VELEUČILIŠTE U RIJECI Lidija Jakovčić Elektroničko plaćanje (seminarski rad) Rijeka, 2013. VELEUČILIŠTE U RIJECI Poslovni odjel Specijalistički diplomski stručni studij Informacijske tehnologije u poslovnim sustavima Internet tehnologije i e-poslovanje Elektroničko plaćanje (seminarski rad) Studentica: Lidija Jakovčić, MB 2422037122/11 Rijeka, veljača 2013. UVOD......................................................................................................................................... 4 1. Elektronički novac............................................................................................................. 5 2. Elektroničko plaćanje ........................................................................................................ 6 3. Sustavi elektroničkog plaćanja .......................................................................................... 8 3.1. Notacijski sustavi ..................................................................................................... 9 3.1.1. E-ček ............................................................................................................... 10 3.1.2. Pametne kartice ............................................................................................... 10 3.2. Simbolički sustavi .................................................................................................. 12 3.3. Centralizirani sustav ............................................................................................... 13 3.4. Raspodjelni sustavi................................................................................................. 13 3.4.1. 4. 5. 6. BitCoin ............................................................................................................ 14 Protokoli plaćanja elektroničkim novcem ....................................................................... 14 4.1. Autentifikacijski SSL protokol .............................................................................. 15 4.2. SET ......................................................................................................................... 15 4.3. Slijepi potpis........................................................................................................... 16 4.4. Protokol bez anonimnosti ....................................................................................... 16 4.5. Protokol s anonimnošću ......................................................................................... 17 4.6. Konačni oblik protokola ......................................................................................... 18 4.7. Komercijalni protokoli elektroničkog plaćanja ...................................................... 19 4.7.1. PayPal ............................................................................................................. 19 4.7.2. CyberCash ....................................................................................................... 23 Problemi u plaćanju elektroničkim novcem .................................................................... 24 5.1. Višestruko korištenje ili kopiranje novčanice ........................................................ 24 5.2. Krivotvorenje elektroničkih novčanica .................................................................. 25 5.3. KraĎa elektroničke novčanice ................................................................................ 25 5.4. „Prisluškivanje“ transakcije ................................................................................... 26 Utjecaji i promjene koje donosi e-novac ......................................................................... 26 ZAKLJUČAK........................................................................................................................... 28 LITERATURA: ........................................................................................................................ 29 UVOD Nagli razvoj Interneta omogućio je da se sa sve više različitih vrsta roba trguje elektronički. Doveo je i do razvoja nekih novih oblika imovine. Novi oblik gotovine koji je u posljednje vrijeme privukao najviše pozornosti zove se elektronički novac. Pojam se odnosi na sustave plaćanja u realnome i virtualnom svijetu čiji je cilj unaprijediti efikasnost postojećih sustava plaćanja i zamijeniti novčanice i kovanice u maloprodajnim transakcijama. U ovom seminarskom radu objašnjen je pojam e-novca, e-plaćanje, protokoli e-plaćanja te koji su utjecaji novih oblika gotovine i plaćanja. 4 1. Elektronički novac Elektronički novac (elektronička gotovina, e-valuta, digitalna valuta, digitalni novac ili digitalna gotovina) je jedan od načina plaćanja na Internetu, zapravo zamjena za novac i samo plaćanje e-novcem podsjeća na obično plaćanje gotovinom. E-novac se razvio zbog informatičke revolicije, naglog širenja Interneta i računalnih mreža. Danas novac postaje informacija spremljena na mikroprocesoru ili u bazi podataka koja sadržava podatke o stanju računa, osobne informacije, PIN broj, informacije o kupnjama te nagradama za lojalnost. Cilj takvog instrumenta jest neosporno poboljšanje efikasnosti tradicionalnog sustava plaćanja. „Elektronički novac jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se ureĎuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju.“ (http://www.zakon.hr/z/426/Zakon-o-elektroni%C4%8Dkom-novcu) U današnje vrijeme većina ljudi obavlja svoju kupovinu upravo preko Interneta upotrebom kreditnih, bankovnih kartica i elektroničkog novca. Smanjuje se važnost poslovnica, a povećava se promet putem informatičkih mreža. To dovodi do većeg zadovoljstva korisnika i manje cijene transakcije. Razlikujemo tri vrste transakcije: velike (veoma rijetke), srednje, male (do 5$, jednostavne i brze). Novčane transakcije putem Interneta su jeftinije od odlaska do banke no, svaka se obrada broja kreditne kartice naplaćuje trgovcima oko 10$, i zato takav način trgovine nije povoljan za trgovce niti za potencijalne kupce koji takoĎer ovom prigodom ostave u posredničkoj banci dio novca. Kako bi se izbjegao taj dodatan trošak osmišljen je elektronički novac. Dakle, razvoj elektroničkog novca potaknut je potrebom za obavljanjem novčanih transakcija preko Interneta uz što manje dodatnih troškova i u što kraćem vremenskom roku. S obzirom da je e-novac zamjena za gotovinu, primarna ideja je bila da se zadrže sve prednosti i uklone nedostaci papirnatog novca. Elektronički novac, za razliku od papirnatog novca, nije prenosiv. Znači elektronička se novčanica pri svakoj transakciji treba pohranjivati u banku i time se povećava trošak. Papirnata novčanica primljena u jednoj od prethodnih 5 transakcija može se ponovno upotrijebiti u nekoj od sljedećih, prenosiva je i traje više od jedne transakcije. U elektroničkom novčanom sustavu korisnik novčanice bi trebao svakoj novčanici (zapravo skup bitovnih podataka) dodati podatke o svojoj identifikaciji, čime bi veličina novčanice rasla svakom transakcijom koja je njome obavljena. Broj mogućih transakcija takvom novčanicom bio bi ograničen. Tradicionalna gotovina nije usitnjiva u doslovnom smislu riječi. Korištenjem svojstva prenosivosti veće novčanice razmjenjuju se za manje novčanice dobivene u drugim transakcijama. Prenosivost elektroničke gotovine nije uobičajeno svojstvo, te je potrebno koristiti druge mehanizme “usitnjavanja”. Kao rješenje koriste se “podjeljive” novčanice - novčanice koje se mogu dijeliti u više novčanice manje nominalne vrijednosti, a čija je suma jednaka vrijednosti originalne novčanice. Time je omogućeno off-line plaćanje točnih iznosa bez potrebe za posjedovanjem zalihe većeg broja elektroničkih novčanica različitih vrijednosti ili čestim kontaktiranjem banke. Nedostaci podjeljivog elektroničkog novca su dodatno zauzeće memorijskog prostora i duže trajanje transakcije. Zbog takvih nedostataka nisu razvijeni prenosivi sustavi elektroničkog novca i svaka elektronička novčanica ima životni vijek od jedne transakcije. Elektronički novac, kao i papirnati novac čuva anonimnost osobe koja njime plaća i nije ga moguće pratiti. To znači da osoba koja prima elektroničku novčanicu ne može saznati identitet osobe koja je upotrijebila elektroničku novčanicu, isto kako ni financijska institucija ne može utvrditi čiji je novac korišten u odreĎenoj transakciji, osim u slučaju prijevare - višestrukog korištenja e-novčanice. 2. Elektroničko plaćanje Dolaskom informatičke revolucije mijenja se način uporabe informacija, odnosno njihove pohrane, dohvaćanje i distribucija. Razvija se elektriničko poslovanje čije se financijske transakcije obavljaju razmjenom informacija elektroničkim putem. Ključnim za uvoĎenje elektroničkog poslovanja pokazuje se razvoj sigurnih i učinkovitih elektroničkih sustava plaćanja. Izrastanje Interneta kao globalne informacijske mreže i medija kojim će se obavljati najveći dio transakcija samo dodatno stavlja naglasak na sigurnost i pouzdanost. Metode i postupci u elektroničkim sustavima plaćanja oslanjaju se na metode i postupke razvijene u svrhu sigure pohrane i prijenosa informacija, kao što su zaštita podataka i elektroničko potpisivanje podataka. „U postupku elektroničkog plaćanja postoje tri vrste sudionika: 6 osoba koja plaća elektroničkim novcem (Kupac), osoba koja je plaćena elektroničkim novcem (Trgovac) i izdavač elektroničkih novčanica (Banka).“ (http://www.cert.hr/node/15469 ) Osnovni protokol elektroničkog plaćanja sastoji se od tri koraka: 1. podizanje novaca (engl. withdrawal) - osoba A u zamjenu za pravi novac dobiva neki oblik elektroničkog novca. 2. plaćanje (engl. payment) –osoba A prenosi dio elektroničkog novca osobi B 3. polaganje novca (engl. deposit) - osoba B šalje elektronički novac dobiven od osobe A banci i banka mu zauzvrat povećava stanje na njegovom računu. Prije nego što može raspolagati s e-gotovinom, kupac je mora podignuti u banci. Prilikom plaćanja trgovcu mora biti omogućena provjera autentičnosti novčanice. Postoje dva modela, ovisno o tome ima li trgovac on-line vezu s bankomu trenutku plaćanja ili ne. Online plaćanje podrazumijeva postojanje stalne komunikacijske veze izmeĎu osobe koja je plaćena i banke, te se provjerava valjanost novčanice prije isporučivanja plaćene robe (na ovaj način se obavlja kupovina putem kreditnih kartica). Offline plaćanje podrazumijeva povremenu vezu izmeĎu plaćene osobe i banke, te se valjanost novčanica obavlja naknadno, nakon isporučene robe (na ovaj način se obavlja kupovina putem čekova). Nakon obavljene transakcije serijski broj novčanice zapisuje se u bazu podataka banke, te se svaka daljnja novčanica s istim serijskim brojem dospjela na depozit odbija kao krivotvorina. 7 Slika 1. Online i offline sustavi. (Izvor: http://staticweb.rasip.fer.hr/research/ecash/broshura/ch2.htm#_Toc401633974) 3. Sustavi elektroničkog plaćanja Neelektroničke vrste plaćanja mogu se podijeliti na dvije grupe: notacijsko (negotovinsko) i simboličko (gotovinsko) plaćanje. Vrste elektroničkog plaćanja su ekvivalent nekog od klasičnih načina plaćanja. Vrste plaćanja se razlikuju u načinu na koji novac mijenja vlasnika. Notacijski ili negotovinski način temelji se na dokumentu, npr. nalogu, čeku ili kartici, koji sam nema novčanu vrijednost. Ovakav je dokument svojevrsni nalog banci u kojoj je novac pohranjen da ga u trenutku kada joj se prezentira ovakav dokument prebaci s računa kupca na račun trgovca. Simbolički ili gotovinski sustav temelji se na simbolu koji ima stvarnu novčanu vrijednost, npr. novčanica ili kovanica. U tehničkom smislu, elektronički novac je virtualna reprezentacija, ili sustav debitnih i kreditnih kartica, koje se koriste za razmjenu vrijednosti s nekim drugim sustavom ili sa samim sobom kao zasebnim sustavom. „Elektronički novčani sustavi se mogu podijeliti na: notacijske sustave, simboličke sustave, 8 centralizirane sustave i decentralizirane sustave.“ (http://www.cert.hr/node/15469 ) 3.1. Notacijski sustavi Kod notacijskog, odnosno negotovinskog načina plaćanja kupac koji ima otvoren račun u banci koristeći jedan od oblika bezgotovinskog plaćanja trgovcu predaje elektronički nalog za prebacivanje sa svog računa na račun trgovca. Dokument preko kojeg se daje nalog može biti e-ček, kreditna kartica, debitna kartica itd. Kod ovih sustava transakcija je izravno ili neizravno vezana uz vrijednost pohranjenu negdje drugdje. „Notacijski sustav možemo podijeliti na: Narudžbe za elektroničko plaćanje prenošene preko mreže - „plati odmah“ sustav. Transakcija je izravno povezana s vrijednošću pohranjenom negdje drugdje (uobičajeno na bankovnom računu). Polog se prebacuje „odmah“' nakon inicijalizacije zahtjeva za plaćanje. Primjeri takvih sustava su čekovi, debitne kartice i prijenos kredita. Naplata kreditne kartice preko mreža transakcija - „plati poslije“ sustav. Izravno je vezana uz vrijednost. Kada se kartica koristi, korisnik prihvaća odgovornost za iznos transakcije. Korisnik može koristiti kriptirane kreditne kartice ili autorizacijske brojeve treće strane za obavljanje transakcija. Ukoliko se koriste kriptirane kreditne kartice, podaci kartice se kriptiraju prije nego se šalju preko otvorene računalne mreže. Autorizacijski brojevi se koriste kod postupka provjere tijekom financijskih transakcija. Notacijski sustavi temeljeni na pametnim karticama koriste tehnologije pametnih kartica. Kartica omogućuje pohranjivanje, pristup i obradu znatnih količina podataka.“ (http://www.cert.hr/node/15469 ) 9 3.1.1. E-ček Elektronički ček je elektronički ekvivalent klasičnog papirnatog čeka. Kupac ga izdaje trgovcu, a trgovac ga polaže u svoju banku koja obavlja naplatu od banke izdavatelja e-čeka. Proces naplate teče na sljedeći način: 1. Banka kupcu izdaje e-ček potpisan digitalnim potpisom banke. 2. Kupac upisuje u e-ček iznos i datum, potpisuje ga svojim digitalnim potpisom i predaje trgovcu. Trgovac izdaje robu kupcu. 3. Trgovac upisuje na ček svoj broj računa i prosljenuje e-ček svojoj banci, potpisujući ga svojim digitalnim potpisom. 4. Trgovčeva banka provjerava potpis trgovca i potpis banke izdavatelja i prosljenuje ček banci izdavatelju na naplatu. 5. Banka izdavatelj provjerava svoj digitalni potpis i digitalni potpis kupca na prispjelom čeku, provjerava stanje novca na računu i prebacuje novac s računa kupca na račun trgovca (naravno, ako je sve u redu). S obzirom da prodavač ne može znati ima li kupac dovoljno novca na svom računu za pokriće, e-ček predstavlja rizik za trgovca. TakoĎer, kupac može falsificirati digitalni potpis. Trgovac može biti jednio siguran sa on-line vezom s bankom koja je izdala ček što bitno komplicira i poskupljuje transakciju jer banaka može biti mnogo. 3.1.2. Pametne kartice Pametna kartica opisuje mikroračunalo smješteno u kućište standardnih dimenzija kartičnog oblika. Na površini kartice nalazi se priključnica propisanog oblika i graĎe kojom mikroračunalo komunicira sa terminalima za prijenos podataka. Mikroračunalo na kartici sposobno je izmjenjivati podatke sa vanjskim svijetom, pouzdano ih čuvati ili obraĎivati na programirani način. Pod pouzdanim čuvanjem se smatra da su podaci zaštićeni od neovlaštenog pristupa te da su relativno sigurni od mehaničkog oštećenja kartice. Pametne kartice (kontaktne ili bezkontaktne) predstavljaju pogodno sredstvo za implementaciju elektroničke gotovine i korištenje u mnogim drugim primjenama kao što su različiti identifikacijski postupci ili čuvanje osobnih podataka različitih vrsta. 10 Jedan od najznačajnijih dogaĎaja u povijesti pametnih kartica je izum programiljive pametne kartice. One omogućuju dodavanje izvršnog koda (programa) pametnoj kartici. U usporedbi s običnom karticom s magnetskom trakom, pametne kartice pružaju povećanu sigurnost, praktičnost i ekonomske koristi. Uz to, sustavi temeljeni na pametnim karticama su vrlo prilagodljivi pojedinačnim potrebama korisnika. Rast i prihvaćanje plaćanja karticama ostavilo je negativne posljedice na tradicionalne sustave plaćanja. Mnoge su zemlje ostvarile prijelaz s uporabe papirnih instrumenata, kao što su gotovina i čekovi, na služenje elektroničkim instrumentima. U mnogim se zemljama prvi put smanjio broj plaćanja čekovima. 3.1.2.1. Kreditna kartica Plaćanje kreditnom karticom je klasični, neelektronički, način plaćanja. Kako se kreditnom karticom plaća prijenosom informacije, moguće je njome plaćati u sustavima koji omogućavaju elektronički prijenos poruke. Plaćanje kreditnom karticom zbog velike je raširenosti kartica postalo najzastupljeniji način plaćanja na Internetu. Proces plaćanja kreditnom karticom teče na sljedeći način: 1. Banka izdaje kupcu kreditnu karticu. 2. Kupac šalje trgovcu podatke sa svoje kartice (broj kartice, ime nositelja, datum isteka valjanosti). 3. Trgovac preko on-line sustava provjerava valjanost kartice kod banke izdavatelja ili neke druge autorizacijske institucije. 4. Ako je kartica valjana, trgovac šalje autorizacijskoj instituciji iznos koji kupac želi platiti. Ako se iznos može naplatiti, dobiva odobrenje za naplatu. 5. Nakon što je dobio odobrenje, bilježi kod sebe broj transakcije koji je dobio skupa s odobrenjem. Trgovac predaje kupcu robu. 6. Banka kupca obavlja transakciju s bankom trgovca (kliring). 7. Kartičar periodično plaća trgovcu za sve uspješno autorizirane transakcije. 8. Kupac periodično dobije račun od kartičara za sve troškove koje je napravio u tijeku mjeseca. 11 Nedostaci plaćanja karticom preko Interneta: Sigurnost transakcije – ako se treća strana (lopov) dokopa broja kartice može neovlašteno trošiti raspoloživi novac. Cijena transakcije – postupak autorizacije i naplate košta negdje oko 20 centi plus 3–5% od vrijednosti transakcije, tako da nije isplativ u slučajevima malih iznosa. U trenutku naplate trgovac mora imati on-line vezu s bankom, kako bi provjerio valjanost kartice. Transakcija je moguća samo izmenu kupca i trgovca, nije moguća izmenu dviju fizičkih osoba. Banka - izdavatelj kartice - raspolaže svim podacima o iznosima, mjestima i vremenima plaćanja pa skladištenjem tih podataka može pratiti klijentove potrošačke navike, narušavajući tako njegovu privatnost. 3.1.2.2. Debitna kartica Debitna kartica je vrlo slična kreditnoj kartici. Razlika je u tome da kupac mora u trenutku kupnje imati novac na računu. Provjerava se valjanost kartice preko on-line veze s bankom i odmah prebacuje novac s računa kupca na svoj račun. Debitne kartice obično su zaštićene 4znamenkastim brojem (engl. personal identification number, kratica PIN), tako da je u slučaju krane lopov ne može neovlašteno koristiti. Četveroznamenkasti PIN dovoljan je sigurnosni element u slučaju kada ga se mora osobno ukucavati na tipkovnici bankomata, no u slučaju kada se on predaje elektronički nije dovoljan. Način plaćanja debitnom karticom ne omogućava naknadno prekidanje uplate, kao što je to moguće kod kreditnih kartica. Debitna kartica ne predstavlja rizik za trgovca, no zahtijeva da se cijeli proces provjere i prijenosa novca obavi prije isporuke robe kupcu što ju čini nepraktičnom za korištenje preko Interneta. 3.2. Simbolički sustavi 12 Kod gotovinskog sustava iznos na računu se umanjuje čim se elektronička novčanica podigne iz banke. Ako se elektronička novčanica izgubi, vlasnik je bez nje ostao trajno. Ova vrsta elektroničkog novca analogna je klasičnoj gotovini i zato se obično naziva e-gotovina. 3.3. Centralizirani sustav Sustav koji se temelji na plaćanju unaprijed i može korisititi objekte koji sadrže vrijednostžetone je centraliziran sustav. Svi klijenti su vezani uz jedno sjedište (poslužitelja) preko kojeg teku sve transakcije. Poslužitelj nadzire i upravlja transakcijama. Razlikujemo dvije podkategorije sustava sa žetonima: E-gotovina – zamjenjuje papirnatu gotovinu u online plaćanjima Sustav e-novčanika – pametne kartice s integriranim čipovima za pohranu elektroničkog novca Mnogi sustavi, kao što su PayPal, WebMoney i cashU prodaju svoju elektroničku valutu izravno krajnjim korisnicima, dok drugi prodaju samo preko treće stranke. 3.4. Raspodjelni sustavi “ Raspodijeljeni sustavi sastoje se od meĎusobno povezanih čvorova koji se mogu samostalno organizirati u mrežne topologije sa svrhom dijeljenja raspoloživih resursa kao što su korisnički podaci, procesorsko vrijeme, kapacitet za pohranu podataka ili mrežna propusnost, te koji se mogu samostalno adaptirati na ispade funkcionalnosti i nepredvidive dolaske i odlaske čvorova na mreži, uz zadržavanje prihvatljive razine prospojenosti i performansi bez potrebe za nadzorom, kontrolom i podrškom iz jednog središnjeg mjesta.“ (http://www.cert.hr/node/15469 ) Primjeri raspodijeljenih novčanih sustava uključuju Bitcoin i monetarni sustav Ripple. 13 3.4.1. BitCoin Bitcoin je peer-to-peer mreža namijenjena rukovanju elektroničkim novcem. Zamišljena je kao decentralizirana valuta bez institucije kao centralna banka koja bi upravljala količinom izdane valute ili njenom vrijednosti. Umjesto centralne institucije koja bi nadgledala proces, uzimala proviziju ili ostvarivala dobit na špekulativnim radnjama, razmjenu valute nadgleda open source software koji algoritmima osigurava broj “kovanica” i njihovo trošenje. Bitcoin predstavlja virtualnu valutu koja se pojavila 2009. godine kako bi se izbjegli troškovi transakcije jedne valutu u drugu te općenito smanjili troškovi plaćanja. Bitcoin je računalna datoteka pohranjena na računalu korisnika. E - novac Notacijski Kreditna kartica Debitna kartica Bez enkripcije Sa enkripcijom Simbolički E-ček E-gotovina Anonimna Bez anonimnosti E-gotovina s promatračem Softverska Hardverska Slika 2.Elektroničke vrste plaćanja (Izvor:izradila studentica) 4. Protokoli plaćanja elektroničkim novcem 14 Propisuju standardizirani način korištenja kriptografskog, alogoritma, digitalnog potpisa i funkcije sažetka. 4.1. Autentifikacijski SSL protokol Zaštita komunikacija preko Interneta osnovna je primjena SSL (Secure Sockets Layer) protokola. SSL osigurava privatnost, autentičnost i integritet poruka koje se prenose izmenu dvije strane. Koristi se pri prijenosu osjetljivih informacija (e-mail poruke, privatne informacije), ali i za obavljanje sigurnih transakcija preko Interneta (prijenos brojeva kreditnih kartica, elektroničkog novca). Protokol mora biti podržan na obje strane u komunikaciji - npr. pretraživač (browser) i poslužitelj (server) podržavaju SSL protokol i posjeduju svoje certifikate. Privatnost (tajnost) poruka koje izmjenjuju dvije strane u komunikaciji SSL protokolom osigurava se kriptiranjem. Autentičnost i integritet poruka SSL protokol osigurava korištenjem digitalnog potpisa uz svaku poruku koja se izmjeni u komunikaciji. Prednost SSL protokola je što nije vezan za odreneni informacijski servis (npr.WWW), već se koristi kao dodatak izmenu pouzdanog prijenosnog sloja (TCP) i aplikacijskog sloja (HTTP, FTP, ...). 4.2. SET SET (Secure Electronic Transaction protocol) je otvoreni standard za procesiranje transakcija kreditnim karticama putem Interneta. Glavna prednost SETa je interoperabilnost. Svaki programski paket koji podržava SET može komunicirati s drugim programom koji takoĎer podržava SET. Ukoliko doĎe do prijevare kod komunikacija preko Interneta, SET standard koristi razraĎen sistem autoriteta koji jamče identitet svake od strana u transakciji: kupca, prodavača, izdavača kartice, prodavačeve banke. Privatnost je ostvarena mehanizmom pomoću kojega prodavač ima pristup informacijama što je plaćeno, koliki je plaćeni iznos, da li je plaćanje odobreno, ali ne može doznati koji je mehanizam plaćanja korišten. Izdavač kartice ima informaciju koliki je iznos plaćen, ali ne zna koja je roba plaćena, dakle SET ne nudi potpunu anonimnost. 15 SET zahtijeva specijaliziranu programsku podršku i na kupčevoj i na prodavačevoj strani. Na kupčevoj strani programska podrška može biti preinstalirana ili se može dinamički dohvatiti u vidu Java appleta ili ActiveX kontrola. 4.3. Slijepi potpis Slijepi potpis uveo je David Chaum kao oblik digitalnog potpisivanja dokumenta bez uvida ili s djelomičnim uvidom u sadržaj dokumenta. Potpuno slijepi potpis ne daje nikakav uvid u sadržaj dokumenta. Digitalno potpisivanje poruke moguće je samo ako potpisnik ima pristup izvornoj poruci. U situacijama kada potpisnik ne smije vidjeti originalnu poruku koju potpisuje, primjenjuje se slijepi digitalni potpis. „Danas su u uporabi dva osnovna oblika kriptosustava: simetrični kriptosustavi i asimetrični kriptosustavi.“(http://www.cert.hr/node/15469 ) Asimetrični kriptosustavi upotrebljavaju dva različita ključa, poseban ključ za kriptiranje i poseban ključ za dekriptiranje. Takva dva ključa nazivaju se javni i tajni ključ. Javni ključ je poznat i dostupan svima, dok je tajni ključ poznat samo jednoj osobi. Za kriptiranje se, kao i za dekriptiranje, mogu koristiti i javni i tajni ključ, ovisno o potrebi. Prednost ovog sustava je u jednostavnosti stvaranja sigurnog komunikacijskog kanala izmeĎu dvije osobe. Slijepi digitalni potpis razlikuje se od običnog digitalnog potpisa u tome što se prije potpisivanja originalna poruka "prikriva" množenjem sa slučajnim brojem (faktor sljepoće) potenciranim s javnim ključem banke. Nakon potpisa privatnim ključem banke, poruka se "otkriva" dijeljenjem sa slučajnim brojem. Sada je ostatak poruke potpisan privatnim ključem banke. Ovo je moguće zato što su funkcija prikrivanja i funkcija potpisivanja komutativne. 4.4. Protokol bez anonimnosti Proces plaćanja, odnosno kupovine se može podijeliti u tri faze: 16 1. Podizanje novca iz banke: kupac šalje zahtjev banci za odreĎenom količinom elektroničkog novca banka oblikuje elektroničku novčanicu (sa serijskim brojem) te stavlja digitalni potpis banka šalje elektroničku novčanicu kupcu te umanjuje njegov račun. 2. Plaćanje: kupac šalje elektronički novac trgovcu trgovac provjerava digitalni potpis banke na primljenoj novčanici. 3. Polaganje novca u banku trgovac šalje elektroničku novčanicu banci banka provjerava potpis na novčanici banka usporeĎuje serijski broj novčanice s postojećima u bazi uporabljenih elektroničkih novčanica banka unosi serijski broj novčanice u bazu uporabljenih novčanica banka uvećava račun trgovca banka šalje odgovor trgovcu trgovac šalje kupljenu robu kupcu. U drugoj točki podizanja novca iz banke, banka stavlja digitalni potpis na elektroničku novčanicu čime se onemogućava krivotvorenje novčanica. Pri stvaranju elektroničke novčanice generira se i serijski broj novčanice pomoću kojeg se onemogućava višestruko korištenje iste novčanice, odnosno njeno umnožavanje. Banka zapisuje serijski broj kod primitka novčanice te svako njeno sljedeće pojavljivanje s istim serijskim brojem označava je kao nevažeću. Banka može zapamtiti vezu izmenu kupca i serijskog broja novčanice i time ugroziti privatnost kupca i pratiti njeno kretanje. Taj nedostatak je ispravljen u protokolu s anonimnošću. 4.5. Protokol s anonimnošću 17 Protokol s anonimnošću osigurava anonimnost kupca pred bankom. TakoĎer, banka nije u mogućnosti pratiti kretanje novčanice kroz transakciju u sustavu plaćanja elektroničkim novcem. To se ostvaruje uz pomoć slijepog potpisa s djelomičnim uvidom u sadržaj dokumenta. Razlika od protokola bez anonimsti je u prvoj fazi, kada kupac podiže novac iz banke, dok su druga i treća faza ovog protokola identične su drugoj i trećoj fazi protokola bez anonimnosti. Prva faza protokola izgleda ovako: 1.Podizanje novca iz banke: kupac oblikuje N elektroničkih novčanica s jednakim iznosom, ali različitim serijskim brojem i kriptira ih; kupac šalje N kriptiranih elektroničkih novčanica banci; banka šalje zahtjev kupcu za ključevima za dekriptiranje N-1 slučajno odabrane elektroničke novčanice da provjeri njihov iznos; kupac šalje banci N-1 traženi ključ za dekriptiranje; banka provjerava valjanost N-1 elektroničke novčanice (iznos) i stavlja svoj digitalni potpis na preostalu novčanicu; banka šalje potpisanu elektroničku novčanicu kupcu i umanjuje račun kupca za tu novčanicu; Osiguranje anonimnosti dolazi od toga da kupac sam kreira elektroničku novčanicu sa serijskim brojem te je banka prikrivenu potpisuje što znači da nije u mogućnosti pročitati taj serijski broj i kasnije dovesti u vezu novčanicu i kupca. Tu se javlja nedostatak, a to je da nije moguće identificirati osobu koja je pokušala upotrijebiti istu novčanicu više puta ili u nekoliko transakcija. Ispravljanjem i tog nedostatka dobije se konačni oblik protokola. 4.6. Konačni oblik protokola Konačni oblik protokola zadržava anonimnost kupca, ali samo do trenutka kada je 18 ista elektronička novčanica upotrijebljena u dvije ili više transakcija. Tada (i samo tada) je moguće identificirati kupca pomoću identifikacijske informacije koja se ugranuje u elektroničku novčanicu. Konačni oblik protokola plaćanja elektroničkim novcem ispunjava sve preduvjete za njegovu implementaciju: krivotvorenje novčanice se sprječava digitalnim potpisom banke u kojoj se nalaze bankovni računi kupca i trgovca, slijepi potpis s djelomičnim uvidom u sadržaj dokumenta osigurava anonimnost kupca, a višestruka potrošnja sprječava se mehanizmom identifikacijske informacije. 4.7. Komercijalni protokoli elektroničkog plaćanja Zahvaljujući razvoju tehnologija mreža te smanjenju troškova telekomunikacija i procesuiranja podataka, elektronička su plaćanja postala korisnija s pojavom kreditnih i debitnih kartica, koje su nekoliko godina nakon što su se pojavile postale najpopularniji elektronički instrument za male transakcije.Samim time počeli su se javljati mnogi prijedlozi za standarde elektroničkih plaćanja. Neki komercijalni sustavi koriste sustave kreditnih kartica, drugi čekove, treći obračunavaju kupnju preko telefonskog računa kupca itd. 4.7.1. PayPal PayPal je vrlo servis elektroničkog plaćanja koji omogućuje sigurno i jednostavno online plaćanje. PayPal je vodeća "internetska banka". Svoj online račun možete otvoriti besplatno, a omogućava pretvaranje novca s kreditne kartice ili bankovnog računa u e-novac, te slanje istoga e-poštom tvrtkama ili osobama primateljima u 55 zemalja svijeta (zasad ne i u Hrvatsku). Osim slanja enovca,korisnici mogu stvoriti i virtualnu debitnu karticu, te plaćati direktno na račune u bankama. Te usluge su besplatne, a PayPal zaraĎuje tako što trgovcima naplaćuje proviziju po svakoj transakciji. Jedna od najvećih prednosti PayPal-a je što korisnik prilikom plaćanja u web trgovini ne ostavlja broj svoje kreditne kartice ili bankovnog računa te tako značajno smanjuje rizik od zloupotrebe tih informacija. Za otvaranje korisničkog računa su potrebne dvije stvari, a to su Internet i debitna ili kreditna kartica. 19 Kako bi otvorili korisnički račun pratite sljedeće korake. 1. korak Upišite www.paypal.com u svoj internet preglednik i na prikazanoj stranici u gornjem desnom kutu odaberite “Sign Up” kako bi započeli proces registracije. Slika 3. Kreiranje Pypal računa 2. korak Možete odabrati dvije vrste korisničkog računa – “Individual” i “Business”.“Individual” opcija je za fizičke osobe koje žele trgovati preko interneta. Kliknite na gumb Open an account. 20 Slika 4. Kreiranje Pypal računa 3. korak Potrebno je unijeti sve tražene osobne podatke. 21 Slika 4. Kreiranje Pypal računa 22 Nakon ispravno unešenih podataka odaberite “Agree and Create Account” za nastavak. 4. korak Nakon što ste potvrdili registraciju, odaberite “Go to My Account” kako bi posjetili svoj novokreirani korisnički račun. Potrebno je potvrditi svoju kreditnu karticu - “Verify my credit card”. Pomoću tog odabira PayPal će potvrditi vašu kreditnu karticu tako da će u prometu kreditne kartice biti ispisan tajni četveroznamenkasti broj koji ćete upisati za potvrdu kartice. Do tog broja se doĎede ili odolaskom u banku ili korištenjem internet bankarstva ukoliko ga posjedujete. To je 1,96$ koje PayPayl naplati, pa vrati na karticu. Nakon svake kupovine na vašu e-adresu dolazi račun. 4.7.2. CyberCash CyberCash novčanik ili samo CyberCash jedna je od tehnologija elektroničkog plaćanja. Tehnologija koristi 768-bitni RSA kriptoalgoritam da bi se osigurale sigurne transakcije. Klijent program "Novčanik" (The Wallet) je besplatan i može se jednostavno pribaviti i instalirati. Prije korištenja CyberCash-a i kupac i prodavač trebaju instalirati odgovarajuće programe. "Novčanik" radi samo na Windows i Macintosh platformama. Prodavači trebaju imati prodavački račun kod kompanije kreditnih kartica i "terminal ID" za primanje Internet transakcija kod njihovih postojećih banaka. Proces kupnje može se analizirati kroz slijedeće korake: 1. Kupac zatraži neki proizvod ili uslugu 2. Prodavač šalje potvrdu kupcu 3. Ako kupac potvrdi kupnju, prodavač šalje podatke o transakciji CyberCash-u 4. CyberCash tada šalje podatke prodavačevoj banci preko posebnih ne-Internet linija 5. Prodavačeva banka kontaktira kompaniju kreditnih kartica kako bi provjerila da je sve u redu 23 6. Ako da, banka šalje odobrenje CyberCash-u 7. CyberCash obavještava kupca da je transakcija uspjela. 5. Problemi u plaćanju elektroničkim novcem Sigurnost sustava za elektroničko plaćanje ovisi o sigurnosti koju pružaju kriptografski algoritmi. Kriptografski algoritmi i protokoli pružaju visok stupanj sigurnosti i ako su ispravno primijenjeni, sigurnost ne bi trebala biti ugrožena. MeĎutim, i dalje postoji prostor za napredak kriptoanalize te neizbježni ljudski faktor (gubitak tajnog ključa, provala u sustav, ucjena) kojim se ta sigurnost može ugroziti. 5.1. Višestruko korištenje ili kopiranje novčanice Metoda digitalnog potpisa koristi se kako bi se provjerila valjanost elektroničkog novca. Svaka valjana novčanica nosi potpis financijske institucije koja ju je izdala. Elektronički novac sastoji se od niza bitova čije je kopiranje jednostavno. Kopija se ne razlikuje od originala pa bi krivotvorenje bilo nemoguće otkriti. Jednostavni sustavi bi dozvoljavali kopiranje elektroničkog novca i potrošnju obje kopije. Sustavi elektroničkog plaćanja moraju sprječavati dvostruku potrošnju. Višestruko korištenje iste novčanice u nekoliko transakcija ili kopiranje iste elektroničke novčanice sprječava se upisivanjem serijskog broja korištene novčanice u bazu podataka banke. Svaki puta kada banka primi neku novčanicu, ona provjerava serijski broj u svojoj bazi podataka i zna je li novčanica već bila korištena ili nije. Ukoliko banka otkrije pokušaj prijevare, identificira osobu koja je pokušala prijevaru preko podataka o identifikaciji koje klijent šalje uz novčanicu, kao što je opisano u protokolima za plaćanje elektroničkim novcem. Kod online sustava višestruka potrošnja sprječava se tako što se obvezuje trgovca da stupi u vezu s bankom tokom svake prodaje. Računalo banke održava bazu podataka potrošenog elektroničkog novca i može jednostavno javiti trgovcu ako je korišteni elektronički novac još uporabljiv. U protivnom slučaju trgovac odbija prodaju. 24 Kod offline sustava postoje dva pristupa otkrivanju dvostruke potrošnje, sklopovski i programski pristup. Sklopovski pristup se oslanja na posebnu pametnu karticu koja sadrži čip otporan na neovlaštene promjene. U tom čipu čuva malu baza podataka o elektroničkom novcu koje je ta pametna kartica potrošila. Ako vlasnik kartice pokuša kopirati manju svotu elektroničkog novca i potrošiti ga dva puta, ugraĎeni čip bi otkrio pokušaj i ne bi dozvolio transakciju. Spomenuti je čip otporan na neovlaštene promjene i vlasnik ne može obrisati bazu podataka bez trajnog oštećenja kartice. Programski pristup uključuje oblikovanje elektroničkog novaca i kriptografskih protokola koji otkrivaju identitet osobe koja je dva puta upotrijebila novčanicu do trenutka kada elektronički novac dolazi u banku. 5.2. Krivotvorenje elektroničkih novčanica Krivotvorenje elektroničkih novčanica je spriječeno digitalnim potpisom banke na svakoj novčanici i taj potpis se ne može krivotvoriti. Potpis se obavlja tajnim ključem banke koji zna samo ona. Kada se novčanica vrati u banku, ona provjerava svoj potpis. Na taj način je osigurano da novčanicu nije nitko drugi stvorio. 5.3. KraĎa elektroničke novčanice U posljednjoj točki druge faze konačnog protokola za plaćanje elektroničkim novcem, trgovac provjerava valjanost podataka o identifikaciji na elektroničkoj novčanici. Na taj način se uvjerava da je elektronička novčanica uistinu vlasništvo kupca te je onemogućena njena kraĎa. 25 5.4. „Prisluškivanje“ transakcije Kod obavljanja transakcija elektroničkim novcem upotrebom protokola elektroničkog plaćanja, napadač može prisluškivati i presresti elektronički novac kojeg kupac šalje trgovcu. Napadač može poslati novčanicu banci prije nego što je to kupac stigao učiniti. Napadač će povećati iznos na svojem računu, a za kupca će se smatrati da je kriminalac jer pokušava drugi put unovčiti istu novčanicu. Ovakav se napad može spriječiti uspostavljanjem tajnog komunikacijskog kanala izmeĎu kupca i trgovca tako da napadač ne može presresti novčanice niti saznati odvija li se transakcija. Ako kupac ne zaštiti svoje računalo dovoljno dobro protiv napada preko mreže, napadač može situaciju iskoristiti za neovlašten pristup sustavu, te na taj način i direktorijima te datotekama koje se nalaze na ugroženom sustavu. Napadač može kopirati digitalne novčanice i potrošiti ih umjesto kupca. TakoĎer, može dva puta iskoristiti novčanicu. Dobra zaštita protiv takvih napada su enkripcijski programi, kao što je PGP (eng. Pretty good privacy), ili visoko zaštićene mreže (na primjer vatrozidom). 6. Utjecaji i promjene koje donosi e-novac „Kada je e-novac prvi put uveden, očekivalo se da će zbog svojih brojnih prednosti za potrošače, trgovce i financijske institucije postati novac 21. stoljeća. MeĎutim, statistika pokazuje da je upotreba e-novca još uvijek u početnoj fazi. Prema EBC-u (2005), plaćanja prepaid kreditnim karticama čine samo 0,7% ukupnih skripturalnih plaćanja u eurozoni. Enovac se bitnije ne koristi ni u Europskoj uniji, kao ni u drugim razvijenim zemljama.“ (hrcak.srce.hr/file/28390) U većini maloprodajnih transakcija još uvijek gotovinu nije zamijenio niti jedan oblik enovca. Jedan od razloga jest činjenica da je e-novac prilično sofisticiran oblik plaćanja te zahtijeva investicije u nove tehnologije kod trgovaca, kao i razvijanje novih vještina u korisnika. Tu su još razlozi kao što je nepovjerenje banaka i ljudi u takve sustave. Sigurnosni algoritmi, mehanizmi i protokoli (kriptiranje, digitalni potpis itd.) su dobro prihvaćeni i zadovoljavaju sve zahtjeve koje postavljaju modeli elektroničkog novca. Uporaba elektroničkog novca u praksi u usporedbi s klasičnim oblicima plaćanja na Internetu (kreditne 26 kartice) je zanemariva. Iako je koncept elektroničkog novca vrlo dobro definiran, kao i protokoli i sustavi koji ga podržavaju, klasični će oblici plaćanja još dugo biti znatno zastupljeniji. 27 ZAKLJUČAK Iako se pri samom dolasku e-novca očekivalo da će zamijeniti pravi „papirnati“ novac, do toga još nije došlo. Zastupljenost elektroničkog plaćanja još je uvijek vrlo niska. Nagli razvoj tehnologije mogao bi ubrzati taj proces zamjene novca, no ne ovisi sve o tehnologiji, važan čimbenik su i ljudi. Srž je problema uvjeriti velik broj korisnika da počnu upotrebljavati e-novac. Jedan od razloga zašto se ljudi malo koriste novim instrumentima plaćanja, jest upravo navika upotrebe gotovine i čekova za maloprodajne transakcije. 28 LITERATURA: 1. ZAKON o elektroničkom novcu: http://www.zakon.hr/z/426/Zakon-o-elektroni%C4%8Dkom-novcu 2. http://www.cert.hr/node/15469 3. hrcak.srce.hr/file/28390 4. http://staticweb.rasip.fer.hr/research/ecash/broshura/ch2.htm 5. http://savjeti.novac.net/blogovi/elektronicki-novac-sto-je-elektronicki-novac/ 6. http://www.poslovnipuls.com/2010/11/15/moze-li-novi-zakon-o-elektronickomnovcu-izroditi-hrvatski-paypal/ 7. http://www.banka.hr/svijet/revolucija-koju-donosi-e-novac 29
© Copyright 2024 Paperzz
