obrtnikdimnjaèar besplatni primjerak broj 15 èasopis za dimnjaèarsku struku elimo vas informirati Tehnički pravilnik o dimnjačarstvu HDU Str. 2 Stručnjaci u praksi: (Ne)ispravni načini sanacije dotrajale dimovodne instalacije Str. 4 Razgovor s gospodinom Jokićem, tajnikom Koordinacije udruge stanara RH str. 8 Dimdoznaje Jačanje poslovanja s velikim sustavima Bosch Thermotechnik mijenja marke Loos i Köhler & Ziegler u Bosch Cjelovit asortiman od jednog proizvođača Bosch Thermotechnik je djelokrug poslovanja s velikim postrojenjima obuhvatio markom Bosch. Počevši od 2. srpnja 2012., industrijski kotlovi koji su nuđeni pod markom Loos, kao i kogeneracijski moduli većeg raspona snage koje proizvodi Bosch KWK Systeme, nekadašnji Köhler & Ziegler, prodaju se pod markom Bosch. Više informacija na www. bosch-industrial.com/hr/ godina VI rujan 2012 obrtnikdimnjaèar Editorial : Usprkos podijeljenosti mišljenja o prednostima ulaska u EU, čini se da je i kritičarima i pobornicima zajedničko veselje – pristup fondovima. Naivne nade nekih da će u prvom planu biti olakšan pristup najboljoj praksi, stručnim resursima, uhodanim i usavršenim procesima, naprednoj tehnologiji, i sličnim prednostima koje bi nam omogućile vlastiti razvoj, nisu naišle na podršku. Uglavnom smo obasipani informacijama o tome kako izvući sredstva iz ovog ili onog fonda. Do- bro, razumljivo je to u situaciji kada su nam vlastiti resursi opustošeni, i svaka će financijska kapljica pasti kao kišna kap na suhu zemlju, ali teže je shvatljivo dvostruko mjerilo vrijednosti. Recimo, još uvijek imamo vlastiti postupak administriranja certifikata i kontrole proizvodnje. Iako se u tome ne snalazimo predobro, skloni smo inzistirati na vlastitim, ali k tome i netransparentnim postupcima. I to je jedan od razloga zašto zaostajemo za europskom statistikom ugradnje učinkovitih proizvoda, a posebice proizvoda koji koriste obnovljive izvore. No, iako nećemo priznati europski certifikat nekog od učinkovitih proizvoda, prihvatit ćemo poticaj za njegovu ugradnju. Ukoliko se za neki proizvod primjenjuje norma kojoj ne postoji hrvatska inačica, zakon nam dopušta korištenje europske norme. Ionako je HRN uglavnom prijepis EN. Međutim, ukoliko nijedno tijelo nije akreditirano za izdavanje potvrde o sukladnosti na temelju te norme, izjava o sukladnosti na temelju europskog certifikata neće biti prihvaćena. Potrebno je u tom slučaju pribaviti Potvrdu o priznavanju stranih dokumenata. Od koga? Od ugovornog tijela. Poštovani čitatelju, pročitajte još jednom ovih par rečenica, jer sam siguran da Vam se čine apsurdne. Svima nama „s ove strane administrativnog zida“ složen, nejasan, nelogičan postupak, neusklađen s europskom praksom na kojoj gradimo svoje poslovanje i stručni razvoj, predstavlja ozbiljnu i nepotrebnu prepreku u radu koji bi trebao popraviti hrvatsku katastrofalnu energetsku, ekološku i sigurnosnu situaciju. No, još nekoliko mjeseci nećemo imati povjerenja u europske akreditirane certifikacijske kuće, i smatrat ćemo neophodnim kontrolirati postupak proizvodnje i certifikacije. Zatim će pristup fondovima prevladati, pa ćemo nevoljko prijeći preko nepovjerenja i prihvatiti postojeće certifikate. A izdašne financijske injekcije mogli bismo čak početi smatrati nekim svojim uspjehom. Dimnjačarskapraskozorja Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Gradski komunalni redar za dimnjačarske poslove - grad Zagreb Pristiglo je nekoliko Vaših pitanja, od kojih bih izdvojio dva koja zapravo imaju istu logiku. Prvo pitanje pristiglo je iz jedne državne institucije i glasi :“ Smiju li trgovačka društva registrirati u opisu svojih djelatnosti i dimnjačarske radove?“, dok je drugo pitanje glasilo: „Smije li dimnjačar koncesionar u sklopu svog dimnjačarskog obrta prodavati i dimnjačarski alat?“ Dakle odgovor na oba pitanja je isti i glasi :“Ne. Dapače, to je najstrože zabranjeno!“. Dat ću objašnjenje. dimnjačarskim područjem i ispunjavanje zadaća povjerenih ovlaštenom područnom dimnjačaru. (3) Nadležno upravno tijelo može u posebno opravdanim slučajevima dopustiti iznimke, ako će i dalje biti zajamčeno propisno upravljanje dimnjačarskim područjem i ispunjavanje zadaća povjerenih ovlaštenom područnom dimnjačaru. Koje se obavljene aktivnosti imaju smatrati radovima čišćenja i kontrole - treba odrediti kroz Pravilnik o čišćenju i kontroli. U Pravilniku o čišćenju i kontroli “Ovlaštenom područnom dimnjačaru je zabranjena djelatnost usmjerena na profit izvan njegove profesije, osim ako je u tu svrhu potrebni utrošak vremena neznatan.” Dužnosti i zadaće ovlaštenog područnog dimnjačara Opća profesionalna obveza Čišćenje dimnjaka Prema tome, bilo kakve druge ak- “Zabrana djelatnosti usmjerene na profit izvan profesije posljedica je položaja danog ovlaštenom područnom dimnjačaru, kao i zadaća i dužnosti koje su mu povjerene.” 2 bilo teško utvrditi tko je odgovoran za neispravno stanje uređaja koji podliježu obvezi čišćenja i kontrole. Istina, i neke druge institucije provode kontrolu, posebice u okviru mjera zaštite od imisije, kao što su poduzeća za održavanje, koja obavljaju i provjeru instalacija za odvod ispušnih plinova i mjerenjem utvrđuju sadržaj ugljičnog monoksida u ispušnom plinu. U predmet ugovora o održavanju u pravilu spada i provjera uređaja po pitanju postojanja onečišćenja u uređaju. To je bitan dio provjere slobodnog odvođenja ispušnih plinova, a time i instalacije kojima se odvode ispušni plinovi. Ovakva je podjela zadaća postojala otpočetka, a da se to ne smatra kršenjem Zakona o komunalnom gospodarstvu. Međutim, radovi čišćenja propisani Pravilnikom o čišćenju i kontroli moraju u svakom slučaju ostati rezervirani za ovlaštenog područnog dimnjačara. tivnosti, poput prije navedenog, prodaje osiguranja ili popravka dizala, u kombinaciji s obavljanjem dimnjačarske službe, su najstrože zabranjeni. Ono što je ovlaštenom dimnjačaru (a drugih niti nema) najstrože zabranjeno, je dodatna zarada. Citirat ću neke stavke Zakona o dimnjačarstvu Europske unije: (1) Ovlaštenom područnom dimnjačaru zabranjena je djelatnost usmjerena na profit izvan njegove profesije, osim ako je u tu svrhu potreban utrošak vremena neznatan. (2) Izvođenje sporednih radova, koji pripadaju u dimnjačarski obrt, dopušteno je ovlaštenom područnom dimnjačaru samo unutar njegova dimnjačarskog područja i samo u mjeri u kojoj se time ne ugrožava propisno upravljanje treba zaključno odrediti koje je pojedine radove čišćenja i kontrole ovlašteni područni dimnjačar dužan izvoditi. Kroz ovakvo utvrđenje, navedeni poslovi ostaju rezervirani za ovlaštenog područnog dimnjačara; samo on, i pod njegovom odgovornošću njegovi pomoćnici, smiju obavljati takve radove. Kršenje ovog propisa predstavlja prekršaj. Smisao ove odredbe nije u prvom redu osiguranje dohotka ovlaštenih područnih dimnjačara; taj je dohodak zajamčen već ustanovljenjem fiksnih dimnjačarskih područja i obvezom čišćenja i kontrole. Štoviše, Odlukom o dimnjačarskoj službi se poglavito utvrđuje odgovornost za propisno obavljanje radova čišćenja i kontrole. Kad bi i druge osobe smjele obavljati radove propisane u skladu s Pravilnikom o čišćenju i kontroli, u pojedinačnom bi slučaju (1) Ovlašteni područni dimnjačar dužan je svoje zadaće obavljati propisno i savjesno. (2) Posao ovlaštenog područnog dimnjačara je ograničen na njegovo dimnjačarsko područje. U hitnim slučajevima ili po posebnom nalogu nadležnog tijela ovlašteni područni dimnjačar je dužan raditi i izvan svog dimnjačarskog područja. Ovlašteni područni dimnjačar svoje zadaće mora izvoditi propisno i savjesno. Odgovarajućim utvrđenjem u Zakonu se još jednom jasno ističe da se zanimanje ovlaštenog područnog dimnjačara razlikuje od drugih obrtnika u bitnim točkama. Njemu su u javnom interesu povjerene zadaće na čije se ispunjavanje mora posebno paziti u svrhu zaštite javne sigurnosti i poretka. U pogledu prava ulaženja u stanove, a koje ograničava ustavom zagarantirano pravo na nepovredivost stana, ovlašteni područni dimnjačar i u tom smislu ima po- piše: mr.sc.ZdenkoMeczner dipl.ing.stroj. sebne obveze zaštite i postupanja s pažnjom. Ove su obveze manje važne kod čišćenja s krova ili mjerenja u podrumskim prostorijama. Međutim, uvijek kada se ovlašteni područni dimnjačar uputi u neposrednu intimnu sferu građanina – kao, na primjer, kod mjerenja na plinskim ložištima u kupaonicama – morat će se od njega tražiti da primijeni obzir kakav se nalaže u posebnoj situaciji. U tim slučajevima najavi provjere pridaje se poseban značaj. Dodatna zarada Ovlaštenom područnom dimnjačaru je zabranjena djelatnost usmjerena na profit izvan njegove profesije, osim ako je u tu svrhu potrebni utrošak vremena neznatan. Zabrana djelatnosti usmjerene na profit izvan profesije posljedica je položaja danog ovlaštenom područnom dimnjačaru, kao i zadaća i dužnosti koje su mu povjerene. S obzirom da se dimnjačarska područja raspodjeljuju na način da se radna energija ovlaštenog područnog dimnjačara mora upotrijebiti u punom opsegu za upravljanje dimnjačarskim područjem, ne može mu se dopustiti obavljanje poslova u dodatnom zanimanju. Ovlašteni područni dimnjačar se i u ovoj točki vrlo bitno razlikuje od drugih obrtnika. I kod interpretacije pojma „poslovna djelatnost“, koja je ovlaštenom područnom dimnjačaru bila zabranjena prema članku 29. st. 1. Pravilnika o dimnjačarstvu iz 1964., pošlo se od toga da se taj pojam nije podrazumijevao u tehničkom smislu Zakona o gospodarskim djelatnostima, već da je pod time trebala biti obuhvaćena svaka djelatnost određenog trajanja usmjerena na profit, dakle i svaka samostalna djelatnost (usp. Moelle-Siegert-Musielak, članak 29. nap. II a). Kroz verziju članka 14. st. 1., ova je pravna situacija razjašnjena. S obzirom na to da bi zabrana svake na profit usmjerene djelatnosti dovela do toga da se ovlašteni područni dimnjačar ne bi smio posvetiti èasopis za dimnjaèarsku struku niti upravljanju nekretninama u vlastitom posjedu, ova je zabrana ograničena utoliko što djelatnosti za koje se utroši neznatno vrijeme ne potpadaju pod tu zabranu. Na profit je usmjerena svaka djelatnost iz koje rezultiraju financijske prednosti. Pritom nije potrebno da ovlašteni područni dimnjačar namjerava postići profit, niti da profit zapadne njega samoga. Iz smisla odredbe koja treba spriječiti da ovlašteni područni dimnjačar svoje vrijeme posvećuje drugim djelatnostima, a ne upravljanju svojim dimnjačarskim područjem (usp. gore rubni broj 2), slijedi da mu je isto tako zabranjena djelatnost čije financijske prednosti koriste trećim osobama, npr. njegovu supružniku. Pojam „sporedni radovi koji pripadaju dimnjačarskom obrtu“ nije pobliže pojašnjen u samom Zakonu. Od toga se moglo odustati zato što su, na temelju lokalnih navika, vrsta i opseg djelatnosti koje se imaju računati u dimnjačarski obrt općenito određeni. Zakonska definicija ne bi također mogla voditi računa o lokalnim različitostima, koje pritom imaju utjecaja. Samo kao primjer, trebaju se navesti pojedinačni radovi koji pripadaju pod odredbu stavka 2.: čišćenje uređaja za loženje, kotlova za centralno grijanje i svih vrsta ložišta, uklanjanje onečišćenja dimom i čađom, utvrđivanje i otklanjanje nedostataka na ložišnim objektima, dodatna čišćenja dimnjaka koja se provode na zahtjev vlasnika mimo broja utvrđenog u Pravilniku o čišćenju i kontroli. Radove popravaka na dimnjacima, spojnim elementima ili ložištima ovlašteni područni dimnjačar smije izvoditi samo u hitnim slučajevima, s obzirom na to da oni inače nisu spojivi s funkcijom vrhovne vlasti u sklopu inspekcije ložišta. Kod montaže nastavaka za dimnjak, koja je vrlo raširena u praksi, postoji u građevinskopravnom smislu relevantna preinaka dimnjaka koja nije spojiva s funkcijom vještaka koju ima ovlašteni područni dimnjačar. (Vezano za pojam sporednih radova usp. također Viši pokrajinski sud Köln, GewArch. 1991., str. 306). Naša iskustva govore o montaži nastavaka za dimnjak koja se na- zivala „Sanacija dimnjaka“, ali i naplaćivala kao sanacija dimnjaka. Uzevši u analizu sve tzv. „sanacije dimnjaka“, iščitava se da su se prijave o neispravnosti dimnjaka, te nakon toga i zahtjev za izradu tehničkog rješenja i izradu sanacije od strane ovlaštene dimnjačarske službe, tražile samo na onim adresama na kojima je bila zajamčena platežna sposobnost korisnika dimnjaka. Što bi praktičnom znanstvenom analizom značilo da se neispravni dimjaci pojavljuju samo kod advokata , doktora i onih koji imaju dobru pričuvu. Obavijest o neispravnosti nikada nisam vidio kod onih korisnika dimnjaka koji nemaju pričuvu, ili nemaju novaca. No međutim, obavijest o neispravnosti je priča za sebe pa predlažem da to ostavimo za jedan od sljedećih brojeva. Sanacijska dimovodna cijev NOVO:Tehničkipravilnik odimnjačarstvuHDU Niz godina stalno konstatiramo da nam nedostaju pravilnici i propisi o dimnjačarskoj struci. Deseci godina su prošli a da bi netko ili neka služba objavila neka pravila ili barem spomenula dimnjake ili dimnjačarsku službu. U zadnjih par godina došlo je do promjena i odjednom su se počele pojavljivati teme o dimnjacima i dimnjačarstvu. Prateći slijed europskih standarda i propisa, pomalo se uvidjelo da su dimnjaci i dimnjačarska služba dio sistema sigurnosti i zaštite. Počelo je s nedorečenim Tehničkim propisom za dimnjake u građevinama, gdje se, zasada, spominju samo dimnjaci, ali ni riječi o dimnjačarima. Dobili smo zatim Dopunu Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, gdje je konačno spomenuta uloga i naglašena važnost dimnjačara. Pravilnik o uvjetima i postupku ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije HSUP P 601-111/II jasno naglašava neminovnost prisustva dimnjačara prilikom plinofikacije, tj. puštanja plina u instalaciju za plinska trošila koja koriste bilo koji oblik dimnjaka. Unatoč gore spomenutim odredbama, i dalje su ostale nedoumice, tj. pokušaji raznih tumačenja, što dimnjačar treba raditi. Nakon višestoljetnog postojanja dimnjačarstva, nakon toga što je razvijena Europa davno odredila postavke što je dimnjačarstvo i što sve obuhvaćaju dimnjačarski poslovi, odjednom se kod nas počinju stvarati nove teorije što to i kako treba dimnjačar raditi. Najgore je to, što nove ideje ne dolaze iz struke, već sa strane. Hrvatska dimnjačarska udruga je uvijek okupljala stručne dimnjačare iz cijele države i pokušavala doprinijeti razvoju našeg dimnjačarstva. Počeci HDU bilježe se još iz 1900. god. Članovi smo Europske federacija dimnjačara već niz godina i cijelo to vrijeme pokušavamo objasniti i razjasniti da su postupci i radnje dimnjačara davno znane i da se razvojem tehnike grijanja, pogotovo plinskih uređaja, mora unaprjeđivati postupanje struke, ali i ostalih službi koje su vezane za dimnjake. Ne možemo mi sada na ovim područjima izmisliti “novo dimnjačarstvo” i odrediti što će dimnjačar raditi, a što ne, ovisno o tome kako se kome dopada ili čiji se interesi sukobljavaju ili nadjačavaju. Zbog stalnih spomenutih nedoumica, a dijelom i omalovažavanja struke, HDU je aktivirala Povjerenstvo koje je, nakon dužeg vremena i niz sastanaka, pripremilo Tehnički pravilnik o dimnjačarstvu. Baza pravilnika su zapadnoeuropski zakoni i propisi, u stvari, kombinacija njemačkih, austrijskih i slovenskih propisa. Moralo se uvažiti i specifičnost našeg podneblja (npr., godinama se nije pratilo i popravljalo tehničko stanje dimnjaka pa bi po zapadnim standardima 70% dimnjaka odmah bilo neispravno, nije se poštovalo i ono malo propisa koji postoje, zanemarivala se struka i naukovanje). Pravilnikom nismo ništa novo izmislili, nego smo samo napravili sažetak, rezime, osnovnih postavki u dimnjačarstvu, kako nam se ne bi dogodilo da svatko ima svoje tumačenje o postupanju dimnjačara. Tehnički pravilnik je sada na lektoriranju i pravnom usklađivanju, i nakon toga će biti na javnoj objavi. Činjenica je da je to nakon niza godina prvi propis koji je usko vezan uz struku, na kojemu su radili stručni ljudi, i ne vidimo razloga ili povoda da ga netko pokušava osporiti, tim više što je dobar dio toga preveden iz propisa koje je postavila Europska federacija dimnjačara. piše:ZdravkoŠenjug,predsjednik HDU Ova informacija je jako bitna iz razloga što se na nakoliko područja, nažalost izvan struke, pokušava bez pravih osnova određivati pravila po kojima će dimnjačari raditi, tj. pokušavaju se nametnutni nečiji interesi zanemarujući osnovnu postavku i funkciju dimnjačarske službe. Uvijek smo bili, i trebamo i dalje biti, dio protupožarnog sistema, sistema zaštite života, kao i sve više značajnog sistema zaštite zraka i okoliša. Dugo smo već i dio komunalnog sistema, i zato nestručno zadiranje u struku i njeno omalovažavanje može doprinijeti i tragičnim posljedicama. U idućem mjesecu održat će se godišnja konferencija Europske federacije dimnjačara pa će naši predstavnici vjerojatno doći s novim informacijama i uputama s tako značajnog dimnjačarskog skupa. Hrvatska dimnjačarska udruga 3 obrtnikdimnjaèar Stručnjaciupraksi : piše:MarkoJakobovićdipl.ing.stroj. [email protected] (Ne)ispravninačinisanacije dotrajaledimovodneinstalacije 1. Uvod “U praksi, sanacija dimnjaka nije zakonski regulirana (potrebne kompetencije i ovlaštenja), tako da trenutačna situacija u Hrvatskoj ovisi o nekolicini dimnjačarskih obrta i pojedinih specijaliziranih tvrtki za prodaju i sanaciju dimnjaka.” Svatko od nas koji imamo lokalni (kućni ili stambeni) centralizirani sustav plinskog grijanja (tzv. etažno plinsko grijanje), prije ili kasnije posegnut ćemo za zamjenom dotrajalog plinskog aparata novim (po mogućnosti kondenzacijskim) aparatom, kako bi osigurali siguran rad sustava za grijanje i potrošnju sanitarne vode, te uštedjeli na potrošnji energenta. Kada se pristupi postavljanju novih plinskih trošila s visokim koeficijentom korisnog djelovanja, manjom količinom i niskom temperaturom dimnih plinova, uobičajeno se postojeći dimnjaci smiju upotrijebiti samo ukoliko se mogu prilagoditi novim zahtjevima u pogledu odvođenja dimnih plinova. Pri tome, manji problem u dimnjaku predstavlja osiguranje podtlaka (odnosno uzgona) dovoljnog za odvođenje dimnih plinova, a mnogo veći problem je u održavanju dimnjaka suhim (ili dovoljno brtvenim za vlažne uvjete). Uobičajeni postojeći dimnjaci (opeka), osobito ako su stariji od 15 godina, većinom su „osjetljivi na vlagu“, tj. ne podnose trajno prodiranje vlage koja nastaje kondenzacijom vodene pare iz dimnog plina tijekom njegova prolaska kroz dimovod (pothlađivanje). To jednako vrijedi za zidane dimnjake (opeka) kao i za višestjene dimnjake od predgotovljenih elemenata (lagani beton ili šamot). Za odvođenje dimnih plinova iz novih plinskih ložišta, danas se pretežno zahtijevaju dimnjaci koji su „neosjetljivi na vlagu“, u kojima dimni plinovi mogu kondenzirati, te se traži određena nepropusnost na vlagu (kondenzacijski uređaji). U suprotnom, postoji realna opasnost od prodiranja vlage koje uzrokuje skupe popravke dijelova građevine. U praksi, sanacija dimnjaka nije zakonski regulirana (potrebne komKARAKTERISTIKE NOVIH LOŽIŠTA petencije i ovlaštenja), tako da trenutačna situacija u Hrvatskoj ovisi o nekolicini dimnjačarskih obrta i pojedinih specijaliziranih tvrtki za prodaju i sanaciju dimnjaka. Poseban problem je naobrazba djelatnika koji izvode sanaciju dimnjaka. Zbog nedostatka naobrazbe, djelatnici su prinuđeni na različite improvizacije (dimenzijska neusklađenost sanacijskih cijevi i priključaka na aparat, potreba za revizijskim otvorima, načini spajanja cijevi itd.). Naobrazbu bi trebali pružati proizvođači opreme (sanacijskih cijevi) ili uvoznici, na način da se organiziraju stručna predavanja (u okviru proizvodnog pogona ili ex-cathedra) na kojima bi se međusobnom interakcijom riješili svi problemi koji proizlaze iz prakse. Naravno da prisustvovanje takvim predavanjima (ili radionicama) implicira izdavanje određenih dokumenata o osposobljavanju koji bi bili priznati od mjerodavnih institucija. 2. Temeljni principi sanacije dimovoda Izbor uređaja za loženje Najčešći uzrok sanacije dimnjaka je potreba za zamjenom starog ložišta. Zamjena starog ložišta se provodi zbog različitih faktora: dotrajalost (skupo održavanje, kvar koji nije isplativ za popravak), promjena energenta (plinofikacija), poboljšavanje energetskih svojstava objekta (kondenzacijska tehnika), promjena građevinskih gabarita objekta (nadogradnja koja uvjetuje veće kapacitete grijanja) itd. Vlasnik (korisnik) objekta će u suradnji sa stručnjacima iz područja termotehnike (plinoserviser, dimnjačar, projektant strojarskih instalacija, arhitekt) provesti odabir najpovoljnijeg sustava grijanja u ovisnosti o stvarnim potrebama (potrebna snaga za grijanje, potrebna snaga za grijanje POSLJEDICE NA DIMNJAK Presjek dimnjaka je prevelik za smanjenu količinu dimnih plinova. Smanjena snaga. Smanjeni maseni protok dimnih plinova (do 50%, zavisno od tipa uređaja). Manje brzine strujanja i duža vremena zadržavanja dimnih plinova unutar dimnjaka. Veće ohlađenje dimnih plinova. Niže temperature na unutarnjim površinama dimnjaka. Manji toplinski uzgon. Ranije se prelazi točka rošenja, pa kondenzacija nastupa ranije. Manji gubici u dimnim plinovima zbog nižih temperatura dimnih plinova (smanjenje do 100K), te zbog manjeg pretička zraka (veći sadržaj CO2). Manja količina topline u dimnim plinovima. Radi manje snage povećava se vrijeme rada plamenika uz jednake potrebe za toplinom. Manji toplinski uzgon. Manje brzine strujanja i duža vremena zadržavanja dimnih plinova unutar dimnjaka. Veće ohlađenje dimnih plinova. Niže temperature na unutarnjim površinama dimnjaka. ranije se prelazi točka rošenja, pa kondenzacija nastupa ranije. Opasnost od prodora vlage i od vrenja. Kraće su faze isušivanja, u kojima bi se nakupljena vlaga mogla dovoljno isušiti. Opasnost od prodora vlage i od vrenja. Kraća vremena mirovanja plamenika. 4 Tablica 1: Moguće posljedice na postojećim dimnjacima koje se mogu pojaviti zbog energetski povoljnijih karakteristika novih ložišta potrošne sanitarne vode) i financijskim mogućnostima investicije. Snimka postojećeg stanja dimnjaka (Stručni dimnjačarski nalaz) Prije kupnje i montaže uređaja za loženje potrebno je napraviti snimku postojećeg stanja dimnjaka od strane ovlaštene osobe (područni dimnjačar), kako bi se utvrdilo zadovoljava li postojeći dimnjak svojim karakteristikama uvjete novog uređaja. Izdani dokument od strane dimnjačara (Stručni dimnjačarski nalaz) mora sadržavati sljedeće : • vrstu i tip dimnjaka (građeni, zidani, montažni,…) ; • materijal dimnjaka (opeka, šamotni elementi, betonske cijevi, Fe cijevi,…) ; • gabarite dimnjaka (unutarnji promjer, vanjski promjer, ukupna visina, radna visina,…) ; • vertikalni shematski prikaz (presjek kroz etaže kroz koje prolazi dimnjak) ; • pozicije revizijskih otvora (gornjeg i donjeg) ; • egzaktan i nedvosmislen zaključak (dimovod neispravan/ispravan, tj. nalaz pozitivan/negativan) ; • razloge izdavanja negativnog nalaza (navesti sve nedostatke na dimnjaku) ; • eventualno predložiti način otklanjanja nedostataka (npr. tehničko rješenje sanacije dimnjaka) ; Izbor sanacijskog sustava Materijal • nehrđajuće krute cijevi od plemenitog čelika (tzv. INOX), • nehrđajuće gibljive cijevi od plemenitog čelika (tzv. FLEXI INOX) • polimerne krute cijevi (PP, PVC, PE-HD, ABS) • polimerne gibljive cijevi (najčešće u rolama 10, 15, 20 m) • keramičke krute cijevi (građevinski predgotovljeni elementi) Način montaže • s gumenim brtvama (brtvljenje zbog kondenzata), • bez gumenih brtvi (za kruto gorivo) • navojni spojevi (veća čvrstoća i samonosivost) • utični spojevi (brža montaža i manja samonosivost) • spoj obujmicama (problem povećanja gabarita cijevi) ba Gornje norme su implementirane u razne programske pakete (npr. Dexheimer Software GmbH, paket Phoenix) kako bi se proračun maksimalno olakšao (proračun za više plinskih ložišta na jednoj dimovodnoj vertikali je vrlo opsežan i kompleksan – realna opasnost od slučajne pogreške!). 3. Primjer modernog sanacijskog sustava (BBT LOGAFIX EW, DW) Materijal: nehrđajuće cijevi od plemenitog čelika oznake 1.4404/1.4571 Energenti: plin, ulje, kruto gorivo (peleti, drvo) CE cerifikat: posjeduje (MPA NRW, br. 432-BPR-119930) Debljina unutarnje stijenke : EW = 0,6 mm ; DW = 0,5/0,6 mm Dimovodni sustav LOGAFIX jednostijeni (EW- deu. einwandig) EN 1856-1 : T120 P1 W V2 O(20) T200 N1 W V2 O(50) T400 N1 D V2 G(300) T400 N1 D V3 G(300) T400 N1 W V2 O(80) Za uređaje: Logano 17…85 kW (serije : G, S, SC, SX), Atmos 15 kW (serija DC) ; Dimovodni sustav LOGAFIX duplostijeni (DW – deu. doppelwandig) EN 1856-1: T120 P1 W V2 O(10) T400 N1 D V2 G(60) T400 N1 W V3 O(40) Za uređaje: Logano 17…85 kW (serije : G, S, SC, SX, SP) ; Otpor provođenju topline: R=0,41 m²K/W (200°C, 30 mm izolacije) Važno ! S obzirom da klasičan opečni zid ima približan otpor provođenju topline 0,04…0,17 m²K/W, vidljivo je da pregotovljeni čelični elemet sa izolacijom 30 mm ima približno 4 puta veći otpor provođenju topline ! Proračun sanacijskog sustava Važeće norme za proračun: HRN EN 13384-1 DIMNJACI : Metode toplinskog proračuna i proračuna dinamike fluida, I.dio: dimnjaci s jednim uređajem za loženje HRN EN 13384-2 DIMNJACI : Metode toplinskog proračuna i proračuna dinamike fluida, II.dio: dimnjaci s više uređaja za loženje HRN DIN 18160-1 : Dimovodne instalacije, I.dio: projektiranje i izved- Slika br 1. EW èasopis za dimnjaèarsku struku mijska svojstva, ispitivanje savojnih svojstava pri skošenju u dimovodu, nema ispitivanja po normi EN 14471 itd.). Slika br 2. DW 4. Primjer loše sanacije dimovoda (FURANFLEX) U zadnje vrijeme dolazi do česte pojave korištenja neprovjerenih sistema sanacije dimnjaka koji nisu ispitani na odgovarajući način (bilo u zemljama EU ili kod nas), što dovodi do pojave nesigurnosti građana. Osobe koje izvode takve sanacije, što iz vlastitog neznanja, što zbog ekonomske isplativosti (niža cije- Toksičnost korištenih materijala - Sustav Furanflex je napravljen od furanskih smola i staklenih vlakana koje sadrže antimonov trioksid (vidljivo u dokumentaciji patenta!). Furan (C4H4O) i antimonov trioksid (Sb2O3) su toksične supstance (potencijalno kancerogeni elementi), te bi se upotreba materijala za sanaciju dimnjaka na njihovoj bazi trebala ispitati. Zbog ugradnje neposredno u životnu okolinu (dimnjaci zgrade kroz stanove objekta), neotrovnost i neškodljivost po ljude treba pomno dokazati. Također, rukovanje od strane djelatnika koji saniraju dimnjake je upitna (rukovanje i rezanje materijala pri kojem dolazi do udisanja mikročestica!). Toplinska i mehanička naprezanja u savijenim dijelovima – S obzirom da je dio starijih opečnih dimnjaka skošen (u Zagrebu cca. 90% u centru grada!) zbog građevinskih propisa iz prošlosti, sanacija ekspandirajućim polimernim sustavima je upitna. Potrebno je ispitati toplinska naprezanja u savijenim dijelovima (tamo su najveća) i to prema normi sa 2 koljena od 45°. Iz njihovoj uporabljivosti, tako da nije izdana obavezna CE oznaka za puštanje u promet, jer ovaj građevni proizvod nije pokriven niti jednom harmoniziranom normom“ (citat :Udruženje njemačkih dimnjačara). Također, Furanflex sustav nema niti obaveznu C oznaku za puštanje u promet u RH. Neusklađenost sa važećom normom HRN DIN 18160-1 Točka 5.1. „Montaža unutarnje cijevi od višeslojnog dimnjaka mora se instalirati na siguran način da nema zapreke slobode gibanja i dilatacije“ – ne zadovoljava (zbog potpunog ekspandiranja cijevi vertikalna dilatacija nije moguća) ; Točka 5.4. „Dimovodne instalacije s velikom vanjskom površinom zaštićuju se dodatnom zaštitom od difuzije vlage dodatnim stražnjim prozračivanjem blokova i dopunskom izolacijom“ – ne zadovoljava (zbog potpunog ekspandiranja cijevi stražnje prozračivanje nije moguće) ; Točka 7.2.1. „Unutar zgrade moraju dimovodni kanali udovoljavati pretlak klase tlaka P1 ili H1 kada su… prozračivani sa stražnje strane preko cijele visine i preko cijelog obujma. Razmak između vanjskih zidova di- stan da sanacija dimnjaka nije samo puka formalnost da se udovolji zahtjevima službenih tijela, već stvarna potreba za sigurnim korištenjem toplinske tehnike. Suradnja na relaciji: plinoserviser → stranka → dimnjačar je obavezna, jer su to multidisciplinarne struke koje se moraju međusobno uvažavati i nadopunjavati, neovisno o stupnju formalnog obrazovanja. Financijski aspekt (profit svakog subjekta u lancu) je potrebno katkad i podrediti sigurnosnom (skuplja oprema sigurnija, zadovoljstvo stranke jer nije preplatila radove). Zbog brzog napretka ložišne tehnike i tehnologijâ izrade pojedinih uređaja, stalna edukacija je poželjna i obavezna. Stav da je formalno obrazovanje dovoljno za stjecanje doživotne kompetencije (ispitivači plinske instalacije, dimnjačari kao ispitivači dimovodne instalacije) nije koristan niti produktivan. Što više učimo, što više slušamo druge, što više uvažavamo jedni druge, to će nam biti lakše raditi te stvarati nove vrijednosti. “Sanacija dimnjaka je jedno od onih znanja koje se ne može položiti samo „na papiru“, već je potreban dugotrajan rad na terenu, te upoznavanje toplinske tehnike.” Za plinomontažera, plinoservisera i dimnjačara treba biti najveće zadovoljstvo kada odgoji i odškoluje nove Slika 3 : IC termogrami dimovoda (lijevo: dimnjaci prije sanacije, desno: dimnjaci gradske toplane) na sirovine i materijala za sanaciju dimnjaka), dovode korisnike u nezavidnu situaciju, jer je ispravnost i sigurnost tako saniranog dimovoda upitna. Sustavi pneumatske sanacije dimnjaka furanskim smolama (komerc. naziv FURANFLEX) su zbog više faktora neprihvatljivi: Dokaz ispravnosti i uporabljivosti - Postojeća dokumentacija o korištenim materijalima u ovakvom sustavu je nedovoljna, sustav nije podvrgnut ispitivanjima kojima bi se dokazala njegova svojstva, već je izdana samo nedovoljna dokumentacija (Uvjerenje o otpornosti dimnjaka na požar) od strane jednog domaćeg laboratorija koji nema potvrdu Hrvatske akreditacijske agencije za ispitivanje mehaničkih i toplinskih svojstava polimernih dimovodnih sustava. Također, ostala svojstva nisu ispitana (otpornost na pojavu kondenzata, otrovnost upotrebljenih materijala, mehanička svojstva, ke- postojeće dokumentacije nije vidljivo da je takvo ispitivanje provedeno. Savojna naprezanja u savijenim dijelovima su velika, tako da kod dotrajalih dimovoda (unutrašnja stijenka ispucala i oštra) može doći do pucanja materijala. Nemogućnost održavanja saniranog dimnjaka – Zbog tanke stijenke i promjena presjeka saniranog dimnjaka, održavanje prohodnosti od strane dimnjačara je upitno. Prilikom čiščenja može doći do trganja i kidanja unutarnje stijenke (potrebno dokazati abrazivna svojstva), što uporabivost dimnjaka dovodi u pitanje. Također, zbog nejednolikog promjera (na skošenjima dimnjaka), kontrola kompletne vertikalne prohodnosti je upitna. Neprimjena sustava u državama EU – „U Njemačkoj odvodne dimovodne cijevi Furanflex nemaju dozvolu za uporabu, jer nije podnesen dokaz o movodnog kanala, odnosno, eventualnog raspoloživog sloja izolacije i unutarnje strane otvora mora… kod pravokutnih svijetlih otvora… razmak mora iznositi najmanje 3 cm “ – ne zadovoljava (zbog potpunog ekspandiranja cijevi u kvadratnom opečnom kanalu, dim. # 12 x 12 cm, razmak od min. 3 cm nije moguć) ; 5. Zaključno Način sanacije dimovodnog sustava (uz odabir samog aparata) je vrlo važan moment u modernizaciji postrojenja za grijanje. O njemu ovisi da li ćemo mirno spavati, sigurni da dimni plinovi prolaze kroz naš objekt neškodljivo za okolinu, ili ćemo biti izloženi riziku od nepravilnog rada dimovodnog sustava, što može dovesti do fatalnih posljedica. Korisnik, u suradnji sa stručnjacima, sâm mora odabrati odgovarajući najsigurniji i najpovoljniji sistem sanacije dimnjaka, te mora biti svje- generacije naučnika, koji će s ponosom u budućnosti spominjati svoje početke kod svog majstora. Rad s tim mladim ljudima ne bi trebao biti opterećenje, već zadovoljstvo. Tu je razlika između pravih „majstora – učitelja – odgojitelja“ i onih koji samo formalno prate rad naučnika. Sanacija dimnjaka je jedno od onih znanja koje se ne može položiti samo „na papiru“, već je potreban dugotrajan rad na terenu, te upoznavanje toplinske tehnike. Sanator dimnjaka mora poznavati ložišta na tržištu, mora poznavati materijale dimovoda koje ugrađuje, mora poznavati građevinske karakteristike objekta na kojem radi, mora znati ispitati postojeći dimnjak prije sanacije, mora znati ispitati sanirani dimnjak, te predvidjeti njegovo ponašanje u uporabi. Uporaba novih instrumenata i tehnologija je neminovna (npr. termovizijska IC kamera kao dokaz toplinskih svojstava dimnjaka kao dijela fizike objekta). 5 obrtnikdimnjaèar Stručnjaciupraksi piše:DavorBelas,dipl.ing.stroj. Akteriodgovornizatrovanje ugljičnimmonoksidom : Stalni sudski vještak za strojarsko-tehnološka vještačenja, trovanje plinom, uzroke požara i eksplozija i mehanoskopiju Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” “I dalje najviše od trovanja ugljičnim monoksidom stradavaju adolescenti i podstanari. .” Trovanja ugljičnim monoksidom se i dalje događaju, bez obzira na napore plinodistributera i dimnjačara u Republici Hrvatskoj da preko raznih komunikacijskih kanala (letci, novinski članci i dr.) informiraju javnost o opasnostima koje mogu dovesti do trovanja ugljičnim monoksidom u stambenim i drugim prostorima tijekom upotrebe plinskih aparata s otvorenim ložištem. Ono što se može istaknuti kao trend, je da se broj smrtno stradalih znatno smanjio u zadnjih nekoliko godina, a za to dio zasluga pripada i stručnjacima koji se bave plinskom tehnikom i dimnjacima. I dalje najviše od trovanja ugljičnim monoksidom stradavaju adolescenti i podstanari. Vjerojatno u ovoj strukturi stradalih i leži uzrok što informacije dostupne u medijima ne daju željene rezultate. Naime, adolescenti još nisu zainteresirani za problematiku plinske tehnike, a podstanari se često sele pa takvim načinom života ne stižu obratiti pozornost na plinske aparate i dimnjake u prostorima u koje su privremeno uselili. Sezona trovanja ugljičnim monoksidom u novije vrijeme se podijelila na dva razdoblja u godini. Jedno razdoblje je dugo poznato, a to je period godine kada traje sezona grijanja. Uzroci trovanja ugljičnim monoksidom u periodu sezone grijanja ljudima su više manje poznati i jasni (npr. neispravan dimnjak, neispravan bojler, napa i dr.). Drugo razdoblje trovanja ugljičnim monoksidom se u većem opsegu pojavilo relativno nedavno, a to je razdoblje velikih ljetnih vrućina i valova vrućina koji se znaju pojavljivati u perio- du kasnog proljeća. Ovo ljetno razdoblje je ljudima novost i potpuno su neupućeni u razloge trovanja ugljičnim monoksidom tijekom ljeta i kasnog proljeća. U ljetnoj sezoni trovanja ugljičnim monoksidom osim plinskog aparata s otvorenim ložište, dimnjaka i ventilacije (ova tri čimbenika bismo mogli nazvati trokutom trovanja ugljičnim monoksidom),, dodatni faktor je položaj stana u zgradi. Naime, u ljetnom razdoblju trovanja ugljičnim monoksidom se najčešće događaju u stanovima koji se nalaze u prizemlju, i to najčešće u stanovima koju su opremljeni tzv. klima uređajima (radi se zapravo o rashladnim uređajima). Analizom dosadašnjih slučajeva trovanja ugljičnim monoksidom iskristalizirali su se ključni akteri odgovorni za pojedine slučajeve trovanja ugljičnim monoksidom, a to su: •vlasnici ili korisnici prostora, •dimnjačari, •plinoserviseri •plinoinstalateri •lokalne vlasti. Dimnjačari se pojavljuju kao akteri odgovorni za trovanja ugljičnim monoksidom u manjoj mjeri, i to kada svoj posao ne obavljaju savjesno, na način da ne pregledavaju dimnjake i ložišta prema pravilima struke, već isključivo to rade forme radi, no, ponavljam, takvi nesavjesni dimnjačari su vrlo rijetki i sve rjeđi. Objektivan problem s kojim se dimnjačari susreću je nesuradnja vlasnika ili korisnika stambenih prostora u djelokrugu dimnjačarskog posla. Razna stručna savjetovanja za dimnjačare sigurno su podigla kvalitetu i razinu znanja i svijesti dimnjačara o važnosti njihovog posla i sigurno pridonijela smanjenju broja smrtno stradalih od trovanja ugljičnim monoksidom. Plinoserviseri su važna karika u lancu koja može dovesti do trovanja ugljičnim monoksidom ili ga spriječiti. Neki plinoserviseri prilikom servisa plinske aparate podešavaju na snage veće od deklariranih, što za posljedicu ima veću produkciju dimnih plinova koji moraju proći kroz dimovodnu cijev dimenzioniranu za manju snagu. To također dovodi i do lošijeg izgaranja pa se koncentracija ugljičnog monoksida u plinovima povećava. Ovakvo loše podešavanje bojlera obično samo po sebi ne dovodi do povrata dimnih plinova, ali može biti zadnja karika u nizu negativnih čimbenika koji će dovesti do povrata dimnih plinova i trovanja ugljični monoksidom. Zabilježen je jedan slučaj da je plinoserviser onesposobio osjetnik povrata dimnih plinova na kombi bojleru s otvorenim ložištem što je za posljedicu imalo smrt djeteta. Vlasnici plinskih aparata često griješe na način da neredovito održavaju plinske aparate ili ih daju održavati osobama koje nisu dovoljno educirane za obavljanje servisa na plinskim aparatima. O Vlasnici ili korisnici plinske tehnike skloni su raditi na građevinama preinake a da se prethodno ne konzultiraju sa stručnim osobama o namjeravanim preinakama i utjecaju tih preinaka na rad plinskih aparata u njihovom prostoru. Najčešće preinake koje vlasnici/korisnici rade se odnose na zamjenu klasične stolarije izolacijskom stolarijom (najčešće se radi o stolariji izrađenoj od polimernog materijala PVC-a pa se takva stolarija kolokvijalno naziva PVC stolarija), zatim ugrađuju ventilatore u kupaonice i/ili nape u kuhinje, zatvaraju otvore sabirača čađe i dr. Dalje, neki vlasnici/korisnici neredovito ili uopće ne održavaju plinske aparate, onemogućavaju dimnjačarima pristup ložištima i dimnjacima, itd. kao akteri prilikom trovanja ugljičnim monoksidom, doduše u vrlo malom broju slučajeva. Naime, prilikom ugradnje plinskih aparata ne poštuju pravila struke pa nepravilno ugrađuju plinske aparate (npr. dimnjače aparate ugrađuju kao fasadne, zamjenjuju stare plinske aparate novima veće snage i dr.). Radi se o plinoserviserima koji nemaju licencu za rad, već posao obavljaju na „crno“, što je manji problem, veći je problem što nemaju potrebna znanja za obavljanje tog posla. Lokalne vlasti su za svoje područje dužne raspisati natječaj za dimnjačarsku koncesiju i pravilnikom definirati način provođenja dimnjačarskog posla. No, postoje neke jedinice lokalne uprave koje nisu raspisale natječaj, tako da na svom području nemaju ovlaštenog dimnjačara. Ovakva situacija je vrlo opasna s aspekta sigurnosti korisnika plinskih aparata. U ovakvim slučajevima bi se dimnjačarske udruge trebale više angažirati i obavijestiti lokalnu vlast općine ili grada koji nemaju područnog dimnjačara o potrebi uspostavljanja te komunalne službe. U ovom članku su pobrojani najvažniji akteri i njihovi postupci koji dovode do trovanja ugljičnim monoksidom. Sigurno ih ima još, i stoga distributeri plina i dimnjačari trebaju ulagati dodatne napore na informiranju javnosti o opasnostima koje mogu dovesti do trovanja ugljičnim monoksidom korištenjem plinske tehnike. Budući da su dimnjačari i distributeri plina komunalne djelatnosti koje prema važećim propisima periodički obilaze korisnike plinske tehnike, za sve nepravilnosti utvrđene tim redovitim pregledima trebali bi zahtijevati da se nepravilnosti uklone s ciljem daljnjeg smanjenja broja žrtava trovanja ugljičnim monoksidom. Plinoinstalateri se također pojavljuju Analizatori dimnih plinova MP120 FG100 6 CO100 KIGAZ 200 KIGAZ 150 èasopis za dimnjaèarsku struku Energetskipreglediienergetsko certificiranjezgrada(6.) Skraćeno, ovaj naslov bi glasio „Energetska učinkovitost građevina“, zato što se energetski pregledi građevina i energetsko certificiranje zgrada provodi sa svrhom postizanja njihove što bolje energetske učinkovotosti. U tom smislu, u srpnju 2012. su objavljeni novi pravilnici i uredba. Treća varijanta Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada (prva Narodne novine br. 113/2008, 91/2009, druga Narodne novine br. 36/2010, 135/2011) izašla je početkom ljeta kao Pravilnik o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (Nn br. 81/2012), u daljnjem tekstu Pravilnik. Najnoviji Pravilnik je donio Ministar graditeljstva i prostornog uređenje na temelju izmjena Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (Nn br. 152/08 i 55/12), a ne na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji što je do sada bio slučaj. U novi Pravilnik je, što se vidi iz naslova, ugrađen i Pravilnik o energetskim pregledima građevina (Nn br. 5/11) iz djelokruga Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGPRP), vezano na ekodizajn proizvoda i opću energetsku učinkovitost. Novi je i Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada (Nn br. 81/2012), a po prvi put je objavljen Pravilnik o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina (Nn br. 81/2012). Pravilnik je stupio na snagu 8 dana od dana objave u Narodnim novinama, ali će se primjenjivati 90 dana od dana objave Metodologije na službenim stranicama ministarstva. Metodologija (algoritam) za izračun energetskih svojstava zgrada je na stranicama kao Prijedlog za javnu raspravu. Objavom Metodologije zaokružit će se cjelina zakonske regulative o energetskim pregledima i energetskom certificiranju. U novom Pravilniku nema promjena dosadašnjih obveza. Kraj ove godine je krajnji rok za javno izlaganje energetskog certifikata (u daljnjem tekstu EnCERT) javnih zgrada veličine do 1000 m2. Za dobivanje uporabne dozvole nove zgrade je potrebno priložiti EnCERT. Kod kupoprodaje stanova će danom stupanja u EU biti potrebno priložiti EnCERT. Obavezni su redoviti pregledi sustava grijanja, sustava grijanja i hlađenja kao i sustava klimatizacije. Kod redovitog pregleda sustava grijanja, ovlaštena osoba treba provesti potrebna mjerenja prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša kojim se uređuje obavljenje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija u zrak iz stacionarnih izvora. Kao vodič kroz energetsku učinkovitost poslužit će web stranice Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja www.mgipu.hr. 1. PROPISI Na početnoj stranici Ministarstva je poveznica PROPISI gdje su poveznice s navedenim Propisima iz područja gradnje, prostornog uređenja, postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja, komunalnog gospodarstva, stanovanja i konačno Propisi iz područja energetske učinkovitosti s poveznicama na tekstve tih propisa: •Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru, Narodne novine 69/12 •Pravilnik o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina, Narodne novine 81/12 •Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada, Narodne novine 81/12 •Pravilnik o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada, Narodne novine 81/12 2. ENERGETSKA UČINKOVITOST Na web stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja www.mgipu.hr su pod naslovom ENERGETSKA UČINKOVITOST poveznice: •Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012.-2013. •Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru •Energetsko certificiranje zgrada •Događanja •Publikacije Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012.-2013 ima za cilj iskoristiti potencijal ulaganja u zgrade javnog sektora na području Republike Hrvatske u slučajevima kada je iznos investicije manji od koristi koje se ostvaruju uštedom na energentima u budućem razdoblju. Model koji će se primijeniti u provedbi Programa je ESCO model, koji podrazumijeva takvo poslovanje u kojem pružatelj energetske usluge (ESCO tvrtka) nudi mjere poboljšanja energetske učinkovitosti prema vlastitim rješenjima, a koje onda rezultiraju dokazivim uštedama u potrošnji energenata. Područje provedbe je javni sektor: •Zgrade u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave JLP(R) S (gradova, općina, županija) •Zgrade u vlasništvu središnje države •Proračunskih korisnika (ministarstava, zavoda, instituta, akademija, ureda) •Izvanproračunskih fondova •Zgrade u vlasništvu javnih poduzeća Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru (Narodne novine, broj 69/2012) odnosi se na postupke ugovaranja energetske usluge u javnom sektoru, za naručitelje energetske usluge koji mogu biti proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija te za pružatelje energetske usluge. Uredbom je propisan način financijskog knjiženja energetske usluge, na način da ugovaranje energetske usluge za naručitelja energetske usluge, temeljem Ugovora o energetskom učinku, nije proračunsko zaduživanje naručitelja. Usvajanjem ove Uredbe su stvoreni preduvjeti za realizaciju Programa energetske obnove zgrada javnog sektora, Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja. 3. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE ZGRADA Dane su definicije energetskog pregleda, energetskog certifikata i energetskog certificiranja zgrade. Poveznice na koje upućuje energetsko certificiranje zgrada su: •Obavijest o obvezi energetskog certificiranja zgrada •Vremenski okvir za energetsko certificiranje zgrada •Koje poslove uključuje postupak energetskog certificiranje za nove, odnosno postojeće zgrade •Nositelji Programa izobrazbe za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada •Ovlaštenja za provođenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada •Odluka o najvišim cijenama koštanja provođenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada •-Energetsko certificiranje zgrada – pristup samo za ovlaštene korisnike 3.1 Obavijest o obvezi energetskog certificiranja zgrada Prema odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12), prije izdavanja uporabne dozvole, drugog akta za uporabu, odnosno prije promjene vlasništva ili iznajmljivanja zgrade ili njezinoga dijela, mora se pribaviti certifikat o energetskim svojstvima zgrade (u daljnjem tekstu: energetski certifikat) koji izdaje ovlaštena osoba, dok prema odredbi stavka 3. istog članka kupac ili najmoprimac zgrade ili njezinog dijela ima pravo uvida u energetski certifikat prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ili najmu prema posebnom zakonu. Propisano je energetsko certificiranje novih i postojećih zgrada, propisana su izuzeća od obveze energetskog certificiranja, te su propisane zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata. Od energetskog certificiranje izuzete su: 1. zgrade korisne površine manje od 50 m2 2. zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje; 3. privremene zgrade u okviru pripremnih radova radi organizacije gradilišta; 4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se drže otvorenima više od polovice radnog vremena, bez ugrađenih zračnih zavjesa; 5. zgrade namijenjene za održavanje vjerskih obreda; 6. jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom; 7. postojeće zgrade u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe; 8. postojeće zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju članovima uže obitelji; 9. zgrade koje su po posebnom zakonu upi- sane u Registar kulturnih dobara; 10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C. 3.2 Vremenski okvir za energetsko certificiranje zgrada Navedeni su rokovi dobivanja certifikata za javne zgrade, postojeće i nove zgrade. Do 31. prosinca 2012. godine potrebno javno izložiti energetski certfikat za zgrade javne namjene ukupne korisne površine veće od 1000 m2, veće od 500 m2 do 31.12.2013, a veće od 250 m2 do 31.12.2015. , a to su: 1. poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba 2. zgrade državnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne (područne) uprave, 3. zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima, 4. zgrade sudova, zatvora, vojarni, 5. zgrade međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija, 6. zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija, 7. zgrade trgovina, restorana, hotela, 8. zgrade putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti, 9. zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, zgrade pošta, telekomunikacijskih centara i sl. 10. zgrade visokih učilišta i sl., zgrade škola, vrtića, jaslica, studentskih i đačkih domova i sl., zgrade domova za starije osobe i sl. 11. zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata, 12. zgrade kulturnih namjena: kina, kazališta, muzeja i sl. 13. zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj namjeni. 3.3 Koje poslove uključuje postupak energetskog certificiranje za nove odnosno postojeće zgrade Energetsko certificiranje zgrade jest skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata. Za postojeću gradjevinu prije izdavanja energetskog certifikata potrebno je napraviti energetski pregled zgrade. Energetski pregled zgrade je dokumentirani postupak kojim ovlaštena osoba provodi: a) analizu toplinskih svojstva ovojnice zgrade glede racionalne uporabe energije i toplinske zaštite i proračun godišnje potrebe toplinske energije za grijanje zgrade za stvarne klimatske podatke, b) analizu sustava grijanja i hlađenja, sustava klimatizacije i ventilacije i sustava za pripremu potrošne tople vode. c) analizu energetskih svojstava sustava elektroinstalacija i rasvjete, te drugih potrošača energije koji imaju značajan udjel u ukupnoj potrošnji energije zgrade ovisno o namjeni korištenja zgrade. d) analizu upravljanja svim tehničkim sustavima zgrade, e) potrebna mjerenja, f) prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade i njenih tehničkih sustava koje su ekonomski opravdane, ostvarive uštede, procjenu i razdoblje povrata investicije, h) izvještaj s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje će se implementirati kroz jednu ili više faza. Energetski certifikat nove zgrade izdaje se na temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine. Energetski certifikat je dokument koji izdaje ovlaštena osoba, a sadrži podatke definirane Pravilnikom: a) sve podatke u o zgradi i lokaciji prikupljene i izračunate u postupku provođenja energetskog pregleda. b) izračun godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za definirani profil korištenja za referentne klimatske podatke, Q H, nd, ref [kWh/a] i specifične, Q’’H,nd,ref [kWh/(m2a)] odnosno Q’H,nd,ref [kWh/ (m3a)] za nestambene zgrade i određivanje energetskog razreda zgrade. c) prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. d) popis propisa, normi i proračunskih postupake za određivanje podataka navedenih u energetskom certifikatu. 3.4 Suglasnost za provođenje programa izobrazbe za osobe koje provode energet- piše:MihajloVuković,dipl.ing.stroj. ske preglede i energetsko certificiranje zgrada Upućuje na poveznicu na kojoj je Javni poziv sveučilištima, veleučilištima, institutima, strukovnim organizacijama, u vezi podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti za provođenje Programa izobrazbe za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada. 3.5 Nositelji Programa izobrazbe za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada 3.5.1 REGISTAR nositelja progama izorazbe gdje su navedeni Sveučilišta, veleučilišta, instituti i strukovne organizacije koje su dobile suglasnost Ministarstva za provođenje Programa izobrazbe: - Veleučilište u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1 - Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, Kačićeva 26 - Tehnički fakultet sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Vukovarska 58 - Energetski institut Hrvoje Požar. Zagreb. Savska cesta 163 - Fakultet strojarstva i brodogrednje Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, I.Lučića 5 - Brodarski institut d.o.o.. Zagreb, Avenija Večeslava Holjevca 20 - Društvo građevinskih inženjera Zagreb, Zagreb, Berislavićeva 6 - Hrvatska komora inženjera strojarstva, Zagreb. Ulica grada Vukovara 271 - Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, Split Ruđera boškovića bb 3.6 Ovlaštenja za provodjenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada Ovlaštenja, prema Pravilniku o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada (Narodne novine 81/12 ), mogu ishoditi fizičke i pravne osobe, a daje se na rok od 3 godine i može se produžiti na isti rok. Istim pravilnikom propisane su vrste ovlaštenja kao i uvjeti koje osobe moraju ispuniti kako bi ishodile ovlaštenja. Na istom je poveznica za REGISTAR ovlaštenih OSOBA, 3.6.1REGISTAR OSOBA ovlaštenih za provodjenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada Gdje je naveden Popis fizičkih i pravnih osoba koje imaju ovlaštenje za provođenje energetskih pregleda zgrada s jednostavnim i složenim tehničkim sustavima. 3.7 Odluka o najvišim cijenama koštanja provodjenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada Najviša cijena koštanja iskazana je za postojeće i nove stambene i nestambene zgrade, a posebno su iskazane cijene za izrazito složene nestambene zgrade s više temperaturnih zona i složenim sustavima instalacija, tekst odluke. 3.8 Energetsko certificiranje zgrada – pristup samo za ovlaštene korisnike Preko korisničkog imena i šifre dostupna je baza podataka izdanih energetskih certifikata zgrada. 4. DOGAĐANJA Na ovoj poveznici navedeni su datumi objave važnijih događanja s područja energetske učinkovitosti sa poveznicom na sam događaj, kao: 26.06.2012 - Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru objavljena u Narodnim novinama broj 69/201 14.05.2012 - Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012.2013 objavljen u Narodnim novinama broj 69/201 24.04.2012 – U gliptoteci HAZU otvorena izložba ‹Forma i energija: Arhitektura u i iz Austrije› 12.04.2012 - Poziv na stručni skup ‹Energetska učinkovitost u gradnji – Europska politika o energetskoj učinkovitosti i primjeri dobre prakse iz Austrije› 12.04.2012. - Informacija o javnoj raspravi o izradi Algoritma za izračun energetskih svojstava zgrada 05.04.2012. - Ministarstvo objavilo javni poziv ovlaštenim osobama koje žele provoditi energetsko certificiranje zgrada 05.04.2012. - Ministarstvo objavilo javni po- B.M.P Ovlašteni projektant strojarskih instalacija ziv za obavljanje poslova izrade projektnih zadataka u sklopu provođenja programa energetske obnove zgrada 03.04.2012 - Razgovor s pomoćnicom ministra Anom Pavičić Kaselj, objavljen u business.hr dana 2.4.2012. 29.03.2012. - U travnju prvi natječaj za energetsku obnovu zgrada 17.01.2012. - Trogodišnji rezultati vladina programa ‹Dovesti svoju kuću u red› 4.1 Informacija o javnoj raspravi o izradi Algoritma za izračun energetskih svojstava zgrada Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je objavilo javnu raspravu o izradi Algoritma (metodologije) za izračun energetskih svojstava zgrada. Donošenje metodologije za izračunavanje energetskog svojstva zgrada obvezno je prema Direktivi 2010/31/EU Europskog parlamenta i vijeća od 19. svibnja 2010. godine o energetskom svojstvu zgrada. Energetska svojstva zgrada utvrđuju se na temelju izračunate godišnje energije koja se troši za ispunjenje različitih potreba zgrade, a moraju uključiti i brojčani pokazatelj uporabe primarne energije. Metodologija za izračun energetskog svojstva donosi se na nacionalnoj razini i izrađena je u skladu s općim okvirom navedenim u Direktivi. Prema općem okviru kod izrade metodologije potrebno je u obzir uzeti sljedeće: • toplinski kapacitet; • izolacija; • pasivno grijanje, • rashladni elementi, i • toplinski mostovi; • instalaciju za grijanje i opskrbu toplom vodom, uključujući njihove izolacijske karakteristike; • instalacije klimatizacije; • prirodnu i mehaničku ventilaciju, što može obuhvaćati i nepropusnost za zrak; • ugrađenu rasvjetnu instalaciju (uglavnom u nestambenom sektoru); • izvedbu, položaj i orijentaciju zgrade, uključujući projektiranu klimu u zatvorenom prostoru; • pasivne solarne sustave i solarnu zaštitu; • klimatske uvjete u zatvorenom prostoru, uključujući projektiranu klimu u zatvorenom prostoru; • unutrašnja opterećenja. Tamo gdje je to važno za izračun, treba voditi računa o pozitivnom utjecaju sljedećih značajki: • lokalnih uvjeta izloženosti sunčevom svjetlu, aktivnih solarnih sustava i ostalih sustava grijanja i opskrbe strujom na temelju energije iz obnovljivih izvora; • struje proizvedene kogeneracijom; • sustava daljinskog ili centralnog grijanja i hlađenja; • prirodnog osvjetljenja. Algoritam koji je objavljen na javnu raspravu sadrži sljedeće priloge koje su, prema europskim normama, izradili istaknuti hrvatski autori: 1.Algoritam za izračun potrebne energije za grijanje u hlađenje prostora zgrade 2.Proračun koeficijenta prolaska topline za stambene.poslovne zgrade 3.Algoritam za određivanje energetskih zahtjeva i učinkovitosti termotehničkih sustava u zgradama (sustavi grijanja prostora i priprema potrošne tople vode) 4.Algoritam za određivanje energetskih zahtjeva i učinkovitosti termotehničkih sustava u zgradama (sustavi kogeneracije, sustavi daljnskog grijanja, fotonaposki sustavi) 5.Algoritam za proračun potrebne energije za primjenu ventilacijskih i klimatizacijskih sustava kod grijanja i hlađenja prostora zgrada 6.Algoritam za određivanje energetske učinkovitosti sustava rasvjete u zgradama (energetski zahtjevi za rasvjetu) 7 obrtnikdimnjaèar RazgovorsgospodinomJokićem, tajnikomKoordinacijeudrugestanaraRH : Sjedište KUSRH je u Rijeci U ovom broju s velikim zadovoljstvom razgovaramo s gospodinom Jokićem, čovjekom na čelu projekta koji je ušao duboko u rješavanje problematike održavanja stambenih zgrada, ali je ujedno zahvatio i znatno šire područje, gotovo do samog pojma modernog stanovanja u višestambenim jedinicama. Kao i u većini struka, zatečeno stanje bilo je gotovo kaotično, okovano neznanjem, strahom od modernih tehnologija, uvođenja reda, i iskoraka iz višegodišnje rutine. Nedostatak informacija i otežan pristup njihovom izvoru jedan je od najvećih problema današnjeg hrvatskog društva, i predstavlja kočnicu logičnoj tranziciji u višu civilizacijsku sferu koja bi odgovarala europskoj današnjici. Usprkos tome, napori u izgradnji komunikacijskih kanala nailaze na prepreke, nerazumijevanje, nedostatak podrške… stoga su i rijetki oni koji, usprkos tome, nastoje doprinijeti smislenom napretku zemlje i društva, u bilo kojem životnom segmentu. Gospodine Jokić, što je cilj vašeg programa? Sa grupom volontera, organizirana je udruga stanara-suvlasnika stambenih zgrada, sa ciljem pomoći drugima kroz program edukacije informiranja i savjetovanja -Cilj našeg programa je da se prevladaju specifična stanja i odnosi nastali nakon promjena titulara vlasništva u stambenim zgradama. Najveći broj današnjih vlasnika stanova su nekadašnji nositelji stanarskih prava u zgradama koje su bile društveno vlasništvo. Vlasništvom nad stanovima,preuzete su i obveze održavanja istih. Međutim, živimo u državi u kojoj su još uvijek određeni procesi tranzicije u tijeku, pa mnogi suvlasnici stambenih zgrada nisu svjesni da su otkupom stanova preuzeli i sve obveze održavanja i unapređenja kvalitete stambenih zgrada. ni ja nisam bio drugačiji od ostalih. Vodili su se postupci zbog nepodmirivanja računa za potrošnju vode. U mom stanu su ugrađeni individualni vodomjeri, pa smo plaćali prema očitanom stanju , a ne prema ispostavljenim računima. U to vrijeme se javljala velika razlika između stvarne potrošnje i stanja na glavnom vodomjeru po kojem je vršen obračun. Umjesto potrošenih 16 do 20 m/3, dobivali smo račune za potrošnju iznad 50m/3. Tek na sudskom ročištu sam spoznao da se radi o gubicima vode koji su nastali zbog kvara na instalacijama u zgradi. Nas nekoliko suvlasnika smo se angažirali, potražili stručni pomoć i ustanovili da je postojao kvar na našim instalacijama u zgradi te da je sedam godina voda odlazila u zemlju , a mi smo zbog neznanja plaćali račune umjesto da se kvar otkloni. To je ono, mislili smo da će to za nas učiniti netko drugi. Sa grupom volontera, organizirali smo udrugu stanara-suvlasnika stambenih zgrada, sa ciljem da pomognemo drugima kroz program edukacije informiranja i savjetovanja , te poticanje na ulaganje u podizanje kvaliteta življenja u zgradama odnosno u urbanim sredinama. Kako je sastavljen tim ljudi koji sudjeluje na projektu? Uspjeli ste sakupiti kompletnu stručnu podršku? Naš rad su prepoznali pojedini stručni i znanstveni djelatnici, te su se na naš poziv uključili u program i dali veliki doprinos da kroz sudjelovanje na otvorenim tribinama, stručnim Na koji ste mu način pristupili, postoji li neka sistematika? -Od samog početka djelovanja Udruge stanara-suvlasnika stambenih zgrada sa sjedištem u Rijeci u kojoj sam započeo svoj volonterski rad, shvatio sam da se preko noći ništa ne može promijeniti. Sa grupom entuzijasta –volontera, krenuo sam sa programom koji je u osnovi imao cilj kvalitetnog informiranja, edukacije i savjetovanja građana o novim odnosima koji su nastali u trenutku kad smo postali vlasnici posebnih dijelova zgrada (stanova ili drugih prostorija). Kvalitetno informiran i educiran suvlasnik postaje svjestan da bez osobnog zalaganja i ulaganja u zajedničke dijelove zgrade ne može podići kvalitetu življenja u svom stanju. Mora biti svjestan , da njegova obveza počinje od ulaznih vrata u zgradu a ne iza ulaznih vrata stana. Kako ste se uopće našli u središtu tako zahtjevnog zadatka? Odakle ste „povukli“ volju i energiju? -Može se reći igrom sudbine. Prije 13 godina sam umirovljen. Dvije godine nakon toga, na moju kućnu adresu su počeli stizati pozivi od općinskog suda u Rijeci gdje se vodio više postupaka protiv velikog broja suvlasnika zgrade u kojoj stanujem. Naravno, skupovima i kroz tiskane materijale zvučne i vizualne medije dali svoj doprinos. Od posebnog značenja je i uključivanje subjekata iz javnog sektora i gospodarstva. Zahvaljujući toj suradnji osigurali smo i skromna financijska sredstva za održavanje INFO-centra u kojem naši volonteri već devet godina savjetima pomažu građanima sa područja cijele RH, a često nam se obraćaju i građani iz susjednih država jer kod njih ne postoji ovako oblik udruživanja. Koji su rezultati Vašeg dosadašnjeg rada? -To se može vidjeti kroz sve veći broj obnovljenih zgrada posebno na području grada Rijeke. Trenutno se izvodi velik broj građevinskih zahvata, a sve više se prepoznaje potreba ulaganje u energetsku učinkovitost. Rad riječke udruge je poznat diljem RH, pa je na osnivačkoj skupštini Koordinacije udruga stanara Republike Hrvatske održanoj prošle godine u Vukovaru donesena odluka da sjedište KUSRH bude u Rijeci. To ja za članove riječke udruge veliko priznanje. Jeste li zadovoljni brzinom i učinkom rada? -Ako se sagleda opće stanje u našoj državi, moram reći da sam zadovoljan jer suvlasnici stambenih zgrada svakim danom su sve više svjesni da osim prava postoje i obveze ne samo od privatnog već i od javnog interesa. Koji su osnovni problemi s kojima se susrećete? Zbog nedorečenih i djelomično nekvalitetnih zakonskih propisa, veliki broj suvlasnika postaju taoci nekoliko pojedinaca ili manjih skupina koji onemogućavaju ulaganje u poboljšanje kvalitete življenja u zgradama. Zbog činjenice da se prema važećim propisima ne može provesti nikakvo poboljšanje u zgradama bez suglasnosti svih suvlasnika, mnogi stanari trpe posljedice a ne mogu se provoditi ni programi od interesa za subjekte iz gospodarstva. Jeste li naišli na zadovoljavajuću podršku? Ovdje mogu kazati nešto dvosmisleno. Da! Ali? Da , jer često dobivamo javna priznanja. Ali, kad nam je potrebna i materijalna, odnosno financijska podrška , toga nema baš naročito. Jedan od primjera je da smo se javili natječaj za financiranje projekta sredstvima lokalne samouprave sa projektom o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Komisija nam je obila projekt jer nije od društvenog značenja. Još veće razočarenje smo doživjeli kad smo se javili na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Projekt su nam odbacili radi toga što smo u prilogu dostavili Rješenje iz registra udruga umjesto Izvatka iz registra udruga. Projekt nisu ni pogledali ! Što Vam još nedostaje, čija i kakva podrška, ili možda sudjelovanje? -Nedostaje nam to što mjerodavni još uvijek nisu prepoznali da je je naš program osim privatnog segmenta od izuzetnog javnog interesa. Sama činjenica da bez stambenih zgrada nema ni urbanih sredina govori dovoljno. Nailazite li uglavnom na podršku i sudjelovanje? -Kad se osvrnemo nekoliko godina unazad, vidimo znakovit napredak. To možemo dokazati i kroz zajednički projekt izdavanja knjige „Vodič s korisnim savjetima za sigurno, kvalitetno i ekonomično stanovanje koji smo izdali u suradnji sa predstavnicima iz javnog sektora (državna uprava za zaštitu i spašavanje, MUP RH, Hrvatski crveni križ, Zavod za javno zdravstva i drugi. Posebno smo zadovoljni sa subjektima iz gospodarstva koji kroz stručne savjete i financijsku podršku pomogli realizaciji više značajnih skupova i tiskanih materija. Moramo istaknuti dugogodišnju suradnju sa „Bosch Hrvatska“, „Bramac“, „Ytong“, „Centrometal Macinec“, „Svjetlost-Cromos“, “VeluxHrvatska i dr. Što očekujete od mjerodavnih struktura? Jesu li Vam tamo otvorena vrata? -Već dugo se trudimo da mjerodavni prepoznaju rad. Prošlo je već skoro devet godina ,a tek sada vidimo da su se pomalo počela otvarati na mjerodavnim ustanovama i institucijama. Malo je čudno to što u nekim ustanovama još uvijek ne shvaćaju što nam je cilj! Ali, idemo dalje! Mislite li da možete utjecati na mjerodavne institucije u donošenju, ali i provedbi, odgovarajućih mjera? -Ne samo da mislimo nego smatramo da se mora nešto mijenjati! Posebno se to odnosi na postojeće zakonske akte koji se moraju prilagoditi pozitivnoj praksi, kao u zemljama EU. Posebno se to odnosi na donošenje Zakona o stanovanju koji mora naglasiti odgovornost svih subjekata sa mjerama za neizvršavanja i nepoštivanje obveza od javnog interesa. Na taj način se podiže stupanj odgovornosti među subjektima u suvlasničkim zajednicama. I ovdje smo postigli značajan napredak jer već duže vrijeme provodimo zajedničke projekte. Imate li oslonac u nekom prethodnom profesionalnom iskustvu? Postoji li uopće neka poveznica s Vašom strukom i radom? -Samo djelomično. Kao što sam na početku kazao, sudbina je bila da sam došao na sud i shvatio posljedice neznanja pa sam se potrudio da što bolje upoznam područje. Po struci sam pravnik, pa sam lako ušao na područje reguliranja odnosa zakonskim i drugim aktima. Ostalo je rezultat spoznaja iz slučajeva drugih građana koji su često žrtve vlastitog nepoznavanja bitnih činjenica. Sa sadašnjim iskustvom i saznanjima, što biste u svojem početnom pristupu promijenili? -Ovo je kao da me pitate , da li bi krenuo istim putem kad bih se ponovno rodio. Mislim da ne bih mijenjao pristup, ali bih sigurno skratio put prema ostvarenju određenih ciljeva. Nagradnaigra Odgovor na nagradno pitanje 14. broja glasi b) 0,2 mbar Bosch jaknu osvojili su: Marko Šarić – Nuštar, Boris Bauranov – Vukovar, Franjo Križanec – Koprivnički Bregi. Čestitamo! Nagradno pitanje za DIM broj 15: Nagib dimovoda kondenzacijskog uređaja mora biti: Buderus kombinirani džepni nož.. a) prema dimnjaku b) prema uređaju c) bez nagiba Vaše odgovore očekujemo poštom na adresu: Robert Bosch d.o.o.; časopis DIm, Ul. Kneza Branimira 22, 10040 Zagreb-Dubrava zaključno do 31.10.2012. a tri točna odgovora osvajaju Buderus kombinirani džepni nož. Nagradna igra provodi se isključivo na teritoriju Republike Hrvatske. Nagrade se isporučuju poštom. Djelatnici tvrtke Robert Bosch d.o.o. isključeni su iz nagradne igre. UVJETI DISTRIBUCIJE TEKSTOVA U ČASOPISU “DIM” impressum Autor teksta je isključivo i u cijelosti odgovoran za sadržaj teksta. Robert Bosch d.o.o. će u razgovoru s autorom teksta ponudti prijedloge za izbjegavanje sadržajno upitnih formulacija. Robert Bosch d.o.o. neće unositi nikakve promjene u tekstu bez pisanog odobrenja autora teksta, čije je ime jasno označeno pored sadržaja teksta. Autor teksta je i u ovom slučaju jedini isključivo i u cijelosti odgovoran za sadržaj informacije. Izdavač: Robert Bosch d.o.o., Kneza Branimira 22, HR - 10040 Zagreb - Dubrava • tel.: +385/1/295-80-81; fax: +385/1/1295-80-80 • www.bosch-climate.com.hr • e-mail [email protected] Direktor: Javier Pareja Gonzales • Glavni urednik: Darko Mužević, dipl. ing. • Uredništvo: Robert Bosch d.o.o., Odjel toplinske tehnike • Vanjski suradnici: mr. sc. Zdenko Meczner, dipl. ing. stroj.; Davor Belas, dipl. ing. stroj.; Marko Jakobović, dipl. ing. stroj.; Mihajlo Vuković, dipl. ing. stroj.; Zdravko Šenjug • Fotografija: Bosch • Realizacija: Tiskara Zelina d.d. • Naklada: 3000 primjeraka • Časopis DIM je besplatan. Izlazi 4 puta godišnje. • rujan 2012. Napomena: Ovaj časopis distibuiran je na poštanske adrese stručnih osoba u najboljoj namjeri s ciljem bolje informiranosti i edukaciji. Poštanske adrese dobivene su s interneta ili od pojednih tvrtki , te dodavane postojećoj bazi podataka Bosch toplinske tehnike. Ukoliko unatoč svemu imamo krive informacije, one su nenamjerne te Vas molimo da nam dostavite ispravne podatke. Hvala. 8
© Copyright 2024 Paperzz
