03
dr. med. Maja Drašković
Suradnja
GlaxoSmithKline
s HUHIV-om
GlaxoSmithKline započeo je s inicijativom «Positive Action»
1992. godine čime se željelo potaknuti zajednicu na odgovor
brzorastućoj svjetskoj epidemiji širenja virusa HIV-a. Svijet se
bori s AIDS-om zadnjih 25 godina tijekom kojih je 20 milijuna
ljudi umrlo, a procjenjuje se da je 33 milijuna ljudi zaraženo
virusom HIV-a.
GlaxoSmithKline (GSK) već devetu godinu za redom surađuje
s Udrugom HUHIV na edukativnim aktivnostima u borbi
protiv AIDS-a na prostoru Hrvatske.
Kompanija je vodeći svjetski proizvođač lijekova protiv HIV/
AIDS, i jedna od rijetkih kompanija koja radi na istraživanjima
za prevenciju i liječenje HIV/AIDS, malarije i tuberkuloze,
bolesti vezanih za zemlje u razvoju.
U još jednoj inicijativi GSK je predvodnik – to je opskrba
zemalja u razvoju lijekovima protiv HIV/AIDS-a po povlaštenoj
cijeni. Naime, još 1997. godine kompanija je osigurala lijek zidovudine za primjenu kod transmisije bolesti s majke na dijete
u zemljama u razvoju po cijeni umanjenoj za 75% od cijene
na globalnom tržištu. Do sada su cijene atiretroviralne terapije
višestruko snižavane i dostupne su za više od 63 najsiromašnije
zemlje u kojima je HIV/AIDS najrašireniji i u stalnom porastu.
Ovih je dana GSK objavio još jedno sniženje cijena, pedeseto
po redu za najsiromašnije zemlje čime stalno daje potporu
borbi protiv ove epidemije.
04
Dr.sc. Branko Kolarić, dr.med.
HIV/AIDS
u Hrvatskoj
Vjerojatni put prijenosa infekcije u 42% zaraženih je muški
homoseksualni odnos, a gotovo isto toliko osoba (40%)
zaraženo je heteroseksualnim odnosom.
Za razliku od populacije muškaraca koji prakticiraju seks s
drugim muškarcima, kod koje svjedočimo autohtonoj epidemiji, prijenos zaraze heteroseksualnim odnosom je i dalje
značajno vezana za boravak u inozemstvu.
Od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi HIV-a u
Hrvatskoj, do kraja 2006. godine registrirano je 608 osoba
Nešto više od 9% zaraženih osoba infekciju je steklo dijeljen-
kojima je dijagnosticirana HIV-infekcija (podaci Registra za
jem pribora za intravensko korištenje droga, a svi ostali načini
HIV/AIDS), od kojih se kod 258 razvio AIDS, a 127 ih je umrlo.
prijenosa (transfuzija zaražene krvi, prijenos s majke na
Odnos zaraženih muškaraca i žena je 4:1. Na Slici 1. vidljiv je
dijete) čine manje od 5% zaraženih.
trend porasta broja dijagnosticiranih slučajeva HIV-infekcije u
zadnjih pet godina, dok broj oboljelih od AIDS-a i broj smrti
Distribucija prema vjerojatnom putu prijenosa prikazana je
zaraženih osoba stagnira ili lagano pada.
na Slici 2. Nepoznat put prijenosa (5,1%) ne znači da su osobe
Taj trend objašnjavamo djelomično stvarnim porastom broja
zaražene nekim dosad nepoznatim putem, nego da prilikom
zaraženih, a djelomično poboljšanjem dostupnosti testiranja
razgovora osobe nisu željele razgovarati o načinu na koji su
na HIV i time veći broj registriranih slučajeva, prije svega kod
vjerojatno zaražene pa, nažalost, ne znamo o kojem je putu
populacija s najviše rizičnih ponašanja.
prijenosa riječ.
Slika 1. Broj osoba zaraženih HIV-om, oboljelih od AIDS-a i
Slika 2. Vjerojatni put prijenosa infekcije u osoba zaraženih
umrlih u Hrvatskoj 1985. – 2006. (Hrvatski registar za HIV/
HIV-om u Hrvatskoj (Hrvatski registar za HIV/AIDS)
AIDS)
HIV-bolest registrirana je u svim županijama u Republici
Hrvatskoj (Slika 3.). Najviše je registriranih u gradu Zagrebu i
Primorsko-goranskoj županiji (više od 20 na 100 000), zatim
slijede priobalne županije, dok ih je najmanje u županijama
središnje Hrvatske, krajnjem istoku i Ličko-senjskoj županiji
(manje od 5 na 100 000).
Slika 3. Prevalencija HIV-a na 100 000 stanovnika po
županijama (Hrvatski registar za HIV/AIDS)
Na nivou županija (Slika 4.) vidljivo je da se epidemiološka
situacija prema putevima prijenosa razlikuje: tako u gradu
Zagrebu dominira muški homoseksualni put prijenosa, a u
priobalnim županijama heteroseksualni prijenos, ponajprije među pomorcima i njihovim trajnim partnericama u
Hrvatskoj.
Slika 4. Vjerojatni put prijenosa u pet županija s najvišom
prevalencijom (P-G - Primorsko-goranska, GZ - grad Zagreb,
D-N - Dubrovačko-neretvanska, Zd - Zadarska, S-D - Splitskodalmatinska) (Hrvatski registar za HIV/AIDS)
Podaci za 2007. godinu još se prikupljaju i bit će dostupni
tijekom veljače 2008., a dosad obrađeni podaci ne pokazuju
na značajne promjene trenda u protekloj godini.
Uskoro ćemo objaviti i podatke prošlogodišnjih istraživanja
rizika u populaciji muškaraca koji prakticiraju odnose s
muškarcima, te podatke o rizicima i prevalenciji HIV-a i virusnih hepatitisa u populaciji intravenskih korisnika droga.
Nadam se da ćemo planiranim aktivnostima i dalje uspjeti
održati povoljnu epidemiološku situaciju te unaprijediti skrb
za zaražene osobe i osobe u povećanom riziku za infekciju.
Vjerojatni put
prijenosa
u pet županija
07
dr.sc. Snježana Židovec Lepej, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Što je to „broj CD4“
i čemu služi?
Molekula CD4
Molekula CD4 se nalazi na membrani T-limfocita i monocita.
T-limfociti su vrlo važne stanice našeg imunološkog, tj. obrambenog sustava. Dio T-limfocita koji na sebi nose molekulu
CD4 nazivamo pomoćničkim CD4-pozitivnim (CD4+) T-
U većini tekstova o zarazi HIV-om barem se jednom spominje
limfocitima. Molekula CD4 važna je za funkcioniranje našeg
„broj CD4 pozitivnih T-limfocita“. Cilj ovog kratkog prikaza
imunološkog sustava jer sudjeluje u procesu tzv. antigenskog
jest malo detaljniji opis tog pojma i njegovog značenja u
prepoznavanja. Tijekom tog procesa naš imunološki sustav
HIV-bolesti.
prepoznaje komponente mikroorganizma (npr. bakterije ili
virusa) kojim smo zaraženi i pokušava ga ukloniti.
CD nije samo compact disc
Kod zaraze HIV-om molekula CD4 ima još jednu značajnu
Iako je prva asocijacija na kraticu CD upravo compact disk,
funkciju. Naime, HIV se svojim vanjskim glikoproteinima
“skidanje” glazbe i filmova s interneta i sl., u biomedicini ta
(gp120) veže upravo za molekulu CD4 na staničnoj mem-
kratica dolazi od engl. Cluster of Differentiation, odnosno
brani i na taj način zaražava pomoćničke CD4+ T-limfocite.
stanični diferencijacijski antigeni. Diferencijacijski antigeni su
Osim za molekulu CD4, HIV se na staničnoj površini veže i
molekule koje se nalaze se na površini (tj. membrani) svake
za još jednu skupinu molekula koje nazivamo kemokinskim
stanice ljudskog organizma i imaju različite biološke funkcije.
receptorima.
Skup svih diferencijacijskih antigena na površini neke stanice
funkcionira kao osobna iskaznica te stanice, tj. daje nam po-
Učinak zaraze HIV-om na CD4+ T-limfocite ?
datke o tome kakva je to stanica, je li zrela ili nezrela, živa ili
mrtva, tumorska ili zdrava i sl.
Karakteristični imunološki poremećaj u svih osoba zaraženih
HIV-om jest progresivno smanjenje broja CD4+ T-limfocita.
CD-molekule dokazujemo pomoću specifičnih reagensa
HIV uzrokuje smanjenje subpopulacije CD4+ T-limfocita
koje nazivamo monoklonskim antitijelima. Monoklonska
izravno (zarazom stanica i umnažanjem u njima), ali i neiz-
antitijela vežu se isključivo za jednu CD-molekulu. Kako bi
ravno (različitim imunološkim mehanizmima). Broj CD4+
se znanstvenici lakše snašli u obilju molekula i antitijela, 1982.
T-limfocita u zdravih osoba kreće se od 500 do 1500 stanica
god. u Parizu je predložena CD-nomenklatura prema kojoj su
po mikrolitru krvi. Procjenjuje se da se u HIV-om zaraženih
klasificirana monoklonska antitijela specifična za određene
osoba prosječan broj CD4+ T-limfocita smanjuje za 30-60
stanične molekule. Svako monoklonsko antitijelo dobilo je
stanica po mikrolitru svake godine (Tablica 1). Treba naglasiti
uz kraticu CD i svoj odgovarajući broj. Kada govorimo o
da broj CD4+ T-limfocita u zaraženih osoba može biti stabi-
zarazi HIV-om, najvažniji stanični diferencijacijski antigen
lan i po nekoliko godina, a nakon toga može uslijediti razdo-
jest molekula CD4.
blje brzog smanjenja.
U imunološkoj dijagnostici HIV-infekcije, broj CD4+ T-limfocita primjenjuje se kao ključni kriterij procjene procjena
stupnja oštećenja, tj. deficijencije imunološkog sustava HIVom zaražene osobe te klasifikaciju u određene kliničke kat-
Zašto je važno smanjenje
egorije.
broja CD4+ T-limfocita u
Na temelju broja CD4+ T-limfocita liječnik procjenjuje
HIV-infekciji?
primjenu preventivne terapije (za neke bolesti). Naime,
opasnosti od razvoja neke oportunističke bolesti te potiče
oportunističke bolesti koje se javljaju u HIV-om zaraženih
osoba relativno su rijetke u osoba čiji je broj CD4+ T-limfocita
veći od 500 stanica po mikrolitru krvi. Međutim, smanjenje
broja CD4+ T-limfocita ispod 200 stanica po mikrolitru krvi
znatno povećava rizik od nastanka oportunističkih bolesti u
HIV-bolesnika.
Brojna istraživanja prirodne povijesti infekcije HIV-om, kao i
klinički pokusi, pokazali su da je broj CD4+ T-limfocita ne-
Broj CD4+ T-limfocita jedan je od najvažnijih laboratori-
ovisan čimbenik rizika za progresiju HIV-bolesti u kasnu si-
jskih kriterija za određivanje vremena započinjanja primjene
mptomatsku fazu kao i za smrt.
antiretrovirusnih lijekova. Većina preporuka predviđa
započinjanje antiretrovirusnog liječenja u trenutku kada se
imunološke i dijagnostike HIV-infekcije u zemljama u raz-
broj CD4+ T-limfocita smanji ispod 350 stanica po mikrolitru.
voju znatno otežava odluku o vremenu započinjanja an-
Međutim, treba naglasiti da se pri odluci o započinjanju lije-
tiretrovirusnog liječenja te praćenja njegove uspješnosti.
čenja ne uzima u obzir samo broj CD4+ T-limfocita nego i
Odgovor biotehnološkog sektora na ovo pitanje temelji se
drugi važni parametri (klinički, virološki).
na razvoju manje složenih i jefinijih tehnologija za određiva-nje
broja CD4+ T-limfocita. Danas na tržištu postoje pojednostav-
Tijekom primjene antiretrovirusnih lijekova redovito se prati
ljene verzije citometara koje su razvijene za potrebe kliničkih
broj CD4+ T-limfocita. Porast broja CD4+ T-limfocita temeljni
ispitivanja novih lijekova u Nigeriji.
je kriterij uspjeha liječenja u imunološkom smislu. Taj proces
Iako je broj CD4+ T-limfocita dobiven takvim aparatima
nazivamo i rekonstitucijom imunološkog sustava.
„približan“, predstavlja dijagnostički verificiran rezultat i nije
usporediv s brojem CD4+ T-limfocita koji je određen sta-
Kako se određuje broj CD4+ T-limfocita ?
ndardnom metodom, taj pristup ima i dobre strane.
Primjerice, cijena određivanja broja CD4+ T-limfocita takvim
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (engl. Centers for Dis-
aparatima znatno je niža od standardne, a za funkcioniranje
ease Control and Prevention, CDC) u SAD-u od 1997. god.
aparata dovoljna je količina struje koja je potrebna za upaljač
preporučuju protočnu citometriju kao metodu izbora za
u automobilu. Međutim, i navedeni aparati imaju vrlo visoku
određivanje broja CD4+ T-limfocita HIV-om zaraženih oso-
cijenu, tako da ta tehnologija baš i nije dobro prihvaćena.
ba. Protočna citometrija je standardna metoda laboratorijske
medicine koja se najčešće koristi u dijagnostici brojnih zaraz-
Dodatni problem prihvaćanju alternativnih tehnologija za
nih i malignih bolesti, ali ima i značajnu ulogu u temeljnim
određivanje broja CD4+ T-limfocita predstavlja i stav afričkih
znanstvenim istraživanjima.
znanstvenika koji smatraju da njihov kontinent ne može biti
odlagalište zastarjele ili drugorazredne tehnologije. Stoga
CD4+ T-limfociti određuju se tako da se u uzorak krvi HIV-
brojni ugledni znanstvenici koji se bave laboratorijskom
om zaražene osobe dodaje odgovarajući reagens (monok-
medicinom smatraju da treba aktivnije pristupiti uvođenju
lonsko antitijelo specifično za CD4 konjugirano s fluorok-
tehnologije koja predstavlja zlatni standard, tj. protočne cit-
romom) te analizira protočnim citometrom. Osim broja
ometrije u zemljama u razvoju, ali uz snižavanje cijene.
CD4+ T-limfocita, obično se prati i postotak ove limfocitne
subpopulacije.
Iako uobičajena tehnika laboratorijske medicine u razvije-
Koliko često treba određivati broj CD4+ Tlimfocita?
nim zemljama, protočna citometrija nije dostupna većini
HIV-om zaraženih osoba u svijetu. Temeljne prepreke široj
Preporuke CDC-a predviđaju određivanje broja CD4+ T-
dostupnosti ove metode su visoka cijena protočnog cito-
limfocita neposredno nakon dijagnosticiranja zaraze HIV-
metra i reagensa, specifično stručno znanje potrebno za oba-
om. Ukoliko je broj CD4+ T-limfocita veći od 500 stanica
vljanje takve dijagnostike, ali i neke prepreke o kojima možda
po mikrolitru, tj. sličan onome u zdravih osoba, potrebna je
i ne razmišljamo (primjerice, dostupnost električne energije
kontrola jednom na godinu. U liječenih HIV-bolesnika broj
u nekim dijelovima Afrike i sl.). Stoga unatoč značajnom
CD4+ T-limfocita obično se određuje svaka tri mjeseca. Uko-
napretku na projektu o započinjanju antiretrovirusnog liječe-
liko je broj CD4+ T-limfocita manji od 50 stanica po mik-
nja 3 milijuna ljudi u zemljama u razvoju te tranzicijskim
rolitru, preporučuje se testiranje jednom na mjesec. Smatra
zemljama do 2005. god. (tzv. 3 by 5 projekt), kao i sman-
se da longitudinalno praćenje broja CD4+ T-limfocita, tj.
jenju cijene antiretrovirusnih lijekova u nekim dijelovima
redovito praćenje u približno jednakim vremenskim razmaci-
svijeta, još uvijek ostaje problem odgovarajuće imunološke
ma liječniku daje najpouzdaniju dijagnostičku informaciju.
i virološke dijagnostike liječenih osoba. Nepostojanje
Varijabilnost broja CD4+ T-limfocita
Određivanje broja CD4+ T-limfocita HIV-om
zaraženih osoba u Hrvatskoj
Broj CD4+ T-limfocita je imunološki parametar koji ima
naglašenu varijabilnost. Varijabilnost je uglavnom uzrokova-
Broj CD4+ T-limfocita HIV-om zaraženih osoba određuje
na promjenom ukupnog broja leukocita bolesnika, a poka-
se na Odsjeku za celularnu imunost (citometrija) Klinike za
zuje i diurnalne promjene, tj. broj CD4+ T-limfocita veći je
infektivne bolesti „Dr. F. Mihaljević“. Taj laboratorij ima svu
ujutro, dok se u poslijepodnevnim satima smanjuje. Na broj
potrebnu opremu za obradu krvi HIV-om zaraženih osoba
CD4+ T-limfocita znatno mogu utjecati i akutne bolesti, čak
na protočnom citometru, uključujući i aparate za automa-
i bezazlene viroze, uzimanje različitih lijekova (steroidi, anti-
tsko pipetiranje i automatsku pripravu uzorka za analizu.
biotici i sl.) te fizička aktivnost. Za određivanje broja CD4+ T-limfocita potrebna je jedna
epruveta periferne krvi (antikoagulans K3EDTA, čuvana na
š
š
sobnoj temperaturi do 24 h), a rezultati testiranja dostupni
su liječniku koji je zatražio testiranje istoga dana.
Tablica 1. Smanjenje broja CD4+ T-limfocita i rizik nastanka
kasne simptomatske HIV-bolesti te smrti
Kako ojačati
prevenciju HIV-a?
Djelovati na kulturne norme i vjerovanja prepoznavajući njihovu ključnu ulogu koju mogu odigrati u podupiranju preventivnih mjera, ali i potencijalnom rasplamsavanju HIV-infekcije i njenog prijenosa. Promovirati spolnu ravnopravnosti
i djelovati na rodno uvjetovane norme i odnose kako bi se
smanjila vulnerabilnost žena i djevojaka, uključujući u te na-
Načela učinkovite prevencije HIV-a
pore i muškarce i dječake. Promovirati općepoznata znanja
Svi HIV-preventivni programi moraju imati, kao svoje funda-
i svjesnost o tome kako se HIV širi i kako se infekcija može
mentalno načelo, promociju, protekciju i poštivanje ljudskih
izbjeći. Promovirati i ukazati na povezanost HIV-prevencije i
prava, uključujući i spolnu ravnopravnost.
spolnog i reproduktivnog zdravlja. Podržati mobilizaciju za-
HIV-preventivni programi moraju biti diferencirani i adap-
jednice u prevenciji, skrbi i tretmanu. Promovirati programe
tirani na lokalnoj razini prema relevantnoj epidemiološkoj,
koji su usmjereni na prevenciju HIV-a među pojedinim
ekonomskoj, socijalnoj i kulturalnoj situaciji u kojoj se
populacijama koje su pod povećanim rizikom. Mobilizirati i
implementiraju. HIV-preventivne aktivnosti
moraju biti
ojačati financijske, ljudske i institucionalne kapacitete u svim
temeljene na činjenicama koje su poznate i na onome što
sektorima, posebice u zdravstvu i obrazovanju. Analizirati i
se pokazalo učinkovitim. Investiranje u proširivanje znanja
ponuditi reformu zakonodavnog okvira kako bi se uklonile
treba podržati i ojačati. Svi HIV-preventivni programi mora-
barijere učinkovitoj HIV-prevenciji, borbi protiv stigme i dis-
ju biti sveobuhvatni, koristeći najrazličitije intervencije koje
kriminacije te zaštiti ljudskih prava osoba koje žive s HIV-
su dokazano učinkovite.
om, posebno osjetljivih populacija i osoba koje su u riziku.
HIV-prevencija je za život i stoga implementacije postojećih
Osigurati dostatna investiranja u istraživanja i razvoj novih
intervencija kao i istraživanja i razvoj novih tehnologija zahti-
prevencijskih tehnologija.
jevaju dugoročan i stalni napor prepoznavajući da su rezultati vidljivi kroz duže razdoblje. HIV-preventivni programi
moraju biti sveobuhvatni, vidljivi na različitim razinama i in-
Osnovne programske akcije za
HIV-prevenciju
tenzivni kako bi se uspjelo postići dovoljno za promjene. Zajednica treba participirati u HIV-preventivnim programima
::: Prevencija spolno prenosivih bolesti.
jer je njima i namijenjena i samo se njihovim uključivanjem
::: Prevencija transmisije HIV-a s-majke-na-dijete.
može postići potpuni učinak.
::: Prevencija HIV-a kod intravenskih korisnika droga,
uključujući mjere smanjenja štete (harm-reduction).
Ključne legislativne smjernice u prevenciji
HIV-a
::: Osigurati sigurnost krvnih pripravaka.
Osigurati da su ljudska prava promovirana i poštivana te
na HIV.
da su poduzete mjere koje će eliminirati diskriminaciju i
::: Integrirati HIV-prevenciju u službe koje se bave tret-
boriti se protiv stigme. Izgraditi i provoditi ciljeve preven-
manom AIDS-a.
cije od strane cijelog društva, uključujući vladu, društva koja
::: Fokusirati se na prevenciju HIV-a među mladima.
su pogođena HIV-om, nevladine organizacije, vjerske orga-
::: Osigurati informacije o HIV-u i edukaciju kako bi se sva-
nizacije, obrazovni sustav, privatni sektor i drugi.
kom pojedincu omogućila zaštita od infekcije.
Uključiti osobe koje žive s HIV-om u razvoj, implementaciju
::: Suprotstaviti se i ublažiti stigmu i diskriminaciju povezanu
i evaluaciju preventivnih strategija.
s HIV-om.
::: Promovirati dostupnost centara za dobrovoljno testiranje
15
Josip Begovac, prof. dr. sc.
Kako izgleda tijek
HIV-infekcije i koji
su simptomi prisutni?
Stanje koje nastaje nakon zaraze HIV-om naziva se HIV-bolest
i ono traje sve do smrti zaražene osobe. Bolest se obično dijeli
na više faza, no u praksi najčešće nema jasne granice između
pojedinih faza bolesti.
Nakon tri do šest tjedana od zaraze nastupa prva faza HIVbolesti koja se naziva akutna HIV-infekcija. Kod većine bolesnika javlja se povišena temperatura i bolest koja je slična
virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi. Osnovi simptomi
znaci bolesti su: vrućica, povećanje limfnih čvorova, grlobolja,
osip te bolovi u mišićima i zglobovima. Ti simptomi nestaju i
bez liječenja, a nakon toga slijedi dugo razdoblje bez izraženijih
simptoma i znakova bolesti. To je faza kad nema simptoma
bolesti. Tada se može primijetiti povećanje limfnih čvorova,
a broj limfocita CD4 je obično 350-750/mm3. Međutim, iako
zaražena osoba nema izraženijih simptoma, virus se svakodnevno umnožava, razara napadnute stanice te se postupno
smanjuje broj limfocita CD4. Ta faza bolesti obično traje 10
godina.
Nakon stadija bolesti bez simptoma (asimptomatska faza)
nastupa faza bolesti sa simptomima koja se može podijeliti
na rane, srednje i kasne simptome/znake. U ranoj fazi broj
limfocita CD4 smanjuje se na 200‑500/mm3, a obično je
prisutno
Testiranje
bezbolno povećanje limfnih čvorova. Mogu se češće javljati
galovirusom, limfom mozga, zaraza s atipičnim mikobakteri-
inače uobičajene infekcije kože (npr. herpes zoster, impetigo,
jama, a Kaposiev sarkom postaje proširen. Mogu se javiti i
folikulitis), različiti dermatitisi ili gljivične infekcije usne šupljine
izraženi simptomi kao gubitak teka, mučnina, povraćanje,
(kandidijaza) ili rodnice. Moguća su ponavljajuće upale
proljev, pad tjelesne težine i opća slabost. U neliječenih osoba
pluća i sinusa, reaktivacija tuberkuloze te Kaposiev sarkom.
ta faza bolesti traje jednu do dvije godine.
U neliječenih osoba ova faza bolesti traje do pet godina.
Samo 1% zaraženih razvije simptome uznapredovale HIV-
U srednjoj (uznapredovaloj) fazi HIV-bolesti, koja nastaje kod
bolesti prve dvije godine od zaraze, 10% ima simptome
50% bolesnika nakon 10 godina od zaraze, javljaju se teže
nakon pet godina, a 50% zaraženih dobije bolesti koje su
bolesti, npr. upala pluća uzrokovana gljivom Pneumocystis
karakteristične za AIDS nakon 10 godina od trenutka zaraze.
jiroveci ili proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium.
Svega oko 2% zaraženih nakon 12 godina nema simptome
Broj limfocita CD4 je tada ispod 200/mm3. Pojavljuju se tok-
bolesti i ima više od 500/mm3 limfocita CD4.
soplazmoza mozga, kriptokokni meningitis ili atipični oblici
tuberkuloze.
Kad se treba testirati?
U toj fazi HIV-bolesti često je prisutna anemija i simptomi
Mnoge se osobe, i muškarci i žene i odrasli i mladi, osjećaju
kao što su: vrućica, opća slabost i mršavljenje. Mogu se javiti
nesigurno kada razmišljaju o svojim spolnim kontaktima s
i simptomi oštećenja živčanog sustava: bezvoljnost, depresija,
prijašnjim partnerima. Mnogi neće moći isključiti mogućnost
zaboravljivost, pad koncentracije, tupost, nestabilan hod i
ranije zaraze. No, test može razjasniti nedoumice.
slaba koordinacija pokreta. Važno je naglasiti da dio bolesnika
Testiranjem na HIV-protutijelo dobiva se neizravna infor-
s manje od 200/mm3 limfocita CD4 nema značajnijih simp-
macija o infekciji. Test otkriva protutijela prema HIV-u, a ta
toma te da se uobičajene infekcije kod tih bolesnika mogu
se protutijela obično javljaju do 12 tjedana nakon kontakta s
izliječiti uobičajenom terapijom. Kod neliječenih osoba ta
virusom. Stoga, da bi test bio pouzdan, potrebno ga je primi-
faza bolesti traje 0-3 godine.
jeniti najmanje 12 tjedana od mogućeg dana zaraze. Prije svakog testiranja potrebno je razgovarati o nužnosti testiranja sa
U kasnoj fazi HIV-bolesti, kada je broj limfocita CD4 ispod 50/
stručnjakom koji se bavi konzultacijama, u ambulanti, bolnici
mm3, pojavljuju se infekcija mrežnice uzrokovana citome-
ili preko dežurnog AIDS-telefona.
U sljedećim situacijama se može preporučiti
testiranje:
isključiti ili potvrditi te će se moći nastaviti s odgovarajućim
liječenjem
::: ako ste trudni, liječenjem ćete znatno smanjiti mogućnost
::: ako ste si ubrizgavali drogu dijeleći igle, štrcaljke, vatu ili
da vam se dijete zarazi HIV-om.
drugi pribor
::: ako ste imali nezaštićeni spolni odnos s osobom za koju
Je li moguća prevencija hiv-bolesti?
smatrate da je možda zaražena HIV-om (npr. osoba koja intravenski koristi drogu, osoba koja je liječena zbog spolno-
Među najučinkovitijim preventivnim mjerama u širenju za-
prenosive bolesti ili hepatitisa B i C)
raznih bolesti su rano otkrivanje i liječenje oboljelih te pri-
::: ako ste imali veći broj spolnih partnera, spolne odnose
mjena djelotvornog cjepiva. U slučaju HIV-infekcije zasad
s nepoznatim osobama, prostitutkama, a niste koristili pr-
nema lijekova koji bi izliječili zarazu niti djelotvornog cjepiva,
ezervative
no određene preventivne mjere pokazale su se uspješnima.
::: ako ste imali nezaštićeni vaginalni ili analni spolni odnos s
više od jednog partnera
Prevencija HIV-bolesti je danas usmjerena prema putovima
::: ako ste liječeni zbog spolno prenosive bolesti, hepatitisa
širenja bolesti i uključuje informiranje, edukaciju i testiranje.
B i C ili ako vam je nedavno otkrivena tuberkuloza
Spolni put širenja bolesti je najopasniji za zajednicu.
::: ako ste imali dulje vrijeme povišenu tjelesnu temperaturu,
Apsolutnu sigurnost daje apstinencija i doživotno uzajamno
a uzrok je ostao nepoznat
vjerni odnos dvaju nezaraženih partnera.
::: ako imate ili ste imali jednu od sljedećih bolesti ili
simptoma: učestale uporne gljivične infekcije rodnice koje ne
Svaki drugi spolni odnos bez prezervativa smatra se danas
prolaze na uobičajeno liječenje, herpes zoster koji se ponavlja,
rizičnim ponašanjem u pogledu HIV-bolesti. Prije stupanja u
smanjenje broja trombocita, pojava psorijaze u slučaju da
intimne odnose treba razmišljati o izboru partnera i svakako
nema nasljedne sklonosti, teška upala pluća u mlađe osobe
treba razgovarati s budućim partnerom o mogućem riziku
(15-45 godina) i upalni proces u zdjelici
HIV-infekcije.
::: ako imate novog partnera i ako ste oboje bili vjerni jedno
drugome više od 12 tjedana i planirate spolni odnos bez
Liječenjem uobičajenih spolnih bolesti se također prevenira
zaštite.
HIV-infekcija, jer infekcija HIV-om nastaje znatno lakše kad
postoji oštećena sluznica.
Testiranje uvijek znači stres. Samo čekanje i neizvjesnost
prilikom očekivanja rezultata može biti neugodno i teško
iskustvo. Negativan test samo potvrđuje prošlost i ne daje
nikakvo jamstvo za budućnost. Sigurnost se može naći jedino
u savjesnom i odgovornom spolnom ponašanju i stalnoj zaštiti s prezervativom.
Zašto se testirati?
::: rano otkrivanje HIV-bolesti omogućit će ranije liječenje i
Prevencija HIV-infekcije među korisnicima
droga uključuje nekoliko mjera:
::: mjere koje stvaraju uvjete da ne dođe do bolesti ovisnosti
::: mjere liječenja korisnika droge
::: edukaciju korisnika droga u smislu uporabe samo vlastite
igle te dezinfekciju igle, kože i pribora
::: mjere koje omogućavaju razmjenu rabljenih igala za ster-
provođenje preventivne terapije
ilne.
::: spriječit ćete nehotično širenje infekcije na druge
::: suočit ćete se sa svojim strahovanjima i odahnuti u slučaju
Testiranje, ondje gdje je moguće, praktično je riješilo problem
negativnog rezultata
::: ako već od nečeg bolujete, HIV-bolest će se moći
širenja zaraze putem transfuzije krvi i krvnih pripravaka.
18
dipl. ing. Ivana Crnčić
Svjetski dan borbe
protiv AIDS-a
HUHIV je još jednom obilježio 1.12., Svjetski dan borbe protiv
AIDS-a. Kao i prijašnjih godina, na Preradovićevom trgu bio je
postavljen šator, u kojem su volonteri HUHIV-a i CROMSIC-a
dijelili brošure i letke, prodavali majice i božićne čestitke te
odgovarali na pitanja zainteresiranih prolaznika.
Ovaj put
akcija se oslanjala na promoviranje besplat-
nog i anonimnog testiranja u svim centrima u Hrvatskoj
pa je tekla pod nazivom „Misli pozitivno-testiraj se“ te je
rezultirala povećanjem broja testiranih osoba. Na sam 1.12.
u prepunoj Tvornici
je pred 2000 mladih održan veliki
koncert pod nazivom „Pozitivan koncert“. Nastupili su Let3,
PipsChips&Videoclips, Morso i Elemental koji su dobro
zabavili publiku te im uputili nekoliko prigodnih poruka. I
u Tvornici je podijeljen velik broj brošura i kondoma. Prije
početka akcije održana je press konferencija u Školi kako bi
svi mediji bili obaviješteni o organiziranim događajima te ih
što bolje popratili.
Zadovoljni ovim događajima, planiramo nove akcije te
zahvaljujemo svim prijateljima udruge koji su sudjelovali i
pomagali u organizaciji te svima koji su dolaskom na koncert pomogli u obilježavanju ovog važnog dana!
Obilježavanje
dana borbe
protiv AIDS-a
1.12.
(Šator na
Cvjetnom trgu)
Koncert
u Tvornici:
Morso
Elemental
Pips chips &videoclips
Let 3
Akcija u svim
trgovinama DM-a
i ove godine!
Besplatni primjerci
Info Love Book-a!
25
Pripremili: Tomislav Vurušić i Sanja Belak Kovačević
Kako funkcionira
imunološki sustav
(prije HIV-infekcije)?
1.) humoralni imunološki odgovor koji se zasniva na odgovoru u vidu antitijela
HIV-infekcija se rutinski dijagnosticira pomoću testa kojim
se otkrivaju specifična antitijela koja su, u stvari, odgovor
tijela na prisustvo HIV-a. Da bi nastala antitijela, obično je
potrebno 2-3 tjedna, ali ponekad i do dva mjeseca, rijetko
više od toga.
Prva barijera prodoru uzročnicima infekcija
(virusi, bakterije, gljivice, paraziti) je cjelovita (nepovrijeđena)
2.) celularni (stanični) imunitet koji se zasniva na odgovoru
CD4 i CD8 stanica
koža i sluzokoža.
Ako je vaša koža oštećena - npr. ako imate malu posjekotinu
T-stanice su vrsta bijelih krvnih zrnaca (limfociti). Postoje
ili ranicu (što je značajno za ulazak virusa kao što je HIV)
dvije glavne vrste T-stanica, i to CD4 i CD8 stanice.
ili ako je sluzokoža koja prekriva dišni sustav oštećena
CD4 stanice se nazivaju i stanice pomagači (eng. helper) jer
(značajno, recimo, u slučaju tuberkuloze), te povrede pred-
pomažu imunološki odgovor tako što šalju signale drugim
stavljaju ‘’ulazna vrata’’ za uzročnike infekcija. Ukoliko oni
stanicama imunološkog sustava, između ostalih i CD8 stani-
prođu tu prvu barijeru, tijelo ima i drugu liniju obrane u
cama.
vidu različitih stanica koje napadaju i uništavaju uzročnike
i sprječavaju nastanak infekcije.
CD8 stanice se nazivaju i stanice ubojice (eng. killer) zato što
Kada govorimo o imunološkom sustavu, često se koriste
prepoznaju i ubijaju stanice koje su inficirane virusom.
dva medicinska pojma, a to su:
Ponekad se funkcije tih dviju vrsta T-stanica preklapaju.
Općenito, tijelo koristi celularni imunitet da se bori protiv
::: antigen - mali dijelovi infektivnog (tijelu stranog) materi-
virusa, pa stoga i protiv HIV-a.
jala koje prepoznaje imunološki sustav
Makrofagi su još jedna vrsta nešto većih bijelih krvnih zrnaca koja ‘’gutaju’’ infektivne organizme i otpadne tvari koje
::: antitijelo - vrsta proteina koju pravi jedna vrsta limfoci-
nastaju nakon smrti stanice. Oni takođe šalju signale ostalim
ta (B limfocit) kao odgovor na prisustvo strane supstance
stanicama imunološkog sustava.
(antigena). Određeno antitijelo veže se za samo jednu vrstu
antigena po sistemu ‘’ključ i brava’’. Svrha tog vezivanja je da
Kako HIV utječe na imunološki sustav?
se uništi antigen. Neka antitijela izravno uništavaju antigen, a
druga pomažu drugim bijelim krvnim zrncima da ona unište
HIV je posebno težak izazov za tijelo da se s njim izbori
antigen.
zbog toga što su stanice koje virus koristi za razmnožavanje
upravo one koje tijelo koristi za borbu protiv infekcije. HIV
Celularni i humoralni imunitet
djeluje tako da obrambene stanice u kojima se nalazi umiru
Postoje dva glavna načina na koja se tijelo bori protiv
umiru brže. Ta dva procesa nalikuju situaciji u kojoj se pas
različitih infekcija:
vrti ukrug pokušavajući uhvatiti svoj rep.
brže i šalju signal drugim obrambenim stanicama da i one
::: HIV utječe na organizam tako što ga potiče na proizvod-
drugih infekcija i kad treba početi s liječenjem.
nju više CD4 stanica koje bi se borile protiv virusa.
U prosjeku, HIV-negativna osoba ima između 600 i 1600
CD4 stanica – ali mali broj ljudi prirodno ima nešto veći ili
::: Nove su stanice nove mete za HIV da ih inficira i da se u
manji broj tih stanica.
njima razmnožava.
::: Nakon nekoliko tjedana infekcije HIV-om broj CD4
::: Tijelo opet regira tako što proizvodi nove stanice kako bi
obično pada.
se borile protiv virusa.
::: Kada se imunološki sustav počne boriti s virusom, broj
CD4 se opet povećava – doduše, ne na razinu kao prije HIVinfekcije.
::: Dostignuta razina se ponekad naziva polazna točka i
obično od trenutka inficiranja treba od tri do šest mjeseci
kako bi se stabilizirala, a ponekad i duže.
::: Poslije toga, broj CD4 tijekom godina postupno opada.
U prosjeku broj CD4 opada oko 50 stanica/mm³ svake goNakon nekog vremena, proizvodnja HIV-specifičnih T-stani-
dine. Kod nekih ljudi taj proces napreduje brže, a kod nekih
ca se iscrpi i one nestaju (kod većine ljudi nakon šest mjese-
sporije.
ci od infekcije). Nakon više godina tijelo se umori i ostatak
imunološkog sustava se iscrpi.
::: Svatko kome je dijagnosticirana infekcija HIV-om treba
napraviti CD4 test. Ako je broj CD4 ispod 200 stanica/mm³,
Ovo je dosta komplicirano da bi se shvatilo. Bit svega je da
to je znak (indikacija) da se treba započeti s liječenjem. Broj
HIV tjera imunološki sustav da, preko svojih granica, proiz-
CD4 stanica treba se pratiti svaka tri mijeseca. U nekim zem-
vodi sve više i više stanica. Osim toga, te stanice imaju kratak
ljama, zbog nedostatka sredstava, CD4 test se radi svakih
životni vijek i brže umiru, tako da na kraju imunološki sustav
šest mjeseci.
ne može proizvoditi dovoljno stanica i na kraju gubi bitku.
Zato broj CD4 stanica (koje brojimo CD4 testom) opada.
Kod većine ljudi imunološki sustav veoma uspješno
Antiretrovirusna terapija blokira tako brzo razmnožavanje
kontrolira HIV pa oni nemaju potrebe za lijekovima
HIV-a i vraća imunološki sustav gotovo u normalno stanje.
dugi niz godina.
Broj CD4 kao neizravni pokazatelj (‘surogat
marker’) obrasca kretanja broja CD4 nakon
infekcije HIV-om bez terapije
Broj CD4 (puni naziv: broj CD4+ T-limfocita, ali i CD4+ Tstanica ili T4 broj) je rezultat testa koji nam govori koliko se
tih stanica nalazi u kubnom milimetru krvi.
Surogat marker - neizravni pokazatelj - kada se jedan faktor
koristi kako bi se neizravno izmjerilo nešto drugo.
Broj CD4 je dobar neizravni pokazatelj koliko je HIV oštetio
imunološki sustav. Govori nam i koliki je rizik od pojave
Koliko brzo napreduje HIV-infekcija kod ljudi?
brzo događa ili je broj CD4 stabilan. Broj CD4 može padati
i rasti ovisno o dobu dana, o tome jeste li jeli masnu hranu,
o tome jeste li upravo trčali uza stube ili ako postoji neka
Vrijeme koje je potrebno da broj CD4 padne (npr. na 200
druga infekcija, čak i o tome je li u tom uzorku krvi samo
stanica/mm³) ovisi od osobe do osobe.
bilo više ili manje stanica. Zato se trend kretanja broja CD4
stanica zasniva na prosječnim rezultatima. Ovako izgleda jedan trend kretanja broja CD4 stanica.
Prosječno vrijeme pada broja CD4 na 200 stanica/mm³:
Svaka točka na isprekidanoj liniji pokazuje pojednačni ‘’apsolutni’’ broj CD4. To je broj CD4 stanica u kubnom mili-
::: kod <5% osoba treba 1-2 godine (brzo napredovanje)
::: kod 10% osoba treba 3-4 godine
::: kod 70% osoba treba 5-9 godina
::: kod 10% osoba treba 10-12 godina
::: kod <5% osoba broj CD4 neće opadati čak i nakon 10-15
metru (broj stanica/mm³) ili mikrolitru (broj stanica/μL)
godina (dugotrajno sporo napredovanje).
pokazuje da je trend broja CD4 opadanje kako vrijeme pro-
krvi.U stručnim nalazima ovo je ponekad napisano kao ‘’broj
stanicax106/L”.
Puna linija pokazuje prosjek tih rezultata. U ovom primjeru
lazi. Ako test nekad pokaže neočekivano veliki ili mali broj
U slučaju da je bila ozbiljno bolesna u trenutku inficiranja
CD4, trebalo bi, ako je moguće, rezultat potvrditi još jednim
HIV-om (tijekom serokonverzije), osoba će brže gubiti CD4
testiranjem.
stanice.
Postotak CD4 (CD4%) je ponekad bolji pokazatelj toga je li
Ne postoji način na osnovu kojeg možemo procijeniti koliko
došlo do promjene u imunološkom sustavu. On pokazuje
će brzo HIV napredovati, osim da, s vremena na vrijeme, pra-
postotak CD4 limfocita od ukupnih limfocita.
timo broj CD4 stanica.
CD4% koji je oko 12-15% otprilike odgovara broju CD4 isOsobe kod kojih HIV-infekcija brže napreduje i koje
pod 200 stanica/mm³.
brže gube CD4 također će imati dobar i jak odgovor na
CD4% oko 29% odgovara broju oko 500 stanica/mm³, ali je
terapiju kao i oni kod kojih infekcija sporije napredu-
za veće vrijednosti širi opseg.
je.
CD4% kod HIV-negativne osobe je oko 40%.
Za praćenje HIV-infekcije kod djece ne koristi se apsolutni
Tumačenje rezultata CD4 testa: broj CD4 i postotak CD4
broj CD4 nego postotak CD4 (CD4%).
Samo jedan test i njegov rezultat u vidu broja CD4 stanica
sam za sebe ne znači puno. Potrebno je napraviti više testo-
Razlike između odraslih i djece
va tijekom vremena kako bi se mogao vidjeti trend kretanja
broja CD4. Kada imamo nekoliko rezultata, može se vidijeti
kakav je trend - pada li ili raste broj CD4 stanica i koliko se to
::: Djeca općenito imaju veći broj CD4 nego odrasli.
::: Bebe imaju veći broj CD4 nego djeca.
::: Kako vrijeme prolazi, tj. kako starimo, broj CD4 postupno
opada.
::: Kako su razlike u broju CD4 kod djece velike, HIV-pozitivna djeca prate se pomoću CD4%, a ne pomoću apsolutnog
broja CD4.
Različiti stadiji infekcije
Stadiji HIV-infekcije opisani su drugačije ovisno o organizaciji
koja ih je opisivala, kao što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ili američki medicinski sustav (US CDC), tako da
između ta dva sustava opisivanja postoje male razlike. Sada
kada postoji učinkovita terapija, ti stadiji i nisu tako važni.
Definicija WHO-a oslanja se na simptome, a ne na rezultate
testova. Američka definicija temelji se na simptomima i rezultatima laboratorijskih analiza.
WHO klasifikacijski sustav:
U kategorijama WHO-a ne uzima se u obzir broj CD4 stanica nego postojanje određenih simptoma čiji se popis nalazi
u Dodatku II. Na osnovu postojanja određenih simptoma
postoje sljedeći stupnjevi:
Stadij 1: osoba bez simptoma, normalno aktivna.
Stadij 2: simptomi postoje, ali su blagi i mogu se liječiti ambulantno.
Stadij 3: u postelji više nego obično, ali tijekom prethodnog
mjeseca < 50% vremena normalno provedenog tijekom
dana.
Stadij 4: tijekom proteklog mjeseca u postelji > 50% vremena tijekom dana.
* Pod ‘manje ozbiljnim’ i ranim simptomima smatraju se:
kandida u ustima ili vagini koja ne odgovara na liječenje,
povišena tjelesna temperatura (preko 38,5 stupnjeva C) ili
proljev koji traje >1 mjeseca, noćno znojenje, umor i malaksalost, povećani i bezbolni limfni čvorovi (na vratu, pod
pazuhom, na preponama), cerviksna displazija ili kancer in
situi.
** Infekcije koje se javljaju u stadiju AIDS-a su ozbiljne infekcije koje obuhvaćaju: kandidijazu jednjaka, CMV-bolest,
više aktivnih limfoma, plućnu tuberkulozu, Kaposijev sarkom
- KS, atipičnu mikobakterijsku infekciju - MAI, pneumocistis
karini pneumoniju PCP, gubitak težine >10%, bakterijsku
upalu pluća, progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju
- PML, toksoplazmozu. Pogledajte Dodatak I za cijeli popis
infekcija.
U SAD-u (ali ne i u Europi) se smatra da je osoba u stadiju
AIDS-a kada ima broj CD4 ispod 200 stanica/mm³, bez obzira na to ima li ili nema kliničke simptome.
Prije pojave učinkovite terapije kategorizacija se vršila na osnovu toga koliko je osoba bolesna i na osnovu očekivane
dužine života. Kako je danas liječenje moguće, te se podijele
manje koriste.
Prije pojave anti-HIV lijekova ljudi se općenito nisu oporavljali, pa je put kroz stupnjeve A, B, C bio obično samo u jednom pravcu, što je danas zbog terapije izmjenjeno.
US CDC klasifikacijski sustav:
Za više informacija o klasifikaciji HIV-infekcije pogledajte:
Kliničke kategorije su određene slovima A, B i C.
hivinsite.ucsf.edu/InSite?page=kb-01-01#S3X
CD4 broj je određen brojevima 1, 2 i 3.
www.hivinsite.ucsf.edu/InSite?page=kb-01-01” \l “S3X”http://
Pad broja CD4 i oportunističke infekcije
‘Oportunističke infekcije’ (OI) je naziv za bolesti povezane s
toksoplazmoza - parazitarna infekcija koja obično uzrokuje
HIV-om, a koje bi organizam inače normalno pobijedio. One
oštećenja u mozgu.
nastaju zato što njihovi uzročnici koriste priliku oslabljenog
imunološkog sustava. Što je manji broj CD4 stanica, to je
Kada broj padne ispod 100:
veći rizik pojave oportunističke infekcije ili infekcija.
MAI / MAC - bakterijska infekcija slična tuberkulozi
Zato je važno pratiti broj CD4 kada niste na terapiji.
kriptokokna infekcija - gljivična infekcija koja može uzroko-
Možete biti dobro i zdravi i kada vam je broj CD4 ispod 200,
vati meningitis i simptome u plućima slične onima kao kod
ispod 100, ispod 50 ili čak ispod 10 - ali je veća vjerojatnost
PCP.
da ćete imati ozbiljnih zdravstvenih problema.
Različite bolesti pojavit će se pri različitom broju CD4. Kada
Kada broj padne ispod 50:
broj CD4 padne ispod 200 stanica/mm³, javlja se rizik pojave
CMV (citomegalovirus) - virusna infekcija koja može uzrok-
mnogih ozbiljnijih bolesti, kao i onih koje ugrožavaju život.
ovati trajan gubitak vida i sljepoću.
Kada broj padne ispod 300:
Detaljnije informacije o OI dane su kasnije tijekom
proljev zbog mikrosporidije i kriptosporidije
ovog seminara. Bit je da što je niži broj CD4, to je
kožni problemi - kandida, suha koža i dr.
veći rizik pojave gore nabrojanih i drugih bolesti.
Kada se broj CD4 poveća zbog uzimanja terapije, vaš
Kada broj padne ispod 200:
imunološki sustav obično se može sam ponovno boriti
PCP (upala pluća) i druge grudne infekcije
s tim infekcijama.
CD4 broj kao vodič za početak terapije
počne kada osoba nema simptoma i prije nego što broj CD4
padne ispod 200 stanica/mm³.
Glavna svrha rezultata CD4 testa je procjena kada je pravi
Američki stručnjaci preporučuju da se s liječenjem počne
trenutak za početak liječenja antiretrovirusnom terapijom.
prije nego što broj CD4 padne ispod 350. Prije nekoliko
Da su anti-HIV lijekovi savršeni - da nemaju nuspojave i da
godina preporučivalo se, i prema vodičima iz SAD-a i Ve-
se ne razvija rezistencija na njih - onda bi ih svatko odmah
like Britanije, da se liječenje započne i pri većem broju CD4
počeo piti nakon što mu se dijagnosticira HIV-infekcija.
stanica. Stoga se može očekivati da će se sadašnje preporuke
Međutim, nisu savršeni. To znači da je potrebno procijeniti
u budućnosti promijeniti – posebice ako se pojave bolji li-
trenutak kada je rizik od neuzimanja trepije veći od rizika
jekovi koji se bolje podnose.
njenog uzimanja. Ili kada je dobrobit koju donosi terapija
veća od rizika negativnih stvari koje nastaju zbog lijekova.
Ako imate neke simptome ili bolesti povezane s HIV-om,
preporučuje sa da krenete s liječenjem čak i ako vam je broj
Općenito, mala je vjerojatnost da će se bolesti koje prate
CD4 veći od 350.
HIV pojaviti dok je broj CD4 iznad 200 stanica/mm³. Nekoliko velikih studija pokazalo je da anti-HIV lijekovi daju iste
Kada govorimo o brojkama, ništa nije doslovno. Neće biti
rezultate i kod osoba koje su započele liječenje sa 200, kao
velika razlika ako počnete kada je broj CD4 180 ili 220 – ali
i kod onih koje su imale 350 i više CD4 stanica u trenutku
bolje je da to bude neka brojka oko 200 nego da čekate pre-
početka terapije.
dugo. Realno, puno ljudi počinje s liječenjem kad im je broj
CD4 vrlo nizak, daleko ispod 200, pa se ipak postignu dobri
Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i vodiči
rezultati. To je zato što mnogi otkriju da su HIV-pozitivni već
za liječenje iz Velike Britanije preporučuju da se s liječenjem
kada su bolesni i kada im je broj CD4 ispod 200.
33
Ivana Crnčić, dipl. ing.
HIV i žensko tijelo
::: smanjenje seksualne želje
::: često mokrenje
Menstrualni ciklus
::: depresija i druge promjene raspoloženja
Osim slabljenja imuniteta, mnoge HIV+ žene primjećuju i
::: problemi sa spavanjem
probleme s menstrualnim ciklusom.
Nastanak problema s menstrualnim ciklusom vjerojatniji je
kod žena s niskim brojem CD4 stanica i/ili velikim brojem
kopija virusa.
Mogući problemi menstrualnog ciklusa su: nepravilnosti
u ciklusu, neuobičajeno jaka ili slaba krvarenja ili izostanak
menstruacija. Smatra se da te promjene nastaju zbog toga
što štete koje virus HIV-a uzrokuje na imunološkom sustavu
mogu uzrokovati neravnotežu u razini hormona. Bolesti,
nagli gubitak težine ili anemija mogu također uzrokovati
promjene menstrualnog ciklusa.
Bitno je da HIV+ žene obavijeste svog liječnika o svim
mogućim promjenama menstrualnog ciklusa, jer takve
promjene mogu biti znak upozorenja da virus uništava
imunološki sustav i da je potrebno razmisliti o antiretrovirusnoj terapiji. Isto tako, promjene menstrualnog ciklusa mogu
biti i znak nekih drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.
Menopauza
Poznato je da virus HIV-a može ometati proizvodnju hormona estrogena i progesterona, što može dovesti do preuranjene menopauze.
Simptomi menopauze mogu biti sljedeći:
::: neredovite menstruacije ili potpuni prestanak ciklusa
suhoća vagine
::: valovi mučnine
::: starenje kože ili suha koža pokrivena pjegama.
Slabljenje koštanog sustava ili osteoporoza može također biti
jedna od posljedica menopauze, što je posebno bitno zbog
toga što virus HIV-a i neki lijekovi koji se koriste u liječenju
HIV-a mogu smanjivati količinu nekih važnih minerala u tijelu uzrokujući slabljenje kosti.
Mnoge žene uzimaju hormonske nadomjestke za hormone
koje gube. Takva terapija naziva se zamjenska hormonalna
terapija ili estrogen-zamjenska terapija i može olakšati simptome menopauze, ali treba biti oprezan jer ona može uzrokovati i različite komplikacije te povećati rizik od srčanih
bolesti, moždanog udara te tumora dojke. Upotreba ovakve
terapije preporučljiva je samo za ublažavanje simptoma
menopauze.
Zamjenska hormonalna terapija može biti učinkovita i kod
HIV+ žena, no u tom slučaju primjena je još rizičnija, pogotovo kod žena koje koriste antiretrovirusnu terapiju. Neki od
lijekova povezuju se s povećanim rizikom od bolesti srca i
moždanog udara.
Problemi reproduktivnog zdravlja
Neki problemi reproduktivnog sustava pojavljuju se češće
ili u težim oblicima kod HIV+ pacijentica, a neki se i teže
liječe.
Upalne bolesti karlice vrlo su ozbiljan problem kod HIV+
žena. Pravilnim liječenjem mogu se potpuno izliječiti, ali
mogu rezultirati i neplodnošću. Takvi upalni procesi mogu
teže sam otklanja HPV-virus, a i terapije mogu biti manje
biti uzrokovani neliječenim spolnoprenosivim infekcijama,
učinkovite.
kao što su gonoreja ili klamidija, kao i neke druge bakterije i
infekcije, kao što je tuberkuloza. Simptomi uključuju dugot-
HIV+ žene podložnije su i gljivičnim infekcijama, kao što
rajne bolove u donjem dijelu abdomena, vaginalne iscjetke,
je vaginalna kandidijazija i različite infekcije kvascima, no
vrućinu, povraćanje, umor te vaginalna krvarenja. Bitno je
terapije ovih stanja jednako su učinkovite.
redovito odlaziti na ginekološke preglede na kojima se može
Zaraze genitalnim herpesom mogu trajati duže i biti mnogo
ustanoviti i postojanje cisti ili čireva koji ukazuju na upalne
bolnije kod HIV+ žena. Neki antiretrovirusni lijekovi pomažu
bolesti karlice. Takva stanja liječe se upotrebom antibiotika,
pri skraćivanju trajanja tih zaraza, no ako se one često ponav-
u težim slučajevima i intravenozno.
ljaju, treba razmisliti o svakodnevnom uzimanju lijekova.
Kod HIV+ žena češće se dijagnosticiraju promjene na stani-
2. Prenošenje virusa s majke na dijete
cama grlića maternice pa je bitno da redovito odlaze na
PAPA test. HPV može uzrokovati pojavu bradavica na spol-
Za HIV+ žene koje su trudne ili razmišljaju o trudnoći važno
nim organima, no može uzrokovati promjene na stanicama
je da znaju da virus HIV-a mogu prenijeti na dijete u tijeku
i bez vidljivih vanjskih simptoma. Takve promjene mogu
trudnoće, za vrijeme poroda ili dojenjem.
se ustanoviti samo PAPA testom, koji bi HIV+ žene trebale
Na sreću, antiretrovirusna terapija može uvelike smanjiti
obaviti barem jednom godišnje. Tretman promijenjenih
rizik prenošenja virusa na dijete. Porod carskim rezom još
stanica vrlo je učinkovit, pogotovo kod ranog otkrivanja
više smanjuje mogućnost zaraze djeteta. Svim HIV+ rodil-
takvih stanja. Primijećeno je da kod HIV+ žena organizam
jama preporučuje se hranjenje novorođenčeta isključivo na-
domjesnom hranom. Tim metodama rizik prijenosa HIV-a
na dijete smanjen je s 25% na 1%.
Faktori koji povećavaju vjerojatnost zaraze djeteta su:
::: bolovanje od neke od oportunističkih bolesti
::: visok broj kopija virusa i krvi ili mali broj CD4 stanica
::: istjecanje plodne vode četiri ili više sati prije poroda
Prevencija
::: zaraza nekom od ostalih spolnoprenosivih bolesti u vrijeme poroda
::: konzumiranje droga za vrijeme trudnoće, pogotovo intravenozno
::: vaginalni porod umjesto carskog reza
::: težak porod
::: dojenje.
Redovito uzimanje antiretrovirusne terapije može drastično
smanjiti rizik prijenosa virusa HIV-a na dijete.
Antiretrovirusni lijekovi mogu djelovati na dva načina. Prvi
način djelovanja je smanjenje broja kopija virusa u krvi majke, što dovodi do manjeg izlaganja djeteta virusu u vrijeme i
trudnoće i za samog poroda. Cilj antiretrovirusne terapije je
smanjenje i zadržavanje broja kopija virusa ispod 50 u ml krvi.
Toliki broj kopija je količina koja se ne može detektirati. Drugi
način djelovanja je činjenica da lijekovi prolaze kroz placentu
i ulaze u djetetovo tijelo gdje sprječavaju zadržavanje virusa.
Nakon rođenja, sva djeca HIV+ majki određeno razdoblje
primaju antiretrovirusnu terapiju.
Dva su se lijeka pokazala vrlo učinkovitima u sprječavanju
prenošenja virusa na dijete: nukleozidni analog (NRT 1) AZT
i nenukleozidni (NNRTI) nevirapin. Nije isključeno da i neki
drugi lijekovi imaju pozitivne učinke, no njihovo testiranje
nije još u cijelosti provedeno. Način primjene tih lijekova
ovisi o šteti koju je HIV nanio imunološkom sustavu i stadiju
trudnoće u kojem je HIV dijagnosticiran. Prema tomu, AZT
se može koristiti sam ili se AZT ili nevirapine koriste u kombinaciji s drugim lijekovima.
Nevirapine ne bi trebalo koristiti kao jedini lijek za
sprječavanje prijenosa HIV-a na dijete zbog mogućeg razvoja rezistentnosti kod njegovog zasebnog korištenja. Takvo
korištenje može smanjiti njegovu djelotvornost i djelotvornost sličnih lijekova u budućnosti, kada bude potreban za
održavanje vlastitog zdravlja.
Žene dobrog zdravlja
Nakon poroda, dijete se podvrgava terapiji AZT-om.
U Velikoj Britaniji se ženama sa zadovoljavajućim brojem
Žene kojima je HIV dijagnosticiran pri porodu
ili nakon poroda
CD4 stanica i niskim brojem kopija virusa savjetuje uzimanje
AZT-a u posljednjem tromjesečju trudnoće. Ženama se
također daje i intravenozna doza AZT-a tijekom poroda.
Uza sve to, preferira se i carski rez umjesto vaginalnog poroda. Druga je mogućnost uzimanje kratke terapije koja se sastoji od tri antiretrovirusna lijeka tijekom posljednjih nekoliko
mjeseci trudnoće da bi se broj kopija smanjio ispod 50 po
ml krvi. U tom slučaju moguć je i vaginalni porod, iako se ne
preporučuje.
U oba slučaja, dijete nakon rođenja četiri do šest tjedana
prima AZT sirup.
Žene s visokim brojem kopija
Ako je imunološki sustav žene narušen ili je broj kopija virusa
visok, savjetuje se trojna terapija koja uključuje dva nukleozidna analoga - AZT i 3TC, te nevirapine ili inhibitor proteaze.
Što je viši broj kopija, u trudnoći je potrebno ranije započeti
s terapijom. Ako je broj kopija vidljiv prije samog poroda,
potrebno je izvršiti carski rez, no u slučaju da je broj kopija
ispod 50 u ml krvi, moguć je kontrolirani vaginalni porod.
I u takvim slučajevima djeca su podvrgnuta terapiji koja traje
od četiri do šest tjedana.
Žene kojima je HIV dijagnosticiran pri porodu ili nedugo
nakon samog poroda primaju injekciju AZT-a i oralne doze
3TC-a i nevirapina.
Dijete također prima trojnu kombinaciju lijekova.
Sigurnost preventivnih tretmana
Kod žena koje koriste antiretrovirusnu terapiju povećana je
mogućnost preuranjenog poroda ili rođenja djeteta smanjene porođajne težine, pogotovo u slučaju korištenja inhibitora proteaze. Neka novija istraživanja pobijaju te tvrdnje
i nisu pokazala nikakve dokaze o povezanosti antiretrovirusne terapije i preuranjenog poroda.
Smanjenje rizika pri porodu
Rizik prenošenja HIV-a na dijete smanjuje se porodom carskim rezom. Takav carski rez planira se nakon 38. tjedna
trudnoće. Uzimanje antiretrovirusnih lijekova kod poroda
carskim rezom dodatno smanjuje rizik prenošenja HIV-a s
majke na dijete. Ipak, treba napomenuti da postoji određeni
rizik, kao i pri svakom kirurškom zahvatu.
Žene koje već uzimaju terapiju
Ženama koje imaju visoku vrijednost kopija virusa ili su ti-
Ženama koje zatrudne za vrijeme uzimanja terapije koja vi-
carski rez. U slučaju da je razina kopija stabilna i niža od 50
rus uspješno drži pod kontrolom preporučuje se da nastave
s terapijom. U dvadesetom tjednu trudnoće provjerava se je
li s razvojem djeteta sve u redu.
Dijete se podvrgava terapiji AZT-om od četiri do šest tje-
jekom trudnoće uzimale samo AZT strogo se preporučuje
po ml krvi, moguć je vaginalni porod, no potrebno je osigurati da on traje što kraće te poduzeti ostale korake za smanjenje mogućnosti prijenosa na dijete.
dana.
Smanjenje rizika kod dojenja
Žene kojima je u trudnoći dijagnosticiran HIV
Dojenje djeteta vrlo je rizično, mogućnost zaraze djeteta je
1:8, a ovisi o zdravstvenom stanju majke, trajanju dojenja
Ako se HIV dijagnosticira u poodmaklom stadiju trudnoće
te količini hrane koju dijete dobiva kao nadopunu dojen-
(32 tjedna ili još kasnije), potrebno je odmah započeti trojnu
ju. U zemljama gdje su dostupni alternativni oblici hran-
terapiju - AZT, 3TC, nevirapine. Takva terapija omogućava
jenja, strogo se preporučuje hranjenje djeteta hranom za
brz prelazak kroz placentu i u krvotok djeteta.
novorođenčad.
Pozitivno djelovanje antiretrovirusne terapije na zdravlje lju-
jeka na raspolaganju za borbu protiv virusa, no loša je strana
di zaraženih HIV-om te dostupnost djelotvornih metoda za
da je mnogo veća mogućnost nastanka negativnih poprat-
smanjivanje mogućnosti prijenosa virusa s majke na dijete
nih pojava, kao npr. inhibitor proteaza može uzrokovati
ohrabrilo je mnoge žene da razmisle o mogućnosti rađanja.
promjene na bubrezima.
Preporučuje se da se svaka HIV+ žena koja zatrudni što prije
savjetuje sa svojim liječnikom da bi se rizik zaraze djeteta
Posljedice antiretrovirusne terapije kod žena
smanjio na minimum.
Kod žena je mnogo vjerojatnija pojava nekih promjena.
3. Antiretrovirusna terapija kod žena
Promjena forme tijela ili lipodistrofija u većoj mjeri pogađa
žene nego muškarce.
Djelotvornost terapije kod žena
Čini se da je kod žena češće i nakupljanje masti na određenim
Terapije antiretrovirusnim lijekovima jednako dobro djeluju
dijelovima tijela, kao što su prsa, dok su kod muškaraca
kod muškaraca i žena. Ipak, s obzirom na manju težinu tijela,
česti slučajevi bez gubitka masti. Promjene u razini masti
žene mogu imati mnogo više razine nekih lijekova u krvi.
i šećera u krvi - kolesterola, glukoze i triglicerida, također
Količine pojedinih lijekova u terapiji određene su kliničkim
su posljedica lipodistrofije te povećavaju rizik od srčanog
ispitivanjima koja su uključivala mnogo više muškaraca nego
i moždanog udara. Rizik srčanog ili moždanog udara kod
žena.
pacijentica s povišenom razinom kolesterola dodatno se
povećava primjenom nadomjesne hormonalne terapije.
Više razine nekih lijekova mogu značiti da je mnogo više li-
Kod žena koje razmišljaju o uzimanju nadomjesne hormon-
alne terapije i koje koriste antiretrovirusne lijekove ili imaju
visoku razinu kolesterola potrebno je razmisliti o rizicima i
osigurati redovitu kontrolu krvne slike.
Za sve žene oboljele od HIV-a važno je da dobiju
odgovarajuću njegu specijalista iz centara specijaliziranih za
HIV.
Odluka o otkrivanju dijagnoze može biti vrlo teška. Prije
takve odluke treba razmisliti o prednostima i mogućim
lošim stranama. Samo o oboljeloj osobi ovisi s kime će
podijeliti svoj status. Liječnički nalazi svake osobe strogo su
povjerljivi i nitko ih ne može vidjeti bez njenog pristanka.
U slučaju bilo kakvih problema, dobro je obratiti se svojoj
klinici ili grupi potpore.
Briga o sebi
40
Tatjana Nemeth Blažić, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti
Radionica „HIV
savjetovanje i testiranje“ – edukacija
djelatnika centara
za dobrovoljno,
anonimno i besplatno HIV savjetovanje i testiranje
Ključne riječi: HIV savjetovanje i testiranje, edukacija, centri
za dobrovoljno HIV savjetovanje i testiranje, CST
U Zagrebu je od 20. do 24. studenog 2007. u prostorijama
ŠNZ „Andrija Štampar“ održana četverodnevna cjelodnevna
radionica „HIV savjetovanje i testiranje“ koju je organizirala
Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, s ciljem edukacije djelatnika i suradnika centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno HIV
savjetovanje i testiranje (CST-centri, HIV-savjetovališta) koji
su u Hrvatskoj uspostavljeni u okviru projekta „Unapređenje
borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj“. U razdoblju od 2003.
do 2006. godine otvoreno je deset
CST-centara koji su implementirani u postojeći sustav
zdravstvene zaštite te kao jedna od aktivnosti Nacionalnoga
programa suzbijanja HIV/AIDS-a djeluju u sljedećim grado-
Voluntary
HIV
counselling
and testing
workshop
vima: Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Slavonskom Brodu,
liječnička komora.
Puli, Zadru i Dubrovniku.
Bio je to nastavak teorijske i praktične edukacije i ciljeva
Radionicu su otvorili prof.dr.sc. Ira Gjenero–Margan
postavljenih na prvoj radionici o HIV savjetovanju i testiran-
(voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti
ju (Training trainers in voluntary HIV counseling and testing)
Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo), prof.dr.sc. Antoi-
održanoj od 17. do 21. studenog 2003. godine u Splitu. Osim
nette Kaić-Rak (časnica za vezu Svjetske zdravstvene orga-
ostalog medicinskog znanja, za liječnike koji rade u centrima
nizacije) i Branko Kolarić, dr.med. (voditelj Odsjeka za HIV/
od osobite je važnosti sposobnost i vještina savjetovanja. Na
AIDS pri HZJZ-u) pohvalivši trud uložen u dosadašnji rad
ovoj radionici sudionici su imali priliku naučiti teorijske os-
centara.
nove i elemente uspješnog komuniciranja i savjetovanja, ali
i praktična znanja kako bi stručne i organizacijske poslove u
Na početku radionice sudionici su se kroz predavanja i pr-
savjetovalištima obavljali što bolje i na dobrobit korisnika.
ezentacije upoznali s najnovijim epidemiološkim podacima
o HIV-infekciji i AIDS-u u svijetu, Europi i Hrvatskoj, s me-
Osim u radu s korisnicima savjetovališta, vještine i sposob-
todama dijagnostike HIV-infekcije, s osnovnim pojmovima
nosti uspješnog komuniciranja i savjetovanja polaznicima će
i općim načelima organizacije, praćenja i evaluacije rada
profesionalno koristiti i u drugim poslovima koje obavljaju.
CST-centara, s temeljima, metodama i ulogom psihologije
Ciljevi radionice
u kontaktu s korisnicima centara, te mogućim i najčešćim
temama iz etike i prava s kojima se savjetnici u svom radu
mogu susresti.
a) prikazati sudionicima najnoviju epidemiološku situaciju
HIV/AIDS-a u svijetu i Hrvatskoj, dijagnostičke metode
Koordinatori centara održali su kratki prikaz dosadašnjeg
HIV-infekcije, način organizacije, pravila rada i važnost tim-
rada centara, a predstavnici nevladinih udruga (LET, ISKO-
skog rada u CST-u, te zakonske propise i najvažnije teme iz
RAK, HUHIV, HELP, TERRA) predstavili su aktivnosti svojih
područja etike i zaštite prava pacijenata u kontekstu HIV
udruga i njihovu ulogu u preventivnim programima iz
savjetovanja i testiranja
područja HIV/AIDS-a. U praktičnom dijelu radionice sudionici su kroz rad u malim grupama i igre uloga (role play)
b) upoznati sudionike s osnovnim načelima i provođenjem
učili i vježbali kako uspješno komunicirati i savjetovati. Radi-
savjetovanja općenito i specifičnim savjetovanjem na
onica je protekla u toploj atmosferi, uz dosta konstruktivnih
području HIV/AIDS-a, te ih osposobiti kako da kao
rasprava, što je pridonijelo boljem upoznavanju svih sudi-
savjetnici uspješno provode savjetovanje s korisnicima
onika, razmjeni iskustava te, vjerujemo, otvorilo mogućnosti
CST-a
za unaprjeđenje suradnje. Skup je završio uz zajedničko
druženje na večeri.
c) sudionicima osvijestiti važnost osobnih i stavova u
društvu vezanih uz HIV/AIDS problematiku u kontekstu
Po završetku radionice sudionici su ispunjavali anonimni
rada u CST-u.
upitnik za evaluaciju radionice. Ispunilo ga je 22 od ukupno
35 polaznika (neki su zbog obaveza iz opravdanih razloga
Zajedno s predavačima, radionici je prisustvovalo više od
morali otići dan ranije), a sastojao se od pet pitanja u kojima
40 sudionika iz cijele Hrvatske, većinom epidemiologa,
su se ocjene mogle izraziti na skali od 1 do 10. Sadržavao je i
ali bilo je i mikrobiologa, liječnika školske medicine, pred-
dva pitanja na koja se odgovaralo u slobodnoj formi. Rezul-
stavnika ministarstva zdravstva, nevladinih udruga i drugih
tati su pokazali da je velika većina sudionika bila jako zado-
zainteresiranih stručnjaka koji se bave problematikom HIV/
voljna kvalitetom nastave, stručnošću predavača, odnosom
AIDS-a. Polaznicima je podijeljen radni materijal te potvrda
predavača prema sudionicima te količinom novih infor-
o uspješno završenoj radionici koju je bodovala Hrvatska
macija.
Većina sudionika smatrala je da je radionica bila dobro or-
Svim sudionicima zahvaljujemo što su došli i svojim sudjelo-
ganizirana, no najviše je primjedbi bilo vezano upravo uz or-
vanjem pridonijeli vrijednosti radionice, a svima koji su na
ganizaciju: predugo trajanje radionice, nedovoljno precizan
bilo koji način pomogli u organizaciji i realizaciji radionice
program te završetak radionice uz zajedničku večeru zadnji
zahvaljujemo za njihov doprinos.
radni dan u tjednu (petak), što je polaznicima koji nisu iz
Zagreba otežalo, odnosno onemogućilo sudjelovanje na
završnim dijelovima radionice. Neke primjedbe odnosile su
Organizacijski odbor:
se na sadržaj radionice, odnosno nedovoljnu zastupljenost
infektoloških tema (npr. premalo informacija o novostima
Branko Kolarić, dr.med.
u liječenju), te obradu samo standardnih slučajeva prilikom
Tatjana Nemeth Blažić, dr.med.
vježbi igre uloga (role play).
Iva Pem Novosel, dr.med.
Jasmina Pavlić, prof.
Kao prijedlozi za poboljšanje navedeni su: izrada točne satnice programa, trajanje predavanja u jednom danu do 16,00
sati (umjesto do 18,00), planiranje zadnjeg dana radionice
Kontakt:
prije petka (kako oni koji nisu iz Zagreba ne bi morali putovati kući vikendom), više novih informacija u području klini-
Tatjana Nemeth Blažić
ke i liječenja HIV-infekcije i AIDS-a, te više prikaza primjera iz
Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti
života uz duže diskusije.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 7, 10000 Zagreb
Ovo je četvrti ciklus edukacije o HIV savjetovanju i testi-
Tel. 46 83 004
ranju, a program edukacije iz ovog područja nastavit će se
e-mail: [email protected]
i ubuduće kako bi svi koji rade u centrima za dobrovoljno
HIV savjetovanje i testiranje kontinuirano usvajali znanja i
vještine potrebne za jačanje kvalitete rada.
44
Tomislav Beganović
Saznanje pozitivnog HIV-statusa
Testiranje na HIV i otkrivanje pozitivnog HIV-statusa može
biti vrlo zastrašujuće i uznemirujuće iskustvo. Iako je u
početku teško prihvatiti takvu dijagnozu, njeno rano otkrivanje omogućava što ranije poduzimanje koraka za
poboljšanje i produljenje života.
Danas svaki pacijent ima mogućnost redovite medicinske
kontrole i tretmana antiretrovirusnim lijekovima te lijeko
vima za prevenciju različitih popratnih infekcija vezanih uz
HIV. Što je virus kasnije otkriven, znači da je moguća i veća
šteta za imunološki sustav, što znači da će i lijekovi slabije
djelovati, a infekcije će biti teže izliječiti ili držati pod kontrolom.
Što učiniti na sam dan dijagnoze?
Nakon samog otkrivanja dijagnoze većina centara
omogućava savjetovanje prije i nakon testiranja te individualno savjetovanje kad god je to potrebno.
Donošenje odluka
Na dan dijagnoze teško je donositi odluke o budućnosti, bilo
da je riječ o početku antiretrovirusne terapije ili otkrivanju
svoga statusa. Mnogi ljudi ne započinju s terapijom u ovom
stadiju. Umjesto toga, bolje je započeti s praćenjem stanja
organizma kako bi i liječnik i pacijent mogli vidjeti kako organizam funkcionira u borbi s HIV-om i kako se najbolje suprotstaviti. Ako je infekcija već uznapredovala, terapija je u
Upoznavanje
ljudi s problemom
tom slučaju potrebnija, pogotovo ako se osoba osjeća loše.
Odluke ne treba donositi prebrzo, svakom pacijentu treba
osigurati dovoljno vremena za razmišljanje i donošenje odluke o daljnjem djelovanju.
Medicinska skrb
Za svakog pacijenta vrlo je važno da se dobro osjeća u klinici koju posjećuje te u razgovoru sa svojim liječnikom kod
kojeg će dolaziti na kontrole. Na svakoj kontroli pacijent
ima mogućnost razgovarati o pitanjima koja ga zanimaju,
napraviti potrebne testove, pogotovo CD4 - da bi se vidjelo
stanje imunološkog sustava, te određivanje broja kopija virusa – da bi se vidjelo koliko je virusa prisutno u organizmu. Ti
testovi služe za otkrivanje rizika razvoja bolesti u budućnosti
te donošenja odluke o vremenu započinjanja s antiretrovirusnom terapijom.
Učenje o HIV-u
Nakon otkrivanja dijagnoze, svaki se pacijent susreće s velikim brojem novih medicinskih termina. Sve to može biti
vrlo zbunjujuće, no liječnici i ostalo bolničko osoblje uvijek će naći vremena da bi pojasnili sve nejasnoće. Dobro je
poslužiti se i pisanim informacijama, bilo u obliku brošura ili
na internetskim stranicama koje daju velik broj informacija.
Otkrivanje svog statusa
Treba uzeti dovoljno vremena za donošenje odluke o tome
s kime treba podijeliti svoj HIV-status i kako. Treba razmisliti:
kakvu pomoć želim, kako prihvatiti reakcije ljudi? U početku
je bolje otkriti status bliskim osobama koje će vam dati
podršku, a tek onda razmisliti o otkrivanju statusa onima
čije bi reakcije mogle biti i negativne.
Većina pacijenata smatra druženje s drugim HIV+ osobama
vrlo pozitivnim iskustvom. Dobro je priključiti se organiziranim grupama podrške na kojima je moguće razgovarati o problemima i razmijeniti iskustva. Svatko će se s bolešću
suočiti na svoj način, no važno je informirati se što prije kako
bi sami sebi omogućili bolji, kvalitetniji i duži život.
47
Ivana Crnčić, dipl. ing.
Asimptomatske
srčane bolesti kod
oboljelih od HIV-a
Prema podanalizi SMART-studije koja je proučavala efekte
prekida terapije, objavljenoj u siječanjskom broju AIDS-a,
asimptomatske srčane bolesti česte su kod HIV+ osoba.
Naime, koristeći nalaze EKG-a, zaključeno je da je približno
10% pacijenata uključenih u studiju imalo asimptomatske
srčane bolesti. Starija dob, dijabetes i visok krvni tlak bili su
rizični faktori za razvoj takvih stanja.
Kod HIV- pacijenata asimptomatske srčane bolesti (smanjen
dotok krvi u srčani mišić) povezuju se s povećanim rizikom
srčanog udara i smrti.
Povećan rizik od srčanih bolesti ustanovljen je kod HIV+
pacijenata koji uzimaju antiretrovirusnu terapiju. Dugotrajno uzimanje terapije, pogotovo ako uključuje uzimanje
inhibitora proteaze, povezuje se s još većim rizikom srčanih
bolesti.
Antiretrovirusna terapija može uzrokovati povišenje
masnoća u krvi te razvoj rezistentnosti na inzulin i smatra
se da te popratne pojave terapije povećavaju rizik srčanog
udara kod pacijenata koji uzimaju antiretrovirusnu terapiju.
Ipak, uobičajeni faktori rizika za srčani udar, kao što su starija
dob, muški spol, pušenje i povišen krvni tlak, također igraju
veliku ulogu. SMART-studija bila je osmišljena da bi usporedila ishode kod HIV+ pacijenata koji su kontinuirano uzimali terapiju i onih koji su prekinuli uzimanje terapije kada
im je broj CD4 stanica porastao na 350/ml krvi. Studija je
prekinuta čim je
ustanovljeno da pacijenti koji su prekidali terapiju mnogo
brže razvijaju oportunističke bolesti te ostale opasne bolesti,
kao što su srčane, jetrene i bubrežne bolesti.
Kao dio SMART-studije, pacijentima je napravljen EKGpregled, a rezultati su pružili istraživačima mogućnost da
ocijene pojavnost i faktore rizika za asimptomatsku ishemijsku bolest srca kod HIV+ pacijenata. Istraživano je i imaju
li abnormalnosti ustanovljene na EKG-u veze s demografijom, karakteristikama HIV-bolesti, uobičajenim faktorima
rizika za srčane bolesti ili s tipom i trajanjem antiretrovirusne
terapije.
Od 5472 pacijenta koji su bili uključeni u studiju, 4831 osoba imala je izrađen nalaz EKG-a i bila je uključena u analizu.
Pacijenti su skupljeni iz više od 300 centara za HIV u 33 zemlje. Srednja dob bila je 44 godine, 28% činile su
žene, 30% je činila crna rasa, 40% su bili pušači, 7% ih je bolovalo od dijabetesa, 17% pacijenata uzimalo je terapiju za
sniženje povišenog krvnog tlaka i 14% ih je koristilo lijekove
za sniženje razine masnoća u krvi. Gotovo svi pacijenti uzimali su terapiju (95%), a njih 89% uzimalo je terapiju već
na početku provođenja studije. Srednje trajanje terapije bilo
granični značaj.
je šest godina. Kod 526 osoba pronađene su abnormalnosti
na rezultatima EKG-a te dokazi asimptomatske ishemijske
Neki uobičajeni rizični faktori, kao što su pušenje, povišeni
bolesti.Faktori povezani s ovim stanjem bili su starija dob,
kolesterol i trigliceridi te korištenje lijekova za sniženje razine
korištenje lijekova za sniženje krvnog tlaka i geografski
masnoća u krvi, nisu se mogli značajno povezati s asimp-
položaj. Istraživači nisu mogli objasniti značenje geografskog
tomatskom ishemijskom bolesti srca u ovoj studiji.
položaja.
Istraživači su zaključili da nalazi EKG-a pokazuju da postoji
Pacijenti koji su koristili inhibitore transkriptaze kao dio
velika pojavnost asimptomatske ishemijske bolesti u ovoj
terapije imali su manji rizik za asimptomatske ishemijske
studiji. No, također dodaju da kliničko značenje ovih poda-
bolesti srca, ali je dulje razdoblje uzimanja smanjivao blag-
taka još nije u cijelosti istraženo. Samo praćenjem pacijenata
otvorne učinke takve terapije, vjerojatno zbog toga što neki
moći će se utvrditi može li asimptomatska ishemijska bolest
od lijekova koji se koriste kao osnovica terapije uzrokuju
srca pretkazati simptomatsku bolest srca ili čak smrt kod
promjene metabolizma i povećanje rizika razvoja srčanih
HIV+ pacijenata.
bolesti. Lipoatrofija, koju su pacijenti često sami prijavljivali, značajno je povezana s asimptomatskom ishemijskom
Ipak, svim pacijentima starije dobi ili oboljelim od dijabetesa
bolesti u analizi s jednom varijablom; u multivarijabilnoj
i povišenog krvnog tlaka trebale bi biti pružene preventivne
analizi nije ustanovljena njezina važnost. Dijabetes je imao
kardiovaskularne intervencije i češći kontrolni pregledi.
50
Nenad Petković
Trening vršnjačkih
savjetnika
pojedinačna savjetovanja stečeno znanje prenosili na sve
kojima je potrebno.
Kurikulum treninga napravljen je prema priručniku I-Basea
i uz suradnju s vodećim stručnjacima iz područja ARV-tretmana u Srbiji i članova EATG-a, ali u odabir tema i pripremu
Sredinom prosinca, u organizaciji Omladine JAZAS i Q-Clu-
projekta i treninga stalno su bile uključene osobe s HIV-om
ba te financijsku podršku Global Funda, održan je trening
te tako dale svoj doprinos.
vršnjačkih savjetnika za dvadesetak osoba koje žive s HIVom o medicinskom aspektu života s HIV-infekcijom i pravil-
Trening je obuhvatio teme poput zdrave prehrane, imu-
noj primjeni antiretrovirusne terapije.
nologije, virusologije, mogućnosti liječenja HIV-infekcije,
oportunističkih i koinfekcija, grupe i efekte lijekova, adher-
Predstavljanjem antiretrovirusne terapije, HIV/AIDS pret-
enciju, otprilike sve na što je bitno obratiti pozornost radi
vorio se iz smrtonosne u kroničnu bolest koju je moguće,
podizanja kvalitete liječenja.
iako još uvek ne potpuno izliječiti, onda barem kontrolirati
u dovoljnoj mjeri da se doživi neskraćeni životni vijek. Ali ni
S obzirom da ranije nisu postojale organizirane edukacije
ta terapija ne pokazuje uvijek sjajne rezultate. Kao jedan od
osoba koje žive s HIV-om, najveći izazov realizaciji bio je
glavnih rizika neuspjeha tretmana navodi se kasno saznanje
motivirati ljude za sudjelovanje na treningu i obvezati ih
o infekciji ili kompliakcijama, nepridržavanje režima liječenja
da prihvate obvezu daljnjeg rada na edukaciji pacijenata.
i nepravilna konzumacija terapije od strane samih pacije-
Međutim, postignut je zadovoljavajući odaziv jer su ljudi
nata.
vođeni primjerom aktivista Q-Cluba shavtili značaj njihovog
uključivanja i samopodrške u zajednici.
Imajući u vidu složenost primjena ARV-tretmana, značaj
pismenosti pacijenata za primjenu terapije, kao i nikad do-
Dvadesetak prijavljenih sudionika imalo je priliku tijekom
voljnu ulogu liječnika i nepostojanje posebnih savjetovališta
pet dana treninga slušati predavanja vrhunskih stručnjaka
te vrste u Srbiji, Omladina Jugoslovenske asocijacije za borbu
iz ove oblasti. Gostovalo je šest predavača iz Srbije, između
protiv side - Omladina JAZAS (organizacija koja je zadržala
ostalih, prof. dr Đorđe Jevtović, direktor odjela za HIV-AIDS
staro ime, ali i vodeću poziciju na polju prevencije HIV-a u
Infektivne klinike u Beogradu, i gost iz Hrvatske, Tomislav
regiji, dajući uvijek nesebičnu podršku PLHIV-u) i Q-Clubom
Vurušić, savjetnik u tamošnjoj klinici i član EATG-a.
(organizacija osoba koje žive s HIV-om, koji su se na načelima
samopomoći razvili u vodeću snagu za podršku PLHIV-u
Da bismo osigurali da će sudionici ono što su čuli na pre-
u Srbiji) osmislili su projekt u sklopu kojeg je predviđena
davanjima i usvojiti te moći ponoviti i primijeniti, nakon
obuka vršnjačkih savjetnika o medicinskom aspektu života s
svakog predavanja organizirali smo radionice na kojima se
HIV-infekcijom i pravilnom korištenju ARV-terapije.
primjenjivala predavana tema. Tako su budući savjetnici
imali priliku izložiti stečeno znanje kako bi stekli samopouz-
Educirani savjetnici bi kasnije kroz rad u grupama i
danje i uvježbali komunikacijske vještine. Radionice su vodili
Dvadesetak
prijavljenih sudionika
imalo je priliku tijekom
pet dana treninga slušati
predavanja
dvoje iskusnih trenera Omladine JAZAS koji su usmjeravali
rad i osvježavali dinamiku grupe pravovremenim „ice breakerima“.
Za mjesto održavanja treninga izabrana je Banja Vrujci (nepunih 100 km od Beograda) koja je svojim pitomim
okruženjem i rekreativnim sadržajima (bazen, sauna, jakuzi)
opravdala očekivanja. No, ovaj se šumadijski kraj tradicionalno poznat po dobroj srpskoj kuhinji ovaj put nije proslavio
u tom pogledu. Pitanje zdravije prehrane bilo je i jedino što
su sudionici zamjerili organizatorima (vjerojatno potaknuti
jednom od obrađenih tema tijekom treninga!). Iako se svaki
dan radilo prema tijesnoj satnici, sjajna atmosfera tijekom cijeloga treninga upotpunjena je večernjim druženjima pokraj
bazena ili u bifeu, koja su zapravo predstavljala spontano organizirane grupe samopomoći.
Prilikom evaluacije, gdje su sudionici izrazili svoje viđenje
ovakve akcije, naišli smo na oduševljenje osoba s HIVom jer im je po prvi put pružena prilika za sudjelovanje i
mogućnost da pridonesu sebi i zajednici. Ni organizatori
neće stati na ovom - trudit ćemo se da u idućem razdoblju
održimo što više ovakvih i sličnih edukacija te potaknemo
osobe koje žive s HIV-om da rade na podizanju kvalitete
života s HIV-om.
53
Tomislav Vurušić
Međunarodni
okrugli stol „AIDS jučer, danas, sutra“
U Razkrižju, malom mjestu u Sloveniji na granici s Hrvatskom,
23. studenog 2007. održao se međunarodni okrugli stol
„AIDS - jučer, danas, sutra“. Suorganizatori tog okruglog stola
bili su Zavod za zdravstveno varstvo Murska Sobota, Institut
za varovanje zdravja Republike Slovenije te opčina Razkrižje.
Cilj okruglog stola bio je predstaviti aktualnu problematiku, podijeliti iskustva te produbiti suradnju među trima
pograničnim regijama na području prevencije HIV-a.
Na okruglom stolu bio je prikazan film „Živjeti s AIDS-om“
koji govori o životu osobe s HIV-om u Sloveniji. Nakon
pozdravnih govora domaćina uslijedila su stručna predavanja ljudi s područja HIV-a iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske.
Svoje poglede i razmišljanja predstavili su: Evita Leskovšek,
dr. med., sped. soc. med. iz Inštitua za varovanje zdravja RS iz
Ljubljane, Ildiko Menhart, dr. med. iz Regionalnog zavoda za
zaštitu zdravlja iz Zalaegersega iz Mađarske, Dijana UvodićĐurić, dr. med. iz Zavoda za jadno zdravstvo Međimurske
županije iz Čakovca, te Tomislav Vurušić, koordinator Centra za psihosocijalnu podršku osobama koje žive s HIV-om iz
Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu.
Na samom završetku okruglog stola razvila se zanimljiva
rasprava o načinima prevenicje i edukacije o HIV-u u koju su
se uključili i posjetitelji okruglog stola.
55
Novosti
Hiv S.O.S telefon:
0800 448 767
Ovom linijom želimo osigurati kvalitetnu ( zdravstvenu,
socijalnu, psihološku ) podršku i pomoć osobama koji žive
s HIV/AIDS-om. Također, želimo osigurati savjetodavnu
pomoć svim osobama koji su se suočili sa sumnjom da su
zaraženi HIV-om.
Savjetnici na liniji pružit će:
::: informacije o mogućnostima testiranja na HIV u RH
::: informacije o radu centara za dobrovoljno savjetovanje i
testiranje na HIV u RH
::: informacije o radu zdravstvenih službi
::: informacije o načinima zaštite i prevencije HIV-a, te ostalih spolno prenosivih bolesti
::: pomoć u kriznim stanjima osoba koji žive s HIV/AIDSom
::: pomoć u razmjeni informacija , ideja i iskustava, o lijekovima, načinima liječenja, o terapiji i nuspojavama; o
suočavanju s različitim vrstama problema i mogućnosti njihova rješavanja,
::: senzibilizacija za probleme s kojima se suočavaju osobe
koje žive s HIV-om
Zbog uočene potrebe za jedinstvenom SOS linijom koja
će pružati informacije o HIV-u, podršku HIV+ osobama
i u kriznim trenucima, temeljni cilj otvaranja ove linije je
podrška HIV oboljelima te prevencija HIV bolesti kod opće
populacije.
56
Novosti
Prvi humanitaran
squash turnir
U subotu 29. prosinca u SQUASHtower-u, najvećem squash
centru u Hrvatskoj, održan je međunarodni squash turnir
DUREX OPEN pod pokroviteljstvom Hrvatske udruge za
oboljele od HIV-a. Partneri turnira bili su i MensHealth,
School i agencija EX-ALTO. Na turniru je sudjelovalo gotovo
50 netjecatelja iz regije: Slovenija (Kranj, Ljubljana), Sribija
(Subotica, Beograd) i Hrvatska (Osijek, Čakovec, Rijeka, Zagreb).
Turnir se razigravao po grupama,a u glavni ždrijeb ušlo je 16
najboljih natjecatelja. Pobijedu je nakon izuzetne igre rezultatom u setovima 2:1 odnio Tomaž Pečjak iz Slovenije našem
Vedranu Švonji. Treće mjesto osvojio je Davor Srednoselac
koji je pobijedio Petra Galekovića. O samom turniru rekao
nam je Vedran Režić, predsjednik Hrvatskog squash saveza:
„Izuzetno sam sretan što je SQUASHtower organizirao ovaj
humanitaran turnir. Ovaj turnir postat ce tradicija. Mi smo
i na ovaj skroman naćin htjeli pomoći udruzi“. Prije seniorskog turnira održan je i Božićni turnir za juniore na kojem
je pobijedio Ivan Dolovčak, a drugo mjesto osvojio je Luka
Mioković.Ukoliko se želite okušati na squash turnirima i u
novoj godini, svratite u SQUASHtower, Zavrtnica 17, Zagreb,
www.squashtower.hr
58
Novosti
Aids Awareness Party Varaždin 2007
60
HIV/AIDS kutak
Što je AIDS i otkuda se pojavio?
Kako se HIV prenosi?
AIDS je engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome,
što znači sindrom stečenoga nedostatka imuniteta (otpornosti).
SIDA je francuska kratica koja u prijevodu znači isto. U tom izrijeku
sindrom znači da postoji skup određenih znakova bolesti, stečeno
znači da je to stanje koje se dobiva tijekom života, za razliku od
prirođenih stanja, a imunodeficijencija (nedostatna otpornost) ukazuje na pojavu oštećenja obrambenih snaga, imunološkog sustava.
AIDS je prema tome stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja
imuniteta da se javljaju odredene bolesti koje inače u imunološki
zdravih ljudi ne vidamo.
Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i u tijeku
trudnoće i porođaja s majke na dijete. HIV se nalazi u krvi, spermi
i vaginalnom sekretu zaražene osobe u količini dovoljnoj da zarazi
druge osobe. Ako tijekom spolnog odnosa dođe do kontakta sluznice
(npr. sluznice rodnice, penisa, rektuma ili sluznice usne šupljine) s
krvi, spermom i cervikalnim i vaginalnim sekretom zaražene osobe,
moguć je prijenos HIV-a. Infekcija se na taj način može prenijeti s
muškarca na ženu i sa žene na muškarca kao i izmedu muškaraca
u homoseksualnom odnosu.
Suvremena povijest AIDS-a počinje objavljivanjem rada o učestalom
pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca u SAD 1981.
Postoje mnoge teorije o podrijetlu AIDS-a, no niti jedna do sada nije
znanstveno potvrđena. Moguće je da je HIV prisutan u svijetu već
desetljećima ili čak stoljećima u obliku u kojem ne uzrokuje nikakvu
bolest, te da se nedavno promijenio u uzročnika bolesti.
Pitanje porijekla HIV-a od znanstvenog je interesa. No, važnije od
toga su sljedeće činjenice:
HIV bolest će biti dio naše svagdašnjice sljedećih desetljeća čak i u
slučaju brzoga pronalaska lijeka ili cjepiva; danas postoji mogućnost
da se osobnim, socijalnim, nacionalnim i medunarodnim mjerama
spriječi širenje HIV-a.
Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće se radi o intravenskim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle i šprice)
za ubrizgavanje droge. Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i
krvnih derivata je danas u zemljama gdje se rutinski testiraju davatelji krvi i plazme gotovo eliminirana. Moguć je prijenos HIV-a
i presađivanjem organa i umjetnom oplodnjom, no testiranjem
davatelja organa i sperme taj rizik praktično više ne postoji. Ako
zdravstveni radnici nepažljivo rukuju iglama pa se ubodu na iglu
koja je prethodno rabljena u zaraženih bolesnika, može također
doći do zaraze HIV-om. Treći put prenošenja je u tijeku trudnoće,
kada se sa zaražene majke infekcija prenosi na dijete. Smatra se da
do prijenosa infekcije najčešće dolazi pri kraju trudnoće i u tijeku
porođaja, no opisane su i infekcije preko majčinoga mlijeka.
Kojim se putem HIV ne prenosi?
 
Osnovne činjenice o HIV bolesti
::: HIV se ne prenosi rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim
međuljudskim kontaktima.
HIV-bolest je kronični progresivni proces koji počinje ulaskom virusa
humane imumodeficijencije (HIV) u krvotok, te tijekom vremena
dolazi do postupnog uništavanja imunološkoga sustava. AIDS/SIDA
se javlja u uznapredovaloj i završnoj fazi HIV-bolesti.
AIDS je uzrokovan HIV-om. HIV-bolest je zarazna bolest. HIV-bolest
je neizlječiva bolest, djelotvornga cjepiva zasad nema. Od časa zaraze
HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina. Osoba
zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema
simptome. Osobe zaražene HIV-om mogu, ne znajući da su zaražene,
širiti infekciju.
::: Ne prenosi se kontaktom s predmetima kao što su javne
telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu.
::: Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena, ili sauna.
::: Ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika, posteljine.
::: Ne prenosi se šmrcanjem, kašljucanjem i kihanjem.
::: Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika
niti uobičajenim pregledom i popravkom zubi kod stomatologa.
::: Ne prenosi se putem domaćih životinja (preko psa, mačke).
::: Ne prenosi se ubodom insekta.
::: Ne prenosi se davanjem krvi.
::: Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljelog od AIDS-a.
izdavač Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, HUHIV
Medveščak 9, 10000 Zagreb
T. 01/ 4666655, F. 01/ 4666655, M. 091 3377113
HIV SOS TEL: 0800 448 767
E. [email protected]
www.huhiv.hr
broj žiro-računa
kod PBZ-a 2340009 - 1100195705
naklada 10000 primjeraka (bilten izlazi četiri puta godišnje)
glavni urednik Tomislav Vurušić
uredništvo Kristina Duvančić, dipl. soc. rad
Vlatka Matković, prof. defektolog
Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog
stručni suradnici Josip Begovac, prof. dr. sc.
Snježana Židovec Lepej, dr. sc.
Šime Zekan, dr. med.
Tihana Kniewald, dr. med.
Vlasta Hiršl Hećej, mr. sc. dr
Nada Radin, dr. med.
Rok Čivljak, dr. med.
Ivica Pavić, doc. dr.
Tomislav Maretić, prim. dr.
Duška Grgić, dr. med.
Dragutin Ptiček, dr. med.
Maja Harambašić, dr. sc.
Siniša Zovko, dr. med.
Iva Jovović, dipl. soc. rad.
Dejan Travica
Mario Puljiz
Nevenka Mardešić, dr. sc,
Davorka Lukas, dr. med.
Miroslav Lisić, dr. med.
Branko Kolarić, dr. med.
Vlaho Brailo, dr. stom.
Kornelija Gedike, vms.
Tomislav Beganović
Slavko Sakoman, prof. dr. sc.
Aleksandar Štulhofer, prof. dr.
Mario Poljak, prof. dr. sc.
Natalija Domljanović, dipl. ing. med. biokem.
Ivana Crnčić, dipl. ing.
Ante Ivančić, dr. med.
Irena Hrstić, dr. med., dr. sc.
Maja Drašković, dr. med.
lektor Jasmina Sočo
dizajn Rafaela Dražić
tisak Kerschoffset, Zagreb
Sponzori ovog broja biltena su:
Kerschoffset i Igepa Group
Popis centara za HIV savjetovanje i testiranje
ZAGREB
Referentni centar za HIV/AIDS, Klinika za infektivne bolesti «Dr.
Fran Mihaljević», Mirogojska 8, Zagreb
Radno vrijeme: pon-pet 15:30-19:00 sati i prva subota u mjesecu
10-13 sati
Telefon: 01/4678 243
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti - Savjetovalište za HIV/AIDS na adresi
Rockefellerova 12
Radno vrijeme: utorkom i četvrtkom od 16.00 do 19.00 sati i svaka
druga (parna) subota od 10.00 do 12.00 sati
Telefon: 01/ 48 63 237
Info telefon (od ponedjeljka do petka): 01/ 46 83 004 ili 01/ 46 83
005
DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije,
Branitelja Dubrovnika 41
Radno vrijeme: pon i sri od 16 do 18 sati
Telefon: 020/ 341 082, 020/ 341 000
KORČULA
Plokata bb, Korčula
Radno vrijeme: utorak od 11 do 13 sati
OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije,
Franje Krežme 1
Radno vrijeme: ponedjeljak od 7 do 16 sati, od utorka do četvrtka
od 7 do 15 sati
Telefon: 031/ 225 711 i 031/ 225 717
PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Nazorova 23,
Radno vrijeme: ponedeljkom i četvrtkom od 15 do 17 sati
Telefon: 052/ 529-017 i 052/ 529-046
RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
Epidemiološki odjel, Krešimirova 52a, Rijeka
Radno vrijeme: srijeda od 12 do 17 sati, a ponedjeljak i četvrtak od
12 do 15 sati
Telefon: 051/ 358 798 ili 098/ 369 844
SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije,
V. Nazora bb 
Radno vrijeme: utorak i četvrtak 15 do 16 sati
Telefon: 035/ 447-228
SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za
epidemiologiju, Ambulanta za AIDS, Vukovarska 46
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati
Telefon: 021/ 539 824, 091/ 88 03 513
Udruga HELP, Mihovilova širina 1, Split
Radno vrijeme: ponedjeljak i četvrtak od 15 do 17 sati
Telefon: 021/ 346 664
ZADAR
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 9 do 11 sati
Telefon: 023/300-841
Ulica Don Ive Prodana 12 (kod crkve sv. Šime)
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 023/318-152
62
Zahvaljujemo sponzorima!
UNZINE MAGAZIN - www.unzine.org

NE DISKRIMINIRAJ, NEGO SE INFORMIRAJ - HUHIV-a

Bilten 2 - HUHIV-a

Centri za HIV savjetovanje i testiranje Ako imate pitanja

Prezentacija HIV/AIDS

Bilten 3 – 2009 - HUHIV-a

Bilten 3 – 2008 - HUHIV-a

ovdje - Juventas

Priručnik HIV/AIDS

BIOLOGIJA