1/2014 Gl a silo hrvatskog fil at elist ičkog saveza Croatica 2014. ISSN 1331-1093 11.5. - 17.5. Izbor najljepšeg izdanja hrvatskih poštanskih maraka iz 2013. godine 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA hrvatska filatelija Glasilo Hrvatskog filatelističkog saveza ISSN 1331-1093 Izdavač: Hrvatski filatelistički savez 10000 Zagreb, Habdelićeva 2, ili PP 259 Za izdavača: Mladen Vilfan Uredništvo: Stjepan Zdenko Brezarić, Dubravko Družić, Dario Filjar, Ivan Martinaš, Jurica Vučetić, dr. sc. Radovan Vukadinović, dr. sc. Gordan Akrap glavni urednik: Tihomir Bilandžić Kontakt: [email protected] Oblikovanje i priprema: Perković/Frank Tisak: Intergrafika d.o.o. “Hrvatska filatelija” izlazi četiri puta godišnje. Besplatna je za članove Hrvatskog filatelističkog saveza. Svaki član Hrvatskog filatelističkog saveza ima pravo na jedan besplatan oglas godišnje, do 30 riječi. Cijena u maloprodaji: 20 kuna. Stavovi izraženi u tekstovima su autorski i ne predstavljaju nužno uredničku politiku “Hrvatske filatelije”. Suradnici: Ivo Aščić, Krešimir Botković, Stjepan Zdenko Brezarić, Ivan Drašković, Dubravko Družić, Dario Filjar, Saša France, Ivan Martinaš, Damir Novaković, Stela Prislan-Fujs, Željko Stefanović, Mladen Vilfan, Zoran Vlahović, Jurica Vučetić, Radovan Vukadinović. Sadržaj 2 KAKO PROMJENITI SMJER Giancarlo Morolli 5 Božićno izdanje marakau 2012. godini Zoran Vlahović 9 Pokušaj definiranja Celjskog izdanja SHS (II. dio) Bojan Bračič 16 CROATICA - Ivan Bjelovučić Stjepan Zdenko Brezarić 20 IZBOR NAJLJEPŠEG IZDANJA HRVATSKIH POŠTANSKIH MARAKA IZ 2013. GODINE 22 Hrvatski motivi na stranim poštanskim mark ama Ivo Aščić 23 Poštanske marke kao vizualneporuke države (II. dio) Dino Murić 29 Privremeno nepriznavanje ili krivo tumačenje pr avila? Dario Filjar 32 Pošta na tlu današnje Republike Makedonije (IV. dio) Tomislav Trpkovski 40 Nagradna igra Ivan Drašković 1 HRVATSK A FIL AT ELI JA 1/2014 KAKO PROMJENITI SMJER Giancarlo Morolli Odlukom Kongresa FEPA u Parizu tijekom 2013. stručni tim FEPA pod vodstvom sadašnjeg potpredsjednika FEPA g.Giancarla Morolija proveo je opsežnu anketu među članicama FEPA koja je sadržavala 3 vrlo podrobna upitnika. Pitanja su obuhvaćala sve segmente europske filatelije a odazvala se je većina članica FEPA. Hrvatski filatelistički savez je odgovorima na postavljena pitanja nastojao dati objektivnu sliku hrvatske filatelije. Smatramo korisnim za naše članstvo upoznati se sa stanjem u europskoj filateliji jer nam je diagnoza stanja u mnogo čemu slična, iako naravno postoje i “velike“ filatelije koje imaju drukčije probleme. Prenosimo u cjelosti članak g. Morolija objavljen u FEPA News br. 24 iz siječnja 2014.: Kako promjeniti smjer Na kongresu FEPA u Parizu odlučeno je da se započne s projektom, koji bi imao za cilj razmjenu iskustava zemalja članica FEPA kako bismo se suočili sa izazovima budućnosti. Bilo je jasno da se suočavamo s problemima koji proistječu iz ekonomskih poteškoća, starenja članstva uz manjak novih članova, promjenjenih okolnosti dostupnosti poštanskih maraka,privatizacije naših prirodnih partnera i glavnih sponzora, utjecaj informacijskih tehnologija i društvenih mreža. U prethodnim izdanjima ovog časopisa prezentirao sam ideje kako zamišljam odvijanje projekta koji sam zamoljen voditi, kao i o prvim poduzetim koracima.Na kongresu u Madridu imao sam mogućnost predstaviti iscrpan, iako nekompletan,izvještaj a zatim slušati konstruktivne rasprave delegata. 2 Ovdje predstavljam sažetak nekih dijelova izvještaja,dok nastavljam rad na njegovom kompletiranju s drugim dijelovima. Delegatima federacija bit će dostavljena puna prezentacija kojoj će slijediti akcijski plan nakon potvrde FEPA Boarda u Beču. Projekt Trideset članica FEPA imenovali su svoje predstavnike, nažalost jedan od njih nije aktivno sudjelovao. Na svaki od tri upitnika zaprimljeno je 29 odgovora. Projektni tim bio je sastavljen na slijedeći način: Giancarlo Morolli, direktor FEPA - menađer projekta Ari Muhonen, predsjednik Finske filatelističke federacije Franz-Karl Lindner, potpredsjednik Njemačke filatelističke federacije Denes Csirok, član Boarda Mađarske filatelističke federacije Staša Bračič, članica odbora Slovenskog filatelističkog saveza Paolo Guglielminetti, član Boarda Talijanske filatelističke federacije Nadalje, predsjednici drugih međunarodnih organizacija bili su ljubezni i dali svoje priloge projektu u dijelu koji se odnosi na očekivanja u budućnosti: Hans Hohenester, predsjednik ASCAT Wolfgang Maaßen, predsjednik AIJP Patrick Maselis, predsjednik Kluba Monte-Carlo Henk Slabbinck, predsjednik AEP 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA Njemačka federacija je poslala dodatni materijal, vrlo važni dokument o svome planiranju budućnosti /2010/. Njegov sadržaj je bio uzet u obzir za različite točke ovog obraćanja. Švicarska federacija je isto tako uključena u projekt i planiram u slijedećim tjednima uključiti njihova iskustva. Koristim mogućnost pozvati i druge članice FEPA da na korist projekta prezentiraju svoja iskustva. Članovi projektnog tima su sredili upitnike članica što je bio zahtjevan zadatak jer su dobiveni odgovori sadržavali preformulirane konstatacije. Zatim je Paolo Guglielminetti formirao opširnu tabelu koja je sadržavala sve odgovore i dodatne komentare. To je bila osnova za moju prezentaciju u Madridu koja je sadržavala razne aspekte na različitom stupnju detaljizacije u namjeri da sve stane u dva sata izlaganja. Slika europske filatelističke obitelji Velika većina federacija ima filatelistička društva/klubove kao svoje članice, dok tri federacije ujedinjuju regionalna udruženja, a tri su sastavljena samo od pojedinih filatelista /izravno članstvo/. Međutim, pojedinačni filatelisti mogu biti izravni članovi u oko jedne trećine nacionalnih federacija klubova i u jednoj terećini federacije regionalnih udruga. Ukupan broj društava unutar 29 federacija koje su odgovorile / op.prevoditelja: od ukupno 42 članice FEPA u 2013./ je 5285. Prema broju članova federacije su razvrstave: >1000 članova 1oo1-2000 2001-5000 5001-10000 >10 000 18% 18% 25% 14% 25% Ukupan broj članova /29 anketiranih federacija/ je 224 500. od kojih je samo 7892 člana učlanjeno izravno u nacionalne federacije. U više od 50 % federacija filatelisti su učlanjeni u najmanje dva društva. Većina članova društava (82%) su zainteresirani samo za filateliju, drugi sakupljaju i numizmatičke objekte (5%) ili razglednice (14%). Prisutnost žena i mladeži je prilično ograničena. Dodatno, neka društva ne pripadaju nacionalnim federacijama. U usporedbi sa brojem društava uključenih u federacije oni reprezentiraju: <10% 11-25% 25-50% u 68% nacionalnih federacija u 14% federacija u 7% federacija Nadalje, broj neučlanjenih filatelista procjenjuje se da iznosi 8 do 25 puta više od registriranih. Trenutna situacija I lokalna društva i specijalizirane asocijacije, gdje su aktivne, reducirale su svoje aktivnosti u neposrednoj prošlosti. Glavni razlog je starenje i bolesti članstva, ekonomska situacija i gubitak interesa za filateliju. Više od 50% članova su stariji od 60 godina a samo 19% je mlađe od trideset godina. Smanjenje članstva iznosi oko 20% za lokalna društva i 8% za specijalizirana. Upotreba informacijske tehnologije posebno interneta za povećanje učinkovitosti u službi servisa članovima prati preko trećine lokalnih i preko polovine nacionalnih specijaliziranih društava. Druge činjenice Izdavačka politika trećine operatora favorizira povećanje broja izdanja koja su često praćena ostalim filatelističkim proizvodima, koji ne donose mnogo koristi filateliji. U drugu ruku, dostupnost maraka na poštanskim oknima nije adekvatna i marke se zamjenjuju naljepnicama ne samo za specijalna rukovanja nego i za privatnu i poslovnu poštu.Uloga privatnih poštanskih tvrtki u izdavanju maraka je ograničena čak i ako ponekad koriste prigodna izdanja.Popularnost takovih izdanja nije visoka. 3 HRVATSK A FIL AT ELI JA Izložbe unutar zemlje Broj izložbi se lagano smanjio u otprilike polovini federacija uglavnom na lokalnoj razini zbog gubitka članstva i društava. Međutim, sudjelovanje je poraslo na nacionalnoj, regionalnoj i kontinentalnoj razini, a smanjeno na FIP izložbama. Većina novih izlagača (72%) su u dobi od 45 do 60 godina. Većina federacija (86%) ima nacionalne izložbe, polovina njih godišnje. Tri izložbena razreda su najinteresantnija: tradicionalna filatelija, poštanska povijest i tematika dok drugi razredi (uključujući mladežne) postaju ograničeni na specijalizirane sabirače. I jednovitrinska klasa kao i otvoreni razred su uspješno implementirani u gotovo svim federacijama. Razglednice su u nizu federacija natjecateljski razred. Budućnost Najsignifikantnije očekivane činjenice u desetogodišnjem razdoblju su: -Nastavak pada članstva (u 60% federacija) sa većim učinkom na lokalna društva nego na nacionalne specijalizirane asocijacije -Veća važnost izravnog članstva -Spajanje društava na lokalnoj razini -Povećana aktivnost filatelističkih društava unutar njihovih sredina -Novi modeli izložbi i po sadržaju i po formi -Spajanje nekih natjecateljskih razreda -Međunarodni interes za internetsku prodaju -Suradnja filatelističkih knjižnica Potpuna slika “najboljeg izbora“ u budućnosti bit će data kasnije u izvješću. Za sada sam zadovoljan pogledom na situaciju, koji je dostignut projektom jer smo se pomakli od osjećaja k činjenicama. Rasprava Rasprava u Madridu je ponudila mnogo zanimljivih rakursa koji mogu usmjeriti slije- 4 1/2014 deće korake projekta.Želio bih se usredotočiti na jednu točku,koja je zasnovana na analizi trenutačne distribucije članstva onako kako je raspravljana na sastanku. Na svakog međunarodnog izlagača dolazi 10 do 15 izlagača u zemlji i oko 500 do 1000 članova društava.To znači da je većina resursa društava posvećena manjini članstva.To je evidentno ako uzmemo u obzir “filateliste na ulici“, sabirače koji spremaju marke, kupuju marke, i pretplaćuju se na filatelisričke servise da bi nabavili izdanja svojih zemalja. Oni nadmašuju 5000 do 40 000 puta broj izlagača na međunarodnim izložbama. Potrebno je pronaći najbolji prilaz da bismo pridobili te filateliste u organiziranu filateliju kako bismo dalje razvili naš hobi. I, naravno, pokušati dobiti u isto vrijeme pridošlice iz čak i veće populacije koja nema ideju o skupljanju maraka, neki od njih mogu postati fascinirani jednom od nekoliko intrigantnih aspekata filatelije. Ne želim anticipirati bilo koje rješenje, jer će se slijedeći koraci fokusirati na identifikaciju najpogodnijih inicijativa i kako da učinimo da se one i dogode. ****** Mislim da izvedena prva etapa projekta pruža obilje podataka o europskoj filateliji. Mi, hrvatski filatelisti, obzirom na broj društava i organiziranih filatelista smo samo jedan od manjih potočića u velikoj europskoj filatelističkoj rijeci. U 29 europskih federacija sa gotovo 5300 društava i oko 225 000 organiziranih filatelista hrvatska organizirana filatelija je oko 0,5% europske. Po procjenama ovog projekta u Europi skuplja poštanske marke i ostale filatelističke objekte 3-4 milijuna filatelista, ogroman broj neorganiziranih. I, da, starimo kao i ostala europska filatelija. Bit će interesantno pričekati preporuke koje će dati druga etapa ovog projekta. Komentirao i preveo s engleskog Mladen Vilfan 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA Božićno izdanje maraka u 2012. godini Zoran Vlahović Hrvatska pošta nas tradicionalno svake godine obraduje prigodnim božićnim markama. Poneka od tih izdanja nama filatelistima donesu i dodatna uzbuđenja, pa i nevjerica. Sjetip I timo se samo kako smo s velikom dozom skeptičnosti dočekali nezupčane marke za božićno izdanje iz 1992. godine. Puno spremnije smo prihvatili pojavu božićnih maraka iz tip III 1993. kada je na marci s likom hrvatskog vojnika, nominale od 1000 HRD-a, nedostajao otisak naziva države i oznake nominale. Božićno izdanje iz 1994. se također pojavilo bez otisnute zlatne boje, a onda je uslijedilo dugo razdoblje u kome se po pitanju božićnih maraka nije ništa posebno događalo. Međutim, izdanje iz 2012. godine već je na prvi dan uporabe novih božićnih maraka zaintrigiralo sakupljače. Umjesto jednog tipa marke dobili smo ih čak tri za zupčanu marku i dva za samoljepljivu marku. U slučaju božićne marke iz tip I 2012. godine pogrešno bi bilo interpretirati uočene tipove kao pogreške na markama. Različitosti na markama nisu proizašle iz faze tiska već su posljedica greške u pripremi podloga za tisak. Činjenična posljedica toga je da svaki šalterski arak ima iste osobine zupčanih maraka koje ipak nisu u potpunosti bile nalik jedna na drugu. Isto se dogodilo i sa samoljepljivim markama iz karneta tog božićnog izdanja. tip II tip II Kao razlike su uočeni drugačiji rasporedi zvjezdica smještenih uz sam lijevi rub marke, neposredno ispred bijelo otisnutog poštanskog roga, i to na prostoru širine od svega 0,6 milimetara; gotovo neprimjetno mali prostor i s razlikom tek u nekih par bijelih točkica. Na prvi pogled bi se reklo da to čak nije niti ništa posebno. Međutim daljnje analize pokazale su 5 HRVATSK A FIL AT ELI JA 1/2014 zupčana marka Tip I – Velika i mala zvijezda (poz.: 1, 5, 9, 13) Tip II – Mala zvijezda (poz.: 2., 3. i 4. stupac) da se ne radi o greškama u tisku već o razlikama na markama koje su proizašle iz priprema podloga za tisak. Ta spoznaja bacila je sasvim novo svjetlo na male svijetle točkice po kojima su se neke marke razlikovale od drugih. Odmah je uočeno da svaka marka na početku svakog retka ima jednu veliku sjajnu zvijezdu više u odnosu na marke koje slijede iza nje (u istom retku). Tek pažljivijim promatranjem uočeno je da u petom retku, koji je zadnji redak u arku, ta velika sjajna zvijezda nije na istoj poziciji kao na svim ostalim prvim markama u prva četiri retka. Položaj velike sjajne zvijezde prve marke petog retka niži je nego kod ostalih prvih maraka i to za 1,1 mm. Opet neka mala veličina! Da, ali ta mala „svjetlosna“ razlika daje sasvim drugačiju sliku zvjezdanog neba. Taj samo jedan milimetar 1,1 mm na slici marke, tamo negdje daleko u tamnom svemiru, predstavlja promjenu udaljenosti između velike sjajne zvijezde i uz nju prikazane male zvijezde koja se mjeri u svjetlosnim godinama. Međutim ta različitost u ‘svjetlosnim godinama’ nije prava osnova za našu kategorizaciju tipova otisnutih maraka. Prava osnova leži u uzroku zbog koga su se ove udaljenosti i slike zvjezdanog neba promijenile prije tiska maraka. tip I 6 Tip III – Spuštena velika zvijezda (poz.: 17) Srećom, mnogi od nas služe se danas modernim programskim alatima koji nam pomažu pri pisanju i crtanju, npr. pomoću tipkovnice i zaslona osobnih računala. Upravo ta naša svakodnevica, kao i slična iskustva koja nas ponekad ljute zbog nesavršenosti alata kojima se služimo, pomogla nam je da shvatimo što se dogodilo kod pripreme podloga za tisak. Od vremena kada su se počele tiskati prve marke pa do danas, tehničko-tehnološki postupak nastanka maraka sasvim se promijenio. Moderne kompjuterske tehnologije omogućuju brz i jednostavan način stvaranja i mijenjanja slika, ali postoje delikatne situacije kada nam ta tehnologija stvara i probleme ako nismo koncentrirani i nedovoljno pažljivo radimo. Pri suvremenom dizajnu maraka vrlo često se danas koriste takvi alati. 0,6 mm tip III 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA U programskim alatima za uređivanje slika postoji funkcija za odabir i markiranje nekog područja slike radi neke daljnje obrade. Međutim ako korisnik alata nije dovoljno oprezan može mu se dogoditi da neprimjetnim pokretom pomakne markirano područje, a da to nije niti želio, niti je toga bio svjestan. Ovo zvjezdano nebo, prepuno sitnih svjetlucavih točkica, bilo je kao stvoreno da se na njemu dogodi „gaf“. Mali nehotični pokret mišom stvorio je pomak koji je doveo do toga da se sve prve marke u prva četiri retka razlikuju od prve marke zadnjeg retka. Razlika na tim markama nije samo u toj jednoj prvotno uočenoj velikoj sjajnoj zvijezdi već u jednom cijelom dijelu zvjezdanog neba koji se nalazi uz lijevi rez sjajne aure velike zvijezde koja je jedina preostala od velike sjajne zvijezde pri preslikavanju odnosno umnažanju. Formiranje slike za parove maraka s kojima je napravljen karnet samoljepljivih naljepnica ovog božićnog izdanja rezultat je samo preuzimanja prve i druge marke iz arka, i to vjerojatno iz prvog retka u arku. Položaji zvijezda naprosto su naslijeđeni i pokazuju istu različitost kao i na zupčanim markama. Idejno rješenje ove marke uistinu je lijepo i gotovo hipnotički plijeni pogled i pažnju, no možda je bilo presmiono i ne baš prava podloga za primjenu modernih alata na način na koji je to učinjeno pri formiranju podloge za tisak šalterskih araka kako cjeline. samoljepljiva marka Tip I – Velika i mala zvijezda (poz.: 1, 3, 5, 7, 9 – 1. stupac) Tip II – Mala zvijezda (poz.: 2, 4, 6, 8, 10 – 2. stupac) rub marke, cijelom njenom visinom, kao i na pridruženoj lijevoj margini arka. U tom dijelu sve zvijezde su pomaknute prema dolje za spomenuti 1,1 milimetar. Ovo je najvjerojatniji scenarij prema kome je nastala slika marke tipa III. Pojava slike marke tipa II vjerojatno je mnogo prozaičnija i rezultat je neoprezno korištene funkcije preslikavanja (copy) i lijepljenja (paste) prethodno markiranog područja u slici na neko novo područje. Pojednostavljeno rečeno, upravo na taj način se umnažanjem predloška slike marke stvara slika cijelog šalterskog (poštanskog) arka. Na poziciji promatranih dviju zvijezda, koje su smještene ispred bijelog poštanskog roga, jasno se vidi okomiti Nakon što su marke izdane, na njima su prvo uočene, a potom i objašnjene, razlike u slici marke. No priča o ovim markama nastavlja se i dalje, na radost sakupljača maraka s greškama. Tijekom proljeća 2013. pojavila se informacija da postoji jedan arak ovih božićnih maraka na kojem nema zlatne boje, odnosno zlatne folije koja se nanosi (utiskuje) u doradi, a nakon ofsetnog tiska marke. Prvorazredna vijest, ali … Svi sakupljači maraka iz razdoblja Jugoslavije zasigurno se prisjećaju tadašnjih pojava maraka na kojima je nedostajao otisak zlatne boje (npr. marka izdana 20. 2. 1978. prigodom stote obljetnice srpsko-turskog rata), za koje se kasnije saznalo da se sloj zlatne boje može skinuti kemijskim putem. 7 HRVATSK A FIL AT ELI JA 1/2014 Sve je to upućivalo na vrlo oprezan pristup pojavi hrvatske Božićne marke iz 2012. na kojoj je nedostajao sloj zlatne folije. Moderna tehnologija i moderni programski alati bili su tu od velike pomoći jer se preko skeniranja visokom rezolucijom mogao provjeriti svaki komad površine sa slike ovih maraka. Tijekom daljnje provjere autentičnosti ovih maraka saznalo se da je sve zlatno na površini marke ustvari zlatna folija koja se termičkim postupkom, preko posebnog klišeja, utiskivala na površinu marke (zlatna boja kod ovog izdanja uopće se nije niti koristila). Skidanje tako postavljene zlatne folije bezuvjetno bi na marci ostavilo nekakvo oštećenje, a skenira- se ijedan arak bez otiska folije isporučio pošti i „provukao“ u uporabu. Zbog toga je trebalo razriješiti pitanje kako se nešto takvo moglo dogoditi. Jedini mogući logični zaključak upućuje na to da je pojava ovakvog arka bez foliotiska mogla bili samo posljedica sljubljenosti dvaju araka, od kojih je onda samo na prvom odnosno gornjem utisnuta zlatna folija. Ta sljubljenost je pak, najvjerojatnije posljedica pritiska alata s češljevima za zupčanje pri perforiranju, tj. izradi rupica. Najme, pojava ovako ‘slijepljenih’ araka nije rijetkost, a kod njih je ta sljubljenost najuočljivija u dijelovima araka gdje dolaze zupci odnosno postoje njem je utvrđeno da ne postoje nikakvi tragovi oštećenja. Štoviše, na poleđini maraka bez zlatne folije ne postoje niti reljefni tragovi koji nastaju tijekom termičke obrade, tj. utiskivanja folije. Čak je i sama tiskara analizirala scanove i raspored zvijezda na dijelu marke gdje se trebala utisnuti zlatna folija. Uz to, a prema prikupljenim informacijama, saznalo se da je zlatna folija utiskivana tek nakon što su tiskarski arci zupčani i razrezani u poštanske arke. Sam postupak utiskivanja folije podrazumijevao je da svaki arak mora pojedinačno proći kroz ruke poslužitelja stroja. Dakle, nije se koristio automatski sustav vakumskih pipaka za podizanje papira jer je tehnološki neprimjenjiv kod zupčanih araka. Zbog korištene ručne manipulacije čini se gotovo nemogućim da bi rupice. Uz to završna kontrola kod ovog božićnog izdanja, pri pakiranju poštanskih araka u buntove od sto komada, najvjerojatnije je bila isključivo svedena na brojanje bez dodatne vizualne kontrole foliotiska. Tako je na kraju taj arak izašao iz tiskare i dopao depoa neke pošte. Primijetimo na kraju i to da i kod ovih maraka bez zlatne folije razlikujemo tri tipa, jer su njihovi elementi slike identični onima regularnih maraka, a foliotisak niti jedinim svojim elementom ne utječe na definiciju tih tipova. Tako je ovo božićno izdanje uistinu bilo blagdanski raskošno i podarilo nam – umjesto uobičajene jedne, odnosno dvije marke – čak osam njenih različitih interesantnih i lijepih sakupljačkih primjeraka. 8 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA Pokušaj definiranja Celjskog izdanja SHS (II. dio) Bojan Bračič nije potvrdio koliko je žigova PRETISCI bilo“. Iz toga lako zaključujeNi dnevne novine Jutro mo da je za pretisak korišteno ni Jug o samom pretisku više od tri žiga. Saša France je ne pišu, kao i Zupančič. spomenuo 15 različitih žigoTavzes je o žigu zapisao: va, a i sam Vardjan je kasnije „Ministra se nije dojmio usmeno priznao, da njegova teu tankom četverokutnom orija o tri tipa žiga i krivotvoriokviru nježni nagnuti nani najvjerovatnije pogrešna. pis SHS – Slovenija – 29. Zbog pomanjkanja otisaka X. 1918“. Kunej navodi da originalnih žigova, krivotvorine je žig pravokutnog oblika s bi lako mogli otkrivali s analidimenzijama 17 x 23 mm. zom crnila, koja je novijeg datuSam pretisak temeljito je ma, ili s strukturom crta pretiska obradio samo Vardjan i po (vidi Novu Filateliju 1/2011; B, temeljitom pregledu raspoBračič: Ponarejeni pretiski). loživog materijala našao tri tipa pretiska koji se razliTKO I KADA kuju po veličini okvira i u Postoji više teorija kako su različitim detaljima. Nađespomenuti pretisci nastali, odni okviri su veličine: 17,0 nosno po čijem nalogu su nax 23,2 mm (TIP 1); 16,5 x pravljeni. Kunej piše o „šušma22,0 mm (TIP 2) i 16,5 x herima“ koji su to napravili u 23,0 mm (TIP 3). Iz činjeCelju, ali za tu tvrdnju ne navodi nice da postoji više tipova nikakav dokaz, a svi drugi autori pretiska zaključuje da su se s tim ne slažu. Jug i Tavzes neki krivotvorine pri čemu označavaju izdanje kao špekulaje TIP 3 najviše sumnjiv. tivno. Dopuštaju mogućnost da Bruno Kolenič je o ovoje u početku to bilo službeno izme dao komentar da je vidanje, koje je postalo neslužbedio veći dio araka s pretiSlika 7. Vardjanovi pretisci no nakon zabrane iz Beograda skom i na njemu pronašao da se izdanje pusti u poštanski sva tri spomenuta tipa prepromet. Tek tada se dopustilo da stvar preuzmu tiska. Tavzes u svojem rukopisu piše : „Prilišpekulanti. Priručnik maraka Jugoslovenskih kom skupljanja i kupovine austrijskih maraka zemalja (Zagreb 1951) i Katalozi Jugomarke je bilo urađeni i više jednakih jednostavnih žiovo izdanje tretiraju kao privatno. gova i žigova za promjenu vrijednosti pojediZupančič navodi da su marke pretiskane nih maraka“. Na drugom mjestu spominje: „U ručno u ekonomatu Slovenske poštne uprave žurbi se nije mogla zapisati naklada svih vriu Ljubljani, u proljeće 1919. godine. Razlog jednosti, pa je zapisana samo najmanja naklatome je bio veliki nedostatak verigara u poda. Ti su brojevi manje - više okvirni jer nitko 9 HRVATSK A FIL AT ELI JA štanskom prometu, te dostupne količine austrijskih maraka. Cijelo izdanje sigurno nije pripremljeno bez znanja službenih osoba, jer je o njoj odlučivala Slovenska deželna vlada koja je usvojila odluku da se zamoli ministarstvo pošte dozvola prodaje tih maraka u filatelističke svrhe te da se komisiji za Korušku propagandu preda 6.600 serija s pretiskom „Slovenija s datumom 29. listopad 1918 (zapisnik 120. sjednice Deželne vlade za Slovenijo, 10. rujan 1919.).1 Iz zapisnika se može zaključiti dsa su marke već tada bile pretiskane, iako dr. Bezlaj – Krevelj navodi mogućnost da u članovi vlade pred odlučivanjem saznali da u Sloveniji postoji određeni broj serija Austro – ugarskih maraka, pa su tada odlučili o pretisku s navedenim žigom koji nosi određenu simboliku i da se te marke puštaju u opticaj na obljetnicu nastanka Države SHS. Tavzes navodi: „Kada su Verigari bili već u opticaju, na direkciji su se opet sjetili zalihe neupotrebljenih austrijskih maraka. Bilo bi stvarno šteta da se te marke ne iskoristi, na način kako su ih iskoristili u Italiji, Austriji i Čehoslovačkoj. U Ljubljanu je došao dobar prijatelj odlučujućeg faktora (Tavzes je s tim najvjerovatnije mislio na direktora Debelaka) i postao „preko noći“ veletrgovac maraka.“. Tavzes nadalje piše da je po usmenom nalogu direktora ugovor s tim trgovcem potpisao neki poštanski službenik. Napominje da je spomenuti trgovac marke za pretisak kupovao i u Austriji, da su u Beogradu pojedini nestrpljivo čekali na te dragocjenosti pa su došli u Ljubljanu gledati kako se u proljeće 1919. u ekonomatu takoreći dan i noć lupaju žigovi preko maraka. Tada ti gosti nisu odlučivali idu li te marke u promet ili ne, iako su bile plemenito ručno djelo, a neke su vrijednosti pretiskane s crnom, plavom i crvenom bojom. Podrazumijeva se da je tako moglo nastati više rariteta na samo nekoliko araka. U to vrijeme u Ljubljanu dolazi i ministar dr. Edo Lukinić i zastane u ekonomatu upravo kod ovih nadanja punih maraka, koje su brižno pripremljene da obave „plemenitu namjenu“. Koja je to namjena, Tavzes ne navodi. Ministar Lukinić je naredio da se sve prebroji, zapakira i do daljnjeg pohrani u blagajnu. Tavzes navodu sa je bilo maraka u 10 1/2014 vrijednosti 180.000 kruna i da je spomenuti trgovac uložio tužbu protiv Državne zaklade za trošak od 14.171 dinara i kamate. Odlomak s tim brojevima je Tavzes u svojem rukopisu precrtao jer je ustanovio da se nešto ne poklapa: 14.171 dinar pri tečaju zamjene kruna u dinare (4 krune – 1 dinar) iznosi samo 56.684 krune. Uvažiti treba također i zapis Vladimira Tomeca objavljenog 1919. godine u 5. broju časopisa Balkan gdje govori: „Poštno ravnateljstvo v Ljubljani je htjelo filateliste na dan 29. IV. o. g. uz proslavu polugodišnjice ujedinjenja usrećiti s izdanjem posebnih poštanskih maraka, koje bi bile važeće u prometu samo toga dana, odnosno prave pravcate jednodnevnice. Dale su se pretiskati stare austrijske marke, koliko ih je bilo na zalihi i što ih se dobilo iz Njemačke Austrije – naravno ne besplatno – s pretiskom SHS Slovenija. Da bi bio niz potpun do nominale od 10 kruna i zato što su pojedine veće krunske nominale već bile izvan upotrebe, ravnateljstvo je dalo na neke nominale otisnuti novu vrijednost, napravilo je n. pr. iz marke od 2 krune onu od 10 kruna – sve u svemu na veće veselje sakupljača maraka. Odlučeno je bilo, naravno potajno, da bude 29. IV. o. g. nešto marka, radi boljeg ugođaja i da budu imale službeni karakter, kupovati će se na glavnoj pošti u Ljubljani na poštanskom šalteru, a ogromna količina tih maraka bi bila dostupna samo za filateliste. Ali na kakav način! Te marke bi preuzela i prodavala, ne slavna poštanska uprava sama, nego osoba, koja s poštom nije u nikakvoj vezi, nego je vlasnik nekoga – kinematografa. Da dotični ne bi prodavao te marke po nominalnoj vrijednosti se samo po sebi podrazumijeva.“. Tomec u članku navodi sličan primjer iz Hrvatske, gdje je cijelu nakladu preuzeo povjerenik za poštu Cezar Akačić, a potom su marke čija je nominala vrijednost bila 1. kruna prodavala od 500 do 600 kruna. Nadalje piše o zabrani izdavanja od strane ministra za poštu dr. Lukinića i na kraju zaključuje, da bi pripravljene marke, ako su već napravite, jednostavno dali u redovan poštanski promet jer su povijesne vrijednosti. V. Tomec spominje te marke i u članku: Na naslov g. ministra za pošto v Beogradu. Razrešena uganka (Na pažnju g. ministra pošte 1/2014 u Beogradu. Riješena zagonetka. (Balkan 8 - 9/1919) u kojem ponovo konstatira da marke nisu bile izdane. Marke celjskog izdanja su spomenute i u članku Slovenske jubilejske znamke (Slovenske jubilarne marke) (Balkan 10/1919), u kojem su pored komentara uredništva Balkana objavljena i dva Tomcova pisma. Prvog je uredništvo dobilo neposredno pred 29. listopad 1919. a drugo odmah po tom datumu. U prvom pismu pretpostavlja da će marke izaći na obljetnicu rođenja nove države i da prihod ide u dobrotvorne svrhe: propaganda za Korušku. Tvrdi da nije samo 6.600 serija nego mnogo više te navodi: „Približno se govori da je bilo pretiskanih tih maraka ne za približno 130.000 kruna – koliko iznosi zbroj nominala od 6.600 serija – nego cijelih 500.000, to je pol miliona kruna“, Tomec je očigledno znao za raspravu vođenu na sjednici Deželne vlade. Tko je bio Vladimir Tomec i od koga je dobivao informacije (recimo namjeru o jednodnevnoj prodaji maraka) mi zasad nije poznata. Tavzes navodi da je izlazak osobno zabranio ministar za poštu dr. Lukinić prilikom svog obilaska Ljubljane gdje je bio između 22. i 24. travnja 1919. godine. Jug u svojem drugom dopunjenom članku piše (u prvome ne navodi vrijeme izdavanja), da je pretiskivanje obavljeno u svibnju 1919. godine. Napisano navodi na zaključak da su marke bile pretisnute već u travnju 1919. godine, prije sastanka Deželne vlade, koja je o tom pitanju odlučivala u rujnu iste godine. ZAŠTO 1. Neki autori pišu, da je do izdanja došlo zbog velikog pomanjkanja maraka u poštanskom prometu i raspoložive količine austrijskih maraka (Zupančič, Krauthaker) i uvjereni su da nije riječ o privatnom, špekulativnom izdanju, nego za službenom izdanju, koje zbog zabrane Poštanskog i brzoglasnog ministarstva u Beogradu nije pušteno u opticaj. Uzrok je najvjerovatnije u sadržaju (tekstu) pretiska. 2. Blanka Koželj piše da je to službeno izdanje, ne uzimajući u obzir da kasnije HRVATSK A FIL AT ELI JA nisu dopustili opticaj, jer je pretiskivanje obavljeno u službenim prostorijama, sa službenom dozvolom, odnosno ukazom. 3. Neki im daju politički karakter, svrstavajući ih u političko izdanje. Na pretisku je datum osnivanja Države SHS i prvi put na markama natpis Slovenija (B.R., Znamke, ki jih ni v katalogih (Marke, kojih nema u katalozima), Jutro br. 47/1936). 4. Pojedini označavaju Celjsko izdanje kao jubilarno, što bi značilo da bi marke morale izići za jubilej (drugu obljetnicu osnivanja Države SHS) pa ih uvrštavaju u listopad 1920 – a to je godina plebiscita, kada su u Sloveniji izišle posebne plebiscitarne marke, pa očito ide za zamjenu. 5. Neki govore o čistoj špekulaciji (Kunej, Jug, Tomec), neki naslućuju špekulaciju (Tavzes). Većina autora, osim Kuneja, navodi da se pretiskivanje obavilo u ekonomatu Poštnega in brzojavnega ravnateljstva u Ljubljani. Slika 8. Članak Tomeca u čaropisu Balkan br. 8 i 9/1919 11 Prema svemu dosad navedenom zaključujem da se dogodilo sljedeće: 1. Netko se na osnovu iskustva iz drugih država „sjetilo“ na zalihe austrijskih maraka koje su bile u poštama. 2. Direktoru poštanske direkcije je predložen pretisak – sadržaj pretiska je pobudio pored financijskog i politički interes. 3. Marke su prikupljene iz raznih pošta. Tavzes navodi, da je negdje pokraj maraka zapisana napomena Koroška, što bi značilo, da je direkcija te marke dobila s pošta na Koruškoj. To bi istodobno značilo da su pretisci napravljeni nakon izlaska Verigara i ne prije njih kako su navodili pojedini autori. Nešto maraka su preuzeli od trgovaca, koji su preuzeli rizik ali i mogući profita. U travnju 1919. godine marke su pretiskane u Direkciji pošte u Ljubljani. Kako su nedostajale marke nominala 2, 4 i 10 kruna, osim osnovnog pretiska nešto je maraka pretisnuto s novom vrijednošću. Istražiti bi se moralo, kakva je bila potreba za takvim nominalama. Više je vjerovatno da je ovdje riječ o „kompletiranju“ serija za prodaju filatelistima. 4. Da bi se marke promovirale i smirili filatelisti, predviđena je prodaja na poštama samo 29. travnja 1919. godine (Tomec – jednodnevnice); ostalo će se prodavati kasnije preko trgovaca po višoj cijeni, što daje naslutiti želju za profitom. Plavi i crveni pretisak su sigurno čista špekulacija. 5. Ministar Lukinić bio je slučajno u Ljubljani 22. i 23. travnja 1919. godine. O toj slučajnosti bi se dalo raspravljati jer su pretiske već vidjeli u Beogradu (Tavzes). Nakon pregleda pretisaka, koji se dogodio u vrijeme početka unitarizacije države, pretisak je izrazito politički neprimjeran, pa privremena zabrana za vrijeme ministrovog obilaska ne iznenađuje. 6. Direktor pošte je obavijestio Deželnu vladu o mogućnosti dobivanja novaca Komisiji za plebiscit, jer je očekivao da će vlada lakše dobiti dozvolu za prodaju tih maraka. Broj od 6.600 seriji je predstavljen jer je većina maraka pretisnuta u tom broju. Pitanje je kakva je bila namjena viškova i „specijaliteta“. Iz već poznatih razloga Deželna vlada nije uvjerila ministarstvo o potrebi ovog izdanja, a druga je priča kod ovoga stvarna želja Beograda da pomogne Sloveniji za dobivanje Koruške.9 7. Iako su pojedinci sigurni u neupletenost direktora Debelaka, prema svim poznatim podacima o tome ne možemo biti posve sigurni. Tavzes koji mu je bio podređen, a koji je kasnije preuzeo njegovo mjesto direktora ravnateljstva, o događajima tog vremena se ne izražava sasvim pozitivno. Na kraju pretiskanih austrijskih maraka pak navodi Spectatorov članak: Zanimivosti iz poštnega pašaluka z drugega gledišča (Zanimljivosti iz poštanskog pašaluka s drugog gledišta), koji je objavljen u dnevniku Naprej 14. travnja 1922., u kojem među ostalog piše: „Javnost nije ništa saznala o takozvanim makulaturama, koje su na tisuće araka nosili skupa s klišejima iz tiskare g. direktoru na daljnje čuvanje… …. Slučaj je stvarno neugodan, jer su neka gospoda znali sve napraviti i izmaknuti neposredno s početkom tiska svakom nadzoru financijske uprave“. Zabilješka se odnosi na Verigare, no postavlja se pitanje zašto to Tavzes navodi na krasu sastavka o Celjskom izdanju, osim ako o svemu nije imao loše mišljene (ili saznanje) koje nije htio otvoreno zapisati. KAKO JE ZAVRŠILO Kao i sve ostalo, tajnovit je i kraj. Tu su slijedeće varijante: 1. Dio naklade je prodan špekulantu, a drugo je završilo u Muzeju Poštne direkcije u Ljubljani (Jug, Gaber, Vardjan). To u stvarnosti nije bio muzej nego nekakav depo. 2. Trgovac, koji je donio marke plaćene iz vlastita džepa, je naravno zahtijevao obeštećenje. Svih maraka neka bi bilo u iznosu od 180.000 kruna. Podnio je tužbu protiv državne riznice. „Tužba se povlačila tu i tamo, i do danas nije završena…. … Mislimo da su došle i posljednje rijetkosti iz zbirke slavnog ostat- 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA slika 9. Atest Repernik ka, koji je bio dan u trgovine s markama za dva promila od nominale“ (Tavzes); 3. Nakon zabrane od strane ministra marke su dugo ležale u depou. Financijer te akcije F.P. je zahtijevao pokriće troškova i dobio je dio tih maraka kao odštetu. Marke su tako došle na tržište kao eseji ili prijedlozi za izdanje. (D. Novak, Priručnik maraka jugoslavenskih zemalja, sveska 9, II. dio Zagreb 1951, str. 250.); 4. Šušmaheri, koji su financirali projekt, su nakon zabrane izdanja pretiska sve marke prodali celjskom filatelistu P. (?). On je većinu maraka na zadnjoj strani žigosao s žigom Apenik i prodavao nekompletne serije jer skoro nitko nije znao kako izgleda kompletna serija. Nešto je kompletnih serija prodano u Poljsku i Češku, a nešto je kupio muzej u Ljubljani i Grazu. Što nije prodao P. je na kraju drugog svjetskog rata preuzeo rođak Z. također iz Celja. U velikoj poplavi 1954. godine su marke bile uništene. (Kunej); 5. Postoji verzija, da je većina pretisaka uništena za vrijeme II. svjetskog rata, kada su Nijemci poslali te marke iz Celja u Graz, gdje je vlak koji ih je prevozio bombardiran u okolici Graza. (Vardjan); 6. Zbog zabrane izdanja maraka financijer je pretrpio štetu i tužio Poštansku direkciju u Beogradu. Tužbu je dobio nakon nekoliko godina. Marke su pohranjene u blagajnu ljubljanske direkcije do 2. studenog 1921. godine kada su prestali vrijediti Verigari. Tada je sva zaliha Verigara, zajedno s ostacima pretiskanih maraka u Beltincima i Dobrovniku te Celjsko izdanje poslano u Beograd. Marke su bile prodane na licitaciji za 2 promila nominalne vrijednosti. Dio tih marka je došao do trgovca Repernika u Celje (od tuda naziv Celjsko izdanje). Repernik je atestirao te marke i atestirane označio s signaturom Apernik. Postoji također i atest dr. F. Wallnera iz Beča koji govori o markama bez gume što bi bila posljedica poplave u Celju 1954. godine. (Velikanje); 7. Ovome pridružujem i zapis V. Tomeca iz članka pod naslovom: Na naslov g. ministra za pošto v Beogradu. Razre- 13 HRVATSK A FIL AT ELI JA šena uganka (Na adresu g. ministra za poštu u Beogradu. Riješena zagonetka) (Balkan 8-9/1919). „Tada smo čitali u ljubljanskom časopisu, tih dana između dnevnih novosti doslovce: Zanatski pokret u Ljubljani. Proglasili su obrt: Fr. P. Komisijska trgovina s markama. Sada nam je sve poznato, sada znamo, kamo se možemo obratiti, ako želimo nabaviti marke“. Tomec nadalje tvrdi, da se je poštansko ravnateljstvo „upropastilo“ s velikom nabavkom »jednodnevnica« (tako Tomec imenuje marke Celjskog izdanja) i sada žele gubitak pokriti prodajom frankaturno važećih maraka trgovcu ispod nominalne vrijednosti. Lako se zaključuje, da su trgovcu, koji je nabavljao austrijske marke za Celjsko izdanje, s prodajom frankaturnih maraka ispod cijene pokušali nadoknaditi štetu. U svakom slučaju zanimljivo je slučajno podudaranje inicijala trgovca, koje navode različni autori: Fr. P. (Tomec), F. P. (Novak) i samo P. (Kunej). Koliko god bilo priča i varijanti vezanih uz ovo izdanje, svi su jedinstveni u jednoj stvari: marke nisu bile u poštanskom prometu. Žigosane marke koje se pojavljuju dolaze iz faze pripreme pretiskivanja kada su za probu pretiska korištene poništene marke jer je bilo šteta za to koristiti nežigosane. Neki autori spominju mogućnost krivotvorina, no o tome nema dosad detaljnih zapisa, osim Vardjanovih koji se o svojoj teoriji na kraju dvoumio. Nakon svega nešto maraka Celjskog izdanja je ostalo u Ljubljanskoj direkciji i nakon 1922. godine. Postoji naime Dogovor o posuđivanju tih maraka Filatelističnom Društvu Ljubljana iz lipnja 1938. godine za pripremu izložbe od 6. do 11. kolovoza 1938. godine. Pored to dogovora postoji i Popis materijala SHS Slovenija, 29.10.1918, kojeg direkcija pošte u Ljubljani šalje na II. jugoslavensku filatelističku izložbu u Ljubljani od 29.7. do 8.8. 1954. godine. U drugom popisu se spominje i pet žigova: od mesinga) SHS Slovenija, 10 vinara, 3 krune, 4 14 1/2014 krune i 10 kruna. Gdje se danas nalazi taj materijal za sada mi nije uspjelo otkriti. ZAKLJUČAK Usprkos nekim novim otkrićima, nažalost još je ostalo previše nepoznanica, da bi se sa sigurnošću lako donio zaključak, je li to bilo službeno izdanje s namjerom dobivanja marka za poštanski promet, ili je izdanje koje je bilo službeno, a služio je prvenstveno za „dobivanje“ novaca od sakupljača. Usprkos svemu otkrivenom otvaraju se neka nova pitanja: tko je i što bio Vladimir Tomec i tko je bio trgovac F.P. Možda će odgovori na ova pitanja dodatno razjasnila pojedine stvari: posla tako neće nedostajati. (prevod Ivan Drašković) IZVORI: 1. Država Slovenaca, Hrvata i Srba; Wikipedija, prosta enciklopedija, http:// sl.wikipedia.org 2. Ljudmila Bezlaj Krevel: Slovenska pošta, telegraf in telefon v kraljevini Jugoslaviji, Pošta na slovenskih tleh, Maribor 1997, str 182 3. Država Slovencev, Hrvatov in Srbov; Wikipedija, prosta enciklopedija, http:// sl.wikipedia.org 4. Ljudmila Bezlaj Krevel, Navedeno djelo, str. 186 5. U. Ferchenbauer: Österreich 18501918 Specialkatalog und Handbuch, Wiena 1976, str. 279 6. Andrej Ivanuša: Poštne znamke na ozemlju Slovenije, Celjska in prekmurski izdaji, Pošta na slovenskih tleh, Maribor 1997, str. 346 7. France Dobrovoljc: Tavzes Janko, Slovenski biografski leksikon, http://nl.ijs. si/fedora/get/sbl:3744/VIEW/. 8. (P. Zrinjščak: Načela ispitivanja filatelističkih objekata, Zbornik Filatelističkog seminara Čakovec 2011). 9. Janez J. Švajncer: Slovenska vojska 1918-19, Prešernova družba, Ljubljana 1990. 10.Ostali izvori su navedeni na početku članka i zato ih ponovno ne navodim. 3/2012 HRVATSK A FIL AT ELI JA HR - 43000 BJELOVAR TOME BAKAČA 10a TEL./FAX 043 246 - 900 e-mail: [email protected] www.philatel.hr U prigodi 20. obljetnice osnutka firme (1992.-2012.) specijalna povoljna ponuda za filateliste: Hrvatska 1991-1998. nerabljeno (sve osnovne, prigodne i doplatne marke te blokovi) složeni u novi Schaubek album E 5060 ( 32 stranice, crna podloga) za samo 799.00 kn. Ponuda vrijedi do isteka zaliha. OVLAŠTENI ZASTUPNIK TVRTKE 35 HRVATSK A FIL AT ELI JA 1/2014 CROATICA - Ivan Bjelovučić mr. sc. Stjepan Zdenko Brezarić U dalekom Peruu izdana je 16. rujna 1937. serija od četiri marke u povodu održavanja Međuameričke konferencije za zračnu tehniku, a u spomen na prvi zrakoplovni let u Peruu, koji je izveo Juan Bjelovucic. Prva je u nizu od četiri marke za zračnu poštu, ljubičaste boje, veličine 31x31mm, zupčanje linijsko 12, nominalne vrijednosti 10 cts (centavos) i naklade od 500.000 komada. Na marci je prikazan Bjelovucicev let iznad Lime i nalazi se slijedeći tekst: “PRIMER VUELO EN EL PERU POR EL AVIADOR JUAN BIELOVUCIC, LIMA, ENERO 14 DE 1911”. Marka je tiskana u New Yorku u American Bank Note Company. U njemačkom katalogu Michel je evidentirana pod brojem 383. Ta marka spada i među prva filatelistička izdanja u sve popularniju tematsku zbirku Croatica jer je bila posvećena Peruancu Ivanu Bjelovučiću koji je hrvatskih i francuskih korijena. Peru je ponovo izdao prigodnu marku, 23. rujna 2011., ali ovaj puta s likom Ivana Bjelovučića. U rodnom Peruu poznat je kao Juan Bjelovucic, u Francuskoj pod imenom Jean Bielovucic Cavallie, a kod nas u Hrvatskoj kao Ivan Bjelovučić. Potječe iz stare kapetanske i brodovlasničke obitelji iz mjesta Janjine na Pelješcu. Njegov otac Miho, rođen 27. rujna 1850., nastavio je obiteljsku tradiciji kao pomorski kapetan. Međutim, ubrzo je napustio pomorski poziv, doselio se 1885. u Peru i započeo se baviti trgovinom. Miho je sklopio brak s Francuskinjom Adriennom Cavallie s kojom je imao sina Juana i kći Jannete. 16 Ivan je rođen 30. kolovoza 1889. u glavnom peruanskom gradu Limi u kojem je proživio najranije djetinjstvo. Rano je ostao bez oca koji se teško razbolio nakon čega je otputovao na oporavak u Dubrovnik, a preminuo je 29. srpnja 1894. u Grazu. Nakon očeve smrti majka napušta Peru i s djecom nastavlja život u Parizu. Ivan je maturirao na pariškoj gimnaziji Janson de Sailly 1908. i stekao diplomu iz književnosti i filozofije. Međutim, strast prema letenju nagnala ga da se iste godine upiše u zrakoplovnu školu braće Henrija i Mauricea Voisina. Diplomu zrakoplovnog pilota stekao je 10. lipnja 1910. među prvih stotinu polaznika s rednim brojem 87. Diplomu toga dana nije preuzeo jer se nalazio u Budimpešti, gdje se pod hrvatskom imenom natjecao na aeromitingu koji se održao od 1. do 15. lipnja 1910. Od 1910. sudjeluje na aeromitinzima diljem Europe na kojima je osvojio mnoge nagrade na natjecanjima (Pariz, Bordeaux, Angoulême, Nancy, Milano). Pri tome je oborio i mnoge letačke rekorde. Tako je između ostaloga relaciju Pariz - Nancy (295 km) preletio za 2 sata i 50 minuta, te tako srušio rekord svog velikog učitelja Louisa Paulhana. Vijest o njegovom oblijetanju pariškog tornja i fotografiju letača objavljuje zagrebački „Vijenac“ u kojem se ističe da se Hrvatska ponosi svojim sinom. Tijekom 1910. peruanska Liga za zrakoplovstvo, bliska vojnim krugovima, preko Ivana Bjelovučića ostvaruje nabavu prvog zrakoplova iz Francuske. On se 8. siječnja 1/2014 1911. vraća u rodni Peru sa zrakoplovom i stručnim tehničkim osobljem. Prvi (probni) let izveo je 14. siječnja 1911. na hipodromu Santa Beatriz u Limi koji je prikazan na peruanskoj marci iz 1937. Bjelovučić je drugi dan, 15. siječnja ostvario službeni let u Santa Beatruzu na kojem je bio nazočan predsjednik države u društvu vojnih i civilnih uglednika. Odmah po dolasku započinje s obukom letača, te postaje direktorom i instruktorom u prvoj zrakoplovnoj školi u Južnoj Americi. U Pariz se vraća s časničkim činom peruanskog zrakoplovstva i preuzima dužnost vojnog izaslanika za zrakoplovstvo. Usporedo nastavlja se natjecati na aeromitinzima, a ostvarenim pobjedama i postavljenim novim rekordima postiže veliku popularnost u Francuskoj. Pariški dnevnik „Le Matin“ proglašava ga 1912. najboljim francuskim zrakoplovcem. To priznanje je ujedno značilo da je Bjelovučić u tom trenutku bio i najbolji letač u Europi i na svijetu jer su tada Francuzi držali golemu većinu svjetskih zrakoplovnih rekorda. Bjelovučić je bio prvi pilot koji je 25. siječnja 1913. preletio Alpe, bez smrtnih posljedica, pri čemu je postigao visinu od 3.200 m i postigao novi visinski rekord na temperaturi od HRVATSK A FIL AT ELI JA -25 C. Prvi je u povijesti sportskog zrakoplovstva 3. listopadu 1913. za samo 2 min i 30 s dosegnuo visinu od 1000 m u zrakoplovu „Ponnier“ s motorom Le Rhone od 60 KS. U početku izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. priključuje se kao francuski i peruanski časnik Francuskom ratnom zrakoplovstvu. Letio je u proslavljenoj borbenoj eskadrili M.S. 26 iz Dunkerquea zvanoj Les Cigognes (Rode). Sudjeluje u brojnim akcijama, a nakon ranjavanja bio je voditelj ekipe za ispitivanje zrakoplovnih u tvrtki Bellanguer. Jedno vrijeme obnašao je dužnost upravitelja zrakoplovne škole u Remisu. U teškoj automobilskoj nesreći doživio je težu povredu desne ruke pa se letenjem pomalo bavio do 1920. g. Po povratku u Peru preuzima dužnost zapovjednika Peruanskih zračnih snaga, gdje je bio i umirovljen. U Peruu uživa status nacionalnog heroja čije je ime upisano u knjigo Libro de la Peruanidad. Prije povratka u Francusku, predsjednik Perua, general Oskar R. Benavides, imenuje Bjelovučića (dekretom od 8. ožujka 1938.) počasnim povjerenikom za Europu radi pomaganja svojoj domovini i cijelom kontinentu u razvoju zrakoplovstva. 17 HRVATSK A FIL AT ELI JA Za vrijeme Drugog svjetskog rata na sjeveru Francuske sudjeluje u pokretu otpora u borbi protiv nacizma. Zbog ratnih zasluga i velikog doprinosa u razvoju zrakoplovstva, za života primio je peruansko, francusko, belgijsko i talijansko odličje. Pored zrakoplovstva bio je aktivan i kao padobranac koji je u 57. godini života skočio s padobranom s Eifellovog tornja. Napomenimo da je Bjelovučić između ostaloga bio i strastveni filatelist. Preminuo je 14. svibnja 1949. g.. u pariškoj bolnici Chaillot i pokopan u Parizu. Ivan Bjelovučić primarno je vezan za Peru i Francusku gdje je ostavio neizbrisiv pečat u razvoju zrakoplovstva, dok su njegova ostvarenja u Hrvatskoj relativno nepoznata široj društvenoj zajednici. Ipak ove godine, Hrvatska pošta će izdati seriju od četiri prigodne marke Znameniti Hrvati, a jednom će se obilježiti 125. obljetnica rođenja Ivana Bjelovučića i 100. godina njegovog preleta preko Alpa. Prijedlog za izdavanje prigodne marke u njegovu čast potaknuo je i zadarski filatelist Mauricij Frka Petešić u svojem članku Hrvatska – Hrvati i njihovi potomci na stranim poštanskim markama, objavljenom u Zadarskom listu br. 15 iz 2011. Hrvatska po- 1/2014 šta tako odaje počast još jednom znamenitom iseljeniku hrvatskih korijena Ivanu Bjelovučiću kojeg se smatra i prvim Hrvatom koji je u povijesti samostalno letio zrakoplovom. Time će se i u Hrvatskoj spoznati Bjelovučićev ogromni doprinos u razvoju zrakoplovstva tijekom 1920-tih godina u Europi i Južnoj Americi kada je bio poznat u svjetskim okvirima. Izvori: 1. Hrvatski biografski leksikon, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, svezak 2 Bj – C, Zrinski, Čakovec, Zagreb 1989. 2. Hrvatski opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, svezak 2 Be – Da, tisak, Zrinski, Čakovec, Zagreb 2000. 3. Leonard Eleršek, Hrvatski vojnik, br. 210., 17.10.2008. 4. Mauricij Frka Petešić, Hrvatska – Hrvati i njihovi potomci na stranim poštanskim markama, Zadarski filatelist br. 13. (prosinac 2010.) i br. 15. (prosinac 2011.) Organizira: Organizira: 8.8.mednarodni mednarodnisejem sejem zbirateljstva zbirateljstva 27.− 27.−29. 29. ma marec rec 2014 Vabl Vabljeni jeni kk sode sodelovan lovanju! ju! •• Predp rijave: Predpr ijave:do do4. 4.decem decembra bra 2013 2013 (5 (5%%popust popustna nanajem najemmize mizeali alirazstavn razstavnega ega prostor prostora) a) •• Zadnje Zadnjeprijave prijave::do do20. 20.februa februarja rja 2014 2014 Več Večoooblikah oblikahsodelov sodelovanja anjana na www. www.collect collecta.si a.si 18 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA Hrvatska pošta Mostar 20 godina s Vama 20. obljetnica prve marke Hrvatske pošte Mostar Marke HP Mostar jedan su od najvažnijih promidžbenih medija koji u svijet nose poruku o duhovnom, kulturnom i materijalnom bogatstvu ne samo hrvatskog naroda u BiH već cijele Bosne i Hercegovine. Pozivamo Vas na prelijepu šetnju svijetom poštanskih maraka Hrvatske pošte Mostar u proteklih 20 godina. Posjetite našu web stranicu: www.post.ba i uživajte u raznolikosti izdanja poštanskih maraka. Hrvatska pošta Mostar, Sektor za marketing i odnose s javnošću Tvrtka Miloša b.b., 88 000 Mostar, BiH Telefon: 00387 (36) 445 094 / 00387 (36) 445 022, e-mail: [email protected] www.post.ba 19 1. 8. 2. 3. 4. 9. 10. 11. 5. 12. 16. 17. 14. 15. 20. 21. 22. 23. 28. 29. 30. 24. 31. 27. 35. 36. 34. 40. 37. IZBOR NAJLJEPŠEG IZDANJA HRVATSKIH POŠTANSKIH MARAKA IZ 2013. GODINE 7. 6. 13. 18. 19. 25. 26. 33. 32. 38. Hrvatska pošta poziva vas i ove godine, već 17. godinu zaredom, da nam pomognete odabrati najljepše izdanje hrvatskih poštanskih maraka. Kako bismo vam olakšali izbor, objavljujemo fotograje u boji svih izdanja maraka iz 2013. godine s pripadajućim rednim brojem. U priloženi glasački listić upišite broj marke kojoj dajete svoj glas. Glasačke listiće treba poslati na adresu: HP-HRVATSKA POŠTA d.d. „Najljepša poštanska marka“ p.p. 514 10002 Zagreb U obzir uzimamo listiće poslane do 12. travnja 2014. godine. Hrvatska pošta nagradit će najsretnije glasače sljedećim nagradama: 1. Ljetovanje u Zadru za dvije osobe 2. Zbirka poštanskih maraka iz 2013. 3. Zbirka poštanskih maraka iz 2012. 4. Zbirka poštanskih maraka iz 2011. 5. Zbirka poštanskih maraka iz 2010. 6. Prigodni album Svjetionici II 7. Prigodni album Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji 8. Prigodni album Dvorci Hrvatske II 9. Filatelistički album Leuchtturm 10. Knjiga Poštanske marke RH 1991. – 2011. Pravila nagradne igre „Izaberite najljepšu poštansku marku i osvojite ljetovanje u Zadru“ potražite na: www.posta.hr ili u najbližem poštanskom uredu. Dobitnici nagrada bit će objavljeni 29. travnja 2014. na mrežnim stranicama www.posta.hr. 39. GLASAČKI LISTIĆ Najljepše izdanje hrvatskih poštanskih maraka u 2013. godini je tiskano pod rednim brojem . Ime i prezime:................................................................................. ....................................................................................................... Adresa:........................................................................................... ....................................................................................................... HRVATSK A FIL AT ELI JA 1/2014 Hrvatski motivi na stranim poštanskim markama Ivo Aščić Vrlo važnu ulogu u promociji RepuVrlo važnu ulogu u promidžbi blike Hrvatske imaju i strane poštanske Republike Hrvatske putem pomarke s hrvatskim motivima koje osim štanskih maraka predstavljaju i hrvatski dizajneri (graveri) koji su slikovitog prikaza prepoznatljivosti s izradili idejna rješenja za brojne Hrvatskom za sobom „povlače“ postrane poštanske marke. Vrlo čepratne filatelističke proizvode i daju sto poštanske uprave na poštansku objašnjenja o ulozi i značenju motiva marku stavljaju i ime autora marke na markama. Preko nekih takvih maračime daju povod sakupljačima za ka filatelisti ali i pošiljatelji i primatelji još detaljnije istraživanje. Jedan pisama i razglednica više će saznati Hrvatska zastava i kovanica od jedne kune na marki UN-a od poznatijih hrvatskih umjetnika primjerice o: zastavi i novčanoj valuti iz 2007. koji se proslavio u inozemstvu kao RH, prikazanoj na poštanskoj marki Ujeautor poštanskih maraka je Zlatko Jakuš. On je dinjenih naroda iz 2007.; hrvatskoj šahovnici, je ujedno i autor prve marke Republike Hrvatske prikazanoj na austrijskoj marki iz 2008.; utvrdi „Zračna pošta Zagreb - Dubrovnik“. Također, Ilok i franjevačkoj crkvi na Dunavu, prikazanoj autorica brojnih nagrađivanih hrvatskih maraka, na rumunjskoj marki iz 2010. godine; Hrvatici Samoborka Ariana Noršić sve više svoje ideje Pauli von Preadović, autorici austrijske himne na portretira na stranim poštanskim markama (npr. marki iz 1996.; motivu grba Republike Hrvatske slovenska marka: Europsko košarkaško prvenstvo na marki Suverenog malteškog viteškog vojnog u Sloveniji 2013., BH HP Mostar: Dječje knjige reda iz 1995. i 2002.; nacionalnom parku Plitvice iz 2010. i dr.) na marki afričke države Gambi 1997. i GibraltaI Hrvatska pošta je u nekoliko navrata izdavara 2011.; hrvatske nogometne reprezentacije na la poštanske marke sa stranim motiva odnosno markama Siera Leonea 2012.; hrvatskoj zastavi marke čiji su dizajn potpisivali strani autori (npr. na markama Bugarske (2001.) i Albanije (2008.), 50. obljetnica smrti Antoinea de Saint-Exuperyja Jurišićeve ulice u Zagrebu s austrijske marke iz iz 1994., XXII. Olimpijske zimske olimpijske, 2012., apostolskom putovanju pape Benedikta Soči, Rusija 2014. i dr.). XVI. s vatikanske marke iz 2012. i dr. “Došao sam ovdje da vas pozdravim u Vjeri“ - apostolsko putovanje pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 2011. na marki Vatikana iz 2012. 22 Nacionalni park Plitvička jezera prikazan je na jednoj od četiri marke Gibraltara iz serije „Europa – šume“ 2001. Marka s likom australskog Hrvata Vinka Romanika izdana je 2009. povodom 200. obljetnice Australske pošte. 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA Poštanske marke kao vizualne poruke države (II. dio) Dino Murić 2.2. Analiza prema povijesnim razdobljima 2.2.1 Država SHS, 1918.-1919. U razdoblju Države SHS izdano je ukupno 15 definitivnih izdanja (redovite i prigodne poštanske marke). Do 28. listopada 1918. godine u Hrvatskoj su u uporabi bile mađarske marke, nakon kojih je 29. studenog izdan niz maraka “29. XI. 1918.” povodom proglašenja neovisnosti Hrvatske od Austro-Ugarske. Izdanje se sastojalo od četiri poštanske marke koje prikazuju istu sliku, odnosno alegorijski prikaz roba koji kleči i kida lance, u okviru s nacionalnim obilježjima. Zatim je uslijedilo prvo redovito izdanje od deset franko maraka “DRŽAVNA POŠTA HRVATSKA”, koje prikazuju sljedeće motive: alegorijski i figurativni ženski lik mira koji izranja iz nacionalne folklorne ornamentike (3); mornar sa zastavom (4); sokol raširenih uzdignutih krila (3). Oba niza poštanskih maraka prikazuju alegorijske motive s naglascima iz tematike slobode i oslobođenja, te je s toga opravdana tvrdnja da poštanske marke Države SHS svojim ikonografskim sadržajem objedinjuju dvije teme (simbolička i politička). Simbolička dimenzija je vidljiva preko alegorijskog motiva, dok politička dimenzija proizlazi iz same simbolike, odnosno osuda položaja Hrvatske u sastavu Austro-Ugarske i proslava oslobođenja. Uz navedena izdanja, izdana je i novinska marka koja kao centralni motiv ima oznaku “SHS” (politička dimenzija). Preraspodjela tema i pregled broja poštanskih maraka prema glavnim temama za analizirano razdoblje prikazani su na Slici 2.2. 2.2.2. Nezavisna Država Hrvatska, 1941.-1945. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske izdano je ukupno 177 poštanskih maraka koje svojim ikonografskim sadržajem objedinjuju nacionalističku tematiku. Za razliku od tematike izdanja poštanskih maraka Države SHS, tematika izdanja NDH je raznovrsnija, ali također i političkija. Do srpnja 1941. u uporabi su bile jugoslavenske marke u dinarskim vrijednostima pretisnute nazivom „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA“. Nakon toga, NDH započinje s izdavanjem prvog redovnog izdanja od 19 poštanskih maraka koje svojim ikonografskim sadržajima objedinjuju geografsku tematiku (krajobrazi i gradovi). Iako odabrana kao tema prvog redovnog izdanja, geografija i priroda u ukupnoj preraspodjeli tema zauzima 21% (38 od ukupno 177 poštanskih maraka). Daleko najdominantnija tema je politička tematika, koja se pojavljuje na 109 poštanskih marki (čak 62%). Kako je sama država bila organizi- Slika 2.2: Pojavnost glavnih tema na izdanjima poštanskih maraka Države SHS 23 HRVATSK A FIL AT ELI JA rana kao ustaška totalitarna diktatura osnovana na inicijativu nacionalsocijalističke Njemačke i fašističke Italije za vrijeme trajanja II. svjetskog rata, trendovi u izdavanju poštanskih maraka bili su sukladni s tadašnjim prilikama. Stoga je opravdan toliki postotak pojavnosti političke tematike na poštanskim markama, bilo u vidu oblika vojne propagande, izdanja s likom državnog poglavnika Ante Pavelića te izdanja znamenitih povijesnih ličnosti. Osim navedenih tema koje dominiraju, javljaju se i društvene teme (16%), ekonomske (12%), simboličke reprezentacije (8%) i teme iz kulture (7%). Raspodjela tema je prikazana na Slici 2.3. 2.2.3. Republika Hrvatska, 1991.-2013. Poštanska marka RH se, počevši od 1991. godine, trebala nositi sa zahtjevnom ulogom stva- 1/2014 božićna, ponekad i dvije (za tuzemstvo i inozemstvo), uskršnja i dječja novogodišnja marka1. Raspodjela nacionalističkih tema prikazana je na Slici 2.4. Najdominantnija tema je ‹kulturna tematika›, koja se javlja na 446 poštanskih marki (čak 57%). Zatim slijede redom ‹geografija i priroda› koju obrađuje 267 poštanskih maraka (34%), ‹simbolička reprezentacija› na 84 poštanske marke (11%), ‹politička tematika› na 76 poštanskih maraka (10%) te na posljetku ‹društvena tematika› na 58 poštanskih maraka (7%) i ‹ekonomska tematika› na 52 poštanske marke (7%). Ukoliko usporedimo dobivene rezultate analize ikonografskih sadržaja poštanskih maraka za 3 različita oblika društveno-političkog sustava, možemo zaključiti da se promjenama političkog sustava pojedine države, mijenjaju i trendovi u vrijednostima povezanim s kolektivnim identi- Slika 2.3: Pojavnost glavnih tema na izdanjima poštanskih maraka NDH ranja vizualne neovisnosti. Od svojih prvih dana pa do danas, hrvatske poštanske marke predstavile su brojne teme u izvanredno širokom rasponu. Zaključno s 09.06.2013. izdano je ukupno 912 poštanskih maraka, od kojih 786 (ili 81,47%) prikazuje nacionalističku tematiku. Pregled i klasifikacija nekih od najistaknutijih tema na hrvatskim poštanskim markama najbolje sintetiziraju sve materijalne i duhovno-kulturne tvorbe i djelatnosti nacionalnog prostora, zemljopisnog i mentalnog. No ipak, nisu se obrađivali samo domaći sadržaji. 212 poštanskih marki (18,53%) obrađuje internacionalnu tematiku (npr. Olimpijske igre, Peking 2008; Europa – plakatna umjetnost; Valentinovo; Čipke – čipka iz Liedekerkea). Osim toga, svake je godine izdavana 24 tetom, tj. poštanske marke i njihovi ikonografski sadržaji mogu biti shvaćeni kao izraz promjena u kulturnom i političkom identitetu. Gledano s aspekta politike reprezentacije, poštanske marke Države SHS su putem snažnog isticanja motiva slobode i oslobođenja označile realizaciju inačice rješenja hrvatskog pitanja koje se temeljilo na rasformiranju Austro-Ugarske; poštanske marke Nezavisne Države Hrvatske su predstavile grafičke deklaracije o poželjnom sastavu novog društva temeljenog na fašističkom modelu organizacije vlasti i političke prakse putem stva1 Svake godine, počevši od 2007., Hrvatska pošta provodi natječaj “Kreiraj marku bajnu i osvoji nagradu sjajnu“ za odabir rješenja novogodišnje marke na unaprijed zadanu temu. U natječaju sudjeluju isključivo učenici osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. 1/2014 ranja kulta ličnosti Poglavnika, uz istovremeno veličanje hrvatske povijesti i prirodno-kulturnih ljepota NDH; dok poštanske marke Republike Hrvatske promoviraju sliku mirne i spokojne zemlje ali i nacije temeljene na demokratskim načelima, izrazitog ponosa na svoju kulturnu i prirodnu baštinu. Prema tome, moguće je izdvojiti nekoliko osnovnih pokazatelja tih promjena. Kao prvo, vidljiva je promjena paradigme u načinu reprezentacije od simboličke i političke prema sve rasprostranjenijoj kulturnoj tematici ikonografskih sadržaja poštanskih maraka. Konstrukcija i širenje nacionalnog identiteta putem poštanskih maraka uvelike ovisi o stavu i viziji pojedinih društveno-političkih sustava u pogledu hrvatskog nacionalizma. Drugo, poštanske marke Republike Hrvat- HRVATSK A FIL AT ELI JA punih četiri godine), manji broj internacionalnih poštanskih maraka ilustrira odluke i stav tih društveno-političkih sustava gdje je fokus bio izrazito na izdavanju poštanskih maraka nacionalističkog karaktera sa svrhom formiranja i širenja određene slike nacionalnog identiteta. Treće, ikonografski sadržaji su ponajprije vidljivi u motivskom i tematskom smislu, a potom u oblikovnom pristupu vizualnih poruka, uporabi jezika i tiskarskim tehnikama. Pogled u 1.104 hrvatskih poštanskih maraka daje jasnu sliku promjena u oblikovnom pristupu. Na primjer, iako je višebojni tisak bio izvediv, većina poštanskih maraka Države SHS i NDH bilo je otisnuto u jednoj ili dvije boje. Razlog tome je visoka cijena i sporost procesa višebojnog tiska. U današnje vrijeme, tendencija je u korištenju jednostavnijeg dizajna, bez ograničenja što se tiče raspona boja. Slika 2.4: Pojavnost glavnih tema na izdanjima poštanskih maraka RH ske stavljaju veći naglasak na internacionalne teme za razliku od prijašnjih razdoblja. Navedena praksa je u skladu s propisima Svjetske poštanske konvencije, koja navodi da teme i motivi na poštanskim markama moraju biti u duhu preambule Ustava Svjetske poštanske unije, tj. moraju pridonositi razvijanju veza između naroda i ostvarivanju uzvišenih ciljeva međunarodne suradnje na kulturnom, socijalnom i gospodarskom području. Izdanja poštanskih maraka Države SHS nisu obrađivala internacionalnu tematiku, dok u NDH postoji svega 9 poštanskih maraka s internacionalnom tematikom (npr. Borba udružene Europe na Istoku, Za hrvatske legionare). Kako su te državne tvorevine bile relativno kratkog vijeka (Država SHS svega mjesec dana, a NDH Četvrto i posljednje, ako se osvrnemo na prosječan broj godišnjih izdanja poštanskih maraka, vidljiv je nagli porast broja izdanja poštanskih maraka. Tako npr. u razdoblju Države SHS prosječno je godišnje izdano 3 izdanja poštanskih maraka, u NDH 8 izdanja godišnje, dok u RH to iznosi u prosjeku 23 izdanja godišnje. Važno je naglasiti da osnovni razlog malog broja izdanja poštanskih maraka u Državi SHS leži u činjenici što je ta državna tvorevina postojala svega mjesec dana. 2.2.4. Kraljevina SHS/Jugoslavija, 1918.-1941. Iako je Kraljevina SHS službeno proglašena 01. prosinca 1918. godine, produkcija poštanskih maraka Kraljevine SHS započinje tek 1921. godi- 25 HRVATSK A FIL AT ELI JA ne. Razlog tome leži u činjenici što je produkcija poštanskih maraka Države SHS trajala duže od same države. Nakon ujedinjena, Narodno vijeće raspušteno je 28. prosinca, ali poštanska ravnateljstva su i nakon toga zadržala autonomiju i nastavila sa samostalnim izdavanjem poštanskih maraka sve do Naredbe ministra pošta (br. 42 849 od 15.12.1920.) o zajedničkom izdanju redovitih maraka Kraljevine SHS koje je stavljeno u optjecaj 16. siječnja 1921. Ipak, poštanske marke Države SHS ostavljene su u optjecaju zaključno do 15. travnja 1921. kada su demonetizirane (Strpić, 2011). Kraljevina SHS, koja 1929. godine mijenja ime u Kraljevinu Jugoslaviju, izdaje ukupno 296 poštanskih maraka, od čega 281 poštanska marka prikazuje nacionalističku tematiku, a svega 15 ih je vezano uz internacionalne teme. Analiza nacionalističkih tema prikazana je na Slici 2.5. Daleko najdominantnija tema je ‘politička tematika’, koja se javlja na 195 poštanskih maraka (čak 66%). Zatim slijede ‘geografija i priroda’ koju obrađuje 46 poštanskih maraka (16%), ‘društvena tematika’ na 42 poštanske marke (14%), ‘ekonomska tematika’ na 34 poštanskih maraka (11%) te na posljetku ‘kulturna tematika’ na 28 poštanskih maraka (9%) i ‘simbolična reprezentacija’ na 11 poštanskih maraka (4%). Ukoliko se osvrnemo na politiku reprezentacije, poštanske marke ukazuju na to da Hrvati nisu bili ravnopravni politički partner u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji unatoč činjenici da su u njezin sastav 1918. godine ušli kao jedan o njezinih konstitutivnih naroda. Poštanske marke ove državne tvorevine su stvorile sliku Srbije kao ekskluzivne povijesne nacije 1/2014 Slika 2.6: Prigodno izdanje povodom „1000. obljetnice stvaranja hrvatskog kraljevstva“ legitimne političke vlasti, povezujući ih s tehničkim, političkim, vojnim i kulturnim dostignućima (Zei, 1997). Srpski narod je predstavljao najdominantniju personifikaciju jugoslavenske nacionalne države u reprezentaciji suverenosti i političke vladavine (politička tematika je bila prisutna na čak 66% svih izdanih poštanskih maraka), dok su Hrvati većinom bili isključeni. No ipak, jedno izdanje posvećeno hrvatskoj političkoj povijesti je od posebnog značaja. 1. studenog 1929. godine u promet je pušteno izdanje od tri poštanske marke povodom proslave „1000. obljetnici stvaranja hrvatskog kraljevstva“. Iako je tema isključivo bila povezana s hrvatskom nacionalnom i političkom poviješću, srednjovjekovni hrvatski kralj Tomislav se nije pojavio samostalno na poštanskoj marci, već je njemu s desne strane postavljen lik jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića (vidi Sliku 2.6). Time je zapravo na najsimboličniji mogući način predstavljen način reprezenta- Slika 2.5: Pojavnost glavnih tema na izdanjima poštanskih maraka Kraljevine SHS/Jugoslavije 26 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA cije hrvatskog naroda kao konstitutivnog dijela tadašnje države. 2.2.5. Druga Jugoslavija, 1945.-1991. Poštanske marke Druge Jugoslavije pričaju sebi svojstvenu 46-godišnju priču. U razdoblju od 1945. do 1991. godine izdano je ukupno 2.146 poštanskih maraka, pri čemu njih 1808 obrađuje nacionalističku tematiku (ili 84%), a 338 internacionalnu tematiku (ili 16%). Ukoliko se osvrnemo na raspodjelu nacionalističkih tema, vidljiva je ujednačenija prisutnost svih tema (vidi Sliku 2.7). Najviše motiva obrađivalo je ‘kulturnu tematiku’ (ili 34%) i ‘geografsku tematiku’ (također 34%). Zatim redom slijede ‘politička tematika’ (21%), ‘simboličke reprezentacije’ (20%), ‘društvena tematika’ (16%) i na posljetku ‘ekonomska tematika’ (14%). Ideja jugoslavenske države je bila temeljena na parolama predsjednika J. B. Tita o bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti, no to je postojalo samo na papiru. Tipičan primjer su predstavljale prigodne poštanske marke političke tematike koje su ponovile ranije poznatu strategiju Kraljevine SHS/Jugoslavije, gdje je najdominantniju ulogu imao srpski narod. Kako Hrvati i hrvatska tematika nije bila u mogućnosti konkurirati dominantnoj politici jugoslavenske države, politika reprezentacije hrvatskog naroda našla je svoj prostor u kulturnoj tematici te temama iz ekonomije, tehnologije, sporta i geografije. Iz navedenih područja, zanimljiva su dva primjera poštanskih maraka koji ukazuju na odnos prema reprezentaciji hrvatstva. Na prigodnom izdanju od tri poštanske marke povodom održavanja „VIII. mediteranskih Slika 2.8. Prigodno izdanje povodom „100. obljetnice Narodnog kazališta u Zagrebu“ (slika lijevo) i „VIII. mediteranskih igara – Split 1979“ (slika desno) igara – Split 1979“ autor marke A. Milenković se potpisao na ćirilici, iako je praksa bila potpisivanje na latinici, te na izdanju povodom „100. obljetnice Narodnog kazališta u Zagrebu“ namjerno je izostavljena riječ „Hrvatsko“ (vidi Sliku 2.8.). Da sumiramo, tijekom postojanja Kraljevine SHS/Jugoslavije i Druge Jugoslavije, Hrvatska nije bila u mogućnosti konstruirati željenu sliku nacionalnog identiteta putem poštanskih maraka, upravo iz razloga što nije bila nosilac poštanskog suvereniteta. Jezgra poštanske administracije i svih odluka vezanih uz politiku izdavaštva poštanskih maraka bila je smještena u Beogradu. Stoga je simbolika reprezentacije hrvatskog naroda putem poštanskih maraka bila pod velikim utjecajem dominantne kulture. Zei (1997) tvrdi da je politika reprezentacije na jugoslavenskim poštanskim markama predstavljala politiku simboličnog uništenja koje je negiralo legitimnost i ravnopravnost u zastupanju slovenskih, a isto tako i hrvatskih motiva. Takav oblik negacije identiteta je vo- Slika 2.7: Pojavnost glavnih tema na izdanjima poštanskih maraka Druge Jugoslavije 27 HRVATSK A FIL AT ELI JA dio do društvenog i gospodarskog uništenja hrvatskog naroda. 3. ZAKLJUČAK Poštanske marke, kao službeni državni dokumenti, omogućuju izgradnju nacije kao „zamišljene zajednice“ (Anderson, 2006) na banalan način putem svakodnevnog isticanja nacionalnog identiteta i pripadnosti naciji. Kao nosioci simboličnih poruka, one sadrže predodžbu, ideju tj. mentalnu sliku o tome kako nacionalna država - izdavač vidi prošlost, sadašnjost i moguću budućnost. Na taj se način nacionalne države svakodnevno reproduciraju kao nacije, a njihovi građani se reproduciraju kao pripadnici nacije, dok se te nacije reproduciraju u okviru šireg svijeta nacija. Jedan od prvih poteza novonastalih suverenih država je pokretanje izdavaštva vlastitih poštanskih maraka, iz čega iščitavamo važnost poštanskih maraka za nacionalne države. Poštanske marke kao oblik transparentnog medija, od posebne su važnosti kao pokazatelji trendova u vrijednostima povezanim s kolektivnim identitetom u različitim društveno-političkim sustavima, odnosno poštanske marke i njihovi ikonografski sadržaji postaju izraz promjena u kulturnom i političkom identitetu. Upravo takva pozadina omogućila je proučavanje poštanskih maraka izdanih u sklopu Države SHS, Kraljevine SHS/Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, Druge Jugoslavije i Republike Hrvatske s ciljem određivanja simboličnih poruka i rekonstruiranja slike kolektivnog identiteta hrvatskog dijela stanovništva, posebno za razdoblje gdje je Hrvatska bila nosilac poštanskog suvereniteta i zasebno za razdoblje gdje to nije bila. Kroz proučavanje poštanskih maraka možemo pratiti promjene u društveno-političkim sustavima, način reprezentacije pojedinih društveno-političkih sustava te vrijednosti povezane s kolektivnim identitetom. Iz ovog proizlazi da poštanske marke trebaju biti prihvaćene kao ozbiljan vizualni medij te bi kao objekti proučavanja trebali uživati dostojnu reputaciju u akademskim krugovima povjesničara, politologa, sociologa i medijskih stručnjaka. 28 1/2014 LITERATURA Anderson, B. (2006). Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism (2 ed.). London: Verso. Brunn, S. D. (2011). STAMPS AS MESSENGERS OF POLITICAL TRANSITION*. Geographical Review, 101(1), 19-36. Dostopno na: http://onlinelibrary.wiley.com/ doi/10.1111/ j.1931-0846.2011.00070.x/pdf [12. 5. 2013.]. Dietz, T. (2007). Postage stamps as manifestations of national identity. Germany and the Netherlands from 1849 to 2005. Geographische Rundschau, 3(2), 14-19. Dostopno na: https://openaccess.leidenuniv.nl/bitstream/handle/1887/15503/ASC-075287668-2692-01.pdf [6. 5. 2013.]. Dietz, T., & Foeken, D. (2008). The iconography of Tunisian postage stamps. V. Mamadouh (ur.), Dutch windows on the Mediterranean: Dutch geography 2004-2008 (pp. 25-33). Utrecht: Koninklijk Nederlands Aardrijkskundig Genootschap. Dostopno na: http://dare.uva.nl/ document/126037 [11. 6. 2013.]. Hymans, J. (2004). The Changing Color of Money: European Currency Iconography and Collective Identity. European Journal of International Relations, 10(1), 5-31. Dostopno na: http:// www-bcf.usc.edu/~hymans/Changing color of money EJIR.pdf [2. 6. 2013.]. Kevane, M. (2008). Official Representations of the Nation: Comparing the Postage Stamps of Sudan and Burkina Faso. African Studies Quarterly, 10(1). Dostopno na: http://africa.ufl.edu/ asq/v10/v10i1a3.htm [12. 7. 2013.]. Michel. (2005). Südeuropa 2004/2005 (Vol. 2). München: Schwaneberger Verlag. Strpić, P. (2011). PS Poštanske marke - Hrvatska 2011/2012. Zagreb: Studio Lokas. Webster, G., & Garcia, A. L. (2010). National Identity case study: How is national identity symbolized? Dostopno na: http://cgge.aag. org/NationalIdentity1e/CaseStudy1_ Icons of Identity_Oct10/Identity_Oct10_print.html [14. 5. 2013.]. Zei, V. (1997). Stamps and the Politics of National Representation. Communication and Class, 4(1), 65-84. Dostopno na: http://javnostthepublic.org/article/pdf/1997/1/5/ [22. 6. 2013.]. 1/2014 HRVATSK A FIL AT ELI JA Privremeno nepriznavanje ili krivo tumačenje pravila? Dario Filjar Pravila o korištenju poštanskih maraka NDH u vrijeme obaveznih doplata nerijetko su bila nejasna i često nelogična. Glavni razlog tomu bila je pomama za poštanskim markama i stoga odluka poštanske administracije da izdaje duge nizove maraka sa dvojnom vrijednošću: poštanskom frankaturom za podmirenje poštanskih troškova te doplatnim dodatkom za podmirenje obvezne doplate. Studija o korištenju niza „za Legionare“ iz 1943 objavljena je u Acta Philatelica Nova br 2, a ovdje bih se osvrnuo na tjedan obvezne doplate za Crveni Križ iz iste godine. Na slici je dopisnica (razglednica) koja je nedavno prijatelja i mene zbunila zbog svoje frankature i portiranja. Dopisnica poslana iz Sarajeva 6. Listopada 1943 frankirana je markom od 2 Kn a na dolaznoj pošti portirana sa dvije porto marke od 2 Kn i markom od 2 Kn za Crveni Križ. Prema poštanskoj pristojbi, 2 Kn je bila pristojba za dopisnicu u tuzemnom prometu stoga je pitanje bilo – ne bi li ova dopisnica trebala biti portirana samo markom Crvenog Križa od 2 Kn? Rukovanje na slici pak dade naslutiti da pošta nije priznala marku od 2 Kn (Frankopan) i portirala pošilju i poštanskim terećenjem i teretom doplate Crvenog Križa? No je li to moguće – niz maraka „Znameniti Hrvati“ pušten je u promet 7. Lipnja 1943. I korišten sve do kraja rata. 29 HRVATSK A FIL AT ELI JA Sve ukazuje na pogrešku poštara u dostavnoj pošti. Da li je to točna pretpostavka ili ne, reći će nam propisi poštanske uprave iz 1943. Službeni dopis Ravnateljstva Pošte br 5953/43 od 6. 9. 1943. U cijelosti govori slijedeće: “Prisilno frankiranje poštanskih pošiljaka s prigodnim poštanskim markama u korist Hrvatskog Crvenog Križa Odlukom ministra prometa broj 5953/43 od 19. Svibnja 1943. Određeno je u tjednu Hrvatskog crvenog križa od 3. Do uključivo 9. Listopada 1943. Prisilno frankiranje poštanskih pošiljaka s poštanskim markama u korist Hrvatskog Crvenog Križa. Iz uložnica se imaju sve pošiljke prikupiti dne 2.X uvečer, te iste ne podpadaju pod prisilno frankiranje. Prema tome se moraju u tuzemnom prometu frankirati s markom: 1. Kn 1+0.50 tiskanice do prve stope težine osim novina i časopisa, 2. Kn 2+1 dopisnice nedržavnog izdanja, dok se na državno izdanje lijepi dodatna marka od 2 Kn 1/2014 3. Kn 3.50+1.50 obični listovi do prve stope težine 4. Kn 9+4 sve pošiljke s preporučenim rukovanjem 5. Kn 10+5 obične listovne pošiljke sa žurnim rukovanjem 6. Kn 12.50 + 6 preporučeni listovi do prve stope težine, 7. Kn 8+3 zamotci do 1 kg težine, 8. Kn 12+6 zamotci do 3 Kg težine 9. Kn 18+8 zamotci do 5 kg težine 10.Kn 32+12 zamotvci do 10 kg težine Ako pošiljka prelazi težinu za temeljnu vriednost marke, treba razliku nalijepiti s redovitim pošt. Franko-markama. ... Pošiljke pod 1-3 tj tiskanice, dopisnice i obični listovi, u koliko neće biti frankirane s predviđenom markom, moraju se rukovati kao porto-pošiljke, te će dostavni poštanski ured naliepiti na njih osim propisane porto pristojbe još i dodatnu marku od 2Kn a iznos ubrati od naslovnika. ...“ Iz ove službene obavijesti vidi se da se ne govori o obaveznom plaćanju dodatka za Crveni križ, nego eksplicitno obaveznom frankiranju određenim markama iz niza za Crveni Križ. Nadalje se također eksplicitno govori da tiskanice, dopisnice i obični listovi moraju biti frankirani upravo markama iz tog niza, u suprotnom će se smatrati nedovoljno frankiranim te portirati, i to ne samo dodatak za crveni križ, već i poštanski dio! Time je zagonetka riješena a poštar na dostavnoj pošti „oslobođen krivnje“ Ovdje se radi o vrlo zanimljivom i možda jedinstvenom primjeru da se poštanskim markama u opticaju priznaje frankaturna važnost za sve frankature osim osnovnih frankatura tiskanice, dopisnice i pisma! To je još jedan primjer kako su kompleksna, često nelogična i nedosljedna pravila poštanske administracije NDH rezultirala jedinstvenim i vrlo zanimljivim situacijama poštanske povijesti, koju u cijelosti tek trebamo istražiti. 30 HRVATSK A FIL AT ELI JA 1/2014 Pošta na tlu današnje Republike Makedonije (IV. dio) Tomislav Trpkovski DRŽAVA SHS, KRALJEVINA SHS, KRALJEVINA JUGOSLAVIJA Po završetku prvog svjetskog rata 11. studenog 1918. područje današnje Republike Makedonije ušlo je u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nekoliko tjedana kasnije, po uspostavljenju „Versajske Jugoslavije“ kraljevskim ukazom od 7. prosinca 1918. uspostavljeno je Ministarstvo pošta i telegrama. No prava organizacija pošte i telegrafa je uspostavljena posebnim SLIKA 1 Još nekoliko godina po završetku 1. svjetskog ukazom 27. srpnja 1921. godine. Mi- rata su u Srbiji i Makedoniji bili u upotrebi vojni poštanski nistarstvo je podijeljeno na pet odjela, žigovi. Na slici je dopisnica poslana iz Soluna u Veles s uspostavljene su područne direkcije, vojnom poštom i žigosana s žigom „VOJNA POŠTA BR. 333; 1.2.19“ U dolasku je dodatno žigosana civilnim među kojima je bila i Skopska direk- žigom VELESA 2.2. 1919. Zanimljivo je da datum koji je cija za područje Vardarske Makedoni- napisao pošiljatelj i datum na žigovima razilaze za 2 tjedje. Skopska područna direkcije bila je na usprkos što žigovi nose datume koji su 14. dana stariji podijeljena na slijedeće odjele: opći, od datuma koje je pošiljatelj vlastoručno napisao u svojoj poštanski, telegrafsko – telefonsko – poruci (12. II. 1919). To se događalo jer je stanovništvo koristilo julijanski kalendar, a vlast i državne institucije tehnički, ekonomski i kontrolni odjel. gregorijanski. Još prije, 14. travnja iste godine, je u Skopju bila osnovana Škola za poštanske su te marke tiskane po uspostavi nove državslužbenike. Školovanje je trajalo 10 mjeseci ne zajednice (1919. – 1920.) nosile su oznai pohađalo ga je 150 učenika sa završenim 6. ku Kraljevina Srbija. U Beogradu su krajem razredom gimnazije. Učenike koji su završili 1919. godine tiskane marke Kraljevine SHS za školu su zaposlili kao službenike na poštama, područje Srbije, Crne Gore i Makedonije. One telegrafima i telefonima po Makedoniji. su još uvjek nosile oznaku Kraljevine Srbije! Na teritoriju Kraljevine SHS su do ljeta 1921 Prema Katalogu poštanskih maraka jugoslaupotrebljavane marke koje su izdale pokrajinske venskih zemalja 1989/90, marke pod brojevima vlade odnosno poštanske uprave u Sloveni167 - 182 se nazivaju »Beogradski tisak krfskog ji (verigari), Hrvatski (pretisci na mađarskim izdanja«. U periodu od 30. rujna 1919. do 4. markama, redovne marke izdanja od 15. siječsiječnja 1920. tiskane su marke br. 167-170 nja 1919.) te Bosni i Hercegovini (pretisci na (nominale 1, 15 i 20 para te 1 dinar) i nazvane su austrijskim markama). U jugoistočnom dijelu »prvi beogradski tisak krfskog izdanja«. Novo Kraljevine SHS (područje Srbije, Crne Gore i tiskanje uslijedilo je u ožujku 1920. Godine Makedonije) koristile su se marke Kraljevine (marke br. 171 – 182) koje su nazvane »drugi Srbije te marke iz serije „Krfsko izdanje“. Iako beogradski tisak krfskog izdanja«. 32 1/2014 SLIKA 2 Pismo poslano iz SKOPLJA u Niš, žig Skopje 10.3.1920. Pismo je frankirano s markom od 10 para iz serije, poznate kao „Drugi beogradski tisak Krfskog izdanja“ HRVATSK A FIL AT ELI JA SLIKA 5 (gore) Poslovno pismo trgovca Avrama Jackoba Florentina iz Skoplja (13.3.1924), poslano u Enschede (Nizozemska). Pismo je frankirano s tri marke iz serije „Za invalide“ s pretiskom vrijednosti na 1 dinar. SLIKA 3 Pismo poslano iz Bitole (BITOLJ) u Beograd. Pismo je frankirano na poleđini s markama od 15 i 30 para iz serije „Drugi beogradski tisak Krfskog izdanja“ i žigosano s žigom koji su ostali iz vremena Kraljevine Srbije, odlazni žig BITOLJ (Bitola) 27.10.1920. na prednjoj strani i na zadnjoj strani pisma te dolazni žig BEOGRAD 31.10.1920. na zadnjoj strani pisma. SLIKA 6 Poslovna dopisnica braće Ristić iz Bagrdan poslana u Negotin, poništena žigom putujuće pošte 2 „BEOGRAD – SKOPLJE“ 10.12.1926. SLIKA 4 Paketna sprovodnica – potvrda o prijemu paketne pošiljke, poslane iz Kočevja (27.3.1923) u Skoplje. Otpremni broj dobila 31.3.1923 a isporučeno (1.4.1923). SLIKA 7 Razglednica, poslana iz Skopja u Beograd, poništena žigom putujuće pošte 43 „SKOPLJE – BEOGRAD“ 15.12.1934. 33 HRVATSK A FIL AT ELI JA SLIKA 8 Preporučeno pismo odvjetničkog ureda, poslana iz Kavadaraca (KAVADAR 23.5.33.) financijskoj direkciji Vardarske banovine u Skopje. Na pismu su interesantne opaske za preporučeno rukovanje: dva puta se pojavljuje oznaka ПП („Препоручена Пошта„ („Preporučena Pošta“) ili „Препорученом Поштом„ („Preporučenom Poštom“)) napisana poštarskom olovkom i pomoćnim žigom rukovanja te R – naljepnica pošte Кавадар - Kavadar br. 170 Slijedeća veća promjena u organizaciji pošte dogodila se 1934. godine kada je tadašnja Vardarska banovina definirana kao 4. poštansko područje u Kraljevini Jugoslaviji. Nova zgrada pošte u Skopju bila je useljena 1939. godine a u njoj su bili smješteni Direkcija pošta, Pošta Skopje 1; Telefon i telegraf. SLIKA 9 Zgrada glavne pošte Skopje 1, koja je otvorena 1939. godine. Na dan kapitulacije Kraljevine Jugoslavije na području Vardarske Makedonije je funkcionirala slijedeća poštanska mreža: Skopje 1, Skopje 2, Skopje 3, Skopje 4, Skopje 5, Skopje 6, Berovo, Bitola, Bogomila, Brod, Carevo Selo, Debar, Demir Kapija, Gostivar, Gradsko, Gevgelija, Kavadarci, Kažani, Kičevo, Kočani, Kumanovo, Lukovo, Mavrovi Anovi, Malo Crsko, Murgaševo, Negotino, Novo Selo, Ohrid, Prilep, Pehčevo, Radoviš, Resen, Rostuše, 34 1/2014 SLIKA 10 Pismo loko Skopje adresirano na g. Slobodana Jovanovića poznatog srpskog književnika, povjesničara i političara koji je neko vrijeme živio i radio u Skopju. Nakon pada vlade Kraljevine Jugoslavije 27. ožujka 1941. godine je postao potpredsjednik nove vlade koja je svoju funkciju nastavila u progonstvu u Londonu. Sveti Nikole, Sveti Naum, Star Dojran, Stracin, Struga, Strumica, Štip, Udovo, Vinica i Zletovo. DRUGI SVJETSKI RAT Dana 6. travnja 1941. osovinske sile (Njemačka, Italija, Mađarska, Bugarska) napale su Kraljevinu Jugoslaviju. Napad na Jugoslaviju se desio nakon što su građani 26. ožujka 1941. odbacili sklapanje ugovora između Njemačkog rajha i Jugoslavije o priključivanju Jugoslavije Trojnom paktu te izvedenom državnom udaru kojim je 27. ožujka 1941. u Beogradu srušena pro-osovinska vlada Cvetković - Maček i zamijenjena vladom probritanskih oficira na čelu s generalom Dušanom Simovićem. Trojni pakt je bio politički sporazum kojeg su 27. rujna 1940. godine u Berlinu potpisale Njemačka (Adolf Hitler), Kraljevina Italija (ministar vanjskih poslova Galeazzo Ciano) i Japansko carstvo (veleposlanik Saburo Kurusu). Njemačke snage su bombardirale veća mjesta u Jugoslaviji, a najviše Beograd. Kraljevina Jugoslavija je kapitulirala 17. travnja 1941. godine. Područje današnje Republike Makedonije su podijelile Bugarska i Albanija koja je to učinila u imenu i pod zaštitom Italije. BUGARSKA OKUPACIJA MAKEDONIJE Bugarska je okupirala i pripojila jugoistočne dijelove Jugoslavije, uključujući centralnu i istočnu Makedoniju, južno Kosovo s dijelom centralne Srbije. Na okupiranom teritoriju bugarska je vlast formirala Skopsku i Bitolsku 1/2014 SLIKA 11 Zemljovid. pokrajinu koja je pokrivala najveći dio područja. Tako je Bugarska u manje od 30 godina dobila treći put mogućnost da priključi Vardarsku Makedoniju „matici Bugarskoj“ nakon što joj je to uspjelo s Pirinskom Makedonijom u prvom balkanskom ratu. U drugom balkanskom ratu te prvom svjetskom ratu, Bugarska je okupirala dijelove Vardarske Makedonije, no na kraju tih ratova ih je uvijek izgubila. Tako je završio i treći pokušaj, u okviru drugog svjetskog rata. Bugarska vlast je odmah preuzela upravljanje nad komunikacijama, pa tako i nad poštom. U poštanskom prometu odmah su se koristile bugarske marke i žigovi. Poštanski žigovi su bili okrugli s kružnim imenom mjesta na ćirilici i latinici. Na sredini su bili ispisani datum i sat. Na lijevom i desnom kraju horizontalnog datuma kao graničnik nalazi se ukras od 4 kvadrata. Žigovi korišteni u Makedoniji bili su promjera 30 mm, dok su žigovi s područja Bugarske bili promjera 32 do 34 mm. Povremeno sam naišao i na jugoslavenske žigove na bugarskim pismima, iako sam uvjeren HRVATSK A FIL AT ELI JA da takvi žigovi nisu bili u službenoj upotrebi, nego su plod prevare pojedinaca, koji su na nedopušten način došli do njih, te njima žigosali filatelistički krivotvoren materijal. To su klasični žigovi Kraljevine Jugoslavije s kružnim imenom mjesta u ćirilici i latinici te horizontalnim mostom s datumom i satom. SLIKA 14 Preporučeno pismo poslano iz Demir Hisara 15. svibnja 1941. u КЮСТЕНДИЛ (Kjustendilu - Ćustendil). Preporučeno rukovanje je naznačeno ručnim R žig pošte ДЕМИРЪ- ХИСАРЪ. (DEMIR – HISSAR) SLIKA 15 Preporučeno poslovno pismo poslano iz Prilepa 15. prosinac 1942. u Celje. Preporučeno rukovanje je naznačeno ručnim R žig pošte ПРИЛЕПЪ (PRILRP), a u dolasku je pregledan od strane cenzurne službe Njemačkog Raicha. 35 HRVATSK A FIL AT ELI JA SLIKA 16 Paketna sprovodnica- deklaracija o slanju paketne pošiljke, poslane iz KUMANOVA 2. veljače 1944. u mjesto IZVORITE (Bugarska), gdje je stigao 4. veljače 1944. Sprovodnica je frankirana markom od 10 leva i biljegom od 1 leva. Na sprovodnici se nalazi žig kojim se poništava žig na plombi paketne pošiljke. SLIKA 17 Dopisnica poslana iz Ohrida u Skopje 14. travnja 1943. Pored civilne pošte koju je organizirala okupacijska vlast, bugarska vojska je organizirala rad vojne pošte koja je bila oslobođena plaćanja poštarine. U nastavku je vojna dopisnica poslana iz Štipa žigosana s žigom „Carstvo Bolgarija – vojna pošta 0025“ i oznakom cenzora „8“. 36 1/2014 SLIKA 19 Pismo poslano vojnom poštom iz Plovdiva (Bugarska) u Resen (Makedonija). Pismo je žigosano civilnim žigom željezničke postaje Plovdiv (Гара Пловдивъ) 27. travnja 1944. te je ručno dopisana oznaka V.P. (vojna pošta) SLIKA 20 Dopisnica – odgovor vojnog zarobljenika, poslana sa srpskog područja pod bugarskom okupacijom Andrijevac Timočki. Dopisnica je preko Skopja (žig Crvenog križa – Skopje) poslana za logor u Njemačkoj (logor je bio u Austriji, pokraj mjesta Kaisersteinbruch na tromeđi Austrije, Madžarske i Slovačke) gdje je bila pregledana i zaprimljen sa žigom „STALAG 222 XVII A GEPRUFT“ TALIJANSKA (ALBANSKA) OKUPACIJA MAKEDONIJE Za razliku od dijelova Kraljevine Jugoslavije koje je direktno pripojila, područja koja su graničila s njezinim protektoratom Albanija Italija je pripojila je kao dijelove tog protektorata. Albaniji su bili priključeni zapadni dijelovi Makedonije (od Tetova preko Debra i Struge bez Ohrida, s cijelim Prespanskim jezerom i zaleđem), istočni dio Crne Gore i najveći dio Kosova. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine Albaniju su okupirale njemačke jedinice koje su podržavale Albaniju kao neovisnu državu. Okupirana područja od strane Albanije oslobođena su 1944. godine. Talijanska vlast je organizirala vojne pošte koje su bile dodijeljene jedinicama koje su djelovale na području Makedonije: Vojna pošta 12 (POSTA MILITARE 12) je bila dodijeljena diviziji Puglia, koja je djelovala od 12. travnja 1941. na jugoslavensko-albanskoj granici. Divizija Puglia je sudjelovala u zauzimanju Debra, Prizrena itd. Vojna pošta 14 (POSTA MILITARE 14) je bila dodijeljena XIV. armijskom korpusu, stacioniranog u travnja 1941. na jugoslavenskoalbanskoj granici s divizijama Puglia i Firence. Na teritorij Kraljevine Jugoslavije je ušla 12. travnja 1941. i zauzela područje uz albansku granicu na potezu Scutari, Kosovo, Debar. U srpnju 1941. je premještena u Crnu Goru. Vojna pošta 65 (POSTA MILITARE 65) je bila dodijeljena diviziji Pinerolo, koja je 11. travnja 1941. ušla na teritorij Kraljevine Jugoslavije, na području Ohridskoga jezera, i ostala do svibnja 1941. godine. Vojna pošta 68 (POSTA MILITARE 68) je bila dodijeljena diviziji Firence, koja je ušla na teritorij Kraljevine Jugoslavije 12. travnja 1941. godine. Divizija Firence je djelovala na makedonskom teritoriju u području Debra do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine. Talijanska vlast je uspostavila i civilnu poštansku službu na teritoriju kojeg je okupirala. Ovdje je preporučeno pismo poslano iz Tetova (26. siječanj 1943.). Pismo je naslovljeno na komandu vojnih zarobljeničkih logora u Berlinu. SLIKA 21 Pismo poslano vojnom poštom PM 68 (stacionirana u Debru) za San Marino 10. rujna 1942. Pismo je pri dolasku pregledala cenzurna komisija, što potvrđuje nalijepljena trka na desnom rubu pisma i žig »COMMISSIONE PROVINZIALE DI CENSURA 33 R«. Na pismu se nalazi i osobna oznaka cenzurnog djelatnika (55). SLIKA 22 Vojne dopisnice poslane 30. studenog i 28. prosinca 1942. u Firencu. Poslao ju je desetar 128. Regimente pješačke divizije „FIRENZE“, stacionirane u Debru. Žig vojne pošte Nr. 68 i verifikacijske (cenzurne) komisije te oznaka cenzora (19). NJEMAČKA OKUPACIJA MAKEDONIJE – Nezavisna Republika Makedonija Crvena armija je 7. rujna 1944. zauzela Bugarsku što je rezultiralo kapitulacijom fašističke vlade i povlačenjem bugarskih vojnih jedinica sa zaposjednutih područja. Na njihove pozicije su odmah došle njemačke jedinice koje su 8. rujna 1944. proglasile Nezavisnu državu Makedoniju sa Skopjem kao glavnim gradom, a egzistirala je do 13. studenog 1944. U tom periodu Njemačka vlast odmah je pripremila marke za upotrebu novoj vlasti u HRVATSK A FIL AT ELI JA i u novoj državi. Iskoristili su postojeće bugarske marke koje su pretiskali u knjigotisku s trorednim pretiskom »МАКЕДОНИЯ 8. IX. 1944« i novom nominalom. Pri tome su koristili slijedeće marke: Dvije vrijednosti iz serije redovnih maraka iz godina 1940/1941; tri vrijednosti iz serije »Gospodarstvo u Bugarskoj« iz godine 1940/1943 te još tri vrijednosti iz serije »Slobodno vrijeme« iz 1942. godine. 1. 1 lev na 10 stotinki, naranđastocrvena – plavi pretisak - 146.000 komada; 2. 3 leva na 15 stotinki crnoplava – crveni pretisak – 158.000 komada; 3. 6 leva na 10 stotinki, crnoplava – crveni pretisak – 105.000 komada; 4. 9 leva na 15 stotinki, crnomodrozelena – crveni pretisak 5. 9 leva na 15 stotinki, maslinasto crna – crveni pretisak 6. 15 leva na 4 leva, crnosmeđa – crveni pretisak – 25.000 komada; 7. 20 leva na 7 leva, crnomodra – crveni pretisak – 25.000 komada; 8. 30 leva na 14 leva, crnosmeđa – plavi pretisak - 25.000 komada. Pretisak maraka je napravljen u tiskari Lazar Krajničanec u Skopju i bio je završen 27. listopada 1944. Te su marke bile u upotrebi već slijedeći dan, 28. listopada 1944., što i katalog Michel navodi kao službeni datum početka upotrebe navedenog izdanja. Ovo izdanje je bilo u upotrebi u jako kratkom periodu jer su makedonski partizani postupno oslobađali teritorij Makedonije i približavali se Skopju koji je bio oslobođen 13. studenog 1944. godine. Zbog ratne situacije u „državi“ vladao je kaos jer se njemački Wehrmacht spremao na povlačenje iz Makedonije, a još prije i iz Grčke. 38 1/2014 SLIKA 25 Pismo sa žigom Skopje 7. 11. 1944, adresirano za Njemačku. Uzimajući prethodno navedene činjenice ovo je pismo filatelistička krivotvorina, jer ima datum, kada ni jedan poštanski ured u Makedoniji službeno nije djelovala! SLIKA 26 Atest za pismo, frankirano sa svim markama i s žigom Skopje 30. 10. 1944. Pismo je bilo filatelistički napravljeno, a atest potvrđuje, da su marke i žigovi pravovaljani. Neslužbeno je vlast i institucije prestale s radom (i postojanjem) 3. studenog. Prema istraživanja njemačkih filatelističkih stručnjaka, pošta nakon tog datuma nije više funkcionirala, pa tako da sav poštanski materijal s ovim izdanjem poštanskih marka te žigosani poslije tog datuma su falsifikati. Hans Dieter Lutz navodi da su bile pravilno upotrijebljene i žigosane marke s žigovima koje nose datum: 30.10.1944; 2.11.1944 i 3.11.1944. Izvori i literatura: • »Makedonska pošta i Makedonski telekomunikacii« Risto Kostovski • »Katalog poštanskih maraka jugoslovenskih zemalja 1989/90« Radna organizacija za proizvodnju i promet poštanskih maraka »Jugomarka«, Beograd • “La posta militare Italiana in Jugoslavia” Giuseppe Marchese • »Die Landespost Mazedonian unter deutscher Besezung« Hans-Dieter Lutz • »Zloupotreba originalnih žigova u svrhu prevare sakupljača« dr. Jovan Veličković; članak u listu »Filatelista«: • Wikipedia • www.ebay.com HRVATSK A FIL AT ELI JA 3/2012 • ako želite obogatiti svoju zbirku • ako želite započeti novu • ako želite prodati staru zbirku u Hrvatskoj nezaobilazna adresa: Filatelija Bokić Teslina , Zagreb 40 Radno vrijeme: Tel: + () ponedjeljak-petak Fax: + () .. i .. sati E-mail: [email protected] HRVATSK A FIL AT ELI JA 4/2013 Nagradna igra br 4 Ivan Drašković U nastavku nagradne igre donosimo zadatak koji će iziskivati malo više listanja različitih dokumenata u otkrivanju odgovora. Na slici je pismo koje je 14. travnja 1948. upućeno iz Bjelovara u VP 19187 Sisak. Pošiljka je najveći dio puta putovala željezničkim putujućim poštama čiji su žigovi otisnuti na poleđini. zirane u službenim prijevoznim jedinicama koje prenose poštanske pošiljke i u toku prijenosa ih preusmjeravaju i otpremaju. Putujuće pošte organizirane su sredinom 19. stoljeća i funkcionirale su sve do kraja 1980-tih u svrhu bržeg prijenosa poštanskih pošiljaka. Poštanska organizacija još je sredinom 19. stoljeća donijela precizna pravila o putujućim po- U sklopu ove nagradne igre vaš zadatak se sastoji u: štama u kojima se definira način rada putujućih pošta, kako se primaju i otpremaju pošiljke. Generalna direkcija pošta, telegrafa i telefona je svake godine donosila PLAN PRIJEVOZA POŠTE u kojoj je definiran Raspored svih putujućih pošta. Vaše odgovore očekujemo na poštanskoj adresi ili na e – mail adresi redakcije. 1. određivanju puta koje je pismo prošlo? 2. kad je (u koliko sati) pismo napustilo koju stanicu? Kao pomoć u pronalasku odgovora donosimo vam par crtica. Putujuće pošte (engl. TPO – Travelling post Offices) su pokretne poštanske stanice organi- 40 Nagradu na pitanje iz broja 4 -2013 osvojio je: MARINO BANKO, Hvarska 7, 52440 Poreč www.posta.hr Godišnja zbirka maraka iz 2013. godine predstavlja komplet svih maraka tiskanih u 2013. godini, složenih u atraktivnom omotu, s osnovnim podacima o svakoj marki. U prodaji na šalterima latelije Hrvatske pošte. www.posta.hr XXII. OLIMPIJSKE ZIMSKE IGRE SOČI, RUSIJA Hrvatska pošta tiskala je novu prigodnu poštansku marku posvećenu Olimpijskim zimskim igrama u Sočiju i nastupu naših sportaša na tom važnom sportskom događanju. Marka je izdana u „sportskom“ arčiću od 9 maraka s jednim privjeskom, a motiv izdanja je silueta skijaša u alpskoj disciplini. Prigodnu marku možete kupiti u poštanskim uredima od 7. veljače 2014. godine.
© Copyright 2024 Paperzz
