close

Enter

Log in using OpenID

Bilten 1/2011 - at Joint Degree

embedDownload
Example of Excellence for Joint
(Degree) Programme Development
in South Eastern Europe
Bilten 1/2011
www.joinsee.eu
TEME : Drugi zajednički sastanak, Barcelona, Španija, od 1. do 3. decembra, 2010. god.: str. 2 | Zajednički
studijski program “ModernO PODUČAVANJE jezika”, Uvod u program: str. 3 | Skadar se sprema za MPJ: str. 4
| Mišljenja studenata o programu MPJ na Univerzitetu Jugoistočne Evrope: str. 5 | Univerzitet u Novom Sadu: poželjan partner u
programu MPJ: str. 6 | Radna grupa 2, Uvod u Radnu grupu 2 “Osiguranje kvaliteta zajedničkih programa”: str. 6 |
Razvoj sistema za osiguranje kvaliteta na Univerzitetu u Sarajevu: str. 8 | Pravni okvir za osiguranje kvaliteta i akreditaciju u
Hrvatskoj: str. 9 | Pravni okvir za osiguranje kvaliteta i akreditaciju u Srbiji: str. 9 | Pravni okvir za osiguranje kvaliteta i
akreditaciju u BJR Makedoniji: str. 10 | Nova pravila za klasifikaciju državnih i privatnih univerziteta u Albaniji: str. 10 |
Univerzitet u Barceloni: str. 10 | Radna grupa 3, Uvod u Radnu grupu 3 “Studentski servis i učešće studenata”: str. 11 |
Međunarodna saradnja na Univerzitetu u Sarajevu: str. 11 | Zašto su studenti važni!: str. 12 | Izlaženje u susret potrebama
studenata prilikom razvijanja zajedničkih programa i diploma u visokoškolskim institucijama: str. 13 | Dobra praksa na
Univerzitetu u Leuvenu (Belgija): str. 14
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
Drugi zajednički sastanak
Prve sedmice decembra 2010. godine više od 100 učesnika
u projektu JoinSEE okupilo se u Barceloni na drugom
JoinSEE zajedničkom sastanku. Od 1. do 3. decembra 2010.
godine Univerzitet u Barceloni ugostio je učesnike programa
koji se sastojao od sastanka Upravnog odbora, zajedničkih
sastanaka, sastanaka pojedinačnih radnih grupa i radionica.
Sastanak Upravnog odbora koji je održan u srijedu ujutro, 1.
decembra, iskorišten je za pregled procedura za upravljanje
i nadzor, što se u najvećoj mjeri zasnivalo na povratnoj
informaciji koju je konzorcij projekta dobio od EACEA
u središnjem izvještaju (izvještaju koji se podnosi na
sredini projekta) i tokom kontrolnih posjeta partnerskim
institucijama u zemljama Zapadnog Balkana. Stavke u
agendi za sastanak Upravnog odbora uključivale su strategije
za diseminaciju rezultata projekta i strategije za održivost
kako bi se obezbijedilo da rezultati projekta imaju dugoročan
uticaj, kao i pregled budžeta i buduće finansijske planove.
U cilju boljeg pregleda aktivnosti i rezultata projekta, na
sastanku u Barceloni, Upravni odbor je proširen tako da
uključuje i službene osobe za kontakt i vođe radnih grupa
i programskih konzorcija. Uključivanje službenih osoba
za kontakt i vođa radnih grupa i programskih konzorcija u
Upravni odbor omogućit će bolje nadgledanje rezultata.
Srijeda poslijepodne bila je rezervisana za individualne
sastanke vođa pet radnih grupa i četiri programska
konzorcija. Članovi različitih grupa zamoljeni su da se
osvrnu na sve što je urađeno od prvog zajedničkog sastanka
u Poitiersu, februara 2010. godine i da to ocijene, kao i da
predvide naredne korake i potrebe. Sastanak je na ovaj način
Zajednički studijski program1: “Moderno podučavanje jezika” (MPJ)
obezbijedio priliku kako za osvrtanje na prethodne aktivnosti,
tako i za stvaranje budućih strategijskih planova. Također,
sastanci održani u srijedu poslijepodne iskorišteni su da bi
se pripremili izvještaji o doprinosu individualnih radnih
grupa i konzorcija u radionicama. Četiri radionice održane
su u četvrtak poslijepodne i, kao i zajedničke radionice koje
su se održale u Poitiersu, bile su koncipirane tako da olakšaju
saradnju između radnih grupa i programskih konzorcija,
pogotovo kako bi se podstakla razmjena iskustava i rezultata,
provjera primjenjivosti rezultata projekta vodeći računa o
implementaciji programa, i sakupljanje prijedloga tema koje
će biti uključene u priručnik. Učesnici sastanka smatrali su
da su zajedničke radionice veoma korisne i da su donijele
značajne rezultate.
Na drugom zajedničkom sastanku u Barceloni osnovane su i
tri nove radne grupe. Jedna radna grupa bit će odgovorna za
rad na priručniku, druga će se baviti pitanjima održivosti, a
treća će se fokusirati na razvijanje strategija za diseminaciju.
Rad ove tri grupe bit će od suštinskog značaja za osiguranje
uticaja koji će posao urađen u okviru JoinSEE projekta imati
nakon završetka rada na projektu.
Drugi zajednički sastanak bio je veoma uspješan i
produktivan. Doprinjeo je razjašnjavanju nerazriješenih
pitanja i planiranju ostatka projekta. Mi se zahvaljujemo
svojim kolegama na Univerzitetu u Barceloni koji su
doprinijeli uspjehu sastanka i omogućili veliku logističku
podršku i pružili toplu dobrodošlicu učesnicima.
Koordinator projekta
Uvod u program
Zajednički studijski program Moderno podučavanje jezika
(MPJ) uključuje saradnju sljedećih univerziteta i lokalnih
predstavnika:
•• Ludwig-Maximilians Univerzitet iz Münchena (Jörg Roche
i Ulrich Bauer),
•• Luigj Gurakuqi Univerzitet iz Skadra (Meri Guli),
•• Univerzitet Jugoistočne Evrope, Tetovo (Lulzime Kamberi),
•• Univerzitet u Grazu (Georg Weidacher i Elisabeth Müller),
•• Univerzitet u Groningenu (Marjolijn Verspoor),
•• Univerzitet u Novom Sadu (Ljiljana Subotić, Maja
Marković)
•• Univerzitet u Poitiersu (Jean-Louis Duchet)
Nakon početnog sastanka u Grazu i radionica koje su
se održale u Skadru (Albanija), Poitiersu (Francuska) i
Barceloni (Španija), smatramo da smo uspjeli da stvorimo
jedan uzbudljiv, inspirativan i praktičan studijski program
od kojeg će koristi imati i studenti i predavači.
Naš cilj je da naši diplomci budu nezavisni i dobro informirani
i da budu osposobljeni da predaju neki od savremenih jezika
u bilo kom obrazovnom okruženju ili sistemu u Evropi. Naši
diplomci bi trebalo da budu sposobni da predaju u osnovnim
ili srednjim školama, na univerzitetima ili u večernjim
školama. Trebalo bi da mogu da obezbijede predavanja
preko interneta, naprave nastavni plan u institucionalnom
kontekstu, obezbijede materijale za izdavanje ili da rade u
centrima za testiranje. Kako bismo ostvarili svoje ciljeve,
napravili smo program koji se sastoji iz tri nezavisna dijela:
naučne kvalifikacije, koja podrazumijeva teorijske aspekte
učenja i predavanja jezika; nivoa poznavanja jezika, koji
podrazumijeva ne samo odlično vladanje jezikom već
i metalingvističko poznavanje jezika; i profesionalnih
sposobnosti, koje podrazumijevaju mogućnost primjene
teorije u praksi.
Naučna
kvalifikacija
Nivoi
poznavanja
jezika
Stručne
vještine
1 Zbog činjenice da se zakoni o obrazovanju nastavnika prilično razlikuju od zemlje do
zemlje, radna grupa je donijela odluku da nastavi rad na zajedničkom studijskom programu, a ne na zajedničkoj studijskoj diplomi.
Učesnici MPJ na drugom zajedničkom sastanku u Barceloni. S lijeva na desno: Jean-Louis Duchet, Lulzime
Kamberi, Maja Marković, Marjolijn Verspoor, Meri Guli, Elisabeth Müller, Hildegard Weidacher-Gruber
(umjesto Georga Weidachera) i Ulrich Bauer.
Utisci sa zajedničkog sastanka u Barceloni
2
3
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
Faktori
Osnovni nastavni plan
I
Izborni predmeti
II
III
IV
Metode i praksa
Istraživanje i teza
Grupe/teme/blokovi
ECTS
semestar
Teorija usvajanja drugog/stranog jezika, psihologija, psiholingvistika, bilingvalizam i sociolingvistika, neurolingvistika
10
1
Didaktika, izbor i pravdanje sadržaja i sastavljanje nastavnog plana
10
1
Lingvistika, gramatički modeli, jezičke univerzalije, sintaksa, leksikon,
fonetika, kontrastivna lingvistika
10
1
Kulturalna i interkulturalna kompetencija (uključujući lingvistiku teksta i
etimologiju), hermeneutika, književnost,
historijske osnove kulture, ksenologija
10
2. ili 3.
Ograničeni izborni predmeti (izabrani od predmeta koji su odobreni u
programu MPJ);
Jezičke vještine
14
2. ili 3.
Slobodni izborni predmeti: Historija; Književnost; Lingvistika; Mjerenje
komunikativne kompetencije; Jezik za specijalne potrebe
6
2. ili 3.
Vještine testiranja
5
2. ili 3.
Izvori za predavanje, Vraćanje dokumenata, stvaranje i upravljanje (nastavni
materijali)
5
Vođenje časa, uključujući predavanja preko interneta
10
2. ili 3.
Observacije na času, analiza i praksa
10
3
Istraživačke metode
10
4
Teza
20
4
4
120
Naš zajednički program će imati 120 ECTS bodova, solidan
osnovni nastavni plan, koji uključuje teoriju o usvajanju
jezika, istraživačke metode, didaktiku, lingvistiku, kao i
kulturalnu i interkulturalnu kompetenciju.
Broj ECTS bodova za svaki modul ne mora da bude isti na
svakom univerzitetu, a modul može da se sastoji i od dva ili
više odvojenih kurseva, sve dok se osnovni sadržaj, akademski
nivo i fokus podudaraju. Osim toga, program sadrži solidan
uvod u metode i praksu, kao i niz izbornih predmeta, što ga
čini fleksibilnim i praktičnim. U principu, studenti slušaju
kurseve na domaćem univerzitetu tokom prvog semestra,
a tokom drugog ili trećeg idu u inostranstvo. Posljednji
semestar ponovo provode na domaćem univerzitetu kako bi
napisali rad.
Naš cilj je da program počne u zimskom semestru 2012.
godine. Međutim, prije nego što budemo mogli to ostvariti,
još je ostalo dosta toga da se uradi. Treba da stvorimo
povoljnu klimu na domaćim univerzitetima i da se postaramo
da formalni sporazum bude potpisan. Treba da napravimo
internet stranicu koja će sadržati sve bitne informacije i
koja će uključivati opise svih kurseva prema zajedničkom
modelu u kojem su ciljevi kursa jasni. Treba da razvijemo
objektivne procedure za prijem studenata i da pronađemo
način da finansiramo njihovu mobilnost. U međuvremenu,
također želimo da vodimo radionice u kojima predavači
mogu da uče jedni od drugih i razviju zajedničke akademske
i profesionalne standarde.
Nakon što smo ustanovili program, bilo je potrebno da
poradimo na mnogo praktičnih detalja. Složili smo se da
uspjeh programa ne zavisi samo od akademskog sadržaja
programa, već i od akademskog potencijala studenata koji
pohađaju program i stepena posvećenosti partnerskih
univerziteta. Da li se studenti osjećaju dobrodošli na
gostujućim univerzitetima? Da li postoji neka društvena
mreža koja će ih primiti? Da li studenti smatraju da im je
semestar u inostranstvu proširio vidike?
Složili smo se da je neophodno da predstavnik svakog
univerziteta bude odgovoran za lokalnu organizaciju
programa. Lokalni predstavnici, koji se već poznaju i
vjeruju jedni drugima, komunicirat će međusobno u vezi sa
izborom studenata koji trebaju učestvovati u programu i šta
za svakog od njih treba učiniti. Kako bismo komunikaciju
među koordinatorima učinili što je moguće jednostavnijom,
napravit ćemo internet platformu, a da bismo osigurali
izjednačenu razmjenu studenata imat ćemo generalnog
koordinatora. Sljedeće odgovornosti su podijeljene:
•• Lokalni koordinatori: predstavnici iz Tetova, Novog Sada,
Skadra, Münchena, Poitiersa, Groningena
•• Centralni koordinatori: Groningen (na pet godina)
•• Informacijski paket na internetu: München
4
Marjolijn Verspoor
Skadar se sprema za MPJ!
Na Univerzitetu u Skadru u posljednje vrijeme desile su
se neke pozitivne promjene. Prije 2005. godine, imali smo
četverogodišnji nastavni plan od 240 ECTS bodova, koji je,
osim lingvističkih i književnih kurseva, uključivao kurseve
iz psihologije, psiholingvistike, društvenog obrazovanja,
nastavnih metoda, didaktike i pedagogije, ali problem je bio u
tome što su se samo dva kursa predavala na ciljnom stranom
jeziku. U posljednjih pet godina imamo trogodišnji nastavni
plan od 180 ECTS bodova za dodiplomski (BA) studij i
jednogodišnji nastavni plan od 60 ECTS bodova za diplomski
(MA) studij, koji je prvo počeo da se primjenjuje na Fakultetu
za strane jezike, a zatim i na Fakultetu za obrazovanje.
Ove promjene pozitivno su uticale na nastavne planove
odsjeka za engleski, francuski, njemački i italijanski jezik na
dodiplomskom (BA) studiju jer olakšavaju upis studenata na
diplomski studij. Naučno vijeće Fakulteta za strane jezike u
Skadru u skorije vrijeme je analiziralo promjene i iako smatra
da su one pozitivne, preporučuje da se pohađa dodatna godina
master studija kako bi studenti postali certificirani nastavnici
jezika.Na Fakultetu za strane jezike na Univerzitetu u Skadru,
postojeći nastavni plan u velikoj mjeri je usklađen sa MPJ.
Studenti engleskog, francuskog, njemačkog i italijanskog
jezika pohađaju jezičke kurseve kao što su jezička praksa i
objedinjene jezičke vještine, kao i kulturološke i književne
kurseve o historiji, kulturi i književnosti pomenutih jezika.
Studentima se pruža i znanje iz opće lingvistike, semantike,
istraživačkih metoda, teorije komunikacije i stilistike. Ovi
kursevi sačinjavaju otprilike 75% od 180 ECTS bodova koje
studenti dobivaju na ovom ciklusu studija.
Predavači na Fakultetu za strane jezike koje je Fakultet za
obrazovanje na Univerzitetu u Skadru zaposlio da predaju
opću didaktiku, didaktiku fonetike, gramatike i leksikona,
kao i didaktiku kulture, mogu da predaju slične kurseve na
engleskom jeziku studentima koji će pohađati master studij na
MPJ. Ovi kursevi, osim kurseva lingvistike, čine značajan dio
projekta osnovnog nastavnog plana koji su sastavili članovi
odbora za MPJ. Što se tiče ostalih kurseva, kolege sa Fakulteta
za obrazovanje koji su stručnjaci za teoriju usvajanja drugog
jezika, psihologiju i psiholingvistiku moći će da sarađuju sa
studentima na njihovom domaćem univerzitetu. Stoga se
najmanje 30 ECTS bodova osnovnog nastavnog plana može
pohađati na domaćem univerzitetu. Također, računamo na
pomoć nekoliko stranih predavača koje podržavaju američka,
engleska, francuska, austrijska ili italijanska ambasada.
Nadamo se da nećemo samo slati studente u inostranstvo,
već da ćemo i primati strane studente. Možemo da ponudimo
mnogo kurseva i, u poređenju sa našim partnerskim školama,
veoma smo uspješni u didaktici. Čak smo ostvarili veoma
dobre odnose sa nekim osnovnim i srednjim školama gdje
gostujući studenti mogu da idu na praksu nastave stranog
jezika. Također, možemo da ponudimo kurseve albanskog
jezika ukoliko neko od stranih studenta izabere taj jezik
kao izborni predmet. Uprkos svim pozitivnim stvarima,
još postoje neki problemi koje treba prevazići: naš najveći
problem jeste činjenica da naš fakultet još uvijek nije
akreditirala niti jedna strana agencija. Međutim, nadamo
se procesu uspješne akreditacije s obzirom da ispunjavamo
određene međunarodne standarde. Nestabilnost Zakona
o visokom obrazovanju u Albaniji također povremeno
predstavlja prepreku.
Meri Guli
Mišljenja studenata o programu MPJ na
Univerzitetu Jugoistočne Evrope
Ovaj izvještaj bavi se pojedinačnim razgovorima koji su
vođeni na Univerzitetu Jugoistočne Evrope, u BJR
Makedoniji, 2010. godine. Cilj je bio da se analiziraju potrebe,
problemi i očekivanja potencijalnih studenata zajedničkog
programa. Pod uticajem globalizacije, visoko obrazovanje
također je postalo globalno. Ljudi se sele iz jedne zemlje u
drugu, kao studenti na razmjeni ili da bi završili visoko
obrazovanje u drugoj zemlji. Iako ova pojava nije nova, s
obzirom na to da su studenti išli u druge zemlje još u XVII
vijeku kako bi učili latinski jezik, odnosno savremene jezike
u XVIII, neke zemlje, kao npr. BJR Makedonija, imale su
većih problema u ovom pogledu zbog perioda tranzicije i
procesa dobijanja vize. Vjerovatno je to doprinijelo željama
studenata da idu u inostranstvo i studiraju jezike. Također,
iz mog iskustva, kroz razgovore sa studentima, sigurna sam
da postoji ogromno interesovanje među studentima da idu u
inostranstvo i studiraju u drugim zemljama. Pet studenata
koji su učestvovali u ovom istraživanju bili su studenti
Fakulteta za jezike, kulture i komunikacije koji studiraju
jezike na dva odvojena odsjeka, za engleski i njemački jezik.
Nakon objašnjenja potencijalnog programa, studentima
je data brošura o projektu JoinSEE i zamoljeni su da daju
komentar ili postave pitanja. Slijede rezultati koji se zasnivaju
na odgovorima studenata i njihovim prijedlozima. Postoje
slučajevi gdje su studentski odgovori i očekivanja slični, kao
što sljedeći odjeljak pokazuje: Kada je bilo riječi o njihovim
problemima ili pitanjima studenti su djelovali veoma
entuzijastično i pokazivali su interesovanje za program.
„Ovo je odlična prilika da provedemo neko vrijeme u inostranstvu i da vježbamo jezičke vještine“. Iako su bili veoma
uzbuđeni, prvo pitanje koje su studenti postavili bilo je
pitanje ,,školarine”. Ovo je razumljivo u zemlji kao što je BJR
Makedonija, koja ima nizak bruto nacionalni dohodak.
Drugi problem, u vezi sa troškovima studiranja, bio je ko
će platiti njihove troškove tokom perioda mobilnosti. „Da li
ćete ponuditi neke školarine?“ bila je druga briga studenata
engleskog jezika, ali ne i studenata njemačkog jezika, s
obzirom na to da su njihovi roditelji živjeli u zapadnim
zemljama i novac, očigledno, nije predstavljao problem za
njih. Još jedno pitanje bila je dužina perioda mobilnosti. Kao
što sam pretpostavila, svi studenti engleskog jezika bi više
voljeli da svoj period mobilnosti iskoriste u nekoj zemlji gdje
je engleski maternji jezik ili u Italiji. „Italija, zato što je bliža
nama i ima sličnu kulturu našoj.“ i „Italija, zato što je blizu i
izlazi na Mediteransko more.“
Međutim, budući da Italija i zemlje u kojima je engleski jezik
maternji nisu dio projekta, od studenata je traženo da izaberu
neku od zemalja ponuđenih u brošuri. Izgleda da studenti
nisu bili sigurni koja od ovih zemalja nudi više kurseva koji
se predaju samo na engleskom jeziku i izjasnili su se da bi
im bilo potrebno vrijeme da se informišu putem interneta. S
druge strane, studenti njemačkog jezika su se izjasnili da bi
naravno izabrali, „Njemačku, najvjerovatnije München, zato
što je blizu i veoma velik i lijep grad.“ Međutim, kako su rekli,
„Austrija bi, također, bila dobra.“
Svi studenti su tvrdili da bi ovaj program predstavljao
odličnu priliku da poboljšaju jezičke vještine, ali bi također
doprinjeo razmjeni ideja i saznavanju o novim kulturama.
Rezultati intervjua pokazali su pozitivne stavove i mišljenja
studenata o programu, ali također i neke od problema koje
su oni uočili. Iz perspektive studenata, program nudi „prozor u svijet“ koji bi oni željeli da otvore. Učesnici smatraju da
program doprinosi motivaciji studenata i poboljšanju tečnosti
jezika. Iz šire perspektive, program nudi studentima uvid u
Evropsku uniju, koja je dvije decenije bila ,, zabranjeno voće”.
Pretpostavlja se da se u program također mogu uključiti neki
aspekti evropske kulture, kako bi studenti mogli da uče jedni
od drugih dok studiraju i tokom perioda mobilnosti.
Lulzime Kamberi
5
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
Univerzitet u Novom Sadu: poželjan partner u
programu MPJ
Budući da se nalazi u multinacionalnoj Vojvodini, Filozofski
fakultet u Novom Sadu nudi diplome dodiplomskih
(BA) i diplomskih (MA) studija ne samo na srpskom jeziku
i na jezicima koji se uče širom svijeta, kao što su engleski,
francuski, njemački i ruski, već također i na jezicima
nacionalnih manjina - mađarskom, rumunskom, slovačkom i
rusinskom jeziku. Jedan od glavnih ciljeva i ishoda svih ovih
programa jeste da studenti postanu kompetentni predavači.
Osnovni nastavni programi za učenje jezika napravljeni
su po istom principu i sadrže kurseve iz jezičkih vještina,
lingvistike (uključujući fonetiku, fonologiju, morfologiju,
sintaksu, semantiku), književnosti i kulture. Svi programi,
također, sadrže predmete iz metodologije nastave i prakse u
vođenju nastave. Ovi predmeti čine otprilike 70% nastavnog
programa, a ostali kursevi su iz maternjeg jezika, drugog
stranog jezika, kompjuterskih vještina, psihologije, itd.
Broj studenata na svakom odsjeku za jezik ograničen je
nacionalnom akreditacijom i zbog toga studenti moraju da
polažu prijemni ispit. Dodiplomski (BA) studij traje četiri
godine tokom kojih studenti dobivaju 240 ECTS bodova.
Nakon toga, oni treba da upišu jednogodišnji diplomski (MA)
studij za koji dobivaju 60 ECTS bodova. Fakultet također nudi
doktorski studij na kojem studenti mogu da biraju između
lingvističkog, književnog i pedagoškog smjera.
Bez obzira na ove sličnosti svaki nastavni plan za učenje jezika
ima svoje lične karakteristike. Odsjek za engleski jezik, koji
je najveći odsjek za strani jezik, upisuje 70 studenata svake
godine. Takmičenje za upis obično predstavlja veliki izazov,
budući da je nivo znanja jezika koji se zahtijeva na prijemnom
ispitu B2. Odsjek nudi širok spektar teorijskih i praktičnih
kurseva, a od 2002. godine nastavni plan je značajno
reformiran. Nakon prve dvije godine zajedničkog nastavnog
plana, studenti biraju između lingvističkog i književnog
smjera, a određeni broj predmeta je izborni. Pohađajući
kurseve po svom izboru, studenti mogu da se specijaliziraju u
nastavi, prevođenju, teorijskoj lingvistici ili anglo-američkoj
književnosti.
Odsjek nudi širok spektar kurseva u vezi sa metodologijom
nastave, kako na dodiplomskim (BA), tako i na diplomskim
(MA) studijima. Pored gore pomenutih kurseva i kursa iz
primijenjene lingvistike, postoje i specijalizirani kursevi, kao
Radna grupa MPJ na početnom
sastanku u Grazu
6
npr. nastava engleskog jezika za djecu ranog uzrasta, testiranje:
metode i praksa, individualne razlike u nastavi jezika, kreiranje
hibridnog okruženja u nastavi engleskog jezika i književnosti
(uključujući učenje jezika i kompjuterske tehnologije), čitanje
teksta: pismenost i razvijanje kritičkog mišljenja u nastavi
engleskog jezika i književnosti i razvijanje nastavnog plana,
interkulturalna komunikacija u nastavi engleskog jezika. Zbog
toga je Univerzitet u Novom Sadu sigurno poželjan partner u
programu Modernog podučavanja jezika.
Također važi i suprotno - program MPJ bi ponudio studentima
engleskog jezika jedinstvenu priliku da provedu semestar na
drugom univerzitetu i iskuse život i predavanja u potpuno
drugoj kulturi. U poređenju sa drugim odsjecima, Odsjek
za engleski jezik je vodeći u broju studenata koji nastavljaju
studije na univerzitetima u inostranstvu i time uspješno grade
akademske karijere u zemljama kao što su SAD, Holandija
i Norveška. Međutim, to je i dalje mali procenat studenata,
većinom onih koji se bave teorijskom lingvistikom. Od kada
su se desile političke promjene u Srbiji 2000. godine, talas
promjena zahvatio je i obrazovanje i studentima je olakšano
da se prijave za stipendije u inostranstvu. Međutim, do sada
nije bilo organizirane inicijative da se pomogne studentima
da idu u inostranstvo i uče jezike. Uvođenje programa MPJ bi
za studente značilo da više nisu uskraćeni za ovo dragocjeno
iskustvo.
Uprkos ovim pozitivnim novinama, postoje i problemi:
činjenica da dodiplomski (BA) studij traje četiri godine
najveća je prepreka uvođenju programa MPJ u Novom
Sadu. Ostale prepreke su najvećim dijelom administrativne
prirode. Iako one možda djeluju banalne, prevazilaženje ovih
prepreka može zahtijevati puno vremena, ali nadamo se da će
se do toga ipak doći.
Maja Marković
Radna grupa 2
1. Uvod u Radnu grupu 2 „Osiguranje kvaliteta
zajedničkih programa“
U okviru projekta JoinSEE, razvijaju se četiri zajednička
studijska programa (i programa zajedničke diplome)
(Kulturalna sociologija, Historija Jugoistočne Evrope,
Radna grupa MPJ na
prvom zajedničkom
sastanku u Poitiersu
Radna grupa MPJ na drugom
zajedničkom sastanku u Barceloni
Moderno podučavanje jezika i Interdisciplinarni zajednički
master program iz jugoistočnoevropskih studija). Različiti
partneri koji učestvuju u svakom od zajedničkih studijskih
programa (i programa zajedničke diplome) slažu se u vezi sa
procesom evaluacije za međunarodnu akreditaciju i ukoliko
postoji mogućnost, nacionalnu akreditaciju programa.
Prihvatanje predložene procedure evaluacije i akreditacije
od strane nacionalnih vlasti i agencija predstavljalo bi
odličnu priliku za visokoškolske institucije koje učestvuju u
projektu. Akreditacija i evaluacija bi, u tom slučaju, vodile do
nacionalne i međunarodne akreditacije.
Šta se do sada uradilo u Radnoj grupi 2? Članovi Radne
grupe 2 predstavnici su različitih visokoškolskih institucija iz
Evropske unije i Jugoistočne Evrope i agencija za osiguranje
kvaliteta (AQA 2). Jedan od ciljeva jeste da se razvije vanjska
procedura za evaluaciju za četiri zajednička programa
(programa zajedničke diplome) JoinSEE. Visokoškolske
institucije koje učestvuju u Radnoj grupi 2 prikupile su
podatke o nacionalnim pravilima i procedurama. Rezultati
analize prikupljenih podataka i poređenje različitih pravila i
procedura pokazuju da su izazovi i problemi npr. nedostatak
propisa ili činjenica da je rad na nekoliko nacionalnih pravila
i procedura još u toku. Članovi Radne grupe 2 odlučili su da
nacionalnim vlastima pošalju zahtjev i prijedlog za proces
evaluacije. Prijedlog ispunjava međunarodne kriterije i
standarde i oslanja se na metodološki izveštaj Međunarodnog
evropskog projekta za evaluaciju i sadrži 10 Zlatnih pravila.
Odluka da se pošalju zahtjev i prijedlog donesena je s
namjerom da se dobije odgovor nacionalnih vlasti o tome da li
bi prijedlog mogao biti prihvaćen. Nekoliko nacionalnih tijela
za akreditaciju je odgovorilo. Neka od njih su spremna da
uključe prijedlog procedure u nacionalni okvir za osiguranje
kvaliteta; druga su tražila dvije procedure za zajedničke
programe, nacionalnu i međunarodnu. Inicijativa Radne
grupe 2 također je dovela do pozitivnih razvoja kod nekih
članova Radne grupe. Međutim, činjenica je da različita
nacionalna pravila i propisi još uvijek otežavaju saradnju
visokoškolskih institucija. Međunarodno prihvaćena
procedura za evaluaciju učinila bi saradnju visokoškolskih
institucija mnogo lakšom i vodila bi ka većoj mobilnosti,
postojanju više zajedničkih diploma i ojačanju međusobnog
povjerenja među institucijama. Procedure za evaluaciju
zajedničkih programa često su veoma skupe i složene.
Potrebne su jasne, fokusirane i ohrabrujuće procedure i
smjernice kako bi se ostvarile internacionalizacija i saradnja.
Nacionalne vlasti bi trebalo da se slože oko jedne procedure
koja bi se koristila na međunarodnom nivou, posebno kada
su u pitanju programi zajedničkih diploma. Nekoliko članova
Radne grupe 2 suočeni su sa stalnim promjenama pravila i
propisa nacionalnog osiguranja kvaliteta. Teško je priključiti
se Evropskom prostoru visokog obrazovanja, proširiti
saradnju i dovesti se u sklad sa evropskim razvojima, jer
čak ni u okviru Evropske unije ne postoji procedura koja
je prihvaćena u cijeloj Evropi, naročito ne za programe
zajedničke diplome. Radna grupa 2 želi da lobira za zajedničke
standarde i procedure u okviru Evropskog prostora visokog
obrazovanja i van njega. Članovi Radne grupe 2 naveli su da
bi nekim univerzitetima trebala finansijska podrška za proces
akreditacije. Potrebna su specijalna finansijska sredstva za
mobilnost, naročito za studente iz regiona gdje ne postoje
takva sredstva. Socijalni aspekt trebalo bi da bude važan
kritetij kada se govori o mobilnosti. Najnovije procedure i
standardi za zajedničke programe mogu se naći na internet
stranici Agencije za osiguranje kvaliteta (AQA):
www.aqa.ac.at/main.php?primnav=47&secnav=145&content_
id=145&content_typ=folder&language=en
(Files: “Guideline programme accreditation general”)
Ciljevi akreditacije
Spoljašnji pokazatelji kvaliteta. Akreditacija čini
vidljivim ispunjenje standarda kvaliteta u stvaranju i
organizaciji studijskog programa. U zavisnosti od različitih
nacionalnih okvira akreditacije, nacionalna i međunarodna
ili multilateralna akreditacija mogući su rezultat.
Unutrašnji uticaj. Akreditacija podstiče poboljšanje
unutrašnjeg osiguranja kvaliteta i razvoj.
Međunarodno i/ili multilateralno priznanje?
Akreditacija može da se sprovede kao nezavisna procedura
Agencije za osiguranje kvaliteta ili u saradnji sa drugim
agencijama za osiguranje kvaliteta (npr. u slučaju
certificiranja predmeta ili certificiranja programa zajedničke
diplome). Važno je obratiti pažnju na kompatibilnost dizajna
i procedure, nacionalnog i međunarodnog okvira. Nakon
uspješne evaluacije visokoškolska institucija dobiva licencu
Agencije za osiguranje kvaliteta (i nacionalnu akreditaciju
programa ako procedura zadovoljava nacionalne zahtjeve,
a u zavisnosti od saradnje sa svakim nacionalnim tijelom i
agencijom za akreditaciju i multilateralnu akreditaciju) i
certificirana je za period od šest godina (druge licence zavise
od dogovorene procedure i partnera).
Proces evaluacije podrazumijeva:
•• Dokumentaciju i evaluaciju koje će izvršiti svaki partner u
programu zajedničke diplome.
•• Spoljašnju ocjenu od strane kritičkog tima
(posjete na licu mesta) i njihov izveštaj.
•• Koordiniranu izjavu o izvještaju kritičkog tima od strane
visokoškolskih institucija.
•• Prateće procedure (uključujući povezivanje razvojnih
ciljeva).
2 Agencija za akreditaciju (AQA) od 2004. godine radi za čitav austrijski sistem visokog obrazovanja. Agencija sprovodi procedure osiguranja kvaliteta
u Evropi i međunarodno. Agencija je primljena u Evropski registar za osiguranje kvaliteta (EQAR), punopravni je član Evropskog udruženja za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA) i certificirana je od strane
Njemačkog savjeta za akreditaciju. AQA razvija i vodi:
– procedure akreditacije i certificiranja,
– spoljašnje evaluacije (na programskom i institucionalnom nivou),
– analize studija i sistema,
– podršku i savjete za unutrašnje osiguranje kvaliteta u visokoškolskim institucijama.
Nezavisnost Agencije za akreditaciju obezbijeđena je od strane međunarodne
Grupe za nauku, Grupe za certificiranje i akreditaciju (ZAK). Za više detalja
posjetite www.aqa.ac.at
7
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
2. Razvoj sistema za osiguranje kvaliteta na
Univerzitetu u Sarajevu
Važno je napomenuti da, bez obzira koliko je dobro isplaniran
put za sprovođenje sistema za osiguranje kvaliteta, napredak
u njegovom sprovođenju neće biti moguće ostvariti bez
saglasnosti zajednice visokoškolske institucije i bez istinske
i dugoročne orijentacije ka kolektivnom preduzimanju
mjera u raznim oblastima, što bi trebalo da stvori održivu
prednost tog univerziteta, uključujući opstanak na tržištu
visokog obrazovanja u godinama koje slijede. S druge
strane, mehaničko sprovođenje procedura (koje su najčešće
dobronamjerno preuzete sa stranih univerziteta, ali ipak
mogu biti suprotne organizaciji i vrijednostima univerziteta)
vjerovatno će izazvati nenamjeravane i kontraproduktivne
posljedice. Postoje mnogi razlozi zašto su tradicionalno
implicitno osiguranje kvaliteta i deklarativna orijentacija
univerzitetske zajednice i društava za kvalitet i izvrsnost
u polju visokog obrazovanja neprikladni i, u pogledu
međunarodnog priznanja, čak neprihvatljivi.
U ovoj oblasti moderni zahtjevi diktiraju potpuno drugačiju
terminologiju u pristupu osiguranju kvaliteta što je rezultiralo
obimnom literaturom. To zahtijeva eksplicitno i stalno
vođenje računa o kvalitetu i uvođenje složenog sistemskog
pristupa osiguranju kvaliteta i njegovu formalizaciju. U
okviru evropskog konteksta, velika važnost se pridaje ovom
pitanju u Bolonjskoj deklaraciji i u mnogim drugim značajnim
dokumentima koji su doneseni na evropskom nivou i koji
predstavljaju najeksplicitniji izraz nove evropske politike u
vezi sa visokim obrazovanjem u čijem se fokusu nalaze:
•• proces donošenja pravila, procedura i metoda za formalizaciju osiguranja kvaliteta;
•• evropska saradnja na stvaranju standarda za osiguranje
kvaliteta koji se mogu porediti, kriterija i metodološkog
razvoja;
•• uloga i značaj sistema za osiguranje kvaliteta u uspostavljanju i održavanju standarda kvaliteta i olakšavanju
poređenja kvalifikacija u Evropi
Postizanje bilo kakvog značajnijeg napretka u ovoj oblasti
Ulazne
informacije
Misija
univerziteta
Menadžment
Politika
Ciljevi i
namjere
Osoblje
Studenti
Očekivani
rezultati
Finansije
Materijalni
resursi
ili efikasno funkcioniranje sistema za osiguranje kvaliteta
neće biti moguće bez odgovarajuće spoljašnje podrške koja
podrazumijeva:
•• osnivanje državnih struktura i oblikovanje procesa osiguranja kvaliteta (Agencija za razvoj visokog obrazovanja i
osiguranje kvaliteta, Centar ENIC/NARIC),
•• adaptaciju ujedinjenih standarda i kriterija za ocjenjivanje
kvaliteta.
Prihvaćeni Zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini,
između ostalog, predstavlja osnovu i obavezu za početak
izvršavanja aktivnosti za razvoj institucionalizovanog sistema
za osiguranje kvaliteta putem osnivanja osnovnih elemenata
infrastrukture osiguranja kvaliteta, koji podrazumijevaju:
•• Osnivanje Komiteta za kvalitet i formalizacija njegovog
statusa i uloge u univerzitetskom Statutu i osnivanje
Pravilnika za rad Odbora;
•• Osnivanje Kancelarije za kvalitet na nivou univerziteta
i planiranje osoblja, materijalnih i tehničkih potreba za
njen razvoj;
•• Pisanje normativnih dokumenata koji bi definirali organizaciju i regulirali funkcioniranje u okviru sistema za
osiguranje kvaliteta (struktura, pozicija u univerzitetskoj
organizacionoj strukturi, uloge, odgovornosti, ovlaštenja,
linije komunikacije, dostavljanje izvještaja, donošenje
odluka i funkcioniranje u okviru sistema);
•• Planiranje finansijskih sredstava potrebnih za finansiranje
struktura i mehanizama sistema za osiguranje kvaliteta.
Prijedlog drugog dijela aktivnosti u vezi je sa razvojem i
formalizacijom pravila, procedura i metoda osiguranja
kvaliteta na Univerzitetu u Sarajevu. Sa ciljem da se ocijeni
svrha, sadržaj, dimenzije i složenost ovog zadatka i opravda
pristup prilagođavanju korak po korak tokom njegovog
primjenjivanja, prema ustanovljenom redoslijedu prioriteta i
stvarnim potrebama i mogućnostima univerziteta, nekoliko
napomena može se smatrati korisnim. Slika predstavlja
shematski prikaz integriranog modela kompletnog sistema
za osiguranje kvaliteta na univerzitetima.
Proces
Proces
Izlazne
informacije
Studijski
programi
Diplomirani
studenti
Istraživački
projekti
Naučni
rezultati
Javne
službe
Službe
Integrirani model osiguranja kvaliteta na univerzitetima
8
Implementirana
misija
3. Pravni okvir za osiguranje kvaliteta i
akreditaciju u Hrvatskoj
3.1. Akreditacija studijskih programa. Na osnovu
Člana 20 Zakona o osiguranju kvaliteta u nauci i visokom
obrazovanju (Službeni glasnik, 45/09), univerzitetski
studijski programi se zasnivaju i primjenjuju odlukom
univerzitetskog Senata na osnovu ocjene unutrašnjeg sistema
za osiguranje kvaliteta i razvoj, koji uzima u obzir zahtjeve
određene Članom 26 ovog zakona. Univerzitetski studijski
programi mogu biti finansirani iz nacionalnog budžeta na
osnovu ugovora sa Ministarstvom, a prethodno treba da se
postigne pozitivno mišljenje Agencije.
3.2. Pravni okvir. Trenutno su svi akademski programi
na hrvatskim visokoškolskim institucijama usaglašeni sa
bolonjskim pravilima i ocijenjeni od strane Nacionalnog
vijeća za visoko obrazovanje, uz profesionalnu podršku
Agencije za nauku i visoko obrazovanje.
Dakle, većina visokoškolskih institucija su promijenile
uobičajene
četvorogodišnje
programe
u
široko
rasprostranjeni model 3+2 Bolonjskog procesa. Jedino je
manji dio visokoškolskih institucija zadržao model 4+1, a
neki su usvojili takozvane integrirane programe, kao na
primjer Pravo (5+0) i Medicina (6+0).
Donošenjem novog Zakona o osiguranju kvaliteta u nauci
i visokom obrazovanju 3. aprila 2009. godine, hrvatska
Vlada stvorila je uslove za: osiguranje kvaliteta i poboljšanje
kvaliteta nauke i procedura u visokom obrazovanju za početnu
akreditaciju, reakreditaciju, tematsku evaluaciju i periodične
spoljašnje nezavisne ocjene/evaluacije unutrašnjeg sistema
za osiguranje kvaliteta. Odredbe ovog zakona odnose se
na državne i privatne visokoškolske institucije, državne
istraživačke institute i druge naučne organizacije, kao i privatne
istraživačke institute i druga pravna lica koja su u Registru
naučnih organizacija. Shodno novom Zakonu o obezbjeđivanju
kvaliteta u nauci i visokom obrazovanju - ,,(10) univerzitetski
studijski programi se zasnivaju i primjenjuju odlukom
univerzitetskog Senata na osnovu ocjene unutrašnjeg sistema
za osiguranje kvaliteta i razvoj, koji uzima u obzir zahtjeve
određene Članom 26 ovog zakona. Univerzitetski studijski
programi mogu biti finansirani iz nacionalnog budžeta na
osnovu ugovora sa Ministarstvom, a prethodno treba da se
postigne pozitivno mišljenje Agencije.“
Postignuti ciljevi
Postignute
namjere
Zadovoljenost
studenata,
profesora,
poslodavaca,
Vlade i društva
3.3. Zajednički studijski programi i diplome. Zakon o
naučnoj aktivnosti i visokom obrazovanju, njegove promjene
i dopune, stvorili su pravni okvir za razvoj zajedničkih studija
na svim nivoima (dodiplomskim, diplomskim i doktorskim
studijima) sa nacionalnim i međunarodnim pravnim
obilježjima. Vrijednost dostignuća na studijima trebalo bi da
bude izražena ECTS bodovima i član 75 omogućava prenos
bodova među studijima. Međutim, ako zakonodavstvo
podržava razvoj zajedničkih studija, trebalo bi također razviti
precizan okvir i dodatne smjernice kako bi se omogućila lakša
organizacija zajedničkih studija.
Neophodo je značajno povećati broj kurseva koji se predaju
na engleskom jeziku, ne samo kako bi se omogućilo upisivanje
stranih studenata, već i da bi obezbijedili da naši studenti
savladaju jedan ili više stranih jezika tokom studija.
Hrvatsko zakonodavstvo ne stvara nikakve prepreke za
priznavanje zajedničkih diploma. Hrvatska ENIC/NARIC
kancelarija priznaje strane zajedničke diplome osim, ako
je moguće pokazati da postoji značajna razlika između
zajedničke diplome čije se priznavanje traži i kvalifikacije
u okviru nacionalnog obrazovnog sistema. Hrvatska ERIC/
NARIC kancelarija priznaje ove diplome sa najvećom
mogućom fleksibilnošću. Do sada je Kancelarija priznala
nekoliko zajedničkih diploma.
4. Pravni okvir za osiguranje kvaliteta i
akreditaciju u Srbiji
Akreditacija visokoškolskih institucija i studijskih programa
regulirana je Zakonom o visokom obrazovanju, kao i nizom
podzakonskih akata o standardima i procedurama za
akreditaciju, spoljašnju provjeru i samoocjenjivanje. U cilju
izvođenja zadataka u vezi sa akreditacijom, evaluacijom
kvaliteta visokoškolskih institucija i evaluacijom studijskih
programa, Nacionalno vijeće osnovalo je zasebno radno tijelo
koje se zove Komisija za akreditaciju i evaluaciju kvaliteta (u
ostatku teksta Komisija). Komisija se sastoji od 15 članova,
po tri člana iz svakog zasebnog edukativno-naučnog i/ili
edukativno-umjetničkog polja iz različitih oblasti.
Nadležnosti Komisije su:
•• da preporuči Nacionalnom vijeću standarde u vezi sa izdavanjem radnih dozvola;
•• da preporuči Nacionalnom vijeću standarde i procedure za
akreditaciju visokoškolskih institucija;
•• da preporuči Nacionalnom vijeću standarde i procedure za
akreditaciju studijskih programa;
•• da preporuči Nacionalnom vijeću standarde u vezi
sa unutrašnjim ocjenjivanjem i evaluacijom kvaliteta
visokoškolskih institucija;
•• da preporuči Nacionalnom vijeću standarde i procedure za
spoljašnju procjenu kvaliteta visokoškolskih institucija;
•• da pomaže i sarađuje sa visokoškolskim institucijama i
njihovim dijelovima u obezbjeđivanju i promociji njihovih
kvaliteta;
•• da sprovede procedure akreditacije za institucije i studijske programe u polju visokog obrazovanja i da donese
odluku u vezi sa primjenom akreditacije i pitanjem certificiranja akreditacije i da izda certifikat akreditacije na
obrascu čiji će sadržaj odrediti Komisija;
•• da utvrdi da li su standardi i procedure akreditacije u
skladu sa onima u Evropskoj oblasti visokog obrazovanja.
Sistem spoljašnjeg osiguranja kvaliteta. Prema Zakonu
o visokom obrazovanju, svaka nezavisna visokoškolska
institucija bi trebalo da, prema svom Statutu ili općem zakonu,
definiše tijela i procedure koje se odnose na nadgledanje,
obezbjeđivanje, promociju i razvoj kvaliteta studijskih
programa, nastave i radnih uslova. Provjera usklađenosti
sa obavezama osiguranja kvaliteta trebalo bi da se sprovede
u skladu sa pravilima koja je postavio ministar visokog
obrazovanja u prijedlogu Nacionalnom vijeću. Procedure za
provjeru kvaliteta također podrazumijevaju ocjenu programa
od strane studenata. Oni koji podnesu zahtjev za provjeru
9
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
saglasnosti sa obavezama osiguranja kvaliteta visokoškolske
institucije ne smiju ponovo podnijeti takav zahtjev za istu
visokoškolsku instituciju u toku jedne godine. Komisija će
Nacionalnom vijeću, ministru i visokoškolskoj instituciji dati
izvještaj o saglasnosti sa obavezama osiguranja kvaliteta date
visokoškolske institucije. Nacionalno vijeće će proslijediti
izvještaj Komisije Konferenciji univerziteta i Studentskoj
konferenciji univerziteta i/ili Konferenciji akademija
strukovnih studija i Studentskoj konferenciji akademija
strukovnih studija. Nacionalno vijeće bi trebalo da da svoju
ocjenu da li je nezavisna visokoškolska institucija o kojoj je
riječ u saglasnosti sa svojim obavezama osiguranja kvaliteta na
osnovu izvještaja Komisije i trebalo bi da tu ocjenu proslijedi
nezavisnoj visokoškolskoj instituciji u pitanju i ministru.
U toku donošenja odluke o akreditaciji, Komisija bi trebala
da uzme u obzir rezultate evaluacije kvaliteta i rezultate
unutrašnje ocjene. U slučaju da Komisija donese odluku da
odbije zahjtev za akreditaciju, predstavnik visokoškolske
institucije može da podnese žalbu Nacionalnom vijeću u roku
od 30 dana od donošenja odluke.
Unutrašnja ocjena. Svaka visokoškolska institucija
obavezna je da sprovede procedure za unutrašnju procjenu
i evaluaciju kvaliteta svojih studijskih programa, kurseva
i radnih uslova. Unutrašnja ocjena bi trebala da bude
sprovedena u skladu sa procedurom koju propisuje opći
akt koji je donijela visokoškolska institucija u pitanju.
Unutrašnja ocjena bi trebala da se sprovodi najmanje svake
tri godine i trebala bi da podrazumijeva i ocjenu studenata.
Visokoškolska institucija bi trebala da, na zahtjev Komisije,
obezbijedi informacije o proceduri i rezultatima unutrašnje
ocjene i druge značajne informacije za evaluaciju kvaliteta.
5. Pravni okvir za osiguranje kvaliteta i
akreditaciju u BJR Makedoniji
Odgovornosti tijela i institucija koje se bave
Nacionalnim osiguranjem kvaliteta. Licenciranje/
akreditaciju sprovodi Odbor za akreditaciju visokog
obrazovanja koji je nezavisno tijelo. Konstitutivnu sjednicu
Odbora saziva ministar za visoko obrazovanje. Članovi
odbora su nezavisni u svom radu i oni donose odluke u okviru
svoje nadležnosti na osnovu stručnosti i kompetencije.
U okviru svojih prava i dužnosti Odbor odlučuje da li
su, po projektu osnivanja visokoškolske institucije i po
odgovarajućoj
podnesenoj
dokumentaciji,
ispunjeni
uslovi koji se tiču rada visokoškolskih institucija, odlučuje
o akreditaciji naučne institucije koja želi da sprovede
diplomske i doktorske studije; odlučuje da li visokoškolska
institucija ispunjava uslove za organizovanje novih programa
i ustanovljava kapacitet za studiranje na visokoškolskim
institucijama; licencira studijske programe; vodi evidenciju
o visokoškolskoj instituciji koju je odlučio da licencira i
za druge licence i sprovodi druge zadatke koje određuje
Zakon. Odbor obavještava ministra za visoko obrazovanje o
aktivnostima u vezi sa licenciranjem koje su urađene, kao i o
drugim stvarima kada je to potrebno.
Odbor osniva stručnu komisiju kojoj određuje kompetencije
u akreditaciji. Način rada, donošenje odluka, akreditacija
i procjena posebno su regulirani Pravilima procedure.
Sredstva potrebna za rad Odbora obezbjeđuju se iz budžeta
BJR Makedonije, iz posebne budžetske stavke. Način na koji
se izvode stručne, administrativne i finansijske aktivnosti
reguliran je Sporazumom između Odbora i Ministarstva za
visoko obrazovanje.
Sistem za akreditaciju i procedure za certificiranje.
Evaluacija visokoškolskih institucija vrši se putem metoda
za evaluaciju kao što je samoocjenjivanje (usmjereno ka
nadgledanju i analiziranju visokoškolskih institucija,
studijskih programa, studijskih i predmetnih kurseva za
dodiplomske i diplomske studije nastavnog i asistentskog
osoblja, aktivnosti učenja i nastave studenata, prostora
i materijalnih izvora logistike, spoljašnje saradnje,
naučnih i istraživačkih aktivnosti i finansiranja). Nakon
samoocjenjivanja, Komisija za evaluaciju piše izvještaj.
Izvještaj o samoocjenjivanju se predaje Agenciji za evaluaciju,
koja će pokrenuti procedure za eksternu evaluaciju. Stručna
Komisija (koja, ako je moguće, uključuje strane stručnjake)
formulira mišljenje o kvalitetu visokoškolske ustanove i
studijskih programa, poštujući izvještaj o samoocjenjivanju
i diskusije članova Komisije. Izvještaj o eksternoj evaluaciji
se predaje visokoškolskoj instituciji koja je ocijenjena i nakon
njenih komentara i mišljenja o izvještaju isti se predaje
Agenciji za evaluaciju. Nakon prihvatanja izvještaja, isti se
predaje Odboru za akreditaciju, Vladi i Parlamentu.
I tijelo za akreditaciju i tijelo za evaluaciju članovi su mreže
Agencija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju
centralne i istočne Evrope još od nastanka ove mreže 2001.
godine. Najvažniji zadatak u bliskoj budućnosti bit će priprema
za zajednički okvir standarda za akreditaciju visokoškolskih
institucija, naravno, uzimajući u obzir nacionalne odlike i
specifičnosti.
6. Nova pravila za klasifikaciju državnih i
privatnih univerziteta u Albaniji
Univerzitet u Skadru kao državni univerzitet bit će dio
međunarodnog procesa akreditacije. U prvu kategoriju, koja
čini 70% ukupnih bodova koje univerzitet dobiva, spadaju
univerziteti koji ispunjavaju sljedeće kriterije:
•• kvadratne metre po studentu,
•• koliko pedagoga za svakog studenta,
•• okruženje i smještaj za svakog studenta,
•• veličina biblioteke i naučni rad profesora.
torima, rezultatima projekta TUNING i Zlatnim pravilima koje je uspostavila Evropska asocijacija univerziteta.
Bachelor i master studije na Univerzitetu u Barceloni
mijenjaju i ocjenjuju agencije za osiguranje kvaliteta: ANECA
(nacionalna agencija) i AQU (regionalna agencija). Posljednja,
AQU Catalunya je učestvovala u projektu TEEP II kao jedna
od šest agencija za osiguranje kvaliteta koje su radile na ovom
projektu. Ovo garantuje da je metodologija koja se predlaže
u TEEP II u skladu sa nacionalnim pravilima i propisima
kao i sa institucionalnim pravilima i propisima za osiguranje
kvaliteta studijskog programa. Također, to je potvrđeno i
činjenicom da je EURO-AQUAE jedan od tri programa koji su
učestvovali u TEEP II. To je također Erasmus Mundus master
program čiji je partner Universitat Politècnica de Catalunya,
španski univerzitet koji je reguliran istim nacionalnim i
regionalnim pravilima kao i Univerzitet u Barceloni.
Metodologija koja se predlaže u TEEP II najvećim dijelom
se zasniva na međunarodno priznatom modelu za evaluaciju
koji podrazumijeva:
•• uspostavljanje zajedničke metodologije i zajedničkih
kriterija,
•• selekciju tri zajednička master programa koji su pogodni
za učešće u projektu,
•• samoocjenjivanje od strane svakog tima koji se bavi
programima,
•• pripremu izvještaja o samoocjenjivanju od strane svakog
programskog tima,
•• posjetu međunarodnog stručnog komiteta
(koji uključuje akademske stručnjake i stručnjake za
osiguranje kvaliteta i jednog studenta) kako bi zajedno
analizirali rezultate samoocjenjivanja i kako bi sakupili
nove informacije kroz razgovore sa različitim ispitanicima,
•• pripremu izvještaja o evaluaciji od strane svakog
spoljašnjeg komiteta,
•• pripremu sažetka korištenih metodologija i naučenih
lekcija.
Imamo pravni okvir za osiguranje kvaliteta i akreditaciju
zajedničkih programa i diploma. Osnovni dokument postavlja
nacionalne standarde i pravila, ali je nažalost dostupan samo
na španskom jeziku. Važno je istaći činjenicu da, u poređenju
sa propisima drugih zemalja, on sadrži mnogo detaljnih
pravila i nisu moguća velika odstupanja.
Radna grupa 2
Druga kategorija ima veze sa tim kako studenti i profesori
vide univerzitet. Treća kategorija ima veze sa uspješnošću
studenata i ekonomskim odnosima. Cilj Ministarstva
obrazovanja i nauke je da klasifikacijom univerziteta sugerira
studentima gdje da pohađaju studije.
Radna grupa 3
1. Uvod u Radnu grupu 3 „Studentski servis i
učešće studenata“
Radna grupa 3 je jedna od administrativnih radnih grupa
osnovanih u okviru projekta JoinSEE. Ona ispituje pitanja
u vezi sa studentskim servisom i učešćem studenata. Stoga
su članovi ove grupe studenti i univerzitetski službenici koji
rade u oblasti studentskog servisa. Posmatranje problema
i mogućnosti iz dva ugla (ugla studenata i zaposlenih na
univerzitetu) omogućilo je širi uvid pri čemu su detaljno
ispitana kako tehnička pitanja, na primjer organizacija, tako
i ona više politička pitanja, kao npr. učešće studenata u radu
akademskih institucija.
Kako bi se ciljevi projekta JoinSEE postigli na najefektivniji
i udruženi način, svi članovi Radne grupe 3 učestvovali
su u analizi i sastavljanju dokumenata. Tokom radionica,
grupa se koncentrisala na specifična pitanja Radne grupe,
pokušavajući da napravi listu važnih stavki koje je potrebno
ispitati i o kojima svaki član Radne grupe treba da diskutuje na
svom univerzitetu. Rezultati su upoređeni kako bi se donijeli
zaključci koji će biti korisni za sve univerzitete koji učestvuju,
kao i za sve druge zainteresirane institucije. Prikazana je opća
slika trenutne situacije, koja omogućava svakom univerzitetu
da uvidi svoje jake i slabe tačke. Opće smjernice su u procesu
sastavljanja kao sažetak svega što je Radna grupa uradila
do sada. Najveći problem bio je rad na pravnom okviru, jer
ponekad nije lako pristupiti informacijama i sastaviti tako
složene stvari na jednostavan način koji je potreban kako bi
se te stvari uporedile.
Na kraju projekta, rezultati rada Radne grupe obezbijedit
će sažet, ali sadržajan uvid u uloge studenata i studentskih
servisa u pravljenju i vođenju višestrukih diploma.
Serena Di Benedetto, vođa radne grupe, Univerzitet u Bologni, saradnica
za međunarodnu saradnju na Filozofskom fakultetu
2. Međunarodna saradnja na Univerzitetu u
Sarajevu
Od osnivanja Univerziteta u Sarajevu (UNSA), on je orijentiran
ka međunarodnoj saradnji, gradeći mostove među kulturama
i praveći ugovore sa univerzitetima sa svih kontinenata. U želji
da postane jednak partner ostalim evropskim univerzitetima
i naučnim organizacijama, Univerzitet je naporno radio da
7. Univerzitet u Barceloni
Glavni
cilj
drugog
Transnacionalnog
evropskog
projekta za evaluaciju (Transnational European Evaluation Project - TEEP II) jeste da dođe do razvoja evropskog
metoda za ocjenu zajedničkih programa. TEEP II ocjenjuje,
između ostalog, kako su zajednički programi organizirani,
definiciju kompetencija i njihovo usvajanje od strane studenata, sisteme za obezbjeđivanje kvaliteta, sve u skladu
sa kriterijima za kvalitet TEEP I, Dublinskim deskripČlanovi radne grupe 2, Barcelona, Decembar, 2010.
10
11
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
bi dostigao potrebne kvalitete u svim segmentima. Sa više
od 80 sporazuma o saradnji sa univerzitetima širom svijeta
i članstvima u važnim međunarodnim organizacijama,
Univerzitet u Sarajevu očekuje da poveća mobilnost i
omogući svojim akademskim građanima da pokažu svoje
kvalitete na međunarodnom nivou i da se unapređuju putem
takvih ugovora. U okviru razvojne strategije Univerziteta,
koja je prisutna u svim aspektima visokog obrazovanja,
mobilnost predstavlja strateški cilj u koji se ulažu mnogi
napori, naročito u uključivanje Bolonjskog procesa i
uključivanje u međunarodne projekte. Glavni cilj naših
trenutnih aktivnosti jeste da podignemo kvalitet studiranja
i stvorimo moderan, evropski orijentiran univerzitet
koji će biti uvaženi predstavnik Bosne i Hercegovine na
međunarodnom nivou i promoter ovog dijela Evrope
kada je reč o njegovim vrijednostima - tradicionalnim,
historijskim, kulturnim, naučnim i umjetničkim. Služba za
međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu osnovana
je sa ciljem da vodi aktivnosti i razvija međunarodne
odnose sa partnerskim univerzitetima i drugim nastavnim i
istraživačkim institucijama i mrežama sa kojima sarađuje u
Evropi i svijetu. Moj zadatak u učešću u Radnoj grupi 3, kao
predstavnika Univerziteta u Sarajevu, jeste da povećam broj
studenata na razmjeni na Univerzitetu u Sarajevu. Projekat
je za mene velika prilika da savladam procedure i načine koje
ću koristiti u svom daljem radu. Ovim projektom ću pokušati
da povećam svjesnost studenata o našim aktivnostima. Bit
će potrebno sastaviti plan radnji koji će definirati okvir za
,,Učešće studenata/studentske servise”. Trenutno, postoji
40 273 studenata upisanih na Univerzitet u Sarajevu i 1302
profesora i drugih zaposlenih na Univezitetu. Iz ovih brojeva
se vidi veliki potencijal za saradnju Univerziteta u Sarajevu
sa drugim evropskim univerzitetima.Ja također radim i na
projektu ,,Creating R&D Capacities and Instruments for
boosting HE-Economy Cooperation” koji finansira Evropska
komisija i koji obezbjeđuje podršku studentima i obrazovnim
radnicima u istraživačkim kapacitetima.
Eldina Kurtanović, Univerzitet u Sarajevu
3. Zašto su studenti važni!
Zašto su studenti važni! Neće biti sumnje da studenti
pripadaju univerzitetima. Međutim, da li će se oni posmatrati
kao mušterije u tržišno-orijentiranom visokoškolskom
sistemu ili kao odgovorna interesna grupa u zajedničkom
i kooperativnom obrazovnom okruženju zavisi od vašeg
pogleda na obrazovanje i društvo. Kao studentski predstavnici
i aktivni članovi Austrijske unije studenata na Univerzitetu
u Grazu, pozvani smo da učestvujemo u projektu JoinSEE.
Pošto smo aktivno učestvovali u Studentskoj uniji nekoliko
godina, možemo se osloniti na svoje iskustvo u oblasti
učešća studenata (učestvovali smo u mnogim komisijama,
uključujući one koje su odgovorne za pisanje studijskih
programa) i zbog toga smo članovi Radne grupe 3 ,,Studentski
servisi i učešće studenata”. Zbog ličnog iskustva, fokusirali
smo se na učešće studenata, iako su studentski servisi važno
pitanje za sve studente, a posebno za međunarodne.
Austrijsko iskustvo. Ako se u Austriji, a u našem slučaju na
Univerzitetu u Grazu, planira novi studijski program, postoji
jasno definirana procedura koju treba pratiti. Prvo, Rektorat
odlučuje o tome koji programi će biti uvedeni i tada je Senat
Univerziteta obaviješten o ovim planovima. U sljedećem
koraku, Senat osniva Komitet za razvoj studijskog programa
koji se sastoji od tri profesora, tri asistenta i tri predstavnika
studenata, i svi učestvuju u razvoju studentskog programa.
Važna činjenica jeste da svaki član Komiteta, bio to profesor
ili student, ima ista prava u razvoju studijskog programa.
Ovu proceduru propisuje Zakon o univerzitetu, a detaljnije
se njom bavi Statut Univerziteta u Grazu. Prije nego što se
studijski program pošalje nazad na Senat, koji je odgovoran
za krajnje odobrenje i donošenje studijskog programa, on
mora biti objavljen kako bi se dozvolilo javnosti (uključujući
ostalo naučno osoblje, stručne predstavnike, sve studente u
toj oblasti studija) da komentariše nacrt studijskog programa.
Tada o ovim komentarima treba da se diskutuje u Komitetu
za razvoj studijskog programa. Nakon ponovne diskusije o
programu sa posebnim fokusiranjem na komentare, Komitet
šalje završnu verziju Senatu, koji donosi studijski program
ukoliko nema pravnih prigovora. Ova procedura pokazuje
da postoji veoma veliko učešće studenata u procesu razvoja
studijskog programa i iz naše perspektive to donosi mnogo
prednosti. Prvo, predstavnici studenata obično bolje znaju
gdje su problemi u studijskom programu, pogotovo što se tiče
mogućnosti završavanja studijskog programa u roku, zato što
su oni studenti i time su mnogo bliži trenutnom studijskom
programu. Drugo, studenti su upoznati sa cjelokupnim
programom, što znači da često imaju bolji pregled nego
profesori, koji se ponekad fokusiraju samo na svoj dio
programa. Još jedna važna činjenica jeste da je studentima
lakše da kritikuju razvoj jer obično manje zavise od ostalih
članova Komiteta. Da bi ova nezavisnost bila zagarantovana,
postoje posebna pravila koja određuje austrijski zakon,
koja štite predstavnike studenata od toga da budu tretirani
dugačije zbog toga što iznose svoje mišljenje.
Status quo Radne grupe 3. Nakon sastavljanja upitnika u
kojem se ocjenjuje trenutna situacija na svim univerzitetima
koji učestvuju, počeli smo sa analizom pravnog okvira u vezi
sa učešćem studenata. Ovaj pristup je veoma koristan kako
bi se povećalo razumijevanje među različitim partnerima.
Prikazane su razlike među svim univerzitetima koji učestvuju
u projektu i često su upravo te razlike glavni problemi kada
se radi o razvoju zajedničkih programa i diploma. Stoga,
odlučili smo da razvijemo priručnik kako bismo definirali
primjere dobre i loše prakse. Ovaj priručnik bi trebalo da
bude koristan kako bi se vidjelo koje strukture su potrebne
ili mogu pomoći studentima. Jedno je sigurno: u okviru
programa zajedničkih diploma postaje veći izazov uključiti
studente u proces razvoja studijskog programa.
Naše nade i očekivanja. U okviru projekta JoinSEE
postoji zasebna radna grupa za studentske servise i učešće
studenata, Radna grupa 3, ali nijedan student još nije
učestvovao u razvijanju studijskog programa u konzorcijumu
zajedničkih programa (i diploma). U stvari, broj studentskih
predstavnika u projektu prilično je ograničen. Budući razvoj
zajedničkih programa i diploma bi trebalo da uključi više
studentskih predstavnika od samog početka. Isto tako,
važno je da su studentski predstavnici u komisiji za razvoj
programa povezani sa ostalim studentima iz te oblasti
studija kako bi mogli razmjenjivati iskustva i kako bi saznali
studentska očekivanja. Rano uključivanje studenata povećava
prihvatanje takvih programa. Na kraju krajeva, za koga se ovi
programi razvijaju? Tačno, za studente!
Dietbert Apfelknab, Florian Ortner, Gerhard Schlacher
(Univerzitet u Grazu)
Logo Studentske unije, Univerzitet
u Grazu
4. Izlaženje u susret potrebama studenata
prilikom razvijanja zajedničkih programa i
diploma u visokoškolskim institucijama.
Evropska studentska unija (ESU) je krovna organizacija za 45
Nacionalnih studentskih unija (NUS) iz 38 zemalja (avgust
2010.). Posredstvom svojih članova, ESU predstavlja više od 11
miliona studenata u Evropi. Cilj Evropske studentske unije je
da predstavlja i promovira obrazovna, socijalna, ekonomska
i kulturalna interesovanja studenata na evropskom nivou za
sva važna tijela, a naročito Evropsku uniju, Bologna grupu,
Savjet Evrope i UNESCO.
S pogledom na razvoj zajedničke dimenzije studija u
Evropskom prostoru visokog obrazovanja, zajednički
programi obezbjeđuju potrebnu podršku visokoškolskim
institucijama da stvore kompatibilnije i uporedive diplome
širom Evrope. U ministarskom obavještenju iz 2001. godine
u Pragu, ministri su podržali razvoj modula, kurseva i
studijskih programa na svim nivoima kako bi se ponudio
,,evropski sadržaj, orijentacija i organizacija”.3
Pitanja i strategije u vezi sa odobravanjem ,,zajedničkih
diploma” u Evropskom prostoru visokog obrazovanja
raspravljani su od strane stručnjaka na Bolonjskom
seminaru, koji je održan u Berlinu 2006. godine. Zajedničke
diplome su opisane kao korak naprijed u sveobuhvatnom
procesu u Evropskom prostoru visokog obrazovanja, što
doprinosi uspostavljanju ,,evropskog identiteta specifičnog,
visokoškolskg tipa.”4
Stoga se doprinos studenata može smatrati neophodnim
kako bi se postigli visoki standardi obrazovnih programa.
Međutim, kada je riječ o obezbjeđivanju studentskog učešća,
ono zavisi od nacionalnih zakona, kulture institucije ili pravila
unutar same visokoškolske institucije.Pažljivije razmatrajući
studentsko učešće i ulogu studenata u razvoju zajedničkih
programa i diploma, upitnikom koji je sprovela Radna grupa
3 za JoinSEE projekat, izmjeren je nivo učešća studenata
i ustanovljeni su različiti nivoi uključenosti studenata
(u donošenju odluka na nivou univerziteta/fakulteta/
programa i diploma, u univerzitetskim aktivnostima, u
unutrašnjim procesima obezbjeđivanja kvaliteta, u procesu
razvoja programa). Opći utisak nakon upitnika jeste da
postoji nedostatak učešća studenata na svim prethodno
navedenim nivoima. Međutim, dobri rezultati postignuti
su na Univerzitetu u Leuvenu i Grazu, gdje su studentske
organizacije značajno umješane u podržavanju razvoja
programa i dio su odlukotvornih tijela (na nivou univerziteta,
fakulteta i diplome). U većini slučajeva, studentske
organizacije su tu da predstavljaju studente i da štite njihova
prava i/ili da obezbijede određene usluge za studente.
3 Ministerial Communique, Prague, 2001.
4 Joint Degrees–A Hallmark of the European Higher
Education Area? Official Bologna Seminar, Berlin,
21 – 22 September 2006.
Serena Di Benedetto, radionica
Radne grupe, Zagreb 2009.
12
Radna grupa 3, početni sastanak,
Graz 2009.
Radna
grupa
3,
zajednički
sastanak, Poitiers 2010.
Studenti na Unverzitetu u Grazu
13
Bilten 1/2011
Bilten 1/2011
Evropska studentska unija vjeruje da su studentske službe
za podršku studentima i njihovo funkcioniranje sigurno
usko povezane sa učešćem studenata u procesima donošenja
odluka, konsultacijama i pružanjem povratnih informacija.
Kao korisnici ovih službi za podršku, studenti najbolje mogu
da ocijene stepen do kojeg službe i sistemi funkcioniraju i
treba da se vode na svim nivoima.
Širom Evrope, najveći problemi na koje su nacionalne
studentske unije ukazale tiču se finansijskih barijera
koje potencijalnim studentima onemogućavaju visoko
obrazovanje. Razlozi koji se navode su visoke školarine,
cijene smještaja i prevoza i finansiranje studenata, koje
nije dovoljno da pokrije sve troškove.5 U nekim zemljama
studenti ne mogu da dobiju kredit ako banke smatraju da
oni nisu podobni. Međutim, studentske unije također kao
jedan od faktora navode i odbojnost studenata ka dugu. Još
jedan problem koji se navodi jeste da ponekad studenti nisu
jednako podstaknuti na visoko obrazovanje. Postojanje službi
za socijalnu podršku u okviru svake institucije omogućilo
bi studentima da dobiju potrebno usmjeravanje i podršku
kako bi savladali prepreke tokom studiranja, a to će pomoći
i studentima koji dolaze iz različitih nepovoljnih okruženja u
postizanju uspjeha tokom obrazovanja. Podrška studentima
uključuje različit skup socijalnih službi, naročito onih koje se
bave studentima visokog obrazovanja, koje svoje kapacitete
daju svakome, bez obzira na društveno-ekonomsko porijeklo,
kako bi upisali i završili studije. Evropska studentska unija
ističe da svi studenti u visokoškolskom sistemu, bez obzira na
bilo koju nepogodnost, imaju pravo na pristup službama bez
prepreka, ograničavanja ili visokih naknada.
Također, važno je da određene potrebe različitih grupa
studenata, kao što su studenti upisani na zajednički program
(program zajedničke diplome), budu uočene i da im se izađe
u susret. Među određenim mjerama za podršku studentima
koji se upišu na međunarodne studije ili programe zajedničke
diplome, Evropska studentska unija daje nekoliko preporuka
kao što je obezbjeđivanje informacija i savjeta o potrebama
prije dolaska (o vizi, informacijama o boravku i pravima
tokom
boravka),
kulturalnom
prilagođavanju/obuci,
društvenim aktivnostima i studentskom životu, zdravstvenoj
i finansijskoj podršci (prenosivosti stipendija/kredita,
pristupu lokalnim stipendijama/kreditima), problemima
s dugovima, jezičkim kursevima, pravima zaposlenih.
Ispunjavanje ovih mjera za podršku bit će neophodan
korak u razvoju programa zajedničkih diploma i ponudit
će studentima priliku da steknu akademsko i kulturološko
iskustvo u inostranstvu, a visokoškolskim institucijama
pružilo bi priliku da poboljšaju svoju akademsku ponudu.
Zbog razmjene studenata, predavača, didaktičkih metoda
i razvoja programa, programi zajedničke diplome treba da
budu podržani jer imaju značajan kulturni, naučni i razvojni
uticaj u razmjeni međunarodnih zajednica i u građenju
kulture mobilnosti među studentskom populacijom.
5. Dobra praksa na Univerzitetu u Leuvenu
(Belgija)
Program podrške stranim studentima kao pokušaj
integracije međunarodnih studenata u lokalni
studentski život: prednosti i izazovi. Integracija
međunarodnih studenata u lokalni kampus veliki je izazov
širom svijeta s obzirom na to da je internacionalizacija
postala bitna univerzitetska politika. Gotovo svuda se
međunarodni studenti žale na nedostatak kontakta sa
lokalnim stanovništvom. To je također slučaj na Univerzitetu
u Leuvenu (Katholieke Universiteit Leuven, Flandrijska
oblast Belgije). Od 2005. godine, broj međunarodnih
studenata porastao je za 35% na Univerzitetu u Leuvenu:
5400 međunarodnih studenata (studenti na razmjeni, na
master, doktorskim i postdoktorskim studijima), ili za 14% od
ukupnog broja studenata. Jedan od pokušaja da se integriraju
međunarodni studenti bila je odluka o osnivanju programa za
podršku stranim studentima za nove međunarodne studente
koje je organizovala centralna Kancelarija za međunarodnu
saradnju.
Stvorena je baza podataka i studenti mogu da traže ličnog
studenta-volontera putem on-line formulara za registraciju.
Ali, kako naći i motivirati lokalne studente da postanu studentivolonteri? Prvo moramo pozvati grupu lokalnih studenata koji
su se skoro vratili sa Erasmus razmjene ili imaju neko drugo
međunarodno iskustvo. U toku mjeseca maja, šaljemo poruku
svima njima da ih obavijestimo o tome kako da prošire svoja
međunarodna i interkulturalna iskustva nakon povratka na
Univerzitet u Leuvenu. Čak im dajemo mogućnost da traže
međunarodnog studenta iz određene zemlje ili kulture, tako
da studenti partneri mogu pričati istim jezikom. Prva ciljna
grupa je uvijek zainteresirana da postanu volonteri. Međutim,
mnogo je teže doprijeti do ostalih. Naravno, postoje internet
stranica i studentske organizacije kako bi se promovirao ,,tan
dem” program, ali i dalje ostaje marginaliziran.
Kako da povežemo ljude? Imena međunarodnih studenata
i volonterskih kandidata unose se u bazu podataka. Na osnovu
upitnika, počinjemo da spajamo studente putem e-maila:
pošaljemo poruku volonterskom kandidatu sa prijedlogom
međunarodnog studenta i zamolimo ga da kontaktira novog
studenta. Od jula (2010.), 420 novih studenata povezano je
sa studentima-volonterima. Za starije studente (posebno one
na doktorskim studijima i za starije studente master studija)
radimo sa međunarodnim studentima-volonterima koji imaju
bar jednu godinu iskustva u našem univerzitetskom gradu.
Kako bismo podstakli kontakte unutar ove grupe belgijskih
i međunarodnih studenata, osnovana je Facebook grupa i
Studentski duo, Univerzitet u Leuvenu
organiziramo Dan sastanka studenata krajem oktobra i u
martu: sa doručkom – okupljanjem ujutro, interkulturalnom
radionicom, popodnevnim putovanjima u manjim grupama i
večerom kao zatvaranjem.
Studenti-volonteri ne dobivaju bodove, ali im pružamo
priliku da traže međunarodnog studenta iz određene zemlje
ili jezičke grupe. Na ovaj način, studenti koji studiraju npr.
germanske, romanske, slavenske i druge jezike i kulture mogu
imati koristi od pomaganja studentu koji dolazi iz neke od
ovih zemalja. Ovo također objašnjava i poteškoće u nalaženju
studenata inženjerstva i prirodnih nauka, tj. nejezičkih
studija, koji bi bili studenti-volonteri. Na kraju akademske
godine, nudimo studentima-volonterima zvanični certifikat
kojim se potvrđuje da su stekli međunarodno iskustvo dok
su bili studenti-volonteri i pomagali nekom međunarodnom
studentu.
Postoji mnogo prednosti u vezi sa ovim tandemskim
programom, ali važno je biti svjestan da to ne može riješiti
sveukupan problem integracije. Međunarodni studenti se
i dalje žale na nedostatak integracije i poteškoće sa kojima
se susreću u kontaktu sa lokalnim studentima. Jedan od
razloga je taj što međunarodni studenti često nisu zajedno sa
lokalnim studentima na predavanjima. Studentske asocijacije
se moraju stalno podsticati da preuzimaju inicijative kako
za lokalne, tako i međunarodne studente, ali onda nastaje
problem jezika: zašto organizirati sastanke na engleskom
jeziku, a ne na našem maternjem jeziku? Treba imati na umu
ovakve i slične probleme i treba ih proaktivno rješavati.
Propust u programu jeste činjenica da ne možemo kontrolirati
posvećenost studenata-volontera iako tražimo od njih da
nas obavijeste u slučaju da ne mogu da nastave sa učešćem
u programu. Sve je pitanje radnih sati koje nemamo na
raspolaganju. Ako je vaša studentska grupa relativno mala,
možete bolje da nadgledate studente-volontere i bolje da uradite
popratne aktvnosti. Možete organizirati više sastanaka,
interkulturalnih treninga i sličnih događaja. Druge inicijative
da se podstakne integracija mogle bi biti: pisanje članaka u
lokalnim studentskim novinama o životu međunarodnih
studenata, podizanje svijesti o internacionalizaciji putem
organizacije aktivnosti u studentskim domovima i kućama;
pokušaj promoviranja velikih studentskih događaja. Prošle
godine smo dali novac studentskim tijelima kako bi oni
dokazali da su preuzeli inicijative u kojima su lokalni i
međunarodni studenti mogli zajedno da uživaju. Na primjer,
organizirane su karaoke večeri ili večeri pokera. Ispostavilo
se da na našem univerzitetu studenti nisu znali za postojanje
međunarodnog centra za sastanke (Pangaea). Shvatili smo da
se i ovaj centar mora pojaviti na informacijskim vodičima ili
internet stranicama za lokalne studente. Sada imamo redovan
dio na ,,[email protected] na holandskom sajtu i u
informacijskom vodiču za lokalne studente.
Više informacija o:
Interkulturalnom univerzitetu:
www.kuleuven.be/english/intercultural/index.html
Programu za podršku stranim studentima:
www.kuleuven.be/orientationdays/buddy.html
[email protected]:
www.kuleuven.be/internationaal/athome.html
Danima orijentacije:
www.kuleuven.be/orientationdays
Pangaea, međunarodnom centru za sastanke:
www.kuleuven.be/pangaea
Klaartje Proesmans, Međunarodna kancelarija na Univerzitetu u Leuvenu,
saradnica za međunarodnu saradnju
Melinda Szabo, Komitet za socijalna pitanja, Evropska studentska unija
5 Bologna with Students’ Eyes, European
Students’ Union, 2009.
Logo Evropske studentske unije
14
Dani orijentacije, Univerzitet u Leuvenu
15
IMPResum
Izdavač
Ured za međunarodnu saradnju, Univerzitet u Grazu © 2011
Urednik
Elisabeth Zingl, Univerzitet u Grazu
Dizajn
Roman Klug, Univerzitet u Grazu
Priprema za štampu
Monika Has, Univerzitet u Grazu
Fotografija
Svaki partner je priložio slike svoje institucije.
Kontakt i informacije
Univerzitet u Grazu
Ured za međunarodnu saradnju
Universitätsplatz 3
8010 GRAZ
Austria
+43 316 380 1249
[email protected]
www.joinsee.eu
Ovaj projekat je finansiran uz pomoć Evropske komisije.
Ova publikacija predstavlja samo stavove autora i Komisija
se ne može smatrati odgovornom za bilo koju vrstu upotrebe
informacija sadržanih u publikaciji.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
1 366 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content