili 1559./60. god.
u Dubrovniku. Upravo su se isusovci pokazali
kao oni stručnjaci koji će i na hrvatskome
prostoru (na onome izvan Osmanskoga
Carstva) odgovoriti na raskolničku opasnost
u Katoličkoj crkvi, i to, u prvome redu, na
obrazovnome polju. Tako su u zapadnoj
Hrvatskoj najbližem području, u Ljubljani i
Trstu, gimnaziju osnovali 1596., odnosno
1619. godine. Bilo je to u skladu i s akcijom
rimske Kongregacije za širenje vjere/
Propagande u 1622. godini.
Ulogu obrane na
području obrazovanja
preuzeli su isusovci;
tako je i u Rijeku došla
njihova skupina koja je
visokim obrazovanjem
i znanjem znatno
odskakala od
ostaloga ovdašnjega
klera, i latinaškoga i
glagoljaškoga
U to je doba među najpoznatijima u
kršćanskome svijetu, a ne samo u zapadnoj
Hrvatskoj, jezuitski disident (od 1590.)
Markantun Dominis iz grada Raba, senjski
biskup i splitski nadbiskup te anglikanski
windsorski dekan u Engleskoj, a o čijoj smo
ulozi već pisali.
4.
Družba Isusova, odnosno isusovački/jezuitski
red, osnovana je 1534. god. u Parizu s
osnovnim ciljem: živjeti u siromaštvu i čistoći
te voditi misije u Palestini. No, uskoro se
Red pretvara u vatrenoga borca i za obranu
i za širenje vjere općenito, onako kako je
vjera shvaćana u Rimokatoličkoj crkvi. Uz
ostalo, Red pri tome rabi i vjersku pouku
pa uskoro postaje glavni temelj naobrazbe
mladih u tadašnjemu katoličkome svijetu (od
5.
Danas nam je očito da je za formiranje prve
zasebne više obrazovne institucije u zapadnoj
Hrvatskoj bio bitan senjski i modruški ili
krbavski biskup Ivan Krstitelj Agatić, koji je
stolovao u Senju, ali koji je bio Riječanin; i
stoga vrijedi reći riječ-dvije više o njemu.
Agatić je u Urbinu postigao bakalaureat
iz teologije, a sâm papa Pavle V. dodijelio
17
Agatićevim
posredovanjem
riječki gradski
vijećnici/suci poslali
su 1623. god. molbu
glavaru austrijske
provincije u Beč za
osnivanje isusovačke
škole i zavoda u
njihovu gradu
18
mu je titulu doktora teologije. Nikola Zrinski
imenovao ga je administratorom Modruške
biskupije, što je potvrdio i papa, imenujući
ga još i senjskim biskupom; ordinarij je bio
od 1617. do 1640. godine. Pripadao je
augustincima, koji su samostan imali u Rijeci
i u kojemu je bio prior, a bio je provincijal za
Štajersku, Kranjsku i Korušku. Aktivan je u
realizaciji zaključaka prijelomnoga Tridentskog
koncila, pa i za školstvo. Sâm je izdavao
glagoljske isprave, a napose je zaslužan
za tiskanje glagoljaških tekstova. Naime,
u Bribiru je taj biskup 1620. god. održao
sinodu svoje biskupije pa je odlučeno da
trsatski franjevački gvardijan Franjo Glavinić
organizira glagoljsku tiskaru u Rijeci; no,
već izrađena slova poslana su u Rim, u
tamošnju Propagandu koja je 1631. god.
tiskala glagoljski misal. I u samome se Senju
Agatić pobrinuo za bolje stjecanje znanja:
god. 1634. pozvao je pavline koji su do
1786., odnosno do ukinuća reda, držali
latinsku gimnaziju. A što se tiče Agatićeve
tadašnje Rijeke – ona se nalazila u ingerenciji
pulskih biskupa (do 1787.), no ovi nisu bili
naklonjeni glagoljaštvu. Ipak, za područje
uz sâm rub Rijeke, istočno od Rječine bio je
nadležan biskup u Senju. Upravo Agatićevim
posredovanjem riječki gradski vijećnici/
suci poslali su 1623. god. molbu glavaru
austrijske provincije u Beč za osnivanje
isusovačke škole i zavoda u njihovu gradu.
pripadnicima zajamče povoljni uvjeti rada,
a to je značilo solidnu financijsku podlogu i
osiguran smještaj. Grad je ponudio godišnju
dotaciju od 200 forinti, staro školsko zdanje,
vrt i crkvicu Sv. Roka. No, očito je da se akcija
počela podudarati s dvorskom državnom
politikom, jer je i vladar Ferdinand II. prepustio
isusovcima polovicu svojih riječkih desetina.
Kasnije je taj Habsburgovac dodao i oprost
od svih daća na uvoz i izvoz te porez na
nekretnine, godišnju dotaciju od 400 forinti i
pravo sječe u carskim šumama.
Nije išlo kako treba, iako je, čini se, već ranije
postojala niža škola, dakle bilo je iskustva.
Pregovori su, međutim, potrajali čak četiri
godine, jer je Red tražio da se njegovim
Odgovarajući na etničku strukturu
stanovništva riječkoga kraja, a ova je
apsolutno bila hrvatska, nastavnik Josip
Šoić (Szoich) započeo je 1699. god. s
U prisutnosti biskupa Agatića i uz njegov
govor na hrvatskome jeziku u jesen 1627.
god. jezuiti su uvedeni u posjed te, tako
materijalno zbrinuti, započeli su s obukom
nastavnici Giuseppe Besalli 10. listopada i
Francesco Basello 2. studenoga, pa službeno
23. studenoga. No, iznenađujući je bio odziv
velikoga broja učenika: bilo ih je čak 100 ili
150 u prvome razredu, ali uz pripravni tečaj.
Nastavni program Kolegija bio je u skladu
s uobičajenim planom Klaudija Aquavive za
slične jezuitske institucije. Prvi ravnatelj bio je
Martin Bautzer. Nastavni jezik, naravno, bio je
latinski, ali u početnim razredima i talijanski;
fakultativno je predavan i grčki jezik; tu je i
povijest, a matematika u malome opsegu.
Kasnije, u višim razredima («filozofija») đaci
su dobivali znanje i iz astronomije, fizike,
geometrije, kemije i prirodnih znanosti.
Isusovački kolegij bio je
smješten u kuli Sokol, a 1635.
Premješten uz gornja vrata, uz
dobivanje crkve sv. Vida
u
podučavanjem i na hrvatskome jeziku ali
brzo je uklonjen. Naime, uprava Kolegija je
utvrdila da se u ovome kraju «ilirski jezik ne
upotrebljava u književnosti, nego samo u
sitnog puka i u obitelji». Dakle, isusovci su
zaboravili na to da je pri samome njihovu
dolasku čak sâm senjski i modruški ili
krbavski biskup Agatić, Riječanin, održao
pozdravni govor na hrvatskome jeziku, te da
je i sâm izdavao isprave pisane glagoljicom.
Očito je da riječki isusovci, redom pripadnici
talijanskoga etnosa, iako visoko obrazovani,
nisu cijenili niti su smatrali bogatu glagoljsku
književnu i drugu baštinu čak ni spomena
vrijednom, pa tako ni u obrazovanju svojih
pitomaca u ovdašnjemu gotovo apsolutnome
hrvatskome vjerničkom kraju. Ali, ako su
htjeli dobiti veći broj posjetilaca prigodom
nekih popularnijih aktivnosti pitomaca, a
ne izvoditi ih uglavnom sami sebi, pa tako i
onih kazališnih, onda se ipak morao koristiti
i hrvatski jezik, pa su jezuiti popuštali i u
tome slučaju dozvoljavali njegovu upotrebu;
a to nije bilo problem jer je među pitomcima
znatan broj bilo Hrvata.
Smještaj škole bio je privremen, u kuli Sokol,
gotovo na (tadašnjoj) obali, a 1635. god.
premještena je uz gornja gradska vrata, uz
dobivanje stare feudalčeve crkve sv. Vida.
Tri godine kasnije započeta je gradnja nove,
raskošne crkve (potrajala je skoro stotinu
godina!), deset godina kasnije (1648.) konvikt;
a uz zvonik je 1670. god. podignuta i zgrada
gimnazije. No, sve je to učinjeno uz pomoć
brojnih legata, napose spomenute barunice
Ursule Thonhausen, pa je novi kolegij konačno
19
Budući gimnazijalci stizali
su iz svih krajeva Hrvatske
(zgrada Sušačke gimnazije)
Danas je uobičajeno
31. srpnja 1633. god.
smatrati datumom
početka visokog
školstva u Rijeci,
a time i u zapadnoj
Hrvatskoj
u
sagrađen 1693. godine. Budući gimnazijalci
stizali su iz raznih krajeva Hrvatske i Slovenije,
a pojedince su stipendirali gradovi i općine u
zapadnoj Hrvatskoj, npr., Bakar i Boljun.
6.
Gimnazija je postupno postala cjelovita, sa
šest razreda, tako da je danas uobičajeno 31.
srpnja 1633. god. smatrati datumom početka
visokog školstva u Rijeci, a time i u zapadnoj
Hrvatskoj. Naime, toga je dana sâm vladar
dao riječkoj gimnaziji neka prava koje su
imale akademije i sveučilišta u Beču, Gracu
i drugdje u Europi. Tekst te veoma važne
povelje za život riječkoga visokog školstva
sve do danas, s potpisom Ferdinanda II.
Habsburga – kao rimskoga, ugarskoga i
češkoga kralja – glasi ovako:
«Gradskome Kapetanu, Zamjeniku i Gradskoj
upravi zapovijeda se da ne ometaju naše
djelatnosti, a one koji bi nas sprečavali da se
kazni.
poželjan mir Kolegija, Škola i Hrama te da
dopuste da ga netko drugi uznemiruje, a
uznemiritelje neka kazne kako treba.
Naša gimnazija neka uživa privilegije Gradačke
i Bečke Akademije i drugih u Europi.
čl. 50
Također, na sličan način određujemo i
odlučujemo da se studenti bilo kojega staleža,
s Gimnazije ovih Otaca služe, primaju, uživaju
i koriste istim privilegijama, sloboštinama,
milostima i prerogativima kojima se služe,
koriste i uživaju svi članovi, zajedno i
pojedinci, naše Gradačke i Bečke Akademije
ili Sveučilišta i drugih bilo kojih Sveučilišta
Europe.
Zabranjuje se buka pored škole, Kolegija i
Hrama. Isto tako zabranjuje se bilo kakvo
pravo u tom smislu i s obzirom na Sjemenište.
čl. 51
čl. 49
Zatim, da bi isti Oci mogli mirnije i bez zapreke
vršiti svoje uobičajene vježbe pobožnosti
i bogoslužja posvuda, a osobito u svojim
Hramovima i u Kolegiju, zapovijedamo i
ozbiljno nalažemo svima našim sadašnjim i
budućim članovima gradske Uprave, a naročito
Kapetanu, Zamjeniku, Sucima, i cijelom Gradu
Rijeci, da sami ne ometaju studije i poslove
Otaca, i da ne uznemiruju toliko potreban i
20
Stoga zabranjujemo u prvom redu
Građanstvu i svakom drugom da ne stvara
nikakvu buku ili žamor ili bilo kakve druge
nedostojne stvari pored Škole, Kolegija i
Hrama; u predvorju Hrama ili u njegovu
dvorištu ne dopuštamo postojanje štala
za konje, niti njihovo smještanje ili ishranu;
stoga, neka nitko ne kupuje pravo na bilo što
na okolišnom prostoru Hrama, Škola, kuća,
cijelog Kolegija i Sjemeništa.
Studenti se izuzimaju od vlasti bilo
koga iz Gradske uprave tako dugo
dok se nalaze na našim školama. - iz
povelje Ferdinanda II. Habsburga
Studenti se izuzimaju od vlasti bilo koga iz
Gradske uprave tako dugo dok se nalaze na
našim školama.
čl. 52
u
visokome učilištu. Štoviše, pretpostavlja se da
sva studentska prava nisu realizirala, te da su
ona «prekinuta» kroz neko vrijeme.
7.
Osim toga, dok je mladež podvrgnuta disciplini
Otaca, neka se sa svih strana sakuplja
slobodno i u velikom broju i neka ne podnosi
nikakve zapreke u svojim studijama i neka se s
njima ne postupa manje dostojno nego kako
dolikuje s plemenitim i slobodnim mladićima.
Studente i sve one Đake koji pohađaju
gimnaziju istoga Kolegija, dok se nalaze
pod disciplinom Otaca, uzimamo pod svoju
zaštitu i obranu i pod obranu naših baštinika i
nasljednika, i da budu podložni školskoj Upravi
iz redova Otaca, a izuzimamo ih od svake
druge vlasti, kako Plemićke tako i Gradske, te
želimo da uživaju također i uobičajena prava i
privilegije drugih Gimnazija.
Dano u našem gradu Beču, posljednjeg
dana mjeseca srpnja, godine Gospodnje
tisuću šesto trideset i treće. Rimskoga našeg
kraljevanja godine četrnaeste, Ugarskog
šesnaeste i Češkog sedamnaeste.
Ferdinand
Za sada nije istraženo koliko je nasilno
istrebljenje Zrinskih i Frankopana 1671. god.
utjecalo na razvoj škole u Rijeci. Svakako,
temeljito je tada opustošena okolica te
sve siromašnija mletačka Istra što nije bila
Aktom Ferdinanda
II. Habsburga nije
naznačen početak rada
potpuno organizirane
sveučilišne zajednice.
Ali, sadržaj povelje ipak
govori barem o krnjem,
privilegiranom visokome
učilištu
dobra podloga ni za obrazovnu djelatnost.
Naime, vladajuće su se strukture grada
Rijeke unaprijed opredijelile za Habsburge,
a ne za Zrinske i Frankopane, čiji su im
gradovi (npr. Bakar) postali znatna trgovačka
konkurencija; tako su od Habsburga primili
i takav novi grb čiji sadržaj izrazito govori o
habsburškom neprijateljstvu prema Zrinskima
i Frankopanima, s glavama germanskoga
crnoga orla okrenutim protiv područja istočno
od Rječine, tj. posjeda vodećih hrvatskih
aristokrata. Ali, riječka se vladajuća struktura,
mahom talijanaški opredijeljena teško prevarila,
jer bez okolice nije mogla ni ona prosperirati, a
okolica je bila temeljito opljačkana (primjerice,
od veoma bogatih sadržaja kraljevičkoga
(Prijevod donosimo iz članaka M. Pandžića u
«Dometima» i V. Ekl u «Spomenici», navedene
u literaturi na kraju ovoga priloga, uz neke
manje izmjene nakon uvida u izvornik).
dvorca/kaštela ostali su samo zidine, i to
Ovim aktom vladar Habsburške Monarhije nije
naznačio početak rada potpuno organizirane
sveučilišne zajednice. Ali, sadržaj povelje
ipak govori barem o krnjem, privilegiranom
Ali, u dobročinstvu bitnu je ulogu imala Ursula
doslovce). Rijeka se nije mogla oporaviti
desetljećima. Što se tiče škole, očito je da bez
naknadnih donacija ne bi ni ona dugo izdržala.
«comitissa von Holenek» ili Holeneg, udata za
baruna von Thonhausena, i to najviše zato jer
je među isusovcima imala sinove.
21
Karlo VI. već je 1. lipnja
1724. godine rektoru
kolegija odobrio studij
i filozofije i moralne
teologije
Tek 1726. započeo
je radom dvogodišnji
Filozofski fakultet,
a četverogodišnji
Teološki još kasnije,
1728. godine. Vodio ih
je rektor kolegija
O materijalnim teškoćama zorno govori i dugo
razdoblje podizanja zgrade Kolegija, pa i same
crkve u Rijeci, dok drugi velebni hram, onaj
u Kastvu, nikad dalje od zidova nije ni otišao.
No, barunica je ipak bitno pomogla – riječkim
je isusovcima ostavila svoj feudalni posjed –
bogatu Kastavsku gospoštiju s Veprincem
i Mošćenicama u istarskoj Liburniji, pa su
redovnici sada postali važni feudalci; i to su
doslovce shvatili: bili su toliko konzervativni i
oštri kao feudalci u kraju gdje feudalne stege
od ranije slabe ili ih uopće i nema, da su protiv
sebe izazvali čak i oružane ustanke.
Sve je to utjecalo na to da su tek 1722.
god. sve tri strukture u Rijeci, građani,
vijećnici, plemići i pučani zamolili nadležna
tijela odobrenje za osnutak zasebnoga
studija filozofije. Potom, 4. veljače 1724.
god. sastali su se gradsko Malo i Veliko
vijeće, u prisutnosti kapetanova zamjenika,
te je utvrđeno da su vođeni pregovori s
rektorom kolegija Lukom Zlatoperom kako
bi se pokrenuo studij više škole, i to filozofije
i moralne teologije, koji bi opsluživala dva
profesora. Isusovci su spremni snositi trošak
za teologa, a za filozofa riječka općina. Vijeća
su jednoglasno sve prijedloge usvojila, s time
da grad zatraži odobrenje od vladara, a rektor
od svojih isusovačkih starješina.
Ovaj je put državni vrh brže reagirao nego na
osnivanje gimnazije u prošlome stoljeću, pa je
Karlo VI. već 1. lipnja iste godine rektoru kolegija
odobrio studij i filozofije i moralne teologije.
Ali, bilo je i dalje poteškoća, pa odobrenje ipak
nije odmah realizirano; tek 1726. započeo
22
je s radom dvogodišnji Filozofski fakultet,
a četverogodišnji Teološki još kasnije, god.
1728. godine. Vodio ih je rektor kolegija.
Prvi studij imao je 49, a drugi 28 studenata;
gimnazija je i dalje djelovala. God. 1724. oba
studija imala su manje studenata, njih 70, ali
gimnazijalaca je bilo čak 198; učenici su bili i s
mletačkoga državnog područja, pa se, osim iz
užega i širega tadašnjega riječkoga prostora,
studenti spominju i s otoka Paga, iz Rovinja,
Labina, čak iz Kamnika u Sloveniji, iz Trsta itd.
Prema do sada nepotvrđenome podatku
gimnazijskoga ravnatelja Gašpara Kombola iz
1852. godine, visoko učilište je u 18. st. imalo
pravo dodjeljivati i doktorate.
8.
Uskoro je, međutim, došlo do nevremena
i uzastopnih promjena. Naime, 60-e i 70-e
godine 18. st. vrijeme je modernizacije
školstva u Monarhiji. Usto, isusovački je
red ukinut. Naime, za razliku od riječkoga
područja gdje se ti redovnici nisu saživjeli s
većinskim hrvatskim pukom, u Aziji i Americi
njihova subraća učinila su suprotno – stali
su na stranu tamošnjih, podjarmljenih i
teško ugroženih etnosa. I to tako energično
i svrsishodno da su utjecali na opće prilike
u tolikoj mjeri da su postali čak i opasni
vladajućim europskim kolonijalnim silama;
stoga su ove krenule u drastičan napad, pa
je red ukinut. U skladu s odlukom Sv. Stolice
o raspuštanju Reda, i carica i kraljica Marija
Terezija 20. rujna 1773. god. zabranila je
djelatnost Reda u svojoj državi. No, iako
je vladarica istodobno donijela odluku i o
raspuštanja isusovačkih institucija, to nije
učinila i sa školama, jer, očito je, nastala
bi katastrofalna situacija. Stoga je donijela
privremenu odluku o nastavku njihova rada,
a financirane će biti od prodaje jezuitskih
imanja i na druge načine. No, to se svuda nije
ostvarivalo.
U krizu je tako došla i Kraljevska akademija
u Rijeci, koja je djelovala od 1773. do
1780. godine, iako je 1774. napravljen
plan o njezinoj reorganizaciji. Tako je četiri
godine kasnije ukinuta teologija, a potom
i filozofski studij. Naime, ocijenjeno je da
je preskupo u tadašnjoj Banskoj Hrvatskoj
(i dalje bez Dalmacije, Istre, Vojne krajine
itd.) imati dva takva studija pa je podržana
djelatnost samo onoga u Zagrebu, iako je
riječka gradska uprava bila spremna dati
svoj materijalni prinos. Uskoro je došlo i do
reorganizacije visokoga školstva općenito, i to
tako da su u pravima razdvojena sveučilišta
i akademije; u ovim posljednjim, npr., nije
se više moglo polagati doktorat. Tako je i u
Rijeci prekinut život ovoga dijela studentskoga
svijeta. Međutim, od veoma bogatoga
isusovačkog posjeda u Rijeci dio je ipak
spašen za formiranje dviju zaklada, jedna
je bila za studente, a druga za profesore.
No, napoleonski ratovi i teškoće poraća u
počecima 19. st. utjecali su na to da je novac
imao sve slabiju vrijednosti, pa od zaklada
gotovo da više nije bilo koristi.
9.
Nema sumnje u to da su isusovačka srednja i
visoka škola u Rijeci bitno i pozitivno utjecale
na znatan i brzi rast razine obrazovanja, a
time i kulture i napretka općenito u gradu
na zapadnoj obali grobničkoga potoka
Rječine. Visoko obrazovani i stručni redovnici
relativno naglo su isto tako visoko podigli
obrazovnu razinu gotovo u cijeloj zapadnoj
Hrvatskoj, što je pridonijelo i oživljavanju
privrednoga života u Rijeci. Ali, spomenuti
govor senjskoga biskupa i Riječanina Agatića
na hrvatskome jeziku pri osiguravanju
materijalnih pretpostavki za isusovački
obrazovni rad, kao ni njegovo poznavanje i
upotreba glagoljice i u službenome životu,
nisu utjecali na učene redovnike. Oni su
gotovo listom bili stranci, mahom Romani
s Apeninskoga poluotoka, nisu srasli s
ovdašnjim većinskim hrvatskim vjerničkim
pukom. Štoviše, snažno su i znatno
djelovali na odnarođivanje ovdašnje mlade
inteligencije, time i na pripadnike drugih
struktura. Jer, obrazovani mladići, a škola
je «proizvodila» samo mušku inteligenciju,
odgajanu isključivo u romanskome duhu,
svojim su ugledom dalje utjecali i na život
riječkoga puka. Naravno, i hrvatski učenici i
studenti prihvaćali su ono što su im govorili
ugledni i utjecajni nastavnici. Među njima je
bio čak i Juraj Habdelić, i znameniti hrvatski
teološki pisac, rođen pokraj Zagreba (u
kojem je i preminuo), koji se napose istaknuo
u uzdizanju isusovačkoga kolegija 1662. u
status akademije, koja je 1669. god. dobila i
sveučilišne povlastice.
Nema sumnje u to da
su isusovačka srednja
i visoka škola u Rijeci
bitno i pozitivno
utjecale na znatan
i brzi rast razine
obrazovanja, a time
i kulture i napretka
općenito u gradu
na zapadnoj obali
grobničkoga potoka
Rječine
Rezultat je opisao i sâm jezuitski predstavnik
koji već potkraj 17. st. kaže da je do tada,
u sedamdesetak godina djelovanja jezuitski
obrazovni kolegij u tadašnjoj Rijeci utjecao
tako da se za tri puta povećala upotreba
talijanskoga jezika; naravno, i tako je
denacionalizacija našla svoj dobar put. Tako,
«ježovitari» ipak nisu ostali u lijepoj uspomeni
ostaloga ovdašnjega većinskoga puka, ali
tanak, i dalje vladajući sloj tadašnje Rijeke
napose se počinje isticati u talijanaškom i
talijanskom duhu, no s jakim osloncem na
mađaronstvo. Budimpešta je u 18. st. počela
otkrivati iznimnu korist okretanjem svijetu
putovima na moru, a to znači upravo preko
«njezine» Rijeke, koju su Habsburgovci u
početku stoljeća proglasili slobodnom lukom
(ali bez neke veće koristi za sebe i za razliku
od također svojega bližega Trsta).
23
III.
u
Od 1706. god.
ustalila se trsatska
bogoslovna škola
s fakultetskom
nastavnom osnovom,
i to zahvaljujući upravo
jednome Riječaninu,
Petru Francetiću
U Senju je 1806.
godine proradio
visokoškolski teološki,
a 1808. i filozofski licej;
oba su bila u sastavu
tamošnjega sjemeništa
1.
Zanimljivo je da su istraživači i vrijedni analitičari
postanka spomenutoga isusovačkoga učilišta,
koje je zaista imalo ne samo visoke kvalitetne
komponente višega i visokoga školskog
obrazovanja već i neke pravne elemente visokih
škola, pa i sveučilišta, zanemarili djelovanje
drugih sličnih ili donekle sličnih institucija na
ovome istome zapadnohrvatskom prostoru.
Konkretno, radi se o školskim institucijama
također jednoga katoličkoga reda, i to franjevaca.
Naime, njihova Hrvatsko-kranjska provincija Sv.
Križa u 18. stoljeću imala je svoje bogoslovne
škole na Trsatu ponad Rijeke (Sušak ispod njega
tada ne postoji na istočnoj strani utoka Rječine
u more), u tamošnjemu samostanu, uz samo
znamenito Bogorodičino kultno svetište. Ova
Provincija je od 1678. god. na Trsatu održavala
četverogodišnji fakultetski filozofijski program;
štoviše, privremeno je ovdje djelovala i ljubljanska
Visoka bogoslovna škola. Od 1706. god. ustalila
se trsatska bogoslovna škola s fakultetskom
nastavnom osnovom, i to zahvaljujući upravo
jednome Riječaninu.
Petar Francetić rođen je u Rijeci oko 1645. ili
1650., a na Trsatu je umro 1725. godine. Bio
je pitomac riječkih isusovaca, ali i franjevački
gvardijan na Trsatu, pa i obnovitelj same crkve
(barokizirao ju je) te samostana i knjižnice. Aktivan
je i kao provincijal, od 1705. do 1708. godine
te čak kanonski pohoditelj u Banskoj Hrvatskoj,
Mađarskoj, Tirolu i Češkoj. God. 1715. priredio
je krunjenje Gospe Trsatske, a ovo je bilo prvo
izvan Apeninskoga poluotoka. Bio je i profesor
filozofije i teologije u Veneciji, Peruggi i Ljubljani,
24
„Navještenje i prijenos
nazaretske kuće na Trsat“,
ulje na platnu slikara
Christophora Tasca,
najveća slika u Trsatskom
svetištu
«lector jubilatus», što je najviši prosvjetni naslov
u franjevaca, te autor knjige o svetištu na Trsatu
(tiskana u Veneciji 1718.). No, i njegovu je školu
zahvatila 14. kolovoza 1783. god. odluka o
zabrani djelovanja redovničkih prosvjetnih zavoda
u istočnome, ugarskome dijelu Habsburške
Monarhije, koju je donio car i kralj Josip II. (iako
nije ukinuo i franjevački Red kao što je bio
likvidirao jezuitski). Ali, uglavnom kao reakcija
franjevaca na jansenizam i jozefinizam, trsatski
franjevci ipak su uspjeli obnoviti bogosloviju i
držati ju od 1798. do 1810. god.
Škola i fakultet na Trsatu djelovali su u skladu
s uobičajenim «ratio studiorum» franjevačkoga
reda, «ali su se oslanjale i na duhovnu i
kulturnu baštinu koju je u prvoj polovini XVII.
st. među franjevcima u zapadnoj Hrvatskoj
zasnovao Franjo Glavinić svojim djelovanjem
u duhu katoličke obnove», kaže F. E. Hoško.
Npr., osnovica nastave bile su i svakodnevne
rasprave. Nastavu su uglavnom držala
tri profesora, i to iz dogmatske teologije i
crkvenoga prava, a među profesorima bilo je i
veoma istaknutih filozofskih i teoloških mislilaca.
Spomenuli smo Francetića. Znamenit je i Gašpar
Pasconi iz slovenske Gorice, pisac djela o
trsatskome svetištu Majke Božje te više drugih
knjiga, koji je na Trsatu bio profesor filozofije.
2.
Isto tako, u sintezama i monografijama te u
člancima o isusovačkoj školi zaboravlja se i to
da je god. 1806. u Senju proradio visokoškolski
teološki, a 1808. i filozofski licej; oba su u
sastavu tamošnjega sjemeništa. Prekid je bio
U 18. stoljeću s pobjedom
građanstva bude se i nacionalna
razmišljanja - Riječka gimnazija
u
između 1810. i 1816., pa je nastavljeno s radom
sve do 1919. godine, do prve godine postojanja
Kraljevstva SHS. To je tada bila jedina takva visoka
škola u zapadnoj Hrvatskoj. Isto tako, zaboravlja se i na
franjevačko konventualsko sjemenište na otoku Cresu u
istoimenome gradu u 19. st., koje je steklo toliko visok
ugled da su u njega stizali i pitomci u zemljopisnome
rasponu čak od Belgije i Španjolske preko Njemačke
do Moldavije. Sjemenište je moralo prestati raditi
odmah po talijanskoj kraljevskoj okupaciji 1918. godine.
Osnivač mu je bio dr. fra Bonaventura Soldatić iz grada
Cresa, koji je postao obnovitelj i general cijeloga Reda
(usudio se sjedište iz Padove prebaciti u Cres!), pa je
1885. god. formirao i međunarodni Serafski kolegij
u samome Rimu. Bio je i naslovni biskup Sofije u
prijestolnici bugarske kraljevine.
3.
Iz nekadašnjega mletačkoga područja, Istre i
Kvarnerskih otoka te cijeloga Austrijskoga primorja,
klerici su se trebali školovati u Centralnome
bogoslovnome sjemeništu u Gorici, koje je 1814. god.
osnovao car Franjo I. Ovu prosvjetnu instituciju polazio
je, npr., i potonji znameniti preporoditelj i biskup dr.
Juraj Dobrila (nakon toga doktorirao je na bečkome
Augustineumu, na kojem su studirali, u načelu,
budući biskupi, pa tako i J. J. Strossmayer). Pitomci
u Sloveniji učili su do 1862. god. i staroslavenski
jezik. Svjetovnjaci su, međutim, uglavnom polazili
fakultete na Apeninskome poluotoku. Jedan je od njih
dr. Dinko Vitezić s otoka Krka, uz Dobrilu jedan od
vođa hrvatskoga narodnog preporoda u ovom dijelu
zapadne Hrvatske. Studirao je pravo i u Padovi, ali se
nije odnarodio kao mnogi drugi studenti, iako su mu
sve škole bile talijanske ili njemačke.
25
IV.
Ivan Zajc,
Ivan Mažuranić,
Eugen Kvaternik,
Andrija Mohorovičić
– riječki učenici
U Hrvatskoj, i dalje
rasparčanoj unutar
Habsburške Monarhije,
javlja se hrvatski
narodni preporod koji
s uspjehom počinje
odgovarati na strane
pritiske
Sveopća mađarizacija
od 80-ih godina
intenzivnije zahvaća
i ostalu Bansku
Hrvatsku, ali prvi
organizirani politički
otpor kreće upravo iz
Rijeke (1905.)
26
u
1.
Riječka je gimnazija, međutim, ipak
nastavila život, neko vrijeme čak i s istim,
isusovačkim nastavnicima, ali počela je
dobivati novu ulogu, u 19. st. gotovo kao
da je viša ili visoka škola. Naime, u tome
«vijeku nacija», napose s posljedicama
«velike francuske revolucije» potkraj 18.
st., s pobjedom građanstva kreću u život
burna nacionalna razmišljanja, pa i tako
da se ostvaruju nacionalistički sadržaji
vladajućih ekspanzivnih mađarskih,
talijanskih i njemačkih struktura. Propala
je Mletačka pa Dubrovačka Republika,
kraju ide i Osmansko Carstvo, nije uspio
ni Napoleonov eksperiment s Francuskim
Carstvom. U Hrvatskoj, i dalje rasparčanoj
– sada – unutar Habsburške Monarhije,
javlja se hrvatski narodni preporod koji s
uspjehom počinje odgovarati na strane
pritiske.
Što se tiče riječkoga područja – u Rijeci
naglo raste mađaronstvo/ungareštvo, i
to onim ritmom kako Budimpešta sve
brže ostvaruje gospodarski izlaz morem u
svijet preko svoga «Ugarskoga primorja».
Tadašnju Rijeku 1867. god. Mađari od Beča
i neposredno, državnopravno dobivaju
pod svoju upravu («riječka krpica») te ju
veoma brzo i uspješno razvijaju u svojem,
translajtanijskome dijelu Habsburške
Monarhije, ali samo u svoj najveći trgovačkopomorski i industrijsko-prometni emporij, s
malo koristi za Hrvatsku općenito. Tako je
ostalo do propasti i raspada Monarhije 1918.
godine. Sveopća mađarizacija od 80-ih
godina intenzivnije zahvaća i ostalu Bansku
Hrvatsku, ali prvi organizirani politički otpor
kreće upravo iz Rijeke (1905).
Istodobno, u susjednoj Istri i na Kvarnerskim
otocima slabi su odjeci idealnoga
Risorgimenta s Apeninskoga poluotoka,
ali zato sazrijeva također ekspanzivno
talijanaštvo/iredentizam. No, i u ovome
dijelu hrvatskoga prostora javljaju se počeci
hrvatskoga narodnog preporoda.
Na negativne hrvatske nacionalne trendove
znatno utječu i posljedice spomenutoga
djelovanja isusovačkoga kolegija, odnosno
gimnazije i fakulteta. Ipak, da bi apsurd
bio veći – brana tome postala je osobito
riječka gimnazija, koja inače slijedi upravo
isusovačku tradiciju, barem što se tiče
zaista visoke kvalitete obrazovanja.
Napose se u narodnome duhu ističe od
50-ih godina dalje, kada je dobila i hrvatski
nastavni jezik, a u njemu djeluju nacionalno
svjesni voditelji, npr., Antun Mažuranić,
nekadašnji njezin učenik, pa nastavnici,
npr., Frane Kurelac i potonji predsjednik
JAZU Tadija Smičiklas. Rezultat: njeni su
učenici bili i prvi predsjednici prvih dviju
akademija znanosti u jugoistočnoj Europi,
Jugoslavenske (zapravo: južnoslavenske)
u Zagrebu i Srpske u Beogradu; oba su
Hrvati iz zapadne Hrvatske: Franjo Rački i
Josip Pančić. Učenici su bili, primjerice, i
banovi Ivan Mažuranić i «otac Istre» Matko
Laginja, pa umjetnici, političari i dr.: Ivan
Zajc, Eugen Kvaternik, Vjekoslav Spinčić,
Marsel Kušar, Andrija Mohorovičić itd. Već i
samo nabrajanje tek tih nekoliko znamenitih
i poznatih imena znanstvenika, političara itd.
govori koliko je kvalitetom utjecajna postala
ta hrvatska gimnazija, pa i tako snažna da
su ju potkraj 19. st. uznemireni mađarski
gospodari Rijeke silom protjerali preko
Rječine, u tadašnje maleno naselje tek u
stasanju, Sušak, vjerujući u njezin kraj; ali
bez uspjeha, jer se održala i ondje, plodno
sve do danas.
Zatim, tih su posljednjih godina 19. st.
franjevci na krčkome otočiću Košljunu osnovali
prvu hrvatsku gimnaziju na Kvarnerskim
otocima, privatnoga karaktera, dok je gotovo
istodobno u Pazinu osnovana prva javnoga
značaja. U ovome razdoblju je čak iz Kopra
u Kastav prebačeno učiteljište koje je – u
doba djelovanja na njemu Vladimira Nazora –
postiglo velik ugled.
Svakako, navedene su četiri institucije, uz
ono filozofsko i teološko učilište u Senju, sve
su uspješnije suzbijale snažan pritisak, na
prvi pogled još uvijek apsolutno premoćne
mađarsko/mađaronsko/ungareške u Rijeci
i talijansko/talijanaško vladajuće strukture
u susjednoj Istri i na Kvarnerskim otocima,
a koje su i dalje imale uporišta i u brojnim
talijanskim i mađarskim školama. Doduše,
što se tiče njemačkih škola – gimnazija u
Pazinu prestaje djelovati u drugoj polovici
19. st., te, rekosmo, izrasta hrvatska; ali u
Istri i dalje premoćno traje život talijanskih
gimnazija. No, Gorski kotar i ostalo
Kvarnersko primorje nacionalno su bili
sasvim obranjeni.
2.
U Trstu je 1753. god. pokrenuto stjecanje
nautičkoga znanja za cijelo Austrijsko primorje.
To je realizirao upravo jedan Riječanin, i
to isusovac Francesco Xaverio Orlando,
koji je postigao veoma zapažene rezultate.
God. 1754. vraća se u zavičajnu Rijeku,
ovdje osniva pomorsku školu, pa ju vodi
do raspuštanja Reda 1773. godine, kada
je opet premještena u Trst. No, pomorsko
obrazovanje povremeno je u Rijeci vraćano u
život i u početku 19. st.
U 18. st. pomorsko se obrazovanje
stječe i u Senju, a nije uspjelo osnivanje
škole u Kraljevici (gdje je i dalje djelovalo
brodogradilište, prvo vojno u Monarhiji). Javlja
se od 1849. god. nautika u Bakru i 1855. u
Malome Lošinju. Konačno, polovinom toga
vijeka u Rijeci nastaje i Glavna nautička škola,
i to tako da je 1841. pomorstvo izdvojeno iz
gimnazije, osamostaljeno, pa je 1854. god.
upravo ta cjelina postala visoka pomorska
škola. I kasnije u Rijeci djeluje ta Kraljevska
mađarska pomorska akademija, pod imenom
Tengerseszeti Akadémia. Za nju je gotovo na
samoj obali mora izgrađena velika palača (i
danas postoji, no kao dio bolnice u Rijeci).
Upravo iz te riječke Akademije proizašao
je i niz visokih časnika ratne mornarice
Habsburške Monarhije, koji su i kasnije
aktivno djelovali, u ratnoj mornarici Kraljevine
Jugoslavije, pa čak i u NDH.
3.
Trag druge vrste višega školstva na ovome
prostoru nalazimo i 1912. godine, začuđujuće
kasno zbog stoljetnoga trajanja općega
usmjerenja života cijeloga ovoga kraja. Tada
je u Rijeci osnovana Mađarska kraljevska
eskportna akademija, naravno s mađarskim
nastavnim jezikom; hrvatski je, pak, bio strani
jezik, u grupi s bugarskim, grčkim i turskim
jezikom.
U Rijeci nastaje i
Glavna nautička
škola, i to tako da
je 1841. pomorstvo
izdvojeno iz gimnazije,
osamostaljeno, pa je
1854. godine upravo ta
cjelina postala visoka
pomorska škola
Trag druge vrste višega
školstva na ovome
prostoru nalazimo i
1912. godine, kada
je u Rijeci osnovana
Mađarska kraljevska
eskportna akademija
U međuvremenu i dalje se studiralo i izvan
zapadne Hrvatske, na austrijskim, češkim
mađarskim i drugim školama u Monarhiji, te
na crkvenim visokim školama i fakultetima na
Apeninskome poluotoku i izvan njega.
Tako je dočekan slom i konačni raspad
Austro-Ugarske 1918. godine, posljednje
godine I. svjetskog rata, višestoljetne
prestarjele države i njezina vladajućega sloja.
27
V.
Imajući u vidu sva ta događanja, naravno, ne
može se ni pomišljati na višu ili visokoškolsku
hrvatsku nastavu. Ukinute su sve mađarske
i hrvatske škole; djeluju gimnazije i druge
srednje škole na talijanskome jeziku, u
Rijeci i drugome okolnom području. A na
hrvatskome jeziku odvija se nastava u
jugoslavenskome susjedstvu, preko granice
na Rječini.
2.
Drugi svjetski rat u Rijeci
(pored Glazbene škole
Ivana Matetića Ronjgova)
Zapadna je Hrvatska
odmah 1918. god. ušla
u sastav Države Hrvata,
Slovenaca i Srba
Započelo je etničko
čišćenje, prvo koje
je u Europi učinjeno
državnim planom i
nasilnim sredstvima
Na hrvatskome jeziku
održava se nastava
u jugoslavenskome
susjedstvu, preko
granice na Rječini
28
u
1.
Zapadna je Hrvatska odmah te 1918. god.
ušla u sastav Države Hrvata, Slovenaca
i Srba (sa sjedištem u Zagrebu), koja je
nastala na teritoriju propale Habsburške
Monarhije. Gotovo se odmah utopila u
tada proglašeno Kraljevstvo Srba, Hrvata
i Slovenaca (sa sjedištem u Beogradu),
i to od vladajućih Kraljevine Srbije (koja
je već prisvojila habsburšku Vojvodinu i
Petrovićevu Kraljevinu Crnu Goru). Naime,
gotovo odmah po raspadu Austro-Ugarske
savojska je Kraljevina Italija krenula u
okupaciju istočnojadranskoga prostora, a
1920. god. i međunarodnopravno dobila je
Istru i neka druga hrvatska obalna područja.
Nakon kratkovremenoga eksperimenta s
tobožnjom Zannelinom Riječkom Državom
i prvom fašističkom pojavom na svijetu, s
D’Annunzijevom Kvarnerskom regencijom,
godine 1924. dobila je i tadašnju Rijeku.
Cijelo područje, međutim, gotovo istoga je
trena gospodarski propalo, a tako je ostalo
i dalje. Istodobno, započelo je i etničko
čišćenje, prvo koje je u Europi učinjeno
državnim planom i nasilnim sredstvima, pa
su najprije otjerani Austrijanci/Nijemci, Česi,
Mađari, Slovaci i drugi, a onda je započeo
udar i na većinski, hrvatski puk. Slomljena
su prva dva antifašistička oružana ustanka
na svijetu, u Istri, ali su zato danuncijevci
otjerani s otoka Krka. No, okupator je
otjerao iz zavičaja i stotinjak tisuća Hrvata
(i Slovenaca); traje intenzivna, državnim
sredstvima planirana i nasiljima provođena
potpuna talijanizacija života.
Za razliku od drugih hrvatskih područja, II.
svjetski rat ovdje je započeo već početne
1939. godine, jer su prvi stradali pomorci.
Doduše, s talijanskoga područja zapadne
Hrvatske i ranije su odvođeni muškarci
u talijanske ratove čak u Etiopiju, potom
u osvajanje Grčke. No, dobrovoljno su
sudjelovali u španjolskom antifrankističkofašističkom ratu. Zatim, nacifašistička
Nezavisna Država Hrvatska od 1941. god.
dalje i ovdje igra marginalnu, kvislinšku
ulogu, utoliko više što je njezin vrh – ustaše,
došavši iz fašističke Kraljevine Italije znatan
dio zapadne Hrvatske automatski prepustio
Kraljevini Italiji, a ova je dodatno okupirala
i druge dijelove Kvarnerskoga primorja
i Gorskog kotara. No, odmah je zaživio
Narodnooslobodilački pokret sa svojim
antifašističkim ratom, uz apsolutnu podršku,
pomoć i sudjelovanje hrvatskih nastavnika
i svećenika. Kapitulacija Rima u rujnu
1943. dočekana je s velikom radošću pa je
odmah proglašeno sjedinjenje s maticom
domovinom dotadašnjih krajeva u Italiji pa
tako i riječkoga područja. Konačno, slomljen
je i novi okupator, Velikonjemački Reich, u
svibnju 1945. godine. Zapadna Hrvatska
aktivno se uključila u NOP s NOR-om pod
vodstvom KP Hrvatske (u okviru KPJ) i
vlastitim je sudjelovanjem u znatnoj mjeri
pridonijela oslobođenju. Treba naglasiti
da je dio domaćih Talijana sudjelovao u
antifašističkoj i antinacističkoj borbi zajedno s
Hrvatima.
U takvim, veoma teškim ratnim uvjetima
djelovale su srednje i osnovne škole, s
talijanskim, ponegdje i hrvatskim nastavnim
jezikom; ali npr., u sušačkoj je gimnaziji neko
vrijeme 1942. god. bio okupatorov tranzitni
konclogor, a i druge su imale prekide. Na
oslobođenome području povremeno su
djelovale škole u okviru NOP-a. Smrtno stradalih
ima i među nastavnicima i među učenicima.
Nastava na hrvatskome jeziku
održava se i preko granice na Rječini
- Sušačka gimnazija
u
29
VI.
Staroslavenski je bio
predmet na crkvenoj
visokoj školi
Poslijeratno visoko
školstvo u zapadnoj
Hrvatskoj započinje
hrvatskom školom u
Rijeci 1947. godine
Godine 1960. ponovo
je obnovljeno
Centralno bogoslovno
sjemenište za
zapadnu Hrvatsku,
pa tako i Visoka
bogoslovna škola
u
1.
Poslijeratno visoko školstvo u zapadnoj
Hrvatskoj započinje hrvatskom školom u
Rijeci 1947. godine, iako se do sada tako nije
pisalo. Naime, tvrdilo se da je takav vid života
pokrenut dvije godine kasnije s pomorskom
školom, također u Rijeci, ali se ipak redovito
isticalo da je visoko školstvo započeto u 17. st.
osnutkom isusovačke škole. Radi se o tome da
je staljinističko razdoblje s represijom u životu
NR Hrvatske (u okviru FNR Jugoslavije) poslije
1945. god. snažno zahvatilo i Katoličku crkvu,
pa tako i njezino školstvo.
U početku je, međutim, nadležna vlast
priznavala crkvene škole pa je dala i veoma
visoku svotu novaca za otvaranje hrvatskoga
Bogoslovnoga sjemeništa i Visoke teološke
škole u Rijeci. Obje su s radom započele u
listopadu 1947. godine, a prvi je rektor bio
dr. Ivan Dukić, domaći sin. Poticaj za rad dao
je riječki biskup Hugo Camozzo, Talijan, a
zahtjev su Vladi NRH uputili apostolski riječki
administrator Karlo Jarmnik i senjski biskup
dr. Viktor Burić. Vlada je NR Hrvatske Školu
potvrdila kao visoko učilište te je imala pravo i
na državnu pomoć, koju ju je i dobivala.
Tadašnju je Rijeku (gotovo cijeli dotadašnji
hrvatski prostor u Italiji) Pariška mirovna
konferencija dala FNR Jugoslaviji, dakle u okvir
domovine NR Hrvatske. Na crkvenoj visokoj
školi je, uz ostalo, nastavni predmet bio i
staroslavenski jezik. Škola je bila namijenjena
pitomcima iz Istre i Kvarnerskoga primorja,
tako da se javilo 27 bogoslova, a među njima
četvorica i iz Barske biskupije u Crnoj Gori.
30
Godine 1949. studij je – na neko vrijeme –
produžen na pet godina; sljedeće je godine
sjemenište dobilo status Centralnoga.
Pogoršanje odnosa pa, konačno, i prekid
službenih diplomatskih veza između Jugoslavije
i Sv. Stolice 1952. godine, međutim, rezultiralo
je i državnim progonom svećenika i u zapadnoj
Hrvatskoj, pa je na udar došla i riječka škola,
koja je do tada redovito dobivala državnu
novčanu potporu. Tako je u korist tada
osnovane Više stručne pedagoške škole
oduzet dio njezina posjeda. K tomu, 1954.
god. uhićena je skupina svećenika i bogoslova
te sljedeće godine osuđena na višegodišnju
robiju, i to, kako je ocijenjeno, zbog proustaške
i profašističke djelatnosti. No, iste je godine
sud bez razloga odredio čak i zatvaranje Više
teološke škole na pet, a klasične gimnazije, tj.
sjemeništa na tri godine. Štoviše, sjemenišna je
zgrada tada oduzeta i 1958. nacionalizirana.
Međutim, u susjednoj Istri drugačija je i
povoljnija situacija, pa je 1955. god. u Pazinu
osnovana i proradila Visoka vjerska škola za
spremanje svećenika, a prilike se s vremenom
ipak smiruju u riječkome području. Tako
je zgrada postupno, u dijelovima vraćena
(do 1966.), te je u njezinu dijelu 1960. god.
ponovno obnovljeno Centralno bogoslovno
sjemenište za zapadnu Hrvatsku, pa tako
i Visoka bogoslovna škola. Ona će postati
dio zagrebačkoga Katoličkoga bogoslovnog
fakulteta, ali prvi put tek 1988. godine. Tada
je fakultet bio izvan zagrebačkoga sveučilišta,
dok je danas njegova jedinica.
Godine 1969. osnovan je Institut za teološku
Riječka škola teologije
nakratko je preseljena u Pazin
kulturu laika, a 1988. podignuta je nova i
adaptirana stara zgrada, pa i uz neposrednu,
znatnu novčanu pomoć samoga pape Ivana
Pavla II.
Treba upozoriti na visoku čast koju je Teologija
doživjela u lipnju 2003. kada se za 110.,
jubilarnoga Papina pastoralnog putovanja po
svijetu, te trećega u Hrvatsku, sâm papa Ivan
Pavao II. s pratnjom služio aerodromom na otoku
Krku kod Omišlja, te – u vrijeme boravaka u Rijeci
– konačište imao u samoj zgradi Teologije.
Među nastavnicima i studentima ima i više
istaknutih ličnosti. Tako je student i nastavnik
bio kardinal, krčki biskup, zagrebački
nadbiskup/metropolit mons. Josip Bozanić te
šibenski biskup i riječki nadbiskup/metropolit dr.
Anton Tamarut; među nastavnicima ili rektorima
bili su riječki nadbiskupi/metropoliti mons. Josip
Pavlišić i prof. dr. sc. Ivan Devčić, krčki biskup
dr. Karmelo Zazinović, gospićko-senjski biskup
dr. Mile Bogović, šibenski biskup dr. Srećko
Badurina, rektor Hrvatskoga papinskog zavoda
Sv. Jeronima u Rimu dr. Antun Benvin itd.
2.
Već 1945. godine, odmah po oslobođenju
Istre od njemačkoga okupatora, iako
međunarodnopravno još nije bila riješena
njezina pripadnost, u Pazinu su osnovani
Biskupsko sjemenište i klasična gimnazija.
A kada je zabranjen rad riječkoj Visokoj
teološkoj školi, naslovni biskup i apostolski
administrator dr. Dragutin Nežić, koji je
upravljao Porečko-pulskom biskupijom, u
Pazinu je osnovao 21. rujna 1955. god. –
u
ranije smo naveli – Visoku vjersku školu za
spremanje svećenika (bogosloviju), i to upravo
zato jer je prestala s radom riječka škola u
kojoj su se obrazovali i istarski duhovnici.
Sâm biskup postao je rektor Bogoslovnog
sjemeništa, a za rektora Visoke teološke
škole imenovao je i u općejugoslavenskim i u
međunarodnim razmjerima poznatoga mons.
dr. Božu Milanovića. Škola je započela radom
u listopadu 1955., a važno je istaći da je i sâm
biskup bio jedan od predavača.
Zapravo, sada treba utvrditi točno: riječka je
škola preseljena u Pazin, pa je tako sasvim
izigrana namjera silovitih državnih vlasti u Rijeci. A
onima u Istri drugo nije preostalo do da prihvate
činjenično stanje, i to napose zbog Milanovićeva
ugleda kao čovjeka/antifašista koji je, npr.,
internacionalizirao strijeljanje nevinoga Vladimira
Gortana u Puli 1929., bio veoma istaknuti borac
za vraćanje Istre u sastav matice domovine, pa
čak i sudionik na Pariškoj mirovnoj konferenciji.
Zbog veoma zaoštrenih odnosa između Italije i
Jugoslavije polovicom 50-ih godina jugoslavenski
vladajući režim trebao je pomoć cijele Istre, pa
tako i njezinih svećenika («tršćanska kriza»).
Pazinska je škola imala dijecezanski karakter, ali
je primala pitomce i iz drugih biskupija. I ovdje je
među đacima bilo potonjih istaknutih ličnosti, npr.,
spomenuti J. Bozanić, A. Benvin, M. Bogović,
te potonji porečko-pulski biskup mons. Ante
Bogetić, krčki biskup mons. Valter Župan itd.
Godine 1969.
osnovan je Institut za
teološku kulturu laika,
a 1988. podignuta
je nova i adaptirana
stara zgrada, pa i uz
neposrednu, znatnu
novčanu pomoć
samoga pape Ivana
Pavla II.
Visoka teološka škola u Pazinu službeno
je prestala postojati 1965., ali praktično se
ugasila tek dvije godine kasnije. Naime, već se
uhodavala spomenuta obnovljena škola u Rijeci.
31
VII.
Pomorski fakultet
Prva je viša državna
obrazovna institucija na
hrvatskome jeziku bila
Viša pomorska škola
u Rijeci osnovana
4. travnja 1949.
Druga je po redu Viša
stručna pedagoška
škola koja je na temelju
odluke Sabora NR
Hrvatske od 14. lipnja
1953. osnovana 20.
studenoga iste godine
32
u
1.
2.
pomorskom školskom tradicijom, o kojoj
smo i ranije govorili, te osnovnom i trajnom
životnom orijentacijom ovoga prostora, i
prva je viša državna obrazovna institucija na
hrvatskome jeziku bila Viša pomorska škola
u Rijeci. Osnovana je 4. travnja 1949., dakle
svega dvije godine nakon što je odlukom u
Parizu potvrđeno da je i zapadni dio grada na
Rječini međunarodno-pravno jugoslavenski,
znači u okviru Hrvatske. U početku je škola
imala pomorsko-nautički, brodostrojarski i
pomorsko-ekonomski odjel. Zanimljivo je da
je uskoro među studentima bilo čak i onih
iz Afrike i Azije, te da je škola imala nastavni
lučki odjel u Beogradu, a i u Port Sudanu
je pod njezinom kontrolom radila pomorska
škola (i za kadrove drugih afričkih zemalja).
Konačno, ta Škola i Smjer za saobraćaj i
pomorstvo Ekonomskoga fakulteta 1978.
god. udružuju se i transformiraju u Fakultet za
pomorstvo i saobraćaj, od 1992. s imenom
Pomorski fakultet. No, onodobni odnos
prema brodogradnji i pomorstvu općenito u
državi nije naklonjen tim granama, pa je taj
Fakultet čak i ukinut (1998); ipak, jezgra se
uspjela spasiti tako da su osnovani Odjel za
pomorstvo Sveučilišta i Visoka pomorska
škola, da bi od 2001. god. opet udruženi
djelovali pod ranijim imenom – Pomorski
fakultet.
U međuraću je u (tadašnjoj) Rijeci, naravno,
na talijanskome jeziku djelovao srednjoškolski
R. Istituto Nautico «Cristoforo Colombo»;
ta se pomorska škola održala i kasnije,
sve do 1952. godine, kada je naglo opao
broj kandidata. No, u skladu sa starom
Druga je po redu Viša stručna pedagoška škola
koja je na temelju odluke Sabora NR Hrvatske
od 14. lipnja 1953. osnovana 20. studenoga
iste godine. I ona je djelovala u okviru
nasušnih gospodarskih potreba pa je najprije
osposobljavala nastavnike za strojarstvo,
Poslije uspješne velike Riječke bitke (travanj
– svibanj 1945.) najprije se i u zapadnoj
Hrvatskoj krenulo u obnovu znatno uništene
materijalne podloge života. Istodobno se
započelo s obnovom državnoga školstva
općenito, ali, za razliku crkvene škole u Rijeci,
koju je podržala i sama Vlada NR Hrvatske,
osnivanje ostalih državnih viših škola pričekalo
je razdoblje kada je bilo sasvim sigurno
da će (tadašnja) Rijeka, Istra i drugi krajevi
sasvim sigurno i međunarodnopravno pripasti
Jugoslaviji, a time i matici domovini. To se
dogodilo nakon odluka Pariške mirovne
konferencije 1947. godine, iako su već tada
oba grada na obalama Rječine – Rijeka i
Sušak – bili i formalno sjedinjeni u jednu
cjelinu, u Rijeku, a grad je dobio i široko
zaleđe. Grad ubrzano gospodarski raste, u
tome dostiže i prestiže nekadašnju mađarsku
Rijeku, ali napreduje i na mnogim drugim
područjima. Tako je čvrstu podlogu dobio i
razvoj višega i visokoga školstva, s raznim
osnivateljima pojedinih škola i fakulteta, od
lokalnih i republičkih tijela vlasti do privrednih
institucija. Isto tako teklo je i njihovo
financiranje.
Zgrada nekadašnje
Pedagoške akademije u Puli
u
tehnologiju i mehaniku. Nove potrebe i kvaliteta
te Škole pridonijeli su da je Sabor SR Hrvatske
9. travnja 1962. god. odlučio o njezinu
prerastanju u Visoku industrijsko-pedagošku
školu, u kojoj će biti školovani profesori metalne
i elektrotehničke struke, matematike i fizike te
industrijski pedagozi, ali ostaje osposobljavanje
nastavnika i na prvome stupnju. Deset godina
kasnije (saborska odluka 20. srpnja 1972.)
Škola je pretvorena u Fakultet industrijske
pedagogije, koji je obrazovao specijalizirane
kadrove za cijelu tadašnju državu, tj. za FNR
Jugoslaviju. U međuvremenu je djelovao i
Pedagoški centar za unapređivanje stručnog
obrazovanja (od 1956.), koji je transformiran u
Zavod (1962.) i Institut industrijske pedagogije,
koji je nosilac i više poslijediplomskih studija
(1973.). Napokon, zajedno s pedagoškim
akademijama u Gospiću i Rijeci 1977. Fakultet
je transformiran u Pedagoški, danas Filozofski
fakultet (o njemu više u nastavku).
Pedagoška akademija u Rijeci prva je takva
viša škola koja je osnovana u cijeloj Jugoslaviji,
i to odlukama Narodnog odbora Kotara Rijeke,
24. svibnja 1960., i Sabora SR Hrvatske, 23.
rujna iste godine. Naime, smatralo se da je
s kadrom školovanim u srednjim učiteljskim
školama do tada sanirano stanje na onome
dijelu zapadne Hrvatske koji je talijanskim
kraljevskim prisilnim odnarođivanjem od 1918.
god. bio nacionalno teško oštećen, pa se
moglo pokrenuti viši stadij stjecanja znanja, a
time i obrazovanja i odgoja mladih naraštaja.
Osnovica za školu ležala je u staroj Učiteljskoj
školi u Kastvu, pa u Rijeci, koja je imala
Pedagošku gimnaziju.
Slični su razlozi bili odlučujući za NO Kotara
Pula za osnivanje više Pedagoške akademije
u Puli 20. ožujka 1961. godine. Ona je
nastala iz Učiteljske škole «Viktor Car Emin»,
koja je od studenoga 1945. djelovala u
Opatiji, a u veljači 1948. prebačena je u Pulu
(također nakon što su donesene spomenute
kapitalne odluke u Parizu o pripadnosti Istre).
Međutim, nije zanemaren talijanski jezik ni
talijanska manjina – baš obratno: ovdje se
pošlo i korak dalje, pa je u ožujku 1974.
god. diplomirala i prva skupina odgojiteljica
talijanske narodnosti. Potom je ta škola
postala dio riječkoga Pedagoškoga fakulteta,
da bi se i sama 1977. osamostalila pod
imenom Pedagoški fakultet; od 1998. god. i
taj fakultet djeluje kao Filozofski.
Kao datum osnivanja
više Pedagoške
akademije u Puli
navodi se 20. ožujka
1961. godine
Lika je u Hrvatskoj i
50-ih godina 20. st.
imala najnepovoljniju
nastavničkokadrovsku strukturu u
osnovnoj školi
Do 1878. god. Lika nema srednje škole;
tada je u Gospiću otvorena gimnazija, a
1919. učiteljska škola. Ali, Lika je u Hrvatskoj
i 50-ih godina 20. st. imala najnepovoljniju
nastavničko-kadrovsku strukturu u osnovnoj
školi. Ovdje je, stoga, djelovao Nastavni centar
za izvanredni studij Više pedagoške škole
iz Zagreba pa je Kotarski odbor Gospića
u travnju 1961. tim lakše odlučio osnovati
Pedagošku akademiju u Gospiću. No,
nadležno je Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske
donijelo svoju odluku tek u studenome 1963.
godine. Tada su domaći reagirali hitro:,
doslovce odmah. Akademija je započela s
radom već istoga mjeseca – 7. listopada. Tada
je ta viša školska institucija bila četrnaesta u
Hrvatskoj. Godine 1975. Akademija je ušla
u sastav riječkoga Sveučilišta, god. 1977.
OOUR je Pedagoškoga fakulteta u Rijeci.
33
u
Dana 12. kolovoza
1955. god. Sabor SR
Hrvatske donio je
zakon o osnivanju
Medicinskoga
fakulteta
Viša ekonomska škola
«Dr. Mijo Mirković» u
Puli bila je 1960. god.
osnovana u skladu
sa zahtjevom istarske
privrede i institucija
uprave
Godine 1977. Samoupravnim sporazumom
između Fakulteta industrijske pedagogije
te triju pedagoških akademija, u Gospiću,
Puli i Rijeci – kako je spomenuto – formiran
je Pedagoški fakultet u Rijeci. No, sve četiri
institucije ostaju OOUR-i, tj. autonomne
osnovne organizacije udruženoga rada, s time
da su 30. lipnja 1978. god. riječke institucije
i Akademija u Gospiću integrirane u OOUR
Znanstveno-nastavna djelatnost. U Gospiću
je osnovana Radna jedinica, a i pulska je
škola dobila ime OOUR Nastavne djelatnosti.
Konačno, 1998. god. taj je riječki fakultet
transformiran u Filozofski fakultet (bez pulske
institucije).
No, plodan rad viših pedagoških akademija u
Puli i Rijeci nije zaboravljen. Kada se pokazalo
da ipak postoje potrebe za njihovom obnovom
radi obrazovanja učitelja i odgajatelja, ali na
višoj razini, u tim su gradovima 1998. god.
oformljene visoke učiteljske škole.
Rano su došli na red i fakulteti. Tako je već 12.
kolovoza 1955. god. Sabor SR Hrvatske donio
zakon o osnivanju Medicinskoga fakulteta.
No, praktično je život započeo ipak kao odjel
zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, sa IV.
godinom studija i apsolventima. Fakultet se
ipak osamostaljuje dvije godine kasnije, a prvi
je student promoviran već sljedeće 1956. god.
Jedno od značajnih priznanja tome Fakultetu
svojedobno je bilo i to što su u Rijeci bila
sjedišta sekretarijata Međunarodne akademije
za sudsku i socijalnu medicinu (1971.-1973.) i
«Jugoslavenske organizacije za transplantaciju
i hemodijalizu» (Jugotransplantant). Priznanje
34
Viša ekonomska škola
u Puli osnovana 1960.
fakultetu je i to da je njegov redoviti profesor
dr. sc. Daniel Rukavina 2000. god. postao
akademik/redoviti član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, i to kao prvi liječnik iz
zapadne Hrvatske u toj najvišoj znanstvenoj
i kulturnoj instituciji Republike Hrvatske te
da je upravo on bio i rektor Sveučilišta u
Rijeci. Od sedmoga desetljeća krenulo se
i s više stručnih studija, i to za medicinske
sestre, za inženjere medicinske radiologije,
za više fizikalne terapeute, za medicinskolaboratorijske dijagnostičke inženjere te za
diplomirane sanitarne inženjere (prerastao je u
sveučilišni, četverogodišnji studij).
Viša stomatološka škola djelovala je u Rijeci
od 1961., a 1971. god. dobiva fakultetska
obilježja, ali je nedugo zatim ukinuta.
No, Medicinski je fakultet organizirao
1973. doškolovanje viših stomatologa za
liječnike stomatologe pa je tada s radom
započeo i fakultetski stomatološki odjel sa
Stomatološkom poliklinikom.
Viša ekonomska škola «Dr. Mijo Mirković»
u Puli bila je 1960. god. osnovana u
skladu sa zahtjevom istarske privrede i
institucija uprave, a svih prvih 268 studenata
bili su zaposlenici. Škola je imala tri
studijska smjera: financijski, komercijalni
i turistički. Godine 1963. dobila je ime po
znamenitome znanstveniku iz ekonomske
povijesti (i književniku) Miji Mirkoviću/Mati
Baloti iz Raklja u Istri, na čiji je prijedlog
bila i osnovana. Ranije je pružala usluge i
polaznicima riječkoga Centra za izvanredni
studij Ekonomskoga fakulteta i zagrebačke
u
Visoke škole za vanjsku trgovinu. Od godine
1985. ima četverogodišnji studij i ime Studij
ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković», a
1990. postaje fakultet.
U Rijeci se na ovome području 50-ih godina
napravio i korak dalje, sa stečenim iskustvima
i te više pulske škole, pa i Centra za izvanredni
studij zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta
u Rijeci. Tako je 1961. god. počeo raditi
riječki Ekonomski fakultet, na temelju odluke
Sabora SR Hrvatske; uključen je u zagrebačko
sveučilište. Za izvanredne studente bila je
organizirana nastava i u Zadru, Puli i Poreču,
pa čak i u Beogradu. U počecima – bila je to
prva takva obrazovna institucija u državi - od
druge godine studija studente se usmjeravalo
u tri osnovne skupine vezane uz primorsku
privredu: pomorska, vanjskotrgovinska i
turističko-ugostiteljska grupacija. Vremenom
su se mijenjala usmjerenja pa je Ekonomski
fakultet dobio i Pravni studij. U Fakultet se
1970. god. uklopila Viša ekonomska škola
ugostiteljskog smjera u Opatiji, a 1971. i
Ekonomski institut u Rijeci. No, 1973. god.
formiran je Sveučilišni centar za ekonomske
i organizacijske znanosti koji su sačinjavale
autonomne organizacije udruženoga rada
– Ekonomski (Rijeka) i Hotelijerski fakultet
(Opatija) te pulska Viša ekonomska škola «Mijo
Mirković» i riječki Ekonomski institut. Godine
1971. počeo je djelovati Međufakultetski
studij. U 90-im godinama 20. st. proširena je
nastavna djelatnost u Bjelovar, Buje, Gospić
i Umag, a stručni Poslovni studij prešao je
1998. u sastav riječkoga veleučilišta.
Strojarski fakultet u Rijeci započeo je djelovati
u Hrvatskoj kao druga institucija u toj oblasti,
i to – čak – više od pola stoljeća nakon što je
u Zagrebu pri Visokoj tehničkoj školi osnovan
odjel za strojogradnju. Uzelo se u obzir nagli
industrijski razvoj cijele Hrvatske, a napose
riječkoga područja pa je privreda snažno
poduprla nastojanja oko osnivanja više ili
visoke škole. Tako su i kotarska upravna
riječka tijela 1959. god. smatrala potrebnim
osnovati Visoku tehničku školu, ali se uskoro
razvila ideja o osnivanju fakulteta. Konačno,
Sabor SR Hrvatske svojim je ukazom 7.
kolovoza 1960. god. odredio osnivanje
Strojarskoga fakulteta u Rijeci. Započelo se s
dva smjera, brodostrojarskim i tehničkim, a tih
60-ih godina počelo je s predavanjima i u Puli,
za studente prvoga stupnja u Mornaričkotehničkoj školi Jugoslavenske ratne mornarice
te također toga prvoga stupnja izvanrednog
studija strojarstva i brodogradnje (povremeno)
u Puli i Labinu. Privremeni dvogodišnji
građevinski studij započet je 1971., pa je
1974. god. Strojarsko-brodograđevni fakultet
udružen s Višom tehničkom građevinskom
školom i preimenovan u Tehnički fakultet.
U 80-im godinama krenulo se i s višim
elektrotehničkim studijem, koji danas uključuje
i strojarstvo. Tehnički je fakultet dao prof.
dr. sc. Elsa Kuljanića, rektora Sveučilišta u
Rijeci i akademika/redovitoga člana Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti.
Krajem 50-ih godina
prošloga stoljeća
javlja se potreba za
osnutkom tehničke
visoke škole
Godine 1961. počeo
je s radom riječki
Ekonomski fakultet,
na temelju odluke
Sabora SR Hrvatske
Kotarska upravna
riječka tijela 1959.
god. smatrala su
potrebnim osnovati
Visoku tehničku
školu, ali se uskoro
razvila ideja o osnivanju
fakulteta
Već smo spominjali dio životnoga puta
Više tehničke građevinske škole. U Rijeci
je najprije (od 1968.) djelovalo odjeljenje
istoimene škole iz Zagreba; ali (uglavnom)
35
U zgradi Općinskoga
suda počeo je s radom
Pravni fakultet
U sklopu je riječkoga
Ekonomskoga
fakulteta osnovan
Pravni studij, koji
je od 26. studenoga
1973. god. autonoman
u okviru Centra
ekonomskih znanosti
Sveučilišta u Rijeci
u
građevinska privredna poduzeća riječkoga
kraja, reagirajući na potrebe za većim
brojem školovanih inženjera, u skladu sa
suvremenim kretanjima u struci, u Rijeci su
već 29. svibnja 1969. osnovala istoimenu
školu, i to za obrazovanje stručnjaka za
visoku i nisku gradnju (za redovite i izvanredne
studente). Školu je osnovalo i ugovorno
podupiralo 45 suosnivača, a uz nju je
djelovao i Građevinski institut. Privremeni
dvogodišnji građevinski studij 1971. započeo
je raditi pri Strojarsko-brodograđevnom
fakultetu (što smo već spominjali), da bi
studenti nastavljali i završavali studiranje na
zagrebačkome Građevinskom fakultetu.
Godine 1974. taj su se Fakultet i Viša škola
spojili u Tehnički fakultet. No, već 1976.
osnovan je zaseban Građevinski fakultet;
ovaj se – šireći djelatnost – 1978. god.
preimenovao u Fakultet graditeljskih znanosti.
Transformacija ima i dalje: taj riječki fakultet
i OOUR Zavod za materijale i konstrukcije
Građevinskoga instituta formiraju 1982. god.
OOUR zagrebačkoga RO Građevinskoga
instituta. Konačno, god. 1991. ta se institucija
osamostalila kao Građevinski fakultet. Fakultet
ima i više zavoda, a od 2002. god. djeluju i
stručni studiji.
Od 1962. god. centri Pravnoga fakulteta iz
Zagreba istodobno djeluju u Osijeku, Splitu
(gdje se osniva Pravni fakultet) i Rijeci. Na tome
je tragu riječki Ekonomski fakultet osnovao
Pravni studij, koji je od 26. studenoga 1973.
god. autonoman u okviru Centra ekonomskih
znanosti Sveučilišta u Rijeci. No, zahuktali
život tražio je korak dalje, pa je, konačno, god.
36
1976. i Rijeka dobila vlastiti Pravni fakultet,
sa sjedištem u zgradi Okružnoga suda, da bi
1981. za njega bila dovršena veoma moderna
zgrada. Fakultet ima više zavoda. Treba
istaknuti da se upravo na ovome Fakultetu
realizira, uz ostalo, i poslijediplomski studij
izazovnoga i aktualnoga naslova: «Pravo
europskih integracija» te da u tome projektu
sudjeluju i znanstvenici iz drugih uglednih
europskih sveučilišnih zajednica. Isto tako treba
naglasiti da je taj Fakultet dao i akademika/
redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti i jednoga od dvaju prvih počasnih
doktora riječkoga sveučilišta te prvoga
emeritusa prof. dr. sc. Luju Margetića, veoma
zaslužnoga pravnoga povjesničara.
Opatija kao najveće ugostiteljsko i hotelijersko
središte velike Habsburške Monarhije na
moru upropaštena je poslije 1918. godine,
u doba vladavine Savojske Imperije. No,
Viša ugostiteljska škola počela je radom
1954. kao Ugostiteljsko-turistički tehnikum,
i to s odjeljenjima za rukovoditelje u Opatiji i
Zagrebu. U Opatiji je od 1956. bila Centralna
ugostiteljska, odnosno Hotelijerska škola.
Nije, dakle, čudno da je Viša ekonomska
škola ugostiteljskog smjera 1960. god. ovdje
ponovno otvorena, jer je Opatija poslije
rata doživjela znatno veći cvat od onoga
znamenitoga u drugoj polovici 19. i u počecima
20. stoljeća. No, krenulo se korak dalje,
pa je ta Viša škola 1969. postala Odjel za
ugostiteljstvo i turizam Ekonomskoga Fakulteta
u Rijeci, iz kojega je 1974. god. izrastao
Hotelijerski fakultet u Opatiji, danas fakultet za
menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.
VIII.
1.
Uz tzv. normalnu školu u Rijeci je 1789.
djelovala i glazbena škola. I u god. 1820. ima
podataka o riječkoj muzičkoj školi, čija su sva
tri profesora Česi, ali na njoj je bio nastavnik i
Ivan Zajc, Riječanin.
Djelovala je do 1868. godine, a ponovno
je obnovljena 1905. godine. Danas je to
Glazbena škola «Ivan Matetić Ronjgov» za
predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
je proradio i Područni odsjek ugledne
Muzičke akademije u Zagrebu, koja je dio
zagrebačkoga sveučilišta.
u
Na takvim tradicijama, god. 1997. u Rijeci
U Opatiji je počela sredinom
50-ih djelovati Visoka
ugostiteljska škola
37
IX.
Zgrada Municipija
(1954.) – krilo u kojemu
je od 1973. godine
bio smješten Rektorat
Sveučilišta u Rijeci
Visoko školstvo u
Zapadnoj je Hrvatskoj
do početka 70-ih
godina 20. stoljeća,
usprkos nekim
“lutanjima” i gotovo
bismo mogli reći
“stihijskim” potezima,
doseglo visoku
znanstvenu, stručnu i
organizacijsku razinu
38
u
1.
Visoko školstvo u Zapadnoj Hrvatskoj, s
nekim komponentama sveučilišta, rekosmo
datira u 1633. godinu, s počecima u
isusovačkome studiju u (tadašnjoj) Rijeci
na desnoj obali Rječine. Ali, trebala je stići
1956. godina pa da svestrani duh, kao što
ga je imao jedan od hrvatskih velikana Mijo
Mirković, predloži osnivanje i pokretanje
Jadranskoga sveučilišta. Taj znameniti
Istranin, akademik, ekonomski povjesničar,
sveučilišni profesor i književnik napose je
zaslužan i za osnivanje ekonomskih viših
škola i fakulteta u Puli i Rijeci. Po njegovoj
zamisli Jadransko sveučilište imalo bi na
hrvatskoj jadranskoj obali pet nastavnih
cjelina, i to u Puli, Rijeci, Zadru, Splitu i
Dubrovniku. Na tu zamisao potakao ga
je, uz ostalo, i plodan rad Jadranskoga
instituta, koji je Vlada NR Hrvatske 1945.
god. osnovala u Sušaku (sličan institut
Slovenski je NOP iz istih razloga osnovao
već 1943. god. za područje dotadašnjih
slovenskih krajeva u okviru Kraljevine Italije).
Naime, jasno je da se u samoj Istri nije moglo
proučavati hrvatsku povijest Istre zbog
tamošnje apsolutne većine pučanstva, ali
iz još uvijek nejasnih razloga to nije rađeno
ni u ostaloj Hrvatskoj koju se uobičajeno
naziva maticom domovinom. Stoga je velika
skupina znanstvenika i stručnjaka za potrebe
diplomatske međunarodne borbe u okviru
sušačkoga Instituta do 1947. god. veoma
intenzivno, brzo i s uspjehom prikupila
znanstvene i stručne argumente o stvarnoj,
dakle hrvatskoj pripadnosti Istre, tadašnje
Rijeke, dijela dalmatinskih i kvarnerskih otoka
te Zadra. Taj sušački Institut 50-ih godina
prerastao je u dva Akademijina instituta, u
Zagrebu i ujedinjenoj Rijeci (aktivni su i danas,
riječki kao Zavod za povijesne i društvene
znanosti HAZU, s Područnom jedinicom u
Puli) te je imao dobru jezgru znanstvenika
i stručnjaka za razne znanstvene i stručne
oblasti, specijalizirane za pitanje istočnoga
Jadrana i šire.
U visokoškolskom smislu od strane
Habsburške, Karađorđevićeve i Savojčeve
monarhije znatno zapušteno primorje Hrvatske
trebalo je Jadransko sveučilište organizirano,
sustavno i u relativno kratkom roku opskrbiti
visokoobrazovanim kadrom. Nažalost,
akademik M. Mirković nije uspio u svojoj
plemenitoj i veoma korisnoj namjeri. Ali, zato
su u navedenim primorskim gradovima znatno
mukotrpnije i pojedinačno ipak u život krenule
više i visoke škole te fakulteti, pa i spomenute
ustanove.
2.
Visoko školstvo u Zapadnoj je Hrvatskoj
do početka 70-ih godina 20. st., usprkos
nekim “lutanjima” i gotovo bismo mogli
reći “stihijskim” potezima (što je očito iz
raznih teškoća i brojnih državnih, privrednih,
samoupravnih i drugih transformacija studija
i ustanova) doseglo visoku znanstvenu,
stručnu i organizacijsku razinu. Naime,
do tada su četiri fakulteta bila u sastavu
zagrebačkoga sveučilišta, pedagoške
akademije u Udruženju pedagoških
Zgrada Municipija danas
akademija SR Hrvatske, a Viša pomorska
škola u udruženju pomorskih škola SFR
Jugoslavije. Smatralo se da bi školstvo
udruženo u samo jedno, riječko sveučilište,
bolje odgovorilo potrebama, svrsi i zadacima.
Tome je pridonosilo i iskustvo s djelovanjem
Zajednice visokoškolskih ustanova Rijeke. Pri
svemu je osnovica ležala u želji i praktičnome
nastojanju da se udovolji potrebi što brže
modernizacije visokoškolskog obrazovanja,
u skladu, kako se tada govorilo, sa
«samoupravnim socijalističkim preobražajem
društva». A, zapravo, riječka je sredina
težila uskladiti svoje djelovanje sa svjetskim
suvremenim dostignućima u ovoj oblasti.
Pripreme za osnivanje sveučilišta na obalama
Rječine započele su 1972., kada je 16.
listopada potpisan Samoupravni sporazum
o osnivanju Sveučilišta u Rijeci između
predstavnika Medicinskoga, Strojarskobrodograđevnog i Ekonomskog fakulteta te
Fakulteta industrijske pedagogije u Rijeci.
Sabor SR Hrvatske 26. prosinca usvojio
je Odluku o suglasnosti za osnivanje toga
sveučilišta, nakon zagrebačkoga tek drugoga
u Hrvatskoj. Sveučilište je konstituirano
17./18. svibnja 1973. godine, u prisutnosti
mnogih uglednika iz znanstvenoga, kulturnoga
i političkog života, a među njima su bili i
akademik Grga Novak, predsjednik JAZU, te
rektori svih sveučilišta u SFR Jugoslaviji. Na
skupu je sudjelovao i akademik dr. Vladimir
Bakarić, koji je znatno pridonio pokretanju
riječkoga sveučilišta. Dr. Bakarić je tada
formalno bio samo član predsjedništva SK
Jugoslavije i Savjeta Federacije SFRJ, no istina
u
je da je godinama bio jedan od najmoćnijih
ljudi u državi te, zapravo, i tada najmoćniji u
Hrvatskoj. Deset godina kasnije (1983.) po
njemu je nova riječka institucija i dobila ime –
Sveučilište «Vladimir Bakarić» u Rijeci.
Za predsjednika Skupštine Sveučilišta izabran
je generalni direktor Riječke banke i zastupnik
u Privrednom vijeću Sabora SR Hrvatske
Vlado Togunjac, dipl. oecc., za rektora prof. dr.
Zorislav Sapunar, redovni profesor Strojarskobrodograđevnog fakulteta, za prorektore
prof. dr. Ivo Žuvela, redovni profesor
Ekonomskog fakulteta, i Vladimir Kercan,
student Strojarsko-brodograđevnog, za
predsjednika Savjeta prof. dr. Davorin Perović,
redoviti profesor Medicinskoga fakulteta, te za
glavnoga tajnika Ivan Volarić, dipl. iur.
Bilo je to prvo jugoslavensko sveučilište
koje nije bilo osnovano zakonom, već je
najprije nastalo samoupravnim sporazumom
između školskih institucija, a potom su ga
potvrdile nadležne vlasti. Riječko je sveučilište
7. lipnja iste godine primljeno u Zajednicu
jugoslavenskih univerziteta.
Prvo je sjedište
Sveučilište imalo u
dijelu nekadašnjega
augustinskoga
samostana, u centru
Rijeke
Dana 15. studenoga
1996. preseljeno je
u istočni, sušački
dio grada, u palaču
nekadašnjega
sušačkoga Sreskoga
načelstva (iz 1927.
god.)
Prvo je sjedište Sveučilište imalo u dijelu
nekadašnjega augustinskoga samostana,
u centru Rijeke, na rubu nekadašnje Rijeke
(Stari grad). Dana 15. studenoga 1996. god.
preseljeno je u istočni, sušački dio grada, u
palaču nekadašnjega sušačkoga Sreskoga
načelstva (iz 1927.). Uprava Sveučilišta je
tako i danas u neposrednome susjedstvu
gimnazije koja slijedi tradicije one isusovačke
gimnazije iz koje je 1633. god. izrastao i prvi
temelj riječkoga sveučilišta.
39
Zgrada Veleučilišta koje se
1998. odvaja od Sveučilišta
Prvi je rektor bio
prof. dr. sc. Zorislav
Sapunar; slijedili su
ga također sveučilišni
profesori i doktori
znanosti, i to redom:
Zoran Kompanjet,
Josip Deželjin,
Slobodan Marin,
Predrag Stanković,
Mirko Krpan,
Petar Šarčević,
Elso Kuljanić,
Katica Ivanišević,
Danilo Pavešić,
Josip Brnić
Daniel Rukavina
i Pero Lučin
u
Potkraj 80-ih godina, pred raspad SFR
Jugoslavije, Sveučilište je u Rijeci imalo
sljedeće fakultete: Fakultet graditeljskih
znanosti, Fakultet za pomorstvo i saobraćaj,
Ekonomski, Medicinski, Pedagoški, potonji
Filozofski, pa Pravni, Tehnički (svi u Rijeci),
Hotelijerski fakultet, potonji Fakultet za hotelski
i turistički menadžment u Opatiji; tu još bio
Studij ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković»
i OOUR Znanstveno-nastavna djelatnost
Pedagoškoga fakulteta u Puli. U sastavu
su Sveučilišta bile i znanstvene knjižnice u
Puli i Rijeci, pa Centar za istraživanje mora u
Rovinju Instituta «Ruđer Bošković» u Zagrebu,
RO «Mate Balota» OOUR Poljoprivredno
znanstveni centar u Poreču i Studentski centar
u Rijeci. Nadalje, OOUR Ekonomski fakultet
u Rijeci i OOUR Hotelijerski u Opatiji te Studij
u Puli sačinjavali su Institut za ekonomiju i
organizaciju u Rijeci, a Pedagoški fakultet u
Rijeci sastojao se od spomenutoga OOUR-a
Studij u Puli i OOUR-a Znanstveno-nastavna
djelatnost u Rijeci.
Sveučilište u Rijeci još je obogaćeno Fakultetom
za ekonomiju i turizam «Dr. Mijo Mirković» u
Puli, u koji je prerasla istoimena visoka škola,
Pomorskim fakultetom, u koji je prerasla Visoka
pomorska škola, raniji Fakultet za pomorstvo i
saobraćaj, te Fakultet za turizam i ekonomiju,
u koji je prerasla Visoka ekonomska škola «Dr.
Mijo Mirković» također u Puli. Tu su i tri visoke
škole: Visoka učiteljska škola u Gospiću, Visoka
učiteljska škola u Puli i Visoka učiteljska škola u
Rijeci. I dalje su u sastavu sveučilišne knjižnice u
Puli i Rijeci te Studentski centar.
40
Odvajanjem Veleučilišta 1998. godine, koje se
specijalizira za stručni studij, a samo iznimno
se bavi i znanstvenim radom, Sveučilište i
dalje organizira i izvodi sveučilišne studije,
ali i znanstveni i visokostručni umjetnički i
tehnološki rad.
Rekosmo da je prvi rektor bio prof. dr. sc.
Zorislav Sapunar (1973.); slijedili su ga također
sveučilišni profesori i doktori znanosti, i to
redom: Zoran Kompanjet (1976.), Josip
Deželjin (1978.), Slobodan Marin (1980.),
Predrag Stanković (1984.), Mirko Krpan
(1986.), Petar Šarčević (1989.), Elso Kuljanić
(1991.), Katica Ivanišević (1993.), Danilo
Pavešić (1998.), Josip Brnić (1999.) , Daniel
Rukavina (v. d. 2000., redovni 2001.) i Pero
Lučin (2009.).
Svojedobno je (80-ih godina) izlazio «Bilten»
Sveučilišta, u 90-ima glasilo «Gaudeamus»,
a i ranije su povremeno objavljivani vodiči.
Postoje, naravno, i brojna druga izdanja.
3.
Velikosrpska i jugounitaristička agresija (i) na
Republiku Hrvatsku te višegodišnji rat u prvoj
polovici posljednjega desetljeća 20. st. zadali
su težak udarac i riječkome sveučilištu. No,
sveučilišni nastavnici, studenti i osoblje dali su
značajan obol pobjedi u Domovinskome ratu,
neposredno u vojnim redovima i u tumačenju
stvarne situacije među kolegama u stranome
svijetu, u zbrinjavanju i pomoći prognanicima
i izbjeglicama iz ratom ugroženih krajeva
Hrvatske. Ne treba zaboraviti da su se javili
u inozemstvu velikonacionalističke riječi ne
samo o «srpskoj Reki» već i o «slovenskoj
Reki», a nikada u inozemstvu nisu iščezle ni
iredentističke riječi o «talijanskoj Fiumi», a ima i
mađarskih (!). U svim riječima krije se posezanje
i za drugim krajevima zapadne Hrvatske.
Godine 1993. proslavljena je 360-godišnjica
visokoga školstva u Rijeci, pa je svečanostima
prisustvovao i prvi predsjednik Republike
Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik prve
neovisne hrvatske države.
Sveučilište u Rijeci ima najsuvremeniji
informacijski komunikacijski sustav, ali on se
stalno nadograđuje u skladu sa suvremenim
tekovinama
Od nadležnih vlasti dobivena je suglasnost
da se na Trsatu (prostor dotadašnjih vojnih
objekata) na otprilike 40 hektara izgradi
suvremeni sveučilišni kampus.
4.
Javlja se zamisao o osnivanju zasebnoga
Sveučilišta i u Puli, koje se 2006. god. i odvaja
od riječkoga sveučilišta.
Na Filozofskome fakultetu niz godina plodno
djeluje Odsjek za likovne umjetnosti, započinje
i studij Povijesti umjetnosti, pa se došlo u
razdoblje kada se razmatra mogućnost
osnivanja Umjetničke akademije, koja bi u
sebi sadržavala Glazbeni i Likovni odjel te
eventualno još neke odjele. Nastoji se ostvariti i
ideja o osnivanju Akademije likovnih umjetnosti.
U istome se Fakultetu pomišlja na osnivanje
Odjela za prirodne znanosti Sveučilišta u Rijeci,
pa i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Ima i zamisli o osnivanju više ili visoke
glazbene škole u Rijeci.
Pomišlja se i na osnivanje odjela Pravosudne
akademije i u Rijeci, uz onu u Zagrebu; za
to je zainteresirana i Europska unija (nudi i
financijsku pomoć za osnivanje Odjela). U njoj
bi se osposobljavali suci i državni odvjetnici
«na temu suđenja u procesima za ratne
zločine» (kako je objavljeno), napose vezano
uz djelatnost Međunarodnoga suda u Den
Haagu za države formirane na području bivše
SFR Jugoslavije.
Godine 1993.
proslavljena je
360-godišnjica
visokoga školstva
u Rijeci, pa je
svečanostima
prisustvovao i prvi
predsjednik Republike
Hrvatske dr. Franjo
Tuđman
5.
U Rijeci je uredbom Vlade Republike Hrvatske
14. svibnja 1998. god. osnovano Veleučilište,
koje treba biti specijalizirano za stručni studij,
za visokoškolski i umjetnički rad, dok se
iznimno bavi znanstvenom djelatnošću. Prvi
rektor bio je prof. dr. sc. Marčelo Dujanić.
6.
Rekosmo da je 1726. god. Filozofski fakultet
imao 49 studenata, a Teološki 1728. god.
28 studenata. U prvoj godini postojanja
Sveučilišta, 1974. god. studenata je bilo 8000,
a i jedan od dvojice prvih prorektora, rekosmo
i to, bio je student. U počecima je njihov
«studentski dom» dom na Pećinama u Sušaku
imao samo 50 ležajeva. No, od tada je izraslo
cijelo studentsko naselje. Djelovao je studentski
restoran, postojali studentski klubovi,
savjetovališni centri itd., a studenti organiziraju
41
Akademik Milan Moguš,
prvi počasni doktor
Sveučilišta u Rijeci
Zaposlenici, stalni
i vanjski suradnici
Sveučilišta i pojedinih
visokih škola i fakulteta
i sami su nositelji niza
znanstvenih i drugih
projekata, od kojih
znatan broj ima i
međunarodni karakter
i vrijednost
42
u
brojna kulturna, obrazovna, sportska i druga
natjecanja, ili sudjeluju na njima, u Hrvatskoj i
inozemstvu. Primjerice, djelovao je i Studentski
zbor, Međunarodna udruga studenata medicine
(IFMSA), čiji je član Cromsic, udruženje
studenata u Hrvatskoj, koje je 1992. god.
osnovano na Medicinskom fakultetu u Rijeci, s
podružnicama i na drugim fakultetima.
Najboljim studentima dodjeljuju se rektorske
nagrade i sveučilišne stipendije.
7.
privrednim i političkim institucijama u zapadnoj
Hrvatskoj, pa tako i s tijelima uprave, sa
Zajednicom općina Rijeka, a od 90-ih godina
s tada osnovanim županijama – Primorskogoranskom, Istarskom i Ličko-senjskom.
Zaposlenici, stalni i vanjski suradnici
Sveučilišta i pojedinih visokih škola i
fakulteta i sami su nositelji niza znanstvenih
i drugih projekata, od kojih znatan broj ima i
međunarodni karakter i vrijednost.
Uz više drugih, stiglo je značajno
međunarodno priznanje. Naime, program
podizanja sveukupne kvalitete, širenje i
unapređenja kulture kvalitete prihvatila je
Zajednica europskih sveučilišta; tako se riječko
sveučilište nalazi u skupini od 50 europskih
sveučilišnih zajednica koje rade na tome
projektu – Quality Culture Project.
Nekada su bili novost studiji s angažmanom
više fakulteta. Tako je 1971. god. Sveučilište u
Zagrebu započelo s Međufakultetskim studijem
za pomorski saobraćaj pri Ekonomskom
fakultetu Rijeci. U tome su sudjelovali i
Strojarsko-brodograđevni fakultet, Fakultet
industrijske pedagogije i Viša pomorska škola,
svi iz Rijeke. Išlo se i dalje tim putovima pa
je djelovalo nekoliko sveučilišnih zasebnih
cjelina (npr., 1981. god. radio je Centar za
općenarodnu obranu i Centar za kulturu;
aktivan je i 1997. osnovan Tehnološkoinovacijski centar, odnosno Sveučilišni
kompjutorski centar pri Tehničkome fakultetu).
8.
Pojedini fakulteti, pa i Sveučilište u cjelini
članovi su više međunarodnih asocijacija ili
održavaju ugovorne, suradničke, znanstvene i
razne druge veze sa sveučilištima i fakultetima
u nizu gradova Hrvatske i inozemstva,
a pojedini fakulteti surađuju s brojnim
institucijama čak na svih pet kontinenata.
Naravno, plodno se surađivalo i prije
kapitalnih promjena u početku 90-ih godina i s
Riječka sveučilišna zajednica do nastanka
ove monografije dala je 6 počasnih doktora
znanosti i 27 profesora emeritusa. Počasni su
doktori akademici/redoviti članovi Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, i to prvi
(1996.) – prof. dr. Milan Moguš, potonji
predsjednik HAZU, jezikoslovac, i akademik
prof. dr. sc. Lujo Margetić, redovni profesor
Pravnoga fakulteta u Rijeci, također u miru,
Znatan broj nastavnika i studenata i osobno su
dobitnici niza nagrada i priznanja na lokalnoj
razini, ali ih je nemali broj nositelj i državnih pa
i međunarodnih priznanja za svoj znanstveni i
stručni rad.
koji je ujedno i prvi emeritus riječke sveučilišne
zajednice (1997.). Treći je akademik Miroslav
Šicel, književni povjesničar, tada umirovljeni
redoviti profesor Filozofskoga fakulteta u
Zagrebu. Zatim slijede: George F. Smoot
(Yukon, Florida), profesor fizike na Sveučilištu
Berkeley i direktor Centra za kozmičku fiziku u
Berkeleyju (2008.); Urlich Koszinovski (Lotzen,
Poljska), direktor Instituta Max von Pettenkofer
i pročelnik Katedre za virusologiju Sveučišta
Ludwig-Maximilians u Münchenu (2009.) i
Jitai Niu (Henan, NR Kina), redoviti profesor
na Harbin Institute od Tehnology i na Henan
Polytechnic University, Kina (2013.).
Pojedini riječki nastavnici poznati su iz više
razloga. Tako je, svakako, danas najpoznatiji
prijašnji student i nastavnik riječke Teologije
zagrebačkoga Katoličkoga bogoslovnog
fakulteta mons. Josip Bozanić, prijašnji krčki
biskup, sadašnji kardinal, zagrebački nadbiskup
i metropolit, prijašnji predsjednik Hrvatske i
potpredsjednik Europske biskupske konferencije.
Iz studentske sredine izraslo je još viđenih
znanstvenih, stručnih i drugih djelatnika. Među
njima je i dr. sc. Vladimir Kercan iz Rijeke,
spomenuti jedan od dvojice prvih prorektora
Sveučilišta 1973. godine – studentski; dr. Kercan
je kao istaknuti znanstvenik i stručnjak postao
direktor Instituta za turbinske strojeve u Ljubljani.
Neki su se nastavnici angažirali i u političkome
životu, pa je nekadašnja rektorica Sveučilišta
te dekanica i redovita profesorica Filozofskoga
fakulteta u Rijeci prof. dr. sc. Katica
Ivanišević 90-ih godina bila čak predsjednica
Županijskoga («gornjega») doma Sabora
Republike Hrvatske. Među nastavnicima ima
i veleposlanika, gradonačelnika, predsjednika
područnih odjela političkih stranaka itd.
Mnogi su nastavnici poznati u svjetskim
razmjerima, a među njima, u stalnome ili
izvanrednom radnom odnosu je, rekosmo, i
više akademika – redovitih članova Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti; stalno
zaposlene već smo spominjali.
Mnogi su nastavnici su bili nositelji i
međunarodnih stipendija, kao što su
Fulbrightova i Humboldtova.
9.
Na području zapadne Hrvatske, na kojem
djeluju Sveučilište i njegove sastavnice, brojne
su i veoma bogate knjižnice. Među njima
napose se ističu crkvene, npr., samostanske,
franjevaca na Trsatu (Rijeka) i na otoku Košljunu
(otok Krk), privatne, npr., iz 19. st. – svećenika
Nikole Udine Algarottija iz Krka (danas u okviru
Biskupije u Krku), kanonika Pietra Stancovicha
(Petra Stankovića) iz Barbana, danas u Poreču,
u Vrbniku braće dr. Ivana Josipa, biskupa,
i dr. Dinka Vitezića, jednoga od prvih triju
predvodnika hrvatskoga narodnog preporoda
u Istri s Kvarnerskim otocima. Starijega su
utemeljenja i veoma bogatih sadržaja također
i javne znanstvene knjižnice u Puli i Rijeci, koje
su od 1979. god. u okviru Sveučilišta te imaju
status sveučilišnih knjižnica. Prva ima osnovu
u porečkoj istarskoj pokrajinskoj knjižnici
(1861.), a ima i bogatu knjižnicu austrougarske
mornarice koja je registrirani spomenik kulture.
Druga ima temelj u knjižnici isusovačkoga
kolegija (1627.). Obje imaju i izložbene postave
(riječka – glagoljicu), a i rukopisne ostavštine.
Sastavnice Sveučiliša organizatori su i velikoga
broja međunarodnih i domaćih kongresa,
znanstvenih i drugih skupova; neki od njih
imaju i višedesetljetni kontinutet, kao, npr.,
Riječki filološki dani.
Na području zapadne
Hrvatske, na kojem
djeluju Sveučilište i
njegove sastavnice,
brojne su i veoma
bogate knjižnice
Svaki fakultet i
škola ima i svoje
izdavaštvo, pa i
na stranim jezicima
(periodika, godišnjaci,
zbornici, časopisi,
nizovi, zasebna
izdanja, vodiči itd.),
kao i udžbeničku
produkciju
Svaki fakultet i škola ima i svoje izdavaštvo,
pa i na stranim jezicima (periodika, godišnjaci,
zbornici, časopisi, nizovi, zasebna izdanja,
vodiči itd.), kao i udžbeničku produkciju. Neka
fakultetska glasila i izdanja su koprodukcijskoga
značaja (npr., od 1991. god. riječki i zagrebački
medicinski fakulteti zajednički objavljuju
«Croatian Medical Journal»). I studenti objavljuju
svoja glasila (npr., ekonomisti od 2002. god.
imaju list «The Boss»).
43
X.
Nekadašnja gradska
vijećnica, obnovljena 15.
studenoga 1996. od kada u
njoj djeluje Rektorat
Kao što je vidljivo iz
ovoga povijesnoga
pregleda i uvida u
dosadašnji razvoj, ta je
nastava imala uspone,
čak i veoma visoke, pa i
relativno nagle padove,
ali manje iz unutrašnjih
razloga, već gotovo
redovito zbog vanjskih,
političkih činilaca
44
u
Jubilarna 360. obljetnica početka visokoškolske
nastave i 30. godišnjica djelovanja Sveučilišta u
Rijeci – godina 2003. – bile su iznimna prigoda
da se učini valorizacija i prevrednovanje takvoga
djelovanja u zapadnoj Hrvatskoj. Izrečene su
pohvalne riječi, ali i kritički izrazi koji su imali
motivirajući kontekst za još bolji rad koji će dati
još plodnije rezultate. Naime, kao što je vidljivo iz
ovoga povijesnoga pregleda i uvida u dosadašnji
razvoj, ta je nastava imala uspone, čak i veoma
visoke, pa i relativno nagle padove, ali manje iz
unutrašnjih razloga, već gotovo redovito zbog
vanjskih, političkih činilaca. Tako je prirodno bilo
da upravo ovdašnja sredina, u nekadašnjoj Rijeci
uz desnu stranu obale Rječine, na njezinu utoku
u Jadransko more, na jednoj višoj gospodarskoj
i kulturnoj razini učini korak prema nadležnim
vlastima, koristeći, naravno, i pogodnu
političku, državnu i međunarodnu situaciju.
Tako je u počecima 17. st. zatraženo i dobiveno
odobrenje za pokretanje organiziranoga i
sustavnoga obrazovanja na tadašnjoj najvišoj
razini Habsburške Monarhije, čak i s nekim
sveučilišnim komponentama, kakve su imala i
druga europska sveučilišta, pa i ona najuglednija.
Štoviše, angažirani su veoma stručni predavači,
i to iz već znatno afirmirane crkveno-katoličke
isusovačke sredine i na hrvatskome prostoru.
Tome su se pridružile i vrsne franjevačke snage
na lijevoj obali Rječine, uz znamenito trsatsko
svetište Majke Božje, u svojoj višoj i visokoj
školi. No, uslijed izvanobrazovnih razloga
privremeno nestaju te institucije, ali se kasnije
opet povremeno javljaju, u 19. st. Međutim,
tada i u početku 20. st. već je drukčija situacija
pa se veća pažnja pridala samo višemu
pomorskome i trgovačkom obrazovanju, ali u
skladu s kolonijalističkim težnjama vladajućih
struktura u rukama mađaronsko-mađarskih
stranih silnica. Izvanobrazovni razlozi, a u vezi s
talijanskim zaposjedanjem dijela ovoga prostora,
opet su utjecali na prekid takve nastave 20-ih i
30-ih godina 20. st., da bi se s nevjerojatnim –
zbog nagloga razvoja – pozitivnim rezultatima
upravo buknula i razbuktavala ova oblast pa i do
sveučilišne razine pred četiri desetljeća.
Dotada, naime, državno pravno i na umjetan
način razdijeljena zapadna Hrvatska, tada,
poslije II. svjetskoga rata ujedinjena u okviru
domovine pokazala je sve prednosti svoga
geopolitičkoga i ekonomskoga položaja tako da
je to područje ubrzo izbilo u red veoma razvijenih
područja, poznatih i u svjetskim razmjerima.
Dakle, bilo je prirodno da se taj položaj odrazi i
na stjecanje što većega znanja, a to se moglo
postići kvalitetnim i sustavno organiziranim i
financiranim višim, visokoškolskim i fakultetskim
obrazovanjem. Značajniji skok dalje učinjen je
70-ih godina formiranjem Sveučilišta. Udarac je
zadan 90-ih godina opet zahvaljujući stranim,
agresorskim silnicama, ali – osim ljudskih žrtava,
koji se u svim ratovima nikada ne mogu prežaliti
– i to je sanirano tako da se sve članice riječkoga
sveučilišta dobro razvijaju.
Još nešto: zapadna je Hrvatska područje
tisućljećima podložno silovitim mijenama,
redovito potaknutim – namjerno ponavljamo
– stranim silnicama koje gotovo uvijek i
gospodare Istrom, Kvarnerskim primorjem i
Gorskim kotarom. To je utjecalo na trajni, duži
ili kraći boravak u ovome području i većih
Pročelje zgrade Rektorata
u
skupina raznih etnosa i naroda. No, od potkraj
6. st. ovdje su sve do danas u apsolutnoj većini
Hrvati; ali tanke i veoma vojnički, gospodarski
i na druge načine moćne strane vladajuće
strukture stalno su pokušavale i nastojale da
ih se ili denacionalizira ili smanji njihov broj.
Nažalost, to se događalo i s višom, visokom i
fakultetskom nastavom. Tako su od početaka
visokoškolske nastave, u 17. st. i dalje i preko
obrazovanja utjecali na porast talijanizacije/
denacionalizacije dijela ovdašnjega hrvatskoga
puka. Stoga je i razumljivo da je obnova
ovakve vrsti obrazovanja od omražene pobjede
NOP-a 1945. god. išla drugim pravcem, jer je
većinski narod, a to su Hrvati, prvi put nakon
sloma Hrvatskoga Kraljevstva u 11. st., mogao
sam, i to u potpunosti kreirati svoju obrazovnu
djelatnost, i k tome još na vlastitome,
hrvatskom jeziku.
Uvidom u vrela i literaturu te iz vlastitoga
iskustva autor ovoga teksta potvrđuje sadržaj
sažetoga stajališta akademika Daniela Rukavine,
prijašnjega rektora riječkoga sveučilišta, koje
je izrekao na svečanoj sjednici Sveučilišta
23. svibnja 2003. god. u povodu njegova
30-godišnjega postojanja i plodnoga djelovanja:
«U protekla tri desetljeća Sveučilište u Rijeci
razvilo se u snažnu znanstvenu i obrazovnu
visokoškolsku instituciju koja čini jedan od
temelja za naše uključivanje u Europu znanja.».
A da se zaista kreće u tome pravcu, govori i
nastavak ovoga priloga u više tekstova drugih
autora, sa sadržajem o veoma plodnome
razvoju Sveučilišta u Rijeci u proteklih deset
godina, od 2003. do 2013. godine.
45
UŽI IZBOR LITERATURE
1. Mile Bogović, Studij teologije u povijesti
naše mjesne crkve, Riječki teološki
časopis, V, 1, Rijeka, 1997.
2. Mile Bogović, Povijest visokoškolske
izobrazbe u biskupijama Senjskoj i
Modruškoj ili Krbavskoj do 1940. godine,
Senj, 1999.
3. Dražen Budiša, Prva kazališna predstava u
Rijeci, Vrela i prinosi/Fontes et studia, 16.
Zagreb, 1986.
4. Mirela Caput, 370. obljetnica isusovačke
gimnazije u Rijeci, Godišnje izvješće Prve
riječke hrvatske gimnazije u Rijeci za šk.
god. 1997./98, Rijeka, 1998.
5. Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva,
Zagreb, 1910.
6. Milivoj Čop, Riječko školstvo. (Od 18481918), Rijeka, 1988.
7. Ivan Devčić, Povijest sjemeništa u Rijeci.
Od niže gimnazije do teološkoga fakulteta.
Sv. Vid, Zbornik, Rijeka, 1995; skraćeno,
pod istim naslovom u: Godišnje izvješće
Prve riječke gimnazije u Rijeci za školsku
godinu 1993.-1994., Rijeka, 1994.
8. Ivan Devčić, Senjsko bogoslovno učilište,
Senjski zbornik, 16, Senj, 1989.
9. Josip Deželjin, Sveučilište u razvoju riječke
regije, Rijeka, 1979.
10.Josip Deželjin i dr., Sveučilište u Rijeci.
Analiza. Dijagnoza. Program. Rijeka, 1981.
11.Doktorske disertacije. (Knjiga sažetaka
1974. do 1996.). Rijeka, 1997.
12.Aladar Fest, Contributi per la storia
della pubblica istruzione in Fiume. XXX.
Programma del Regio ung. Ginnasio
superiore dello stato in Fiume, Rijeka, 1900.
13.Silvino Gigante, Storia del comune di
Fiume, Firenca,1928.
14.Gorski kotar, Delnice, 1981.
15.Dragutin Hirc, Hrvatsko primorje, Zagreb,
1891.
16.Hrvatska Rijeka. Referati sa znanstvenog
skupa održanog 27. studenog 1991.
Rijeka, I, 1, Rijeka, 1994, str. 9-166, 2, str.
175-254.
17.Franjo Emanuel Hoško, Franjevačke visoke
škole u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb,
1976.
46
18.Franjo Emanuel Hoško, Na vrhu Trsatskih
stuba, Rijeka, 1991.
19.Istra. Hrvatsko primorje. Gorski kotar.
Savez komunista Jugoslavije 1919-1979.,
Rijeka, 1980.
20.Istra i Slovensko primorje. Borba za
slobodu kroz vjekove. Beograd, 1952.
21.Isusovci u Hrvata, Zagreb, 1992.
22.Zlatko Keglević, Bibliografija. Rasprave
i članci o Istri, Hrvatskom primorju i
Gorskom kotaru u časopisima i zbornicima
SRH 1945-1970, Rijeka, 1979.
23.Giovanni Kobler, Memorie per la storia
della liburnica cittŕ di Fiume, sv. 1-3,
Rijeka, 1896, Trst, 1978.
24.Mirko Mađor, Novi fakulteti i visoke škole.
Napomene uz osnivanje i prva iskustva.
Naše teme, V, 6, Zagreb, 1961.
25.Radmila Matejčić, Kako čitati grad. Rijeka
jučer, danas, Rijeka, 1990, 3. dop. izd.
26.Božo Milanović, Moje uspomene, Pazin,
1976.
27.Darinko Munić, Nikola Stražičić, Petar Strčić,
Županija primorsko-goranska. The County of
Coast and Gorski kotar, Rijeka, 1994.
28.Vesna Munić, Riječka gimnazija (1627.1992). Kratki povijesni pregled. Godišnje
izvješće Prve riječke hrvatske gimnazije u
Rijeci – Koncem školske godine – 1992.1993, Rijeka, 1993.
29.Neki elementi socijalističkog
samoupravnog preobražaja razvoja
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1980.
30.Miljenko Pandžić, Počeci sveučilišta u
Rijeci. Dobivanje sveučilišnih prava na
isusovačkoj Akademiji (1633). Dometi, VI,
1-2, Rijeka, 1973.
31.Davor Perović, Alma mater Fluminensis,
Dometi, VI, 3-4, Rijeka, 1973.
32.Giuseppe Poglajen, Memorie cronologiche
relative alle chiese e il Capitolo di Fiume,
Fiume, god. VIII, semestar I. i II, 1930,
Rijeka, 1931.
33.Povijest Rijeke, Rijeka, 1988, 1989.
34.Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj,
Zagreb, 1958.
35.Propisi Republike Hrvatske. Područje
visokog školstva, Zagreb, 1997.
36.Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci.
1627.-1992. Zbornik radova s dvodnevnog
znanstvenog skupa uz 365. godinu
osnutka Gimnazije, Rijeka, 1992.
37.Andrija Rački, Iz prošlosti sušačke
gimnazije. Prigodom tristogodišnjice 16271927, Sušak, 1927.
38.Andrija Rački, Povijest grada Sušaka,
Sušak, 1929, Rijeka, 1990.
39.Rijeka. Geografija-Etnologija-EkonomijaSaobraćaj-Povijest-Kultura. Zbornik.
Zagreb, 1953.
40.Salvatore Samani-Luigi Peteani,
Bibliografica storica di Fiume, Rim, 1969.
41.Samoupravno osnivanje Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka, 1972.
42.Scientific Reasearch in Croatia, Zagreb,
1995.
43.Ernesto Sestan, Venezia Giulia. Lineamenti
di storia, etica e culturale, Rim, 1947, Bari,
1965.
44.Spomen-knjiga Prve riječke hrvatske
gimnazije 1627-1965, Rijeka, 1965.
45.Spomenica u povodu prve godišnjice
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1974.
46.Petar Strčić, Koja je prva riječka gimnazija,
Rijeka, 1992.
47.Petar Strčić, Od papieža Aleksandra III. do
papieža Jana Pavela. Krótki zaris historii
Pomorza Kvarnerskiego, Gorskiego Kotara
i Istrii Liburnijskej, Rijeka, 2003.
48.Petar Strčić, Prva gimnazija u Rijeci,
Rijeka, 1997.
49.Petar Strčić, Riječka nadbiskupija i
metropolija. Nacrt za povijesnu sintezu. Sv.
Vid, 8, Rijeka, 2003.
50.Sveučilište u Rijeci, Rijeka, I. izd., 1996, IV.
izd., 2009.
51.Sveučilište u Rijeci. Monografija, Rijeka,
2004.
52.Sveučilišni vodič 1995./96, Rijeka, 1995,
(…) 1996/97, 1996, (…) 1997/98, 1997,
(…) 1998/99, 1999, (…), 1999/2000,
2000, (…) 2000/1, 2001, (…) 2001/2,
2002.
53.Sveučilište i znanost u udruženom radu,
Rijeka, 1979.
54.Franjo Šanjek, kršćanstvo na hrvatskom
prostoru. Pregled religiozne povijesti
Hrvata (7.-20. st.), Zagreb, 1996, 2. dop. i
prerađeno izdanje.
55.Josip Švajcer, Analiza studija uz rad na
Sveučilištu u Rijeci, Rijeka, 1980.
56.University of Rijeka, Rijeka, 1996.
57.Berislav Valentinčić, Postanak i razvoj
riečke gimnazije. Iz poviesti hrvatskog
školstva i prosvjete, Zagreb, 1944.
58.Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski
narod, knj. 2, Kolegiji dubrovački, riječki,
varaždinski i požeški, Zagreb, 1987.
59.Giuseppe Viezolli, La compagnia di Gesů
a Fiume (1627-1773), Fiume, god. IX,
semestar I-II, 1932, Rijeka, 1932.
60.Giuseppe Viezolli, Contributi alla storia di
Fiume nel Settecento, Fiume, god. XI-XII,
1933-34, Rijeka, 1936.
61.Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj,
Zagreb, 1997.
62.Visoko školstvo na području Riječkosenjske metropolije. Spomenica. ZagrebRijeka, 1999.
63.Josip Zelenika, Analiza uvjeta stjecanja i
raspodjele dohotka visokoškolskih OUR-a
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1979.
64.Hermann Zschokke, Die theologischen
Studien und Anstaldten der Katholischen
Kirche in Ossterreich, Beč-Leipzig, 1894.
47
ABSTRACT
Western Croatia – Istria, the Kvarner Coast, and Gorski kotar, commonly called the Rijeka region
– have been significant for the region’s development; namely, this area is the shortest connector
between Central Europe and the Mediterranean, as well as other worldwide destinations, with
significant sea routes to boot. Hence another feature of this region: numerous magnetic force
lines reaching out towards this area alongside members of various ethnicities having settled here;
however, dating back to the late 6th century, a stable, permanent, and absolute majority of Croatian
population had settled here. Still, a mere fraction of this region was a part of the Kingdom of
Croatia in the early medieval period, and existed as a mere part of several other countries up until
the 1990s, when Croatia declared independence. The Uskok phenomenon is a distinct particularity
with its centre in Senj, which has been – along with Dubrovnik – the most important Croatian
city-port for a many centuries; the (then) Rijeka in the second half of the 19th and early 20th century
is the largest maritime-industrial centre of the Hungarian part of Austria-Hungary, while in the
second half of the 20th century (today’s) Rijeka, as part of the National Republic of Croatia (within
the context of the SFR of Yugoslavia) has been one of the largest world economic centres. In the
19th and 20th centuries, Pula was the main military-maritime arsenal, while Opatija was the largest
coastal tourist centre within the Habsburg Monarchy.
Another distinct characteristic was the early appearance of Christianity – and – last but not least
– from the early medieval period to present day Old Slavic/Old Croatian Service of God with a
Glagolitic heritage, the wealthiest on earth. The Frankopans should also be noted, as well as the
Dukes of Krk (etc.), the only Primorsko-Goranska Adriatic feudal family that has managed to keep
afloat in the sea of life throughout the centuries (12th-17th c.). The Baška Table from the island of
Krk is the only one mentioned within the scope of various historical monuments; created by the
Benedictines in approximately 1105, and represents the first birth certificate of Croatians where the
Croatian word was engraved for the first time ever, alongside the name of King Zvonimir.
Western Croatia produced a series of prominent personalities, both by birth or descent, and they
should be commended for their works, from Marin, Herman, a series of Frankopans’ and Dominis’,
Klović, Vlačić and Petris through Mažuranić, Dobrila, Zajc, Rački, Laginja, Mohorovičić, Orlich/Orlić
i Mirković/Balota to Bozanić and Gašparović.
Within the framework of historical and other development, the school system, usually carried
out in the customary European, Latin language, also used Italian, German and Hungarian as
teaching languages; however, there were also Glagolitic schools in the Chakavian dialect in this
region, while from the 19th century onwards, classes were held in the standard language, that is,
the Shtokavian dialect. Higher education commenced with an act of the Senj bishop and Rijeka
48
inhabitant Agatić in 1633, with the Jesuit School of Philosophy and Moral Theology in the (then)
Rijeka, which had several real European universities. Faculties – of Philosophy and Theology –
came to life in 1726 and 1728, and stopped functioning in the second half of that same century.
The Franciscan Faculty and the (Ljubljana) Seminary College were occasionally in function in
the 17th and 18th as well as in the early 19th century on Trsat above Rijeka. The Theology and
Philosophy Lyceum (1808-1919) was in function intermittently. From the mid-19th century a
Nautical College was active, while the Hungarian government established its “Hungarian Royal
Export Academy” (early 20th century).
A sudden economic growth that commenced in 1947 with the unification of both sides of the
Rječina banks into the City of Rijeka, as well as certain parts of Istria and other parts of the
Kvarner Coast, with restitution from Italian hands into the Croatian motherland, significantly
influenced the quick development of higher education. Thus, in 1947 the first higher education
institution came into function, the Theology College (situated in Pazin for a while), and in 1955
the first Faculty, the Faculty of Medicine. From then until today, a series of higher education
institutions and faculties were founded, active, transformed, stopped working or are active even
to this day.
Finally, the Parliament of the SR of Croatia founded the University on October 22nd and December
26th, 1972 in Rijeka, and it was constituted on May 17th-18th, 1973. Up until 2003, 12 higher
institution institutions and faculties have been active in Rijeka, Gospić, Lovran/Opatija and Pula.
Outside the University of Rijeka, the College and the Higher Music School are active, as well as
two departments of Zagreb faculties: Theology within the Catholic Seminary Faculty, and the
Department of the Music Academy. University libraries are in function in Pula and Rijeka.
Certain University of Rijeka teachers are renowned worldwide, and many students have become
prominent scientific, expert, professional, cultural, business, sports and otherwise renowned
personalities, even professors in schools and faculties where they graduated from, or received their
respective Master’s or doctoral degrees. The university and its units have a rich publishing trade,
international and domestic projects, they organize international and domestic congresses and
meetings as well as collaborate with institutions on all five continents.
This is, in short, the picture of the general content of Western Croatia, as an Introductory or
Abstract.
49
Danas... Sutra...
danas... sutra...
prof. dr. sc. Pero Lučin,
rektor Sveučilišta
u Rijeci
U 2013. godini
Sveučilište u
Rijeci obilježava
40. obljetnicu svojega
djelovanja i 380.
obljetnicu visokoga
školstva
u Rijeci
u
Rektor prof. dr. Pero Lučin u povodu 40.
obljetnice Sveučilišta u Rijeci i 380. obljetnice
visokoškolskoga obrazovanja u Rijeci
Godinu 2013., u kojoj je Hrvatska postala
članica Europske unije i u kojoj Sveučilište u
Rijeci slavi 40. obljetnicu svojega djelovanja,
380. obljetnicu visokoga obrazovanja u Rijeci
te stvara preduvjete za oživotvorenje strategije
razvoja za razdoblje 2014. - 2020., smatram
prijelomnom. Prije svega zbog toga što će u
njoj biti donesene neke ključne odluke koje
će odrediti razvoj riječkoga sveučilišta, grada
Rijeke, Primorsko-goranske županije, ali i cijele
Hrvatske. U tim odlukama vidim Sveučilište
u Rijeci kao okosnicu oko koje će se temeljiti
gospodarski, društveni i kulturni razvoj regije u
kojoj djeluje Sveučilište.
No, prije svega, u ovoj slavljeničkoj godini,
valja se osvrnuti na protekla četiri desetljeća,
s naglaskom na proteklih 13 godina, u kojima
sam od 2000. do 2009. godine obnašao
funkciju prorektora za opće poslove i
poslijediplomske studije te svoje prvo rektorsko
mandatno razdoblje od 2009. do 2013. godine.
Početkom su trećeg milenija, dakle 2000.
godine riječko sveučilište potresali problemi
stručnih studija, koji su inače desetljećima
djelovali u okviru Sveučilišta, a nerazumnim
zakonskim odredbama fiktivno postali
dijelom Veleučilišta. Našim nastojanjima
i nastojanjima cijele hrvatske akademske
zajednice stručni studiji koji su zadnjih
nekoliko desetljeća osnivani na sveučilištima
vraćeni su u okrilje Sveučilišta.
52
U sastav Sveučilišta vraćen je i Pomorski
fakultet, koji je određeno vrijeme bio ukinut i
pretvoren u Visoku pomorsku školu, čime je
ispravljena nepravda prema prvoj instituciji
za obrazovanje pomoraca i inženjera u
pomorskom transportu u jugoistočnoj Europi,
s velikim međunarodnim ugledom.
Određeni su strateški ciljevi i prioriteti
razvoja. Potpisan je investicijski kredit
kojim je cijelo Sveučilište dobilo iznimno
mnogo i, što je još važnije, unaprijeđeni su
integracijski procesi. Prije svega, uveden je
najsuvremeniji informacijsko-komunikacijski
sustav, značajan je pomak napravljen i u
unapređenju standarda studiranja uvođenjem
najsuvremenijih informacijsko-komunikacijskih
tehnologija i osigurani su isti uvjeti rada za sve
studente. Uz to, stanje studentskog standarda
koje je zatečeno bilo je na nedopustivo niskoj
razini te su obnovljeni svi postojeći objekti
studentskoga standarda. Osim investicija koje
su od općega interesa za Sveučilište i svaki
je fakultet dobio sredstva kojima je učvrstio
temelje za kvalitetniji rad. Investicijskim
zahvatom stvarani su bolji uvjeti za rad
znanstvenika, posebno mladih, a programom
stanogradnje na vrlo povoljan način riješeni su
njihovi egzistencijalni problemi.
Europski ministri znanosti u Praškoj deklaraciji
iz svibnja 2002. godine ističu da suvremeno
sveučilište mora ne samo prepoznati već i
predvidjeti potrebe društva pa se i aktivno
brinuti za razvoj lokalne zajednice, što
Sveučilište u Rijeci i čini u suradnji s lokalnom
zajednicom. U razvijenom svijetu sve temeljne
Akademija za primijenjenu
umjetnost, jedina adaptirana zgrada
nekadašnje vojarne na Trsatu
u
aktivnosti sveučilišta svojim sredstvima prate
i brojne zaklade. Pozivu za utemeljenjem
Sveučilišne Zaklade odazvali su se Grad
Rijeka i Primorsko-goranska županija pa
je tako ostvaren temeljni kapital Zaklade.
Zahvaljujemo riječkom Novom listu koji je
Zakladu uvrstio 2001. u tradicionalnu akciju
“Homo si teć”- pod motom “u društvo znanja”.
Bila je to izuzetna afirmacija Sveučilišta u
lokalnoj zajednici.
Sveučilište postoji radi studenata pa je
tako 2001. godine provedeno istraživanje
o mogućim uzrocima neefikasnoga
studiranja. Istraživanje je provedeno na
visoko reprezentativnom uzorku. Rezultati
su predočeni javnosti i svim članicama
Sveučilišta, s pretpostavkom da će uočavanje
slabosti i nedostataka omogućiti razvoj
strategija i postupaka za njihovo otklanjanje.
Pozitivni su pomaci vrlo brzo uočeni, međutim
jasno je da se pokrenuti proces unapređivanja
kvalitete obrazovanja mora nastaviti.
Riječko je sveučilište uvijek otvoreno i
spremno podvrći se evaluaciji domaćih i
međunarodnih ekspertnih skupina. Tako je
2002. godine pozvan međunarodni ekspertni
tim Salzburškoga seminara. Sugestije
ekspertnoga tima bile su vrlo dragocjene u
osmišljavanju našega djelovanja.
Ekspertni tim Salzburškoga seminara 2004.
godine ponovno je posjetio Sveučilište.
Izuzetno su povoljno ocijenili kvalitetu
investicija i programe razvoja ostvarene u tom
dvogodišnjem razdoblju, brigu za standard
studiranja i studentski standard, program
unapređenja nastave, program stanogradnje i
promicanje kvalitete.
Investicijskim ciklusom u 2003. i 2004. godini
napravljen je veliki pomak. Fragmentiranost
Sveučilišta, koju je tada Magna Charta
Observatory ocijenila najvećom kočnicom za
njegov daljnji razvoj, dijelom je uvjetovana i
neodgovarajućom organizacijom i prostornim
problemima, jer su fakulteti bili smješteni, a
većina je još uvijek, u svim dijelovima grada
u starim, neodgovarajućim i nedovoljnim
prostorima, a interdisciplinarna suradnja na
sveučilišnim programima, što je glavna značajka
suvremenoga sveučilišta, bila je na iznimno
niskoj razini. Pred Sveučilištem je u to vrijeme
bila golema zadaća funkcionalnog integriranja, a
izgradnja kampusa na Trsatu conditio sine qua
non za razvoj Sveučilišta. Generalni urbanistički
plan grada Rijeke je širi kompleks vojarne na
Trsatu odredio za budući razvoj sveučilišnoga
kampusa, a investicije u kampus, uz sve ono što
se radilo na konceptu izgradnje suvremenoga
sveučilišta, doprinijele su razvoju snažnoga
Sveučilišta ravnopravnoga u europskom
visokoškolskom i istraživačkom prostoru.
Riječko je sveučilište
uvijek otvoreno i
spremno podvrći se
evaluaciji domaćih
i međunarodnih
ekspertnih skupina
Investicijskim
ciklusom u 2003. i
2004. godini napravljen
je velik pomak
Izgradnja kampusa na
Trsatu conditio sine
qua non za razvoj
Sveučilišta
Samo je jedan objekt iz tadašnje Vojarne, a to
je zgrada Zapovjedništva, ispunjavala uvjete
za adaptaciju za sveučilišne sadržaje. U tu je
zgradu 2006. godine smještena Akademija za
primijenjenu umjetnost. Filozofski i Učiteljski
fakultet uselili su u novu zgradu na Kampusu
2010. godine, Građevinski godinu kasnije, a
odjeli Sveučilišta u Rijeci (za biotehnologiju,
fiziku, informatiku i matematiku) u nove su
prostore ušli 2012. godine.
53
Sveučilište u Rijeci
je istraživačko
sveučilište
Predstoje značajna
ulaganja u ljude
i značajan razvoj
infrastrukture
U protekla se četiri desetljeća Sveučilište u
Rijeci razvilo u snažnu znanstvenu i obrazovnu
visokoškolsku instituciju koja čini jedan od
temelja za naše uključivanje u Europu znanja.
Sveučilište u Rijeci u protekle četiri godine
nastavilo je vidljivu transformaciju praćenu
značajnim ulaganjima u infrastrukturu i
povećanjem broja zaposlenih.
Sada na Sveučilištu radi gotovo 1900 ljudi od
čega je više od 650 u znanstvenonastavnom
zvanju, te gotovo 500 asistenata i znanstvenih
novaka. Humanističke, društvene, tehničke i
biomedicinske znanosti dostigle su zavidnu
razinu razvoja, a umjetničko područje, prirodne
i biotehnološke znanosti značajno ojačale.
Sveučilišni je kampus na Trsatu gotovo u
potpunosti profunkcionirao i postao mjesto
znanstvenoga, umjetničkoga i kulturnoga
okupljanja. Time je Sveučilište u Rijeci
nastavilo s uravnoteženim razvojem svih
područja jer jedino razvojem svih područja
moguće je Sveučilište u Rijeci pozicionirati
kao istraživačko sveučilište s visokim
intenzitetom istraživanja, koje pridonosi
razvoju gospodarstva i društva, s obzirom
na to da jedino interakcija među područjima
može osigurati uravnoteženi razvoj i globalnu
prepoznatljivost Sveučilišta.
Sveučilište u Rijeci nastavilo je integracijske
procese i u tome ostvarilo značajna
postignuća te se prepoznaje kao
najnaprednije u odnosu na ostala hrvatska
sveučilišta. No, ti procesi nisu dovršeni,
što znači da i u sljedećem razdoblju, pored
54
sustavnoga i dobro osmišljenoga investiranja
u infrastrukturu, valja nastaviti s procesima
funkcionalne integracije kako bi se povećala
snaga Sveučilišta kao institucije i osiguralo
Sveučilištu utjecaj koji mu prirodno pripada:
poticanje razvoja i unapređenje zajednice,
gospodarstva, ali i svakoga pojedinog
člana Sveučilišta i zajednice. Stoga nam
i dalje predstoji značajno ulaganje u ljude
na Sveučilištu, nastavnike, znanstvenike,
mlade istraživače i sve zaposlenike kako
bismo mogli ostvarivati misiju Sveučilišta
i biti predvodnici razvojnih aktivnosti u
regiji, odnosno pokazati da u Rijeku vrijedi
doći zbog toga što se na Sveučilištu
može kvalitetno učiti, istraživati i ulaziti u
poduzetničke poduhvate.
Zbog toga je nužno da riječka, još uvijek
razmjerno mala, akademska zajednica održi
unutarnju koheziju, razvija institucijski identitet,
izbjegava podjele i promišlja budućnost
kroz zajedništvo na razini Sveučilišta. Stoga
svakako valja istaknuti zavidnu razinu dijaloga i
razumijevanja koji je postignut među strukama
unutar Sveučilišta, između studenata i
nastavnika, ali i s ključnim partnerima s kojima
Sveučilište svakodnevno osmišljava svoj
razvoj: Ministarstvom znanosti obrazovanja i
sporta, nacionalnim agencijama koje pružaju
logističku podršku nacionalnom znanstvenom
i obrazovnom sustavu, Gradom Rijekom i
ostalim gradovima i općinama u Primorskogoranskoj županiji. Mnogi od njih su već do
sada jasno izrazili svoju podršku Sveučilištu
Unutrašnjost zgrade Rektorata
u
kroz brojne aktivnosti, uključujući i podršku
Zakladi Sveučilišta u Rijeci.
Sveučilište u Rijeci može biti posebice ponosno
na svoje studente, kako zbog brojnih aktivnosti
koje obogaćuju život na Sveučilištu i u Gradu,
tako i zbog razine organiziranosti i odgovornosti
koju su postigli. Djelovanje Studentskoga zbora
Sveučilišta u Rijeci može poslužiti kao primjer
dobre prakse za mnoga sveučilišta u regiji.
Strategija Sveučilišta u Rijeci 2007. –
2013. pokazatelj je iznimno visoke razine
konsenzusa glede strateških ciljeva,
strateških zadataka i instrumenata za njihovu
provedbu. Provodila se uz brojne poteškoće,
opterećena četverogodišnjom gospodarskom
krizom i stagniranjem državne znanstvene
i visokoobrazovne politike. Usprkos tomu,
Sveučilište je nastavilo rasti provodeći
Strategiju i stječući iskustvo strateškoga
upravljanja prilagođenoga akademskim
institucijama i postojećoj strukturi hrvatskih
sveučilišta.
No, mnogi zadaci nisu ostvarili očekivani
pomak, posebice oni koji zahtijevaju visoku
razinu integracije sveučilišta. Jedan od razloga
je, svakako, i činjenica da prva sedmogodišnja
strategija nije imala poveznice s proračunom
Sveučilišta, odnosno djelotvorne financijske
instrumente za provedbu zadataka. Stoga je
Strategija 2014. – 2020. prilika da se napravi
značajan iskorak u tom dijelu i da se dio
strateških zadataka poveže s proračunom.
Pritom smatram od iznimne važnosti očuvati
autonomiju u provedbi strateških ciljeva i
zadataka svih entiteta na Sveučilištu, ne samo
fakulteta već i svih drugih organizacijskih
cjelina, te daljnje razvijanje otvorene metode
koordiniranja kao metode integracije i razvoja
Sveučilišta. Jedino uspješnom provedbom
Strategije Sveučilište u Rijeci može se
uspinjati na listi 500 najuspješnijih europskih
sveučilišta. Stoga je Strategija Sveučilišta
temelj rektorskoga programa i programa svih
čelnika sveučilišnih sastavnica, neovisno o
organizacijskoj strukturi Sveučilišta.
Strateške vrijednosti i
strateško upravljanje
„Metoda traženja zajedničkoga nazivnika„
ili otvorena metoda koordiniranja iznimno
je složena, zahtjevna i daleko napornija od
metode rukovođenja „odozgo prema dolje“,
no, vjerujem, i učinkovitija za jednu složenu
i dinamičnu instituciju kao što je sveučilište,
ako se uspiju izgraditi mehanizmi za provedbu
Strategije. Ona podrazumijeva uvažavanje
različitosti i postignuća svakoga pojedinca i
svake sastavnice, dijalog i združeno kreiranje
putova razvoja koji su prihvatljivi i provedivi
za sve sastavnice. Ona podrazumijeva
transparentnost djelovanja svih dionika i
opredjeljenje prema zajedničkim ciljevima.
Smatram da naš zajednički cilj, biti među 500
europskih sveučilišta, odnosno biti među 10%
visokoobrazovnih institucija u Europi, možemo
dostići samo uz timski rad i združeni napor.
Za promjene i
utjecaj potrebna je
kohezija na Sveučilištu
i partnerstvo s
državom, zajednicom i
gospodarstvom
Visoka razina
organiziranosti
i odgovornosti
studenata Sveučilišta
Strategija Sveučilišta
2014. – 2020. za
značajan iskorak u
koordiniranom razvoju
Ljudi, ideje, suradnja i izvrsnost ključne
55
Saziv Senata Sveučilišta
u Rijeci, lipanj 2013.
Ljudi, ideje, suradnja
i izvrsnost ključne su
strateške vrijednosti
Strateški menadžment
nezamjenjiv je alat
za koordiniran i
učinkovit razvoj
Pojačati strateško
promišljanje „odozdo
prema gore“
u
su strateške vrijednosti. Za promicanje tih
vrijednosti nužan je fleksibilan organizacijski
okvir i otvorenost kako bi svaki pojedinac,
student i zaposlenik, mogao ostvariti
svoje ideje i kreativne vizije. Iako su mnogi
organizacijski okviri postavljeni ili započeti,
smatram da je ostvaren tek dio te da se
još uvijek mnogi pojedinci ne uspijevaju
identificirati s institucijom i snagu institucije
upotrijebiti za svoj osobni razvoj. Pritom se to
posebice odnosi na suradnju u istraživanjima
i interdisciplinarnim studijskim programima.
Suradnja je strateška vrijednost nužna
za povećanje inovacijskoga kapaciteta
Sveučilišta, a izvrsnost u nastavi, istraživanju,
servisima i organizaciji ključna je za strateško
profiliranje Sveučilišta i kao takva treba
biti institucijski prepoznata i poticana.
Pojedinac još uvijek premalo sudjeluje u
strateškom planiranju jer nije uspostavljen
sustav strateškoga menadžmenta na nižim
organizacijskim razinama, a institucijski
mehanizmi za promicanje izvrsnosti nisu na
zadovoljavajuć način razvijeni.
Strateške vrijednosti mogu se promicati
samo u uvjetima kohezije na Sveučilištu i
organizacijskim okvirom koji je svima razumljiv,
demokratičan, koji uključuje sve i kroz koji
se svaki pojedinac može identificirati sa
Sveučilištem. On se može stvoriti kroz primjenu
strateškog menadžmenta kao metodologije
za koordiniran i učinkovit razvoj. Stoga je u
narednom razdoblju nužno do kraja razviti
ključne alate za provođenje strateškoga
menadžmenta (portfelj zaposlenika te
informacijski sustav za upravljanje indikatorima,
56
prostorom, sredstvima i radnim vremenom),
uspostaviti sustav obrazovanja za strateški
menadžment svih djelatnika Sveučilišta
koji rukovode organizacijskim cjelinama te
primjenjivati načela strateškoga menadžmenta
na svim organizacijskim razinama.
Kroz Strategiju 2007. – 2013. gradili smo
zajedničku viziju Sveučilišta, no ipak nismo
dovoljno značenja dali pristupu „odozdo
prema gore“, odnosno razvijali model
participativnoga odlučivanja. Očekivali
smo da će strateškim raspravama i
dogovorima na sastavnicama doći do finoga
usklađivanja i izražaja specifičnosti kroz
strateške dokumente sastavnica. Kako to
nije u potpunosti dosegnuto, neka ovo bude
prilika za dodatnu javnu raspravu, a izrada
Strategije za razdoblje 2014. – 2020. prilika
za uključivanje velikoga broja pojedinaca u
promišljanje budućnosti Sveučilišta.
Promjene okruženja
U sljedećem strateškom razdoblju očekuju se
značajne promjene u okruženju u kojem će
djelovati Sveučilište u Rijeci. Uz priključivanje
Europskoj uniji, koje će značajno utjecati
i izmijeniti znanstvene i visokoobrazovne
politike u Hrvatskoj, snažan utjecaj imat će
i posljedice globalne financijske krize koja
je u protekle četiri godine znatno smanjila
hrvatske razvojne kapacitete. Stoga je
teško očekivati da će se u okolnostima
Ljudi su najveća vrijednost rektor prof. dr. sc. Pero Lučin na
svečanoj akademiji u povodu 40.
obljetnice Sveučilišta
u
restrukturiranja velikoga dijela javnoga
sektora pronaći mogućnosti investiranja u
razvoj sveučilišta. Štoviše, može se očekivati
sve veći pritisak na javni sektor, uključujući
i sveučilišta, ka boljoj organiziranosti i većoj
učinkovitosti. Taj je proces već započeo
u većini država Europske unije i treba
ga očekivati i u Hrvatskoj, posebice po
pristupanju. Stoga valja pretpostaviti da će
hrvatska sveučilišta biti pod jakim pritiskom
javnosti, posebice zbog rastuće potrebe za
studiranjem i cjeloživotnim obrazovanjem.
Istodobno će nebrojene prilike za daljnji razvoj
ležati u strukturnim i kohezijskim fondovima
EU, koji, naravno, zahtijevaju drukčije obrasce
odlučivanja i poslovanja. Nedvojbeno je da
će se mnogi dijelovi javnog sektora, pa i
sveučilišta, morati prilagođavati i napuštati
modele koji su se temeljili na financiranju iz
državnoga proračuna te prilagođavati svoju
organizaciju i poslovanje instrumentima
Europske unije. Drugim riječima, smatram
da će sveučilišta najvećim dijelom sama
morati pronaći resurse ako žele osigurati
daljnji razvoj. Stoga će se i Sveučilište u Rijeci
morati pažljivo koristiti svojim resursima ako
želi osigurati siguran i stabilan daljnji razvoj.
U tom dijelu uvjeren sam da je jedini mogući
put napretka pažljivo planiranje korištenja
raspoloživih resursa na razini cijeloga
Sveučilišta jer nijedna sastavnica neće imati
dovoljno snage za uspješnu prilagodbu i
natjecanje u europskom istraživačkom i
europskom visokoobrazovnom prostoru.
Imajući u vidu europske regionalne politike u
nastajanju, europski strateški program „Europa
2020“ te regionalni položaj Hrvatske, nužno će
biti domišljati organizacijske modele kako bi se
okrupnjeli kapaciteti i osigurala konkurentnost
za razvoj sveučilišta, ali i gospodarstva u
okruženju u kojem sveučilišta djeluju.
Jedan je od izglednih načina povezivanje
sa sveučilištima i razvojno-istraživačkim
organizacijama u okruženju koje prelazi
uobičajene oblike suradnje, primjerice stvaranje
obrazovnih, znanstvenih ili industrijskih
klastera. Od posebnoga je interesa za
Sveučilište u Rijeci stvaranje klastera s drugim
sveučilištima u Jadranskoj regiji.
Ljudi su najveća
vrijednost Sveučilišta
Iako su ljudi bili ključna strateška vrijednost i
u proteklom razdoblju, Sveučilište nije uspjelo
učiniti značajnije iskorake u njezinu promicanju.
Usprkos značajnim brojnim pokušajima i
strateškim iskoracima, primjerice dovođenjem
dvadesetak iznimno kvalitetnih pojedinaca,
ekonomska kriza te nemogućnost promjene
državne politike i zakonskih okvira onemogućili
su sustavnu brigu za razvoj mladih istraživača.
Posljedice takvih događanja su dugoročno
negativne i Sveučilište će morati poduzeti
korake za ublažavanje postojećega stanja i što
skorije ih sanirati.
Pristupanje Europskoj
uniji je izazov ali i
prilika
Globalna financijska
kriza stvara pritisak
za povećanje
učinkovitosti
Sveučilišta
Nužno je jačanje
integracije i domišljanje
novih organizacijskih
modela
Više od 1100 znanstvenika i suradnika temeljni
je potencijal za razvoj Sveučilišta, ali i cijele
regije. U postojećim okvirima državne politike
57
Sveučilište mora
preuzeti odgovornost
za svoje istraživače
Modernizacija
doktorskoga studiranja
„Paketi“ potpore
za najraniju fazu
istraživačke karijere
58
nije realno očekivati da će taj potencijal
dobiti odgovarajuću potporu, pa u sljedećem
razdoblju Sveučilište i njegove sastavnice
moraju same, uz trajno inzistiranje prema
državnoj znanstvenoj i visokoobrazovnoj
politici za poboljšanje statusa znanstvenih
istraživanja, pronaći snagu za ulaganje u
mlade istraživače i njihovo kolaborativno
povezivanje na istraživačkim, razvojnim i
obrazovnim projektima.
Posebnu važnost imat će reorganizacija
doktorskih studija. Iako se trendovi u
nacionalnom prostoru doktorskoga studiranja
kreću u suprotnom smjeru, smatram da
Sveučilište u Rijeci ima snagu organizirati
doktorske studije na načelima na kojima to
rade najbolja europska sveučilišta. Postojeći
sustav doktorskoga studiranja još uvijek
nije dovoljno dobro integriran u institucijsko
poslovanje, a sustav upravljanja doktorskim
studijima je neučinkovit. Istodobno,
dezintegriranost na razini Sveučilišta s jedne
strane rezultira razbacivanjem resursa, a s
druge strane velik broj znanstvenika ostavlja
izvan sustava doktorskoga studiranja. Stoga
je nužno što prije izmijeniti nacionalne i
sveučilišne pravne okvire kako bi doktorsko
studiranje bilo dinamičnije i fleksibilnije, a
integracija na razini Sveučilišta osigurala
bolje korištenje resursa i značajnije podizanje
kvalitete istraživanja. Integriranje doktorskog
studiranja moguće je i uz očuvanje identiteta
svakoga pojedinoga postojećega doktorskoga
programa uz jasne i transparentne mehanizme
financiranja. Modeli su se počeli razrađivati
prije skoro dvije godine pa je iznimno velika
odgovornost Savjeta za znanost u konačnom
domišljanju modela.
Osim poboljšanja doktorskoga studiranja
mladim istraživačima odmah po završetku
doktorskoga studija valja osigurati i priliku za
razvijanje vlastitih istraživačkih karijera, kroz
osobni razvojni plan, kontinuiranu evaluaciju
osobnoga razvoja, institucijske „pakete“
potpore za pokretanje samostalnih istraživanja
te reorganizaciju radnoga vremena. Pritom je za
razvoj Sveučilišta kao integrirane institucije, ali i
za stvaranje dodane vrijednosti iznimno važno
uložiti napor za pokretanje interdisciplinarnih
istraživačkih, razvojnih i obrazovnih inicijativa
i projekata. Stvaranje portfelja zaposlenih
jedan je od preduvjeta da bi se takve politike
mogle provoditi na institucijama. Njegova je
svrha upravo prepoznavanje raznolikosti na
Sveučilištu i finije vrednovanje postignuća
svakoga pojedinca.
Sveučilište ne promiče izvrsnost samo
znanstvenoistraživačkim i razvojnim
projektima. Ono to čini i obrazovnim
projektima, projektima za razvoj zajednice i
projektima koji trebaju osigurati održivi razvoj.
To znači da se vrednovanje izvrsnosti treba
proširiti prema svim onim inicijativama koje
imaju utjecaj na razvoj Sveučilišta i zajednice.
Kroz taj aspekt, onda, valja sagledavati i ulogu
i osobni razvoj svakoga pojedinca.
Jedan će od zadataka biti sustavan osobni
razvoj svakoga pojedinca na Sveučilištu
uključivanjem u programe cjeloživotnoga
obrazovanja za djelatnike Sveučilišta, posebice
obrazovanje nastavnika za promjene u nastavi
i procesima učenja te djelatnika u Sveučilišnoj
administraciji i Sveučilišnim servisima. Bez
njihova doprinosa i fleksibilnosti teško će se
postići strateške ciljeve. Značajan broj mlađih
suradnika, nastavnika, ali i administratora valja
dodatno poticati na odlazak u druge institucije,
posebice u inozemstvo. Sveučilište već
sada ima resurse za organizaciju mobilnosti
zaposlenika, no valja ih pojačati i učiniti
djelotvornijim.
I dalje će se razvijati sustav potpore
zaposlenicima, od povlaštenoga korištenja
javnih i privatnih servisa, povlaštenoga
korištenja programske potpore,
subvencionirane prehrane u sveučilišnim
restoranima, brige o djeci. Sveučilište će
kao snažna institucija s 1900 zaposlenih
ugovarati pogodnosti za svoje zaposlenike s
mnogim svojim partnerima. Usto, Sveučilište
će intenzivno raditi na razvijanju okvira i
uspostavljanju procedura za sprječavanje
diskriminacije, plagijarizma, korupcije i drugih
oblika narušavanja akademskoga integriteta.
Studenti su središte
trokuta znanja
U protekle četiri godine Sveučilište u Rijeci je
svu snagu koju je moglo angažirati usmjerilo
ostvarivanju trokuta znanja: učenje, istraživanje
i inovacija. Iako su okolnosti u okruženju za
provedbu takvih, europskih, razvojnih politika
59
Unaprjeđenje
procesa učenja i jače
uključivanje studenata
u istraživačke i
inovacijske projekte
Socijalna osjetljivost
i partnerski odnos sa
studentima
Promicanje koncepta
„kruženja mozgova“
bile nepovoljne, rezultati koje su postigli
zaposlenici i studenti Sveučilišta prepoznati
su u okruženju i svrstavaju Sveučilište u Rijeci
među najdinamičnija sveučilišta.
Smatram da je opredjeljenje za studente kao
središte trokuta znanja te izgradnja trokuta
znanja kroz izgradnju sustava sa studentima
u njegovu središtu bilo ispravno i stvorilo
razliku. No, iako je napravljen značajan pomak
u procesu učenja, studenti još uvijek nisu
dovoljno uključeni u istraživanje i ne unose
dovoljno inovacijske svježine. Stoga je velik
dio energije i resursa nužno usmjeriti u daljnje
poboljšanje procesa učenja na Sveučilištu,
nužno je otvoriti laboratorije studentima te
poticati sve oblike inovacijskih projekata čiji će
nositelji biti studenti. Studijski programi trebaju
tražiti rad i učenje, trebaju biti organizirani
tako da student može postići najbolji rezultat
i trebaju poticati najbolje studente na više.
Upravo najbolji studenti „vuku vlak“ za sobom
i postavljaju standarde kvalitete. Osim toga,
nužno je uvažavati i potrebe studenata za
slobodnim vremenom, odmorom, zabavom
i sportskim aktivnostima. Drugim riječima,
programi koji se pružaju studentima trebaju
biti fleksibilni i daleko više usmjereni na rezultat
(ishod) koji je posljedica sustavnih analiza i koji
uzima u obzir mišljenja studenata.
Socijalna osjetljivost i partnerski odnos
sa studentima uspostavljen je na svim
sastavnicama Sveučilišta te će i dalje biti
okosnica svih politika koje se kreiraju na
Sveučilištu. Socijalno odgovorno sveučilište
60
koje se brine za povećanje dostupnosti
studiranja svim građanima (socijalno ugroženi,
stariji studenti itd.) bit će jedno od ključnih
obilježja riječkoga sveučilišta. Izgradnja
sustava i servisa potpore tijekom studija,
posebice studentima s posebnim potrebama,
sustavno uključivanje studenta u sveučilišne
projekte i izgradnja sveučilišnih servisa za
povećanje zapošljivosti u poodmakloj je fazi i
valja ih nastaviti izgrađivati još intenzivnije. No,
odnos sa studentima doktorskih studija nije
ujednačene kvalitete na svim sastavnicama
Sveučilišta, između ostaloga i zbog nejasnoga
statusa doktorskih studija te će u sljedećem
razdoblju biti nužno domisliti kvalitetne politike
i u tom segmentu. Slično vrijedi i za odnos
prema studentima (polaznicima) programa
cjeloživotnog učenja koji će značajno obogatiti
portfelj Sveučilišta u sljedećih nekoliko godina.
Jedna od temeljnih značajki Sveučilišta bit
će promicanje koncepta „kruženja mozgova“
(brain circulation) kao odgovor na trendove
„odljeva mozgova“ (brain drain). Učiniti
Sveučilište pogodnim mjestom za učenje,
istraživanje i osobni razvoj, a našu županiju
ugodnim mjestom za život i zapošljavanje,
najbolji je način za sprječavanje odljeva
mozgova. Zbog toga je vanjska i unutarnja
mobilnost na Sveučilištu od izuzetne važnosti.
Vanjska je mobilnost studenata u protekle
četiri godine zaživjela u financijskim okvirima
koje dopušta program Erasmus, iako smatram
da bi trebala biti 4-5 puta veća. Riješena su
brojna operativna pitanja i uspostavljen je
sustav potpore koji smatram dobrim. No, iako
se bilježe pomaci, razina interne mobilnosti
nije zadovoljavajuća i nije razmjerna trudu koje
ulažu sveučilišna tijela i sastavnice. Stoga je
nužno ukloniti prepreke, prije svega u strukturi
studijskih programa.
Jedna je od najvećih zapreka eksternoj
mobilnosti studentski smještaj i premali broj
programa ili modula na stranim jezicima.
Očekujem da će u 2013. započeti izgradnja
prvih triju paviljona studentskoga smještaja, a
krajem 2014. i ostalih paviljona financiranjem
iz strukturnih fondova EU. Smještajni
kapaciteti Kampusa, uz cjelogodišnje
korištenje, osim mobilnosti studenata i
nastavnika, trebaju omogućiti i cjelogodišnje
organiziranje neformalnih programa učenja na
Sveučilištu (ljetnih škola, kampova, programa
cjeloživotnog učenja itd.) te drugih stručnih i
znanstvenih događanja.
Djelovanje studentskih organizacija na
Sveučilištu, posebice Studentskoga zbora,
na impresivnoj je razini i može poslužiti kao
primjer kako se može ostvariti autonomnost
i djelovanje u skladu sa strateškim ciljevima
institucije. Takav ću oblik djelovanja štititi i dalje
poticati. Studentski zbor i studentske udruge
značajno su povećale prisutnost Sveučilišta u
zajednici i vidljivost u širem okruženju. Stoga
očekujem da će se na području Sveučilišnoga
kampusa, ali i u Gradu, akademske, kulturne,
sportske i zabavne aktivnosti studenata
značajno povećati u sljedećim godinama.
Posebice važnim smatram institucijsko
organiziranje volonterskih aktivnosti, ne
samo studenata, jer i na taj način Sveučilište
ostvaruje utjecaj u zajednici. U doba
ekonomske i društvene krize te ozbiljnih
restrukturiranja koja predstoje itekako je bitno
pokazati solidarnost i zajedništvo te razvijati
kulturu pomaganja bez naplate. Smatram da
je to uloga modernoga sveučilišta.
Studiji
U proteklom razdoblju većina preddiplomskih
i diplomskih studijskih programa razvijala
se na temeljima starih dodiplomskih studija.
Značajniji iskoraci u formiranju novih studijskih
programa napravljeni su na sveučilišnim
odjelima. Najveći kreativni pomaci u
osmišljavanju studija učinjeni su osnivanjem
velikoga broja poslijediplomskih specijalističkih
studija. Iako je pokrenuto nekoliko doktorskih
programa, najmanji pomaci su se dogodili u
području doktorskih studija.
Nedovoljan studentski
smještaj i premalo
programa na
engleskom jeziku
Institucijsko
organiziranje
volonterskih
aktivnosti
Najveći pomaci
potrebni u području
doktorskoga studiranja
U sljedeće četiri godine očekujem novi val
restrukturiranja preddiplomskih i diplomskih
studija, posebice u organizaciji nastave i
procesa učenja korištenjem novih tehnologija
te formiranjem većega broja diplomskih studija.
Pritom će biti nužno uložiti značajan dodatni
napor u osnivanje studija na engleskom jeziku
kako bi se studiranje u Rijeci u većoj mjeri
internacionaliziralo. Posebice važnim smatram
preuređivanje i ustrojavanje novih umjetničkih
studija, arhitekture, farmacije i zdravstvenih
61
Novi val
restrukturiranja
preddiplomskih i
diplomskih studija
Povećanje
broja studenata
doktorskih studija
Cjeloživotno
obrazovanje
znanstveno-nastavnoga
osoblja
62
studija koji osnivanjem Fakulteta za zdravstvene
studije dobivaju priliku za razvojni zamah.
Usto, kapacitete diplomskoga studiranja
valja usklađivati s povećanom potrebom za
vertikalnom mobilnošću s drugih visokih učilišta.
Stoga, uz organiziranje razlikovnih programa
cjeloživotnoga učenja, bit će potrebno stvoriti
pretpostavke za uspostavljanje klastera s
drugim visokim učilištima, spremnima uskladiti
standarde kvalitete s onima koji postoje na
Sveučilištu u Rijeci.
na Sveučilištu nužno je temeljito preispitati
i značajno unaprijediti. Postojeći sustav i
standardi usklađeni su sa standardima koji
se promjenjuju u EU, no provedba i utjecaj
istraživanja kvalitete na prilagodbu studijskih
programa i unaprjeđenje rada nastavnika
može se značajno poboljšati. Poboljšanja u
funkcioniranju sustava za unaprjeđenje kvalitete
nužna su i kako bi Sveučilište u Rijeci izborilo
više autonomije i fleksibilnosti u definiranju
studijskih i pojedinačnih kurikula, fleksibilnost u
pokretanju i akreditaciji studijskih programa, ali
i u izboru svojih profesora, na nacionalnoj razini
te upravljanju svojim kapacitetima.
Uz povećanje broja studenata na diplomskim
studijima, od iznimne je važnosti povećati broj
studenata na doktorskim studijima i doktorsko
studiranje na Sveučilištu u Rijeci uskladiti s
potrebama transformacije tradicionalnoga
srednjoeuropskoga istraživačkog sveučilišta ka
sveučilištu s visokom istraživačkom aktivnošću.
Cjeloživotno učenje
Daljnje unaprjeđivanje studiranja mora
preusmjeriti fokus studiranja s nastavnika
na studenta: studijski programi, sadržajno
i organizacijski, trebaju omogućiti uspješno
studiranje uz realno radno opterećenje
studenata i sve veće korištenje novih
tehnologija u procesima učenja. Zbog toga
će biti potrebno investirati značajna sredstva
i energiju u edukaciju nastavnoga osoblja
i to ponajprije kroz sustavno djelovanje
Sveučilišnoga centar za obrazovanje
nastavnika i razvoj učenja. Taj će centar kroz
sustav cjeloživotnoga učenja nuditi pomoć i
usluge ne samo nastavnicima Sveučilišta nego
i nastavnicima u cijeloj obrazovnoj vertikali.
Sustav cjeloživotnoga obrazovanja, iako
temeljni dio kvalifikacijskih okvira i obrazovnih
strategija EU, još uvijek nije zaživio u
Hrvatskoj. I u tom segmentu obrazovanja
Sveučilište u Rijeci je ispred ostalih: stvoren
je pravni okvir za pokretanje programa
neformalnoga obrazovanja, pripremljen je
pravilnik za priznavanje prethodnoga učenja,
uspostavljen akreditacijski postupak i do
sada je pokrenuto pedesetak akreditiranih
programa, uključivši i programe Sveučilišta za
treću životnu dob. Time Sveučilište u Rijeci
pokazuje svoju javnu odgovornost i brigu za
netradicionalne studente.
Kvalitetu studiranja, cjelokupni sustav za
osiguravanje kvalitete i akreditacijski sustav
Nakon prvih iskustava jasno je da je potrebno
uspostaviti sveučilišni Centar za cjeloživotno
obrazovanje kao sastavnicu Sveučilišta koja
će davati podršku programima cjeloživotnoga
učenja za sve sastavnice, trajno istraživati
potrebe studenata, građana i poslodavaca
te na temelju toga nuditi svoje obrazovne
usluge i organizirati programe koji omogućuju
dogradnju kvalifikacija. Osim Centra,
smatram da Sveučilište treba posebnim
financijskim instrumentima poticati i osnivanje
programa cjeloživotnoga obrazovanja na svim
sastavnicama.
Posebno važnim smatram uspostavljanje
Centra za obrazovanje nastavnika, koji će u
suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje
organizirati programe cjeloživotnoga
obrazovanja nastavnika i ravnatelja osnovnih i
srednjih škola, ali i svih nastavnika Sveučilišta
u Rijeci. U okvirima Centra za cjeloživotno
obrazovanja valjat će uspostaviti i program
usavršavanja za strateški menadžment.
Kultura
Iako su djelatnici i studenti Sveučilišta
sudjelovali u brojnim kulturnim događanjima,
smatram da razvoj kulturnih aktivnosti treba
biti sastavni dio institucijske strategije i da
Sveučilište treba značajnije utjecati na kulturni
život grada Rijeke i Županije. Stoga je nužno
jačanje kapaciteta za organizaciju kulturnih
aktivnosti, opsežnije uključivanje studenata
u organiziranju kulturnih projekata i stvaranju
kulturnih sadržaja, uspostavljanje sustava koji
će osigurati samoodrživost kulturnih projekata,
uključivanje ljudi iz regije i iz inozemstva u
kulturne projekte Sveučilišta, povezivanje s
kulturnim aktivnostima Grada Rijeke i ostalih
općina i gradova u okruženju te osnivanje
Studentskoga kulturnog centra. S obzirom
na to da se događaju značajne promjene
u načinima komunikacije među ljudima,
očekujem značajne iskorake u razvijanju
kulturnih sadržaja kroz konvergentne e-medije
te organizaciju punoga programa sveučilišne
televizije i sveučilišnoga radija.
Posebice smatram važnim povezivanje
kulturnih aktivnosti s procesima učenja na
Sveučilištu, osobito u organizaciji cjeloživotnoga
obrazovanja, poticanju poduzetništva u kulturi
i povećanju produkcije kulturnih sadržaja kroz
nove medije. Transmedijski pristup bitan je
za iskorake u organizaciji procesa učenja na
Sveučilištu, ali i za transformaciju Sveučilišta u
sveučilište treće generacije.
Talent i poduzetnička energija prisutni
su u značajnoj mjeri među studentima i
nastavnicima, no sustav, instrumenti i partneri
koji će omogućiti veće stvaranje sadržaja
nisu razvijeni. Stoga, jačanje humanističkoga
područja i jačanje umjetničkih studija kroz
novi razvojni zamah Akademije primijenjenih
umjetnosti, razvijanje studija glume, glazbe
i produkcije zvuka smatram temeljnim
pretpostavkama za značajniji utjecaj Sveučilišta
u kulturnim aktivnostima u cijeloj regiji.
Pored snažne međunarodne vidljivosti
Sveučilišta u istraživanjima i obrazovnim
programima, pojačana međunarodna vidljivost
Sveučilišta u kulturnim sadržajima otvorit će
mogućnost pripreme i kandidature grada
Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
(European Cultural Capital 2020). Pritom se
valja potruditi i široj javnosti naglasiti iznimnu
važnost snažnih kulturnih aktivnosti Sveučilišta
i grada Rijeke te njihov izniman doprinos
gospodarskom razvoju.
Kultura je sastavni dio
institucijske strategije
Transmedijsko
stvaranje sadržaja
Jačanje umjetničkoga
područja
Rijeka - Europska
prijestolnica
kulture 2020.
Sport
Uz brojne servise za studente koje razvija
svako moderno sveučilište, jedna od
ključnih aktivnosti je i sport na sveučilištu.
Stoga u sljedećem strateškom razdoblju
sveučilišni sport, posebice studentski, treba
63
Europske sveučilišne
sportske igre 2016.
postati sastavni dio strategije i institucijske
razini Sveučilišta.
Iako se u proteklom razdoblju bilježe
Transformacija u
sveučilište s visokom
razinom istraživačkih
aktivnosti
itekako značajni pomaci u organizaciji
studentskih sportskih natjecanja i sportskim
uspjesima riječkih studenata, prije svega
zahvaljujući entuzijazmu i poduzetnosti
studenata organiziranih u Riječki športski
sveučilišni savez (RŠSS), smatram da u
sljedećem razdoblju valja učiniti značajnije
organizacijske iskorake kako bi se još
Sustav istraživačkih
karijera i integrirani
doktorski studiji
Znanstveno istraživanje
politike koja se najvećim dijelom odvija na
veći broj studenata i nastavnika uključio u
sportske i rekreacijske aktivnosti. U tom
pogledu valja istaknuti i da je RŠSS uspio
organizirati nekoliko europskih natjecanja
koja su obogatila sportski život Grada, ali i
samoga Sveučilišta.
Svakako se brži razvoj sveučilišnoga sporta,
a time i sportskih događanja u Rijeci, može
očekivati s realizacijom studentskoga
smještaja te otvorenih sportskih terena i
sportske dvorane na Sveučilišnom kampusu
na Trsatu. Očekujem da će se ti projekti
realizirati u sljedeće četiri godine, a dobivanje
Europskih sveučilišnih sportskih igara
Sveučilište u Rijeci jest istraživačko
sveučilište. No, kao i većina sveučilišta u
regiji, pripada istraživačkim sveučilištima
koja istraživanja provode s intenzitetom
dovoljnim za dodjeljivanje doktorata,
odnosno obrazovanja, što je i temeljna
misija tradicionalnoga srednjoeuropskog
sveučilišta druge generacije. Da bi sveučilište
moglo znanjem, tehnologijom i inovacijama
pridonositi razvoju zajednice i privrede, što
je temeljna postavka trokuta znanja, razina
istraživačkih aktivnosti mora biti daleko
viša. Stoga i Sveučilište u Rijeci treba ići
putem transformacije u sveučilište s visokim
intenzitetom istraživačke aktivnosti. Ta
transformacija zahtijeva povećanje broja
istraživača i istraživačkih kapaciteta, odnosno
ulaganja i osiguranje dovoljnih izvora
financiranja te djelatnosti. Samo Sveučilište,
ali i hrvatska država, trebaju osigurati
sredstva da bi se taj proces katalizirao, no
transformaciju treba voditi samo Sveučilište
kroz osiguranje dodatnih izvora financiranja
(fondovi EU, gospodarstvo) za povećanje
istraživačkih kapaciteta. Da bi se to moglo
ostvariti, provedbu znanstvene strategije i
politike Sveučilišta valja drukčije organizirati.
2016. (Europske univerzijade) značajno će
ubrzati realizaciju infrastrukturnih projekata,
novu organizaciju sveučilišnoga sporta i
uključivanje sportskih aktivnosti u sveučilišni
kurikul.
64
Istraživačko sveučilište s visokim intenzitetom
istraživačkih aktivnosti vrlo temeljito se
brine o probiru istraživača i istraživačkim
karijerama kroz dobro razrađeni sustav
u
Razvoju kulturnih aktivnosti velik je poticaj dalo i
osnivanje studija “Gluma, mediji, kultura” , koji vodi
Rade Šerbedžija
65
Znanstveno profiliranje
Ujednačen razvoj
svih područja
Kapitalna znanstvena
infrastruktura u
Kampusu
Napredno računanje
i modeliranje
koji svakom pojedincu osigurava prikladno
mjesto u sustavu sveučilišnoga istraživanja,
ali i omogućuje brže napredovanje u
istraživačkoj karijeri uspješnih pojedinaca.
Takav sustav potrebno je izgraditi i na riječkom
sveučilištu. On se temelji na fleksibilnom
portfelju znanstveno-nastavnoga osoblja i
organizacijskih jedinica Sveučilišta, primjeni
ključnih elemenata Povelje i Kodeksa za
novačenje istraživača te organizaciji integriranih
doktorskih studija, odnosno doktorskih škola
(graduate schools). Integrirani doktorski studiji
trebaju, primarno, omogućiti uključivanje
svih raspoloživih kapaciteta na Sveučilištu
(koji su trenutno samo dijelom iskorišteni),
a nedostatnosti kompenzirati kroz traženje
partnera u gospodarstvu i drugim znanstvenim
organizacijama u Hrvatskoj i/ili svijetu.
Posebno osjetljiva faza istraživačke karijere je
razdoblje nakon doktorata, osobito otvaranje
prostora talentiranim pojedincima za razvijanje
samostalnoga istraživanja. Stoga, stvaranje
sustava institucijskih potpora za najpropulzivnije
pojedince smatram temeljnom pretpostavkom
za povećanje intenziteta istraživačke aktivnosti
i širenje mentorskih kapaciteta potrebnih za
odvijanje doktorskih škola.
Istraživačko sveučilište podrazumijeva i
jasno znanstveno profiliranje, odnosno
prepoznatljivost u istraživanima u kojima
postiže svjetski rezultat. Uspješne istraživačke
grupe i uspješni projekti čine profil, stoga
uspješne grupe Sveučilište mora podržavati
i za to mora imati izgrađene mehanizme i
instrumente: financiranje, korištenje prostora
66
i vrednovanje osobnog portfelja. No, to
ne znači da svaki nastavnik na Sveučilištu
koji istražuje i kroz istraživanje obrazuje
ne pridonosi ukupnoj slici istraživačkoga
sveučilišta. Stoga Sveučilište kao akademska
institucija treba sustavno štititi pravo
akademske slobode u istraživanju, posebice
ako je ono međunarodno prepoznatljivo ili ako
pridonosi razvitku zajednice. Drugim riječima,
sva područja od prirodnih do društvenih i
humanističkih valja ujednačeno razvijati, što
je i ključna značajka istraživačkoga sveučilišta
koje želi biti regionalni lider.
Uz postojeća istraživanja na sastavnicama
Sveučilišta najveće iskorake očekujem na
sveučilišnim odjelima i Građevinskom fakultetu
jer će golema ulaganja u znanstvenu opremu
koja će se financirati iz strukturnih fondova
EU 2014. stvoriti prilike za pokretanje novih
istraživanja, dovođenje iskusnih istraživača
u Rijeku te partnerstva u široj regiji i s
gospodarstvom. Usprkos velikom entuzijazmu
taj će se projekt moći ostvariti samo
angažiranjem svih snaga na Sveučilištu, stoga
ću snažno poticati otvaranje tih laboratorija
svim istraživačima na Sveučilištu i stvaranje
širokih interdisciplinarnih timova. Posebice
velike prilike vidim u području društvenih
i humanističkih znanosti kroz suradnju s
Centrom za napredno računanje i modeliranje,
jer smatram da je već započela era sistemskih
istraživanja i u tim područjima, te osnivanje
međunarodnoga Centra za napredne studije
u društvenim i humanističkim znanostima.
Sistemskim pristupom moguće je obuhvatiti
i povezati skoro sva istraživačka područja.
Taj pristup zahtijeva modeliranje, odnosno
uključivanje različitih profila informatičara,
fizičara, inženjera, matematičara i drugih
stručnjaka. Upravo zato je nužno kadrovski i
organizacijski i dalje jačati sveučilišne odjele.
Sustavni pristup već je uhvatio zamah u
biomedicini (System biology, System medicine)
pa se može očekivati da će zahvatiti i područje
biomedicine na riječkom sveučilištu. Upravo
kroz sistemski pristup Sveučilište u Rijeci treba
dati svoj doprinos formiranju nove Sveučilišne
bolnice. Sistemski pristup iznimno je važan u
zaštiti okoliša i planiranju održivoga razvoja,
ali i u istraživanjima u području prometa i
turizma, što su strateški pravci razvoja cijele
regije. Sistemski pristup smatram važnim i u
istraživanjima obrazovanja i procesa učenja,
posebice na riječkom sveučilištu jer postoje
snažne istraživačke jezgre i u tim područjima.
funkcionalno
integriranje
Funkcionalno integriranje Sveučilišta nastavit
će se i u sljedećem razdoblju jer bez
funkcionalnoga integriranja Sveučilište ne
može ostvariti svoj ključni cilj: biti istraživačko
sveučilište s visokim intenzitetom istraživanja
niti nastaviti proces transformacije u treću
generaciju sveučilišta. Pritom, smatram da
funkcionalno integriranje podrazumijeva
organizacijsku samostalnost svih sastavnica, i
onih koje su pravne osobe i onih koje to nisu,
ali i organizacijskih jedinica unutar sastavnica.
Organizacijska samostalnost zahtijeva višu
razinu odgovornosti od čelnika i voditelja
u provođenju Strategije, a od Sveučilišta
i sastavnica izgrađivanje mehanizama
provjere i javnoga izvješćivanja. Funkcionalna
integracija ne smjera centralizaciji upravljanja
na Sveučilištu, već joj je cilj šira uključenost,
djelotvornije korištenje raspoloživih resursa te
u konačnici postizanje znatno boljega rezultata
s istim resursima.
Upravljanje Sveučilištem ne smije ovisiti o
jednom mandatu, bilo rektora kao institucije koja
ima zadaću integriranja, bilo dekana, pročelnika
ili ravnatelja, koji preuzimaju odgovornost
za jedan segment rada Sveučilišta. Stoga
je u upravljanju Sveučilištem i dalje nužno
primjenjivati načela strateškoga menadžmenta
kako bi se jednostavnije, bezbolnije i učinkovitije
provodile potrebne promjene i u konačnici
imalo bolju organizaciju Sveučilišta na
zadovoljstvo djelatnika, studenata i svih koji
na bilo koji način surađuju sa Sveučilištem.
Stoga se svi rukovoditelji na Sveučilištu
trebaju osposobljavati za provedbu postupaka
strateškoga menadžmenta. Temeljna zadaća
strateškoga upravljanja je najbolje iskoristiti
sve postojeće resurse i znanje koje postoji na
Sveučilištu, te osigurati kontinuitet razvoja,
odnosno izbjeći moguće diskontinuitete.
Nastavak
funkcionalnoga
integriranja Sveučilišta
Sustavno
osposobljavanje za
strateški menadžment
Praćenje kvalitete
u svim aspektima
djelovanja i poslovanja
Sveučilište u Rijeci će nastaviti primjenjivati
kolegijalni model upravljanja i provoditi
organizacijske promjene kako bi se povećala
učinkovitost. Smatram nužnim doraditi i
preciznije utvrditi procese odlučivanja te
67
Samoodrživost, projekti
i integrirano promišljanje
Razvijanje integriranih
sveučilišnih servisa
Strukturni iskoraci
značajnije unaprijediti izvršne funkcije na razini
Sveučilišta i na razini sastavnica. Nadalje,
smatram da su Sveučilište i sastavnice
sazrjele za uvođenje sustavnoga praćenja
kvalitete i u ostalim segmentima djelovanja
osim nastave: u istraživačke aktivnosti, ali i
sve službe, uključujući i rukovođenje. Pritom,
i dalje smatram da je kombinacija vanjskoga
vrednovanja i samoevaluacijskoga vrednovanja
najveća vrijednost u razumijevanju kvalitete na
Sveučilištu u Rijeci.
Vrijeme koje dolazi tražit će od svih sastavnica
Sveučilišta integrirano promišljanje poslovanja
jer će zahtjevi i potrebe biti veći od postojećih
sredstava, a razvojni planovi nužno će
zahtijevati uspostavljanje sustava poslovanja
koje će izravno ili neizravno donositi prihod za
odvijanje projekata i razvijanje novih. Stoga
će „samoodrživost“, „projekt“ i „integrirano
promišljanje“ biti ključne riječi pri osmišljavanju
novih programa.
U proteklome razdoblju djelomično je
ostvareno integriranje sveučilišnih servisa
koji su ustrojeni kao organizacijske jedinice
Sveučilišta za funkcionalnu integraciju. Zbog
restrikcija u zapošljavanju njihovo formiranje je
bilo usporeno i nije dovršeno te je taj proces
nužno nastaviti. Osobito važnim smatram
jačanje Studentskoga centra kao integratora
društvenoga, kulturnoga i sportskoga života
na Sveučilištu, Sveučilišne knjižnice kao
integratora informacijsko-knjižničnoga sustava
i Centra za EU projekte kao središta za
regionalni razvoj te formiranje sveučilišnoga
Centra za cjeloživotno obrazovanje, Centra
68
za doktorske studije, Sveučilišne naklade te
Službe za zaštitu na radu.
Veliki strukturne iskorake Sveučilišta očekujem
kroz uspostavljanje novoga Fakulteta
za zdravstvene studije, restrukturiranje
Akademije primijenjenih umjetnosti,
preuzimanje i razvijanje glazbenih studija sa
Zagrebačkoga sveučilišta te funkcionalno
integriranje Kliničkoga bolničkog centra
kao prve faze stvaranja Sveučilišne bolnice.
Nadalje, očekujem stvaranje klastera visokih
učilišta u Jadranskoj statističkoj regiji, ali i
sjevernojadranskih sveučilišta, oko sustavnoga
promicanja kvalitete i mobilnosti, oko
združenoga razvoja infrastrukture potrebne
za transfer tehnologije koja će se financirati
iz strukturnih fondova EU te oko združenoga
razvijanja programa koji će se financirati kroz
kohezijske fondove.
Razvoj infrastrukture
U razdoblju 2002. – 2008. uloženo je
490 milijuna kuna u izgradnju prve faze
sveučilišnoga kampusa, a u protekle 4 godine
dodatnih 140 milijuna kuna za dovršetak prve
faze, opremanje i stavljanje svih objekata u
funkciju. Ulazak 4 fakulteta i 4 sveučilišna
odjela u Kampus predstavljao je iznimno
zahtjevno organizacijsko domišljanje koje nije
dovršeno, posebice u okvirima smanjenoga
financiranja visokoga obrazovanja. I u sljedeće
4 godine proces organiziranja Kampusa
valja nastaviti, uz domišljanje prikladnih
poslovnih modela s kojima se Sveučilište
do sada nije susrelo. Stoga, najprikladnijim
smatram postupno uvođenje menadžmenta
temeljenoga na iskustvima američkih
sveučilišta, uz neminovne prilagodbe
hrvatskim okolnostima.
Usprkos nepovoljnom okruženju za
financijsko poslovanje sve zgrade su gotovo
u potpunosti opremljene, što je stvorilo
pretpostavke za natjecanje na strukturne
fondove za nabavku kapitalne znanstvene
opreme. Projekt koji je odobren od 18,5
mil. eura počeo se realizirati u 2013., uz
očekivani završetak postavljanja i početak
korištenja opreme tijekom 2014. Ovo će
zahtijevati veliko angažiranje resursa i
reorganizaciju mnogih poslovnih procesa
na Sveučilištu. Samo instaliranje opreme
na sveučilišnim odjelima i Građevinskom
fakultetu, što je ključna infrastruktura za
transfer tehnologija, zahtijevat će uvođenje
novih organizacijskih oblika združenih
resursa (Core Facilities) i novih oblika
poslovanja. Naravno, prostor i oprema
pretpostavka su za dolazak novih ljudi u
Rijeku. U 2013., godini kada slavimo 40.
obljetnicu, ih dolazi 15, od čega se očekuje
da će njih 10 raditi na novoj opremi.
Zatvaranjem financijske konstrukcije za
dovršetak i opremanje objekata prve faze
Kampusa odustalo se od prodaje stare
zgrade Građevinskoga fakulteta koja
je namijenjena za potrebe Fakulteta za
zdravstvene studije. Njegovo osnivanje
će bitno utjecati na razvojne planove
Medicinskoga fakulteta. Nastavak izgradnje
Kampusa ključan je za ostvarivanje razvojnih
planova Sveučilišta. U 2013. očekuje
se dovršetak pregovora s Europskom
investicijskom bankom (EIB) o programu
vrijednom 250 mil. kuna, kroz koji će se
financirati izgradnja energane, prvih triju
paviljona studentskoga smještaja, Društvenokulturni centar Kampusa te nadogradnja
Fakulteta za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu. Istodobno će teći i proces
projektiranja druge faze studentskoga
smještaja, koji se financira programom
Western Balkan Investment Fond (WBIF),
za koji će se nastojati izboriti financiranje
(otprilike 30 mil. eura) u prvoj fazi korištenja
strukturnih fondova EU (2014. – 2015.).
Nastavak izgradnje Kampusa, odnosno
stvaranja temeljnih infrastrukturnih
pretpostavki za sveučilište treće generacije,
uglavnom će se fokusirati na financiranje
putem strukturnih fondova EU te na neki od
oblika partnerstva s privatnim investitorima.
Početkom 2013. Sveučilište se prijavilo na
natječaj WBIF za projektiranje triju fakulteta
(Tehnički, Ekonomski i Medicinski) i Sveučilišne
knjižnice te započeti postupak izbora
privatnoga investitora s kojim će u partnerstvu
izgraditi Centar za translacijsku medicinu.
Razvoj znanstvene
infrastrukture kroz
opremu iz EU
Dolazak znanstvenika
u Rijeku
Osnivanje Fakulteta za
zdravstvene studije
Izgradnja
studentskoga
smještaja i projektiranje
novih objekata
Osim infrastrukturnih ulaganja u Kampusu,
Sveučilište će dati svu podršku financiranju
dogradnje predavaonica Fakulteta za
69
Infrastrukturni objekti
izvan Kampusa
Novi modeli
poslovanja
Transfer tehnologije
nužan za industrijsku
transformaciju regije
menadžment u turizmu i ugostiteljstvu i
Pomorskoga fakulteta, preuzeti nekoliko
infrastrukturnih objekata u Ičićima i Opatiji,
bitnih za razvoj poslijediplomskih studija
i cjeloživotnoga obrazovanja, te nastojati
pokrenuti sveučilišni hotel zatvorenoga tipa
u Rijeci.
Pored Kampusa ključna infrastrukturna
investicija je izgradnja i uspostavljanje
velikoga Znanstveno-tehnološkoga parka
(STeP II) u Rijeci kroz strukturne fondove EU.
Taj program, koji bi trebao osigurati uvjete
za djelotvorni transfer tehnologija i kroz to
omogućiti stvaranje 4-5 tisuća novih radnih
mjesta u Rijeci, realizirat će se, naravno, u
tijesnoj suradnji s Gradom Rijekom. No, sličan
će se model ponuditi i drugim općinama i
gradovima u okruženju.
Iz kratkoga pregleda projekata na kojima
se radi već više godina razvidno je
da nam predstoji enormno povećanje
infrastrukture koje će morati biti praćeno
brojnim kvalitativnim promjenama u
procesu učenja i istraživanja, organizacije
poslovanja i angažiranja ljudi. Da bi se
svi ti programi ostvarili, bit će potrebno
uključiti veći broj ljudi, sa svih sastavnica
Sveučilišta, te domisliti i pokrenuti nove
modele poslovanja, prilagođene potrebama
upravljanja i provedbe tako opsežnoga
programa. Drugim riječima, razvidno je da
će svi dekani, pročelnici odjela i ravnatelji
sveučilišnih sastavnica morati biti uključeni u
realizaciju programa razvoja infrastrukture.
70
Transfer
tehnologije u Rijeku
Središnja je uloga Sveučilišta u razvoju grada
Rijeke i cijele regije osigurati transfer tehnologije i
tako ubrzati gospodarsku tranziciju i industrijsku
transformaciju regije. Pritom valja imati na
umu da postoje različite koncepcije transfera
tehnologije kada su u pitanju sveučilišta.
Čisti „udžbenički“ pristup podrazumijeva izravan
ili neizravan prijenos istraživačkih rezultata u
poslovni sektor kroz znanstveno-tehnologijske
parkove ili kroz poduzeća koja se naslanjaju na
sveučilište. Da bi se takav koncept ostvario,
sveučilište mora biti istraživačko, s vrlo visokom
istraživačkom aktivnošću.
Premda riječko sveučilište ima sve elemente
istraživačkoga sveučilišta, razina istraživačkih
aktivnosti još uvijek nije dovoljno visoka da bi
se mogao jamčiti transfer tehnologije. Da bi se
riječko sveučilište pretvorilo iz standardnoga
istraživačkoga sveučilišta u sveučilište s
visokom, ili čak u sveučilište s vrlo visokom
istraživačkom aktivnošću, potrebne su godine
ulaganja u infrastrukturu, ljude, istraživačke
aktivnosti te značajno povećanje broja
istraživača. Stoga je to svakako dugoročni cilj.
Da bi se ipak osigurao transfer tehnologije,
potrebno je promijeniti koncept: iz
dugoročnoga procesa u proces „skraćenoga
puta“. On podrazumijeva prijenos tehnologija
sa Sveučilišta u poslovno okruženje, gdjegod
je to moguće i primjereno, no istodobno
i dovođenje tehnološki naprednih firmi i
investitora u Rijeku, u područjima u kojima
tehnološki razvoj nije na dovoljnoj razini, koji će
prenijeti svoju tehnologiju, zapošljavati ljude u
regiji te nastaviti razvijati tehnologiju u suradnji
sa Sveučilištem. Na tom konceptu valja razvijati
projekt novoga znanstveno-tehnološkoga parka
(STeP II) te koristiti se strukturnim fondovima
EU za izgradnju potrebne infrastrukture. Osim
uspostavljanja nove regionalne industrije (STeP
II treba osigurati zapošljavanje 4 - 5 tisuća ljudi),
dodana vrijednost koju ostvaruje STeP II koristit
će se za ubrzanje transformacije Sveučilišta u
sveučilište s visokom istraživačkom aktivnošću.
Ostvarivanje projekta STeP II, osim intenzivnih
aktivnosti na pripremi projektne dokumentacije
koja se mora realizirati u suradnji s Gradom
i Primorsko-goranskom županijom,
podrazumijeva istodobno i redefiniranje
regionalnih industrijskih odnosno gospodarskih
politika. Nove industrijske politike valja temeljiti
na središnjoj ulozi Sveučilišta, klasteriranju svih
dionika (privatnih i javnih) koji mogu pridonijeti
njihovoj provedbi, poticanju i usmjeravanju ka
razvoju i korištenju visokih tehnologija u svim
područjima gospodarstva te uspostavljanju
niza instrumenta za provedbu: pravnih okvira,
financijskih instrumenata, razvoja ljudi i
dovođenja ljudi u Rijeku.
U kontekstu razvoja novih industrija svakako
valja sagledavati i razvoj Sveučilišne bolnice,
koja uz istraživačko Sveučilište s translacijskim
i biotehnološkim istraživanjima te STeP II treba
predstavljati klaster izvrsnosti te okosnicu za
razvoj zdravstvene industrije. Stoga je realizacija
infrastrukturnoga projekta Sveučilišne bolnice
71
Cilj je što veći broj
ljudi sa Sveučilišta
učiniti vidljivim i
prepoznatljivim na
međunarodnoj sceni
jer uspješni ljudi čine
sveučilište uspješnim
i njezino funkcionalno integriranje u sveučilište
jedna od temeljnih pretpostavki za transfer
tehnologije u sferi zdravstvene i biotehnološke
industrije na koju se, po prirodi stvari,
nadovezuje turistička i obrazovna industrija.
vizualni identitet, pokrenut je studentski radio
„Sova“ u suradnji s Radio Rijekom, nekoliko
TV emisija u suradnji s RiTv-om, unaprijeđene
mrežne stranice, pokrenut interni SP portal
itd. U sljedećem je razdoblju potrebno pojačati
komunikaciju prema javnosti, uspostaviti
sveučilišnu televiziju i cjelodnevni radijski
program, više se koristiti internetskim medijima
Komunikacijska
strategija
i društvenim mrežama za komuniciranje sa
studentima i građanima te „proizvoditi“ daleko
više obrazovnih, kulturnih i zabavnih sadržaja
U mnogim aktivnostima i inicijativama
Sveučilište u Rijeci ima lidersku ulogu na
hrvatskoj visokoobrazovnoj sceni. No javnost,
pa i sami naši zaposlenici i studenti, nedovoljno
znaju o tome. Na Sveučilištu djeluje niz izvrsnih
pojedinaca u svim područjima znanosti, ali
i pojedinaca koji su izvrsni u obrazovanju i
u doprinosu zajednici. No vrlo često njihov
trud i ideje ne dopiru do ostalih kolega i do
naših građana. Naše znanstvene i obrazovne
inicijative su fragmentirane i teško se spajaju.
Zbog toga moramo prezentirati ono što radimo
kako bismo pronašli partnere na fakultetu i na
Sveučilištu, kako bismo našli partnere među
građanima, ali i u političkoj areni i poslovnom
sektoru. Sve naše aktivnosti usporedive su s
onim što se događa na najboljim sveučilištima
u Europi i u svijetu. No, snaga i postignuća
Sveučilišta u Rijeci još uvijek se nedovoljno
prepoznaju u svijetu i rijetko se koriste kao
primjer dobre prakse.
U proteklih su nekoliko godina učinjeni značajni
pomaci u komunikaciji prema javnosti i u
komunikaciji unutar Sveučilišta. Izgrađen je novi
72
koji će se plasirati kroz konvergentne medije.
među 500
SVEUČILIŠTA EU
U narednim godinama treba učiniti sve kako bi
što veći broj ljudi sa Sveučilišta postao vidljiv
i prepoznatljiv na međunarodnoj znanstvenoj,
obrazovnoj i umjetničkoj sceni.
Međunarodna vidljivost i prepoznatljivost ljudi
ujedno je i međunarodna prepoznatljivost i
vidljivost Sveučilišta, a zbroj svega što postižu
ljudi sa Sveučilišta ujedno je slika Sveučilišta
koja služi za njegovu tipologiju, ali i za rangiranje.
U pravilu se rangiranje sveučilišta provodi na
temelju svih onih podataka koji su dostupni
međunarodnoj javnosti. Smatram da Sveučilište
u Rijeci pripada u 10% najboljih europskih
sveučilišta, što je po mnogima definicija
izvrsnosti, te namjeravamo dovesti Sveučilište u
Rijeci među prvih 500 europskih sveučilišta.
73
ABSTRACT
The Rector, Professor Pero Lučin, M.D., Ph.D. on the occasion of the 40th anniversary of the
University of Rijeka and the 380th anniversary of higher education in Rijeka
I consider 2013 to be a turning point, the year when Croatia gains accession to the European
Union and the University of Rijeka celebrates its 40th anniversary, 380 years of higher education in
Rijeka thus creating conditions for instigating the development strategy for the 2014 – 2020 time
period, primarily due to the fact that in 2013 key decisions will be made that will in turn determine
the development of the Rijeka University, the City of Rijeka, the Primorsko-goranska County, as well
as Croatia as a whole. I view the University through the prism of these decisions as a pillar around
which the entire economic, social and cultural development of the University and its region will be
based upon.
However, in this celebratory year, the past four decades must be noted, with an emphasis on the
last 13 years, when I held office, first from 2000 to 2009 as Vice-Rector for General Affairs and
Postgraduate Study Programmes, then as Rector in my first mandate from 2009 to 2013.
In 2000, at the beginning of the third millennium – the University of Rijeka was engulfed in a
series of issues in terms of vocational study programmes, which have otherwise been within the
University framework for years, and all of a sudden, due to incomprehensible legalities became a
part of Polytechnics. Our own efforts, along with the efforts of the entire academic community were
rewarded, and the vocational study programmes that stemmed from universities over the past
decade were duly returned to exist and function under the auspices of the University.
The Faculty of Maritime Studies was also returned to the University as its constituent institution,
considering there was a time it was terminated and turned into a Maritime College, however this
wrong was eventually righted, considering this was the first institution for the education of seafarers
and engineers in maritime transport in southeast Europe, with a prominent international reputation.
Strategic goals and developmental priorities were set. An investment loan was taken out thus the
entire University of Rijeka gained much needed progress in the domain of integration processes.
Primarily, the most contemporary information-communication system was implemented, the
student living standard was significantly improved by implementing state-of-the-art informationcommunication technologies and equal study and work conditions were ensured for all students
74
alike. In addition to the investments that are in the best interests of the University in general, each
faculty obtained funding in order to strengthen their respective foundations for top-notch work
and research. This investment ensured better work conditions for researchers, especially young
researchers, while the housing development programme solved many an existential issue.
European ministers of science in the May 2002 Prague Declaration emphasize the fact that a
modern university needs to not only recognize but anticipate society’s needs and actively take
care of the development of the local community, and that is exactly what the University of Rijeka is
doing in collaboration with the local community. In the developed world all basic university activities
are followed by numerous foundations. The Foundation of the University of Rijeka was established
through collaborative efforts of the University, the City of Rijeka and the Primorsko-goranska
County, and thus the equity capital was realised. We are grateful to the Rijeka daily newspaper
Novi List for incorporating the Foundation in 2001 in the annual race “Homo si teć/Let’s Race” –
with the caption “Knowledge for Society”. That was an exceptional affirmation of the importance of
the University within the local community.
The University exists because of the students hence in 2001 a survey was carried out researching
possible causes of inefficient completion of studies. The survey research was carried out on
a highly representative sample. The results were presented to the public and all the University
member institutions, with the assumption that identifying the advantages and weaknesses should
enable various development strategies and elimination procedures. Positive progress was soon
observed, however, it is clear that the started process of quality advancement of education needs
to be continued.
The University of Rijeka has an open-door policy and is always open and ready to undergo
evaluation by either domestic or international expert groups. Thus in 2002, an international expert
group entitled the Salzburg Global Seminar Team was invited to conduct an evaluation. The expert
team’s suggestions were exceptionally valuable in furthering existent and creating new activities
and policies within the University of Rijeka.
The Salzburg Seminar expert team revisited the University in 2004. They assessed the quality of
our investment programmes in that two-year period, the student living standard, the advanced
programme for teaching, the housing development and quality assurance as highly favourable.
The 2003 and 2004 investment cycles represented a big shift. The University’s fragmentization,
which until then, the Magna Charta Observatory had evaluated as the biggest obstructer of its
progress, was partially rendered by its inadequate organization and spatial issues, as faculties
were (and the majority still are) interspersed all over the city in inadequate and insufficient old
buildings, while interdisciplinary collaboration on university programmes, what is the main feature
of a contemporary university, was at its lowest. At that time, the University faced the huge task of
functional integration, while the Trsat Campus development was, and continues to be, a conditio
sine qua non for the University’s development. The general zoning plan of the city of Rijeka
determined that the broad compound on Trsat which was once a military area be remodelled
and renovated as a University Campus thus determining the future development of the University
Campus, investments in the Campus, and everything that was put into developing the concept
of building a contemporary University contributed towards the development of a strong University
equal in all aspects with the European higher education area.
Only one facility from the military area, namely the Army Headquarters building, met the
requirements for adaptation of university content. In this building the Academy of Applied Arts was
situated, while the Faculty of Humanities and Social Sciences and the Faculty of Teacher Education
moved into a new Campus building in 2010, the Faculty of Civil Engineering a year later, and the
University of Rijeka Departments (of Biotechnology, Physics, Informatics, and Mathematics), moved
into the new premises in late 2012.
75
In the past four decades the University of Rijeka has developed into a strong research and
educational higher education institution that constitutes a foundation for our inclusion into a Europe
of Knowledge. The University of Rijeka for the past four years continued its visible transformation,
accompanied by significant investments in infrastructure and an increase in the number of
employees.
Currently the University counts almost 1.900 employees, over 650 tenured professors, and almost
500 assistant professors and junior researchers. Humanistic, social, technical and biomedicine
sciences have reached the desired level of development, while the art sector, natural and
biotechnological sciences grew significantly stronger. The University Campus on Trsat has become
completely functional – a place of scientific, artistic and cultural gatherings. Thus the University
of Rijeka continued with a balanced development of all scientific fields, as only with a balanced
development of all fields is it possible for the University of Rijeka to be positioned as a researchbased university with high-intensity research that contributes to the development of the economy
and society, considering that is the only interaction between fields that can ensure a balanced
developmental and global recognisability of the University.
The University of Rijeka has, for the past four years, continued its integration processes achieving
significant success in this domain, and is recognized as the most advanced in comparison to
other Croatian universities. However, these processes are incomplete, meaning that even in the
future period, in addition to the systematic and well-thought-out investments in infrastructure,
it must continue with processes of functional integration so as to strengthen the University’s
natural influence: facilitating development and advancement of the community, economy, as
well as each and every member of the University and community. Thus we are still faced with
significant investments into people at the University, teachers, scientists, young researchers and all
employees, so we can realize the University’s mission and be leaders of all developmental activities
within the region, that is, show that it is worth coming to Rijeka because one can achieve a highquality study, and research experience, as well as enter various entrepreneurial enterprises at the
University of Rijeka. Thus it is necessary that the University of Rijeka, still a relatively small academic
community sustains an inner cohesion, develops an institutional identity, avoids divisions and
ponders on the future through the prism of integration at the University level.
76
77
Rektori
PROF. DR. SC. ZORISLAV SAPUNAR (pok.)
Rektor od 1973. do 1976.
Strojarsko-brodograđevni fakultet u Rijeci
Prof. dr. sc. Zorislav Sapunar rođen je 31.
ožujka 1920. u mjestu Ložišće na otoku
Braču. Realnu gimnaziju pohađao je u Splitu
i završio je 1939. godine te se iste godine
upisao na Mašinski fakultet u Beogradu.
U ožujku 1941. zbog izbijanja rata prekida
započeti studij i vraća se na Brač. Tamo se
uključuje u Narodnooslobodilački pokret
u kojem vrlo aktivno sudjeluje i obnaša niz
funkcija do svoje demobilizacije krajem 1945.
godine. Prekinuti studij nastavlja 1946. godine
u Beogradu, gdje i diplomira 1949. godine.
Iste se godine zapošljava u Predsjedništvu
vlade Federativne Narodne Republike
Jugoslavije u Upravi za koordinaciju rada
znanstvenih instituta, a 1951. postaje
znanstveni suradnik u Konstrukcijskom birou i
u Odjelu za aerodinamiku tadašnje Generalne
direkcije vazduhoplovne industrije.
Od 1952. do 1960. godine radi kao
profesor na Srednjoj tehničkoj školi, a zatim
i kao profesor više škole na Višoj stručnoj
pedagoškoj školi u Rijeci. Odmah po osnivanju
Strojarskoga fakulteta u Rijeci 1960. godine
biva izabran u zvanje predavača i započinje
svoj dugogodišnji uspješan rad u toj instituciji.
U zvanje višega predavača izabran je 1962.,
a nakon uspješno obranjene doktorske
disertacije 1965. i u zvanje izvanrednoga
profesora u veljači 1966. godine. Redovni
profesor postaje 1971. godine.
80
U srednjim školama u kojima je radio predavao
je tehničku grupu predmeta. Tako je nastavio i
na fakultetu, gdje je predavao i bio nositelj niza
kolegija. S vremenom preuzima i vrlo uspješno
obavlja funkciju šefa Katedre tehničke
mehanike, a kasnije je i predstojnik Zavoda za
tehničku mehaniku.
Na dužnosti prodekana Strojarskoga fakulteta
stupio je odmah pa njegovu osnivanju 1960.
te ju je objavljao do 1964. godine, a istu
dužnost obavljao je u šk. g. 1972./73. Dekan
Strojarsko-brodograđevnog fakulteta bio je od
1970. do 1972. godine.
Bio je prvi rektor Sveučilišta u Rijeci, u čijem
je osnivanju bio vrlo aktivan. Na toj je dužnosti
bio od svibnja 1973. do veljače 1976. godine.
U tom razdoblju, pored ostaloga, Sveučilište
postaje članom Interuniverzitetskoga centra
za poslijediplomski studij 1974. godine, 1975.
godine sklapa i ugovor o suradnji sa Sveučilištem
u Trstu, a 1976. godine članom Sveučilišta
postaje i novoosnovani Građevinski fakultet.
Zorislav Sapunar je vrlo aktivno sudjelovao
u društvenom životu zajednice i njenom
napretku pridonosio radom na brojnim
funkcijama:
• član Prosvjetnog savjeta Jugoslavije,
• poslanik Prosvjetno-kulturnoga Vijeća
savezne skupštine,
• član Predsjedništva Zajednice
jugoslavenskih univerziteta,
• član Sveučilišnog savjeta Sveučilišta u
Zagrebu,
• član Znanstveno-nastavnog vijeća
Sveučilišta u Zagrebu,
• član Izvršnog odbora Zajednice
visokoškolskih ustanova u Rijeci,
• predsjednik Nadzornog odbora Nacionalnog
komiteta IFTOMM-a,
• član Komisije za razvoj Skupštine općine
Rijeka,
• član Savjeta Strojarskog fakulteta u Rijeci,
• predsjednik Upravnog odbora Fakulteta.
PROFESSOR ZORISLAV SAPUNAR, Ph.D.
Rector 1973 - 1976
Faculty of Mechanical and Marine
Engineering in Rijeka
Professor Zorislav Sapunar was born on
March 31st, 1920 in the small town of
Ložišće on the island of Brač. He attended
Grammar School in Split, graduated in 1939
and enrolled at the Faculty of Mechanical
Engineering in Belgrade that same year.
His studies were interrupted due to World
War II. He resumed his studies in 1946 and
graduated in 1949.
Za svoj rad i postignute rezultate Zorislav
Sapunar je primio brojna priznanja i
odlikovanja. Među njima se izdvajaju Medalja
za hrabrost i Orden zasluga za narod III. reda
za vrijeme sudjelovanja u NOP-u. U razdoblju
poslije II. svjetskog rata dodijeljeni su mu
Orden zasluga za narod, Orden rada 1959.
godine, Orden rada s crvenom zastavom
1971. godine, srebrna plaketa grada Rijeke
povodom 25-godišnjice oslobođenja Rijeke
1970. godine te spomen-plaketa i zahvalnica
Mornaričkoga školskog centra JRM Splita.
He was the first Rector of the University of
Rijeka, and was highly active in its foundation.
He held this post from May 1973 to February
1976. Within this time period, among other
things, the University became a member of
the Interuniversity Centre for Postgraduate
Study Programmes in 1974. In 1975 the
University of Rijeka signed the Agreement
of Cooperation with the University of Trieste,
while in 1976 the newly founded Faculty of
Civil Engineering became an affiliate institution
of the University.
Za znanstveni rad na području tehničkih
znanosti nagrađen je 1967. godine nagradom
grada Rijeke. Dobitnik je Nagrade za životno
djelo Grada Rijeke 1983. godine.
Zorislav Sapunar was very active within
his community and its social life. He was
dedicated towards its advancement and
greatly contributed with his work and
numerous functions:
Prorektori:
Prof. dr. sc. Slobodan Ćuk
(Medicinski fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Ivo Žuvela
(Ekonomski fakultet u Rijeci)
• Member of the Federal Educational Council
of Yugoslavia,
• Delegate of the Educational-Cultural Council
of the Federal Assembly,
81
• Member of the Presidency of Yugoslavian
Universities’ Association,
• Member of the University of Zagreb Council,
• Member of the University of Zagreb
Scientific and Teaching Council,
• Member of the Executive Committee of the
Higher-Education Institutions Association in
Rijeka,
• President of the Supervisory Board of the
National Committee of IFTOMM,
• Member of the Committee for Development
of the Rijeka County Assembly,
• Member of the Rijeka Faculty of Mechanical
Engineering Council in Rijeka,
• President of the Faculty Board of Directors.
Zorislav Sapunar received numerous
recognitions and awards for his work and
achievements. He was awarded the Medal of
Courage and the Medal for the People of the
3rd Order for his participation in the National
Liberation War, among others. Following the
Second World War, he received the Medal for
the People, the Medal of Labour of the 2nd
Order in 1959, the Medal of Labour with a Red
Flag in 1971, a silver plaque of the City of Rijeka
on the 25th anniversary of Rijeka’s liberation in
1970, as well as a memory plaque and a scroll
of honour of the Navy School Centre JRM Split.
He was granted the City of Rijeka Award
for his scientific work and achievements in
the field of engineering sciences in 1967.
He was awarded the City of Rijeka Lifetime
Achievement Award in 1983.
82
PROF. DR. SC. ZORAN KOMPANJET (pok.)
Rektor od 1976. do 1978.
Pravni fakultet u Rijeci
Zoran Kompanjet rođen je 17. kolovoza
1919. godine u Opatiji, gdje je pohađao
pučku školu. Dio pučkog obrazovanja
stekao je i u Krku, a realnu gimnaziju završio
je u Sušaku. U Zagrebu je 1937. godine
upisao studij prava na Pravnom fakultetu,
koji je dovršio nakon završetka Drugog
svjetskog rata, ali i u Italiji, gdje je potom
i doktorirao. U međuvremenu je dio rata
proveo u zarobljeništvu, najprije 1941. godine
u Sušaku, Rijeci i Trstu, a potom na otoku
Tremiti. Nakon kapitulacije Italije priključio se
talijanskim partizanima.
Od akademske godine 1961./62. predavač je
privrednog prava na Ekonomskom fakultetu
u Rijeci, docent od sredine 1963., izvanredni
profesor od početka 1965. i redovni profesor
od listopada 1970. godine. Od 1963. do
1965. prodekan, a od 1965. do 1967. dekan
Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Od 1968. do
1970. predstojnik je Zajedničke katedre za
pravo za visokoškolske ustanove u Rijeci,
a od 1975. do 1976. te od 1978. do 1982.
dekan Pravnog fakulteta u Rijeci. Rektor
je Sveučilišta u Rijeci od 1976. do 1978.
godine.
U svom stručnom radu na području
privrednog prava obnašao je višegodišnju
dužnost suca porotnika pri Okružnom
privrednom sudu, bio je član Društva
pravnika u privredi te aktivni suradnik na
većem broju simpozija i savjetovanja.
U svom književnom opusu ima nekoliko
objavljenih zbirki čakavskih stihova,
humorističkih pripovijetki i proznih djela:
»Kvadri« (Rijeka 1959.), »Sakakoveh nas
je« (Rijeka 1961.), »Zibrane pesmi« (Rijeka
1971.), »Takvi smo pa što« (Rijeka 1974.),
»Opasne riječi« (Opatija 1989.). Godine
1977. objavio je čuvenu komediju »Šete
bandjere ili Prevrtljivac«, a 1995. knjigu
proze i poezije »Svet bi bil lep«. Istaknuo
se i u prevoditeljskom poslu. Pjesme su
mu objavljene u svim značajnijim izborima i
antologijama čakavskog pjesništva. Dobitnik
je mnogih nagrada, među ostalima, i Nagrade
Grada Rijeke za životno djelo.
anti-fascist activities and deported to Italy.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Ivo Žuvela
(Ekonomski fakultet u Rijeci)
in early 1965 and a full-time professor in
Prof. dr. sc. Bogosav Kovačević
(Pedagoški fakultet u Rijeci)
He participated in the Italian anti-fascist
battle and, following the liberation of Italy,
graduated from Law School in Italy where
he also went on to obtain his doctoral
degree. In 1950 the Faculty of Law in
Zagreb issued him a degree equivalence
accreditation, and in 1952 his doctoral
degree was acknowledged as well.
In the academic year of 1961/1962
he began working as a lecturer of
Commercial Law at the Faculty of
Economics in Rijeka, became an assistant
professor in 1963, an associate professor
October 1970. From 1963 to 1965 he
was the Vice-Dean, while from 1965 to
1967 he was the Dean of the Faculty of
Economics.
From 1968 to 1970 he was the Head of
the Joint Chair of Law Studies for Higher
Education Institutions in Rijeka, and from
PROFESSOR ZORAN KOMPANJET, Ph.D.
Rector 1976 - 1978
Faculty of Law in Rijeka
Professor Zoran Kompanjet (1919 - 2003)
was born on August 17th, 1919 in Opatija.
He graduated from Sušak Grammar
School in 1937 after which he enrolled
in the Faculty of Law at the University of
Zagreb and became a final-year student in
1940/1941. No sooner had he become a
final year student than was he arrested for
1975 to 1976 and from 1978 to 1982
held the position of Dean of the Faculty of
Law in Rijeka. He was the Rector of the
University of Rijeka from 1976 to 1978.
During his professional work experience
in the field of commercial law he worked
as a lay magistrate for many years at the
District Commercial Court, was a member
of the Commercial Law Society as well as
an active associate in a large number of
symposiums and consultancies.
83
PROF. DR. SC. JOSIP DEŽELJIN
PROFESSOR EMERITUS
Rektor od 1978. do 1980.
Ekonomski fakultet u Rijeci
Prof. dr. sc. Josip Deželjin, redoviti profesor
i znanstveni savjetnik na Ekonomskom
fakultetu u Rijeci, priznati ekspert iz područja
ekonomije, rođen je 20. ožujka 1920.
godine u Barbatu na otoku Rabu. Niže
razrede gimnazije završio je u Zagrebu, a
više u Splitu. Diplomirao je pravne znanosti
na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1956.
godine, a potom i ekonomske znanosti na
Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1959.
godine. Na istom je fakultetu doktorirao
1976. godine obranivši rad pod nazivom:
"Naučnotehnički progres i zaposlenost
u Jugoslaviji". Znanstveno i stručno
se usavršavao specijalizacijom i dužim
studijskim putovanjima u Švedskoj, Italiji,
Njemačkoj i drugdje. Služi se njemačkim,
talijanskim i engleskim jezikom.
U organizaciji Tehničke pomoći UNESCO-a
u institucijama u Švedskoj, Italiji, Mađarskoj,
Čehoslovačkoj, Poljskoj i Turskoj istupao
je temama iz svoje domene, a posebice
nacionalne ekonomije i organizacije
znanstvenoobrazovne djelatnosti. Prisustvovao
i aktivno sudjelovao na međunarodnim
rektorskim konferencijama Europe, a
sudjelovao i na svjetskoj međunarodnoj
rektorskoj konferenciji 1980. u Manili (Filipini).
Bio je član ili voditelj više delegacija po raznim
zemljama Europe, a jednom i u Japanu.
Godine 1942. uključio se u antifašistički pokret
84
Hrvatske, a s krajem srpnja 1943. odlazi u
partizane i bori se u hrvatskim jedinicama
sve do završetka II. svjetskog rata 1945., te
produžava sa službom u JNA do 1962. godine
kada na vlastiti zahtjev biva demobiliziran, ali i
ne i umirovljen.
Tijekom rata, osim običnih boračkih obveza,
obavljao je i niz rukovoditeljskih funkcija u
NOV odnosno JNA, od komandira voda
do komesara bataljuna i brigade dočekavši
završetak rata s činom majora JNA. Poslije
rata, tj. od 1945. do 1962. pored školovanja
i studiranja obavljao je razne funkcije od
komesara brigade i Vojnog okruga za Istru,
Primorje i Gorski kotar do Vojnog okruga
Dalmacije, vojnog pravobranitelja i druge
pravne funkcije.
Po samovoljnom napuštanju JNA i
uključivanjem u civilni život imenovan
je direktorom Zavoda za produktivnost
Hrvatske u Zagrebu, koju funkciju je
obavljao osam godina. Nakon što je izvršio
integraciju produktivističkih organizacija
Hrvatske sredinom 60-ih godina izabran
je za generalnog direktora tako nastale
integracijske formacije pod istim nazivom.
U tom svojstvu sudjelovao je u većem broju
timova koji su uvodili tehnološku i ekonomsku
organizaciju u privredne subjekte i obrazovanje
rukovoditeljskih kadrova na području Hrvatske
i šire.
Više godina bavi se konzultantskom
aktivnošću u području ekonomike i
organizacije poduzeća. Od 1969./70. do
umirovljenja 1991. godine bio je u redovnom
radnom odnosu na Ekonomskom fakultetu
u Rijeci. U okviru te ustanove djelovao je
kao nastavnik i znanstveni istraživač od
predavača i višeg predavača do redovitog
profesora i znanstvenog savjetnika. Predavao
je na predmetima: Politička ekonomija,
Teorija poslovnih sustava i Upravljanje
ljudskim potencijalima na dodiplomskoj i
poslijediplomskoj nastavi.
Stanovito vrijeme predavao je i na drugim
fakultetima Sveučilišta u Rijeci i Hrvatskoj.
Održao je više predavanja u okviru i u
organizaciji inozemnih znanstvenih i nastavnih
institucija, primjerice: u Krakovu (Poljska),
Pragu (Češka), Trstu (Italija), Ljubljani
(Slovenija), Ankari (Turska). Posebno je bio
prepoznatljiv u spajanju teorije i prakse
mikroekonomije i makroekonomije. Unio je
nov pristup u svoj istraživački, edukacijski i
publicistički rad.
Aktivno je sudjelovao u osnivanju i organizaciji
više visokoškolskih organizacija na području
riječke regije, pa i Sveučilišta u Rijeci. Bio je
dekan Sveučilišnog centra za ekonomske i
organizacijske znanosti (SCEOZ) u Rijeci od
1976. do 1978. godine, zatim dekan Instituta
za ekonomiju i organizaciju od 1980. do 1982.
godine, rektor Sveučilišta u Rijeci od 1978.
do 1980. godine i predsjednik Zajednice
sveučilišta Hrvatske 1968. - 1974. godine.
Postao je i punim predsjednikom Matične
komisije Hrvatske za polje ekonomskih
znanosti, koju je funkciju obavljao punih
šest godina u izboru i reizboru u razdoblju
1986.-1992. godine. Bio je zastupnik u
Saboru Hrvatske od 1968. do 1974. godine
(produženi mandat), član Međunarodne
rektorske konferencije, član Osnivačkog
odbora Udruge pokreta za Europu i jedan od
prvih potpredsjednika te Udruge, član Savjeta
Sveučilišta u Rijeci i član Odbora za znanost i
razvoj Privredne komore Rijeka.
Sudjelovao je u više domaćih i međunarodnih
znanstvenih i stručnih skupova i
međunarodnih rektorskih konferencija.
Bio je mentor i predsjednik Komisije za
obranu 20 magistarskih i 15 doktorskih
radnji (disertacija). Sudjelovao je u više
znanstvenih projekata, od kojih je u šest bio
samostalni voditelj. Objavio je sveukupno
preko 360 znanstvenih i stručnih radova:
knjiga, članaka, referata, recenzija, prikaza
i slično, od kojih neka i u inozemstvu.
Osim toga, sudjelovao je u većem broju
znanstvenoistraživačkih projekata, napisao i
objavio više ad 200 novinskih članaka, najviše
u Novom listu.
Među brojnim radovima ističu se knjige:
Politička ekonomija kapitalizma, Teorija
sustava i informatizacija privrede i društva,
Znanstveno-tehnički progres i zaposlenost,
Vlasništvo, poduzetništvo i menedžment,
Upravljanje ljudskim potencijalima,
Poduzetnički menedžment i druge. Među
člancima najvrednijima se mogu smatrati:
Prilog razumijevanju transformacijskih procesa
zemalja u tranziciji, Karakter, dimenzije, ciljevi i
zadaci transformacijskih procesa u Hrvatskoj,
Poduzetništvo i tehnološke inovacije,
Razumijevanje problema nelikvidnosti i
insolventnosti u Hrvatskoj i mogući način
razrješavanja tih problema, Restrukturiranje
u procesu transformacije hrvatskog društva
i mnogi drugi. (Manji broj objavljenih radova
izrađen je u suautorstvu). Među većim
znanstvenoistraživačkim projektima valja
upozoriti na projekte:: Pomorska orijentacija
Hrvatske i Jugoslavije i Strategija dugoročnog
razvoja otoka i grada Raba.
Prosuđujući o znanstvenoistraživačkim
radovima prof. dr. Deželjina, recenzenti su
isticali višeaspektni i višedimenzionalni pristup,
aktualnost tema ali i trajnu vrijednost, visoki
stupanj kritičnosti, prikladnost stila i značajan
doprinos razvitku ekonomske i ekonomskoorganizacijske znanosti i prakse. Ta su
recenzentska obilježja potvrđena promotivnim
iskazima te u obrazloženjima koja su pružena
u raznim prijedlozima za unapređivanja i
85
nagrađivanja. Na kraju je to našlo svoju
potvrdu i u nizu javnih priznanja i nagrada
visoke razine. Među njima se ističu Nagrada
Grada Rijeke za značajno znanstveno djelo i
dvije republičke nagrade - jedna za značajno
djelo, i to "Božidar Adžija", a druga za
izvanredni doprinos razvitku ekonomske misli
u Hrvatskoj.
Nakon demokratskih promjena 1990./91.
nastavlja se baviti znanstvenoistraživačkim i
publicističkim radom istražujući i znanstveno
osvjetljavajući transformacijske procese
hrvatskoga društva kao društva u tranziciji,
posebice u gospodarskoj sferi i odnosima u
njoj. To potvrđuju činjenice da je od 1991. do
2000. godine objavio 4 knjige (u suautorstvu)
i 12 stručnih radova objavljenih u časopisima i
zbornicima radova.
Recenzenti, promotori i predlagatelji
različitih priznanja i nagrada istaknuli su
široko ekonomsko i sociologijsko znanje
gospodina Josipa Deželjina, njegov kritički
duh, inventivnost i kreativnost, pristup
predmetu istraživanja, izuzetni predavački dar
te primjeran komunikacijski odnos sa svojom
bližom i širom radnom i životnom sredinom.
Prof. dr. sc. Josipu Deželjinu dodijeljeno
je 2001. godine počasno zvanje i naslov
professor emeritus.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Bogoslav Kovačević
(Pedagoški fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Edgar Škrobonja
(Tehnički fakultet u Rijeci)
86
PROFESSOR JOSIP DEŽELJIN, Ph.D.
Rector 1978 - 1980
Faculty of Economics in Rijeka
Professor Josip Deželjin, full-time professor
and scientific consultant at the Faculty of
Economics in Rijeka and renowned expert in
the field of economics, was born on March
20th, 1920 in Barbat on the island of Rab.
He completed lower classes of secondary
school in Zagreb, and higher ones in Split. He
graduated in legal sciences from the Faculty of
Law in Zagreb in 1956, as well as in economic
sciences from the Faculty of Economics in
Zagreb in 1959. He obtained his doctoral
degree at the same Faculty in 1976 with the
following doctoral thesis: “Scientific-Technical
Progress and Employment in Yugoslavia”. He
further specialized within his field via study
trips throughout Sweden, Italy, and Germany.
He has a working knowledge of German,
Italian and English.
He actively participated in the foundation
and organization of several higher education
organizations within the Rijeka region and in
the foundation of the University of Rijeka itself.
He was the Dean of the University Centre for
Economic and Organizational Sciences (SCEOZ)
in Rijeka from 1976 to 1978, the Dean of the
Institute of Economics and Organization from
1980 to 1982, the Rector of the University
of Rijeka from 1978 to 1980, as well as
the President of the Croatian Universities’
Association from 1978 to 1980. He was also a
full President of the Central Croatian Committee
in the Field of Economic Sciences from 1986
to 1992. He was a Member of the Croatian
Parliament from 1968 to 1974, a member of the
International Rectors’ Conference, a member
of the Foundation Committee for the European
Movement Organization as well as one of its first
vice-presidents, a member of the University of
Rijeka Council, and a member of the Committee
for Science and Development of the Rijeka
Commercial Chamber.
Upon evaluation of his scientific and research
works, reviewers emphasized his multi-layered
and multi-dimensional approach, choice of
current topics that manage to withstand the test
of time, his high level of critical contemplation,
as well as his significant contribution to the
development of the economic and economicorganizational scientific theory and practice.
He was the recipient of the City of Rijeka
Award for significance of his scientific works as
well two national awards – the first being the
Božidar Adžija Award, and the second one for
his contribution towards the development of
economic thought in Croatia.
Reviewers, promoters, and proposers
of various recognitions and awards all
emphasized Mr. Josip Deželjin’s broad
economic and sociological scope of
knowledge, his critical spirit, inventiveness
and creativity, unique approach to research
subjects, exceptional talent for teaching
and conveying knowledge, as well as his
communication and presentation skills within
his living and working community.
Professor Josip Deželjin was granted the
honorary title of professor emeritus in 2001.
PROF. DR. SC. SLOBODAN MARIN (pok.)
Rektor od 1980. do 1984.
Medicinski fakultet u Rijeci
Slobodan Marin rođen je 1924. u Skradinu.
Godine 1949. diplomirao je medicinu na
Medicinskom fakultetu u Zagrebu i iste je
godine počeo raditi u Bolnici za plućne
bolesti Fact; Godine 1953. napravio je prvu
bronhoskopiju.
O njegovu posvećenosti poslu svjedoče
brojni i raznovrsni poslovi koje je obavljao:
godine 1954. položio je specijalistički ispit iz
pneumofotiziologije; 1958. - 1959. boravio na
usavršavanju u SAD-u; poslijediplomski studij
iz pulmologije završio je u Atlantic Cityu; 1965.
obranio doktorsku disertaciju na Medicinskom
fakultetu u Zagrebu.
Od 1970. godine bio je ravnatelj Bolnice za
plućne bolesti Ićići i predstojnik klinike, na
kojoj dužnosti ostaje do umirovljenja 1991.
godinegodine, a 1975. izabran je za redovitog
profesora. U dva je mandata 1974. - 1979.
i 1987. - 1990. bio dekan Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Rijeci;
1980. - 1984. rektor Sveučilišta u Rijeci;
1980. - 1982. predsjednik Zajednice
sveučilišta bivše Jugoslavije; 1983.
predsjednik Zajednice sveučilišta Hrvatske.
O iznimnom znanstvenom prinosu svjedoči i
počasni doktorat La Yalta Universitya (Lugano)
koji je prof. dr. Marin dobio 1989. godine.
Kao dekan fakulteta profesor Marin dao je
snažan poticaj razvoju temeljnih medicinskih
87
znanosti, a značajno je unaprijedio i rad u
nastavnim bazama. Neumomim radom i
njemu svojstvenom sposobnošću motvacije
suradnika dao je ogroman doprinos razvoju
antituberkulozne službe u riječkome
kraju. Odgojio je plejadu vrsnih liječnika
pulmologa. U Rijeci je organizirao zajednički
poslijediplomski studij iz pulmologije za
medicinske fakultete u Rijeci i Ljubljani.
osoba izuzetno širokoga enciklopedijskog
obrazovanja. Sugovornika je fascinirao
poznavanjem problema i lakoćom kojom ih je
rješavao. Znao je pomoći, biti blizak i dati savjet.
Gotovo cijeli radni vijek proveo je u malom
mjestu i maloj zdravstvenoj ustanovi (bolnica
Ičići), daleko od poticaja koje svakodnevno
daje okruženje velikih medicinskih centara. No i
pored toga ostavio je bogato naslijeđe.
Znanstvena aktivnost profesora Marina izuzetno
je bogata. Objavio je više od stotinu znanstvenih
i stručnih radova, nastavnih tekstova i drugih
publikacija, a na kongresima, simpozijima i
stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu iznio
je 170 priopćenja. Njegova se najznačajnija
istraživanja odnose na područja bronhologije.
Značajni se radovi odnose na istraživanja
tuberkuloze, terapijske pristupe i diferencijalnu
dijagnozu malignih i benignih tumora. U
sveučilišnom životu Rijeke, a posebno u njegovu
medicinskom dijelu, profesor Marin ide u krug
izuzetnih ličnosti koje su dale snažan pečat i
utjecale na tijekove njihova razvoja.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Zlatko Winkler
(Tehnički fakultet u Rijeci)
Za svoj bogat znanstveni, stručni, sveučilišni i
organizacijski rad dobio je više od 70 povelja,
priznanja, diploma i nagrada. lzmeđu ostalih
dobitnik je nagrade Republike Hrvatske
(1987), nagrade Grada Rijeke (1986) i Opatije
(1977). Dobitnik je visokih priznanja "Dr. Pavao
Šulumović" Hrvatske akademije medicinskih
znanosti i "Dr. Ladislav Rakovac" Zbora
liječnika Hrvatske.
Posebno poglavlje predstavlja ličnost profesora
Marina. Bio je plemeniti liječnik kojem su
bolesnici vjerovali i kojeg su poštovali. Bio je
88
Prof. dr. sc. Boris Prikril
(Fakultet za pomorstvo i saobraćaj u Rijeci)
PROFESSOR
SLOBODAN MARIN, M.D., Ph.D.
Rector 1980 - 1984
Faculty of Medicine in Rijeka
Professor Slobodan Marin, M.D., Ph.D.
was born in Skradin in 1924. He graduated
from the University of Zagreb Faculty of
Medicine in 1949, and started working at
the Hospital for Pulmonary Diseases in Ičići
that same year; where he performed his first
bronchoscopy (1953). Having passed his
specialist pneumo-physiology exam in 1954;
he was granted specialization and fellowship
training in the USA in the 1958 – 1959 time
period, where he completed the Pulmonology
Postgraduate Study Programme in Atlantic
City; and defended his doctoral dissertation
at the Faculty of Medicine in Zagreb in
1965. He was appointed as director of the
Hospital for Pulmonary Diseases in Ičići and
Head of Clinic in 1970, where he stayed
until retirement in 1991. He obtained tenure
as full-time professor in 1975, and in the
1974 - 1979 and 1987 – 1990 time periods
respectively was elected Dean of University
of Rijeka Faculty of Medicine; while he was
in office as the Rector of the University of
Rijeka in the from 1980 to 1984. He was the
President of the former Yugoslav Universities’
Association from 1980 to 1982; and was
elected President of the Croatian Universities’
Association in 1983. He received an honorary
doctorate from La Yolla University, Lugano in
1989.
Along with Professor Marin’s numerous
degrees, decorations, awards, and
acknowledgements for his rich scientific,
professional, academic and organizational
work, his character remains a chapter in
and of itself. He was a noble doctor whom
patients implicitly trusted and adored. He
was a person of broad encyclopaedic
knowledge. He fascinated his colleagues and
co-workers with his in-depth knowledge and
simple yet effective problem-solving skills.
He had a warm disposition and a knack for
helping others as well as giving advice.
He spent the entire duration of his working
years in a small-town community and
medical institution (The Ičići Hospital) far
away from the incentives that are a part
of larger medical centres. He nevertheless
created a gigantic body of work.
PROF. DR. SC. PREDRAG STANKOVIĆ (pok.)
Rektor od 1984. do 1986.
Pomorski fakultet u Rijeci
Prof. dr. sc. Predrag Stanković (1934. 2000.) bio je redoviti profesor i jedan od
osnivača Pomorskoga fakulteta u Rijeci, rektor
Sveučilišta u Rijeci te istaknuti znanstvenik
stručnjak u oblasti pomorskoga prava.
Rođen je 12. rujna 1934. godine u Beogradu.
Osnovnu školu završio je u Vodicama i
Jablancu, a gimnaziju u Senju i Rijeci, u
kojoj boravi od 1947. Maturirao je na Prvoj
riječkoj gimnaziji 1952. godine, a diplomirao
na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
1957. godine. Na istom Fakultetu pohađa
poslijediplomski studij iz pomorskoga
i općeprometnoga prava na kojem je i
magistrirao 1971. godine obranivši rad
"Imovinskopravni aspekti nasukanja i
odsukanja broda". Doktorsku disertaciju
"Spašavanje - posebni institut plovidbenog
prava" obranio je 1975. godine na Pravnom
fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu.
Po završetku pravnoga studija radio je u
struci, najprije kao tajnik u poduzeću za
kontrolu robe u Rijeci, a potom kao sudački
pripravnik Okružnoga privrednog suda u
Rijeci, da bi koncem 1960. godine bio izabran
za asistenta na Višoj pomorskoj školi u Rijeci.
Od tada je puna četiri desetljeća djelovao na
pomorskom visokoškolskom učilištu u Rijeci,
prateći ga kroz sve transformacije koje je
ono prošlo. U zvanje predavača promaknut
je 1964., a nakon magisterija 1971. godine
stekao je zvanje profesora visoke škole.
89
Četiri godine poslije stjecanja doktorata bio
je izabran u zvanje izvanrednoga profesora
(1979.), da bi 1985. godine bio izabran u
zvanje znanstvenoga savjetnika, a godinu
dana kasnije u zvanje redovitoga profesora.
Predavao je velikom broju naraštaja budućih
pomoraca, pomorskih ekonomista i tehnologa
prometa na višim školama i pomorskim
fakultetima u Rijeci, Kotoru i Piranu. Bio je
također nositelj prometno-pravnih kolegija na
Ekonomskom i Pravnom fakultetu u Rijeci.
Na poslijediplomskim studijima sudjelovao je
kao predavač ili nositelj kolegija u nekoliko
navrata, i to na Pravnom fakultetu u Splitu
te na Interfakultetskom Poslijediplomskom
studiju u Rijeci.
Od 1983. bila mu je u svojstvu gostujućega
profesora svake godine povjeravana serija
predavanja o pravnom institutu spašavanja
na moru (Salvage Law) na Svjetskom
pomorskom sveučlištu (World Maritime
University, WMU) u Malmou, Švedska, koje
organizira multidisciplinarne poslijediplomske
i specijalističke studije iz pomorstva, a djeluje
pod izravnim patronatom Međunarodne
pomorske organizacije (IMO) iz Londona.
Tijekom istih 14 godina bio je sedam puta
renominiran članom upravnog odbora (Bard
of Governers) te ustanove. Posljednje dvije
nominacije u tome tijelu djelovao je kao
predstavnik Republike Hrvatske, time što
je IMO za njegovu nominaciju tražio i dobio
suglasnost Ministarstva pomorstva, prometa i
veza naše zemlje.
90
sudjelovao u pripremi priručnika sukladno
međunarodno propisanim programima ("IMO
- Model courses").
Kao član, kasnije i dopredsjednik Hrvatskoga
društva za pomorsko pravo, 1990. godine
imenovan je naslovnim članom Međunarodnog
pomorskog odbora (CMI) u Antwerpenu.
Uvršten je u popise arbitara međunarodnih
pomorskih i vanjskotrgovinskih arbitraža u
Kairu, Kuala Lumpuru i Zagrebu. Od 1986. do
1995. bio je predsjednik Odbora "Plave vrpce
Vjesnika" za godišnji odabir i dodjelu toga
pomoračkog trofeja.
U dva je navrata bio dekanom Više pomorske
škole odnosno Pomorskoga fakulteta u Rijeci.
Od 1984. do 1986. obnašao je dužnost
rektora Sveučilišta u Rijeci. U tom je svojstvu
1986. godine kao domaćin predsjedavao
Rektorskoj konferenciji Zajednice "Alpe-Adria".
Godine 1976. dobio je Nagradu Grada Rijeke
za objavljenu monografiju o spašavanju na
moru. Godine 1989. odlikovan je Ordenom
rada sa zlatnim vijencem. Bio je omiljen među
kolegama i studentima, pa je školske godine
1992./93., glasovanjem studenata triju odjela,
proglašen najboljim nastavnikom Pomorskoga
fakulteta u Rijeci.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Krešimir Bezić
(Pedagoški fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Mirko Krpan
(Tehnički fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Predrag Stanković bio je voditelj
pet znanstvenoistraživačkih projekata te autor
mnogih izvornih znanstvenih radova kojima
je snažno utjecao na razvitak pomorskoga
prava. Napisao je nekoliko knjiga od kojih
kao vrhunac njegova doprinosa pomorskopravnoj znanosti i struci treba istaknuti knjigu
"Pomorske havarije", u kojoj je (kroz tri izdanja)
obradio pomorsko-pravne aspekte tzv.
plovidbenih nezgoda.
PROFESSOR
PREDRAG STANKOVIĆ, Ph.D.
Tijekom posljednjih 30-ak godina djelovao je
povremeno kao havarijski savjetnik poduzeća
"Luka" iz Rijeke i nekoliko brodarskih
društava u njihovim slučajevima sudara,
spašavanja na moru i zajedničke havarije. Od
1968. do smrti bio je član ispitne komisije na
ispitima za zvanje kapetana duge plovidbe i
stjecanje nekih posebnih ovlaštenja pri Lučkoj
kapetaniji u Rijeci. Za te je tečajeve i ispite
He was born on September 12th, 1934 in
Belgrade. He completed primary school in
Vodice and Jablanac, and graduated from
secondary school in Senj and Rijeka, where
he has lived since 1947. He graduated from
the First Rijeka Gymnasium in 1952, and
obtained a law degree from the University of
Zagreb Faculty of Law in 1957. He enrolled in
a postgraduate study programme of maritime
Rector 1984 - 1986
Faculty of Maritime Studies in Rijeka
Professor Predrag Stanković, (1934 – 2000) was
a full-time professor and one of the founders
of the Faculty of Maritime Studies in Rijeka,
the Rector of the University of Rijeka and a
prominent scientist in the field of maritime law.
and transport law at this same Faculty,
obtaining a Master’s degree in 1971. He
defended his doctoral thesis entitled “Salvage
– A Separate Institution of Maritime Law” at
the University of Novi Sad Faculty of Law.
Starting in 1983, he worked as a guest
lecturer at the World Maritime University (the
WMU) in Malmö, Sweden, holding a series
of lectures on the legal institution of marine
salvage (Salvage Law). He also held a series
of specialized courses between 1994 and
1997, within the framework of the International
Maritime Academy, (the IMA) in Trieste, Italy.
Both the World Maritime University and the
International Maritime Academy operate
under the patronage of the eminent Londonbased International Maritime Organization.
As a member and later vice-president of the
Croatian Maritime Law Association, he was
appointed as honorary member of the Comité
Maritime International in Antwerpen in 1990.
He was the Dean of the Faculty of Maritime
Studies in Rijeka twice, and held office as the
Rector of the University of Rijeka from 1984
to 1986. As Rector, he hosted the Rector’s
Conference of the “Alpe-Adria” Association
in 1986.
He was granted the City of Rijeka Award in
1976 for the Monograph on Marine Salvage,
and was the recipient of an Order with a
Golden Wreath in 1989. He was exceptionally
popular among both colleagues and students,
and was thus elected Best Teacher of the
Faculty of Maritime Studies in Rijeka for the
academic year 1992/93.
PROF. DR. SC. MIRKO KRPAN (pok.)
PROFESSOR EMERITUS
Rektor od 1986. do 1989.
Tehnički fakultet u Rijeci
Prof. dr. sc. Mirko Krpan rođen je u Drinku,
općina Novi Vinodolski, osnovnu školu je
pohađao u Sv. Jakovu - Krmpote.
Realnu gimnaziju u Senju završio je 1943., a
studij brodogradnje u Zagrebu 1955. godine.
Po završetku studija radio je kao vojni inženjer
u predstavništvu Uprave za mornaričkotehničko istraživanje pri Brodoprojektu Rijeka.
Godine 1963. prelazi na Tehnički fakultet
Rijeka, na kojem je 1967. izabran u zvanje
predavača, a 1970. habilitiran je i izabran za
docenta. U zvanje izvanrednoga profesora
izabran je 1976., a 1979., nakon obrane
doktorata iz tematike trenja, u zvanje
redovitoga profesora. Predavao je kolegije
Tehničke mehanike, koje je također predavao i
na Pomorskom, Gradevinskom i Pedagoškom
fakultetu u Rijeci, te na studijima u Labinu i
Puli.
Autor je više od stotinu stručnih i znanstvenih
radova i studija iz područja brodogradnje,
strojarstva, te mehanike i tribologije. U
akademskoj godini 1970./72. bio je prodekan, a
1979./81. obnašao je funkciju dekana Tehničkog
fakulteta. Od 1982. do 1985. predsjednik
je Zajednice strojarskih, brodograđevnih i
elektrotehničkih fakulteta Hrvatske. Dužnost
predsjednika Zajednice sveučilišta Hrvatske
obavljao je 1987./88. akademske godine.
Od 1984. do 1989. godine bio je prorektor, pa
91
rektor Sveučilišta u Rijeci.
Redoviti je član i dopredsjednik Akademije
tehničkih znanosti Hrvatske od 1995.
godine. Više je godina bio predsjednik Kluba
nastavnika i prijatelja Sveučilišta u Rijeci.
Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim
vijencem 1979. godine. Dobitnik je Nagrade
za životno djelo Grada Rijeke 1994. godine.
Odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci 26. lipnja
1997. godine dodijeljeno mu je počasno
zvanje i titula professor emeritus.
Za vrijeme obavljanja funkcija prorektora,
odnosno rektora, uz neprekinuto i redovno
izvršavanje svih obaveza održavanja nastave iz
pet kolegija na matičnom fakultetu, posebno
se može istaknuti inzistiranje na provođenju
sustavne informatičke edukacije studenata i
stvaranje informatičkih centara na fakultetima
i institucijama Sveučilišta u Rijeci. Započeo je
razradu i konkretno ostvarivanje ideje o formiranju
sveučilišnoga znanstveno-tehnološkoga centra
(ZTC) s ciljem objedinjavanja i funkcionalnoga
aktiviranja svih sveučilišnih stručnih i znanstvenih
potencijala za napredak grada i regije. Na
međunarodnom skupu sveučilišta Europe i
ostaloga svijeta, u Bologni Bologni (Italija), 1988.
u ime Sveučilišta u Rijeci potpisao je dokument
povijesnog značenja za sveučlišnu tradiciju:
"Magna charta des Universites europeenne"
na temelju koje je naše Sveučilište postalo
ravnopravnim članom europskih sveučilišta.
Posebno treba istaknu potpisivanje i ostvarivanje
vrlo uspješne suradnje izmedu Sveučilišta u
Rijeci i talijanskih sveučilišta u Udinama i Trentu te
aktiviranje veza sa Sveučilištem u Trstu.
Osim znanstvenom i stručnom djelatnosti u
slobodno se vrijeme bavio i pjesništvom te je
2002. izdao zbirku pjesama «Govor srca i duše.»
Prorektori:
Prof. dr. sc. Božena Kopajtić
(Medicinski fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Boris Glavan
(Fakultet za pomorstvo i saobraćaj u Rijeci)
PROFESSOR EMERITUS
MIRKO KRPAN, Ph.D.
Rector 1986 - 1989
Faculty of Engineering in Rijeka
Professor Mirko Krpan was born in the small
Croatian village of Šator. He attended primary
92
school in Sv. Jakov – Krmpote. He graduated
from Grammar School in Senj in 1943, and in
1955 obtained a degree in naval architecture
in Zagreb. In 1963 he started working at the
Faculty of Engineering in Rijeka, and was
tenured in 1979 when he defended his doctoral
thesis on the topic of friction. He is the author of
over a hundred scientific works from the field of
naval architecture, mechanical engineering and
tribology.
In the academic year 1970/72 he was the
Vice-Dean, and in the academic year 1979/81
the Dean of the Faculty of Engineering. In the
1982 – 1985 time period he was the President
of the Croatian Engineering, Shipbuilding and
Electro-technical Association, and during the
1987 – 1988 period he was President of the
Croatian Universities Association. From 1984
to 1989 he was a Vice-Rector, then Rector of
the University of Rijeka.
In 1988, while in office as Rector of the
University of Rijeka, he signed the “Magna
charta des Universites europeenne”, a
document of historical significance, enabling
the University of Rijeka to become an equal
member among European universities.
He has been a full member and vice-president
of the Croatian Academy of Engineering
Sciences since 1995. He received an Order
with the Golden Wreath in 1979, and the
Lifetime Achievement Award of the City of
Rijeka in 1994.
He was granted the honorary title of professor
emeritus by a decree of the University of
Rijeka Senate on June 26th, 1997.
Međusveučilišnom centru u Dubrovniku;
profesor Međusveučilišnoga centra u
Dubrovniku; gost predavač na pravnim
fakultetima u Austriji, Belgiji, Sjedinjenim
Američkim Državama.
PROF. DR. SC. PETAR ŠARČEVIĆ (pok.)
Rektor od 1989. do 1991.
Pravni fakultet u Rijeci
Rođen je 26. travnja 1941. u Subotici,
gdje je završio gimnaziju 1960. godine.
Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu
1965. godine. Poslijediplomski studij prava,
područje europskih gospodarskih integracija,
završio je 1968. na Europa Institute
Sveučilišta u Amsterdamu. Doktorirao 1973.
na Sveučilištu u Mainzu, SR Njemačka. 0d
1970. do 1977. odvjetnik je u Subotici.
Od 1989. do 1994. direktor je za znanstveni
rad u Assocation Internationale des
sciences juridique sa sjedištem u Parizu.
Bio je član nacionalnih međunarodnih
strukovnih udruga: potpredsjednik
International Family Law Society (1991.1993.); dopisni član Institute of International
Business Law and Practice (ICC Paris);
član International Committee on Legal
Aspects of a New International Economic
Order i izvjestilac potkomiteta "Money and
Finance", International Law Association,
London; član Američkoga udruženja za
međunarodno pravo; član American Law
Instituta; član Schweizerische Vereinigung
für Schiedgerichtbarkeit.
Bio je ravnatelj Centra za poredbeno
zakonodavstvo Pravnog fakulteta Sveučilišta
u Rijeci.
Objavio brojne znanstvene radove u
domaćim i stranim časopisima i zbornicima
na engleskom, njemačkom, francuskom i
kineskom jeziku. Urednik je 7 knjiga objavljenih
na engleskom jeziku.
Napredovanje u zvanju: 1977. docent za
Međunarodno privatno pravo na Pravnom
fakultetu u Rijeci; od 1981. profesor na
Pravnom fakultetu u Rijeci; znanstveni
suradnik na Institut Suisse de droit compare
u Laussanni (1983. - 1986.); od 1986. do
1988. dekan Pravnoga fakulteta u Rijeci, a od
1989. do 1991. rektor Sveučilišta u Rijeci.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Katica Ivanišević
(Pedagoški fakultet u Rijeci)
Prof. dr. Petar Šarčević pozvan je zbog
svojeg znanja i ugleda u hrvatsku diplomaciju
1992. godine, a obnašao je dužnost
prvoga veleposlanika Republike Hrvatske
u SAD-u od 1992. do 1996. godine. Za
svojega mandata postavio je čvrste temelje
hrvatske diplomacije, sudjelovao u izgradnji
zgrade prvoga hrvatskog veleposlanstva te
uspostavio mnoge važne veze koje spajaju
Hrvatsku i SAD. Drugi veleposlanički mandat
Šarčević je proveo kao veleposlanik u
Švicarskoj i Lihtenštajnu.
PROFESSOR PETAR ŠARČEVIĆ, Ph.D.
Bio je osnivač, direktor tečaja te predavač
za Međunarodno trgovačko pravo na
Prof. dr. sc. Elso Kuljanić
(Tehnički fakultet uRijeci)
Rector 1989 - 1991
Faculty of Law in Rijeka
He was born on April 26th, 1941 in Subotica,
where he completed Grammar School in
1960. He obtained his law degree in 1965
from the Faculty of Law in Zagreb.
He enrolled in a postgraduate study
programme in the field of European Business
Integrations at the University of Amsterdam
Europa Institute in 1968. He obtained his
doctoral degree from the University of Mainz,
Germany in 1973. He worked as a lawyer
93
in Subotica from 1970 to 1977, when he
was promoted to assistant professor at
the Faculty of Law in Rijeka and tenured
as a full professor in 1981. He was also a
scientific associate at the Institut Suisse de
droit comparé in Lausanne (1983-86).
He was the Dean of the Faculty of Law in
Rijeka from 1986 to 1988, and held office as
the Rector of the University of Rijeka in the
1989 – 1991 time period.
From 1992 to 1996 he was the Ambassador
of the Republic of Croatia in the US,
and from 1996 to 2000 Ambassador
of the Republic of Croatia in the Swiss
Confederation.
He is a member of numerous national and
international professional organizations:
vice-president of the International Family
Law Society (1991-93); correspondent of
the Institute of International Business Law
and Practice (ICC Paris); member of the
International Committee on Legal Aspects
of a New International Economic Order
and reporter for the “Money and Finance”
Committee, member of the International
Law Association, London; member of the
American Association of International Law;
member of the American Law Institute; as
well as a member of the Schweizerische
Vereinigung far Schiedgerichtbarkeit.
He has published numerous scientific works
in both domestic and international scientific
journals and monographs.
94
AKADEMIK ELSO KULJANIĆ
PROFESSOR EMERITUS
Rektor od 1991. do 1993.
Tehnički fakultet u Rijeci
Akademik Elso Kuljanić rodio se 1936.
u Stivanu na otoku Cresu. Diplomirao
je strojarstvo na Fakultetu strojarstva i
brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (1962.)
i magistrirao na istom fakultetu (1969.).
Doktorirao je (PhD - Doctor of Philosophy)
na University of Cincinnati u SAD-u 1972.,
gdje se i usavršavo. Takoder, usavršavao
se i u Institutu za obradu metala-CELME u
Torinu (1966.). Bio je znanstveni suradnik u
Institutu za alatne strojeve i honorarni asistent
na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u
Zagrebu (1964.-1969.). Bio je iz na University
of Cininnati u SAD-u (1970.-1972.), viši
znanstveni suradnik u Institutu za alatne
strojeve u Zagrebu (1972.-1975.), docent iz
.-1975.), izvanredni profesor na Tehničkom
fakultetu Sveučilišta u Rijeci (1976.-1981.),
redoviti profesor iz Obrade odvajanjem čestica
na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci
(1981.-1993.). Također je bio redoviti profesor
iz Tecnologia meccanica na Universita’ di
Udine (1993.-2009.) i redoviti profesor na
Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci u
dopunskom radnom odnosu (1993.-1995.).
Professor emeritus Sveučilišta u Rijeci je od
2010. Na Universita’ di Firenze bio je gostujući
profesor (1993.). Bio je pozvan održati
predavanja i seminare na Massachusetts
Institute of Technology-MIT, SAD, (1991.) i
(1997.) i na University of California - Berkeley
(1991.), koja su rangirana prema kriteriju
izvrsnosti u prvih pet sveučilišta u svijetu, u
2010. godini. Također, bio je pozvan održati
predavanja na University of Kentucky (1997.)
te na svečilištima: San Paolo, UNIMEP i
Caxias do Sul u Brazilu (2004.). U Meksiku
je bio u savjetodavnoj državnoj misiji (1980.).
Bio je savjetnik u više tvornica u Hrvatskoj,
Sloveniji, Italiji, SAD, Meksiku i u Brazilu.
obradnim sustavima Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. S
Fraunhofer IPT– Institut für Production Technik
u Aachenu, Njemačka, radi na europskom
znanstvenom projektu . U suradnji s RWTH
iz Aachena radi na istraživanju novog
dinamometra za mjerenje sila rezanja pri
tokarenju i glodanju, za poznatu švicarsku
firmu Kistler.
Obavljao je razne funkcije od kojih se izdvajaju:
rektor Sveučilišta u Rijeci (1991.- 1993.),
prorektor Sveučilišta u Rijeci (1989.-1991.),
dekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
(1983.-1985.), prodekan Tehničkog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci (1979.-1983.) i direktor
Instituta Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
(1977.-1979.), šef Odjela za razvoj tehnologije
u Institutu za alatne strojeve - Prvomajska
u Zagrebu (1972.-1975 .). Redoviti je član
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od
1997.), redoviti je član International Academy
for Production Engineering - CIRP sa sjedištem
u Parizu (od 1984.), a dopisni član CIRP-a
(1974.-1984.), predsjednik znanstvene grupe
"Milling" CIRP-a (1974.-1980.), redoviti je član
Society of Manufacturing Engineers, SAD
(od 1995.), član ISO Tehničkog komiteta 29,
WG 22 (od 1969.), član Hrvatske zajednice
proizvodnog strojarstva (od 1993.) i predsjednik
Zajednice jugoslavenskih znanstvenih institucija
za proizvodno strojarstvo (1986.-1987.).
Elso Kuljanić razvio je metodu za optimizaciju
procesa obrade materijala koju je dr. Herman
primijenio u Volkswagen Werke. Dokazao
je da postoji eksponencijalna zavisnost
postojanosti alata o broju zubi u glodalu te
je razvio teoriju o ovom fenomenu. O ovom
otkriću R. A. Wilson pisao je u časopisu u
članku “The Interrupted Cut: A Trap for the
Unwary”, gdje je pored ostalog naveo njegovih
šest zaključaka-preporuka za primjenu. Ruski
časopis preveo je ovaj rad s engleskog na
ruski i objavio, kao i njegov članak na području
provlačenja. Otkrio je plastičnu deformaciju
oštrice alata iz tvrdog metala, na temelju
čega je predložio metodu za maksimalno
iskorištenje alata. Odredio je zavisnost sile
rezanja i hrapavosti obrađene površine pri
provlačenju za koju je Max Kronenberg
ustvrdio u svojoj poznatoj knjizi "Grundzüge
der Zerspanungslehre" da ne postoji takva
zavisnost jer ju je teško odrediti. Stohastičkim
pristupom otkrio je da krutost obradnog
sustava i broj zubi alata značajno utječu na
trošenje alata pri glodanju. Predložio je novu
jednadžbu postojanosti alata u koju su su prvi
put uključeni put utjecaj broja zubi i krutost
obradnog sustava te njihove interakcije.
Voditelj je programa Istraživanje
visokoproduktivne inteligentne proizvodnje
i znanstvenog projekta Istraživanje
visokoproduktivnih obrada na inteligentnim
95
Na MIT-u je prezentirao svoju metodu, koja
je ocijenjena prikladnom za automatsku
tvornicu budućnosti. Otkrio je mogućnost
glodanja titanovih legura dijamantnim
alatom na obradnom sustavu male krutosti,
čime je omogućena jeftinija proizvodnja
lopatica mlaznih motora i drugih proizvoda.
Većina njegovih istraživanja izvedena su u
domaćoj industriji koja je primijenila dio tih
rezultata, čime je povećana produktivnost i
njezina konkurentnost. Autor je više od 200
znanstvenih radova objavljenih pretežno u
vodećim svjetskim znanstvenim časopisima
ili u zbornicima poznatih međunarodnih
kongresa. Na poziv National Research
Council-Board on Manufacturing and
Engineering Design sudjelovao je u projektu
u SAD-u pod nazivom "Vision 2020-the
Manufacturing Enterprise" (1998.).
Godine 1991. uspoređujući brežuljke Trsat na
Sušaku, Montmartre u Parizu s umjetnicima
i University of California – Berkeley, s kojega
se upravo vratio, došao je na ideju da vojarna
na Trsatu postane kampus Sveučilišta u
Rijeci. Time bi se stvorila mogućnost razvoja
Sveučilišta i poboljšali bi se uvjeti rada.
Ujedno, studenti bi unijeli živost u taj lijepi
dio grada. Početkom 1993. zatražio je od
hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana
vojarnu “Trsat” za Kampus Sveučilišta u Rijeci,
a od Grada Rijeke zgradu na Trgu braće
Mažuranića 10 za Rektorat Sveučilišta u
Rijeci. U razdoblju od 1991. do 1993. kad je
bio rektor radio je i na promidžbi Sveučilišta.
Predložio je i organizirao sa suradnicima
obilježavanje 360. obljetnice visokog školstva
u Rijeci (1993.) u okviru koje je otvorena
izložba "Znanstveno-tehnološko i kulturno
naslijeđe sjevernog Jadrana". Ujedno je
postavio spomen-ploču na zvonik Prvostolnice
Sv. Vida, gdje se nalazio Isusovački kolegij
u kojem je započela visokoškolska nastava
u Rijeci 1633. godine. Da bi potaknuo
motivaciju kod studenata za bolji rad,
utemeljio je Sveučilišni klub izvrsnosti "4
plus" za studente koji su imali srednju ocjenu
vrlo dobar i višu u jednoj školskoj godini.
Neke općine su prihvatile ovu ideju, kao npr.
Općina Opatija, koja je svojim studentima,
članovima ovog elitnog kluba, dala stipendije
i druge povlastice. Također, utemeljio je
Znanstvenu tribinu Sveučilišta u Rijeci. Kako
bi poboljšao imidž Sveučilišta, dao je izraditi
toge i pokrenuo je izradu portreta rektora, a
izgrađeni su i stanovi za mlade nastavnike.
96
Na zamolbu predsjednika The Science
and Technology Foundation of Japan H.
Yoshikawe nominirao je dva kandidata za
prestižnu nagradu Japan Prize koja iznosi 50
milijuna jena. Utemeljitelj je i predsjedavajući
na International Conference on Advanced
Manufacturing Systems and Technology
AMST koji se održava u različitim mjestima u
Europi. Prvi kongres je održan u Opatiji (1987.).
Dobitnik je Državne nagrade za životno djelo u
području tehničkih znanosti (2012.). Također,
dobitnik je Nagrade "Nikola Tesla" (1977.) i
Nagrade Grada Rijeke (1988.). Njegovi rezultati
istraživanja i suradnja s hrvatskom industrijom
te povezanost s europskom, američkom,
brazilskom i meksičkom industrijom potvrđuju
njegov međunarodni ugled, čime je pridonio
prinosu Hrvatske svjetskoj znanosti na
području znanstvene discipline - znanosti
proizvodnog strojarstva.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Katica Ivanišević
(Pedagoški fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Nikola Mohar
(Medicinski fakultet u Rijeci)
FULL ACADEMY MEMBER PROFESSOR
EMERITUS ELSO KULJANIĆ, Ph.D.
Rector 1991 - 1993
Faculty of Engineering in Rijeka
Full Academy Member Elso Kuljanić was born
in Stivan on the island of Cres. He obtained a
degree from the University of Zagreb Faculty of
Mechanical Engineering and Naval Architecture
(1962) and obtained his Master’s degree at the
same Faculty (1969). He was commenced as
a PhD - Doctor of Philosophy at the University
of Cincinnati in the US in 1972. He was tenured
as a full-time professor at the University of
Rijeka Faculty of Engineering in 1981. He has
been a full member of the Croatian Academy
of Sciences and Arts since 1997, and has also
been a member of the College International
pour l'Etude Scientifique des Techniques de
Production Wchanique-CIRP in Paris (since
1984), a correspondent of the CIRP (19741984), president of the scientific group “Milling”
CIRP (1974-1980), a member of the Society of
Manufacturing Engineers, USA (since 1995), a
member of the Engineering Committee 29 ISO
WG 22 (since 1969), a member of the Croatian
Association of Science of Manufacturing (since
1993) and was president of the Association of
Yugoslav Science of Manufacturing Institutions
(1986-1987)
Elso Kuljanić developed the optimization
method for the process of material treatment
that Dr. Herman applied in Volkswagen
Werke. The majority of his research was
carried out within the domestic industry and
applied a part of his method’s results. This
increased productivity and competitiveness
of domestic industry. He is the author of
approximately 100 scientific papers, mostly
published in leading world scientific journals
or in monographs of renowned international
congresses. Following the invitation of
the National Research Council-Board on
Manufacturing and Engineering Design he
participated in a US-based project entitled
“Vision 2020-the Manufacturing Enterprise” in
1998.
In the 1991 – 1993 time period, while he was
the University of Rijeka Rector, he made every
effort to promote and increase the University’s
image and visibility:
• Suggested and organized a ceremony on
the occasion of the 360th anniversary of
higher education in Rijeka (1993), where the
first President of the Republic of Croatia, Dr.
Franjo Tuđman, was in attendance.
• In order to motivate students towards
higher achievements, he established the
University Club of Excellency “4 plus” for
high-achieving students.
• Established the University of Rijeka Science
Forum.
• In order to create better working standards
within the framework of the University of
Rijeka, he obtained the building at the
address of Trg braće Mažuranića 10 for the
Rectorate and the former military area of
the Yugoslav People’s Army on Trsat for the
development of the University Campus.
• In order to improve the University’s image,
he introduced togas and initiated the
tradition of painting Rectors’ portraits.
He is the founder and presiding member of
the International Conference on Advanced
Manufacturing Systems and Technology
AMST that is held throughout Europe. He
is the recipient of the “Nikola Tesla” Award
(1977) and the City of Rijeka Award (1988).
PROF. DR. SC. KATICA IVANIŠEVIĆ
PROFESSOR EMERITUS
Rektor od 1993. do 1998.
Filozofski fakultet u Rijeci
Katica Ivanišević je rođena 11. siječnja 1935.
u Omišlju na otoku Krku. Osnovnu je školu
završila u Rijeci, a maturirala u gimnaziji na
Sušaku. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani
(Slovenija) diplomirala je Engleski jezik i
književnost i Talijanski jezik i književnost.
Tijekom studija je kao najbolji student dobila
stipendiju Filozofskoga fakulteta u Ljubljani
i studirala na King's College u Londonu i u
Perugi na Facolta' per gli stranieri. Pohađala
je Seminar za američke studije u Salzburgu
(Austrija), studirala je u Sjedinjenim Američkim
Državama i stekla diplomu American Culture
and Language Institute u New Yorku.
Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani
magistrirala je 1977. godine temom Generacija
beatnika u djelima Jacka Kerouaca, a 1981.
godine obranila je doktorsku disertaciju
Klasična boema i generacija beatnika i odraz
u književnim djelima njihovih prethodnika te
stekla doktorat literarnih znanosti.
Nakon diplomiranja radila je kao profesor
engleskoga jezika u osnovnoj školi i na
Radničkom sveučilištu u Rijeci, a od 1974.
do 1978. godine kao predavač za englesku i
američku književnost na Pedagoškoj akademiji
u Rijeci na studijskoj grupi Engleski jezik i
književnost. Od 1978. godine na Pedagoškom
fakultetu u Rijeci predavala je kolegij Svjetska
književnost na studijskoj grupi Hrvatski jezik i
književnost. Kolegij Svjetska knjitevnost predavala
97
je također i na Pedagoškom fakultetu u Puli na
studijskoj grupi Talijanski jezik i književnost.
U znanstvenoistraživačko zvanje višega
znanstvenog suradnika za područje filologije,
odnosno zvanje docenta birana je 1981.
godine, a u znanstvenoistraživačko zvanje
znanstvenoga savjetnika, odnosno u zvanje
redovitoga profesora 1984. godine. Potvrda
izbora u zvanje redovitoga profesora izvršena
je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1990.
godine. Do umirovljenja bila je profesor na
Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Osim objavljivanja knjiga, znanstvenih i stručnih
radova te recenzija književnih djela prof. dr. sc.
Katica Ivanišević sudjelovala je na velikom broju
međunarodnih i domaćih simpozija, kongresa,
savjetovanja i književnih tribina.
Dobitnica je Nagrade Grada Rijeke za
ostvarenja na polju književne kritike.
Kao gostujući profesor dr. sc. Katica Ivanišević
birana je za kolegij Američka književnost
na Universita' degli studi di Udine, Facolta'
di letterature straniere (Italija) i European
Graduate School in Maastricht (Nizozemska).
Kao gostujući profesor održala je predavanja
i na sveučilištima u Trstu, Londonu, Rimu,
Skoplju te na Međunarodnom sveučilišnom
centru u Dubrovniku.
Bila je predsjednica Županijskoga doma
Sabora Republike Hrvatske do njegova
ukinuća 2001. godine.
U riječkoj akademskoj zajednici prof. dr. sc.
Katica Ivanišević obavljala je sljedeće dužnosti:
Prof. dr. sc. Stipan Jonjić
(Medicinski fakultet u Rijeci)
• prodekan Pedagoškoga fakulteta u Rijeci
(1982.-1984.);
• predstojnik Filološkoga odjela Pedagoškoga
fakulteta u Rijeci (1984.-1986.);
• dekan Pedagoškoga fakulteta u Rijeci
(1986.-1988.);
• prorektor Sveučilišta u Rijeci (1989.-1993.);
• rektor Sveučilišta u Rijeci (1993.-1998.).
Kao aktivni istraživač sudjelovala je u
znanstvenim projektima: Komparativna
98
ispitivanja pojava u svjetskoj i hrvatskoj
književnosti 19. i 20. stoljeća, Književnopovijesna,
književnoteorijska i komparatistička istraživanja
hrvatske književnosti na Jadranu i Hrvatska
književnost u dijaspori.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Marčelo Dujanić
(Ekonomski fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Ivan Katavić
(Tehnički fakultet u Rijeci)
PROFESSOR EMERITUS
KATICA IVANIŠEVIĆ, Ph.D.
Rector 1993 - 1998
Faculty of Humanities and
Social Sciences in Rijeka
Katica Ivanišević was born on January 11th,
1935 in Omišalj on the island of Krk. She
completed primary school in Rijeka, and
graduated from Sušak Grammar School. She
graduated in English Language and Literature
and Italian Language and Literature at the
Faculty of Humanities and Social Sciences in
Ljubljana (Slovenia). During her studies, she
was granted a scholarship of the University
of Ljubljana Faculty of Humanities and Social
Sciences as valedictorian thus earning the
opportunity to study at the renowned King's
College in London and at the Perugia Facolta'
per gli stranieri. She attended the Workshop
for American Studies in Salzburg (Austria),
studied in the US and obtained a degree from
the American Culture and Language Institute
in New York.
She obtained her Master’s degree from the
University of Ljubljana Faculty of Humanities
and Social Sciences in 1977 on the topic of
The Beat Generation in the Works of Jack
Kerouac. She defended her doctoral thesis
entitled The Classic Bohemian and the
Beat Generation and the Reflection of their
Predecessors in Literature in 1981.
She was tenured as full-time professor in
1984. Confirmation of tenure was carried out
at the University of Rijeka Faculty of Pedagogy
in 1990. She was a professor at the Faculty of
Humanities and Social Sciences in Rijeka until
retirement. Professor Katica Ivanišević, Ph.D.
held the following posts within the Rijeka
academic community:
• Vice-Dean of the Faculty of Pedagogy in
Rijeka (1982-1984);
• Head of the Department of Philology at the
Faculty of Pedagogy in Rijeka (1984-1986);
• Dean of the Faculty of Pedagogy in Rijeka
(1986-1988);
• Vice-Rector of the University of Rijeka
(1989-1993);
• Rector of the University of Rijeka (19931998).
She was an active participant in numerous
scientific projects. In addition to publishing
books, scientific papers, and reviewing
literary works, Professor Katica Ivanišević
participated in a large number of international
and domestic symposiums, congresses and
literary forums. She is the recipient of the City
of Rijeka Award for her achievements in the
field of literary criticism.
She held office as President of the House of
Counties of the Republic of Croatia, until its
termination in 2001.
PROF. DR. SC. DANILO PAVEŠIĆ
PROFESSOR EMERITUS
Rektor od 1998. do 1999.
Medicinski fakultet u Rijeci
Danilo Pavešić roden je 1931. godine u
talijanskoj Gorizii.
Godine 1949. završio je gimnaziju na
Sušaku i upisao Medicinski fakultet u
Ljubljani, na kojemu je diplomirao 1956.
Od 1958. do 1960. radi na Zavodu za
patologiju i patološku anatomiju Medicinskog
fakulteta u Rijeci u svojstvu honorarnog
asistenta za predmet Patološka anatomija i
histologija, a istovremeno predaje i na školi
za medicinske sestre primaljskog smjera
predmete Anatomija i Patološka anatomija.
Specijalistički staž iz ginekologije i opstetricije
obavio je u Bolnici "Sušak", 1963. položio
je specijalistički ispit na Ginekološkoj klinici
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.
Godine 1974. obranio je doktorsku disertaciju
na Medicinskom fakultetu u Rijeci; 1975.
izabran je u zvanje izvanrednog profesora;
postavljen je na mjesto predstojnika Klinike
za ginekologiju i porodništvo u KBC-u Sušak;
1981. izabran je u zvanje redovitog profesora
za predmet Ginekologija i opstetricija
na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u
Rijeci; 1985. imenovan je predstojnikom
Katedre za ginekologiju i porodništvo
Medicinskog fakulteta u Rijeci i predstojnikom
novosagrađene Klinike za ginekologiju i
porodništvo, a na ovim je funkcijama ostao
do umirovljenja.
99
Od 1995. do 1999. bio je dekan Medicinskog
fakulteta u Rijeci; od 1998. do 1999.
vršitelj dužnosti rektora Sveučilišta u Rijeci.
Umirovljen je 1999. godine.
Profesor Pavešić autor je i suautor brojnih
znanstvenih i stručnih radova te udžbenika
iz ginekologije i porodništva. Sudjelovao je
u izvođenju poslijediplomske nastave na
Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Aktivno je sudjelovao na domaćim i svjetskim
kongresima iz ginekologije i porodništva. Član
je više znanstvenih i stručnih udruga, a bio je
potpredsjednik Ginekološke sekcije Hrvatskoga
liječničkog zbora. Član je i International
Federation of Gynecology and Obstetrics.
Za svoj znanstveni i stručni rad dobio je više
nagrada i priznanja. Između ostalih, dobitnik
je i Srebrnog grba Grada Rijeke, a odlikovan
je i Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera
Boškovića.
Profesor Pavešić educirao je brojne stručnjake
iz ginekologije i opstetricije, liječnike na stažu i
specijalizante opće medicine. Bio je voditeljem
u više doktorskih i magistarskih radova. Kao
pročelnik Klinike i Katedre za ginekologiju i
porodiljstvo poticao je znanstveni i stručni
razvoj svojih suradnika i njihova napredovanja
u u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja.
Kao dekan značajno je unaprijedio razvoj
Medicinskog fakulteta i funkcioniranje njegovih
službi.
Tijekom njegova mandata na Fakultetu
je napravio značajan pomak i u razvoju
infrastrukture i kadrova.
100
Danilo Pavešić bio je i vrhunski sportaš. Od 1948.
do 1949. godine bio je član juniorske državne
vaterpolske reprezentacije, od 1949. do 1950.
godine član seniorske reprezentacije, a 1953.
član studentske vaterpolo reprezentacije. Dobio
je i više odličja, nagrada i priznanja za izuzetne
uspjehe, među kojima i zlatnu medalju na Prvoj
univerzijadi 1953. godine u Dortmundu te trofej
Hrvatskoga olimpijskog odbora za životno djelo
1994. godine. Od 1991. godine predsjednik
je Športskog društva "Primorje 08"; odgovorni
je urednik Sušačke revije (glasila za društvena
zbivanja Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka i
Gorskog kotara) od 1993. godine
Prorektori:
Prof. dr. sc. Milena Peršic
(Hotelijerski fakultet u Opatiji)
Prof. dr. sc. Josip Bmić
(Tehnički fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Mladen Križ
(Medicinski fakultet u Rijeci)
PROFESSOR EMERITUS
DANILO PAVEŠIĆ, M.D., Ph.D.
Rector 1998 - 1999
Faculty of Medicine in Rijeka
Danilo Pavešić was born in 1931 in Gorizia, Italy.
He graduated from Grammar School in 1949 and
enrolled in the Faculty of Medicine in Ljubljana,
which he completed in 1956. From 1958 to
1960 he worked at the Institute of Pathology and
Pathological Anatomy at the Faculty of Medicine
in Rijeka as a part-time assistant professor. He did
his specialist internship in the field of gynaecology
and obstetrics at the Sušak Hospital, and in 1963
passed the specialist exam at the Gynaecology
Clinic of the University of Ljubljana Faculty of
Medicine. He defended his doctoral dissertation
at the Faculty of Medicine in Rijeka in 1974,
and was tenured as a full-time professor for
the course Gynaecology and Obstetrics at
the University of Rijeka Faculty of Medicine in
1981. In 1985 he was appointed as the Head
of Department of Gynaecology and Obstetrics
at the University of Rijeka Faculty of Medicine,
as well as the Director of the newly built Clinic
for Gynaecology and Obstetrics, and held these
functions until retirement. He was elected Dean of
Faculty of Medicine in Rijeka in the 1995 - 1999
mandate, and was acting Rector of the University
of Rijeka from 1998 to 1999, when he retired.
Professor Pavešić is the author and co-author of
numerous scientific papers as well as textbooks
on the subject of gynaecology and obstetrics.
He actively participated in domestic and world
congresses in the field of gynaecology and
obstetrics. He is a member of several scientific
and professional organizations, and was the
vice-president of the Gynaecology Section
within the Croatian Medical Association. He is
also a member of the International Federation of
Gynaecology and Obstetrics.
For his scientific and professional work he
received numerous awards and recognitions.
Among others, he is the recipient of the Silver
Coat of Arms of the City of Rijeka, and has
been decorated with the Order of Danica
Hrvatska with the image of Ruđer Bošković.
PROF. DR. SC. JOSIP BRNIĆ
Rektor od 1999. do 2000.
Tehnički fakultet u Rijeci
Prof. dr. sc. Josip Brnić rođen je 1951. u
Sv. Ivanu na otoku Krku. Osnovnoškolsko
obrazovanje završio je u Dobrinju, a gimnaziju
u Krku. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu
Rijeka 1976., magistrirao na Fakulteti za
strojništvo u Ljubljani 1983., a doktorirao na
Tehničkom fakultetu Rijeka 1988. Od 1976.
do 1990. u stalnom je radnom odnosu u RO
"Brodoprojekt" Rijeka, a od 1978. do 1990. i
u dopunskom radnom odnosu na Tehničkom
fakultetu Rijeka u zvanju asistenta za kolegij
Tehnička mehanika. Godine 1988. izabran je
za docenta, 1993. za izvanrednog profesora,
1996. za redovitog profesora, te 2000. za
redovitog profesora u trajnom zvanju. Bio
je voditelj sveučilišnog studija strojarstva,
prodekan za nastavu te dekan Tehničkog
fakulteta Rijeka u dva mandata 1994.-1996.
i 1996.-1998. Prorektor za znanstveni rad i
međunarodnu suradnju Sveučilišta u Rijeci
bio je 1998., a rektor Sveučilišta u Rijeci bio je
od 1. ožujka 1999. do 3. listopada 2000. Od
2001. obnaša dužnost predstojnika Zavoda za
tehničku mehaniku Tehničkog fakulteta Rijeka.
Kao znanstvenik djeluje u području
elastomehanike i plastomehanike,
viskoplastičnosti, eksperimentalne mehanike,
mehanike loma / oštećenja, optimizacije
konstrukcija i metode konačnih elemenata.
Generalno uzevši, njegova se znanstvena
istraživanja u spomenutim područjima mogu
svrstati u dvije bitne skupine od kojih se jedna
101
odnosi na numeričku analizu konstrukcija,
a druga na eksperimentalnu analizu
ponašanja materijala pri sniženim i povišenim
temperaturama.
Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti od 1997., ponovno izabran 2008.,
redoviti je član Hrvatske akademije tehničkih
znanosti. Bio je dopredsjednik Društva za
mehaniku Hrvatske te predsjednik istoga
društva u podružnici Rijeka. Član je u više
od 60 međunarodnih znanstvenih komiteta i
organizacijskih odbora. Bio je član Matičnog
povjerenstva za izbore u znanstveno-nastavna
zvanja iz područja tehničkih znanosti te član
Stručnog povjerenstva Odbora za dodjelu
državnih nagrada za znanost Sabora Republike
Hrvatske za područje tehničkih znanosti.
Bio je član Nacionalnog vijeća za znanost
Republike Hrvatske (2005-2008; 2009-2012) te
predsjednik Područnog znanstvenog vijeća za
tehničke znanosti (2005-2008; 2009-2012).
Izabran je u počasno zvanje Honorary
Professor na Henan Polytechnic University i u
zvanje Consulting Professor na Harbin Institute
of Technology, Kina.
Znanstveno se usavršavao na više institucija
od kojih se izdvajaju: International Centre for
Mechanical Sciences, Udine, 1990. i 1991.,
Faculty of Mechanical Engineering, Brno,
1995. i 1996., Vienna University of Technology,
2000. itd.
Objavio je više od 200 znanstvenih radova
u međunarodnim i domaćim znanstvenim
časopisima, zbornicima međunarodnih i
domaćih znanstvenih kongresa te više od
102
50 stručnih radova. Napisao je 10 knjiga. Od
publiciranih radova njih više od 45 publicirano
je u časopisima (inozemnim) indeksiranim u
Current Contentsu (37) te 10 u časopisima
indeksiranim u Science Citation Index.
Održao je velik broj pozvanih predavanja
u Harbinu, Guilinu, Tai-Yuanu, Jiaozuou,
Zhengzhouu, Brnu, Budimpešti, Beču,
Bangaloreu, Pekingu, Temišvaru itd. Radio je
na brojnim znanstvenim projektima što ih je
financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije
Republike Hrvatske te na stručnim projektima.
Bio je više puta mentor za doktorske disertacije,
magistarske i diplomske radove. Uveo je
više kolegija u nastavu poslijediplomskoga
znanstvenog studija, sveučilišnih i stručnih
studija strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike.
Izradio je recenzije za više knjiga, znanstvenih
članaka u znanstvenim časopisima indeksiranim
u CC-u te znanstvenih projekata. Profesor je
na doktorskom studiju Strojarskog fakulteta u
Slavonskom Brodu.
Unaprijedio je znanstveni i nastavni rad na
Zavodu za tehničku mehaniku Tehničkoga
fakulteta Rijeka. Uložio je velik trud u nabavku
najmodernije opreme za eksperimentalna
istraživanja kao što je kompjutorski upravljani
sustav za ispitivanje statičke čvrstoće i puzanja
materijala Zwick Z-400E, sustav za ispitivanje
deformacija konstrukcija Hottinger Baldwin
Messtechnik DMCplus, uređaj za mjerenje
tvrdoće, uređaj za ispitivanje dinamičke
čvrstoće materijala konstrukcija (Shimadzu),
mikroskop itd. te u nabavku najsuvremenije
kompjutorske opreme i softverske podrške
za numeričko modeliranje, strukturnu analizu i
optimizaciju konstrukcija.
Na Tehničkom je fakultetu nositelj kolegija
na doktorskom studiju (MKE čvrstih tijela i
optimizacija konstrukcija, Elasomehanika i
plastomehanika), kolegija na sveučilišnom
diplomskom studiju (Čvrstoća konstrukcija
II, MKE, Optimalni dizajn konstrukcija),
sveučilšnom preddiplomskom studiju (Statika,
Čvrstoća konstrukcija I).
Za svoj je rad dobio sljedeće nagrade, priznanja
i odlikovanja: Nagradu Grada Rijeke 1994.
za stvaralački rad i stvaralaštvo, odlikovanje
predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje
Tuđmana - Red Danice hrvatske s likom Ruđera
Boškovića, za poseban doprinos znanosti,
1995., Državnu godišnju nagradu za znanost
za značajno znanstveno dostignuće u području
tehničkih znanosti, 1997., Special Award of OIAV
(Österreichischer Ingienieur und Architeckten
Verein) and DAAAM International for Significant
Contribution in the Field of Engineering,
Excellence in Science and International
Academic and Scientific Cooperation in Middle
European Region within the Framework of
Danube Adria Association for Automation &
Manufaturing and Austrian Society of Engineery
and Architect, 1998., Zahvalnicu za osobni
doprinos modernizaciji Strojarskog fakulteta u
Slavonskom Brodu, 1999., Jubilarnu plaketu
1999. za osobiti doprinos radu i razvitku
Hrvatske udruge proizvodnog strojarstva,
Nagradu Zaklade Sveučilišta u Rijeci za
znanstveni rad u području tehničkih znanosti,
2004., 2nd Prize Zwick science Award, Ulm,
2009., Nagradu Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti za najviša znanstvena postignuća
u Republici Hrvatskoj u području tehničkih
znanosti, 2010., Nagradu za životno djelo
Zaklade Sveučilišta u Rijeci, 2012.
U svome je rektorskom mandatu od 1. ožujka
1999. do 3. listopada 2000. uspostavio
brojne kontakte i suradnju sa sveučilištima
u Krakovu (Poljska), Rostocku (Njemačka),
Gazi, Ankari, Istanbulu i Bursi (Turska),
Santiagu (Čile), a i dalje je održavao izuzetno
dobru suradnju sa sveučilištima u Ljubljani,
Mariboru, Brnu, Budimpešti, Trstu, Temišvaru
itd. te sa sveučilištima u Zagrebu, Splitu
i Osijeku. Također je tijekom rektorskog
mandata sudjelovao u radu Njemačke
rektorske konferencije te posjetio brojna
sveučilišta u Turskoj, Mađarskoj, Češkoj,
Austriji itd. Zalagao se za znanstveno-nastavni
i tehnološki napredak svih članica Sveučilišta.
Sa svojim je suradnicima pokrenuo inicijativu
za otvaranje Muzičke akademije i Akademije
likovnih umjetnosti te se zalagao za osnivanje
Prirodoslovno-matematičkog odjela. Tijekom
mandata otvoreni su i pojedini novi studiji na
članicama Sveučilišta, a više je umirovljenih
profesora birano u zvanje professor emeritus..
Prorektori:
Prof. dr. sc. Zoran Mrša
(Tehnički fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Marija Turk
(Filozofski fakultet u Rijeci)
Prof. dr. sc. Milena Peršic
(Fakultet za turistički i hotelski
menadžment u Opatiji)
103
PROFESSOR JOSIP BRNIĆ, Ph.D.
Rector 1999 - 2000
Faculty of Engineering in Rijeka
Professor Josip Brnić was born on March
31st, 1951 in St. Ivan on the island of Krk.
He completed his primary school education
in Dobrinj, and graduated from the “Čedo
Žic” Grammar School in Krk. He obtained
a degree in engineering from the Faculty of
Engineering in Rijeka in 1976, his Master’s
degree at the Faculty of Mechanical
Engineering in Ljubljana in 1983, and
his doctoral degree from the Faculty of
Engineering in Rijeka in 1988 in the field of
numerical structural construction analysis. He
was tenured in 1996, obtaining permanent
tenure as of 2000.
He held the post of Vice-Dean for Teaching
and Learning and held office as Dean of
the Faculty of Engineering in Rijeka for two
terms 1994-1996 and 1996-1998. He was
the Vice-Rector of Science and International
Relations at the University of Rijeka in 1998,
and was the Rector of the University of Rijeka
from March 1st, 1999 to October 3rd, 2000.
He has been an associate member of the
Croatian Academy of Sciences and Arts since
1997 and a part-time member of the Croatian
Academy of Engineering Sciences since
1994. He is a member of over 60 international
scientific committees and associations.
He gained additional training and education at
various institutions, to name a few of the
104
most important: the International Centre
for Mechanical Sciences, Udine, 1990 and
1991, the Faculty of Mechanical Engineering,
Brno, 1995 and 1996, Vienna University of
Technology, 2000, etc.
He published over 150 scientific papers in
international and domestic scientific journals,
collections from international and domestic
congresses. He has written 6 books, one of
which is in English, published in Budapest.
He received the following awards,
recognitions and decorations for his work:
the City of Rijeka Award in 1994, the Dr.
Franjo Tuđman Award – the Order of Danica
Hrvatska with the image of Ruđer Bošković
for his contribution to science in 1995,
the National Annual Award for Science for
significant scientific achievements in the field
of engineering sciences in 1997, the Special
Award of OIAV (Osterreichischer Ingienieur
und Architeckten Verein) and the DAAAM
International for Significant Contribution in the
Field of Engineering, Excellence in Science
and International Academic and Scientific
Cooperation in Middle European Region
within the Framework of Danube Adria
Association for Automation & Manufaturing
and Austrian Society of Engineery and
Architect, 1998, a Scroll of Honour for his
personal achievement in the modernisation
of the Faculty of Mechanical Engineering in
Slavonski Brod in 1999, the Jubilee Plaque
in 1999 for his remarkable contribution to
the work and development of the Croatian
Industrial Engineering Association.
AKADEMIK DANIEL RUKAVINA
PROFESSOR EMERITUS
V. d. rektor od 2000. do 2001.
Rektor od 2001. do 2009.
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Daniel Rukavina rođen je 22. veljače 1937.
u Sarajevu. Medicinski fakultet završio je u
Zagrebu 1962. godine, a od 1. veljače 1962. bio
je asistent na Zavodu za fiziologiju i imunologiju
Medicinskog fakulteta u Rijeci. Doktorirao
je 1971., a 1972.-1973. boravi u SAD-u
(Southwestern Medical School, Dallas, Tx),
kao Fulbrightov stipendist na poslijedoktorskim
istraživanjima. Za redovitoga profesora Fiziologije
i imunologije izabran je 1982. godine.
Više od četvrt stoljeća predstojnik je Zavoda
za fiziologiju i imunologiju (1977.-2003.), koji
je izgradio u uglednu organizacijsku jedinicu
Medicinskoga fakulteta, široko prepoznatu u
svijetu u istraživačkom području imunologije i
transplantacije.
U tri je navrata bio prodekan za znanost
(1977.-1979.; 1987.-1990.), a u dva mandata
dekan Medicinskog fakulteta (1983.-1987.) te
predsjednik Zajednice medicinskih fakulteta
Jugoslavije (1985.-1988.).
Tijekom njegova dekanskog mandata (1983.1987.) Fakultet se široko otvorio zdravstvenoj
službi šire regije, proširena je sistematizacija i
značajno je demokratiziran izbor u nastavna
zvanja. Znanstveno-nastavni potencijal
Medicinskoga fakulteta povećan je sa 153
na 246 nastavnika, otvorena su četiri nova
redovita stručna studija za zdravstvene djelatnike
(inženjeri laboratorijskog i radiološkog smjera,
više medicinske sestre i fizioterapeuti). Izvršena
je i reforma poslijediplomskih studija i definirano
15 poslijediplomskih usmjerenja. Otvorene
su nastavne baze Medicinskoga fakulteta u
Medicinskom centru Pula i bolnicama u Velom
Lošinju i Crikvenici. Značajno je unaprijeđena
znanstvena infrastruktura i izgrađen novi vivarij za
uzgoj laboratorijskih glodavaca. To je omogućilo
da se rad u vivariju organizira na najsuvremenijim
principima (uzgoj genetički "čistih" sojeva) što je
i dalo jedan od temelja za današnji vrlo uspješan
razvoj istraživačkoga rada.
Za v. d. rektora izabran je 2000. godine, a
od 2001. godine tijekom dva mandata bio je
rektor Sveučilišta u Rijeci (2001.-2009.). U dva
navrata (2001.-2002. i 2007.-2008.) biran je
za predsjednika Rektorskoga zbora hrvatskih
Sveučilišta. Redoviti je član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti (od 2000.) te Akademije
medicinskih znanosti Hrvatske (1990.).
Svojim znanstvenim, stručnim, nastavničkim,
organizacijskim i društvenim radom akademik
Rukavina dao je izniman doprinos u više
područja. Najveći je doprinos dao u području
kliničke imunologije i transplantacije, a naročito u
području reprodukcijske imunologije, u kojem je
postigao i najvišu svjetsku prepoznatljivost.
Znanstvenoistraživački i stručni publicistički opus
sastoji se od 838 naslova, od kojih su : teze - 2;
izvorni znanstveni radovi - 244 (167 CC radova);
kritički pregledi - 18; poglavlja u knjizi - 14;
uredništvo u knjigama i CC časopisima - 12;
rasprave - 5; enciklopedijski članci - 3; prijevodi
(poglavlja u udžbenicima) - 24; udžbenici
105
(poglavlja) - 15; ostalo - 22; sažetci priopćenja
na domaćim i inozemnim skupovima - 480 (55
sažetaka u CC časopisima). U znanstvenoj bazi
Web of Knowledge radovi su do 2012. godine
citirani 1513 puta, a h-index iznosi 20.
Za svoj znanstveni i cjelokupni rad akademik
Rukavina je dobio više od 60 visokih nagrada
i priznanja, a među njima i najviše državne
nagrade i brojne međunarodne od kojih ističemo:
"Ruđer Bošković" (1985.); Grada Rijeke (1987.);
Unije fizioloških društava Jugoslavije (1988.);
HAZU (1998.); "Ante Šercer" - AMZH (2000.);
Povelju Japanskoga (2000.) i Američkoga
društva za reprodukcijsku imunologiju (2006.);
Blackwell Munksgaard Award (2008.) - najviša
nagrada American Society for Reproductive
Immunology za globalni doprinos razvoju
istraživačkog područja (28th Annual Meeting
American Society for Reproductive Immunology,
11.-14. lipnja 2008. godine, Chicago, USA;
obrazloženje objavljeno u American Journal of
Reproductive Immunology, Vol. 60, 379-382,
2008). Počasni je doktor Univerziteta «Kiril i
Metodij» u Skopju (2007.), zaslužni profesor
Univerziteta u Mariboru (2006.) i professor
emeritus Sveučilišta u Rijeci (2010). Prvi je
počasni član udruge Alumni MedRi (2007.) i prvi
počasni član Udruge za razvoj visokog školstva
"Universitas" (2009.). Nositelj je Ordena zasluga
za narod sa srebrnom zvijezdom (dodjelilo
Predsjedništvo SFRJ - 1980.) i Odlikovanja "Red
Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića"
(dodijelio predsjednik RH), za osobit doprinos
znanosti i obrazovanju u Hrvatskoj.
Nagradu za životno djelo dodijelili su mu: Sabor
106
RH (2004.), Hrvatska gospodarska komora
za doprinos "izgradnji Hrvatske kao društva
temeljenog na znanju"("Zlatna kuna" 2009.),
Primorsko-goranska županija (2010.) i Grad
Rijeka (2012.). U obrazloženjima za nagrade
ističe se između ostalog da je izgradio najveću
i najkvalitetniju znanstvenu školu u Hrvatskoj
izvan Zagreba. Pod njegovim mentorstvom
izrađeno je 60 magistarskih i doktorskih teza,
a njegovi su učenici (više od 40 sveučilišnih
nastavnika) na samom vrhu među hrvatskim
znanstvenicima u području biomedicine. Mnogi
su od njih predstojnici zavoda, katedri i klinika,
dekani i prodekani, ravnatelji bolnica i rektori s
visokim znanstvenim ugledom, a neki su među
najprepoznatljivijim hrvatskim znanstvenicima.
Akademik Rukavina bio je predsjednik
organizacijskoga i znanstvenoga odbora na dva
kongresa Svjetskoga društva za reprodukcijsku
imunologiju (2001. i 2007.). Bio je predsjednik
organizacijskoga i znanstvenoga odbora na
deset međunarodnih kongresa iz imunologije,
reprodukcije, imunoloških aspekata trudnoće
i transplantacijske imunologije, te organizator i
uvodničar u 5 radionica na svjetskim i europskim
kongresima. Održao je po pozivu 8 plenarnih
predavanja na svjetskim i europskim kongresima
te 15 plenarnih predavanja na domaćim i 25 na
međunarodnim kongresima. Po pozivu održao
je 26 predavanja na najpoznatijim sveučilištima u
SAD-u, Europi i Japanu (Verona, Chicago, Miami,
Milano, Uppsala, Liverpool - UK, Boston - Harvard
Medical School, Buffalo, Bristol - UK, Pečuh,
Trst, Graz, Prag, Birmingham - Alabama - USA,
Lebanon - New Hampshire - USA, Nishinomya Japan, Toyama - Japan i Tokai - Japan).
Član je uredničkih odbora i recenzent u brojnim
međunarodnim časopisima te recenzent
znanstvenih projekata za nacionalne zaklade
za znanost Irske i Mađarske, te Ministarstvo
zdravstva Republike Češke. Bio je član komiteta
za izbor nastavnika na Rosalind Franklin
University u Chicagu (SAD), sveučilištima u
Grazu (Austrija) i Kreti (Grčka).
Od 1975. godine glavni je istraživač na
projektima i programima koje financira
Ministarstvo znanosti RH. Od 1977. do
1990. koordinator je svih istraživačkih
programa Medicinskoga fakulteta u području
imunologije i transplantacije, a 1986.1990. koordinator istraživačkih programa
u području "Transplantacijska i klinička
imunologija" u Hrvatskoj. Od 1988. do 1990.
nositelj je istraživanja u Rijeci na projektu
"Dobijanje i proizvodnja monoklonskih
antitijela za medicinsku upotrebu i za
potrebe naučno-istraživačkog rada", koji je
financirao Savezni komitet za naučni rad
SFRJ, a od 1988. do 1992. glavni istraživač
na znanstvenoistraživačkom programu za
istraživanje imunomodulacijskih funkcija PGM-a,
koji je financirala PLIVA, Zagreb.
Glavni je istraživač na više međunarodnih
projekata, od kojih ističemo: ALIS projekt
(1994.-1997. sa Sveučilištem u Liverpoolu);
NIH (Bethesda, SAD) projekt "Pathophisiology
of perforin expression in autoimmunity and
transplantation" (1995.-1999. sa Sveučilištem
u Miamiu) te projekt u okviru FP6 programa
(Network of Excellence - "Embryo implantation
control - EMBIC") koji je od 2004. do 2008.
financirala Europska komisija, a u kojem je
grupa akademika Rukavine u mreži centara
izvrsnosti bila jedina izvan EU. Aktualni je
voditelj znanstvenoistraživačkoga projekta
i voditelj znanstvenoga programa u kojem
su četiri projekta, koje financira Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta. Brojna su
članstva i aktivnosti u znanstvenim udrugama.
Bio je predsjednik Hrvatskoga društva
fiziologa (1999.-2002.) i tajnik Unije fizioloških
društava Jugoslavije (1971.-1973.). Prvi je
predsjednik Alpe Adria Society for Immunology
of Reproduction (1994.-1997.) i član Savjeta
International Coordination Committee for
Immunology of Reproduction (1982.-1990.), te
predsjednik Europske federacije za imunologiju
i reprodukciju (1999.-2001.). Bio je predsjednik
(2004.-2007.) i počasni je predsjednik (2007.)
Svjetskoga društva za reprodukcijsku imunologiju
(ISIR). Počasni je član europskog (2012.) i
svjetskog (2001.) društva za reprodukcijsku
imunologiju. Bio je član "Task force for continuing
medical education in Europe" Svjetske federacije
za medicinsku edukaciju (1988.-1992.), član
Savjeta European University Association - EUA
(2001.-2003.), član Advisory Board UNIADRION
- Zajednica sveučilišta jadranskog i jonskog
područja (2001.-2004.). Kao predstavnik HAZU
bio je član u European Medical Research Council
(2003.-2005.) i njegovoj ekspertnoj grupi za
"Open Access in Biomedical Research" (2011.2013.). Od 2002. do 2009. član je Nacionalnoga
vijeća za konkurentnost Hrvatske, a 2002.-2003.
v. d. ravnatelja i ravnatelj Zaklade Sveučilišta
u Rijeci. Od 2012. član je Odbora za dodjelu
državnih nagrada za znanost Sabora RH.
107
Kao rektor značajno je pridonio izrastanju
Sveučilišta u Rijeci u suvremeno europsko
istraživačko sveučilište. U tom razdoblju (2000.2009.) na Sveučilištu u Rijeci implementiran
je Bolonjski proces, uveden sustav
obrazovnih ciklusa (preddiplomski, diplomski
i poslijediplomski), reformirani su nastavni
programi i usklađeni s europskim prostorom
(EHEA i ERA), izgrađen sustav za kvalitetu
i sustav mobilnosti nastavnika, studenata i
administrativnoga osoblja.
Otvoreni su brojni novi studiji u okviru postojećih
fakulteta te osnovani novi fakulteti (Učiteljski
fakultet, Akademija primijenjenih umjetnosti).
Napravljen je velik iskorak u razvoju prirodnih
znanosti kroz jačanje znanstvenoga potencijala
i osnivanje četiriju sveučilišnih odjela (Fizika;
Matematika; Informatika; Biotehnologija).
Znanstveni potencijal Sveučilišta povećan je za
preko 400 znanstvenika (povećanje od 52%),
a na Sveučilište je primljeno više desetaka
istaknutih znanstvenika iz zemlje i svijeta (35
znanstvenika iz hrvatske dijaspore).
Od 2000. godine akademik Rukavina je
pokretač i koordinator svih aktivnosti na
izgradnji Sveučilišnoga kampusa na Trsatu.
Ostvario je pri tome vrlo usku i konstruktivnu
suradnju i koordinaciju s Vladom RH, Gradom
Rijekom i Primorsko-goranskom županijom.
Time je značajno pridonio da svi prihvate
stav da je izgradnja Kampusa conditio sine
qua non za razvoj suvremenoga sveučilišta.
Izgrađeni su objekti za Filozofski i Učiteljski
fakultet, Građevinski fakultet, sveučilišne odjele
prirodnih znanosti i biotehnologiju i studentski
108
restoran, a preuređeni objekti vojarne za potrebe
Akademije primijenjenih umjetnosti i Znanstvenotehnologijski park.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Goran Kalogjera
(Filozofski fakultet)
Prof. dr. sc. Zdravko Lenac
(Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci)
Prof. dr. sc. Pero Lučin
(Medicinski fakultet)
Prof. dr. sc. Jože Perić
(Fakultet za menadžment u
turizmu i ugostiteljstvu)
PROFESSOR EMERITUS
DANIEL RUKAVINA, M.D., Ph.D.
Acting Rector 2000 - 2001
Rector 2001 - 2009
Faculty of Medicine in Rijeka
Daniel Rukavina was born in 1937 in Sarajevo.
In 1962 he graduated from the University of
Zagreb Faculty of Medicine, and became an
assistant lecturer at the Institute of Physiology
and Immunology at the University of Rijeka
Faculty of Medicine. He obtained his doctoral
degree from the University of Zagreb in 1971. In
the 1972 – 1973 time period he was selected
as a Fulbright Scholar at the Southwestern
Medical School within the Department of Cell
Biology (prof. Rupert Billingham, Dallas, USA).
He became an assistant professor in 1973,
and an associate professor in 1976, gaining full
tenure in 1981. He was Head of the Institute for
Physiology and Immunology in 1977, and during
the 1977 - 1979 and 1987 – 1990 time periods
respectively, he was Vice-Dean of Science and
Research, and was elected Dean of the Faculty
of Medicine in the 1983 – 1987 mandate. He
was the President of Yugoslav Medical Faculties
Association from 1985 to 1988.
As Dean he significantly expanded the
systematization of the Faculty of Medicine,
reformed the postgraduate study programme
and opened 13 new study programmes. He
was the founder and Head of the following
postgraduate study programmes: Clinical
Immunology and Experimental and Clinical
Transplantation. From 1989 to 1997 he was an
Adjunct Professor of Pathology at the University
of Pittsburgh Medical School in the US.
He has been a full member of the Croatian
Academy of Medical Sciences, and a full
member of the Croatian Academy of Sciences
and Arts (the HAZU) as of 2000; in 2000 he
was elected as acting Rector, and in 2001 for
the Rector of the University of Rijeka. In the
2001-2002 time period, he was the President of
the Croatian Universities Rectors’ Association;
a member of the UNIADRION Advisory Board,
and a member of the Council of the European
University Association (EUA) since 2002; a
member of the Senate (corresponding expert)
of the University of Maribor Faculty of Medicine;
a member of the Scientific Council for Peace
and Human Rights within the HAZU, as well as
a member of the National Council for Croatian
Competitiveness since 2002.
Awards and recognitions: in 1970 the Silver
Plaque of the City of Rijeka; in 1985 the “Ruđer
Bošković” Award of the Republic of Croatia
for his scientific contribution; 1987 the City
of Rijeka Award for his scientific contribution;
1988 the Charter and Medal of the University of
Rijeka Faculty of Medicine; 1988 the Yugoslav
Physiology Societies’ Union Award, 1998;
the Croatian Academy of Sciences and Arts
Award for the highest order of scientific and
art achievements in the Republic of Croatia for
1997 in the field of medical sciences; 1998 the
Award of the Austrian state of Carinthia for his
rich scientific opus and contribution to scientific
collaboration in the Alpe-Adria region; 2000 the
Scientific Award “Ante Šercer” of the Academy
of Medical Sciences of Croatia and Pliva Ltd. for
the best scientific work in the field of medicine
published in 1997/98 by a Croatian author;
the Tokai Medical School Association Charter,
Japan; in 2000, Japan Society for Reproductive
Immunology Charter, granted on the 15th Annual
Meeting of JSIR, Tokyo, Japan; in 2002, a Scroll
of Honour from the Faculty of Medicine for
exceptional contribution to the development of the
University of Rijeka Faculty of Medicine.
He was the organizer of the 1st Congress of
Yugoslav Immunologists (1985), an international
course in molecular biology entitled “181
Tumour Biology Training Course”, (1996), four
large international scientific meetings entitled
“Mechanisms in Local Immunity” (1990,
1994, 1996, 1998) and the world congress
“VIII International Congress of Reproductive
Immunology”(2001).
He was the first president and founder (1994)
of the Alpe-Adria Society for Immunology of
Reproduction; 1999 first president and founder
of the European Federation of Immunology and
Reproduction (EFIR); 1998 a member of the
Senate, and in 2001 the president of the world
society for reproductive immunology (International
Society for Immunology of Reproduction) in the
2004-2007 time period; the first president of the
Croatian Physiologist Society (1999); a member
of numerous international and domestic scientific
associations.
He developed collaborations and projects with
numerous esteemed scientific institutions in Europe
and the US and enabled many scholarships for
long-term training and specialization of his young
associates at top-notch world laboratories. Some
of his students have become highly prominent
young Croatian scientists.
109
PROF. DR. SC. PERO LUČIN
Rektor od 2009. do danas
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Prof. dr. sc. Pero Lučin rođen je 1962. godine
u Trogiru. Osnovnu školu i gimnaziju završio
je u Rijeci. Studij medicine završio je na
Medicinskom fakultetu u Rijeci, gdje je obranio
i doktorat znanosti. Usavršavao se na Institutu
za mikrobiologiju Sveučilišta u Ulmu te na
Institutu za higijenu Sveučilišta u Heidelbergu,
u Njemačkoj.
Od 2006. godine redoviti je profesor u trajnom
zvanju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta
u Rijeci te gostujući profesor na ostalim
hrvatskim sveučilištima.
tijela koja se bave znanstvenim i obrazovnim
politikama. Između ostalih, 2001. u Salzburgu
sudjeluje u radu Salzburškoga seminara
– Rukovođenje akademskim institucijama,
a 2006. godine na University of Georgia
Strateški menadžment sveučilišta.
Sudjelovao je u izradi više strategija, izvještaja
i važnijih dokumenata visokoobrazovne i
znanstvne politike.
Također, sudjelovao je na više od stotinu
kongresa i pozvanih predavanja.
Od 1996. godine do danas voditelj je u
trima znanstvenim projektima, a aktivno je
sudjelovao u realizaciji još triju projekata.
Dvije godine kasnije, 2008., postaje
predstojnik Zavoda za fiziologiju i imunologiju
te pročelnik Katedre za fiziologiju, imunologiju i
patofiziologiju Medicinskog fakulteta.
Koordinator je ili član u pet Tempusovih
Od 2005. do 2012. član je skupine za vođenje
pregovora s Europskom unijom, pregovarač
za poglavlja 25. (Znanost i istraživanje) i 26.
(Obrazovanje i kultura).
ostalih:
Od 2003. do 2010. obnašao je funkciju
predsjednika Upravnoga odbora Nacionalne
zaklade za znanost, visoko školstvo i
tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (NZZ),
odnosno bio je prvi predsjednik Zaklade.
2010. Nagrada Nezavisnoga sindikata
Od 1999. do 2000. godine bio je prodekan za
poslovne odnose Medicinskoga fakulteta, kada
postaje prorektor Sveučilišta za opće poslove
i poslijediplomske studije i na toj funkciji ostaje
do izbora za rektora Sveučilišta 2009. godine.
110
Sudjeluje u radu niza nacionalnih i europskih
projekata. Citiran je 2000 puta (prema Web of
Knowledge) te 2600 (prema Google Scholar).
Dobitnik je brojnih nagrada i priznaja, između
2012. Spomen medalja Sveučilišta u Mostaru
za zasluge u razvoju Sveučilišta u povodu 35.
godišnjice
znanosti i visokog obrazovanja za razvoj
sustava znanosti i visokog obrazovanja
2008. Nagrada Europskoga pokreta Hrvatska
za "Europski govor godine" u povodu Dana
Europe
2006. Nagrada Hrvatskoga studentskog
zbora "Diplomus" na Trećem hrvatskom
studentskom kongresu
1998. Državna nagrada za znanost u području
biomedicinskih znanosti za značajno znanstveno
dostignuće unutar imunologije i virologije
1996. Nagrada Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti za doprinos od osobitog i trajnog
značenja za Republiku Hrvatsku u području
medicinskih znanosti
1985. Prva nagrada Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci za najbolji studentski rad u
1985. godini.
Član je brojnih društava, udruga, tijela, radnih
skupina, povjerenstava. Između ostalih to su:
• Hrvatsko imunološko društvo,
dopredsjednik 1995. - 1999.
• Hrvatsko mikrobiološko društvo
• Hrvatsko društvo fiziologa
• Hrvatsko društvo za znanost o
laboratorijskim životinjama, dopredsjednik
1994. - 1996.
• Alumni Sveučilišta u Ulmu
• Alumni Salzburg Seminara
• American Society for Microbiology
• član Nacionalnoga operativnog tijela za
izradu Strategije obrazovanja, znanosti i
tehnologije (2012.)
• član uredničkoga odbora (Editorial
Board) časopisa Exosomics. http://www.
intechopen.com/journals/show/exosomics/
editorial-board (2012. – danas)
• član uredničkoga odbora (Editorial Board)
časopisa International Scholarly Research
Network Virology (ISRN Virology). http://
www.isrn.com/journals/virology/editors/
(2011. – danas)
predan o čemu svjedoči činjenica da je od
1992. godine bio mentor za devet diplomskih,
magistarskih i doktorskih radova.
Prorektori:
Prof. dr. sc. Goran Kalogjera
(Filozofski fakultet)
Prof. dr. sc. Pavao Komadina
(Pomorski fakultet)
Prof. dr. sc. Tonči Mikac
(Tehnički fakultet)
Prof. dr. sc. Nevenka Ožanić
(Građevinski fakultet)
Prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija
(Filozofski fakultet)
Prof. dr. sc. Damir Zec
(Pomorski fakultet)
• član uredničkoga odbora (Editorial Bord
2011-2015) časopisa World Journal of
Virology. http://www.wjgnet.com/22203249/edboard.htm (2011. – danas)
PROFESSOR PERO LUČIN, M.D., Ph.D.
• Potpredsjednik Nacionalnog vijeća za
konkurentnost. http://www.konku-rentnost
(2009. – danas)
Professor Pero Lučin, M.D., Ph.D. was born
in 1962 in Trogir, Croatia. He completed his
primary and secondary school education
in Rijeka. He graduated from the University
of Rijeka Faculty in Medicine where he also
obtained his doctoral degree.
Aktivni je znanstvenik s istraživačkim timom
koji se bavi mehanizmima unutarstaničnoga
putovanja proteina. Objavio je više od 70
znanstvenih i stručnih radova, od čega
polovicu u visokokvalitetnim znanstvenim
časopisima, bio je urednik desetak knjiga i
održao brojna predavanja.
Mentorstvo i podizanje znanstvenoga
podmlatka područja su rada kojima je iznimno
Rector since 2009 to present
University of Rijeka Faculty of Medicine
He specialized at the Institute of Microbiology
at the University of Ulm, as well as at the
Institute for Hygiene in Heidelberg, Germany.
He has been employed as a tenured professor
since 2006 at the University of Rijeka Faculty
of Medicine and works as a guest lecturer at
other Croatian universities.
111
In 2008 he became the Head of the Institute
of Physiology and Immunology and the Head
of the Chair of Physiology, Immunology and
Pathophysiology at the Faculty of Medicine.
In the 2005 – 2012 time period he was a
member of the EU Group, a negotiator for
Chapter 25 (Science and Research) and 26
(Education and Culture).
In the 2003 – 2010 time period he held office
as President of the Board of Directors of the
Croatian Science Foundation (the CSF), i.e.,
he was the Foundation’s first President.
In the 1999 – 2000 time period he worked as
Vice-Dean of Business Affairs at the University
of Rijeka Faculty of Medicine, and held as
office as the University of Rijeka Vice-Rector
for General Affairs and Postgraduate Study
Programmes, where he stayed until he was
elected as the University of Rijeka Rector in
2009.
He is a participant in activities within several
national and European entities dealing with
scientific and research policies. Among others,
he attended the Salzburg Seminar in 2001
– Management of Academic Institutions, as
well as a course in Strategic Management
of Universities in 2006 at the University of
Georgia, USA.
He participated in the formulation of several
strategies, reports and significant documents
in regard to higher education and scientific
policies.
Furthermore, he participated in over a hundred
congresses and invited lectures.
112
Since 1996 until present he has been the
leader in three scientific projects, and an
active participant in three more.
He is either the coordinator or member of five
Tempus projects. He has been cited 2000
times (as per Web of Knowledge), or 2600
times (as per Google Scholar).
He is the recipient of many awards and
acknowledgments, including:
2012 – The Commemorative Medal of the
University of Mostar for his work towards the
development of the University on the occasion
of its 35th anniversary.
2010 – The Independent Syndicate of
Science and Higher Education Award for
advancements in the fields of science and
higher education.
2008 – The European Movement Croatia
Award for the “European Speech of the Year”
on the occasion of the “Europe Day”.
2006 – The “Diplomus” Croatian Student
Council Award given to him during the Third
Congress of Croatian Students.
1998 – The National Science Award
for Biomedicine for his distinguished
achievements in the fields of immunology and
virology.
1996 – The Croatian Academy of Science and
Art Award for his distinguishing contribution to
increasing the prominence of the Republic of
Croatia in the field of medicine.
1985 – The first award given by the Faculty of
Medicine at the University of Rijeka for best
students’ work in the year 1985.
He is a member of numerous societies,
associations, work groups, and committees,
among which are:
• The Croatian Immunology Society, vicepresident (1995-1999)
• The Croatian Microbiology Society
• The Croatian Society of Physiologist
• The University of Ulm Alumni
• The Salzburg Seminara Alumni
• The American Society of Microbiology
2012 – Present: member of the National
Operative Body responsible for developing
the Strategy for Education, Science and
Technology.
2009 – Present: member and Vice – President
of the National Competitiveness Council.
He is the head scientist of a research team
dealing with the issue of the mechanism of
intercellular protein transfer. He published
more than 70 scientific papers, half of
which were issued in respected scientific
publications. He was the editor of 10 books
and has held many lectures.
He is dedicated to training young scientist
and mentoring their work. His educational
tendencies can be seen in his excessive work
with students.
Since 1992, he has been a mentor to nine
graduate, post-graduate and doctoral papers
students.
113
Sastavnice
Započela je s radom
1. studenoga 2005.
godine, a povijest
Akademije započinje
još 1963. godine kada
je na Pedagoškoj
akademiji u Rijeci
osnovan Odsjek za
likovne umjetnosti
Akademija primijenjenih
umjetnosti prva je i
jedina u Hrvatskoj
takve vrste, čiji su
studiji koncipirani po
modelu konzultativnoistraživačke nastave
bazirani na primijenjenoj
i likovnoj umjetnosti
AKADEMIJA PRIMIJENJENIH
UMJETNOSTI
Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta
u Rijeci osnovana je odlukom Senata
Sveučilišta u Rijeci u prosincu 2004. godine,
a započela je s radom 1. studenoga 2005.
godine kao nova sastavnica Sveučilišta u
Rijeci.
Povijest Akademije započinje još 1963.
godine kada je na Pedagoškoj akademiji
u Rijeci osnovan Odsjek za likovne
umjetnosti. Godine 1978. dvogodišnji je
studij prerastao u četverogodišnji, a nastavio
se izvoditi na Pedagoškome fakultetu,
odnosno Filozofskome fakultetu u Rijeci te
na novoosnovanoj Akademiji primijenjenih
umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Završetkom
studija studenti su stjecali naziv profesor
likovne kulture.
Studijski su programi u potpunosti usuglašeni
s Bolonjskim procesom, prilagođeni novim
reformskim smjernicama i sustavom ECTS
bodova, što otvara vrata Europe i svijeta za sve
studente Akademije. Posebno se to odnosi na
sustav izbornih predmeta, fleksibilnost studija,
interdisciplinarnu nastavu i međufakultetsku
ponudu predmeta. Čitav studij temelji se na
modelu konzultativne i istraživačke nastave
s izrazito naglašenom komponentom
individualnoga pristupa studentima.
Početkom akademske 2005./2006. godine
započelo je izvođenje preddiplomskih
sveučilišnih studija Likovne pedagogije i
Primijenjenih umjetnosti u četverogodišnjem
116
trajanju, a od akademske 2009./2010.
godine izvode se diplomski sveučilišni studiji
Likovne pedagogije i Primijenjenih umjetnosti
u jednogodišnjem trajanju. Od akademske
2013./2014. godine izvodi se preddiplomski
studij u trajanju od tri godine i diplomski studij
u trajanju od dvije godine. Uz dosadašnja dva
diplomska studijska programa, od 2013./14.
godine pokrenut je novi diplomski studij
Medijskih umjetnosti i praksi.
Profesori s međunarodnim referencama,
umjetnici i povjesničari umjetnosti, kroz
obrazovanje i rad u suvremeno opremljenim
predavaonicama, kiparskim radionicama,
radionicama za obradu drva, keramiku,
litografiju, duboki i visoki tisak te sitotisak,
nude usvajanje temeljnih znanja s područja
likovnih umjetnosti, kao i specijalističkih
kompetencija iz stručnih područja primijenjenih
umjetnosti.
U skladu s vlastitim željama studenti mogu
dio studija provesti u inozemstvu, u sklopu
Erasmusova programa mobilnosti što ga
financira Europska unija, na inozemnim
institucijama s kojima Akademija primijenjenih
umjetnosti ima sklopljen Erasmusov ugovor o
suradnji.
Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta
u Rijeci je umjetnička akademija čiji su
studiji koncipirani po modelu konzultativnoistraživačke nastave bazirani na primijenjenoj i
likovnoj umjetnosti. Sustav izbornih predmeta,
fleksibilnost studija i interdisciplinarna nastava
prilagođeni su individualnim interesima
studenata, ali i novim potrebama našega
i međunarodnoga tržišta rada. Nadalje,
Akademija na temelju Ugovora o međunarodnoj
suradnji ostvaruje razmjenu nastavnika
i studenata te organizaciju i provođenje
zajedničkih umjetničkih i stručnih projekata.
Nastavnicima i studentima Akademije na
raspolaganju je knjižni fond smješten u
prostoru knjižnice Filozofskoga fakulteta u
Rijeci, koji prelazi u područnu knjižnicu na
području Kampusa.
ODSJECI
• Odsjek za likovnu umjetnost
• Odsjek za primijenjene umjetnosti
KATEDRE
• Katedra za crtanje
• Katedra za grafiku
• Katedra za kiparstvo
• Katedra za medijske umjetnosti i prakse
• Katedra za slikarstvo
• Katedra za teorijske i opće predmete
THE ACADEMY
OF APPLIED ARTS
The University of Rijeka Academy of Applied
Arts was founded by a Decision of the
University of Rijeka Senate in December 2004,
and began its activities on November 1st, 2005
as a new member institution of the University
of Rijeka. The history of the Academy can be
traced back to 1963 when the Department
117
of Fine Arts was founded at the Academy
of Pedagogy. In 1978 the two-year study
programme was extended into a four-year
study programme. Since its foundation, study
programmes were carried out at the former
Faculty of Pedagogy (today’s Faculty of
Humanities and Social Sciences) in Rijeka, and
at the newly founded Academy of Applied Arts.
118
EKONOMSKI FAKULTET
After the implementation of the Bologna
process, the Academy has carried on with its
educational work in Art Education and created
another study programme entitled Applied Arts.
In the academic year 2005/2006 undergraduate
university studies of Art Education and
Applied Arts, lasting four years, were offered
to students. Starting with the academic year
2009/2010, another study programme was
introduced – the graduate university study of Art
Education and Applied Arts.
Ekonomski fakultet u Rijeci osnovan je
sredinom 1961. godine u sastavu Sveučilišta
u Zagrebu. Osnivanjem Sveučilišta u Rijeci
godine 1973. Fakultet je postao njegovom
članicom. Fakultet započinje izvođenjem
nastave 1. studenog 1961. godine školujući
ekonomske stručnjake za potrebe, prije svega,
gospodarstva primorske i istarske regije.
Izvodila su se tri usmjerenja: pomorstvo,
vanjska trgovina te turizam i ugostiteljstvo.
Nakon nekoliko izmjena nastavnog plana
te poslije pripajanja Više ekonomske škole
ugostiteljskog smjera u Opatiji Fakultet se
akademske godine 1969./1970. organizira u
četiri odjela: Odjel za pomorstvo i saobraćaj,
Odjel za industriju, Odjel za ugostiteljstvo i
turizam te Odjel za strane jezike.
The Academy has been located in the new
building of the University Campus Trsat since
October 2006, where conditions have been
achieved for the implementation of study
programmes. The Academy of Applied Arts at
the University of Rijeka is the first and only art
academy in the Republic of Croatia of its kind,
its study programme designed according to
the consultative – research model of teaching
based on Applied and Fine Arts. Elective
courses, flexibility of its study programmes
and interdisciplinary courses have been
designed with the aim of meeting individual
interests and needs of students as well as
satisfying the requirements of both domestic
and international labour markets.
Akademske godine 1971./1972. Fakultet
u suradnji sa Strojarskim fakultetom i
Višom pomorskom školom u Rijeci osniva
Međufakultetski studij za pomorski promet.
Akademske godine 1972./1973. osniva se
u njegovu sastavu i Pravni studij. Prema
zakonskim uvjetima svaki se odjel mogao
ustrojiti kao samostalan fakultet te je
sredinom sedamdesetih godina Ekonomski
fakultet aktivno pripomogao osnivanju triju
novih fakulteta: Hotelijerskog fakulteta u
Opatiji 1973. godine, Pravnog fakulteta
u Rijeci 1975. godine te Fakulteta za
pomorstvo i saobraćaj u Rijeci 1977. godine.
U to vrijeme Fakultetu se pripaja Ekonomski
institut (kasnije zavod) Rijeka.
U skladu s tadašnjim zakonskim smjernicama,
akademske 1973./1974. godine Ekonomski
fakultet u Rijeci, Hotelijerski fakultet
Opatija i Ekonomski zavod Rijeka, sklapaju
Samoupravni sporazum o osnivanju radne
organizacije – Sveučilišnoga centra za
ekonomske i organizacijske znanosti u
Rijeci (SCEOZ). Viša ekonomska škola „Dr.
Mijo Mirković” Pula pristupila je SCEOZ-u
1979. godine. Godine 1984./1985. SCEOZ
se transformira u Institut za ekonomiju
i organizaciju u Rijeci u čijem sastavu
ostaju OOUR-i: Ekonomski fakultet Rijeka,
Hotelijerski fakultet Opatija i Studij ekonomije
i turizma “Dr. Mijo Mirković” Pula. Narednih
godina, izmjenama Zakona o visokim
učilištima, sve su se članice Instituta
osamostalile pa i Ekonomski fakultet postaje
samostalna institucija. Godine 1991. Fakultet
u svom sastavu formira Znanstvenoistraživački
centar kao posebnu ustrojbenu jedinicu.
Akademske godine 1996./1997. Fakultet
jača svoju nastavnu djelatnost osnivanjem
Nastavnog centra za izvanredni studij u
Umagu i Gospiću, a naredne godine Nastavni
centar u Umagu prelazi u Buje. Fakultet je
akademske godine 1999./2000. osnovao i
Nastavni centar u Bjelovaru, a akademske
godine 2006./2007. radom započinje Nastavni
centar Fakulteta u Senju. Nastavni centri u
Senju i Bujama ugašeni su pa akademske
godine 2008./2009. Fakultet osniva nastavni
centar u Karlovcu.
Od akademske godine 2005./2006.
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci izvodi
sveučilišne studijske programe usklađene s
Bolonjskom deklaracijom za studij Ekonomije i
Poslovne ekonomije. Pri izradi novih studijskih
programa Fakultet se odlučio za model 3+2+3,
tako da studenti nakon tri godine studiranja
na preddiplomskom studiju stječu sveučilišnu
izobrazbu, nakon dvije godine dodatnoga
diplomskog studija magisterij te nakon tri
godine poslijediplomskoga doktorskog studija
doktorat znanosti. Prijelaz na model 3+2+3
zasniva se na međunarodnim iskustvima,
a također uključuje i bogato iskustvo pri
izvođenju poslovnoga i ekonomskoga
dodiplomskog i poslijediplomskog obrazovanja
koje se stjecalo već dugi niz godina na
Ekonomskom fakultetu u Rijeci.
Sredinom
sedamdesetih godina
Ekonomski fakultet je
aktivno pripomogao
osnivanju triju novih
fakulteta: Hotelijerskog
fakulteta u Opatiji
1973. godine, Pravnog
fakulteta u Rijeci 1975.
godine te Fakulteta za
pomorstvo i saobraćaj
u Rijeci 1977. godine
Osim visokog obrazovanja, Fakultet izvodi
i znanstvenoistraživački i visokostručni
rad. U okviru ove djelatnosti posebno je
važna međunarodna suradnja koju Fakultet
ostvaruje kroz razne oblike suradnje s brojnim
međunarodnim visokoškolskim institucijama.
Važan je segment znanstvenoistraživačke
djelatnosti i izdavačka djelatnost u okviru koje
Fakultet izdaje stalnu ediciju Zbornik radova –
Časopis za ekonomsku teoriju i praksu. Važno
je istaknuti i individualni rad znanstvenonastavnih djelatnika koji samostalno ili u
suautorstvu objavljuju svoje radove u domaćim
i stranim znanstvenim i stručnim časopisima.
Potvrda je znanstvene i stručne djelatnosti
Fakulteta i to da je Fakultet uspješno izradio
četrdesetak znanstvenih projekata koje je
financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa Republike Hrvatske te dvjestotinjak
stručnih studija, elaborata, seminara,
skupova i ostalih znanstvenoistraživačkih
119
aktivnosti za potrebe gospodarstva i lokalne
uprave i samouprave. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa u 2007. godini odobrilo
je za financiranje čak 17 projekata Fakulteta,
od kojih je 9 u okviru dvaju prijavljenih
programa Fakulteta.
Godine 2001. Fakultet se preselio na novu
adresu I. Filipovića 4, zadržavši nekoliko
učionica i kabineta na prijašnjoj adresi u
Vukovarskoj ulici 58. Novu zgradu je Fakultet
dobio u koncesiju od Grada Rijeke na 50
godina bez plaćanja najamnine. Zgrada je
obnovljena sredstvima MZOŠ, Grada Rijeke,
Primorsko-goranske županije, a i Fakultet
je svojim sredstvima sudjelovao u obnovi.
Zgrada je prilagođena potrebama izvođenja
programa visokoškolske naobrazbe i trajno
zadovoljava potrebe Fakulteta.
Ekonomski fakultet u Rijeci provodi
znanstvena i razvojna istraživanja, posebice
programe od strateškoga interesa za
Republiku Hrvatsku te na njima utemeljeno
preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko
obrazovanje. Sve zadaće Fakulteta ostvaruju
se u skladu s potrebama održivoga razvoja
gospodarstva i društvene zajednice u kojoj
djeluje. Fakultet donosi strateške i razvojne
odluke o akademskim pitanjima, o profiliranju
znanstvenih istraživanja, o financijskom
poslovanju i pravnom prometu, o investicijama
i razvojnim planovima te u nastupu prema
vanjskim partnerima u znanstvenim
djelatnostima i visokom obrazovanju.
Fakultet kroz studijske programe,
programe cjeloživotnog učenja, suradnju
120
s gospodarstvom, mobilnost unutar
međunarodne akademske zajednice i
dodatne izvannastavne aktivnosti studentima
omogućava profesionalni rast i razvoj s ciljem
uspješnog zapošljavanja i konkurentnosti u
dinamičnom gospodarskom okruženju. Fakultet
se zalaže za integriranost u europski prostor
visokoga obrazovanja i europski istraživački
prostor te pružanje snažne potpore razvoju
gospodarstva. Integriranost se očituje kroz
konkurentnost studijskih programa, razmjenu
studenata, akademskoga i administrativnoga
osoblja, zajedničke međunarodne studijske i
istraživačke projekte. Potpora gospodarstvu
ostvaruje se kroz osmišljavanje gospodarstvu
korisnih obrazovnih programa, kroz zajedničke,
obostrano korisne istraživačke projekte te
intenzivno uključivanje studentskih kapaciteta.
Fakultet će biti prepoznat kao poželjna i
pouzdana visokoobrazovna institucija, partner
gospodarstvu, ostalim domaćim i inozemnim
znanstvenim i obrazovnim institucijama i
studentima.
Akademske godine 2010./2011. Ekonomski
fakultet u Rijeci je proslavio 50. obljetnicu svoga
djelovanja. Tijekom pedeset godina neprekidne
izobrazbe kadrova u polju ekonomije
na Fakultetu je 3.475 polaznika završilo
stručne studije, 7.771 student diplomirao na
predbolonjskim studijima, 1.374 polaznika
završilo preddiplomski studij, 134 studenta
diplomiralo na diplomskom studiju, magistriralo
je 284 polaznika znanstvenih poslijediplomskih
studija i 121 polaznik specijalističkih
poslijediplomskih studija te je 119 doktoranada
steklo zvanje doktora znanosti.
121
Od 2005. godine Ekonomski Fakultet u
Rijeci, u suradnji s Katedrom Jean Monnet
Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
kontinuirano organizira Međunarodnu ljetnu
školu „International Environment and European
Integration“. Cilj Ljetne škole jest širenje znanja o
integracijskome procesu u Europi. Program se
Škole razvija u suradnji s lokalnom zajednicom,
uspješnim hrvatskim tvrtkama te domaćim i
inozemnim institucijama. Nastava se održava
na engleskome jeziku i uključuje radionice
te posjete hrvatskim tvrtkama i institucijama.
Predavači dolaze s priznatih hrvatskih i europskih
sveučilišta te ostalih relevantnih institucija.
Od 2005. godine
Ekonomski Fakultet
u Rijeci, u suradnji s
Katedrom Jean Monnet
Sveučilišta u Rijeci,
kontinuirano organizira
Međunarodnu ljetnu
školu „International
Environment
and European
Integration“, a cilj
Ljetne škole jest
širenje znanja o
integracijskome
procesu u Europi
Djelatnost knjižnice Ekonomskoga fakulteta
prvenstveno je namijenjena potrebama
studenata i nastavnika fakulteta, ali je isto tako
otvorena za korištenje svim ostalih članicama
Sveučilišta. Knjižnica se sastoji od čitaonice sa
30 radnih mjesta, dva ureda za osoblje knjižnice,
te spremišta za pohranu knjiga i časopisa.
Knjižni fond se sastoji od knjiga, doktorskih
disertacija, magistarskih i diplomskih radova,
časopisa i elektroničke građe. U obradi građe i
radu s korisnicima koristi se računalni program
Crolist, a zapisi se mogu pregledavati putem
online kataloga knjižnice. Sukladno dogovoru
s Ministarstvom znanosti i Sveučilištem u Rijeci
korisnicima je omogućen pristup različitim
bazama podataka relevantnim za njihov rad kao
što su EBSCO, JSTOR, EcoLit, Science Citation
Index Expanded i drugi. Najveći dio fonda sadrži
djela iz područja ekonomije, ali se u nabavi
građe vodi računa da se fond nadopunjuje i
značajnim naslovima iz drugih područja kao
što su sociologija, pravo, filozofija, politika i sl.,
a također se redovito nadopunjuje i referentna
literatura (enciklopedije, rječnici, leksikoni i sl.).
Osim na hrvatskom jeziku, velik dio knjiga je na
engleskom jeziku, a zastupljene su i publikacije
na talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku.
Ekonomski fakultet u Rijeci bit će institucija
koja se kontinuirano usavršava, mijenja,
poboljšava s aspekta studijskih programa,
istraživanja i kadrova.
KATEDRE
• Katedra za teorijsku ekonomiju
• Katedra za nacionalnu ekonomiju i razvoj
• Katedra za međunarodnu ekonomiju
• Katedra za ekonomiku i politiku EU
• Katedra za financije i bankarstvo
• Katedra za ekonomiku poduzeća
122
• Katedra za računovodstvo
• Katedra za marketing
• Katedra za menadžment i organizaciju
• Katedra za kvantitativnu ekonomiju
• Katedra za statistiku
• Katedra za informacijske znanosti
• Katedra za strane jezike
• Multidisciplinarna katedra
• Katedra za kineziologiju
THE FACULTY OF ECONOMICS
The Faculty of Economics was founded in
mid-1961 as a member institution of the
University of Zagreb. Once the University
of Rijeka was founded in 1973, the Faculty
became its member. In 1971/72 the Faculty
established an inter-faculty study program of
maritime traffic, in collaboration with the Faculty
of Mechanical Engineering and the Higher
Maritime School in Rijeka. In 1972/73 studies
of law were incorporated into the Faculty’s
organisation. According to legal requirements,
each department could be established as an
independent school, so in the mid-seventies the
Faculty of Economics actively contributed to the
establishment of three new schools: the Faculty
of Hospitality in Opatija (in 1973), the Faculty
of Law in Rijeka (in 1975) and the Faculty of
Maritime Science and Traffic in Rijeka (in 1977).
At that time, the Faculty of Economics merged
into the Institute of Economics in Rijeka. In
accordance with legal directives, in the academic
year 1973/74 all three faculties jointly formed
a Centre for Economic and Organisational
Sciences in Rijeka, joined by the Higher School
of Economics “Dr. Mijo Mirković” Pula in 1979.
In 1984/85 the Centre was transformed into the
Institute of Economics and Organisation in Rijeka.
''During the following years, all the members of
the Institute became independent institutions.
Thus in 1991 the Faculty of Economics formed a
research centre as an individual unit.
In 1996/97 the Faculty extended its educational
activities by establishing the Teaching Centre
for Special Studies in Umag and Gospić. I''In
the following year, the Teaching Centre in
Umag moved to Buje. In 1999/00 the Faculty
founded a teaching centre in Bjelovar and in
2006/07 a teaching center was opened in
Senj. In 2008/09 teaching centers in Senj and
Buje were closed, so the Faculty established a
teaching center in Karlovac.
Since 2005/06 the University of Rijeka
Faculty of Economics carries out university
study programmes in line with the Bologna
Declaration.
In addition to higher education, the Faculty
carries out scientific and research work.
As a part of this activity, international
cooperation of the Faculty stands out as
a particularly important segment which is
growing and developing through various
forms of cooperation with many international
universities and institutions. Another important
segment of the Faculty’s scientific research
work is its publishing activity through
continuous editions of Proceedings - Review
of Economics and Business.
In 2010/11 the Faculty of Economics in Rijeka
celebrated its 50th anniversary. Over fifty
years of continuous teaching in the field of
economics, 3475 students who completed
professional studies, 7771 students graduated
at the pre-Bologna study programs, 1374
students finished bachelor study programs,
134 students graduated at the master level,
284 finished the postgraduate scientific study
programmes, 121 the postgraduate specialist
study programmes and 119 doctoral students
gained their PhD title.
Every year since 2005, the Faculty of
Economics and the Jean Monnet Chair of
the University of Rijeka have organized the
International Summer School entitled “The
International Environment and European
Integration“. The goal of the Summer School
is to broaden the knowledge of students of
economics, law and other related studies
on the basics of the economic integration
process in Europe (focusing on Croatia and
South-East Europe) and to point out the
advantages and challenges of economic
integration in everyday life. The Summer
School program is developed in cooperation
with the local community, successful Croatian
companies, domestic and foreign institutions.
Since 2011/12 the University of Rijeka Faculty
of Economics offers a 3-year university
undergraduate study programme in Business
Economics - International Business (view
study curricula), which from 2014/15 will
be extended to additional 2-year university
master study in International Business.
123
Fakultet za
menadžment u
turizmu i ugostiteljstvu
jedina je sveučilišna
ustanova u
Republici Hrvatskoj
u potpunosti
usmjerena
na edukaciju
rukovodećih
kadrova u
hotelijerstvu i
turizmu te na
znanstveni razvoj
kadrova u istom
području
Fakultet za
menadžment u
turizmu i ugostiteljstvu
Fakultet za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu jedina je sveučilišna ustanova u
Republici Hrvatskoj u potpunosti usmjerena na
edukaciju rukovodećih kadrova u hotelijerstvu
i turizmu te na znanstveni razvoj kadrova u
istom području. Zadaća djelatnika Fakulteta,
koja iz toga proizlazi, jest pedagoškim i
znanstvenim radom sudjelovati u realizaciji
novoga razvojnog modela hrvatskoga turizma.
Povijest Fakulteta započinje 1960. godine
osnivanjem Više ekonomske škole
ugostiteljskoga smjera, koja 1969. godine
prerasta u Odjel za ugostiteljstvo i turizam
(specijalistički četverogodišnji sveučilišni studij)
Ekonomskoga fakulteta u Rijeci. Godine
1974. Odjel za ugostiteljstvo i turizam postaje
Hotelijerski fakultet Opatija, suvremena
visokoškolska institucija za izobrazbu kadrova
u hotelijerstvu i turizmu, koja nudi programe
dodiplomskoga, poslijediplomskoga i
doktorskoga studija.
Fakultet u svojem sastavu broji 7 zavoda i 20
katedri, te izvodi sljedeće studijske programe:
• preddiplomski sveučilišni studij,
• diplomski sveučilišni studij,
• poslijediplomski specijalistički studij,
• doktorski studij,
• programi cjeloživotnog obrazovanja.
Kvaliteta sadržaja i duljina studijskih programa
124
u potpunosti su usklađeni s Bolonjskom
deklaracijom i s već poznatim studijima ove
vrste u Europi te izrađeni prema zahtjevima
suvremenoga tržišta rada. Na Fakultetu je
uspostavljen Europski sustav za prijenos i
prikupljanje studijskih bodova (ECTS), koji
omogućava lako čitanje i uspoređivanje studijskih
programa i primijenjen je na svim tipovima
studijskih programa koji se izvode. Fakultet
je razvio međunarodno lako prepoznatljivu
konačnu klasifikaciju časti First Class Honours
Degree, sustav za mjerenje ishoda učenja.
Svojim studentima omogućava učenje na
daljinu (distance learning), kao i posjedovanje
elektroničkog indeksa, čime se pridružio popisu
svjetski poznatih i priznatih sveučilišta koji u
edukaciji koristi suvremene proizvode za ocjenu i
evidenciju ishoda učenja studenata.
Polazeći od izgrađenoga sustava za prijenos i
prikupljanje studijskih bodova (ECTS) Fakultet
je stvorio polazne pretpostavke za mobilnost
studenata i nastavnika te uvođenje sustava
cjeloživotnoga obrazovanja. Pored toga
Fakultet organizira i bienalnu znanstvenu
konferenciju ToSEE. Fakultet je danas
nositelj mnogobrojnih znanstvenih i stručnih
projekata u zemlji i inozemstvu te organizator
znanstvenih i stručnih konferencija te okruglih
stolova. Među najznačajnijima je tradicionalna
Hotelska kuća, bijenalna znanstveno-stručna
konferencija kontinuirano organizirana od
1972. godine, a koja danas nosi naziv Tourism
and Hospitality Industry: Novi trendovi u
turističkom i hotelskom menadžmentu.
Fakultet je izdavač mnogobrojne vrijedne
literature iz područja turizma i ugostiteljstva,
među kojom posebno mjesto zauzima časopis
Tourism and Hospitality Management.
Istraživanja nastavnika i suradnika Fakulteta
za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu
prezentiraju se na brojnim znanstvenim i stručnim
skupovima i objavljuju u znanstvenim i stručnim
časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Njeguje
se intenzivna suradnja s poslovnim sustavima u
hotelsko-turističkome gospodarstvu u kojima se
rezultati istraživanja neposredno primjenjuju.
Fakultet za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu nastavlja tradiciju koja je bila
prisutna od njegova osnutka, kada je naglasak
stavljan na međunarodnu suradnju sa srodnim
institucijama, a temeljeno na tezi da izučavanje
turizma mora počivati na globalnim načelima.
Upravo kroz spoznaje o najboljoj praksi dolazi
do usvajanja svjetskih obrazovnih standarda,
a kao poticaja izvrsnosti u znanstvenom i
nastavnom radu Fakulteta. Posebni ciljevi
koje Fakultet ostvaruje kroz različite oblike
međunarodne suradnje jesu:
• razmjena studenata, nastavnoga i
nenastavnoga osoblja;
• aktivno uključivanje u inozemne projekte
i nastavni rad u funkciji razmjene znanja,
vještina i kompetencija, istraživanja i
upoznavanja praksi ostalih zemalja i
pozicioniranja u europskom društvu znanja;
• usavršavanje nastavnoga i nenastavnoga
osoblja;
• sudjelovanje nastavnoga osoblja na
međunarodnim kongresima i
• zajedničko objavljivanje radova.
Fakultet ima potpisane ugovore o suradnji s
mnogobrojnim visokoškolskim i istraživačkim
institucijama u inozemstvu, s kojima i ostvaruje
uspješnu suradnju različitoga intenziteta.
Radi se prvenstveno o visokoškolskim
i znanstveno-nastavnim institucijama iz
područja ekonomije, hotelijerstva i turizma.
Fakultetska je knjižnica namijenjena prije
svega nastavnicima i studentima Fakulteta,
ali i stručnjacima iz područja turizma i
hotelske industrije. Zastupljena je i građa iz
svih ostalih područja koja se izučavaju na
Fakultetu: geografija, informacijska tehnologija,
matematika, statistika, tehnologija i higijena
prehrane, ekologija, strani jezici, pravo,
politika, psihologija, sociologija, filozofija,
povijest i povijest umjetnosti. Specifičnost
ovoga fonda jest u činjenici da posjeduje
najveću zbirku knjiga i časopisa iz područja
hotelskoga menadžmenta u Hrvatskoj.
ZAVODI I KATEDRE
Zavod za turizam
• Katedra za turizam
• Katedra za marketing
Zavod za ugostiteljstvo
• Katedra za hotelijerstvo, gastronomiju i
restoraterstvo
• Katedra za organizaciju rada u ugostiteljstvu
Zavod za financije
Fakultet za
menadžment u turizmu
i ugostiteljstvu nastavlja
tradiciju koja je bila
prisutna od njegova
osnutka, kada je
naglasak stavljan
na međunarodnu
suradnju sa srodnim
institucijama, a
temeljeno na tezi da
izučavanje turizma
mora počivati na
globalnim načelima
• Katedra za financije
• Katedra za javne financije
• Katedra za kvantitativnu ekonomiju
Zavod za računovodstvo
• Katedra za računovodstvo
Zavod za menadžment
• Katedra za menadžment
• Katedra za kvalitetu i kontroling
• Katedra za upravljanje znanjem
Zavod za nacionalnu i međunarodnu
ekonomiju
• Katedra za mikro i makro ekonomiju
• Katedra za međunarodnu ekonomiju
• Katedra za međunarodna ekonomska ulaganja
125
Zavod za multidisciplinarna područja
• Katedra za logistiku i turističke resurse
• Katedra za informatiku
• Katedra za kulturno-povijesnu baštinu
• Katedra za poslovno komuniciranje
• Katedra za poslovne strane jezike
• Katedra za hranu i prehranu
The Faculty of
Tourism and Hospitality
Management
The Faculty of Tourism and Hospitality
Management in Opatija is Croatia’s only higher
education institution fully oriented towards
education for managerial positions in the
tourism and hospitality industry. Hence the
mission of the Faculty is to take part, through
teaching and research, in the realisation of
the new developmental model for Croatian
tourism and thus adequately present Croatia’s
natural attractions and cultural values.
The history of the Faculty began in 1960
with the founding of a two-year Catering
College, which transformed into Department
of Catering and Tourism in 1969. In 1974
the Department of Catering and Tourism
developed into the Faculty of Hotel
Management, Opatija, a modern university
institution for training hotel and tourism
industry staff. In November 1999 the Faculty
was registered under the new name Faculty of
Tourism and Hospitality Management, Opatija.
126
Today the Faculty carries out numerous
professional and scientific projects in Croatia
and abroad and organizes scientific and
professional conferences as well as round
table discussions. The Faculty incorporates
7 institutes and 20 departments and carries
out the following study programmes:
undergraduate university studies, graduate
university studies, postgraduate specialist
studies, doctoral studies, lifelong learning
programmes. The quality of the content and
the length of the study programmes are fully
harmonized with the Bologna declaration and
with other well-known study programmes
of this kind in Europe, and they have been
devised based on the requirements of
the modern labour market. The European
Credit Transfer System (ECTS) has been
implemented at the Faculty, which enables
easier understanding and comparisons
between study programmes and which has
been applied to all above-mentioned types
of study programmes. By introducing the
European Credit Transfer System (ECTS) the
Faculty has fulfilled the necessary conditions
for initiating student and teacher mobility and
a lifelong education programme.
The Faculty has also developed an internationally
recognized honours system for measuring
learning outcomes – First Class Honours
Degree. The Faculty enables its students’
distance learning as well as an electronic
students’ book, which puts it alongside other
internationally renowned and well-known
universities that apply modern evaluation and
learning outcome assessment products.
FILOZOFSKI FAKULTET
Povijest Filozofskoga fakulteta seže u pedesete
i šezdesete godine 20. stoljeća kada su
osnovane Viša stručna pedagoška škola (1953.)
i Pedagoška akademija u Rijeci (1960.), zatim
Pedagoške akademije u Puli (1961.) i Gospiću
(1963.). Razvoj se nastavlja prerastanjem Više
stručne pedagoške škole u Visoku industrijskopedagošku školu (1962.), potom u Fakultet
industrijske pedagogije (1972.). Udruživanjem
četiriju nastavničkih ustanova: Fakulteta
industrijske pedagogije i triju pedagoških
akademija – iz Rijeke, Pule i Gospića 1977.
nastaje Pedagoški fakultet. Pedagoški je fakultet
uz studije humanističkog i društvenog područja
baštinio studijske grupe svojih prethodnih
sastavnica poput studija fizike, matematike,
politehnike, praktične nastave, razredne nastave,
predškolskoga odgoja te likovnih umjetnosti.
Povijesni razvoj nastavlja se preimenovanjem
u Filozofski fakultet u Rijeci (27. veljače 1998.)
i kvalitativnim pomacima u visokoškolskom
obrazovanju uz povećanje broja studijskih
grupa na dodiplomskoj razini i razvoju
poslijediplomskih studija u području društvenih
i humanističkih znanosti. Postupno se
iz Filozofskog fakulteta izdvajaju studiji
predškolskoga odgoja i razredne nastave te
nastaje Učiteljski fakultet, izdvajanjem Odsjeka
za likovnu kulturu nastaje jezgra današnje
Akademije primijenjenih umjetnosti, potom se
izdvajaju studiji matematike, fizike i informatike
koji postaju sveučilišni odjeli.
Procesom izdvajanja pojedinih studijskih
grupa Filozofski fakultet postaje sastavnica
Sveučilišta u Rijeci na kojoj se obrazuju
studenti humanističkog i društvenog
usmjerenja, bez kojih je nezamislivo postojanje
modernoga sveučilišta.
Akademske 2005./2006. godine
na Fakultetu se započelo s novim
sveučilišnim preddiplomskim, diplomskim i
poslijediplomskim studijima prilagođenima
načelima Bolonjske deklaracije čime
se Filozofski fakultet u Rijeci pridružuje
jedinstvenom europskom istraživačkom i
obrazovnom prostoru. Konačno, od 10.
siječnja 2011. godine FFRi djeluje u cijelosti
na novoj lokaciji i u novim prostorima u
Sveučilišnom kampusu na Trsatu.
Studiji na Filozofskom fakultetu su
jednopremetni: Hrvatski jezik i književnost,
Psihologija, Pedagogija, Kulturologija i
Politehnika te dvopredmetni u slobodnim
kombinacijama: Hrvatski jezik i književnost,
Engleski jezik i književnost, Njemački jezik i
književnost, Talijanski jezik i književnost, Filozofija,
Povijest, Povijest umjetnosti i Pedagogija.
Preddiplomski se studiji mogu nastaviti
na diplomskoj razini, a diplomski su studiji
Filozofskoga fakulteta najvećim dijelom usmjereni
na stjecanje nastavničkih kompetencija.
Procesom izdvajanja
pojedinih studijskih
grupa Filozofski
fakultet postaje
sastavnica Sveučilišta
u Rijeci na kojoj su
obrazuju studenti
humanističkog i
društvenog usmjerenja,
bez kojih je nezamislivo
postojanje modernoga
sveučilišta
Od 10. siječnja 2011.
godine FFRi djeluje u
cijelosti na novoj lokaciji
i u novim prostorima u
Sveučilišnom kampusu
Na Fakultetu djeluju četiri doktorska
studija: Poslijediplomski znanstveni
doktorski studij “Filozofija i suvremenost”;
Poslijediplomski znanstveni doktorski studij
“Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika”;
Poslijediplomski znanstveni doktorski
studij pedagogije i Poslijediplomski
127
znanstveni doktorski studij psihologije, te
dva specijalistička studija: Poslijediplomski
specijalistički studij “Psihološko savjetovanje” i
Poslijediplomski specijalistički studij prevođenja.
Cjelokupni je nastavni i znanstveni rad na
Fakultetu organiziran unutar jedanaest
odsjeka (Odsjek za kroatistiku, Odsjek za
psihologiju, Odsjek za kulturalne studije,
Odsjek za pedagogiju, Odsjek za politehniku,
Odsjek za anglistiku, Odsjek za talijanistiku,
Odsjek za germanistiku, Odsjek za filozofiju,
Odsjek za povijest, Odsjek za povijest
umjetnosti) te jedne katedre (Katedra za
tjelesnu i zdravstvenu kulturu).
Godine 2008. osnovana je Riječka kroatistička
škola kao centar u okviru Odsjeka za
kroatistiku. Osnovana je kako bi se osiguralo
mjesto zaduženo za poučavanje hrvatskoga
jezika za strance i ovlašteno za procjenjivanje
svih razina poznavanja hrvatskoga jezika.
Na Fakultetu djeluju laboratoriji i centri:
Laboratorij elektrotehnike, elektronike i
automatike Odsjeka za politehniku, Laboratorij
za eksperimentalnu psihologiju, Centar za
ikonografske studije i Centar za obrazovanje
nastavnika.
Znanstvena djelatnost Filozofskoga fakulteta
ogleda se u nizu aktivnih nacionalnih (2013.
godine 28 projekata koje financira Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta) i međunarodnih
(2012./2013. aktivno 6, a 2013. prijavljeno
13 projekata) znanstvenih projekata, u
bogatoj izdavačkoj djelatnosti (Fakultet izdaje
sljedeće časopise: European Journal of
Philosophy, Fluminensia, IKON, Psihologijske
128
teme / Psychological Topics, Zbornik radova
Riječki filološki dani) te u organiziranju brojnih
znanstvenih skupova.
Filozofski fakultet surađuje u području znanosti
i nastave s 52 sveučilišta iz 24 države iz
Europe (Austrija, Bosna i Hercegovina,
Bugarska, Češka, Finska, Italija, Mađarska,
Makedonija, Nizozemska, Norveška,
Njemačka, Poljska, Portugal, Slovenija, Srbija,
Španjolska, Švedska i UK), Amerike (SAD i
Kanada), Afrike (Južna Afrika) i Azije (Japan,
Kina i Južna Koreja).
Knjižnica Filozofskoga fakulteta u Rijeci
organizirana je kao posebna ustrojbena jedinica
Fakulteta u kojoj se ostvaruje knjižničnoinformacijska djelatnost za potrebe svih
stupnjeva znanstveno-nastavne djelatnosti i
znanstveno-istraživačkoga i studijskoga rada.
Fond knjižnice je interdisciplinaran, primjeren
potrebama studija i znanstvenoistraživačke
djelatnosti na Fakultetu. Knjižnica ima oko
72.000 svezaka (36.000 naslova knjiga
i časopisa), od čega je 63.000 svezaka
(35.600 naslova) knjiga (priručnici, udžbenici,
zbirke, enciklopedijska izdanja, rječnici, lijepa
književnost), 471 naslov (5.703 sveska) časopisa
i novina te 857 jedinica neknjižne građe. Tekućih
naslova periodike je 150. U fond knjižnice
uključena je i Zbirka Barry Hall iz filozofije (510
svezaka). U knjižnici Filozofskoga fakulteta
smještena je i djeluje Austrijska knjižnica (oko
3.000 svezaka knjiga) uz potporu Austrijskoga
konzulata i Austrijskoga kulturnog foruma
iz Zagreba te Ministarstva vanjskih poslova
Republike Austrije.
The Faculty of
Humanities and
Social Sciences
Since its foundation in 1977, today’s Faculty
of Humanities and Social Sciences has
undergone several changes. For twenty
years it operated as the Professional College
of Education and Teacher Training College
until 1977, when the Faculty of Industrial
Education and the Teacher Training Colleges
of Rijeka, Pula and Gospić merged thus
becoming the University of Rijeka Faculty of
Education. In 1998, the Faculty of Education
was registered under the name Faculty of
Humanities and Social Sciences, as it is
known today.
The mission of the Faculty of Humanities
and Social Sciences is to provide excellence
in education to students in pursuit of
bachelor’s, master’s, and doctoral degrees in
the fields of social sciences and humanities.
In the academic year 2005/2006, educational
reforms were implemented complying with
the Bologna Declaration. The Faculty of
Humanities and Social Sciences relocated to
a new building situated within the University
Campus on Trsat in December 2010.
The Faculty of Humanities and Social
Sciences is comprised of eleven
Departments (Croatian Language and
Literature, Psychology, Cultural Studies,
Education, Polytechnics, English Studies,
German Studies, Italian Studies, Philosophy,
History, Art History)
The University Student Counselling Centre is
also located within the Faculty of Humanities
and Social Sciences.
The Rijeka Croatist School (“Riječka
kroatistička škola”) was established in
2008 within the Department of Croatian
Studies. Its main goal is to ensure and
transfer knowledge of the Croatian language
to foreign citizens and offers accredited
evaluation of knowledge level. The School
offers courses of Croatian as a second or a
foreign language. The offered courses differ
in duration (the number of classes), content,
goals and intensity. Each course correlates
language instruction with teaching about
Croatian culture and civilisation.
129
Misija je Fakulteta
da u široj zajednici
djeluje na promicanju
graditeljske struke i
osvješćivanju značenja
i vrijednosti ove
djelatnosti za održivi
razvoj u cjelini, ujedno
promičući akademska
načela i vrijednosti
te time doprinosi
razvoju Grada, regije i
Republike Hrvatske
Građevinski fakultet
Građevinski fakultet započinje s radom 1969.
godine kao Viša tehnička građevinska škola,
a 1971. je započeo studij Građevinarstva pri
Tehničkome fakultetu u Rijeci. Godine 1976.
Građevinski je fakultet počeo organizirati i
provoditi studij Građevinarstva. Zadaća je
Fakulteta kvalitetno obrazovanje građevinskih
stručnjaka i razvoj znanosti unutar
građevinarstva i srodnih područja.
Temeljem Samoupravnoga sporazuma
o promjenama u organiziranju radne
organizacije Građevinski institut donesenoga
na referendumu održanome dana 4. veljače
1991. godine Fakultet graditeljskih znanosti
Rijeka mijenja naziv u Građevinski fakultet
Sveučilišta u Rijeci. Kao takav upisan je u
sudski registar Okružnoga privrednog suda
Rijeka dana 14. svibnja 1991. godine.
Od 1994. do danas, na temelju Zakona o
visokim učilištima, Građevinski je fakultet
u Rijeci javno visoko učilište u sastavu
Sveučilišta u Rijeci koje ustrojava i izvodi
sveučilišne studije, znanstveni i visokostručni
rad u znanstvenom području građevinarstva.
Uspješnost je rada svakoga fakulteta usko
povezana s kvalitetom stručnjaka koje
obrazuje. Činjenica je da su mnogi inženjeri
koji su završili studije na Građevinskom
fakultetu Sveučilišta u Rijeci uspješni
građevinski stručnjaci u zemlji i inozemstvu.
Interes za studij građevinarstva se popravljao
s obzirom na potrebe i mogućnosti
130
zapošljavanja u obnovi i izgradnji zemlje pa je
i danas značajno veći od upisnih kapaciteta
Fakulteta.
Od akademske 2005./06. godine
u prvu se godinu studija upisuju
studenti na preddiplomski sveučilišni
studij Građevinarstvo, stručni studij
Građevinarstvo, specijalistički diplomski
stručni studij Građevinarstvo (smjer:
Graditeljstvo u priobalju i komunalni
sustavi) i poslijediplomski sveučilišni studij
Građevinarstvo te od akademske 2008./09.
na diplomski sveučilišni studij Građevinarstvo.
Sve je navedene programe odobrilo
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,
a sadržajno i koncepcijski prilagođeni su
postavkama Bolonjske deklaracije.
Od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva tijekom 2006.
godine Građevinski je fakultet u Rijeci dobio
Suglasnost za provedbu Petogodišnjeg
programa upotpunjavanja i usavršavanja
znanja diplomiranih inženjera građevinarstva
i arhitekture. Kategoriji cjeloživotnoga
obrazovanja pripada i nastavak aktivnosti
pripreme i realizacije specijalističkih
poslijediplomskih programa iz područja
građevinarstva i arhitekture.
U 44-godišnjem djelovanju na Fakultetu
je promovirano 1.348 diplomiranih
inženjera građevinarstva na sveučilišnom
dodiplomskom studiju, 1.431 inženjer
na stručnom dodiplomskom studiju,
12 magistara znanosti, 315 sveučilišnih
prvostupnika inženjera građevinarstva na
preddiplomskom sveučilišnom studiju i
magistarski radovi i disertacije nastavnika
156 magistara inženjera građevinarstva
Fakulteta.
na diplomskom sveučilišnom studiju, 124
Fakultet djeluje na načelima znanstvene
stručna prvostupnika inženjera građevinarstva
čestitosti i profesionalne etičnosti,
na stručnom studiju, 75 stručnih specijalista
akademske slobode, društvene odgovornosti
inženjera građevinarstva na specijalističkom
i jednakih mogućnosti za sve zaposlenike i
diplomskom stručnom studiju i 4 doktora
studente te prihvaća međunarodna mjerila
tehničkih znanosti na poslijediplomskom
kvalitete u ocjenjivanju svojega rada.
sveučilišnom studiju Građevinarstvo.
Fakultet različitim aktivnostima nastoji
Misija Fakulteta jest obrazovanje i
pomoći razvoju zajednice u kojoj djeluje i
usavršavanje akademskoga kadra iz
na tome temelji dio svoje prepoznatljivosti
područja građevinarstva i srodnih tehničkih
na Sveučilištu i u gradu Rijeci. Neke od
i prirodoslovnih disciplina na temelju
nedjeljivosti znanstvenoga rada i visokoga
obrazovanja. Misija je Fakulteta, također,
da u široj zajednici djeluje na promicanju
graditeljske struke i osvješćivanju značenja i
vrijednosti ove djelatnosti za održivi razvoj u
cjelini, ujedno promičući akademska načela
i vrijednosti te time doprinosi razvoju Grada,
regije i Republike Hrvatske.
aktivnosti koje se u tom cilju poduzimaju
odnose se na suradnju s odgojnoobrazovnim institucijama u Gradu kada
Kroz hravtskojapanski projekt "Risk
Identification and
Land – Use Planning
for Disaster Mitigation
of Landslides and
Floods in Croatia"
omogućeno je
opremanje dijela
laboratorija Fakulteta
te znanstveno
usavršavanja mladih
znanstvenika u Japanu
nastavnici i/ili studenti djeci predškolske i
školske dobi održavaju tematske radionice
vezane za područje njihova znanstvena
i stručna interesa, a nastavnici Fakulteta
su više puta kao predavači sudjelovali na
riječkom Festivalu znanosti.
Na Fakultetu se provode i potiču znanstvena
Knjižnjica Građevinskoga fakulteta
i stručna istraživanja iz svih područja
Sveučilišta u Rijeci sljednik je knjižnice
građevinasrtva. Od 2009. godine provodi se
Više tehničke građevinske škole od koje je
međunarodni bilateralni hrvatsko-japanski
nasljedila knjižnični fond. Prvi upis u knjigu
projekt "Risk Identification and Land – Use
inventara knjižnice datira iz 1970. godine.
Planning for Disaster Mitigation of Landslides
Vrsta građe koju knjižnica Građevinskoga
and Floods in Croatia”, a Fakultet je uključen
fakulteta posjeduje jesu: knjige iz područja
i u prijavu Sveučilišnog projekta opremanja
građevinarstva i graničnih srodnih područja
laboratorija na Kampusu na EU fondove.
koja su predmet izučavanja na Fakultetu,
Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
znanstveni i stručni, domaći i inozemni
preselio se na Sveučilišni kampus na Trsatu u
časopisi, referentna građa, diplomski radovi,
listopadu 2011. godine.
131
ZAVODI I KATEDRE
Zavod za hidrotehniku i geotehniku
• Katedra za hidrotehniku
• Katedra za geotehniku
• Laboratorij za hidrotehniku
• Laboratorij za geotehniku
Zavod za prometnice, organizaciju i
tehnologiju građenja i arhitekturu
• Katedra za prometnice
• Katedra za organizaciju i tehnologiju
građenja i arhitekturu
• Laboratorij za prometnice
Zavod za nosive
konstrukcije i tehničku mehaniku
• Katedra za nosive konstrukcije
• Katedra za tehničku mehaniku
• Laboratorij za konstrukcije
Zavod za računalno
modeliranje materijala i konstrukcija
• Laboratorij za materijale
Zavod za matematiku,
fiziku i druge predmete
• Katedra za matematiku
• Katedra za fiziku i druge predmete
132
The Faculty of
Civil Engineering
The Faculty of Civil Engineering began as the
College of Civil Engineering in 1969. In 1971 it
started its programme in Civil Engineering as
a part of the Faculty of Engineering in Rijeka
and in 1976 as an independent Faculty of Civil
Engineering. The Faculty provides high-quality
education of professionals in the area of civil
engineering and related disciplines.
In 2005 the Faculty commenced
with bachelor’s and master’s degree
study programmes in Civil Engineering
(undergraduate and graduate studies) as well
as the Vocational Bachelor and Graduate
Specialist (Coastal Constructions and
Infrastructure Systems) study programmes in
Civil Engineering. All study programmes were
designed in accordance with the Bologna
principles and accredited by the Ministry of
Science, Education and the Sport in 2005.
During its 44-year-old history 1348 students
graduated from the university programme
and 1431 students graduated from the
vocational study programme, while 12
students were awarded the title of Master
of Sciences in Civil Engineering. After the
upgrade of study programmes according to
Bologna declaration 315 Bachelors in Civil
Engineering, 156 Masters in Civil Engineering,
124 Vocational Bachelors in Civil Engineering
and 75 Specialist in Civil Engineering
graduated while 4 students was awarded the
title of Doctor of Technical Sciences.
Medicinski fakultet
Medicinski fakultet u Rijeci utemeljen je 21.
studenog 1955. i prvi je fakultet u Hrvatskoj
osnovan izvan Zagreba te je najstarija sastavnica
Sveučilišta u Rijeci. Dana 12. srpnja 1955. na
sjednici Sabora SR Hrvatske izglasan je Zakon
o osnivanju Medicinskog fakulteta u Rijeci koji
pripada Sveučilištu u Zagrebu. Početak rada
određen je za školsku godinu 1955./56. Dana
13. srpnja 1955. na sjednici Vijeća Medicinskog
fakulteta u Zagrebu prof. dr. Silvije Novak izabran
je za redovnoga profesora i v. d. dekana netom
osnovanoga Medicinskog fakulteta u Rijeci.
Od vremena svoga osnutka pa sve do danas
Medicinski fakultet u Rijeci predstavlja jedno
od glavnih žarišta medicinske znanosti i
rasadnik brojnih kvalitetnih kadrova. Na njemu
se školuje velik broj redovnih studenata koji
nakon završenoga studija uspješno obavljaju i
najodgovornije poslove u zdravstvenim i drugim
ustanovama. U proteklih više od pet desetljeća
izrastao je u visokoškolsku ustanovu zavidna
ugleda u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Medicinski fakultet paralelno obavlja i razvija
obrazovnu i znanstveno-istraživačku aktivnost.
Fakultet je započeo s radom otvaranjem nastave
na završnim godinama studija medicine. Nakon
potpunoga osamostaljenja od Medicinskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1957. godine
nastavna se djelatnost ubrzano razvija i
stalno raste broj nastavnika u nastavnome i
znanstveno-nastavnome zvanju. Godine 1961.
na Fakultetu se osniva i poslijediplomski studij, a
pored osnovnoga sveučilišnog studija Medicina
tijekom protekloga vremena pokreće se više
drugih sveučilišnih i stručnih studijskih programa.
Znanstvenoistraživačka se djelatnost započela
razvijati ubrzo nakon osnivanja Fakulteta.
Već je 1959. godine obranjen prvi doktorat
na Fakultetu. Ubrzani razvoj temeljnih
medicinskih znanosti dao je značajan doprinos
znanstvenoistraživačkome i stručnome razvoju
kliničkih medicinskih znanosti.
Koncem 70-ih godina Fakultet pokreće
stručni studij Sestrinstvo nakon kojega slijede
i drugi stručni studiji koji se i dalje izvode. Svi
studijski programi potpuno su obnovljeni u
skladu s Bolonjskim procesom 2005. g. te je
uveden ECTS sustav bodovanja. Sveučilišni
studij Organizacija, planiranje i upravljanje u
zdravstvu ustrojen je u skladu s postavkama
Bolonjske deklaracije, a nakon njega slijedio je
i stručni studij Primaljstva. Medicinski fakultet
u Rijeci najjača je znanstvenoistraživačka
institucija u Republici Hrvatskoj izvan Zagreba
i najprepoznatljivija znanstvena institucija
Sveučilišta u Rijeci.
Prvi je fakultet u
Hrvatskoj osnovan
izvan Zagreba te je
najstarija sastavnica
Sveučilišta u Rijeci
Od vremena svoga
osnutka pa sve do
danas Medicinski
fakultet u Rijeci
predstavlja jedno
od glavnih žarišta
medicinske znanosti
i rasadnik brojnih
kvalitetnih kadrova
Medicinski fakultet u Rijeci u dodiplomskoj
nastavi ima četiri sveučilišna studija. To
su studij medicine, što je njegova izvorna
djelatnost, studij dentalne medicine, studij
sanitarnog inženjerstva, te studij organizacije,
planiranja i upravljanja u zdravstvu, prvi
ovakve vrste u Hrvatskoj. Uz sveučilišne
studije fakultet danas organizira pet stručna
dodiplomska studija. To su studij sestrinstva,
studij fizioterapije, studij medicinskolaboratorijske dijagnostike, studij radiološke
tehnologije te studij primaljstva.
133
koji neposredno potiču razvoj Centra.
Medicinski fakultet
u Rijeci ima četiri
sveučilišna studija.
To su studij medicine,
što je njegova izvorna
djelatnost, studij
dentalne medicine,
studij sanitarnog
inženjerstva, te studij
organizacije, planiranja i
upravljanja u zdravstvu,
prvi ovakve vrste u
Hrvatskoj
U okviru znanstveno-nastavnih jedinica Fakulteta
djeluje više međunarodno prepoznatljivih
znanstvenih grupa koje su nositelji znanstvenih
aktivnosti. Veliki je doprinos znanstvenome
razvoju i prepoznatljivosti i dolazak nekoliko već
etabliranih znanstvenika iz inozemstva koji su
oformili svoje grupe i nastavljaju s uspješnim
radom. Osim u edukaciju znanstvenoga kadra
na Medicinskome su fakultetu uložena i značajna
sredstva u nabavu suvremene opreme te
formiranje novih laboratorija i centara.
Nastavnici Fakulteta su organizirali
mnogobrojne znanstvene kongrese i simpozije,
a neki su od njih imali najvišu međunarodnu
razinu. Znanstvenici Medicinskoga fakulteta
dobili su mnoga domaća i međunarodna
priznanja te najviše državne nagrade koje se
dodjeljuju za znanost u Republici Hrvatskoj.
Na Fakultetu već 20-ak godina djeluje vivarij za
uzgoj pokusnih životinja, s više od 50 različitih
sojeva miševa koji je 2003. godine potpuno
obnovljen i proširen, čime je omogućen uzgoj
životinja u izoliranim SPF (specific pathogen
free) uvjetima. To je bio preduvjet za uvođenje
tehnologije ciljane mutacije gena (gene
targeting) i proizvodnju transgeničnih miševa.
Vivarij 2005. g. mijenja naziv u Centar za uzgoj
i inženjering laboratorijskih miševa (LAMRI). U
tijeku je realizacija tehnološkoga projekta za
masovnu proizvodnju monoklonskih antitijela
u novoosnovanome (2005. g.) Centru za
proteomiku (CAPRI). Cilj je ovoga projekta stvoriti
kolekciju reagencija koje će omogućiti istraživanje
humanog i drugih proteoma. U sklopu FP6 i FP7
programa Europske unije odobreni su projekti
134
Osnutkom Medicinskoga fakulteta u Rijeci
1955. g. utemeljena je i knjižnica kao njegov
sastavni dio. Knjižnica tada radi u prostorijama
današnjega Kliničkoga bolničkog centra Rijeka.
U knjižničnoj se građi nalazi i vrijedna zbirka
knjiga iz 16. i 17. stoljeća (npr. Galenova djela).
Tijekom svoga postojanja fond Knjižnice se
u više navrata obogatio donacijama knjiga
umirovljenih profesora, ali i iz drugih izvora
poput donacije Škole narodnog zdravlja „Andrija
Štampar“, kao i onih inozemnih u organizaciji
Johna Petraseka (1990. g.), potom Hrvatske
bratske zajednice iz Pittsburgha (1992. g.), a
uspješna je i suradnja s organizacijom SABRE.
Knjižnična građa dijelom je smještena u glavnoj
zgradi, a dijelom raspodijeljena po sastavnicama
Medicinskoga fakulteta. Korisnicima je dostupna
svjetska literatura koju čine mnogobrojni
primarni časopisi visokoga faktora citiranosti te
najznačajniji sekundarni izvori (Index Medicus,
Science Citation Index, Current Contents).
Knjižnica prikuplja sva izdanja Medicinskog
fakulteta te magisterije i doktorate branjene
na Fakultetu. Tako nastaje fond koji odražava
intelektualni potencijal zaposlenika i ostavlja
temelje za nove generacije.
Međunarodna znanstvena suradnja, posebice
projektima, vrlo je intenzivna, a započela
je prije svega osobnim poznanstvima
djelatnika Medicinskoga fakulteta u Rijeci sa
znanstvenicima u Americi i Europi. Takvim
se projektima osiguravaju značajna sredstva
za opremu i izobrazbu znanstvenika. U
narednom je razdoblju glavni cilj poboljšanje
kvalitete obrazovanja, usklađivanje s Bolonjskim
procesom te uvođenje Fakulteta u informatičku
eru brojnim projektima informatizacije.
Znanstveni, nastavni i stručni rad na
Medicinskome fakultetu odvija se u okviru
znanstveno-nastavnih organizacijskih jedinica
kao što su: katedre, klinike, klinički zavodi,
zavodi, centri i laboratoriji. Spomenute se
organizacijske jedinice nalaze u glavnoj zgradi i
kampusu Medicinskoga fakulteta te nastavnih
baza kao što su: Klinički bolnički centar (KBC)
Rijeka, Dom zdravlja Primorsko-goranske
županije, Nastavni zavod za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije, Specijalna
klinička ortopedska bolnica Lovran, Specijalna
bolnica za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca,
pluća i reumatizma “Thalassotherapia” u Opatiji,
Istarski dom zdravlja u Labinu te Ustanova za
hitnu medicinsku pomoć u Rijeci i dr.
135
Međunarodna
znanstvena suradnja,
posebice projektima,
vrlo je intenzivna, a
započela je prije svega
osobnim poznanstvima
djelatnika Medicinskoga
fakulteta u Rijeci sa
znanstvenicima u
Americi i Europi
KATEDRE / ZAVODI / KLINIKE
• Katedra/ Klinika za neurologiju
• Katedra/ Zavod za anatomiju
• Katedra za nuklearnu medicinu
• Katedra/ Klinika za anesteziologiju,
reanimatologiju i intenzivno liječenje
• Katedra za obiteljsku medicinu
• Katedra/ Zavod za biologiju i medicinsku
genetiku
• Katedra/ Zavod za onkologiju i radioterapiju
• Katedra za oralnu medicinu i parodontologiju
• Katedra za endodonciju i restaurativnu
stomatologiju
• Katedra/Klinika za dermatovenerologiju
• Katedra za dječju stomatologiju i ortodonciju
• Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
• Katedra/ Zavod za farmakologiju
• Katedra/ Zavod za fiziku
• Katedra za fiziologiju, imunologiju i
patofiziologiju / Zavod za fiziologiju i imunologiju
• Katedra/ Klinika za ginekologiju i opstetriciju
• Katedra/ Zavod za histologiju i embriologiju
• Katedra/ Klinika za internu medicinu
• Katedra/ Zavod za kemiju i biokemiju
• Katedra/ Klinika za kirurgiju
• Katedra za kliničko-laboratorijsku
dijagnostiku
• Katedra za za ortopediju i fizikalnu medicinu
• Katedra za medicinsku informatiku
• Katedra/ Zavod za mikrobiologiju i
parazitologiju
• Katedra/ Zavod za molekularnu medicinu i
biotehnologiju
• Katedra/ Klinika za neurokirurgiju
136
• Katedra/ Klinika za oftalmologiju
• Katedra/ Zavod za opću patologiju i
patološku anatomiju
• Katedra za oralnu i maksilofacijalnu kirurgiju
• Katedra/ Klinika za ortopediju, fizikalnu
medicinu i rehabilitaciju
• Katedra za otorinolaringologiju/ Klinika za
otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata
• Katedra/ Klinika za pedijatriju
• Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu
/ Klinika za psihijatriju
• Katedra/ Klinički zavod za radiologiju
• Katedra za rehabilitacijsku medicinu
• Katedra za socijalnu medicinu i
epidemiologiju
• Katedra za stomatološku protetiku
• Katedra/ Zavod za sudsku medicinu i
kriminalistiku
• Katedra za tehnologiju i kontrolu namirnica
• Katedra/ Klinika za urologiju
• Katedra/ Klinika za zarazne bolesti
• Katedra za zdravstvenu ekologiju
• Katedra za zdravstvenu njegu
• Centar za proteomiku (CAPRI)
• Centar za uzgoj i inženjering laboratorijskih
miševa (LAMRI)
The Faculty of Medicine
The Faculty of Medicine in Rijeka was founded in
1955. It was the first faculty established outside
Zagreb and the eldest member institution of the
University of Rijeka.
The Faculty’s activities began with teaching in the final
years of medical study. After having gained complete
independence from the University of Zagreb Faculty
of Medicine in 1957, teaching activities developed
rapidly with an increasing number of academic staff
holding teaching and research positions. In 1961, a
postgraduate study was established at the Faculty,
and, along with the study of Medicine, a number of
other university and professional study programs have
been introduced since then.
Research activities began to develop soon after the
Faculty was founded. The first doctoral dissertation
was defended at the Faculty as early as 1959. Rapid
development of fundamental medical sciences
contributed significantly to research and professional
development of clinical medical sciences.
By the end of the 1970's, the Faculty introduced a
professional study of Nursing, which was followed by
other professional studies which are still performed.
All study programs were renewed in accordance
with the Bologna process in 2005, and the ECTS
evaluation system was adopted. A university study
of Organization, planning and management in health
care was designed on the principles of the Bologna
declaration, and finally a professional study of
Midwifery was established.
The Faculty of Medicine in Rijeka is the strongest
research institution in the Republic of Croatia outside
Zagreb and the most widely recognized research
institution of the University of Rijeka.
Several internationally recognized research teams
within research and teaching units of the Faculty are
leaders of research activities. A major contribution to
research development and recognition was provided
by the return of several established scientists from
abroad who formed their groups and continue
their successful work. The Faculty of Medicine has
invested significantly in the education of research and
academic staff, as well as in modern equipment and
the establishment of new laboratories and centres.
The Faculty of Medicine has organized numerous
scientific congresses and symposia, and, some of
them at the highest international level. The researchers
of the Faculty of Medicine were granted many
Croatian and international awards and the highest
state science awards of the Republic of Croatia.
137
Pomorski fakultet u
Rijeci nalazi korijene
svoga djelovanja još
od 1866. godine
Pomorski fakultet
Pomorski fakultet u Rijeci nalazi korijene
svoga djelovanja još od 1866. godine kada
je u Rijeci u zgradi riječke bolnice počela
s radom austro-ugarska Vojna pomorska
akademija, koja je djelovala sve do 1914.
Sa zadaćom poticanja
pomorske orijentacije
Republike Hrvatske
i stalnim radom
na usavršavanju
znanstveno-nastavnih
procesa, Fakultet
za pomorstvo i
saobraćaj, 1992.
godine mijenja naziv
u Pomorski fakultet
Sveučilišta u Rijeci
godine, a od 1889. godine postojala je
kao carsko-kraljevska Vojna pomorska
akademija (Marine Akademie). Početkom
Prvoga svjetskog rata Akademija prestaje s
radom u Rijeci te se premješta u Beč. Valja
istaći da su Vojnu pomorsku akademiju u
Rijeci završili hrvatski admiral Maksimilijan
Njegovan (1858.–1930.), a također i jedan
od najpoznatijih časnika austro-ugarske
mornarice i prvi zapovjednik mornarice
Države Slovenaca, Hrvata i Srba, hrvatski
admiral Janko pl. Vuković-Podkapelski
(1871.-1918.).
Školovanje na Akademiji trajalo je četiri
godine, a upisivali su je polaznici koji su imali
maturu (obično gimnaziju) iz čitave AustroUgarske Monarhije. Akademija je djelovala
sve do 1914. godine kada prestaje s radom
te postaje poljska bolnica, odnosno do 1918.
godine, kada nakon sloma Austro-Ugarskoga
Carstva postaje glavna gradska bolnica.
Prekid u visokoškolskom obrazovanju u
domeni pomorstva traje sve do 1949. godine,
kada je 4. travnja 1949. godine uredbom
Vlade FNRJ osnovana Viša pomorska škola u
Rijeci, koja kasnije prerasta u Fakultet i djeluje
neprekidno do današnjih dana.
138
Dolaskom prvih stranih studenata na Višu
pomorsku školu 1960. godine otvara se
nova stranica u povijesti Škole koja postaje
međunarodno pomorsko učilište na kojemu je
pomorsko zvanje steklo 550 studenata iz 24
zemlje svijeta.
Godine 1978. dolazi do preustroja Više
pomorske škole u Rijeci u Fakultet za
pomorstvo i saobraćaj, a tada postaje i
sastavnicom Sveučilišta u Rijeci. Te su
godine ispunjene radom na osuvremenjivanju
nastavnih planova i programa u skladu s
potrebama morskoga brodarstva, morskih
luka i ostalih djelatnosti pomorskoga
gospodarstva te visokim zahtjevima kvalitete
Međunarodne pomorske organizacije.
Sa zadaćom poticanja pomorske orijentacije
Republike Hrvatske i stalnim radom na
usavršavanju znanstveno-nastavnih procesa
Fakultet za pomorstvo i saobraćaj 1992.
godine mijenja naziv u Pomorski fakultet
Sveučilišta u Rijeci.
U svibnju 1998. godine Pomorski fakultet
je preustrojen u dvije institucije: Visoku
pomorsku školu sa stručnim studijma i
Odjel za pomorstvo Sveučilišta u Rijeci za
izvođenje sveučilišnoga dodiplomskoga i
poslijediplomskoga znanstvenog studija. U
srpnju 2001. godine Odjel za pomorstvo i
Visoka pomorska škola, na temelju suglasnosti
nadležnoga Ministarstva, ponovno se integriraju
u Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
U akademskoj 2005./2006. godini Pomorski
fakultet u Rijeci započinje s provedbom
Bolonjskoga procesa prihvaćajući
sustav naobrazbe koji se temelji na trima
ciklusima: preddiplomskome, diplomskome
i poslijediplomskome studiju. Nastavni
programi sadrže potrebna znanja iz područja
tehnike, tehnologije, ekonomike, prava te
upravljanja. Primjena tih znanja omogućuje
zapošljavanje i uspješan rad u struci, ali i u
različitim pomorskim i prometnim ustanovama
i tvrtkama čije su djelatnosti usko povezane
s pomorstvom (morsko brodarstvo, morske
luke, lučke uprave, lučke kapetanije,
ministarstvo nadležno za pomorstvo, agencije,
otpremnici, carina, transportne tvrtke i dr.).
Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
izvorno potiče znanstveni i istraživački rad
usmjeren k primjeni suvremenih znanstvenih
dostignuća u pomorstvu u okviru potreba
pomorskoga gospodarstva radi ostvarivanja
veće gospodarske uspješnosti te u okviru
djelatnosti svih drugih društvenih čimbenika,
prvenstveno s namjerom očuvanja prirodnih
i drugih bogatstava mora i priobalja, kao i
u cilju stvaranja novih teorijskih i praktičnih
znanstvenih spoznaja u kompleksnoj sferi
pomorstva.
Pomorski fakultet kontinuirano razvija suradnju
s gospodarstvom i aktivno sudjelovanje u
razvoju pomorskoga gospodarstva izradom
razvojnih projekata te aktivno sudjeluje u zaštiti
objekata, predmeta, publikacija i dokumenata
iz duge i značajne hrvatske pomorske prošlosti,
na očuvanju bogate hrvatske pomorske
baštine i povijesti te sudjeluje i daje podršku
u inicijativama zaštite, očuvanje i revitalizacije
pomorske i brodograđevne baštine.
U okviru svoga javnog djelovanja Pomorski
fakultet u Rijeci donosi strateške, taktičke i
operativne odluke o akademskim pitanjima
u domeni pomorstva odnosno pomorske
znanosti, o izvođenju fundamentalnih i
primijenjenih istraživanja u pomorstvu,
financijskom poslovanju i pravnom prometu,
kratkoročnim i dugoročnim investicijama i
razvojnim planovima te u nastupu prema
vanjskim suradnim ustanovama i partnerima
u znanstvenim, znanstvenoistraživačkim
djelatnostima i visokom obrazovanju. Fakultet
osigurava mobilnost studenata, nastavnika,
racionalno i svrsishodno korištenje ljudskih i
materijalnih resursa, konstantan nadzor i rast
kvalitete svih aktivnosti koje se provode na
Fakultetu, kao i konkurentnost i međunarodnu
kompetitivnost nastavnoga, znanstvenoga i
znanstvenoistraživačkoga rada.
Knjižnica Pomorskoga fakulteta Sveučilišta
u Rijeci raspolaže jedinstvenom knjižničnom
građom iz različitih područja znanja. U fond su
uključene i tri zbirke: referentna zbirka s vrijednim
naslovima općih i stručnih enciklopedija,
priručnika i rječnika, zbirka magistarskih i
doktorskih radnji obranjenih na Pomorskom
fakultetu te zbirka audiovizalne i elektroničke
građe koja sadržajem prati studijske programe.
Knjige, serijske publikacije i neknjižna građa
nabavljaju se kupnjom, darom i prinovom iz
bogate izdavačke djelatnost Fakulteta.
Pomorski fakultet
kontinuirano
razvija suradnju s
gospodarstvom i
aktivno sudjelovanje u
razvoju pomorskoga
gospodarstva izradom
razvojnih projekata
Danas knjižnica posjeduje 25.336 svezaka
knjiga i 10.120 godišta časopisa. Organizirana
je u četiri prostorije na 208 m2, čitaonica
s 30 mjesta, prostor spremišta knjiga i
časopisa i radne prostorije. U prostoru
spremišta tekućih časopisa organizirana je i
čitaonica sa 6 sjedećih mjesta za individualni,
odnosno grupni rad studenata. Bogati
fond knjiga, serijskih publikacija i neknjižne
građe zadovoljava potrebe temeljnoga
znanstvenog područja, ali i ostalih područja
sukladno potrebama nastavanoga programa i
znanstvenoistraživačke djelatnosti.
Knjižnica Pomorskoga fakulteta prema
namjeni i sadržaju knjižničnoga fonda
visokoškolska je knjižnica u sastavu s
temeljnom zadaćom osiguravanja dostupnosti
znanstvenih i stručnih publikacija te pružanja
pouzdanih informacija iz ostalih izvora u cilju
što kvalitetnijega uključivanja u nastavnoobrazovni proces i s misijom pružanja
kreativne i kvalitetne knjižnične usluge slijedeći
moderne tokove u knjižničarstvu.
139
ZAVODI I KATEDRE
• Zavod za brodsko strojarstvo
i energetiku
• Zavod za elektrotehniku,
automatiku i informatiku
• Zavod za logistiku i menadžment
u pomorstvu i prometu
• Zavod za nautičke znanosti
• Zavod za tehnologiju i
organizaciju prometa
• Katedra za društvene znanosti
• Katedra za prirodne znanosti
• Katedra za strane jezike
The Faculty of
Maritime Studies
The Faculty of Maritime Studies in Rijeka is the
first higher education institution on the Eastern
Adriatic coast and the oldest higher education
maritime institution in the Republic of Croatia. It
was founded in 1949 as the Merchant Marine
College of Rijeka. With the arrival of the first
foreign students to the Maritime College in 1960,
a new page in the history of the College was
turned, and the College became an international
maritime educational institution where 550
students from 24 countries worldwide acquired
degrees in maritime studies.
The College was transformed into the
Faculty of Maritime and Transportation
140
Studies in 1978 when it became a member
institution of the University of Rijeka. Those
years were filled with work of modernizing
educational plans and programmes pursuant
to the requirements of the maritime shipping
industry, maritime ports and other maritime
management services as well as high quality
requirements from the International Maritime
Organization.
With the task of fostering the Croatian
maritime orientation and constant work
at perfecting the research and teaching
processes, the Faculty of Maritime and
Transportation Studies changed its name to
the University of Rijeka Faculty of Maritime
Studies in 1992.
In May 1998 the Faculty of Maritime Studies
was restructured into two institutions: the
Maritime College with Professional Studies
and the University of Rijeka Department of
Maritime Studies for carrying out university
undergraduate study programmes as well as
postgraduate scientific study programmes. In
July 2001 the Department of Maritime Studies
and the Maritime College, based on the
consent of the authorized Ministry, were once
again integrated into the University of Rijeka
Faculty of Maritime Studies.
In the academic year 2005/2006 the Faculty
of Maritime Studies in Rijeka started with
the implementation of the Bologna Process
accepting the three-cycle education system:
undergraduate, graduate and postgraduate
study programmes. The educational plans and
programmes consist of required proficiency
in the fields of technology, engineering,
economics, law as well as management. The
application of that knowledge ensures finding
employment and successful work in their field
of work, as well as in various maritime and
transport institutions whose services are closely
tied to the maritime industry (maritime shipping,
maritime ports, port of authorities, port master’s
offices, the Ministry authorized for maritime
industry, cargo ships/freighters, agencies, the
customs, transport companies, etc.)
Scientific research and latest research
methods in the area of Maritime Studies,
which meet the demands of the maritime
economy, are promoted at the Faculty of
Maritime Studies, in order to achieve greater
economic success. Preservation of natural
and ecological balance in marine and coastal
life is another important aspect at which
scientific effort is directed. Another goal
is acquiring new theoretical and practical
knowledge in the complex area of Maritime
Affairs. The Faculty of Maritime Studies
continuously maintains and improves the
relationship with the national economy, actively
contributing to its growth by conducting
various research and development projects.
The Faculty of Maritime Studies puts an effort
into preserving the rich Croatian maritime
history and customs, facilities, objects,
documents and publications, by supporting
revitalization of shipbuilding and maritime
heritage. The Faculty of Maritime Studies is
involved in maritime legislature of the Republic
of Croatia, and keeps up with European and
global developments.
141
Fakultet već više od
30 godina provodi
program obrazovanja
i osposobljavanja
diplomiranih pravnika,
a od 2005. godine
izvodi i Upravni studij
kao stručni studij
Pravni fakultet
Preteču Pravnog fakulteta predstavlja Centar
za studij prava u Rijeci, koji je osnovan 1962.
godine. U okviru Zajednice visokoškolskih
ustanova Rijeke 1972. godine utemeljen je
Osnivački odbor Pravnog studija u Rijeci.
Prva sjednica Znanstveno-nastavnog vijeća
Pravnog studija pri Ekonomskom fakultetu
Sveučilišta u Rijeci održana je 26. studenoga
1973. godine. Taj se datum danas obilježava
kao dan Fakulteta.
Jedan od ključnih datuma u povijesti
Fakulteta je 30. ožujka 1975., kada je
donesena odluka o izdvajanju Pravnog
fakulteta iz Centra ekonomskih znanosti.
Tim činom Fakultet postaje visokoškolska
ustanova u sklopu Sveučilišta u Rijeci. Od
siječnja 1981. godine znanstvena i nastavna
djelatnost izvodi se u novoj zgradi, u kojoj
Fakultet djeluje i danas. Fakultet dobiva
današnji naziv – Pravni fakultet Sveučilišta u
Rijeci 27. veljače 1991. godine.
Posljednjih godina nastavna djelatnost
Fakulteta ubrzano se proširuje. Uz studij
prava, 2005. godine pokreće se upravni
(stručni) studij, a osnivaju se i brojni
poslijediplomski studiji: Poslijediplomski
doktorski studij prava, Poslijediplomski
specijalistički studij Kriminalističko
istraživanje, Poslijediplomski specijalistički
studij Pravo europskih integracija, te
Poslijediplomski specijalistički studij
Financijsko pravo trgovačkih društava.
Pokreće se i Specijalistički diplomski stručni
142
studij javne uprave. Do rujna 2013. godine
akademski naziv diplomirani pravnik steklo
je 3.214 studenta, dok su naziv magistar
prava stekla 292 studenta. Upravni studij
uspješno je završilo 168 studenata, dok je
specijalistički diplomski stručni studij javne
uprave završilo 13 studenata. Akademski
naziv sveučilišni specijalist kriminalističkog
istraživanja steklo je 65 studenata, a naziv
sveučilišni specijalist europskih integracija
16 studenata. U predmetnom razdoblju,
akademski stupanj magistra znanosti steklo
je 29 studenata, dok je 13 studenata steklo
najviši akademski stupanj doktora znanosti.
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci
obavlja se i nakladnička djelatnost. Biblioteka
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
utemeljena je 1995. godine. Glavni je cilj
Biblioteke objavljivanje pravne literature, kako
one koja je potrebna studentima i pravnicima
u praksi, tako i one koja je namijenjena
širem čitateljstvu koje se zanima za aktualne
pravne probleme i temeljna pitanja države i
prava. Biblioteku čine udžbenici, monografije,
godišnja predavanja, zbornici sa znanstvenih
skupova, komentari, prijevodi strane pravne
literature i priručnici.
Pravni fakultet od 1980. godine redovito
izdaje Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta
u Rijeci. Od 1995. godine tiskaju se dva
broja Zbornika godišnje, u nakladi od
500 primjeraka. Odlukom Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta, Zbornik je
priznat kao časopis po vrsnoći izjednačen s
međunarodno priznatim publikacijama.
143
Knjižnica Pravnoga fakulteta posjeduje
reprezentativni fond knjižnične građe iz
područja društvenih, a osobito pravnih
znanosti, prilagođen potrebama studija i
znanstveno-nastavnog rada na Fakultetu.
Fond obuhvaća preko 37.500 svezaka građe,
od čega 27.445 knjiga i 9.818 periodike.
Obogaćena je i četirima knjižnim zbirkama:
Donacijom Riječko-senjske nadbiskupije,
Donacijom dr. Viktora Ružića, Donacijom
akademika prof. Margetića i Donacijom prof.
Simonettija.
• Katedra za kazneno pravo
• Katedra za kazneno postupovno pravo
• Katedra za ustavno pravo
• Katedra za obiteljsko pravo
• Katedra za građansko pravo
• Katedra za građansko postupovno pravo
• Katedra za međunarodno pravo
• Katedra za upravnu znanost
• Katedra za upravno pravo
• Katedra za financijsko pravo
• Katedra za pomorsko i prometno pravo
Zavod za kaznene
znanosti Mošćenice
bavi se, u suradnji
s više inozemnih
fakulteta i znanstvenih
ustanova te drugih
tijela, istraživanjem
u području kaznenih
znanosti, pripremanjem
znanstvenih
skupova i seminara
te nakladničkom
djelatnošću
S obzirom na specifičnosti pravnoga
područja Knjižnica omogućuje pristup
različitim bazama podataka znanstvenih
radova te pravnim bazama podataka
(zakonodavstva i sudske prakse), kao
neophodnih za znanstveni rad nastavnog
osoblja i studenata Fakulteta. Knjižničari
stoga veliku pozornost posvećuju edukaciji
korisnika provođenjem različitih programa
informacijskog opismenjavanja. Time studenti
prava stječu i razvijaju vještine informacijske
pismenosti ključne za razvijanje njihovih
cjeloživotnih kompetencija ne samo tijekom
akademskog obrazovanja već i kao budućih
pravnika.
• Katedra za trgovačko pravo i pravo društava
• Katedra za radno i socijalno pravo
• Katedra za europsko javno pravo
• Katedra za strane jezike
The Faculty of Law
Established in 1973 the Faculty of Law of the
University of Rijeka is an autonomous higher
education institution. Since January 1981 to
this day, curricular and other activities have
been carried out in the Faculty’s own building
at the current address.
ZAVODI I KATEDRE
Zavodi
• Zavod za pomorsko i prometno pravo
• Zavod za kaznene znanosti
• Zavod za europsko pravo i usporedno pravo
• Zavod za nakladničku djelatnost
• Zavod za mirenje
• Zavod za pravo društava i financijsko pravo
• Zavod za građansko pravo
• Zavod za ekonomske znanosti
Katedre
• Katedra za povijest prava i države
• Katedra za rimsko pravo
• Katedra za teoriju prava i države, filozofiju
prava, ljudska prava i javnu politiku
• Katedra za sociologiju
• Katedra za ekonomske znanosti
144
• Katedra za međunarodno i europsko
privatno pravo
Rijeka Law Faculty offers graduate studies
for lawyers, as well as graduate and
undergraduate programmes in administrative
law. Students can also enrol in three
interdisciplinary postgraduate studies as the
Faculty offers the Specialist postgraduate
study programme in criminal investigation;
programme in European integration law and
the programme in corporate finance law.
Doctoral studies in law are also offered by the
Rijeka Law Faculty. Up until 2013, the number
of students who graduated from the Faculty
amounted to 3214, whereas 292 students
earned a Master’s degree and 13 a Doctoral
degree.
The Faculty has a long tradition in publishing
and has published numerous textbooks
and monographs. Since 1980, it has been
publishing a scientific, internationally reviewed
journal titled Collected Papers of the Law
Faculty of the University of Rijeka.
Tehnički fakultet
s Bolonjskom deklaracijom, odobrenjem
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Tehnički fakultet je osnovan 1960. godine,
tada pod imenom Strojarski fakultet. Nakon
prvotnoga školovanja diplomiranih inženjera
strojarstva Fakultet od ak. god. 1969./70.
školuje i diplomirane inženjere brodogradnje
te mijenja ime u Strojarsko-brodograđevni
fakultet. Pod ovim imenom djeluje do 1973.
godine kada je preimenovan u Tehnički
fakultet. Fakultet je ak. god. 1971./72.
započeo s izvođenjem nastave na studiju
građevinarstva, koji se 1976. godine
osnivanjem Građevinskog fakulteta odvaja u
samostalnu organizaciju.
Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci je
danas, sa svojih 11 zavoda, 37 katedri, 50
laboratorija, računalnim centrom i knjižnicom,
moderna visokoškolska i znanstvena
institucija, konkurentna na europskom i
svjetskom tržištu znanja. Fakultet izvodi
sveučilišne i stručne preddiplomske te
sveučilišne diplomske studijske programe u
polju strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike
kao i trogodišnji treći ciklus obrazovanja
koji omogućava stjecanje doktorata
znanosti u području tehničkih znanosti,
i to u polju strojarstva, brodogradnje,
elektrotehnike, temeljnih tehničkih znanosti
i i interdisciplinarnih tehničkih znanosti.
Oko 3800 diplomiranih inženjera i više od
1700 inženjera steklo je svoje diplome na
Fakultetu, čime je naša institucija izravno
pridonijela razvitku lokalnoga, ali i hrvatskoga
i europskoga gospodarstva. Do danas na
Fakultetu dodijeljenih 95 magisterija znanosti
i 112 doktorata znanosti u značajnoj su pak
mjeri unaprijedili znanstveni potencijal naše
domovine.
Fakultet ak. god. 1965./66. počinje održavati
i nastavu za stjecanje više stručne spreme
(današnji stručni studij). Stručni je studij
strojarstva i brodogradnje, osim u Rijeci, za
pojedine generacije održavan i u Labinu i u
Puli. Zbog velike potrebe za stručnjacima
više spreme na području elektrotehnike
godine 1987. otvoren je i stručni studij
elektrotehnike. Da bi se diplomiranim
inženjerima strojarstva i brodogradnje
omogućilo produbljivanje stečenih znanja
i znanstveno usavršavanje, otvoren je šk.
god. 1971./72. poslijediplomski znanstveni
studij. Školske godine 1999./2000. započela
je nastava na dodiplomskom sveučilišnom
studiju elektrotehnike. Početkom akademske
godine 2005./06. započeto je održavanje
nastave na stručnim i sveučilišnim
preddiplomskim studijima strojarstva,
brodogradnje i elektrotehnike, usklađenim
Fakultet izvodi
sveučilišne i stručne
preddiplomske te
sveučilišne diplomske
studijske programe
na polju strojarstva,
brodogradnje i
elektrotehnike
Tehnički fakultet ima više projekata
bilateralne znanstvene i tehničke suradnje.
S gospodarstvom ostvaruje stalnu
suradnju stručnim projektima. Razvitak
znanstvenoistraživačkog i nastavnog
portfelja omogućio je Tehničkom fakultetu
i usklađivanje njegova djelovanja sa
smjernicama EU Lisabonske strategije
te Bolonjskog procesa, čime se Fakultet
145
Fakultet je trajno
izvorište znanstvenih i
nastavnih djelatnosti,
ali i inovativnih
proizvoda, tehnologija
i usluga koje su
potrebne nacionalnom
i međunarodnom
gospodarskom sektoru
Dinamička aktivnost
na Fakultetu vidljiva
je i iz oko 100
znanstvenoistraživačkih
projekata resornog
ministarstva
usklađuje i s nacionalnim i prioritetima EU
inicirajući tako proces integracije u europski
znanstveni prostor i prostor visokoga
obrazovanja.
Tehnički fakultet u Rijeci je sa svojih 175
djelatnika (od kojih 126 djelatnika u znanstvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima)
i oko 1760 preddiplomskih, diplomskih i
poslijediplomskih studenata, jedna od stožernih
sastavnica Sveučilišta u Rijeci. Fakultet je trajno
izvorište znanstvenih i nastavnih djelatnosti, ali i
inovativnih proizvoda, tehnologija i usluga koje
su potrebne nacionalnom i međunarodnom
gospodarskom sektoru. Fakultet surađuje s
oko 30 inozemnih i 15 hrvatskih akademskih
institucija i dio je Central European Exchange
Program for University Studies (CEEPUS).
Dinamička aktivnost na Fakultetu vidljiva je i
iz oko 100 znanstvenoistraživačkih projekata
resornog ministarstva te više desetaka
projekata koje su financirale lokalna uprava i
gospodarstvo na čijem je izvođenju Fakultet
sudjelovao i sudjeluje.
Danas Fakultet ustrojava stručne i sveučilišne
studije iz brodogradnje, elektrotehnike,
računarstva i strojarstva te poslijediplomske
doktorske studije u poljima strojarstva,
brodogradnje i temeljnih tehničkih znanosti.
Tehnički fakultet, počevši od akademske
2008./2009. godine, jedanput godišnje
izdaje vlastitu publikaciju na hrvatskome
i engleskome jeziku naslova Godišnjak
Tehničkog fakulteta (Annual Report Faculty Of
Engineering), u kojemu daje uvid u ustroj i život
Fakulteta. Također, Fakultet godišnje izdaje i
146
svoju znanstvenu publikaciju na hrvatskome
i engleskome jeziku Engineering Review,
znanstveni časopis za nove tehnologije u
strojarstvu, brodogradnji i elektrotehnici.
Prigodom značajnijih obljetnica Fakultet izdaje
monografije, a posljednja je izdana 2011.
godine u povodu 50. obljetnice osnutka.
Na Tehničkome fakultetu u Rijeci od 1960.
godine djeluje knjižnica koja je po svojoj
namjeni specijalnoga tipa. Knjižnična se
građa računalno obrađuje u programskome
paketu CROLIST od 1994. g., a zapisi se
mogu pregledavati online katalogom knjižnice
Tehničkoga fakulteta. U svome fondu
Knjižnica posjeduje 20000 svezaka knjiga,
doktorskih disertacija, magistarskih radova,
9200 svezaka časopisa i 8400 primjeraka
neknjižne građe.
ZAVODI
• Zavod za automatiku i elektroniku
• Zavod za brodogradnju i inženjerstvo
morske tehnologije
• Zavod za elektroenergetiku
• Zavod za industrijsko inženjerstvo i
menadžment
• Zavod za konstruiranje u strojarstvu
• Zavod za matematiku, fiziku, strane jezike i
kineziologiju
• Zavod za materijale
• Zavod za mehaniku fluida i računarsko
inženjerstvo
• Zavod za računarstvo
• Zavod za tehničku mehaniku
• Zavod za termodinamiku i energetiku
The Faculty
of Engineering
The Faculty of Engineering was founded in
1960, previously named Faculty of Mechanical
Engineering. At the beginning, only Mechanical
Engineering degree were available, but since
the academic year 1969/70 Naval Architecture
degrees also became available. The Faculty
was renamed as the Faculty of MechanicalNaval Architecture and in 1973 it was known
as the Technical Faculty. The establishment
of the study programme of Civil Engineering
in 1971/72 at the Faculty brought about the
foundation of the independent Faculty of Civil
Engineering in 1976.
The Faculty of Engineering University of
Rijeka with its 10 Departments, 34 Chairs,
46 Laboratories, a Computer Centre and a
Library is today a modern higher education
and scientific institution, competitive on the
European and world knowledge market. The
Faculty carries out university and vocational
undergraduate and university graduate
courses in the area of Mechanical Engineering,
Naval Architecture and Electrical Engineering,
and has also established the third cycle of a
three-year scientific study program to earn
the academic title of Doctor of Science in the
field of engineering sciences, i.e. in the field of
Mechanical Engineering, Naval Architecture
and other basic engineering sciences.
About 2600 graduate engineers and over
1400 engineers have earned their degree
at the Faculty, thus, the institution directly
contributes to the development of the local as
well as the Croatian and European economy.
At the Faculty, the academic title of Master of
Science has been conferred to 92 and the title
of Doctor of Science to 76 candidates which
significantly promoted scientific potential
of our country. The Faculty of Engineering
regularly publishes the scientific magazine
Engineering Review, whereas the teaching
staff have published an array of reference
books and textbooks.
Furthermore, the development of scientificresearch and teaching portfolios enabled
the Faculty of Engineering to coordinate
its activities with the streamlines of the EU
Lisbon strategy and the Bologna Process; the
Faculty thus acts in synchrony with national
and EU priorities and initiates the process of
integration into the European scientific and
higher education area.
The Faculty of Engineering in Rijeka with
its 175 members (123 being members in
scientific-teaching, teaching and related
associate professions) and approximately 1350
undergraduate, graduate and postgraduate
students, is one of the central University in
Rijeka member institutions. The Faculty not only
provides continuous scientific and teaching
activities but it is also a source of innovative
products, technologies and services necessary
for the national and international economy sector.
The Faculty collaborates with approximately 30
foreign and 15 Croatian academic institutions
and is a part of the Central European Exchange
Program for University Studies (CEEPUS).
147
Učiteljski fakultet
Visokoškolsko obrazovanje učitelja razredne
nastave u Rijeci ima tradiciju dužu od
pedeset godina, a započelo je 1960. godine
na Pedagoškoj akademiji u Rijeci (kasnijem
Pedagoškom, odnosno Filozofskom fakultetu).
Studij Predškolskog odgoja pokrenut je
jedanaest godina kasnije (1971.) na istoj
instituciji. Preustrojem visokih učilišta 1998.
godine učiteljski studij i studij predškolskog
odgoja izvode se na novoosnovanoj Visokoj
učiteljskoj školi u Rijeci. Visoka učiteljska škola
djeluje do 2006. godine, kada se transformira
u Učiteljski fakultet u Rijeci. U akademskoj
godini 2005./2006. započinje postupno
prilagođavanje studijskih programa na Fakultetu
sukladno zahtjevima Bolonjskog procesa.
Obrazovanje učitelja u
Rijeci je započelo još
1960. godine u sklopu
Pedagoške akademije
Sveučilišni se
studij izvodio pri
Pedagoškom, odnosno
Filozofskom fakultetu
u Rijeci, zaključno do
1998. godine kada
je osnovana Visoka
učiteljska škola u
Rijeci
148
Na Učiteljskom fakultetu u Rijeci, od
akademske godine 2009./2010. izvode se
sljedeći sveučilišni studiji:
Preddiplomski studij Ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja traje 3 godine ili 6
semestara. Studij se izvodi kao redoviti studij.
Po završetku studija student stječe akademski
naziv Sveučilišni prvostupnik/prvostupnica
ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Stečena kvalifikacija omogućuje pristup
profesiji odgajatelja u ustanovama ranog i
predškolskog odgoja i obrazovanja te nastavak
studija na diplomskoj razini. Diplomski studij
Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
traje 2 godine ili 4 semestra. Studij se izvodi
kao izvanredni studij. Studij mogu upisati
osobe koje su završile: preddiplomski studij
Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;
preddiplomski studij u području društvenih
znanosti (pedagogija, psihologija, edukacijskorehabilitacijske znanosti, socijalnih djelatnosti,
kineziologije, interdisciplinarnih društvenih
znanosti); stručni studij predškolskog odgoja
i stručni studij primarnog obrazovanja (uz
polaganje diferencijalnih ispita) i program
cjeloživotnog učenja uz primjerenu nadoknadu
kompetencija za upis na diplomski studij. Po
završetku studija student stječe akademski
naziv Magistar/magistra ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja. Stečena kvalifikacija
omogućuje pristup profesiji odgajatelja u
ustanovama ranog i predškolskog odgoja i
obrazovanja na kvalitativno višoj razini kao
i nastavak obrazovanja na odgovarajućim
poslijediplomskim sveučilišnim studijima ili
poslijediplomskim specijalističkim studijima.
Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni
učiteljski studij traje 5 godina ili 10 semestara.
Studij se izvodi kao redoviti studij. Po završetku
Studija student stječe naziv Magistar/
magistra primarnog obrazovanja. Stečena
kvalifikacija omogućuje pristup profesiji učitelja
u razrednoj nastavi, te nastavak obrazovanja na
poslijediplomskoj razini.
KATEDRE
• Katedra za obrazovne znanosti
• Katedra za metodike nastavnih predmeta
prirodnih i društvenih znanosti
• Katedra za metodike nastavnih predmeta
humanističkih znanosti i umjetnosti.
Na Fakultetu djeluje i Centar za istraživanje
djetinjstva. Svrha je osnivanja i djelovanja
Centra osnaživanje interdisciplinarnih
istraživanja djetinjstva i mjesto podrške za
profesionalni razvoj stručnjaka i znanstvenika
u području ranog i predškolskog odgoja i
primarnog obrazovanja, te kao poligon za
razvoj „zajednice teorijskog i praktičnog
rada“ koji omogućuje trajni pristup praktičara
akademskoj zajednici.
Na Fakultetu radi 37 zaposlenika, 30
zaposlenika u nastavi i 7 zaposlenika Stručne
službe. U nastavi sudjeluje 14 zaposlenika
u znanstveno-nastavnim zvanjima, 9
zaposlenika u nastavnim zvanjima i 7 u
suradničkim zvanjima.
Učiteljski fakultet u Rijeci od početka 2011.
godine djeluje na adresi Sveučilišna avenija 6 u
Sveučilišnom kampusu na Trsatu.
The Faculty of
Teacher Education
Higher education of primary school teachers in
Rijeka has a long tradition, with its beginnings
dating back to 1960 and the Academy
of Pedagogy in Rijeka (later the Faculty of
Pedagogy, i.e. The Faculty of Philosophy). The
study of preschool education was established
11 years later (1971) at the same institution. With
the rearrangement of higher education colleges
in 1998, the study of Primary School Education
and the study of Preschool Education started
functioning at a newly - founded Teachers’
College in Rijeka. The College functioned under
this name until 2006, when it became The
Faculty of Teacher Education in Rijeka. In the
academic year 2005/2006, according to the
requirements of the Bologna process, a gradual
adjustment of study programmes took place.
Starting with the academic year 2009/2010
following university programmes have been held
at the Faculty of Teacher Education in Rijeka:
Undergraduate programme of Early and
Preschool Education lasts for 3 years or 6
semesters. It is conducted as a full - time
study programme. Upon the completion of the
programme, students obtain the academic
title of a University Bachelor of Early and
Preschool Education. Graduate programme
of Early and Preschool Education lasts for
2 years or 4 semesters. It is conducted as
a part - time study programme. Integrated
undergraduate and graduate university
programme of primary education lasts for 5
years or 10 semesters. It is conducted as a
full - time study. At the end of the programme,
students obtain the academic title of Master of
Primary Education.
CHAIRS
• Chair of Educational Sciences
Učiteljski fakultet u
Rijeci započeo je s
obavljanjem djelatnosti
1. listopada 2006.
godine, kao pravni
sljednik Visoke
učiteljske škole u Rijeci
• Chair of Methodologies of Instructional
Subjects incorporating Natural and Social
Sciences Subjects
• Chair of Methodologies of Instructional
Subjects incorporating Human Sciences
and Art Subjects
The Centre for Childhood Research has also
been operating at the Faculty. It supports the
professional development of expertise and
sciences in the area of early and preschool
education. It is also a training ground for
the development of a of a „community of
theoretical and practical work“, which allows
practitioners a permanent access to the
academic community.
The staff includes 37 employees of the Faculty,
30 in teaching and 7 in the administrative
services. There are 14 employees in the
scientific - teaching professions, 9 in the
teaching professions and 7 employees who
work as associates.
From its beginnings in 2011, the Faculty
of Teacher Education in Rijeka has been
operating at the following address: Sveučilišna
avenija 6, the University campus in Trsat.
149
U slavljeničkoj godini
Senat je donio odluku o
osnivanju jedanaestoga
fakulteta – Fakulteta
za zdravstvene
studije koji će svoje
prve studente upisati
u akademskoj godini
2014/2015.
FAKULTET ZA
ZDRAVSTVENE STUDIJE
U godini obilježavanja 40. obljetnice Sveučilišta
u Rijeci, Senat je na svojoj 50. sjednici donio
odluku o osnivanju jedanaestoga fakulteta
– Fakulteta za zdravstvene studije koji će
svoje prve studente upisati u akademskoj
godini 2014./2015. Smješten je u nekadašnju
zgradu Građevinskoga fakulteta, u ulici V.
Cara Emina, a do potpunog prostornog,
kadrovskog i infrastrukturnog osamostaljenja
bit će funkcionalno povezan s Medicinskim
fakultetom.
Stručni studiji na Medicinskom fakultetu u
Rijeci prisutni su više od 30 godina.
Trenutno se na Medicinskom fakultetu u
Rijeci izvodi pet stručnih studija: Sestrinstvo,
Fizioterapija, Medicinsko laboratorijska
dijagnostika, Radiološka tehnologija, te
najmlađi stručni studij Primaljstva. Na
stručnim studijima trenutačno se školuje oko
600 studenata.
Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula
je projekt usmjeren na zdravlje i njegovo
unapređenje. Realizacija projekta u zemljama
EU pretpostavlja da „svi zdravstveni radnici
u sustavu zdravstva, ali i u drugim srodnim
područjima, posjeduju odgovarajuća znanja,
stavove i sposobnosti sa svrhom očuvanja i
unaprjeđenja zdravlja”. Naglasak je stavljen
na sustavno obrazovanje svih profila
zdravstvenih djelatnika. S obzirom na to, ali i
na bolonjski sustav koji osigurava vertikalnu
150
obrazovnu protočnost neophodno je osigurati
daljnje školovanje svim zdravstvenim profilima
pokretanjem sveučilišnih diplomskih studija
radi usavršavanja teorijskih i praktičnih znanja
i vještina iz pojedinih oblasti te omogućavanja
daljnje školovanja na doktorskim studijima.
Osim diplomskih studija akreditirani su i
programi cjeloživotnog obrazovanja koji
bi trebali omogućiti završenim studentima
stručnog studija prijelaz na diplomski
sveučilišni studij.
KATEDRE
• Katedra za zdravstvenu i primaljsku njegu
• Katedra za fizioterapiju
• Katedra za radiološku tehnologiju i
dijagnostičku medicinu
• Katedra za temeljne medicinske znanosti
• Katedra za kliničke medicinske znanosti I
• Katedra za kliničke medicinske znanosti II
• Katedra za javno zdravstvo
Fakultet po potrebi može osnivati druge
katedre ili ukidati postojeće. Kabineti i
laboratoriji su organizacijske cjeline unutar
katedre, vezani uz stjecanje određenih vještina.
Fakultet ima sljedeće kabinete: kabinet za opću
zdravstvenu njegu, kabinet za zdravstvenu
njegu djeteta, kabinet za zdravstvenu
njegu majke i novorođenčeta, kabinet za
biomehaniku, kabinet za fizioterapijsku procjenu
i fizioterapijske vještine, kabinet za kliničku
kineziologiju, kabinet za osnove motoričkih
transformacija i informatičku učionicu.
THE FACULTY OF HEALTH
CARE STUDIES
In the year of marking the 40th anniversary of
the University of Rijeka, the Senate issued a
decision at its 50th session in regarding the
establishment of the eleventh faculty of the
University of Rijeka – the Faculty of Health
Care Studies which is set to accept its first
students in the academic year 2014/2015.
Situated in the former building of the Faculty
of Engineering, in V. Car Emin Street, until
its spacial, personnel and infrastructural
independence, it will be functionally tied to the
Faculty of Medicine.
Specialist study programmes have been
present for over 30 years at the University of
Rijeka Faculty of Medicine.
Five specialist study programmes are
currently being carried out at the Faculty
of Medicine in: Nursing, Physiotherapy,
Medical and Laboratory Diagnostics,
Radiology Technology, and the most recent
specialist study programme in Obstetrics.
Approximately 600 students are currently
being educated within the specialist study
programmes.
The World Health Organization initiated
a project oriented towards health and its
improvement. The realization of this project
in the EU countries implies that “all medical
professionals in the health service, and
related areas, acquire necessary knowledge,
attitudes and abilities for preserving and
improving health”. A continuous educational
system available to all medical professionals
is an imperative. Considering this, as well
as the Bologna Process which allows for
a vertical educational advancement, it is
necessary to secure further educational
opportunities for all healthcare workers. This
can be done by instituting new graduate
studies for the purpose of developing
fundamental and practical knowledge and
skills in various medical domains, as well
as continuous education possibilities on
postdoctoral levels. In addition to graduate
programs, life-long learning programs were
accredited which allow students of specialist
master programs to transfer to university
master programs.
DEPARTMENTS
• Department of Healthcare and Obstetrics
• Department of Physiotherapy
• Department of Radiology Technology and
Diagnostic Medicine
• Department of Fundamental Medical
Sciences
• Department of Clinical Medical Sciences I
• Department of Clinical Medical Sciences II
• Department of Public Health
151
Pored dva nastavnička
smjera na diplomskom
studiju Informatike
otvorena su i dva opća
smjera, namijenjena
obrazovanju kadrova
za rad u privredi
Odjel za informatiku
Sveučilišta u Rijeci
Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci utemeljen
je kao rezultat dugogodišnjega razvoja nastavne
i znanstvene djelatnosti u području informatike,
koji započinje 1986. godine, osnivanjem Zavoda
za informatiku (kasnije je preimenovan u Odsjek
za informatiku) na Filozofskome fakultetu u
Rijeci. Jedna od temeljnih djelatnosti Odsjeka
za informatiku bila je održavanje nastave
informatičkih kolegija na dodiplomskim studijima
Filozofskoga fakulteta u Rijeci (Matematike i
informatike, Pedagogije i informatike, Fizike i
politehnike, Matematike i fizike, dvopredmetnome
i jednopredmetnome studiju Informatike).
U travnju 2008. godine, na temelju Odluke
Senata Sveučilišta u Rijeci o osnivanju
sveučilišnih odjela osnovan je Odjel za
informatiku. Uz djelatnike ranijega Odsjeka
okuplja i ostale informatičare Sveučilišta u
Rijeci. Nakon osnivanja Odjela 2008. godine
pokrenuti su jednopredmetni i dvopredmetni
diplomski studij Informatike nastavničkoga
usmjerenja te su pritom revidirani
preddiplomski studijski programi. Godinu dana
kasnije, pored dva nastavnička smjera na
diplomskom studiju Informatike otvorena su
i dva opća smjera, namijenjena obrazovanju
kadrova za rad u privredi. S ciljem otvaranja
diplomskih studija širem krugu zainteresiranih
studenata pokrenut je 2010. godine razlikovni
preddiplomski studij informatike.
Naposljetku, 2012. godine pokrenut je
poslijediplomski doktorski studij Informatike,
152
Odjel za informatiku završio je preseljenje na
Kampus Sveučilišta u Rijeci te je sklopljeno
partnerstvo s tvrtkom NVIDIA u okviru
programa CUDA nastavni centar.
Cilj osnivanja Odjela jest stvaranje potrebnih
uvjeta (kadrovskih, prostornih i materijalnih)
za izobrazbu i znanstvenoistraživački rad
u području društvenih znanosti, iz polja
informacijskih i komunikacijskih znanosti i
područja tehničkih znanosti, polja računarstva.
Uz to, Odjel sustavno radi na razvoju
nastavnih i znanstvenih aktivnosti u domeni
računalnih mreža i računalnih komunikacijskih
sustava uključujući i razvoj multimedijskih
sustava za podršku učenju (e-learning sustavi).
Znanstvenoistraživački rad na Odjelu fokusiran
je u šest tema:
• analiza teksta i strojno prevođenje,
• analiza društvenih mreža i rudarenje podataka,
• raspoznavanje i sinteza govora,
raspoznavanje slika,
• informacijski sustavi, baze i skladišta
podataka,
• e-učenje i Web 2.0 alati te
• modeliranje i simulacija računalnih mreža.
Članovi se Odjela za informatiku intenzivno
bave znanstvenim radom te surađuju
s drugim znanstvenim institucijama u
zemlji i inozemstvu. Znanstvenici Odjela
za informatiku redovito sudjeluju na
međunarodnim projektima. U sklopu knjižnice
Filozofskoga fakulteta u Rijeci postoji oko
600 svezaka naslova iz informatike.
Na Odjelu se redovito održavaju tri seminara:
• BusinessClass, s temama iz područja
The Department
of Informatics
poslovne informatike;
• OpenClass, s temama iz područja
slobodnog softvera (u suradnji s HULK-om);
• ResearchClass, s temama iz područja
znanstvenog istraživanja nastavnika,
asistenata i studenata Odjela.
Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci,
zajedno s Odjelima za matematiku, fiziku i
biotehnologiju, preselio se na Kampus Trsat
26. rujna 2012.
ZAVODI
Odjel ustrojava tri zavoda s katedrama:
Zavod za komunikacijske sustave
• Katedra za mrežne sustave
• Katedra za multimedijske sustave i
e-obrazovanje
Zavod za poslovnu informatiku
• Katedra za informacijske sustave
Zavod za računarstvo
• Katedra za primijenjenu matematiku
• Katedra za operacijske sustave
• Katedra za inteligentne sustave
• Laboratorij za računalne mreže
• Laboratorij za arhitekture računala i digitalnu
tehniku
• Laboratorij za informacijske sustave
• Laboratorij za inteligentne sustave.
The Department of Informatics at the University
of Rijeka was developed on the basis of the long
tradition of educational and scientific activities
in the field of informatics, which dates back to
the year 1986 when the Institute of Informatics
was founded (later renamed as the Department
of Informatics) at the Faculty of Humanities and
Social Sciences in Rijeka. The main activity
of the Department has been the teaching of
informatics courses at several study programs of
the Faculty of Humanities and Social Sciences
in Rijeka, such as Mathematics and Informatics,
Education Science and Informatics, Physics and
Polytechnics, Mathematics and Physics, doublemajor program of Informatics and single-major
program of Informatics.
Odjel sustavno radi
na razvoju nastavnih i
znanstvenih aktivnosti
u domeni računalnih
mreža i računalnih
komunikacijskih sustava
uključujući i razvoj
multimedijskih sustava
za podršku učenju
(e-learning sustavi)
The present University Department of Informatics
was founded in April 2008 by the University of
Rijeka Senate with the aim of joining professors
of informatics from the Faculty of Humanities and
Social Sciences and other units of the University
of Rijeka, and to develop a joint university
program of informatics. The basic aim of the
Department of Informatics is to create optimal
conditions for the education and research in the
field of information and communication sciences,
as well as in the field of computer science.
Members of the Department are intensely
engaged in research and educational activities
in the domain of information systems, network
and communication systems, and multimedia
learning support systems (e-learning systems).
153
Razvoj Sveučilišta
u Rijeci je doveo do
osnivanja Odjela za
fiziku kao modernoga
sveučilišnog odjela
Odjel za fiziku
Sveučilišta u Rijeci
Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci
osnovan je krajem 2007. godine kao
sljednik visokoškolskih institucija koje su
izvodile nastavnički studij fizike u Rijeci
od šezdesetih godina 20. stoljeća. Kao
nekadašnji Odsjek za fiziku Pedagoškoga
pa zatim Filozofskoga fakulteta u Rijeci Odjel
objedinjuje dugogodišnju tradiciju i iskustvo
u izobrazbi nastavnika te uporedo s tim
profilira respektabilne znanstvenoistraživačke
potencijale. Prvi četverogodišnji nastavnički
studij matematike i fizike pokrenut je u Rijeci
1964. godine na inicijativu eminentnoga
fizičara prof. dr. Branimira Markovića.
Ambiciozniji razvoj Sveučilišta u Rijeci
je doveo do osnivanja Odjela za fiziku
kao modernoga sveučilišnog odjela sa
zadatkom organizacije nastave fizike na svim
sastavnicama Sveučilišta te prepoznatljiva
znanstveno-istraživačkoga rada. Odjel je
ojačao i dolaskom uglednih znanstvenika
s domaćih i inozemnih institucija, što je
povećalo raznolikost i kvalitetu znanstvenih
istraživanja u granama atomske i molekulske
fizike, nuklearne fizike, fizike čestica,
astrofizike te edukacijske fizike. Za uspješan
razvoj fizike u Rijeci od iznimne je važnosti
izgradnja Sveučilišnoga kampusa na Trsatu
koji uključuje i novu zgradu sveučilišnih
odjela.
Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci, zajedno
s Odjelima za matematiku, informatiku i
154
biotehnologiju, preselio je na Kampus Trsat
početkom akademske godine 2012/2013.
Vrhunski uvjeti za znanstvenoistraživački rad i
nastavnu djelatnost te prostorna integriranost
s drugim sastavnicama Sveučilišta
omogućili su ustrojavanje i otvaranje novih
diplomskih studija nastavničkog usmjerenja
te istraživački studij fizike po prvi put na
Sveučilištu u Rijeci. Interdisciplinarni karakter
preddiplomskog i diplomskih studijskih
programa naglašen je uvođenjem modula
Fizika i znanost o okolišu te ustrojavanjem
diplomskog studija Inženjerstvo i fizika
materijala.
Na Odjelu je zastupljen znanstveni i stručni
rad u edukacijskoj fizici gdje je interes
usredotočen na istraživanje razvoja fizičkih
koncepata i interesa za fiziku u djece i
posebno djece predfizikalnog uzrasta, te na
razvijanje edukacijskih modula namijenjenih
učioničkom okruženju te e-učenju
potpomognutim računalom.
Uz znanstvenu djelatnost Odjel za fiziku
Sveučilišta u Rijeci okrenut je također
popularizacijskim i edukacijskim aktivnostima
na razinama nižima od sveučilišne. Tu se
posebno izdvaja Riječka škola fizike kao
interaktivna dvodnevna aktivnost koju
organiziraju Odjel za fiziku Sveučilišta u
Rijeci i Agencija za odgoj i obrazovanje.
Namijenjena je učenicima srednjih
škola s izraženim zanimanjem za fiziku
i prirodoslovne znanosti te učiteljima i
nastavnicima fizike osnovnih i srednjih škola
a pruža im mogućnost aktivnog sudjelovanja
u radionicama, pokusima i vježbama te
upoznavanja s aktualnim znanstvenim
aktivnostima Odjela putem predavanja
znanstvenika s Odjela za fiziku.
ZAVODI / LABORATORIJI
• Zavod za eksperimentalnu i primijenjenu
fiziku (EPF))
• Zavod za teorijsku fiziku i astrofiziku (TFAF)
• Laboratorij za optičku spektrometriju
(LabOS)
• Laboratorij za elementnu mikroanalizu
(LabEM)
• Laboratorij za fiziku površina i materijala
(LabFPM))
• Laboratorij za kemijsku pripremu uzoraka
(LabKPU))
The Department
of Physics
The history of physics teaching in Rijeka
dates back to 1953 when the Professional
College of Education was established with
the aim of providing education for teachers
of mathematics and physics in vocational
technical and business schools.
In the following years, the Physics in Rijeka
has followed the needs of the industry and
society, and was transforming itself through
various high school Institutions. The
ambitious development of the University
of Rijeka led to the establishment of
an autonomous department in 2007.
The Department gathers all physicists
from the University with the mission of
organizing physics teaching at all faculties
and departments of the University and
performing internationally recognized
scientific research. In this process, several
respected scientists from foreign and
domestic institutions have joined the
Department. Thus the Department has not
only increased in size, but also in diversity,
in terms of the research areas covered:
atomic and molecular physics, solid state
physics, educational physics, applied
physics (medical physics, materials science,
environmental physics), nuclear physics,
astrophysics and elementary particle
physics.
Odjel je ojačao i
dolaskom uglednih
znanstvenika s
domaćih i inozemnih
institucija, što je
povećalo raznolikost i
kvalitetu znanstvenih
istraživanja u granama
atomske i molekulske
fizike, nuklearne fizike,
fizike čestica, astrofizike
te edukacijske fizike
The new building for the University
departments at the University Campus
on Trsat which was put in function at the
start of the academic year 2012/2013,
has been the corner stone of the rapid
development of physics in Rijeka. The
modern infrastructure has been permanently
improving the conditions for scientific
research, teaching and students’ standard.
Due to the given possibilities and also to
the spatial integration of physics with other
university constituents, the Department
has successfully offered several new
interdisciplinary oriented graduate programs.
155
oni su zaposleni na Sveučilištu u Zagrebu,
u Institutu "Ruđer Bošković" te u brojnim
drugim institucijama u našoj državi i izvan nje.
Odjel za matematiku organizira i izvodi studije
iz svog područja, te sudjeluje u izvedbi
studijskih programa na drugim znanstvenonastavnim sastavnicama Sveučilišta u Rijeci.
Studiji su Odjela za matematiku:
• Sveučilišni preddiplomski studij
Matematika,
• Sveučilišni diplomski studij Matematika
(nastavnički smjer),
• Sveučilišni diplomski studij Matematika i
informatika (nastavnički smjer),
• Sveučilišni diplomski studij Diskretna
matematika i primjene.
Gotovo da nema škole
u Primorsko-goranskoj
županiji i susjednim
županijama u kojima
nisu zaposleni bivši
studenti Odjela za
matematiku
Odjel za matematiku
Sveučilišta u Rijeci
Odjel za matematiku Sveučilišta u Rijeci je
znanstveno-nastavna sastavnica Sveučilišta
koja razvija znanstveni i stručni rad u
znanstvenom polju matematike i vodi brigu
o razvoju kadrova iz znanstvenog polja
matematika na Sveučilištu u Rijeci. Osnovan
je 1. travnja 2008. godine na temelju odluke
Senata Sveučilišta u Rijeci od 17. prosinca
2007. godine. Time je prestao postojati
Odsjek za matematiku Filozofskog fakulteta
u Rijeci koji je do tog trenutka bio osnovni
nositelj visokoškolske matematike u Rijeci,
koja datira od 1960./61. akademske godine
i osnutka Odjela matematike i primijenjene
fizike pri Višoj stručnoj pedagoškoj školi.
Odjel za matematiku Sveučilišta u Rijeci u
nove prostore na Kampusu Trsat preselio se
26. rujna 2012. godine.
Gotovo da nema škole u Primorskogoranskoj županiji i susjednim županijama u
kojima nisu zaposleni bivši studenti Odjela
za matematiku ili institucija čiji je sljednik.
Odjel pozorno prati njihove rezultate i
raduje se svakom njihovu uspjehu. Prema
dostupnim podacima, iz studentskih ''klupa''
Odjela za matematiku Sveučilišta u Rijeci,
znanstveni je stupanj magistra znanosti iz
matematike ili nekoga drugog područja steklo
pedesetak, a znanstveni stupanj doktora
znanosti tridesetak bivših studenata, što je
približno 5 posto od svih diplomiranih. Osim
na raznim sastavnicama Sveučilišta u Rijeci,
156
Odjel za matematiku pridonosi razvoju
Sveučilišta i društva težeći nacionalno
i međunarodno prepoznatoj izvrsnosti
u znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti.
Djelatnici Odjela za matematiku sudjeluju u
radu (kao voditelji, istraživači ili znanstveni
novaci) znanstvenih projekata financiranih
od Ministarstva znanosti, obrazovanja i
sporta Republike Hrvatske, kao i u radu
međunarodne matematičke zajednice
kao izlagači na znanstvenim skupovima
i gostujući profesori na inozemnim
sveučilištima.
The Department
of Mathematics
The Department of Mathematics at the University
of Rijeka was established on December
17th 2008. The Department of Mathematics,
University of Rijeka, develops scientific and
professional work in mathematics and takes
care of the development of human resources
in mathematics at the University of Rijeka.
Department of Mathematics organizes and
conducts studies in this area, and participates
in the implementation of the study programs
at other scientific and educational institutions
of the University of Rijeka. The Department of
Mathematics contributes to the development
of the University and society and it strives to be
nationally and internationally recognized as a
center of excellence in scientific, research and
teaching activities.
Odjel za biotehnologiju
Sveučilišta u Rijeci
U srpnju 2008. godine Senat Sveučilišta u
Rijeci prihvatio je Elaborat o osnivanju Odjela
za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci koji je
izradila grupa istaknutih hrvatskih znanstvenika
i sveučilišnih nastavnika iz Rijeke i Zagreba.
Cjelokupan rad na osnivanju ovoga Odjela
u proteklih nekoliko godina koordinirao je
akademik Daniel Rukavina. Osnivanje Odjela u
skladu je s usvojenom strategijom Sveučilišta
u Rijeci u kojoj se ističe potreba izgradnje
istraživačkoga profila Sveučilišta i važnost
biotehnologije, nanotehnologije i informacijske
tehnologije. Preddiplomski i diplomski
programi napravljeni su u suradnji s Institutom
“Ruđer Bošković” i istraživačkim centrom
Galapagos iz Zagreba, a u izvedbi programa
značajna je podrška i sudjelovanje riječke firme
Jadranski galenski laboratorij, koji će pružati
tehnologijsku bazu i ustupiti svoje laboratorije
za izvođenje dijela praktične nastave.
Biotehnologija je multidisciplinarni pothvat koji
zahtijeva kompetentnost kako u znanosti, tako i u
ekonomiji za razvoj novih tehnologija i proizvoda
na temelju jedinstvenih primjena različitih polja
prirodnih znanosti. Preddiplomski i diplomski
studij biotehnologije i doktorski studij medicinske
kemije na Sveučilištu u Rijeci pružaju obrazovanje
potrebno za razumijevanje i komercijalizaciju
relevantnih novih tehnologija i/ili njihovih
proizvoda. Obrazovanje visokokvalificiranih
biotehnoloških stručnjaka za dobrobit zdravlja
ljudi, znanosti, ekonomije te čitave zajednice u
Hrvatskoj, ali i šire te razvoj interdisciplinarnoga
znantvenoistraživačkog rada.
Odjel nastoji pružiti najbolje obrazovanje i
istraživanje tako da regrutira i zadržava najbolje
nastavnike, znanstvenike i studente osiguravajući
vrhunsku infrastrukturu i uključivanje u
kolaborativne razmjene na svjetskoj razini
s najboljim centrima visokog obrazovanja
i istraživanja. Naime, sve je više institucija
zainteresiranih za komercijalno istraživanje
i razvoj lijekova i institucija Sveučilišta koje
trebaju sve veći broj stručnjaka osposobljenih
za istraživanje u biomedicini. Brže promjene
u sustavu istraživanja i proizvodnje lijekova
te istraživanja u biomedicinskim znanostima
zahtijevaju nove školovane profesionalce, koji
potpuno razumiju nove tehnologije, imaju opća
znanja i vještine i osnovne spoznaje u istraživanju
lijekova i u biotehnologiji.
Biotehnologija se najpropulzivnije razvija
zadnjih desetak godina. Tijesno je
povezana s razvojem znanosti i inovacija
i zbog interdisciplinarne primjene i
korištenja od visokoznanstvenih spoznaja
do inovacija u proizvodnji lijekova i hrane
zahtijeva vrhunski obrazovane stručnjake.
Povezanost programa sa suvremenim
znanstvenim spoznajama i/ili na njima
temeljenim vještinama vidimo u konceptu
svih studijskih programa. Studij će davati
znanja i vještine temeljene na spoznajama
kemije, medicine, biotehnologije,
Osnivanje Odjela u
skladu je s usvojenom
strategijom Sveučilišta
u Rijeci u kojoj se ističe
potreba izgradnje
istraživačkoga profila
Sveučilišta i važnost
biotehnologije,
nanotehnologije
i informacijske
tehnologije
informatike itd.
STRATEGIJE:
• unaprijediti znanost povezivanjem
vrhunskih znanstvenika unutar Sveučilišta
u Rijeci i izvan njega;
• osigurati infrastrukturu i pristup
najmodernijim laboratorijima i
tehnologijama;
• unaprijediti učenje združivanjem tehničkih
vještina, znanstvenog integriteta i stvarnih
prilika;
• ubrzati integraciju istraživačkih metoda i
najmodernijih tehnika u kurikul;
• pristupiti vanjskim izvorima financiranja
putem novčanih potpora projektima,
ugovora i donacija te
• prikazati i objaviti rezultate u
publikacijama s recenzijom.
157
STUDENTSKI CENTAR RIJEKA
Studentski centar već 53 godina brine
o studentskome standardu studenata
Sveučilišta i Veleučilišta u Rijeci. Osnovan
je u Rijeci 1. lipnja 1960. kao samostalna
organizacija za provedbu društvenoga i
osobnoga standarda studenata. Danas je
Studentski centar ustanova čija je osnovna
djelatnost smještaj, prehrana, privremeno i
povremeno zapošljavanje studenata.
SMJEŠTAJ
Biotehnologija je
multidisciplinarni
pothvat koji zahtijeva
kompetentnost kako
u znanosti, tako i u
ekonomiji za razvoj
novih tehnologija i
proizvoda na temelju
jedinstvenih primjena
različitih polja prirodnih
znanosti
• ZAVODI
• Zavod za molekularnu i sistemsku
biomedicinu
• Zavod za medicinsku kemiju
Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci,
zajedno s Odjelima za fiziku, informatiku i
matematiku, preselio se na Kampus Trsat 26.
rujna 2012.
THE Department of
Biotechnology
The Department of Biotechnology was
founded in 2008 as a research and teaching
institution. It has two divisions: Molecular
STUDENTSKO NASELJE
“IVAN GORAN KOVAČIĆ”
Smještaj u Studentskome naselju u Ulici Franje
Čandeka 4 organiziran je u pet objekata,
kapaciteta 658 kreveta. U četiri objekta
nalaze se jednokrevetne i dvokrevetne sobe
za studente, recepcije te restoran "Mini" u
prizemlju I. objekta. U petome se objektu
nalazi 6 apartmana za gostujuće profesore
iz međunarodne suradnje, kao i za one iz
Hrvatske, a koji su uključeni u znanstvene
projekte. Za svaku se akademsku godinu
objavljuje natječaj za smještaj studenata u
Studentsko naselje „Ivan Goran Kovačić“ na
mrežnoj stranici Studentskoga centra Rijeka
www.uniri.scri.hr sukladno odluci MZOS-a.
Studentima u domu omogućene su razne
usluge među kojima je i besplatni pristup
internetu bez kojeg je u današnje vrijeme
praktički nezamislivo studiranje.
and System Biomedicine and Medicinal
PRIVATNI SMJEŠTAJ
Chemistry. Its main research subject is the
Redoviti studenti koji stanuju kao podstanari
kod privatnih stanodavaca imaju pravo na
subvenciju za smještaj prema odluci MZOS-a.
Natječaj se raspisuje u listopadu za tekuću
akademsku godinu.
fundamental and applied research in the
field of molecular medicine and medicinal
chemistry, using the modern technology and
equipment. The Department also collaborates
with international research companies
involved in drug research and development
of new procedures in medical diagnoses.
The subjects of the study programmes
PREHRANA
are biotechnology, chemistry and drug
development.
The University of Rijeka Department of
Biotechnology has national accreditations
for teaching undergraduate, graduate and
doctoral students.
158
RESTORAN INDEX
U restoranu „Index“, Krešimirova 18 , kapaciteta
oko 3.500 obroka dnevno, studentima je na
raspolaganju nekoliko sadržaja: dvije linije
samoposluživanja, zalogajnica, kavana i pizzeria.
RESTORAN MINI
Restoran „Mini“ (linija samoposluživanja,
spaghetteria i pizzeria) Studentskoga naselja
„Ivan Goran Kovačić“ dnevno priprema oko
600 obroka za korisnike smještaja Naselja.
RESTORAN KAMPUS
Restoran „Kampus“ u kampusu na Trsatu,
Ul. Radmile Matejčić 5, zauzima površinu od
BRP max 3.500 m2 i ima kapacitet od 4.500
obroka dnevno. Izgrađen je prema najnovijim
tehnološkim saznanjima i sastoji se od garaže
sa 100 parkirnih mjesta, dvije samoposlužne
linije, pizzerie, snacka i kavane s velikom
terasom. Cijeli je prostor restorana klimatiziran.
KANTINA MEDICINAR
Kantina „Medicinar“, smještena u parku
u krugu Medicinskog fakulteta, Braće
Branchetta 20, pruža prehranu studentima i
djelatnicima Fakulteta te ostalim posjetiocima.
Ponuda se sajstoji od jednostavnijih jela i toplih
napitaka, prije svega zbog manjeg kapaciteta
kuhinje i sužena prostora.
Hrvatskoj. Zapošljavanje studenata
organizirano je u Student servisu sa
sjedištem u Ulici Radmile Matejčić 5 na
Trsatu u Rijeci. Djelatnici Student servisa
posreduju između naručitelja (poslodavaca)
i izvršitelja poslova (studenata) te
vode evidenciju o pravednoj raspodjeli
privremenih i povremenih poslova.
Uvjeti za zapošljavanje studenata propisuju
učlanjenje studenata u Student servis,
a učlaniti se mogu studenti sa statusom
redovitoga studiranja koji se dokazuje
vjerodostojnom ispravom (X-ica i uvjerenje
visokoga učilišta). Osim u sklopu restorana
„Kampus“, usluge Student servisa mogu se
koristiti i u restoranu „Index“.
Smještaj u
Studentskome naselju
organiziran je u pet
objekata, kapaciteta
658 kreveta
Restoran “Index”,
kapaciteta je oko 3.500
obroka dnevno s dvije
linije samoposluživanja,
zalogajnicom, kavanom
i pizzeriom
Rijeka Student Centre
POVREMENO I PRIVREMENO
ZAPOŠLJAVANJE STUDENATA
- Student-servis
The Rijeka Student Centre was established in
1961. It organizes student accommodations,
catering and student part-time employment.
It offers 658 beds for students and eight
apartments for guest professors in the
student dormitory “Ivan Goran Kovačić”. The
centre provides financial support for full-time
students who rent private premises.
Student servis je djelatnost Studentskoga
centra kojom se omogućuje i posreduje u
privremenom ili povremenom zapošljavanju,
kao i isplatama, redovitih studenata
svih sveučilišta i veleučilišta u Republici
Meals are offered to students and professors
at the restaurant “Index” (approximately 3.500
meals daily), restaurant “Mini” (up to 1.000
meals per day) and restaurant “Kampus”
(approximately 4.500 meals daily). The web
site for the Centre is www.scri.uniri.hr.
Student servis je
djelatnost Studentskog
centra kojom se
omogućuje i posreduje
u privremenom
ili povremenom
zapošljavanju, kao i
isplatama, redovitih
studenata
159
SVEUČILIŠNA
KNJIŽNICA RIJEKA
Temelj fonda Sveučilišne knjižnice Rijeka jesu
knjige Isusovačkoga kolegija osnovanog u
Rijeci 1627. godine. Današnja Sveučilišna
knjižnica Rijeka započinje s radom 1948.
godine kao Naučna biblioteka u Rijeci.
Smještena je u strogom centru grada u
ulici Dolac 1. Od svojeg osnivanja Knjižnica
pruža usluge prvenstveno istraživačima,
nastavnicima i studentima ove regije, a 1979.
godine postaje članicom Sveučilišta u Rijeci.
U zgradi Knjižnice
smješten je stalni
postav izložbe
“Glagoljica”
Preko 440.000
jedinica građe
Podučava korisnike o
uporabi informacijskih
izvora (elektroničkih
kataloga knjižnica i
baza podataka)
U svojem fondu drži baštinske zbirke s preko
100.000 jedinica, obvezne primjerke građe
tiskane u Republici Hrvatskoj od 1949. godine:
knjige, periodiku i neknjižnu građu s preko
300.000 jedinica, sveučilišne udžbenike te
doktorske disertacije obranjene na Sveučilištu
u Rijeci, kao i sva izdanja Sveučilišta u Rijeci.
U fond ubraja i online časopise s oko 16.000
naslova.
Svakodnevnim, cjelodnevnim radom
omogućuje niz usluga korisnicima. To su prije
svega pristup vlastitome fondu te ostalim
informacijskim izvorima u zemlji i svijetu te
korištenje knjižničnom građom u svojim
prostorima ili posudbu izvan Knjižnice. Obavlja
i međuknjižničnu posudbu iz fonda Knjižnice
te iz knjižnica u Hrvatskoj i iz inozemstva.
Podučava korisnike o uporabi informacijskih
izvora (elektroničkih kataloga knjižnica i baza
podataka), a pruža i reprografske usluge
(fotokopiranje, digitalizacija). Svim je korisnicima
na raspolaganju računalna oprema s pristupom
na internet, a za izradu radova moguće je
korištenje vlastitim prijenosnim računalima
povezanim u bežičnu mrežu Knjižnice.
Omogućava korištenje usluga Knjižnice preko
mrežnih stranica. Nakladnicima pruža usluge
klasifikacije publikacija u UDK sustavu te izradu
CIP zapisa. Organizira izložbe i sveučilišna
događanja u svome prostoru, a posuđuje i
svoju građu za potrebe izložbi.
U zgradi Knjižnice smješten je stalni postav
izložbe Glagoljica.
Sveučilišna knjižnica Rijeka sudjeluje u nizu
projekata s aktivnostima digitalizacije knjiga i
periodike kao i konzervaciji starih novima, radi na
očuvanju knjižnične baštine te osuvremenjivanju i
popularizaciji stalne izložbe Glagoljica.
160
THE University of
rijeka Library
The University of Rijeka Library was founded
in 1948 and became a member of the
University of Rijeka in 1979. It provides
services to researchers, teachers and
students, holds heritage collections and
officially deposited copies. The University
library stores all publications printed by the
University of Rijeka including textbooks and
dissertations.
It currently holds: heritage collections (100 000
items), legal deposit copies published in the
Republic of Croatia since 1949 (300 000 items),
University textbooks and publications, doctoral
dissertations accepted by the University of Rijeka,
online journals (16 000 titles), www.svkri.uniri.hr
The University of Rijeka Library has a branch
within the Campus Library, founded in 2011.
This branch library provides services to
researcers, teachers and students at the
University Campus.
It currently holds:
textbooks and periodicals for Campus
departments (6000 items), reference collection
ZNANSTVENO TEHNOLOGIJSKI PARK
U sklopu kampusa Sveučilišta u Rijeci
na Trsatu osnovan je 2008. godine prvi
Znanstveno-tehnologijski park Sveučilišta
u Rijeci (STeP Ri; akronim od Science and
Technology Park Rijeka) radi povezivanja
znanosti i poduzetništva u regiji i šire. Zgrada
STePa Ri renovirana je u modernu građevinu
atraktivnog unutarnjeg uređenja koji pruža
stimulativnu i ležernu radnu atmosferu.
Misija STePa Ri jest stvoriti znanstvenotehnologijsko i poslovno okruženje
koje inspirira i potiče razvoj znanosti,
inovativnosti, kreativnost i poduzetnički duh
pružanjem odgovarajuće infrastrukture,
stručnih servisa, savjetovanja i pristupa
strateškom networku. Put od ideje do tržišta
i uspješne komercijalizacije novih proizvoda
vrlo je dugotrajan i skup proces koji zahtijeva
timski rad stručnjaka iz područja zaštite
intelektualnoga vlasništva, tehničkog i
poslovnog sektora, marketinga i slično. To
podrazumijeva velike napore, investicije
i znanja za koja inovatori najčešće nisu
kvalificirani pa dobre ideje često ne ugledaju
svjetlo dana. Sveučilište u Rijeci, osnivanjem
STeP Ri-a, trajno potiče sinergiju znanosti
i poduzetništva te transformaciju našeg
društva u društvo znanja.
Usluge STeP Ri-a obuhvaćaju inkubaciju
novonastalih, na znanju baziranih tvrtki
kao i zaštitu novonastaloga intelektualnog
vlasništva.
STeP Ri pruža i komplementarnu paletu
profesionalnih usluga kao primjerice
savjetovanje u poslovanju, edukacije,
pisanje poslovnoga plana, marketinške
usluge, ispitivanje tržišta, pisanje prijedloga
projekata i prijava na natječaje Europske
unije i drugo. Stanari u programu
inkubacije, mlade novoosnovane tvrtke,
imaju pristup individualnim i zajedničkim
uslugama kreiranim posebno po njihovim
potrebama.
U zgradi je smješten i Interaktivni
znanstveni muzej, koji ima značajnu
ulogu u širenju svijesti o vrijednosti
znanosti, tehnologije i inovacija, a mlađe
naraštaje i ostale posjetitelje informira o
najzanimljivijim dostignućima.
Misija STePa Ri jest
stvoriti znanstvenotehnologijsko i
poslovno okruženje
koje inspirira i potiče
razvoj znanosti,
inovativnosti,
kreativnost i
poduzetnički duh
pružanjem adekvatne
infrastrukture, stručnih
servisa, savjetovanja
i pristupa strateškom
networku
Science and
Technology Park - SteP
STeP RI supports star-ups based on
high-tech projects and provides incubation
programmes for new businesses. The Park
provides various professional services
such as business education, guidelines for
writing business plans, marketing services,
guidelines for writing and applying for
funding and international programmes,
and many more.
The web site with additional information
about the Park is www.step.uniri.hr.
161
je prikupila značajna sredstva, koje je
neposredno preko natječaja i projekata
distribuirala u sveučilišnu zajednicu. Time
su financirane brojne znanstvene, stručne i
nastavne djelatnosti nastavnika i studenata.
Osim toga Zaklada je inicijator brojnih
aktivnosti i donatorskih večeri kojima se
također prikupljaju sredstva za financiranje
akademske zajednice i studentske edukacije.
Rad Zaklade, projekti i financiranje potpuno su
dostupni javnosti.
Zaklada promovira
ideje zakladništva i
filantropije, povezuje
sveučiilišnu zajednicu s
lokalnom i regionalnom
u okviru društva znanja
i razvija društvenu
odgovornost
ZAKLADA
SVEUČILIŠTA U RIJECI
Zaklada Sveučilišta u Rijeci osnovana je
početkom 2003. godine kao samostalna
neprofitna organizacija, izdvojena iz Sveučilišta,
ali integrirana u njegove ciljeve i programe te
odgovorna za njihovo postizanje – prije svega
za razvoj. Podržava mnoge aktivnosti na
Sveučilištu za koje ne postoji potpora države,
a koje se odnose na sva tri područja djelovanja
i sveučilišnoga života: nastava, istraživanje i
služenje zajednici u kojoj djeluje.
Osnivači Zaklade su Sveučilište u Rijeci,
Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka.
Zakladu vodi Upravni odbor, neovisno tijelo
koje donosi odluke ključne za rad Zaklade.
U skladu s preporukama osnivača od samog
osnutka prioriteti su bili povećati temeljni
kapital i broj korisnika sredstava, marketinško
profiliranje te okupljanje građana, institucija
i poduzeća sa zadatkom širenja koncepta
društva znanja.
Zaklada također nastavlja promovirati
ideje zakladništva i filantropije, povezivati
sveučilišnu zajednicu s lokalnom i regionalnom
u okviru društva znanja, razvijati društvenu
odgovornost i promicati programske prioritete
osnivača i članova podupiratelja, među
kojima je posebice znanstvena izvrsnost,
razvijati kapacitete i mehanizme za povlačenje
sredstava iz fondova EU, održivi razvoj te
razvoj identiteta lokalne i regionalne zajednice.
Tijekom godina svojeg djelovanja Zaklada
162
Zaklada Sveučilišta u Rijeci dio je svjetske
inicijative Ujedinjenih naroda Global Compact
(Svjetski sporazum), s ciljem povezivanja
poslovnog sektora s agencijama Ujedinjenih
naroda, vladama i civilnim društvom u
podržavanju temeljnih društvenih vrijednosti iz
područja ljudskih prava, radnih prava, zaštite
okoliša i suzbijanja korupcije.
Iza Nacionalne zaklade za znanost, Sveučilišna
Zaklada vodeća je u području znanosti i
visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
Time se Primorsko-goranska županija, Grad
Rijeka i Sveučilište u Rijeci, u suradnji s nizom
podupiratelja, donatora i prijatelja Zaklade,
još jednom potvrđuju kao zajednica iznimno
visoke filantropske svijesti, organiziranog i
transparentnog ulaganja u društvo znanja –
što je jedan od vrhunskih europskih kriterija
razvijenosti lokalne i regionalne zajednice.
The Foundation of the
University of Rijeka
The Foundation was initiated in 2003 as
a non-profit organization with the aim
of financially supporting the goals and
programmes of the University. It supports
University agendas which are not directly
funded by government programmes.
Its main initiative is to raise funds for
financing academic activities and for further
advancement of student life quality.
The Foundation promotes ideas of
philanthropy and tries to accentuate the
importance of creating a knowledge-based
academic community. It also draws attention
to the significance of collaboration between
the economy and the academic sector. The
activities of the Foundation helped finance
several educational and scientific projects.
u
Ilustracije Ivana Miškovića u povodu
obilježavanja 5. obljetnice Zaklade
pod motom „Rijeka z(n)a znanje“,
majice s likovima znanstvenika i
kulturnih djelatnika našeg kraja
163
Tehnološko-inovacijski
centar Rijeka (TIC)
Tehnološko-inovacijski centar Rijeka d.o.o.
(TIC) je znanstveno-tehnološki inkubator.
U znanstvenom smislu, visokoobrazovani
stručnjaci, inžinjeri, informatičari i inovatori
koriste prednosti znanstvenih usluga
njihovim prijenosom sa Sveučilišta na mala
i srednja poduzeća. U tehnološkom smislu,
razvijaju se proizvodi, postupci i usluge
više i visoke tehnologije, kada dolazi do
njihova fizičkog ostvarenja.
Tehnološko-inovacijski centar Rijeka
pomaže poduzetnicima da osnuju vlastita
poduzeća za razvoj proizvoda ili usluga koji
se temelje na višoj ili visokoj tehnologiji te
im omogućava rast i razvoj.
Tehnološko-inovacijski
centar Rijeka d.o.o. i
Rijeka promet d.o.o.
financirali su razvoj i
izradu prototipa znaka
SPIDI, čime su postali
vlasnici interaktivnoga
svjetlosnog signalnog
znaka
Društvo je registrirano 28. studenoga
1997., a s radom je započelo početkom
1998. godine. Udjelničari TIC-a jesu
Sveučilište u Rijeci, Primorsko-goranska
županija, Grad Rijeka i Privredna banka
Zagreb d.d. TIC je član nekoliko europskih
udruženja tehnoloških centara (TII i EBN ),
a surađuje i s drugim srodnim ustanovama
i tvrtkama poput Tehnološkog parka
Ljubljana i Štajerskoga tehnološkog parka,
što mu omogućuje pristup inovativnim
poslovnim i tehničko-tehnološkim
informacijama i na međunarodnoj razini.
Tehnological Innovation Center
The Technological-Innovation Centre is
a scientific-technological incubator. The
company was registered on 28 November
1997, and started to operate in the
beginning of 1998. Partners in TIC are
University of Rijeka, Primorsko-goranska
County, City of Rijeka and Privredna Banka
Zagreb.
The TIC assists assists entrepreneurs
in establishing their companies for
development of products or services
based on higher or high technology and
enables their growth and development.
164
Centar za napredne
studije Jugoistočne
Europe
Centar za napredne studije Jugoistočne Europe
(CNS-JIE) ustrojbena je jedinica Sveučilišta u
Rijeci čija je djelatnost znanstveno istraživanje
unutar društveno-humanističkih znanosti,
regionalno povezivanje kroz potporu istraživanjima
mladih znanstvenika, povezivanje s regionalnim,
europskim i svjetskim znanstvenim institucijama
radi osiguravanja infrastrukture i znanstvene
mreže za obavljanje istraživačkih projekata.
Djelatnost i aktivnosti CNS-JIE namijenjene su
znanstvenicima koji djeluju na području društvenohumanističkih znanosti. U radu CNS-JIE sudjeluju
mladi istraživači i znanstvenici stipendisti CADJIE, znanstvenici Sveučilišta u Rijeci i partnerskih
znanstvenih institucija iz regije te vanjski suradnici.
Djelatnosti Centra su brojne, uz ostalo
znanstvena istraživanja unutar društvenih i
humanističkih znanosti; pokretanje, prijava i
provedba znanstvenoistraživačkih projekata
za mlade i starije istraživače; uspostava novih i
jačanje postojećih regionalnih i međunarodnih
mreža i suradnji; promicanje profesionalne
suradnje i razmjene između međunarodno
priznatih istraživačkih centara u regiji i regionalne
znanstvene zajednice sa svjetskim znanstvenim
institucijama; organizacija i sudjelovanje u
programima, događajima i manifestacijama koji se
provode u cilju razvoja, unaprjeđenja te promidžbe
istraživanja unutar društvenih i humanističkih
znanosti; okupljanje mladih znanstvenika iz
područja jugoistočne Europe s ciljem poboljšanja
kvalitete istraživanja na području društvenih i
humanističkih znanosti u regiji i prepoznavanja
znanstvenih proizvoda od strane međunarodne
akademske zajednice i relevantnih međunarodnih
znanstvenih časopisa.
Centre for Advanced
Studies in South East
Europe
The Centre for Advanced Studies in South East
Europe was established on March 19th, 2013.
The Centre for Advanced Studies is envisioned
as a networking centre for junior and senior
fellows with the goal of intensifying international
collaborations and scientific research in the field
of social and humanistic sciences. Scientists
from Southeast Europe, as well as scientists
outside this region will be applying for the
Centre's scholarships that will grant them various
opportunities for study visits to the University of
Rijeka and partner institutions for the purpose
of research, holding conferences and publishing
scientific papers.
The Centre for Advanced Studies' vision is to
establish a public centre with a high level of
scientific activity that will stimulate broad public
discussions of not only academic researchers,
but intellectuals, as well as representatives of
civil society. Fulfillment of this vision implies
strengthening transnational and regional scientific
collaborations in the field of socially urgent issues
tied to human rights, equality, public policies,
democracy, European integrations, and other
connected topics.
Centar za studije
Centar za studije je ustrojbena jedinica
Sveučilišta u Rijeci koja vodi i usklađuje
poslove ustroja, izvedbe i razvoja studija na
Sveučilištu. Jedna od djelatnosti Centra za
studije odnosi se na poslove akreditacije novih
i izmjene postojećih studijskih programa kao
i programa cjeloživotnog obrazovanja. Pruža
administrativnu podršku tijelima: Stručnom vijeću
Centra za studije, Povjerenstvu za akreditaciju
studijskih programa, Povjerenstvu za evaluaciju
poslijediplomskih studija, Povjerenstvu Fonda
Aleksandar Abramov, Povjerenstvu za izdavačku
djelatnost i drugim privremenim povjerenstvima i
radnim tijelima. Uz to obavlja sve poslove vezane
uz upise i provedbu nastave, promociju doktora
znanosti, nagrađivanje najboljih studenata i
pomaganje studentima slabijega imovinskog
stanja. Također, obavlja registraciju studentskih
udruga. U okviru Centra za studije djeluje i
studentska služba sveučilišnih odjela.
Uvođenjem tehnološki
vrhunskog sustava za
računanje s vrhunskom
opremom za
modeliranje omogućit
će se sposobnost
implementacije novih
metodologija i tehnika
u multidisciplinarnim
poljima znanosti i
istraživanja
Centre for Studies
The centre for Studies organizes all services
regarding the organization, implementation
and expansion of all programme studies. It
provides accreditations for all newly-founded
programmes and evaluates changes to existing
ones. The Centre is in charge of life-long learning
programmes as well. It also deals with tasks
pertaining to student admissions, class and
course organization as well as student awards
and trust funds.
165
Centar za Napredno
računanje i modeliranje
Centar za napredno računanje i modeliranje
dio je globalne strategije znanstvenog i
tehnološkog razvoja strategije Hrvatske
i posebice Sveučilišta u Rijeci ne bi li se
pristupilo brojnim strukturalnim problemima
s kojima je Hrvatska suočena, uvođenjem
najnovijih visokotehnoloških sustava za
napredno računanje zajedno s najrecentnijom
opremom za modeliranje koje dozvoljavaju
implementaciju novih tehnologija i tehnika
u multidisciplinarnim poljima znanosti i
istraživanja.
Uvođenjem tehnološki
vrhunskog sustava za
računanje s vrhunskom
opremom za
modeliranje omogućit
će se sposobnost
implementacije novih
metodologija i tehnika
u multidisciplinarnim
poljima znanosti i
istraživanja
Kroz rad Centra Sveučilište će uvećati svoju
mogućnost da istraživači surađuju s drugim
istraživačkim organizacijama i industrijom,
kako na lokalnim tako i na regionalnim
razinama. Također će povećati kvalitetu
obrazovanja na preddiplomskim i diplomskim
razinama.
Centar će nuditi širok spektar općenitih
istraživačkih usluga naprednoga računanja i
mogućnosti podrške što se uklapa u radne
procese koji su različiti kod svakog projekta.
Centre for Advanced
Computing and
Modelling
The Centre for Advanced Computing
and Modelling is a part of the University’s
science strategy aimed at introducing
advanced technology and interdisciplinary
fields of study to the University’s research
activities. The main research fields related
to computational systems and its use
are computer science and networking
technologies, applied computing in science
and engineering as well as geoscience and
ecology.
166
i tehnologija te u multidisciplinarnim i
interdisciplinarnim područjima znanosti
obavlja i razvija znanstvenoistraživačke i
visokostručne aktivnosti. Uz to, predlaže
i izvodi znanstvene i razvojne projekte,
potiče i provodi međunarodnu znanstvenu
suradnju, provodi projekte, studije i
ekspertize u suradnji s gospodarstvom,
osigurava znanstvenu opremu i usluge
drugim znanstvenim i privrednim subjektima
na temelju znanstvene izvrsnosti ili na
komercijalnim osnovama, izvodi konzalting
(savjetovanje) i transfer tehnologija, predlaže
i pokreće ili osuvremenjava kolegije iz
navedenih područja na sastavnicama i
podružnicama Sveučilišta.
Nadalje, Centar izvodi dio nastave sastavnica
i podružnica Sveučilišta u laboratorijima
Centra, izvodi programe stalnog stručnog i
znanstvenog usavršavanja te znanstvenog i
stručnog osposobljavanja, organizira i održava
ljetne škole i druge privremene ili stalne oblike
promicanja i primjene znanja te cjeloživotnog
obrazovanja, provodi mentorstvo znanstvenim
novacima i postdoktorandima te organizira i
održava znanstvene i stručne skupove.
Centar za mikro i nano
znanosti i tehnologije
Centre for Micro and
Nano Technologies
Centar za mikro i nano znanosti i tehnologije
ustrojbena je jedinica Svečilišta u Rijeci
koja na području mikro i nano znanosti
The University of Rijeka has defined
nanotechnologies in its strategy as a strategic
priority of further development and has
recently established the Centre for Micro
and Nano Sciences and Technologies as
a perspective core facility and user-based
laboratory in this field of research.
The main stakeholders of the Centre are:
the University of Rijeka, the Centre for Micro
and Nano Sciences and Technologies itself,
employees of the Centre (scientists), the
Faculty of Engineering and the Department
of Physics of the University of Rijeka, as
well as other faculties and department
of the University of Rijeka, external
industrial partners and local government,
collaborating research institutions, etc.
Its main research fields include micro and
nano sciences and technologies, stateof-the-art analytical services in materials
characterization, along with development of
innovative products. It has its own website:
www.cmnzt.uniri.hr
Centar za podršku
učenju i poučavanju
sveučilišta u Rijeci
CUP je osnovan 2010. godine kao
sveučilišni centar koji preuzima razvijene
aktivnosti IT Akademije (osnovana 2005. g.) i
Centra za e-učenje Sveučilišta (pokrenut rad
2009. g.), s ciljem razvoja svih segmenata
podrške koju je potrebno pružati za razvoj
kvalitete visokoškolske nastave i kvalitetnu
primjenu informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u nastavi. Čine je: razvoj
edukacijskih programa za stjecanje
specifičnih kompetencija nastavnika i
studenata, razvoj servisa za dostupnost
računalnih alata, razvoj tehničke i
tehnološke podrške te uspostavljanje
suradnje s okruženjem (lokalna zajednica
i lokalno gospodarsko okruženje)
širenjem ciljne skupine korisnika razvijenih
programa.
Djelatnosti i ostvarenja CUP-a mogu se
podijeliti prema kategorijama: 1) razvoj i
izvođenje obrazovnih programa, 2) razvoj
i potpora za e-učenje, 3) RAD - Rijeka
Academic Download - usluga za besplatnu
online dostupnost računalnih alata, 4)
testni centar - usluge testiranja za stjecanje
certifikata u području IKT, 5) sudjelovanje u
međunarodnim projektima te 6) znanstveni i
stručni rad kojim se prezentiraju i verificiraju
ostvareni rezultati te ostvaruje vidljivost u
akademskom i stručnom okruženju.
Provodi projekte, studije
i ekspertize u suradnji
s gospodarstvom,
osigurava znanstvenu
opremu i usluge
drugim znanstvenim
i privrednim
subjektima na temelju
znanstvene izvrsnosti
ili na komercijalnim
osnovama
Centre for Learning
and Teaching Support
The Centre for Learning and Teaching
Support assumed the activities of the
formerly established IT Academy and
E-Learning Centre. These activities include
the expansion and fulfilment of all advanced
educational programmes aimed at providing
further training for educators and students,
as well as supporting e-learning activities.
167
U okviru SSC-a djeluju:
Psihološko savjetovalište,
Ured za studente s
invaliditetom i Pravno
savjetovalište
Sveučilišni
savjetovališni centar
Sveučilišni savjetovališni centar (SSC)
sastavnica je Sveučilišta u Rijeci koja je
osnovana s ciljem pružanja različitih oblika
podrške i pomoći studentima i djelatnicima
riječkoga sveučilišta. Sve su usluge
centra besplatne za korisnike. U okviru
SSC-a djeluju Psihološko savjetovalište,
Ured za studente s invaliditetom i Pravno
savjetovalište.
Psihološko savjetovalište svim studentima
i djelatnicima Sveučilišta u Rijeci pruža
stručnu psihološku pomoć i podršku u
postizanju akademskih uspjeha, povećanju
efkasnosti studiranja i unaprjeđenju kvalitete
života. Pored individualnog i grupnog
savjetovanja koje se provodi s ciljem
prevladavanja različitih teškoća u učenju,
ovladavanja tjeskobnim i depresivnim
stanjima, rješavanja problema u odnosima
s drugima, nezadovoljstva sobom itd., nude
se i različite edukativne aktivnosti, kao što
su predavanja, radionice, tribine, letci i
brošure.
Ured za studente s invaliditetom
namijenjen je studentima s oštećenjima vida
i sluha, tjelesnim invaliditetom, višestrukim
oštećenjima, kroničnim bolestima, ali i ostalim
zdravstvenim stanjima ili teškoćama koje
mogu utjecati na tijek studija s ciljem da im
se osiguraju uvjeti za uspješno i kvalitetno
studiranje. Ured pruža informacije, izravnu
168
pomoć i podršku pri rješavanju specifičnih
potreba studenata sukladno vrsti invaliditeta.
Nastavnicima nastoji pružiti informacije
o načinima prilagodbe nastave te ispita
potrebama studenata s invaliditetom.
Pravno savjetovalište studentima pruža
primarno pravno savjetovanje i pravnu
pomoć u vezi s ostvarivanjem prava iz
zdravstvenog osiguranja, ostvarivanjem
prava na subvencionirano stanovanje i
prehranu, zapošljavanjem posredstvom
studentskih centara, sudjelovanjem u radu
studentskog zbora, provođenjem stegovnih
postupaka protiv studenata, pritužbama za
slučaj povrede nekih od studentskih prava,
postupakom osnivanja udruga, postupkom
priznavanja stranih svjedodžbi i diploma,
stipendija, kreditiranja, mobilnosti i sl., kao i
drugih statusnih prava.
THE University
Counselling Centre
The University Counselling Centre provides
support and counselling to all students
in need. It offers group or individual
psychological sessions to students. One
of the activities of the Centre is supporting
students with disabilities as well as providing
them with advice. It also offers advice and
teaches learning techniques to all students
with learning disabilities. The Centre offers
legal counselling as well.
STUDENTSKI ZBOR
SVEUČILIŠTA U RIJECI
Studentski zborovi, kao službeni oblici
studentskih predstavništava na visokim
učilištima u Republici Hrvatskoj, postoje od
1996. godine. Koncem 1997. Sabor RH donosi
nove promjene u funkcioniranju zborova na
nacionalnoj razini te ustrojava Predsjedništvo
hrvatskih studentskih zborova kao tijelo preko
kojega studentski zborovi koncipiraju svoje
programe na razini države, ostvaruju viši oblik
međunarodne suradnje i, što je najvažnije, imaju
veći utjecaj prema državnim vlastima i društvu
uopće sa zadaćom poboljšavanja statusa
studenata i kvalitete sustava (studija i studiranja)
te kontinuirane brige o socijalno-ekonomskom
statusu studenata (studentski standard). Temelj
svakoga studentskog zbora jesu studentski
predstavnici i njihovi zamjenici koji se biraju na
studentskim izborima u dvogodišnji mandat.
Okosnicu sveučilišnoga studentskog zbora čine
upravo ti predstavnici podružnica, odnosno
sveučilišnih sastavnica. Predstavnici ulaze u
Skupštinu studentskoga zbora, gdje se potom
u jednogodišnji mandat bira Predsjedništvo.
Članovi Predsjedništva ujedno su i predstavnici
studentske populacije u Sveučilišnom senatu,
gdje svojim aktivnim sudjelovanjem kreiraju
politiku sveučilišta.
Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci (SZSUR)
je nestranačko, nepolitičko tijelo studenata
Sveučilišta u Rijeci koje sudjeluje u tijelima
uprave Sveučilišta. Isto tako SZSUR brine o
provedbi i kvaliteti studijskih programa; štiti
i unapređuje interese studenata; pomaže
studentskim udrugama; potiče suradnju s
drugim organizacijama koje rade u interesu
studenata te sudjeluje u radu Senata i
Stručnoga vijeća Sveučilišta u Rijeci. U sklopu
Studentskog zbora djeluje i nekoliko ureda,
koje nameće aktualni trenutak:
Ured studentskog pravobranitelja, tijelo sa
zadatkom savjetovanja studenata o načinu
ostvarivanja njihovih prava kao i primanja
pritužbi studenata u vezi s njihovim pravima
te raspravljanja o njima s nadležnim tijelima
visokoga učilišta.
Ured za kvalitetu kao tijelo koje se bavi
izradom metodologije i indikatora samoevulacija
i evaluacija rada studentskih predstavnika na
Sveučilištu u Rijeci. Sudjeluje u organizaciji i
vođenju projekata u cilju poboljšanja kvalitete
studiranja. Vodi evidencije opterećenja
studentskih predstavnika. Potiče uvođenje
sustava kvalitete u studentskim organizacijama.
SZUR brine o provedbi
i kvaliteti studijskih
programa; štiti i
unapređuje interese
studenata; pomaže
studentskim udrugama;
potiče suradnju s
drugim organizacijama
koje rade u interesu
studenata te sudjeluje u
radu Senata i Stručnog
vijeća Sveučilišta u
Rijeci
Ured za udruge, tijelo koje se bavi
problematikom i informiranjem studentskih
udruga koje djeluju pri Sveučilištu u Rijeci.
Zadatak mu je registrirati studentske udruge
u Registar udruga Studentskoga zbora koje
se prijavljuju na natječaj za dodjelu financijskih
sredstva za izvođenje projekata raznih
kategorija te evaluirati provedbe projekata koje
financira Studentski zbor.
Ured za kulturu i zabavu kao tijelo koje
se bavi organiziranjem kulturnih i zabavnih
programa za studente (brucošijade, izložbe,
kazališne predstave) te promovira zabavne
događaje drugih studentskih organizacija.
169
Uz kulturne aktivnosti,
Studentski je zbor
sukreator i svih
sveučilišnih sportskih
aktivnosti uz pomoć
Riječkog športskog
sveučilišnog saveza
RŠSS je prvi u Republici
Hrvatskoj kandidirao,
pripremio uspješno
proveo jedno Europsko
sveučilišno prvenstvo
(EUCV 2007 - Rijeka)
Najvažnija je manifestacija „Studentski dan“
na kojem se, uz zabavni karakter, promovira i
studentski sport, te sajam poslova.
Ured za studentski standard, tijelo koje se
bavi pitanjima studentske prehrane, smještaja,
prijevoza, zdravstvenog osiguranja studenata,
studentskog zapošljavanja i socijalnim
standardom studenata.
Studentski zbor financira država iz proračunskih
sredstava i to na temelju prijavljenih projekata
ili programa aktivnosti za tekuću akademsku
godinu. Upravo je Studentski zbor ono tijelo
koje prikuplja, koordinira i prijavljuje brojne
studentske kulturne, sportske i druge aktivnosti
na Sveučilištu.
Potiče se i volonterski te aktivistički rad
studenta bilo kroz vlastite projekte, bilo kroz
programe Zaklade Sveučilišta. Najbolji primaju
godišnje priznanje akademske zajednice
za Dan Sveučilišta. Dakako, i u nastavi,
odnosno, stjecanju znanja i vještina dodjeljuju
se godišnja priznanja u obliku Rektorovih
nagrada i stipencija za one najuspješnije, dok
se najboljem od najboljih uručuje posebna
nagrada za Studenta godine.
Recentni rezultat aktivnosti studenata
osnivanje je Sveučilišne smještajne agencije
koja se brine za privatni smještaj studenata
prikupljanjem ponuda na tržištu i plasiranjem
informacija na internetu.
Uz kulturne aktivnosti Studentski je zbor
sukreator i svih sveučilišnih sportskih
aktivnosti uz pomoć Riječkoga športskog
sveučilišnoga saveza.
170
Student Union
The Student Union is the highest student
representative body. Several versions of the
Union have been in function since 1996.
The fundamental organization of the Union
is centred on student representatives and
their aides. They are elected by their fellow
students and hold their respective positions
for 2 terms. All member institutions have
student representatives.
The Union represents student interests,
protect student rights and support all student
activities. Other tasks include increasing the
quality of student life and the quality of study
programmes.
RIJEČKI ŠPORTSKI
SVEUČILIŠNI SAVEZ
Riječki športski sveučilišni savez (RŠSS),
kao nevladina organizacija koja okuplja
studentska sportska društva i Udrugu
kineziologa Sveučilišta u Rijeci, krovna je
organizacija na Sveučilištu u Rijeci koja
skrbi o razvoju i povećanju broja sudionika
studentskog sporta.
Savez se sastoji od Skupštine, Izvršnog
i Nadzornog odbora te Predsjedništva.
Osnovan je koncem 2004. godine s ciljem
podizanja kvalitete sportskih aktivnosti
na sastavnicama, aktiviranja što većega
broja studenata u sportskim aktivnostima
i kvalitetno predstavljanje Sveučilišta na
lokalnome, nacionalnome i međunarodnome
sveučilišnome sportskom planu. Jedan od
ciljeva jest i pozitivno vrednovanje ECTS
bodovanjem volonterskoga studentskog
rada te nastupa studenata-sportaša na
službenim sveučilišnim natjecanjima.
Savez se u 2011. prezentirao javnosti s
novim „izgledom“, kroz osnovni brand
Unisport. Na taj se način studenti imaju
prilike upoznati s novostima kroz Unisport
Mag (časopis), Unisport Express (newsletter)
i Unisport Net (mrežna stranica) te sami
sudjelovati u Unisport ligi (sveučilišna
sportska prvenstva).
u
Savez je dostigao zavidnu razinu
organizacije uz tendenciju rasta iz godine u
godinu uključujući i ukupan broj studenatavolontera, studenata-sportaša i značajnih
projekata te ostvaruje lokalnu, nacionalnu i
međunarodnu aktivnost i prisutnost.
Riječko Sveučilište domaćin
6. europskoga univerzitetskog
rukometnog prvenstva 2011.
Studenti uključeni u aktivnosti RŠSS
izravno ili posredstvom studentskih
sportskih društava postaju jednim od
čimbenika razvoja sporta i zdravog života na
Sveučilištu u Rijeci. Sudjelujući u radu, čine
dio organizacije događanja kao volonteri
ili honorarni djelatnici te upoznaju procese
organizacije velikih natjecanja u svim važnim
segmentima – financije, logistika, marketing.
Sa svim time povećavaju općenitu kvalitetu
vlastitoga studentskog života i stvaraju
brojna poznanstva koja im obogaćuju
društvenu mrežu u svakodnevnome
studentskom životu.
Rijeka University
Sports Association
The Rijeka University Sports Association
fosters the incorporation of sport activities
into everyday student life and strives to
include a large number of students into
various sports organizations. These include
volleyball, handball, basketball, water polo,
tennis, swimming and countless other clubs
and leagues registered at the University.
Today, it has as many as 2.00 student
members. The Association is supported
and supervised by the University of Rijeka
Kinesiology Association.
171
Svjedoci vremena
ili umjesto zaključka
Godina za nama mogla bi se iz više razloga
nazvati godinom Sveučilišta u Rijeci. Sveučilište
je nizom događanja (o čemu svjedoče naredne
stranice) obilježilo 40 godina od svoga osnutka,
ali u isto vrijeme i 380 godina od početka
visokoga obrazovanja u Rijeci.
Naime, Poveljom kralja Ferdinanda II. od 31.
srpnja 1633. godine učenici Isusovačkog
kolegija dobivaju građanska prava i povlastice
koje su imali članovi akademije ili sveučilišta u
Grazu, Beču i drugdje u Europi, a zanimljivo
je podsjetiti da povijest Sveučilišta u Zagrebu
počinje 23. rujna 1669. (dakle, 36 godina
kasnije) kada su diplomom rimskoga cara i
ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati
status i povlastice sveučilišne ustanove
tadašnjoj Isusovačkoj akademiji. Ipak, riječko
sveučilište osnovano je 1973. godine kao
logično okrupnjivanje visokoobrazovnih
institucija u zapadnoj Hrvatskoj.
Sveučilište u Rijeci u protekle četiri godine
nastavilo je vidljivu transformaciju, praćenu
značajnim ulaganjima u infrastrukturu i
povećanjem broja zaposlenih. Humanističke,
društvene, tehničke i biomedicinske znanosti
na riječkom sveučilištu dostigle su zavidnu
razinu razvoja, a umjetničko područje,
prirodne i biotehnološke znanosti značajno
ojačale. Sveučilišni kampus na Trsatu je
gotovo u potpunosti profunkcionirao i
postao mjesto znanstvenoga, umjetničkoga
i kulturnoga okupljanja. Time je Sveučilište u
Rijeci nastavilo s uravnoteženim razvojem svih
područja jer jedino razvojem svih područja
174
moguće je riječko Sveučilište pozicionirati
kao istraživačko sveučilište s visokim
intenzitetom istraživanja, koje pridonosi
razvoju gospodarstva i društva te ima globalnu
prepoznatljivost.
Prema riječima rektora prof. dr. Pere Lučina
Sveučilište ima šansu razvijati ovaj kraj i
opredijeliti se za ulaganje u ljude i dovođenje
stručnjaka, te tako stvoriti kritičnu masu ljudi
koji su u stanju stvoriti sofisticiranu mrežu za
difuziju znanja.
Ova 2013. godina ujedno je bila i prilika da šira
javnost nešto više sazna o Sveučilištu i svim
područjima njegova djelovanja, kao i o ljudima
koji su pridonijeli njegovu razvoju, ali i obilježili
ovaj kraj i zemlju. Kroz niz događanja podsjetili
smo se na neka prošla vremena u kojima je
stasalo i razvijalo se riječko Sveučilište. Prisjetili
smo se uspona i padova Sveučilišta, kao i
naravno svih onih koji su te bitke proteklih
desetljeća vodili.
Stoga, neka naredne stranice, uz već
mnogima znanu povijest i sadašnjost
Sveučilišta u Rijeci, budu jedan mali spomenar
koji će ostati svjedok jednog trenutka.
I uz zahvalu svima koji su pridonijeli životu
i radu Sveučilišta citirat ćemo poruku
predsjednika Republike Hrvatske prof. dr.
Ive Josipovića prilikom održavanja svečane
akademije u povodu obilježavanja 40.
obljetnice:
Kada ponestane snage i optimizma, treba doći
na Sveučilište u Rijeci.
175
Witnesses of Our Time or
In Lieu of a Conclusion
The year behind us could easily be dubbed the Year of the University of Rijeka, due to a multitude of
reasons. The University marked its 40-year anniversary (which is witnessed on the following pages)
with a series of events, while at the same time marking 380 years of higher education in Rijeka.
Namely, on July 31st, 1633, King Ferdinand II issued a Charter declaring pupils of the Jesuit Collegiate
to be granted civil rights and benefits that up till then only members of universities throughout Europe
had, e.g. members of the Graz and Vienna academies or universities. It is also interesting to note that
the history of the University of Zagreb dates back to September 23rd, 1669 (hence, 36 years later),
when benefits and status were issued to the former Jesuit Academy through a diploma of the Roman
Emperor and the Austro-Hungarian King Leopold I. Still, the Rijeka University was founded in 1973 as
a logical merging of higher education institutions in Western Croatia.
For the past four years, the University of Rijeka has continued with its visible transformation, followed
by significant investments in infrastructure and an increase in employees. Humanistic, social,
engineering, technical, and biomedical sciences have reached an enviable level of development at
the University of Rijeka, while the art field, natural and biotechnological sciences have considerably
strengthened. The University Campus on Trsat is operating in almost full capacity and has become
a place of scientific, art and cultural gatherings. The University of Rijeka thus continued with its
balanced development of all fields as this is the only possible way for the University of Rijeka to
position itself as a research-based university with high-intensity research which contributes to the
development of the economy and society as a whole, ultimately obtaining global recognisability.
According to the words of Professor Pero Lučin, M.D., Ph.D., the University has an opportunity to
develop this region and opts for investing in people and bringing in experts, thus creating a critical
mass of people who are capable of creating a sophisticated network and synergy of knowledge.
The year 2013 was a year when the public was able to find out more not only about the University
of Rijeka and about all the fields in which the University operates, but also about all the people who
contributed to its development and defined this region and this country. Through an array of events we
remembered the times in which the University of Rijeka developed and advanced. We looked back at all
the ups and downs of the University and all the people who made sure the University thrived.
Let the next page, along with the well-known story of the University, be a reminder of this moment.
With gratitude to all those who contributed to the development of the University, we can quote
the words of the President of Croatia Ivo Josipović, Ph.D., spoken during the celebration of the
University’s 40th anniversary:
“When one lacks strength and optimism, one must come to the University of Rijeka.”
176
177
Simpozij "Jučer, danas, sutra"
Jednodnevni simpozij "Jučer, danas, sutra"
posvećen 40. obljetnici Sveučilišta u Rijeci i 380.
obljetnici visokog obrazovanja u Rijeci održan je u
Vijećnici Grada Rijeke 5. ožujka 2013.
194
u
u
u
u
Rektor prof. dr. Pero Lučin,
v.d. župana prof. dr. sc.
Vidoje Vujić, glavni urednik
Novog lista Branko Mijić i
gradonačelnik Grada Rijeke
mr. sc. Vojko Obersnel u
svojim su izlaganjima dali
sliku Sveučilišta danas i viziju
budućeg Sveučilišta
Akademik Petar Strčić, nadbiskup
prof. dr. sc. Ivan Devčić i akademik
Daniel Rukavina govorili su o povijesti
Sveučilišta u Rijeci
Rektor prof. dr. sc.
Pero Lučin u društvu
bivših rektora (prof.
dr. sc. Elso Kuljanić,
prof. dr. sc. Katica
Ivanišević, akademik
Daniel Rukavina i prof.
dr. sc. Danko Pavešić)
195
Izložba "Jučer, danas, sutra"
Izložba "Jučer, danas,
sutra" posvećena 40.
rođendanu Sveučilišta
otvorena je u Sveučilišnoj
knjižnici 25. travnja 2013.
u
Brojni detalji koji
svjedoče o životu i radu
Sveučilišta izazvali su
veliko zanimanje
u
196
Pano s fotografijama
svih rektora Sveučilišta
u Rijeci
u
197
Svečana akademija
Dvorana HKD-a okupila
je brojne uzvanike i goste
iz akademske zajednice,
političke i crkvene vlasti
198
u
Svečana akademija u
povodu obilježavanja
40. obljetnice
Sveučilišta održana je
2013. u Hrvatskom
kulturnom domu
- dolazak visokih
uzvanika
u
u
Uoči početka akademije rektor
prof. dr. sc. Pero Lučin u društvu
predsjednika Republike Hrvatske
prof. dr. sc. Ive Josipovića u
razgovoru s uzvanicima
199
Čelnici sastavnica Sveučilišta
te institucija i ustanova s kojima
Sveučilište surađuje dobili su
zahvalnice i priznanja za doprinos u
radu i razvoju Sveučilišta
200
u
Svečanoj proslavi u HKD-u
pridonijeli su i zvuci glazbe u
izvođenju Gorana Filipeca
Među uzvanicima
bili su i bivši rektori
Sveučilišta, koji
su također primili
priznanja i zahvale za
svoj doprinos razvoju
Sveučilišta
u
201
VREMENSKA CRTA
Sveučilišta
Više školstvo u Rijeci
započinje akcijom
senjskoga biskupa
i Riječanina Agatića…
1706.
Trsatska
bogoslovna škola
1627.
Osnovana Jezuitska gimnazija
– isusovačka škola filozofije i
moralne teologije
1961.
Visoka stomatološka škola
1962.
Visoka industrijska
pedagoška škola
1998.
Odvojeno
Veleučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
1998.
Sveučilišni
savjetovališni
centar
2001.
Visoka pomorska škola I
Odjel za pomorstvo ponovno
postaju Pomorski fakultet
2003.
Zaklada Sveučilišta u Rijeci
2005.
Akademija primijenjenih
umjetnosti
2006.
Odvaja se Sveučilište u Puli
Učiteljski fakultet
2008.
Znanstveno tehnologijski park STePRi
Odjel za biotehnologiju
Odjel za fiziku
Odjel za informatiku
Odjel za matematiku
1954.
Viša ugostiteljska škola
Pedagoška akademija
1955.
Medicinski fakultet
1969.
Viša tehnička
građevinska škola
1998.
Pomorski fakultet
preustrojen u Visoku
pomorsku školu i Odjel
za pomorstvo
1728.
Teološki fakultet
1960.
Strojarski fakultet
Studentski centar
1962.
Visoka industrijska
pedagoška škola
1726.
Filozofski fakultet
1972.
Fakultet
industrijske
pedagogije
1990.
Vraćeno ime
"Sveučilište u Rijeci"
1983.
Sveučilište mijenja
ime u Sveučilište
"Vladimir Barakić"
2010.
Kampus, d.o.o.
2011.
Sveučilišni informatički centar
Cenatar za mikro
i nano znanosti i
tehnologije
Centar za učenje i poučavanje
Centar za
napredno
računanje i
modeliranje
2012
Sveučilišna smještajna
agencija STRIP d.o.o.
Centar za
podršku učenju i
poučavanje
Sveučilišni studij Gluma,
mediji, kultura
2013
Centar za napredne studije
Jugoistočne Europe
Studentski kulturni centar
Fakultet za zdravstvne studije
1773.
Kraljevska
akademija
u Rijeci
1854.
Carsko-kraljevska
mornarička
akademija
1912.
Mađarska kraljevska
eksportna akademija
1949.
Viša pomorska škola
1947.
Visoka teološka škola
1953.
Viša stručna pedagoška škola
1948.
Naučna biblioteka
1973.
1975.
Viša Ekonomska škola u Puli i
Pedagoška akademija u Puli ulaze
u sastav Sveučilišta u Rijeci
Osnovano
Sveučilište
u Rijeci
1982.
Fakultet
graditeljskih
znanosti
1973.
Tehnički
fakultet
1979.
Sveučilišna knjižnica ulazi
u sastav Sveučilišta
1976.
Pravni fakultet
1977.
Pedagoški fakultet
1978.
Fakultet za pomorstvo
i saobraćaj
u
1754.
Pomorska
škola
…a ovo
su konture
Sveučilišnog
Kampusa na
Trsatu 2025.

Ime i prezime Ines Strenja

u prostorijama Grada Rijeke, u Rijeci, Titov trg 3, soba 206, II. kat.

M. Žinić CV - Baltazar Adam Krčelić

katalog_02 - Igor Gržetić

Istraživanje, slušanje priča i kreativni prikaz doživljaja o gradu

U čemu leži izvornost umjetničkog djela, odnosno

21_11_13 ZNATE8 online.indd - CIRTT

EFZG NEWS - InterEuLawEast

Natječaj za sufinanciranje izdavačke djelatnosti

Centar za translacijska medicinska istraživanja