Godina XI., broj: 46
sadržaj:
Prosinac 2010.
OTOČKI LIST
Glasilo Grada Otoka
V.Nazora 1/I.
32252 Otok/ Hrvatska
www.otok.hr
e-mail: [email protected]
Izdavač:
Grad Otok
Za izdavača:
Josip Šarić, gradonačelnik
Glavna urednica:
Marijana Barnjak, prof.
Suradnici:
Marin Benaković, Ivana Blašković, Marija Čepo,
Daria Gongeta, Ksenija Huber, Josip Jurić, Marina
Lombarović, Mirko Martinović, Tomislav Marić,
Marin Nađ, Petar Matas- Pjer, Katica Novoselac, Katica Pućo, Marija Pućo, Zvonko Spajić, Anica Valenćik,
Ljiljana Vranjković, Berislav Vuković, Jelena Zovak
Lektura:
Katica Novoselac, prof.
Grafičko oblikovanje
DESIGN STUDIO D
www.designstudio-d.hr
Tisak:
Zebra, Vinkovci
OTOČKI LIST JE BESPLATAN
Prilozi se mogu uplatiti na račun br:
234009-1853500007 (Privredna banka Zagreb)
Glasilo je prijavljeno Vladi RH,
Uredu za odnose s javnošću.
Sva prava pridržana
Naslovnica: BETLEHEM - BOŽIĆ GRAFIKA
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
•
INTERVJU S JOSIPOM ŠARIĆEM, GRADONAČELNIKOM
GRADA OTOKA
•
DEVETNAESTA KOMEMORACIJA U ČAST POGINULIM ZRA
KOPLOVCIMA I BRANITELJIMA OTOKA
•
U KOMLETINCIMA OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA POGIBIJE HRVATSKIH BRANITELJA
•
IZVJEŠĆA SA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA GRADA OTOKA
•
IMENOVANA NOVA RAVNATELJICA OSNOVNE ŠKOLE JOSIPA LOVRETIĆA OTOK
•
OBILJEŽEN DAN NEOVISNOSTI
•
U ŽUPNOJ CRKVI SLUŽENA SVETA MISA ZAHVALNICA
•
OBILJEŽEN BLAGDAN SVIH SVETIH
•
“VUKOVAR JE SIMBOL NEPRAVEDNOG STRADANJA
NARODA”
•
PALJENJEM SVIJEĆA OBILJEŽEN DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
•
OTOČKI I KOMLETINAČKI BRANITELJI U DOMOVINSKOM RATU
•
TVRTKA POLJOOPSKRBA MEĐUNARODNA TRGOVINA
d. o. o. OTVARA SVOJA VRATA I U OTOČKOJ
PODUZETNIČKOJ ZONI
•
U VINKOVAČKOM GRADSKOM MUZEJU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE TRIJU OTOČANKI “OD MLADOSTI NIŠTA LIPŠE NIJE”
•
IZVRSTAN KONCERT SISAČKOG GLAZBENIKA EDMUNDA ADLERA BORIĆA
•
OTOČKI UMJETNICI SUDJELOVALI NA 4. HUMANITARNOJ KOLONIJI, IZLOŽBI I AUKCIJI „UMJETNIČKI IZRIČAJ DLIJETOM, KISTOM I PEROM U OBRANI DOMOVINE“
•
U BIOGRADU OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA
•
ŠLJIVOVICA JOSIPA BOŽIČEVIĆA IZ OTOKA NAGRAĐENA SRE
BROM NA 17. NACIONALNOJ IZLOŽBI VOĆNIH RAKIJA I LIKERA
•
TRIBINA “POMOĆ OBOLJELIMA OD PTSP-a I ČLANOVIMA
NJIHOVIH OBITELJI”
•
DVD KOMLETINCI U GOSTIMA DVD-u PULA
•
DVD PULA GOSTOVALO U KOMLETINCIMA
•
UDRUGA „HRVATSKA ŽENA“ OTOK I OVE GODINE DIJELILA BOŽIĆNU PŠENICU
•
KREATIVNA RADIONICA RAD S JESENSKIM PLODOVIMA
•
Izlet na stan u Komletincima
•
SVETI NIKOLA POSJETIO DJEČJI VRTIĆ „PUPOLJAK“
•
Otočki štokavčići na Šokačkoj riči 2010.
•
Dječje čuđenje svijetu
•
JOŠ JEDAN USPJEH UČENICE OŠ JOSIPA LOVRETIĆA IVANE NUIĆ
•
Nenasilje u školi
•
„POLICAJAC, MOJ PRIJATELJ!“
•
ODRŽANA OSNIVAČKA SKUPŠTINA DRUŠTVA “NAŠA DJECA” OTOK
•
OTOČKI OSNOVNOŠKOLCI OBILJEŽILI MEĐUNARODNI DAN DJETETA
•
STOP NASILJU!
•
Stoljeće jednog života
•
OTOČKI LIST PREDSTAVLJEN NA 5. IZLOŽBI LOKALNIH
TISKANIH GLASILA U LOVASU
•
NOGOMETAŠIMA NK „OTOK“ IZVRSNO 2. MJESTO NA KRAJU POLUSEZONE U 3. HNL - ISTOK
•
Mirko Martinović uručio nagradu najboljem
atletskom klubu Hrvatske u 2010. godini
•
MARIJA LUKAČ NOVA DRŽAVNA PRVAKINJA
•
ODRŽANA ZABAVNA ŠKOLA NOGOMETA
•
TAEKWONDO KLUB “OTOK” IZVRSTAN NA TURNIRU U
SLAVONSKOM BRODU
•
TAEKWONDOAŠI OTOKA PONOVNO OSVAJAJU
•
NOVI USPJESI KICKBOKSING KLUBA “OTOK”
•
MARKO VIDOVIĆ POBJEDNIK KICKBOKSING KUPA
•
TURNIR NOGOMETNIH VETERANA U OTOKU
•
Sportsko-ribolovna natjecanja ŠRD „Virovi“ Otok u 2010. godini
•
RIBIČKI DOBROTVORI I DONATORI
•
IN MEMORIAM: ZDRAVKO DODIG
(20. ožujka 1942. – 14. listopada 2010.)
•
IZ ŽIVOTA NA STANU: FARBEROV STAN
•
Dica
•
POVIJEST OTOČKOG ROCKN’ ROLLA by Zvonko Spajić - 4. DIO
•
MARIN BENAKOVIĆ: SIMPATIČNA DJEVOJKA
•
Društvena mreža
•
Početak
•
HUMOR
3
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Razgovarala: Jelena Zovak
INTERVJU S
JOSIPOM ŠARIĆEM,
GRADONAČELNIKOM
GRADA OTOKA
1.
Što je obilježilo ovu godinu u
Otoku i Komletincima i koje ključne
projekte ipak nije omela ova teška
gospodarska situacija?
Javni radovi, izgradnja i održavanje
nogostupa. U javnim je radovima bilo
angažirano ukupno 25 osoba.Osim
toga angažirali smo i djelatnike gradskog komunalnog poduzeća Vranjevo.
Uređeni su nogostupi u sljedećim ulicama: Bana Jelačića - rekonstrukcija
1100 m, Ljudevita Gaja - nova staza
cca 400 m, Zrinski Frankopana izgradnja cca 120 m, Josipa Kozarca 250 m u
Otoku - rekonstrukcija, Josipa Kozarca
u Komletincima - nova staza 250 m,
Braće Radić u Komletincima - rekonstrukcija 500 m, dio nove staze na mjesnom groblju - cca 160 m. Održavanje
javnih površina i parkova, čišćenje
zaraslih poljskih kanala. Rekonstrukcija i saniranje kanalske mreže u naselju i
izvan naselja radi smanjenja posljedica
poplava. U Komletincima još uvijek
teku radovi na izgradnji kanalizacijske
mreže.
U ovoj recesijskog godini očekujemo
da ćemo ostvariti programe i projekte
u vrijednosti nešto više od 15 milijuna kuna. Realizirali smo brojne programe javnih potreba raznih udruga:
u športu i kulturi, zatim u školskom
i predškolskom odgoju te izgradnji i
održavanju komunalne infrastrukture.
Grad je kupio staru tradicijsku kuću
u Komletincima radi njezine obnove i
očuvanja za buduće generacije.
Provedena su dva postupka prodaje
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu
RH tako da je do sada od ukupno 825
ha prodano 497 ha. Dakle, na sljedećem
natječaju zainteresiranim poljoprivrednicima ponudit će se prodaja preostalog
4
dijela zemljišta.
U tijeku je izrada Detaljnog plana
uređenja naselja Petkovac za koje je
već izdano oko 70 rješenja obiteljima
iz Otoka i Komletinaca. Želim posebno istaknuti da Grad Otok prednjači
u provedbi povrata oduzetog poljoprivrednog zemljišta od strane
komunističke vlasti. Do sada je izvršen
povrat oko 250 hektara nasilno oduzetog zemljišta. Uloženi su i veliki napori
na evidentiranju šteta od elementarnih
nepogoda tako da ćemo, nadam se,
uskoro uspjeti realizirati podjelu odobrene potpore poljoprivrednicima.
2.
Kakav je nacrt Proračuna
za 2011. godinu? Od čega se odustaje, a na što će se staviti naglasak?
Novi Proračun za 2011. godinu iznosi
cca 19 milijuna kuna. I nadalje ćemo
ponajviše investirati u izgradnju komunalne infrastrukture. Mi teško odustajemo od naših planiranih projekata,
već je jedino moguće da neke za kraće
vrijeme odgodimo. Tako se dogodilo da
će završenje Doma kulture i uređenje
okoliša uslijediti u 2011. godini, iako
smo to planirali ove godine. Nismo
uspjeli osigurati potrebna sredstva
za opremanje doma. U sklopu doma
svoje će posebno mjesto imati gradska
knjižnica. Dakako da ćemo nastaviti s
izgradnjom kanalizacijske mreže i s dogradnjom vodovodne mreže, a naravno
da ćemo nastaviti i s rekonstrukcijom
i izgradnjom nogostupa. Vrlo je vrijedan projekt na području komunalne
infrastrukture izgradnja uređaja za
pročišćavanje otpadnih voda koji će s
pripadajućim kolektorom biti vrijedan
preko 23 milijuna kuna. Nastavit će
se asfaltiranje cesta u poduzetničkog
zoni te u pojedinim ulicama – odvojcima. Želja nam je svake godine povisiti stupanj komunalnog uređenja
Otoka i Komletinaca. To se odnosi i na
održavanje javnih površina. Uloženi
napori na realizaciji projekta srednje
škole ovih dana dobivaju sretan epilog ishođenjem rješenja o građenju.
Naš je plan da početak izgradnje
srednjoškolskog objekta uslijedi već
sljedeće godine. Sljedeće će se godine uz glavne prometnice postaviti
turistička signalizacija. Valorizacijom turističkih potencijala očekujemo
određene pomake i na području razvoja turizma. Svakako da nastavljamo
s davanjem potpora brojnim udrugama,
klubovima, društvima i zajednicama.
Naglasak će se staviti na aktivnosti oko
nastavka radova na dovršenju Šokačke
magistrale preko koje ćemo se, za vrlo
kratko vrijeme, spojiti s auto-cestom u
Spačvi.
3.
Koje se aktivnosti provode
na poticanju zapošljavanja i gospodarstva?
Naša je Poduzetnička zona
već
poprimila izgled vrlo ozbiljne i respektabilne poslovne sredine. Ovih je dana
otvoreno predstavništvo Poljoopskrbe
– međunarodne trgovine za servisiranje
i prodaju poljoprivrednih strojeva. Već
se na proljeće očekuje otvaranje tvornice za preradu drveta Furnir u kojoj
će posao naći oko 100 osoba. Važno
je pri tome reći da je Eko-gradnja,
građevinska tvrta koja gradi ovu tvor-
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
INTERVJU
nicu, zaposlila oko 60 osoba iz Otoka i
Komletinaca. Već je dobro poznato investitorima da je Grad Otok propisao niz
komunalnih olakšica koje su uz cijenu
zemljišta u zoni izuzetno motivirajuće
za nova ulaganja. Nije nam namjera
skupo prodavati zemljište, već prilikom
prodaje uvjetujemo zapošljavanje što
većeg broja ljudi. U tijeku je i realizacija programa stručnog osposobljavanja
bez zasnivanja radnog odnosa u koji
smo uključili 4 fakultetski obrazovane
osobe s ciljem da se pomogne mladim ljudima u stjecanju pripravničkog
staža, odnosno radnog iskustva. Želja
nam je da pomognemo svim mladima koji su završili fakultet kako bi ih
zadržali na ovom prostoru. Poručujem
svima koji završe fakultet da se jave u
gradsku upravu, gdje želimo voditi ne
samo njihovu evidenciju, već i poduzeti
konkretne korake da bi se barem odradio pripravnički staž i položio stručni
ispit i time stekle prednosti prilikom
zapošljavanja. Nezaposlenost svih osoba doživljavam kao svoju osobnu obvezu da se još više založim na stvaranju
novih radnih mjesta. Očekujem u skoroj
budućnosti velike pomake na planu novog zapošljavanja većine nezaposlenih
Otočana i Komletinčana, bez obzira na
dob i stručnu spremu i kvalifikaciju.
4.
Vaša poruka građanima
Otoka i Komletinaca povodom blagdana Božića.
nizirano s našim građanima, kako to i
priliči većim sredinama. Želja nam je
da se po prvi puta zajednički okupimo u novogodišnjoj noći na otočkom
trgu kako bi barem na trenutak osjetili
potreban zajednički društveni radosni
mir u želji za novim prosperitetom i
gospodarskim razvojem. Želim svim
građankama i građanima Otoka i Komletinaca obilje obiteljske radosti i veselja tijekom božićnih i novogodišnjih
blagdana, a napose da nam sljedeća
godina protekne u zdravlju i ispunjenju
naših novogodišnjih želja. Sretan Božić
i nova godina!
Kraj ove godine i početak sljedeće
planiramo dočekati, po prvi puta orga-
5
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
DEVETNAESTA KOMEMORACIJA U
ČAST POGINULIM ZRAKOPLOVCIMA
I BRANITELJIMA OTOKA
2. prosinca 1991. nad Otokom su svoje
živote izgubili prvi hrvatski zrakoplovci. Prisjetili smo se tako dvojice pilota, dvojice padobranaca i 27 otočkih
branitelja. Na početku Domovinskoga
rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno
zrakoplovstvo pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije
i borbene zadaće. Među najaktivnijima
bio je samostalni zrakoplovni vod iz
Osijeka osnovan 8. listopada 1991. Jedna je raketa jugoslavenske armije bila
kobna i za hrvatske zrakoplovce. 2.
prosinca 1991. iznad Otoka je poginuo
osnivač voda Marko Živković, drugi
pilot Mirko Vukušić te padobranci
Rade Griva i Ante Plazibat. Herojima
počast.
Vijence
su položili članovi
obitelji
poginulih zrakoplovaca i
poginulih Otočana,
izaslanstvo Ministarstva obrane RH
i Hrvatskog ratnog
zrakoplovstva
i
protuzračne obrane,
izaslanstvo Vukovarsko-srijemske
županije, izaslanstvo
Ministarstva
unutarnjih poslova,
izaslanstvo Grada Otoka, Grada Vukovara, članovi Udruge „Prvi hrvatski
dragovoljac“ Otok, pripadnici 1. sat-
hrvatskog neba i hrabrim otočkim braniteljima minutom šutnje, polaganjem
vijenaca i paljenjem svijeća te prigodnim umjetničkim programom odana
nije 2. bojne 109. brigade Hrvatske vojske, pripadnici postrojbe „Crne vrane“,
pripadnici 1. samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, izaslanstvo 109.
6
vinkovačke brigade 11. domobranske
pukovnije, Klub dragovoljaca i branitelja Trpinjske ceste 1991., članovi
Udruge hrvatskih vojnih invalida
Domovinskog rata Republike Hrvatske
i grada Otoka, članovi Udruge drago-
voljaca i veterana Domovinskoga rata
Vukovarsko-srijemske županije i grada
Otoka, članovi Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga
rata Vukovarsko-srijemske županije i
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
grada Otoka, članovi Udruge hrvatskih
dragovoljaca Domovinskoga rata
Osječko-baranjske županije, članovi
Udruge Narodne zaštite grada Otoka te
izaslanstvo Aero-kluba iz Osijeka. Prigodnu je molitvu za sve poginule molio dekan otočkoga dekanata i otočki
župnik Antun Knežević.
Zapovjednik 2. bojne 109. vinkovačke
brigade Ivan Grčić prisjetio se tih
teških ratnih dana na otočkom i
komletinačkom prostoru početkom
prosinca 1991. Vladimir Rajtar, zapovjednik 1. samostalnog zrakolovnog
voda Osijek, zahvalio se svima koji su
se došli pokloniti žrtvama stradalima
u Domovinskome ratu. Gradonačelnik
Šarić u svom se pozdravnom govoru
posebno osvrnuo i na okupljenu otočku
djecu i pohvalio sve one koji ih uče o
veličini žrtve koju su poginuli zrakoplovci i otočki branitelji položili za slobodnu Hrvatsku i njihov bolji život.
Program komemoracije uveličao je
Gradski zbor “Otok”, a prigodnim
se stihovima predstavila i Udruga
dramskih amatera “Josip Kosor”. Program su uvježbali Jan Valenćik i Mira
Bošnjaković. Župnik Antun Knežević
i kapelan Branimir Mađarac, nakon
prigodnog programa u spomen-parku,
u župnoj su crkvi služili i svetu misu
zadušnicu.
Marijana Barnjak
7
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
U KOMLETINCIMA
OBILJEŽENA
19. OBLJETNICA POGIBIJE
HRVATSKIH BRANITELJA
4. prosinca u Komletincima se prigodnim komemoracijskim programom
obilježila 19. obljetnica pogibije pripadnika 105. bjelovarske brigade, 109.
vinkovačke brigade, 11. domobranske
pukovnije, 3. i 5. gardijske brigade
Hrvatske vojske, pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i pripadnika HOS-a. Godine su to patnje, ali
i ponosa za samostalnu i nezavisnu
Hrvatsku. Spomen-obilježje u središtu
Komletinaca podignuto je u u čast 44
poginulih hrvatskih vitezova iz cijele
Hrvatske. Minutom šutnje odana je
počast njihovoj hrabrosti i domoljublju. Vijence su položile i svijeće zapalile obitelji poginulih branitelja i civila
Komletinaca i Vukovarsko-srijemske
županije i Udruga roditelja poginulih branitelja Bejlovarsko-bilogorske
županije, ministar obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić, izaslanstvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske, izaslanstvo
Bjelovarsko-bilogorske županije i
Grada Bjelovara, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, izaslanstvo
Grada Otoka, izaslanstvo Policijske
8
uprave Vukovarsko-srijemske i Bjelovarsko-bilogorske, izaslanstvo 109.
vinkovačke brigade, 11. domobranske
pukovnije i 2. satnije 109. bojne brigade
Hrvatske vojske, izaslanstvo Udruge
105. brigade Hrvatske vojske i Udruge
hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga
rata Bjelovar, izaslanstvo HVIDRA-e
RH i grada Otoka i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata
Vukovarsko-srijemske županije i grada
Otoka, izaslanstvo Udruge hrvatskih
branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata Vukovarsko-srijemske
županije i grada Otoka i izaslanastvo
Udruge „Prvi hrvatski dragovoljac“
grada Otoka, Udruga Narodne zaštite
grada Otoka te izaslanstvo Mjesnog
odbora Komletinci.
Komletinčani moraju biti ponosni na
svoje sumještane koji su poginuli u
obrani sela, ali i u drugim krajevima
Hrvatske. Oni su vjerno služili svome
mjestu u danima neprijateljskoga
okruženja. U ime Grada Otoka i Mjesnog odbora Komletinci nazočnima se
obratio otočki gradonačelnik Josip
Šarić koji je pozdravio sve okupljene
i izrazio zahvalnost za žrtvu poginulih
branitelja. Da nije bilo hrabrih momaka koji su poginuli, onih koji su izgubili dijelove svojega tijela i onih koji
su imali sreću preživjeti, ne bi danas
bilo slobodne Hrvatske. Gradonačelnik
se zahvalio i svim braniteljima iz Bjelovara koji su nesebično odlučili doći u
pomoć. Okupljenima se obratila i zamjenica bjelovarskoga gradonačelnika
Đurđica Ištef Benčić koja je u svom
govoru naglasila kako su obitelji poginulih branitelja prije 19 godina umjesto
radosti Božića primili vijest o pogibiji
svojih najmilijih. Sve naše današnje
poteškoće čine se ništavnima, ako se
usporede s tim strahotama. Njihova se
žrtva nikada ne smije zaboraviti jer da-
Godina XI., broj: 46
nas ne bi postojala ni hrvatska država,
ni narod, ni jezik. Našim klanjanjem
žrtvama dajemo poruku da cijenimo sve
ono što su oni učinili. Grad Bjelovar aktivno se brine o braniteljima i udrugama
čiji su oni članovi te se na taj način daje
dopinos da se njihove žrtve ne zaborave. U ime bjelovarsko-bilogorskog
župana svima se obratio njegov zamjenik Alen Baščevan koji je naglasio
kako je važno da se takve obljetnice
obilježavaju dostojanstveno i glasno
kako bi poslali poruku da se ovakvo zlo
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
nas poklanjamo i izražavamo zahvalnost svima koji su poginuli. Ovdje smo
danas kako se hrvatska povijest ne bi
prekrajala, nego kako bi se dokazala istina da je Hrvatska vodila pravi obrambeni rat. Ministar je poručio okupljenim
obiteljima poginulih kako njihovi sinovi nisu poginuli uzalud i kako je njihova žrtva ugrađena u temelje hrvatske
državnosti. Da mladi naraštaji s ljubavlju uče o Domovinskome ratu, pokazali
su i komletinački osnovnoškolci koji su
izveli prigodni program. Komletinački
župnik Ivan Bešlić predvodio je prigodnu molitvu, a nakon komemoracije
u spomen-parku, u crkvi Bezgrešnog
začeća Blažene Djevice Marije služena
je sveta misa.
Marijana Barnjak
nikada ne ponovi. Svojih se prijatelja
prisjetio i ratni zamjenik zapovjednika
2. bojne 109. brigade Hrvatske vojske
Jakov Milanović. Ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
Tomislav Ivić u svom je pozdravnom
govoru izrazio čast što danas može biti
na komemoraciji za 44 viteza koji su
poginuli za slobodnu Hrvatsku. Ministar je prenio i pozdrave premijerke
Jadranke Kosor. Svjesni smo činjenice
da bez njihove žrtve ne bi nikada bilo
ni suverene Hrvatske i zato im se da-
9
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
IZVJEŠĆA SA SJEDNICA
GRADSKOGA VIJEĆA
GRADA OTOKA
Na 7. sjednici Gradskoga vijeća Grada
Otoka održanoj 13. rujna 2010. usvojen
je prijedlog Odluke o osnivanju Vijeća
za prevenciju Grada Otoka. Načelnik
Policijske postaje Otok Ivan Drmić
istaknuo je kako će Vijeće za prevenciju djelovati kao koordinirajuće tijelo
u provođenju zajedničkih mjera i aktivnosti na projektu Ministarstva unutarnjih poslova „Prevencija u lokalnoj
zajednici“. Za to je potrebno imenovati članove ( gradonačelnik, ravnatelji
škola, predstavnik socijalne skrbi,
zdravstvenih ambulanti, udruga, medija, komunalnog poduzeća, župa, itd…),
odrediti cilj i načelni sadržaj programa
rada te način osiguranja osnovnih uvjeta za rad. Cilj Vijeća za prevenciju bit
će utvrđivanje i ostvarivanje programa
prevencije u gradu Otoku, zajedno s
tijelima i ustanovama zaduženima za
sigurnost ljudi, imovine, javnog reda i
kvalitete života građana, s ciljem prevencije kriminaliteta, davanja inicijativa te podrške građanima u rješavanju
njihovih problema. Time će se obuhvatiti područja suzbijanja nasilja u
obitelji, delikvencije djece, maloljetnih
i punoljetnih osoba, zlouporabe droga,
suzbijanja svih oblika kriminaliteta,
osiguravanje povoljnog stanja javnog
reda i mira, zaštita žrtava kaznenih
djela te opće sigurnosti građana i imovine. Na sjednici je usvojen i prijedlog
Statuta Gradske knjižnice Otok. Gradska je knjižnica registrirana u srpnju
ove godine, prostor u Domu kulture
očekuje svoje opremanje, a knjižnica
već posjeduje i oko 1500 knjiga u čijoj
nabavi pomaže Matična služba Gradske
knjižnice Vinkovci. Gradska knjižnica
Otok imat će i svoje Upravno vijeće
koje će, uz ravnatelja, imati pet članova
koji će biti od stručne pomoći, osobito
10
radi početnih stručnih aktivnosti na ustrojavanju knjižnice.
Zamjenik gradonačelnika Zvonimir
Pućo izvjestio je vijećnike o obavljenoj
financijskoj reviziji Grada Otoka za
2009. Tom su revizijom obuhvaćeni
financijski izvještaji i poslovanje Grada Otoka za 2009., a revizija je obavljena u razdoblju od 10. lipnja do 9.
kolovoza 2010. Jedna je od točaka
dnevnog reda 7. sjednice Gradskoga
vijeća Grada Otoka bila i polugodišnje
financijsko izvješće Proračuna Grada
Otoka za 2010. godinu. U aktualnom
je satu dogradonačelnik Pućo izvijestio
o tome da je uspješno realizirano 18.
otočko proljeće, proslava Dana grada
na kojoj su dodjeljena javna priznanja i
na kojoj je potpisan sporazum s Hrvatskim vodama za izgradnju pročistača
otpadnih voda. Plan je Hrvatskih voda
da taj sustav 2012. krene u probni rad
i da se tada novoizgrađena kolektorska mreža spoji na postojeći sustav. U
proteklom je razdoblju u gradu Otoku
najviše učinjeno na uređenju javnih
površina kroz program javnih radova
kada je izgrađeno i oko 1500 metara
potpuno novih pješačkih staza. U tijeku
je provedba natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH.
Dogradonačelnik Pućo izvijestio je i
kako su Otok i Komletince u proteklom
razdoblju pogodile čak dvije elementarne nepogode. Štete su procijenjene i i
prijavljene Ministarstvu poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja.
U ponedjeljak 25. listopada u Otoku
je održana 8. sjednica Gradskog
vijeća Grada Otoka, a sve je započelo
izvješćem predsjednice Mandatnog
povjerenstva Ljubice Todorić koja je
izvijestila o promjenama koje su se dogodile među članovima. Naime, umjes-
to vijećnika Đure Matijaševića od sada
će vjećnik biti Đuro Crnadak, umjesto
Pave Lucića Miro Maras, umjesto Ivana Landeke Josip Radošević i umjesto
Miše Đikića Božica Mijetić. Novi su
članovi nakon toga svečano prisegnuli i tako postali vijećnici Gradskog
vijeća Grada Otoka do kraja ovog
mandata. Na sjednici je usvojen i 2.
prijedlog Izmjene i dopune Proračuna
Grada Otoka za 2010. godinu sa svojim programima. Prema tom je prijedlogu najveće smanjenje u kapitalnim
potporama, što se najviše odnosi na
završetak Doma kulture, a izmjene
su se dogodile i zbog ulaganja u Program javnih radova. Jedna je od točaka
dnevnog reda bilo i usvajanje prijedloga Odluke o odabiru najpovoljnijih
ponuda za prodaju poljoprivrednog
zemljišta u vlasništvu RH na području
grada Otoka. Na taj je natječaj pristiglo
47 ponuda za ukupno 321 ha. Ova će
Odluka biti poslana Ministarstvu poljoprivrede na suglasnost, nakon čega će
doći do potpisivanja ugovora o kupnji
poljoprivrednog zemljišta. Berislav
Vuković iznio je prijedlog Odluke o
raspisivanju javnog natječaja za zakup
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu
RH na području grada Otoka. Temeljem
naputka Ministarstva poljoprivrede
raspisuje se natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH
iz razloga što se više neće moći izdavati potvrde radi upisa u Upisnik poljoprivrednih površina. Radi se o oko 720
ha, a ta bi se poljoprivredna zemljišta
uzimala u zakup na rok od 5 godina ili
do realizacije prodaje, povrata i drugih
namjena zemljišta. Raspravljalo se i
o prijedlogu Odluke o objavljivanju
Natječaja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u zoni Skorotinci.
Godina XI., broj: 46
Raspisuje se natječaj na rok od 5 godina ili do ulaska investitora u zonu.
Početna je cijena 1000 kn. Usvojen
je i prijedlog Odluke o agrotehničkim
mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta i mjerama za uređivanje i
održavanje poljoprivrednih rudina. Na
sjednici se raspravljalo i prijedlogu Odluke o visini zakupnine javnih površina
i neizgrađenog građevinskog zemljišta
te o prijedlogu Odluke o koeficijentu za
obračun plaća službenika i namještenika
Grada Otoka kako bi se sve uskladilo s
novim zakonom. Utvrđen je i prijedlog
kandidata za imenovanje sudaca porotnika Županijskog suda za mladež te
Županijskog suda u Vukovaru za ostale
kaznene predmete.
U aktualnom je satu dogradonačelnik
Pućo izvijestio o zbivanjima od zadnje sjednice Gradskoga vijeća koja je
održana 13. rujna. Proteklog je mjeseca
održana skupština Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije čiji je suvlasnik i
Grad Otok te je odlučeno o podjeli na
dvije tvrtke. Od sada će iz Vinkovačkog
vodovoda i kanalizacije biti izdvojena djelatnosti grijanja, tržnica i groblja, što će biti u sklopu tvrtke GTG.
Početkom listopada održan je sastanak
svih gradonačelnika sa županom Vukovarsko-srijemske županije Božom
Galićem, a jedna je od glavnih tema
bila i popis stanovništva 2011. godine. Dogradonačelnik Pućo izvijestio
je vijećnike i o Projektu „Petkovac“.
Naime, dogovoreno je da će Ministarstvo regionalnog razvoja financirati izradu projektne dokumentacije. Do sada
sve ide prema planu i iz sadašnjih će
prijedloga biti nešto više od 200 parcela , uz još neke sadržaje kao što su
park i sl., a jedna će parcela biti i za
potencijalni umirovljenički dom. Do
sada je kroz Projekt stambenog zbrinjavanja riješeno više od 60 zahtjeva.
U Otoku i Komletincima službeno su
završeni i javni radovi koji su se provodili kroz program Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje. Taj je program trajao 6
mjesecu i iznimno je pohvalan jer je bio
od velike pomoći svima koji su se zaposlili, ali i koristan za grad Otok jer je
u 6 mjeseci učinjeno puno na uređenju
javnih površina. Iznimno je važna i
vijest da je potpisan sporazum među
Hrvatskim vodama, gradovima Otok i
Vinkovci te općinama Cerna i Ivankovo
za izgradnju sustava za pročišćavanje
otpadnih voda koji će biti završen do
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
ljeta 2011. Vrijednost investicije za
grad Otok iznosi čak 23 milijuna kuna,
a sve će financirati iz sredstava Svjetske banke. Dogradonačelnik Pućo
izvijestio je i kako će u Otoku uskoro
s radom započeti i ispostava Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje što će iznimno
olakšati život svim nezaposlenim osobama u gradu Otoku i okolnim mjestima.
Marijana Barnjak
11
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
IMENOVANA NOVA RAVNATELJICA
OSNOVNE ŠKOLE JOSIPA LOVRETIĆA OTOK
Ljubica Todorić u srpnju 1997. postaje ravnateljicom Osnovne škole Josipa
Lovretića u Otoku. Do tada je radila
kao učiteljica razredne nastave u Privlaci i uvijek se zamišljala isključivo kao
učiteljica. U svom je radu s djecom bila
posebna aktivna kroz dramsko-scenski
izričaj pa je sa svojim učenicima često
odlazila i na brojna natjecanja. Uvijek je
imala skrivenu želju raditi u Otoku jer
je uvijek bila izrazito vezana za to mjesto. Ta se prilika ukazala upravo te 1997.
godine. Posao ravnateljice
nije joj bio privlačan jer ga
je zamišljala kao isljučivo
administrativni posao u kojem ne može do izražaja
doći nikakva kreativnost,
a plašila se donošenja odluka koje neće biti u skladu
s njezinim stavovima. U to
je vrijeme doživljavala i intenzivan duhovni hod i od
tada do danas u njezinom
uredu stoji Isusova slika i
upravo tom pronalasku snage u vjeri
pripisuje danas svoj uspješan rad u
otočkoj osnovnoj školi. U svojim se
počecima ravnateljevanja oslanjala na
savjete ljudi s kojima je radila jer nije
imala nikakvu stručnu pomoć. Nakon
upoznavanja prostora i ljudi, shvatila
je kako su autoritet i vjerodostojnost
riječi posbno važni. Kroz sve ju je
ohrabrivao i gradonačelnik Šarić koji
je sa svojim suradnicima uvijek bio
spreman pomoći. Dobra suradnja bila
je njezin cilj pa je ponekad i po cijele
dane znala ostajati u svom uredu. To se
sve moglo postići kroz razumijevanje i
profesionalnu odgovornost, a sve kako
bi se povratilo dostojanstvu u pozivu
učitelja. Od svojih je suradnika tražila
disciplinu, a razgovor je bio metoda
kroz koju je sve bilo lakše postići. Svojom je otvorenošću i odgovornošću
uvijek nailazila na podršku pa je kroz
više od desetljeća na mjestu ravnateljice jako zavoljela taj posao. Za to je
vrijeme škola obnovljena brojnim
donacijama. Obnovljen je krov, podovi,
instalacije, uvedeno je plinsko grijanje,
a provedeno je i računalno opremanje pa je otočka škola danas jedna od
12
najbolje opremljenih za taj dio nastave.
Ravnateljica Todorić poseban je naglasak stavljala i na poticanje izražajnih
sposobnosti pa su brojni uspjesi u literarnim, dramsko-scenskim i glazbenim
izričajima, a nastavljena je i tradicija
škole dobrih matematičara. Osnovna
škola Josipa Lovretića 27. travnja 2007.
dobila je i status Međunarodne ekoškole pa je tako ušla u red škola koje
predstavljaju pokretače aktivnosti u
življenju zdravim životom, u tjelesnom
i duhovnom smislu. Vrlo je važna bila
i suradnja s roditeljima koji su često
dolazili u posjete ravnateljici. Neki su
izražavali nezadovoljstvo postupcima
škole i učitelja ili nastavnim planovima
i programima, ali bilo je i puno roditelja
koji su se željeli aktivno uključiti u odgoj i obrazovanje svoje djece i u kreativni rad u školi. Upravo je tu dolazio do
izražaja njezin stav o izgradnji dobrih
međuljudskih odnosa. Ravnateljica
Todorić istaknula je kako nikad nije
podilazila ljudima, već je nastojala da
svi imaju povjerenja u svog radnog kolegu i osoblje koje je zaduženo za život
i rad ustanove. Jedna od velikih želja
na početku njezina posla u Otoku bilo
je i oživljavanje školske knjižnice, a u
tome je i uspjela. Upravo knjižnica treba biti ishodište ljudskih znanja, u njoj
se djeca trebaju osjećati opušteno i na
kreativne načine, zahvaljujući dobrim
knjižničarima, dolaziti do spoznaja.
U posljednjih 10-ak godina atletika je
u životu škole zauzela posebno mjesto. Upravo je Dan škole pretvoren u
sportski dan, a pojedinačni i ekipni
uspjesi učenika na brojnim državnim
natjecanjima sada se već jako teško
mogu izbrojiti, zahvaljujući Atletskom
klubu i trenerima Mirku Martinoviću
i Mati Glavašu. Svoju umirovljeničku
budućnost ravnateljica Ljubica već je
donekle osmislila. Velika joj je želja
biti na usluzi svojoj djeci i unučadi jer
je kroz svoj rad svih tih godina imala
osjećaj kako ih zapostavlja pa sada
želi aktivno pomoći u odrastanju svoje
unučadi. Uključena je u brojne aktvnosti u gradu pa se nada kako će barem s
jednim dijelom i nastaviti. Njezina je
skrivena želja uvijek bilo
i pisanje kojem se nikad,
kako zbog poslovnih,
tako i privatnih obaveza,
nije mogla dovoljno posvetiti. Ljubica Todorić
svojim je radom zadužila
otočku osnovnu školu, ali
i cijeli grad, a želja da se
to uspješno i nastavi od
sada će biti u rukama
dosadašnje
učiteljice
razredne nastave Marine
Beuk kojoj od 1. siječnja 2011. prepušta
svoju ravnateljsku stolicu. Marina Beuk
rođena je 5. studenog 1962. u Polači,
općina Knin. Osnovnu je školu završila
u Otoku, Gimnaziju M. A. Reljkovića
u Vinkovcima, a potom Pedagoški
fakultet u Osijeku, smjer Razredna
nastava. Diplomirala je 1984. godine
te stekla zvanje učiteljice razredne
nastave. Od 1985. radi u OŠ „Vladimir Nazor“ Komletinci, a 1998. postaje djelatnicom OŠ „Josip Lovretić“
Otok. Akademske 2008/2009. godine
upisala je doškolovanje na Fakultetu
prirodoslovno-matematičkih i odgojnih
znanosti Sveučilišta u Mostaru, smjer
Razredna nastava, u trajanju od 4 semestra, te 9. rujna 2010. diplomirala
i stekla zvanje profesora razredne nastave. Marina Beuk vijećnica je Gradskog vijeća Grada Otoka, članica Pastoralnog vijeća u otočkoj župi, članica je
Mješovitog pjevačkog zbora „Bl. Alojzije Stepinac“ i Gradskog zbora Otok,
a od 2006. obnaša i dužnost predsjednice Upravnog vijeća Dječjeg vrtića
„Pupoljak“ iz Otoka.
Marijana Barnjak
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
OBILJEŽEN DAN NEOVISNOSTI
Izaslanstvo Grada Otoka i udruga proizašlih iz Domovinskog rata položilo je vijence i zapalilo svijeće podno
spomenika poginulim braniteljima u Otoku i Komletincima povodom obilježvanja Dana neovisnosti.
Dan neovisnosti obilježava se 8. listopada jer je na taj datum 1991. godine Sabor jednoglasno donio Odluku o
raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
Berislav Vuković
U ŽUPNOJ CRKVI SLUŽENA
SVETA MISA ZAHVALNICA
U nedjelju 17. listopada u otočkoj je
župnoj crkvi bilo posebno svečano
jer je služena tradicionalna sveta
misa zahvalnica kojom se župljani
i mještani Otoka zahvaljuju Bogu
za sve plodove koji su ubrani kroz
cijelu godinu. Svetu misu u 10 sati
predvodio je otočki župnik Antun Knežević, uz koncelebraciju
otočkog župnog vikara Branimira
Mađarca. Na toj su se svetoj misi
okupili brojni župnjani odjeveni u
narodne nošnje što je sve okupljene
vratilo u prošlost kad je to bila sva-
kodnevna pojava. Nakon svečane
svete mise i blagoslova, pred
župnom su crkvom Svetog Antuna
Padovanskoga otočki tamburaši
zasvirali šokačko kolo.
Marija Čepo
13
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
OBILJEŽEN BLAGDAN SVIH SVETIH
Na blagdan Svih svetih prisjećamo
se naših najmilijih koji više nisu
među nama. Groblja kao posljednja počivališta postaju mjesta naše
zahvale i prisjećanja pa ih građani
tradicionalno obilaze i prisjećaju se
svojih pokojnika te polažu cvijeće i
pale svijeće. U Otoku i Komletincima na dostojanstven se način
obilježio blagdan Svih svetih. Vijenci su položeni i svijeće su zapaljene na mjesnim grobljima i
podno spomenika u središtu Otoka i
Komletinaca. Otočki župnik Antun
Knežević u svojoj je molitvi ispred
središnjeg križa na groblju rekao
kako se trebamo moliti za sve koji su
umrli prirodnom smrću,
ali i za sve one
koji su svoje
živote izgubili na raznim
bojištima,
kako u našoj
domovini,
tako i diljem
svijeta, a molimo se i za
one kojih se
na taj dan u
molitvi nitko
neće sjetiti.
Marijana Barnjak
“VUKOVAR JE SIMBOL NEPRAVEDNOG
STRADANJA NARODA”
18. 11. učenici prvih razreda (1.a,
1.b i 1.c) OŠ Josipa Lovretića sa
svojim su učiteljicama Ljiljanom
Vranjković, Anicom Novoselac
i Jasnom Klarić obilježili Dan
sjećanja na Vukovar. Okupili su se
oko spomenika u središtu grada i
priredili prigodan kratak program.
Učiteljice Jasna i Anica pročitale su
14
prigodne tekstove koje su učenike
potaknule na aktivno i suradničko
učenje o prošlosti našeg naroda
i ratu koji je bio nametnut našoj
domovini. Učenici su, također, iako
mali, znali zapaziti i objasniti riječi
i poruke te su na zoran način uočili
vrijednosti koje su značajne za našu
povijest. Zaključili su da želimo u
miru odrastati i da je rat nešto ružno
što se ne treba nikome dogoditi.
Potom su učenici zapaljene svijeće
stavljali oko spomenika, a na kraju
su se pomolili za naše pokojne branitelje i sve ostale žrtve rata.
Marijana Barnjak
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
PALJENJEM SVIJEĆA OBILJEŽEN
DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
Građani Otoka i Komletinaca, na
čelu s gradonačelnikom Šarićem
i njegovim zamjenikom Pućom,
prigodnom su se molitvom i paljenjem svijeća pridružili obilježavanju
Dana sjećanja na Vukovar. Svijeće
su zapaljene u središnjim parkovima u Otoku i Komletincima.
Na vukovarskom Memorijalnom
groblju do sada su pokopane 854
žrtve Domovinskog rata. Od toga
je 408 poginulih hrvatskih branitelja, 306 poginulih civila, 99 um-
rlih hrvatskih ratnih vojnih invalida,
jedan umrli branitelj te 40 članova
obitelji poginulih ili nestalih branitelja.
Obrana Vukovara je 1991. godine
napadima pripadnika JNA i srpskih
paravojnih postrojbi odolijevala
gotovo tri mjeseca. Prema podatcima iz vukovarske bolnice, tijekom
bitke su ubijena ili poginula 1624
branitelja i civila, a ranjeno je njih
1219. Opkoljeni grad branilo je oko
1800 pripadnika Zbora narodne
garde i policije te dragovoljaca
HOS -a ustrojenih u 204. brigadu
Hrvatske vojske. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko
7000 hrvatskih branitelja i civila,
a iz grada je prognano oko 22.000
ljudi. Na popisu zatočenih i nestalih
osoba još se nalazi 310 osoba s vukovarskog područja.
Ivana Blašković
15
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
OTOČKI I KOMLETINAČKI BRAN
OTOČKI I KOMLETINAČKI BRAN
Priredila: Marijana Barnjak
IVICA RADOŠ,
rođen je 22. prosinca
1967. u Komletincima. Majka Đurđa napustila je obitelj
u 5. godini njegovog života pa su Ivica i brat Željko
odrasli s ocem Šimunom. Osnovnu je školu završio
u Komletincima, a nakon srednje odlazi u Split gdje
radi u brodogradilištu koje ga šalje u crnogorski Herceg
Novi. Ivica se tamo i oženio, a u braku su sa suprugom
Marijom rođene kćeri Ivana i Katarina koje danas žive
u Vinkovcima. Pred početak rata Ivica se s obitelji
vraća u svoj rodni kraj. U ratna se zbivanja uključuje
od samih početaka, isto kao i njegov brat Željko koji
se, također, vratio iz Herceg Novog. Ivica je bio pripadnik 109. vinkovačke brigade, a kasnije i 3. izviđačkog
voda, a poginuo je 19. rujna 1991. Prema nekim je
nagađanjima Ivica poginuo u Nuštru, dok neke priče
govore da je poginuo u vinkovačkoj vojarni. Prema
sjećanju oca Šimuna, Ivica je bio iznimno dobra i draga
osoba, a njegovo je ime danas ispisano na spomeniku u
središtu njegovih voljenih Komletinaca.
MARKO STANEČIĆ,
rođen je u
Otoku 10. travnja 1958. u braku Đure i Ane. Osnovnu je školu završio u Otoku, dok je u srednju išao
u Osijek. 29. prosinca 1979. vjenčao se s Otočankom
Mirjanom Spajić. Nakon školovanja radio je u HEPu u Vinkovcima,sve do rata kada se priključuje specijalnim jedinicama policije u Vinkovcima. Supruga
Mirjana prisjetila se kako je Marko bio na ratištima
u Starim Jankovcima, Privlaci, Mirkovcima, ali i u
Vukovaru i upravo je on bio jedan od zadnjih koji su
prošli kroz kukuruzišta u okolici Bogdanovaca i tako
se spasili. Marko je bio zapovjednik jednog voda u
Otoku, a poginuo je između Otoka i Komletinaca 18.
studenog 1991. Svojim je automobilom naišao na protutenkovsku minu i to je za njega bilo kobno. S njim
su u autu bili još neki njegovi suborci koji su pretrpjeli
tjelesna ranjavanja, a na mjestu njihovog stradavanja
danas je podignuta i kapelica koju je izradio Antun
Tonča Ferbežar koji je, također, bio u tom automobilu
i pretrpio teško tjelesno ranjavanje. U to je vrijeme supruga Mirjana bila s djecom u Varaždinu , u 9. mjesecu trudnoće sa sinom Domagojem koji je rođen samo
20-ak dana nakon smrti svoga oca. U braku Marka i
Mirjane rođeno je 4 djece. Ana i Tomislav danas žive
u Varaždinu sa svojim obiteljima, dok kćer Marijana i
sin Domagoj žive s majkom u obiteljskoj kući u Otoku.
Prema sjećanju supruge i djece, Marko je bio iznimno
16
temperamentna, snalažljiva, stroga i vrijedna osoba.
U slobodno je vrijeme igrao i nogomet. Priču o svom
hrabrom djedu Marku danas slušaju njegovi unuci Mateo, Teo i Andrej.
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
ITELJI U DOMOVINSKOME RATU
ITELJI U DOMOVINSKOME RATU
MIRKO ŠARČEVIĆ, U braku Josipa i
Ane Šarčević rođeno je devetero djece, a jedno od njih
bio je i sin Mirko. Mirko Šarčević rođen je 30. prosinca 1968. u Otoku u kojem je završio osnovnu školu.
Kasnije se zaposlio u jednoj vinkovačkoj građevinskoj
firmi u kojoj je radio sve do odlaska na policijsku akademiju u Zagreb. Nakon školovanja u Zagrebu, Mirko
se zapošljava u vinkovačkoj policijskoj postaji. Nakon očeve smrti 1988. god. ostaje živjeti u obiteljskoj
kući u Otoku s majkom Anom i braćom Marijanom i
Zvonkom. Njegov ratni put nije bio dug jer je već 27.
rujna 1991. svoj život izgubio u obrani mosta u susjednoj Privlaci. Prema riječima njegovog brata blizanca Marijana, Mirko je bio dobrodušan, a godinama je
bio i član KUD-a Josip Lovretić. Njegovi se najbliži
prijatelji sjećaju da ga nikad nisu zazivali po imenu,
već po nadimku Mika. Tako su ga svi zvali i to im je
bilo dovoljno. Bio je veseljak, volio je plesati i biti u
društvu. Nevjerojatno je zvučalo da ga više nema, da
ga više nikad neće vidjeti. Ipak, uza svu tugu, kad god
pomisle na njega, u mislima im iskrsne njegovo nasmijano lice, vedri pogled i zahvala Bogu što su imali
priliku poznavati nekoga takvog.
Priredila: Marijana Barnjak
17
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Razgovor s Adamom Dominkovićem, voditeljem programa tvrtke PMT d. o. o. u Otoku
TVRTKA POLJOOPSKRBA
MEĐUNARODNA TRGOVINA d. o. o.
OTVARA SVOJA VRATA I U OTOČKOJ
PODUZETNIČKOJ ZONI
Tvrtka Poljoopskrba - međunarodna
trgovina d.o.o. utemeljena je na više
od 50 godina tradicije i nasljednica je
Poljoopskrbe Zagreb. PMT d.o.o. kao
jedno od poduzeća nastalih na tradiciji
Poljoopskrbe Zagreb posluje od 1993.
godine, a pod sadašnjim imenom od
1997. godine i trenutno ima 15 zaposlenih u Prodajno-servisnom centru Zagreb, Prodajno-servisnom centru Bizovac te Prodajno-servisnom centru Otok
čiji se početak rada očekuje u prosincu
2010. godine.
Temeljna orijentacija PMT d.o.o. jest
kakvoća trgovine izražena kroz kompletnost vanjsko - trgovinske usluge,
kakvoće proizvoda u ponudbenom programu i konkurentnost na tržištu. Orijentacija PMT d.o.o. je opskrbljivanje
poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, kao i plasman proiz18
voda iz tih grana gospodarske djelatnosti. Uska je specijalnost i nositelj
uspješnog poslovanja, kao što je to i danas, a bit će i ubuduće, poljoprivredna
mehanizacija.
PMT d.o.o. je ovlašteni zastupnik i
distributer za Republiku Hrvatsku
Valtra traktora, Bauer GmBH opreme za navodnjavanje i opreme za
manipulaciju sa stajnjakom, Holmer
prečistača šećerne repe, Väderstad mehanizacije za obradu tla i sjetvu te su
ovlašteni distributer motokultivatora
i ostale opreme iz programa poduzeća
Labin progresa. Također, u suradnji s
poslovnim partnerima, nude i opremu
ostalih vodećih svjetskih proizvođača
poljoprivredne mehanizacije. Primjerenost našim uvjetima gospodarenja
i usmjerenost hrvatskom obiteljskom
gospodarstvu samo su neki od rezultata
postignutih kakvoćom proizvoda iz tih
programa, pored zahtjeva za ispunjenjem europskih i hrvatskih normi i standarda. Kroz zadnjih se nekoliko godina
proširio i prodajni asortiman tvrtke
PMT d. o. o. pa se tu mogu pronaći
voćne sadnice i lozni cijepovi te sjeme,
a upravo je u kratkom roku PMT d. o. o.
postala ovlašteni zastupnik i distributer
SESVanderHave sjemena šećerne repe
te jedan od tržišnih lidera. Trenutno na
Godina XI., broj: 46
hrvatskom tržištu PMT d.o.o. nudi 7 sorata sjemena šećerne repe koja su prošla
testiranja u Zavodu za sjemenarstvo i
sadničarstvo. Također, svoju su ponudu
sjemena proširili i još uvijek šire i na
ostale kulture (pšenica, ječam, kukuruz,
uljana repica). U ponudi voćnih sadnica
i loznih cijepova zadovoljavaju domaće
potrebe visokokvalitetnim sadnicama i
cijepovima iz Srbije, Mađarske, Italije,
Francuske te i iz domaće proizvodnje.
Sadnice i lozni cijepovi odobreni su od
strane Državnog zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo te dolaze sa svom
potrebnom dokumentacijom i deklaracijama.
Povoljni i privlačni uvjeti u
Poduzetničkoj zoni „Skorotinci“, geoprometni položaj Otoka i njegova
prometna povezanost, velik broj poljoprivrednih proizvođača i potencijalnih
korisnika njihovih usluga, doveli su u
Otok još jednog velikog ulagača. Tvrtka PMT d. o. o. u Otoku će se prostirati
na 1150 m2 korisnog prostora. U tom
će prodajno – servisnom centru oko
350 m2 zauzimati radionica, 350 m2
prodajni i uredski prostor te skladište
koje se iz Zagreba seli upravo u Otok.
U početku će u PMT d.o.o. u Otoku
biti zaposlena dva djelatnika, dok je
dugoročni plan zapošljavanje od 10
do 15 djelatnika. Poduzetnička je zona
između Otoka i Komletinaca tako još
jednom opravdala svoje postojanje.
Osnovni je cilj, prema riječima voditelja programa Adama Dominkovića,
kakvoćom svojih programa te znanjem
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
i stručnošću prodajnog i servisnog osoblja pomoći domaćim proizvođačima
da postanu konkurentni u europskim i
svjetskim okvirima na obostrano zadovoljstvo.
Priredila: Marijana Barnjak
19
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
U VINKOVAČKOM GRADSKOM MUZEJU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE TRIJU
OTOČANKI “OD MLADOSTI NIŠTA LIPŠE NIJE”
31. kolovoza u vinkovačkom je
Gradskom muzeju održana promo-
Otoka, običaja i slavonske duše.
Knjizi je dodan i fotodokumentarij,
Pšihistal te urednica knjige Ivana
Petričević. Umjetnički je dio večeri
uveličala Muška pjevačka skupina
„Lipa“ iz Vinkovaca te Ženska
pjevačka skupina „Vezenke“ iz
Otoka. Pučke autorice Eva Silađi,
Kata Šarčević i Anica Valenćik
zasigurno će nam osvijetliti sliku
negdašnjeg načina života i pobuditi
u nama promišljanja o vrijednostima tradicijskog načina života. Nadamo se kako će nadolazeći naraštaji
u knjizi Od mladosti ništa lipše nije
pronaći tradicijske vrijednosti na
kojima su izrasli njihovi preci.
cija još jedne vrijedne knjige koja
se uklapa u otočku zavičajnu zbirku.
Eva Silađi, Kata Šarčević i Anica
Valenćik nisu samo članice poznate
Ženske pjevačke skupine „Vezenke“, već su i autorice knjige OD
MLADOSTI NIŠTA LIPŠE NIJE
, knjige u kojoj su sažete pjesme,
kazivanja i priče iz tradicijskoga
života. Knjigu je izdao Ogranak
Matice hrvatske u Vinkovcima, uz
financijsku potporu Grada Otoka.
Urednica Ivana Petričević u svom
je pogovoru istaknula kako su te tri
autorice svojim zapisima iskazale
protest našoj ubrzanoj svakodnevici te su tako očuvale žive tragove
tradicijskoga oblika života. Knjiga
je podijeljena na tri dijela. U prvom
su dijelu knjige pučke pjesme Eve
Silađi, a zatim slijede kazivanja i
priče iz tradicijskoga života autorica Eve Silađi, Kate Šarčević i Anice
Valenćik. Sve su pjesme podijeljene
u devet ciklusa, a svi odražavaju
slavoničnost kroz slike Slavonije,
biografije i bibliografije autorica te
rječnik manje poznatih riječi.
Na predstavljanju knjige okupili
su se brojni gosti i predstavnici
Grada Otoka, a sve je u ime Matice
Marijana Barnjak
20
hrvatske iz Vinkovaca pozdravio
njezin predsjednik dr. Dražen
Švagelj. Program je vodila mr. sc.
Ljubica Gligorević, a bila je tu i
recenzentica doc. dr. sc. Ružica
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
IZVRSTAN KONCERT SISAČKOG GLAZBENIKA
EDMUNDA ADLERA BORIĆA
U župnoj je crkvi sv. Antuna Padovanskoga 5. studenog održan koncert na orguljama koji je izveo prof.
Edmund Adler Borić. Taj je uspješni
glazbenik diplomirao klavir u klasi
prof. Ide Gamulin, orgulje u klasi prof. Ljerke Očić, a magisterij
orgulja u klasi prof. Marija Penzara na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Orguljašku je interpretaciju
usavršavao u majstorskim klasama
Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i
Daniela Rotha. 1999. godine uvjerljivo je pobjedio na II. hrvatskom
natjecanju orguljaša Franjo Dugan
. Ističe se izvedbama virtuoznih
skladbi iz razdoblja romantizma i
suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao koncertant te je s nekoliko
stotina održanih koncerata po cijeloj
Hrvatskoj, u Sloveniji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Bosni
i Hercegovini, Češkoj, Slovačkoj,
Austriji, Vojvodini, Južnoafričkoj
Republici, SAD-u i Rusiji najistaknutiji mladi umjetnik orguljaš.
Osim što je gostovao na mnogim
festivalima, pokretač je takvih
događanja u Hrvatskoj. Ravnatelj je
festivala Orgulje Zagrebačke katedrale, a ravnatelj je i Međunarodnog
orguljaškog festivala Ars organi
Sisciae u Sisku. Izdavačka kuća
Croatia Records izdala mu je prvi
solistički CD 2009. godine koji je i
nagrađen hrvatskom diskografskom
nagradom Porin 2010.
Na koncertu u Otoku izveo je Simfoniju br. 6 u g-molu Op. 42 br. 2
Charlesa-Marie
Widora (18441937) koja ima pet stavaka: Allegro, Adagio, Intermezzo, Cantabile
i Finale. Druga je bila Simfonija br.
4 u f-molu Op. 13 br. 4, a Edmund
Adler Borić izveo je III. stavak
pod naslovom Andante cantabile
te IV. stavak Scherzo: Allegro vivace. Otočani su imali prigodu
čuti i varijacije na temu: Weinen,
Klagen, Sorgen, Zagen Franza
Liszta ( 1811. – 1886.). Franz Liszt
volio se često poigravati s tuđim
melodijskim originalima i dovesti
ih do savršenstva u tehničkom i
muzičkom smislu u svojim skladbama. Tako je i u varijacijama
Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen
iz 1863. godine. Za tu najuspjeliju
Lisztovu skladbu za orgulje uzeo
je dvije teme iz istoimene Bachove
kantate i Crucifixusa iz Misse u hmolu. U toj je skladbi zastupljena
gotovo sva vrsta manualne tehnike,
orgulje rastu od najtiših pianissima
do simfonijskih fortissima, a to je i
skladba u kojoj se izmjenjuje bolna
kromatika s predivnim zvucima korala. Da je publika bila zadovoljna
koncertom, dokazao je i gromoglasan pljesak na kraju izvedaba.
Marijana Barnjak
21
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
OTOČKI UMJETNICI SUDJELOVALI NA
4. HUMANITARNOJ KOLONIJI, IZLOŽBI I
AUKCIJI „UMJETNIČKI IZRIČAJ DLIJETOM,
KISTOM I PEROM U OBRANI DOMOVINE“
M i n i s t a r s t v o
obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti, na čelu s ministrom
Tomislavom
Ivićem, bilo je pokroviteljem realizacije
4. humanitarne kiparsko-slikarske kolonije
„Umjetnički izričaj dlijetom, kistom i perom
u obrani domovine“
koja se održala u sklopu
15. SŠNIDOR-a održanog u Zadru
2009. godine. 6. prosinca ove godine u hotelu Westin u Zagrebu organizirana je izložba pod nazivom
„Umjetnošću do ključa istine i slobode“. Na toj su izložbi sudjelovala
44 autora, a predstavljeno je čak 99
radova. Osam je radova pridruženo
u fundus HVIDR-e, 14 je ponuđeno
na aukciji koja se održala u sklopu
izložbe, dok su ostali radovi imali
22
unaprijed određenu cijenu. Izložbu
je otvorio potpredsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks. Sva
su prikupljena sredstva namijenjena obrani hrvatskih branitelja i
pomoći onim braniteljima koji još
nisu riješili svoj status. Za Otok je
taj događaj bio posebno važan jer
je upravo jedan od najpoznatijih
otočkih umjetnika, ujedno i invalid
Domovinskoga rata, kipar Antun
Ferbežar Tonča bio voditelj tih
događanja, a sudjelovali su i
članovi Udruge likovnih umjetnika „Otočki vir“ iz Otoka.
Prema njegovim je riječima
organizacija bila iznimno
uspješna, a sve je pomagao i
predsjednik HVIDR-e Josip
Đakić.
Josip Palada, književnik i
ratni zapovjednik postrojbe
„Satnija hrvatskih umjetnika“, u predgovoru katalogu
izložbe zahvalio se svim prijateljima braniteljima za sve radosti
i ljepote koje su darovali od srca,
ali i svima onima koji su imali čast
otkupiti neko od tih, s ljubavlju nastalih, umjetničkih ostvarenja u koje
su ti samonikli i školovani talenti
ugradili svoje srce.
Marijana Barnjak
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
U BIOGRADU OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA
Međunarodni je dan starijih osoba
obilježen 1. listopada u Biogradu na Moru, u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i
međugeneracijske
solidarnosti.
Tim se povodom u dvorani Os-
novne škole Biograd na Moru
okupilo oko 300 sudionika, korisnika i provoditelja programa
međugeneracijske
solidarnosti,
a na središnjoj je svečanosti sve
u ime organizatora pozdravio
i ministar obitelji, branitelja
i
međugeneracijske
solidarnosti Tomislav Ivić. Čestitajući
Međunarodni dan starijih osoba,
koji su Ujedinjeni narodi proglasili
prije točno 20 godina, podsjetio je
da je Vlada Republike Hrvatske u
prilog jačanja uloge zajednice u
osiguravanju kvalitetnijeg i sigurnijeg starenja i socijalne uključenosti
starijih osoba, predložila programe međugeneracijske solidarnosti “Pomoć u kući starijim
osobama” i “Dnevni boravak i
pomoć u kući starijim osobama”,
koje provodi resorno ministarstvo. „Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti do sada je ugovorilo
suradnju na provedbi 83 programa
međugeneracijske
solidarnosti
kojima je obuhvaćeno 15100 korisnika, a na pružanju usluga tim
korisnicima zaposleno je 1000 osoba, uglavnom iz teže zapošljivih
skupina i s područja provedbe programa”, istaknuo je ministar Ivić,
dodavši da je, unatoč gospodarskoj
krizi, ove godine osam programa
više. Podsjetio je da se navedeni
programi provode već sedmu godinu, zaključivši kako to
pokazuje kontinuiranu brigu
Vlade o skrbi za starije osobe te je zahvalio svima
koji s tolikim entuzijazmom
i zajedništvom podupiru
ostvarenje tog zajedničkog
cilja, kao i domaćinima
ovogodišnjeg obilježavanja
Međunarodnog dana starijih
osoba.
U ime domaćina okupljene
su pozdravili zadarski
župan Stipe Zrilić i gradonačelnik
Biograda na Moru Ivan Knez te
su također istaknuli važnost skrbi
za starije osobe, kako na državnoj
tako i na regionalnoj, odnosno
lokalnoj razini. U Zadarskoj se
županiji provode četiri programa
međugeneracijske solidarnosti, a
programima je obuhvaćeno 625
korisnika i zaposleno je 40 osoba.
Biograd na Moru provodi programe
međugeneracijske solidarnosti od
2008. godine te
skrbi o 200 korisnika i zapošljava
12 djelatnika. Za
programe u Zadarskoj županiji
do sada je ukupno iz Državnog
proračuna osigurano 3.200.000,00
kuna, a u cijeloj je
Republici Hrvatskoj za provedbu
tih programa Vlada RH osigurala
oko 45 milijuna kuna. Povodom
Međunarodnog dana starijih osoba, koji se drugi put obilježava u
organizaciji Ministarstva obitelji,
branitelja i međugeneracijske soli-
darnosti, prvi je put dodijeljeno
“Priznanje za izvrsnost” najboljim
timovima izvoditelja programa
međugeneracijske solidarnosti s
ciljem poticanja izvrsnosti u radu
i pružanju usluga. Priznanje i staklenu plaketu dodijeljenu najboljem
timu izvoditelja programa “Pomoć
u kući starijim osobama” ministar
Ivić uručio je voditeljici tima grada
Iloka Blaženki Gazafi, a za program “Dnevni boravak i pomoć u
kući starijim osobama” priznanje
je primila voditeljica tima grada
Buzeta Sanja Rupena. Predstavnice
nagrađenih timova zahvalile su svojim suradnicima na provedbi programa, kao i Ministarstvu obitelji,
branitelja i međugeneracijske
solidarnosti koje im je omogućilo
da sudjeluju u tim vrijednim programima. U gradu Otoku provode se programi „Dnevni boravak“ i „Pomoć u kući starijim
osobama“ pa su na obilježavanju
Međunarodnog dana starijih osoba
bili i domaći predstavnici. Bila je
to domaćica „Dnevnog boravka“
Ivana Blašković, gerontodomaćica
Marica Klarić te voditelj programa
„Dnevni boravak i pomoć u kući
starijim osobama“ Tomislav Vican.
U gradu Otoku kroz te se programe
skrbi za oko 250 korisnika.
Marija Čepo
23
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
ŠLJIVOVICA JOSIPA BOŽIČEVIĆA IZ OTOKA
NAGRAĐENA SREBROM NA 17. NACIONALNOJ IZLOŽBI VOĆNIH RAKIJA I LIKERA
16. rujna 2010. godine u Vinkovcima je održana dodjela medalja
XVII. nacionalne izložbe voćnih
rakija i likera. Za ocjenjivanje je
prijavljeno 38 uzoraka rakija i likera od 17 proizvođača. Nagrađeno
je 37 uzoraka: 1 pisano priznanje,
13 brončanih medalja, 17 srebrnih medalja i 6 zlatnih medalja.
Najstariji je uzorak na izložbi
šljivovica iz 1986. Franje Željezića
iz Drenovaca, a taj je proizvođač
nagrađen titulom šampiona za
šljivovicu iz 2006. godine. Pristigle
je uzorke ocjenjivala komisija u
sastavu: Pavica Tupajić, Agronomski fakultet Zagreb, predsjednica
ocjenjivačke komisije; Miroslav
Banić, Hrvatski zavod za mjeriteljstvo Zagreb; Vesna Jurak, Badel
1862, Zagreb; Miroslav Ivanković,
Feravino Feričanci; Tanja Vuković,
24
Vera Zima, Iločki podrumi d.d.
Ova je izložba za proizvođača Josipa Božičevića iz Otoka bila i
više nego uspješna. Svoj je šljivik
posadio 2006. godine, a već je
prošlog ljeta ubirao prve plodove
pa se Josip odlučio i na svoje prvo
samostalno pečenje rakije koju je
prijavio i na natječaj Turističke
zajednice
Vukovarsko-srijemske
županije. „Gazda Jozina šljivovica“
odlikovana je srebrnom medaljom
što je u tako jakoj ovogodišnjoj
konkurenciji iznimno velik uspjeh
i poticaj za proširenje proizvodnje.
Josip Božičević svoju je prvu rakiju
proizveo po naputku struke pa svoju uspješnost na toj važnoj izložbi
jednim dijelom i tome pripisuje.
Rakija je proizvedena tradicijskim
načinom, nakon čega je destilacija
ponovljena. Takvim se postupkom
gotovo dvostruko smanjuje količina
rakije, ali se uvelike povećava njezina kakvoća, na što Josip Božičević
i stavlja naglasak. Šljive iz svog
šljivika Josip već plasira na tržište,
a cijela je priča s rakijom svojevrsni
ekperiment koji je, sudeći prema
dobivenom priznanju, već na svom
početku uspio, što daje poticaje za
daljnju proizvodnju. Njegova je
želja postati dijelom projekta „Put
voćne kapi“ te na taj način proširiti
priču o ovom najpoznatijem
slavonskom piću. Josip Božičević
svestrani je predsjednik Udruge
likovnih umjetnika „Otočki vir“ i
član Udruge voćara i stanara pa je
ovo priznanje i priznanje za tu mladu Udrugu osnovanu prije nekoliko
mjeseci.
Marijana Barnjak
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
TRIBINA
“POMOĆ OBOLJELIMA OD
PTSP-a I ČLANOVIMA NJIHOVIH
OBITELJI”
U subotu 6. studenog u kripti
otočke župne crkve održana je javna tribina pod nazivom „Pomoć
oboljelima od PTSP-a i članovima
njihovih obitelji“. Predavači su
na toj tribini bili stručnjaci koji se
svakodnevno susreću s tim velikim problemom današnjice. Svima
oboljelima od PTSP-a i mnogobrojnim članovima njihovih obitelji
koji su se odazvali na tu tribinu obratio se Nenad Lučanin, ravnatelj
Doma za psihički bolesne odrasle
osobe u Nuštru i Vladimir Zlatarić,
voditelj centra za psiho-socijalnu
pomoć sudionicima i stradalnicima
Domovinskoga rata Vukovarsko-
srijemske županije. Jedan je od
gostiju bio i Dražen Strukar, dragovoljac Domovinskoga rata koji
boluje od PTSP-a. Tu je tribinu organizirala Udruga „Hrvatska žena“
Otok i Udruga dragovoljaca Vukovarsko-srijemske županije, u čije
se ime okupljenima obratio izvršni
tajnik IHDDR-a Vukovarsko-srijemske županije Dragomir Čelebić.
Na tribini je sudjelovao i otočki
gradonačelnik Josip Šarić koji je u
svom pozdravnom govoru naglasio
kako je PTSP jedan od najtežih problema današnjice s kojim se susreće
velik broj sudionika Domovinskoga
rata. Rat je neprirodno stanje i ljudi
koji su proživjeli rat suočavaju se
s brojnim stresovima koji se trajno
urezuju u ljudsku psihu. Ljudi koji
su oboljeli od PTSP-a nisu samo
problem sami sebi, već i obiteljima
u kojima žive i od tog problema ne
treba bježati, nego se s njim treba
suočiti. Upravo se zato i cijela zajednica treba uključiti u takve programe pa je organizacija te tribine
iznimno pohvalna i korisna.
Marijana Barnjak
25
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
DVD KOMLETINCI U GOSTIMA DVD-u PULA
gasne opreme koja vrijedi od 30 do
40 tisuća kuna. Ovom prilikom se
DVD Komletinci zahvaljuje DVD u Pula na svemu što su nam upriličili
te ih pozivamo da dođu i budu naši
gosti u Komletincima u periodu
kada oni to budu poželjeli. Mora
se naglasiti da predsjednik DVD-a
Pula vuče korijene iz Komletinaca,
a još uvijek ima rodbinu i prijatelje
u našem selu. Također se zahvaljujemo gradonačelniku gosp. Josipu
DVD Komletinci osjeća potrebu i
dužnost da se službeno zahvali svojim prijateljima vatrogascima u Puli
koji su 14. listopada 2010. ugostili DVD Komletinci te se s njima
družili i gostili tijekom dva dana.
Još se mora reći da su naši prijatelji
u Puli zakupili restoran s osobljem
i glazbom koji je ta 2 dana zbog
nas bio zatvorenog tipa. Isto tako,
DVD Pula rezerviralo je apartmane
za svoje prijatelje iz Komletinaca,
kao i karte za brod koji vozi na relaciji Fažana – NP Brijuni, koji smo,
vozeći se vlakom, i obišli. Također,
posjetili smo i Titovu vilu koja je
pretvorena u muzej. Usput je DVD
Pula otvorilo vrata kampa mladeži
– HVZ u Fažani svojim prijateljima
iz Komletinaca da ga vide u „mrtvoj“ sezoni. Druženje vatrogasnih
društava okrunjeno je primopredajom darovnice predsjednika DVD a Pula Petra Znahora predsjedniku
DVD-a Komletinci Josipu Juriću.
DVD Pula tom je prigodom darivalo svoje prijatelje iz Slavonije s dva
dišna aparata i dvije rezervne boce
te pumpom tipa Klockner Humbolat Deutz A. G. i još puno vatro-
Šariću te zamjeniku gradonačelnika
gosp. Zvonimiru Pući koji su dali
vozilo i vozača gosp. Josipa Dabru
da odemo na gostovanje u Pulu.
Josip Jurić
DVD PULA GOSTOVALO U KOMLETINCIMA
Dana 20. studenog 2010. Godine
DVD Komletinci ugostilo je prijatelje iz DVD - a Pula i to predsjednika DVD-a Pula i tajnika podružne
vatrogasne zajednice gosp. Petra
Znahora te vatrogasca I. klase gosp.
Matu Vidovića. Tom su prilikom
opet, kao kada su bili domaćini
DVD – u Komletinci u Puli, otvorili svoje srce te su darovali svoje
prijatelje vatrogasce iz Komletinaca
s dosta vatrogasne opreme. DVD
Komletinci uzvratilo je zahvalnicom i prigodnim poklonima svojim
prijateljima.
26
Treba naglasiti da Grad Otok pozorno prati sva ta druženja pa je
gradonačelnik gosp. Josip Šarić
poslao svoje izaslanike s progodnim darovima gostima iz Pule. Darove je predao predsjednik Mjesnog odbora Komletinci gosp. Josip
Mareljić u prisustvu gosp. Josipa
Dabre, predsjednika mladeži HDZa grada Otoka. Na zamolbu DVDa Komletinci dočeku gostiju, primopredaji darova i zahvalnice te
nastavku druženja dugo u noć na
komletinačkim stanovima prisustvovao je i komletinački župnik
gosp. Ivan Bešlić na čemu DVD
Komletinci iskreno zahvaljuje.
Dogovorena je kruna prijateljstva
ova dva DVD-a između predsjednika DVD -a Komletinci gosp. Josipa Jurića i predsjednika DVD -a
Pula gosp. Petra Znahora, a kruna
je povelja prijateljstva između
društava koja će biti potpisana u
ožujku mjesecu 2011. godine.
Josip Jurić
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
UDRUGA „HRVATSKA ŽENA“ OTOK I OVE
GODINE DIJELILA BOŽIĆNU PŠENICU
Članice Udruge „Hrvatska žena“ Otok i njihova vrijedna predsjednica Marija Čepo i ove su se godine pobrinule da svatko u
svom domu ima božićnu pšenicu, simbol života, plodnosti i blagostanja. Članice su tako same izrađivale platnene vrećice koje
su punile pšenicom, a sve su to podijelile Prve adventske nedjelje
pred otočkom župnom crkvom. Predbožićno je vrijeme u Udruzi
„Hrvatska žena“ bilo obilježeno i posjetom Domu za psihički
bolesne odrasle osobe u Nuštru čije su korisnike razveselile prigodnim poklonima.
Marijana Barnjak
KREATIVNA RADIONICA
„RAD S JESENSKIM
PLODOVIMA“
Jedan od kvalitetnijih oblika suradnje vrtića i roditelja je
uključivanje roditelja u život i rad
vrtića. Dobra suradnja roditelja i
odgojitelja kod djeteta jača osjećaj
sigurnosti i vlastite vrijednosti. Tijekom godine roditeljima ponudimo različite oblike suradnje vodeći
računa o potrebama, interesima i
mogućnostima. Najdraža druženja
djece, roditelja i odgojiteljaja su
kreativne radionice u kojima na zanimljiv i kreativan način možemo
roditeljima približiti željeni sadržaj.
Krajem listopada organizirali
smo kreativnu radionicu na temu Rad
s jesenskim plodovima. Odazvao se
veliki broj roditelja među kojima su
svoje mjesto našli i baka Vita i djed
Bana. Roditelji su donijeli plodove
jeseni, obilje mašte i kreativnosti.
Bogatstvo prirodno nestrukturiranog materijala i šarenilo boja
preplavilo je stolove u starijoj skupini. U sobi je vladao žamor i toplo
ozračje. Naše je druženje rezultiralo pravim umjetničkim djelima
jer bilo je tu: jesenskih aranžmana,
slika od
suhog
lišća,
ogrlica, narukvica,
ježevih
kućica,
koka,
g o s podina
Klipka i
Bundevk a ,
stonoga,
ježeva...
Roditelji
su
bili
opušteni,
međusobno su se zbližili, a prilikom odlaska naglasili su potrebu
za ovakvim druženjem.
Katica Pućo , Marina Lombarović
27
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Izlet na stan u
Komletincima
SVETI NIKOLA POSJETIO
DJEČJI VRTIĆ „PUPOLJAK“
U Dječjem vrtiću Pupoljak ovo je godine blagdan Sv.
Nikole obilježen na poseban način. Na gradskom smo
trgu organizirali druženje djece i njihovih roditelja sa
sv. Nikolom, čiju je ulogu za taj dan preuzeo jedan od
Suradnja s roditeljima jedan je od važniih zadataka u
organizaciji rada i ostvarivanju pedagoških ciljeva u
predškolskom odgoju. Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s Lukinom mamom gđom Amalijom Varga pozvani smo na imanje obitelji Luetić u Komletincima.
Prekrasan krajolik i obojeno lišće privlačili su našu pozornost, a djeca su neprestano zapitkivala kada ćemo
stići. Nakon kratke vožnje, koju nam je omogućio
Grad Otok, stigli smo na odredište i oduševljenju
nije bilo kraja, kako djece tako i odgojiteljica. Imanje obiluje sportskim sadržajima: igralištem za veliki
i mali nogomet, rukomet, košarku i tenis. Našli smo
vremena za vježbanje, priču, pjesmu, ples i pokretne
igre. Najviše nas je impresionirala sjenica uređena
u rustikalnom stilu koja nam je boravak učinila još
ugodanijim. Cilj je ovog izleta bio omogućiti djeci da
vide, dožive i spoznaju važnost našeg kraja. Važan je
aspekt i razvijanje ekološke osjetljivosti djece. Djeca
shvaćaju da, iako su mala, mogu učiniti čudesne stvari
za okoliš u kojem žive. Iako su još mali, vjerujemo da
će im viđeno i proživljeno ostati u sjećanju.
Katica Pućo, Marina Lombarović
roditelja, gospodin Eddy Martinović. Nikola je na trg
došao u konjskim zapregama koje je za tu prigodu pripremila obitelj Matije Mičića. U društvu s Nikolom,
bio je i Krampus, odnosno u njega preodjeven gospodin
Goran Abramović, također jedan od roditelja.
Djeca su prigodnim pjesmama i recitacijama dočekala
svetoga Nikolu, a on im je na njihovu veliku radost podijelio poklone.
Dojmovi ovog neobičnog susreta potrajali su dugo te
su djeca još danima prepričavala događaje koji će im,
nadamo se, ostati u lijepom sjećanju.
Ovim putem zahvaljujemo roditeljima koji su svojim
sudjelovanjem pomogli u organizaciji proslave blagdana Sv. Nikole i tako upotpunili ovaj nezaboravan
susret.
Marija Pućo, odgojiteljica
28
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Otočki štokavčići na Šokačkoj riči 2010.
Učenicima Osnovne škole Josipa
Lovretića Otok bila je ovo šesta godina sudjelovanja na Šokačkoj riči.
U petak, 12. studenoga 2010. u
Kongresnoj dvorani hotela Slavonija u Vinkovcima, u programu
priredbe pod nazivom Štokavčići
predstavili su se i otočki štokavčići
interpretacijom slavonskog dijalekta i još jednom slušateljima uspješno
dočarali izvorni otočki govor, već
zaboravljenu šokačku
ikavicu.
Tekstove Ive Balentovića, Đuke
Galovića, Darije Gongeta, Josipa
Lovretića, Anice Valenćik i Marije
Vukoja govorili su: Gabriela Abramac, Antonijo Bertić, Laura Drnasin, Iva Gluhaković, Josip Lukač,
Matea Matanović, Suzana Mišić,
Gabriela Peranović, Matea Sunđi,
Denis Šalković, Marko Šokčević,
Issydora Rossanda
Tešić, Tina Ukić
(mentorica Anica
Valenćik) i Ivan
Brnatović, Nikolina Ilijević, Luka
Kovačić,
Ivana
Tola, Ena Tunjić
i Marinela Varzić
(mentorica Daria
Gongeta).
Osim Otočana u
programu priredbe
sudjelovala su i djeca iz Komletinaca, Vinkovaca, Ivankova, Bošnjaka,
Cerića i Retkovaca.
Štokavčiće je idejno osmislila i priredbu pokrenula dr.sc. Anica Bilić
2004. godine,a imenu štokavčića
kumovao je Mladen Kušec. Tijekom
svih ovih godina sve je uspješno organizirala voditeljica štokavčića i
poznata autorica tekstova pisanih
slavonskim dijalektom Ksenija
Petričić.
Program Šokačke riči realiziran je
pod pokroviteljstvom Zajednice
kulturno-umjetničkih
djelatnosti
Vukovarsko-srijemske županije.
Zahvaljujemo svima koji su
sudjelovali na Šokačkoj riči, vrijednoj manifestaciji čiji je cilj sačuvati
od zaborava starinski govor kao dio
kulturne tradicijske baštine ovog
dijela Hrvatske.
Hvala na suradnji i roditeljima naših
učenika, posebno mamama i bakama koje su se potrudile da otočki
mališani još jednom zablistaju u lijepom i raskošnom šokačkom ruhu.
Anica Valenćik
Dječje čuđenje svijetu
Razredni odjel 1.a razreda broji 18
učenika. Učenici 1.a razreda su vrlo
veseli, radoznali i pomalo nestašni.
Takva su sva djeca, zar ne, ali
oni su ipak drugačiji - ta oni su
đaci prvaci! To nije mala stvar.
Iz dana u dan, korak po korak,
svladavaju velike i male zadatke
koje mame, tate i učiteljica stavljaju pred njih. Moram priznati,
hrabri su, pravi mali borci koji
se hvataju u koštac s geometrijskim tijelima i likovima, a da
ne spominjem diktate, mala
i velika tiskana slova. Vole
crtati, maštati, igrati se i smijati,
međusobno si pomagati - pa zar to
nije lijepo?! Ponekad me podsjećaju
na ptiće koje treba poučiti letu. Zato
gradimo međusobno povjerenje jer
jedino tako možemo uspjeti.
Nije li osjećaj čuđenja preplavio
i ove izraze koji se mogu čuti iz
njihovih usta: plava glazba, topla boja, cvrkutanje neba.
Ostaje mi da im pomognem u
njihovom rastu i da se radujem
zajedno s njima čudeći se kao i
oni svim pojavama života!
Učiteljica Ljiljana Vranjković,
prof. Mentor
29
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Nenasilje u školi
Zovem se Ivana i idem u četvrti razred. Srećom, živim u malom gradiću
u Slavoniji gdje svatko svakog pozna. Nekada pomislim kako je ovdje
dosadno i kako se ništa ne događa.
Ponekad mi ide na živce što moram
pozdraviti svaku baku na ulici jer će
me reći mami. Kod nas u Otoku vrlo
je važno pozdraviti starije na ulici, a
uvijek netko sjedi na „klupčicama“ ispred kuća. Tako kad idem na misu ili
u školu, svakoga moram pozdraviti sa
„Hvaljen Isus“. Jednom se neka baka
požalila mojoj mami da je nismo pozdravile pa sam morala sat vremena
slušati mamino prigovaranje. Tako je to
u mom gradiću! Svatko svakoga zna i
uvijek moram biti pristojna. Stvarno to
ponekad bude dosadno. Jednom sam se
mami požalila zbog toga. Čak sam joj
rekla da bih voljela živjeti u nekom velikom gradu gdje ima puno ljudi i gdje
me nitko ne bi poznavao. Tada mi je
mama rekla nešto o čem nikada nisam
razmišljala. Rekla mi je da zamislim
da stanujem negdje gdje me nitko ne
pozna. Pitala me je što bih napravila da
me tada neki dečki na ulici zaustave i
uzmu mi džeparac. Tada sam shvatila.
Vjerojatno bi neka baka na ulici već
dohvatila telefon i javila roditeljima
onoga tko me je istukao. To je prednost
malog grada. A tada sam razmislila o
svim onim ružnim temama iz dnevnika. Često se spominju djeca koja su
bila zla jedna prema drugima. Napadali
su jedni druge, vrijeđali,a u najgorim
slučajevima neki dječaci su i umrli od
posljedica nečijih batina. Strašno!
Možda su mislili da je „cool“ biti grub
prema nekome, možda su htjeli ispasti
frajeri… Ne znam. Na vjeronauku smo s
časnom isto pričali i o tome. Rekla nam
je da moramo ljubiti bližnjeg svog. Ali
opet nam nije rekla zašto se to događa.
Učiteljica nam je rekla da u slučaju da
nam netko napravi nešto ružno, odmah
kažemo njoj. Ona nas neće izdati, nego
će pokušati s pedagoginjom riješiti
problem. A opet imamo i roditelje koji
su uvijek tu da nas zaštite. Imali smo
čak i razgovore sa pedagoginjom o
takvim temama. Pa su i roditelji imali
30
Nenasilje u školi
roditeljski gdje se pričalo o tome. Svi su
se podigli na noge da zaustave nasilje.
Ponekad bi se dečki pod velikim odmorom da se naprave važni počeli gurkati.
Ili bi se mi djevojčice posvađale dok
igramo graničara. I nije mi bilo jasno
što smo to tako strašno napravili pa
ravnateljica opet po školi lijepi plakate
„Stop nasilju“. Pa nije valjda nasilje što
sam Barbaru povukla za kečke i pjevala
„Tko nosi kečke, taj voli dečke!“
I opet sam bila sva zbunjena. Tad je
opet uskočila moja mama i razjasnila mi neke stvari. Naša pedagoginja
preventivno djeluje. A to, koliko sam
je shvatila, znači da ona nama priča
kako nešto nije u redu i prije nego što
to napravimo. Shvatila sam da je puno
korisnije spriječiti da se nasilje ne dogodi. Zato mi u školi pričamo, pričamo
i pričamo. Zato su i roditelji imali sastanak da i oni čuju stručni savjet kako
da se postave, ako se to slučajno dogodi. Mama mi je rekla da je vrlo važno
da se djeca druže i da postanu prijatelji
jedni drugima i rekla mi je da se sjetim
kakva sve druženja naša škola organizira.
Tada sam pomislila na sve predstave,
na Dan škole kad imamo športska
natjecanja, na našeg učitelja glazbenog
koji nas uvijek okuplja, na sve sekcije koje imamo u školi. Sjetila sam se
izleta na koji smo išli sa roditeljima i
učiteljicom. Tada su mame komentirale
kako je lijepo što se čitav dan igramo,
a nitko se nije posvađao. Taj dan je bio
poseban. Budući da smo četvrti razred, uskoro više nećemo biti s našom
učiteljicom. Tada su se roditelji dogovorili da idemo jedne nedjelje u šumu.
Skupio se čitav razred. Svatko je nešto
ponio i čitav dan smo se igrali. Tate su
pekli roštilj, mame su prale posuđe.
Bilo je prekrasno. Učiteljica nas je
tisuću puta slikala. Možda su se roditelji
smijali i više od nas. Bili su skroz neozbiljni. Čak i sutradan u školi nismo
skoro ništa radili. Čitavo vrijeme smo
prepričavali događaje. Josip je čak upecao i ribu. Mi djevojčice smo pokušale,
ali nismo imale sreće. Igrale smo i nogomet s dječacima, ali opet su bili bolji.
Dan kojeg ću se sjećati čitav život! Čak
je i na školskim stranicama na internetu
moja učiteljica napisala da je svrha
izleta bila: „Postaviti roditelje u ulogu
učitelja, odnosno ne malog zahtjevnog
posla kako bi shvatili i doživjeli koliko
je učiteljski posao zahtjevan i koliko
odricanja je potrebno kako bi se pojedina aktivnost realizirala. Roditelji su
s oduševljenjem prihvatili tu ulogu i
pokazali se veoma uspješnima. Mogu
zaključiti da su spremni na svaki oblik
suradnje s našom školom i to ih čini korisnim i sretnim.“
Možda upravo zbog takvih druženja
i povezanosti u našoj školi i nema
takvih ružnih stvari. Možda zato što
se i učitelji i roditelji trude da se svi
slažemo. Čak i na ulazu u školu stoji
natpis „Ovo je mjesto nulte tolerancije
na nasilje“. Prije nisam obraćala pozornost na taj natpis, a sada vidim da je to
zbog toga što se svi trude da budemo
sigurni.
I tako sam ja shvatila da je lijepo živjeti
u ovako malom gradiću. Da je lijepo
što se svi poznajemo. Zapravo i naši se
roditelji poznaju još od malena. I svi
smo vezani uz školu, školsko dvorište
i naše učitelje. Jer nam često organiziraju neke zanimljive događaje kao
što su Dani otvorenih vrata. Pa tada
dođu i roditelji na nastavu. Imali smo i
razne radionice u kojima smo izrađivali
ukrase. Te ukrase smo nedjeljom prodavali s roditeljima ispred crkve, a
novce smo dali za gladnu djecu Afrike.
Bili smo nekoliko puta na televiziji. I
na tim druženjima se pokazalo kako
su nam roditelji neozbiljni. A mi smo
svi iz razreda postali dobri prijatelji i
ne možemo zamisliti da netko nekoga
vrijeđa. Nikome nije važno tko ima
koliku kuću, tko živi samo s mamom
ili tatom, tko nosi naočale. Mi smo prijatelji, a mama kaže da prijateljstva iz
djetinjstva ostaju čitav život.
I općenito u našoj školi nema velikih
problema. Čak nas ni oni stariji učenici
nikada nisu zadirkivali. Možda zato što
se sjećaju kako je njima bilo biti mlađi
u školi. A možda zato što smo ipak susjedi jedni drugima i navečer se svi za-
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Nenasilje u školi
jedno igramo žmire u ulici.
Ipak je prednost živjeti u malom
gradiću. Možda se ne bi mogli toliko
družiti da živimo u nekom velikom
mjestu, gdje su ljudi jako zaposleni,
gdje stanuju daleko jedni od drugih i
gdje se ne poznaju. Ipak je ovdje lijepo.
Srećom, te ružne događaje poznajemo
samo sa vijesti i tada se naša škola
potrudi objasniti nam da to nije dobro,
da je to strašno i da se trebamo potruditi
da se to kod nas ne dogodi. A imamo
stvarno krasnu pedagoginju. Tako nam
bude drago kad nam učiteljica najavi
da će pedagoginja kata doći na sat i
da ćemo s njom razgovarati o nečemu.
Njoj možemo sve ispričati. S osmijehom nas sasluša i uvijek nam da dobar
savjet. A posebno mi je smiješno vidjeti
na nekim filmovima opasne ravnateljice. Naša je izuzetno blaga. Mislim da
ona nije nikada na nikoga viknula. A
moja učiteljica, ona nas voli kao da
smo njezini. I kako onda da u našoj
školi bude nekih problema? I nije to nikakva laž i nisam ja ništa preuveličala.
Moramo se svi potruditi i roditelji i nastavnici i mi djeca. Nije to teško, samo
se treba malo potruditi. Čak ne previše.
Ali treba nama djeci pomoć. Ne bi se
događale takve ružne stvari kada bi
djeca imala neku zabavu. I zato nam
stariju trebaju pomoći. Možda nije ni u
mom gradiću sve savršeno, možda bi i
kod nas trebalo ispraviti neke stvari, ali
trudimo se svi. Svatko koliko može.
I dobro bi nam došli neki savjeti. Rado
bi poslušali i druge. Željeli bi da prestanemo slušati na vijestima takve ružne
stvari. I molimo boga da se kod nas
nešto slično ne dogodi. Učiteljica nam
je rekla da ne moramo strahovati od
takvih stvari. Da će sve biti u redu dok
se mi slažemo i dok poštujemo jedne
druge. A o ružnim stvarima treba razgovarati, a ne se praviti da ne postoje. Ako
žmirimo postat će još veći problemi. A
moja mama kaže da su sva djeca dobra, samo su ponekad pomalo zbunjeni
odrastanjem. I kaže da djeca oponašaju
starije. Pa molim starije da prestanu davati ružne primjere.
Željela bih da jednom na televiziji
pokažu i kako postoje škole poput
moje. Škole u kojima se svi bore za
zajedništvo. Jednom bi trebalo pohvaliti i naše učitelje i naše roditelje. A zahtijevam da pohvale i nas učenike Osnovne škole Josipa Lovretića. Možda
tad netko poželi postati kao mi ili još
i bolji. Treba čuti i nas djecu, treba nas
pustiti da kažemo što nas muči. Trebali
bi stariji pustiti nas da budemo djeca.
Nadam se da će netko pročitati moj sastav i da će bar malo razmisliti o tome
da smo mi svi isti, da svi želimo igru,
zabavu i sreću jedni drugima.
Ivana Nuić
JOŠ JEDAN USPJEH UČENICE
OŠ JOSIPA LOVRETIĆA
IVANE NUIĆ
Učenica OŠ Josipa Lovretića Ivana
Nuić i njezina mentorica Ljiljana
Vranjković pozvane su 26. I 27.
Studenog u Zagreb na Festival priče
kojoj je cilj pisanje eseja i slanje
poruka o nenasilju, a organizira ga
Ministarstvo obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti.
Svjedoci
smo
vršnjačkog
nasilja
koje je poprimilo velike razmjere te se svi
moramo zajedničkim
snagama boriti protiv toga. Učenica
Ivana Nuić u svom je eseju posebno
promicala grad Otok na jedan vrlo
afirmativan način te je tako poslala
pozitivnu poruku cijeloj Hrvatskoj o tome kako je lijepo živjeti u
našem gradu, a na jednak je način
promicala pozitivno ozračje u našoj
osnovnoj školi. Ivana Nuić i njezina
mentorica Ljiljana Vranjković pozvane su na dvodnevni Festival priče
„Jagoda Truhelka“, a na temelju
njezinog eseja bit će upriličena
kazališna predstava koja će ujedno
biti uvod u plenarnu raspravu. Zahvale pripadaju i ravnateljici Ljubici
Todorić.
Marijana Barnjak
31
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
„POLICAJAC, MOJ PRIJATELJ!“
Dan hrvatske policije učenici 2.b i 2.c
razreda Osnovne škole Josipa Lovretića
iz Otoka obilježili su na zanimljiv i
poučan način. Uoči Dana hrvatske
policije 28. rujna 2010. upriličen je
posjet Policijskoj postaji Otok i Odjelu
za državljanstvo. Učenički likovni radovi na temu “ Policajac ,moj prijatelj”
osmišljeni su kao velika čestitka koja je
uručena djelatnicima policije, a potom
izložena u njihovom prostoru.
Cilj posjete bio je uočavanje povezanosti policije i djece, razvijanje
povjerenja koje je nužno radi ostvarivanja sigurnosti u svakodnevnom
životu, učenje kada možemo očekivati
i zatražiti pomoć policije.
Na originalan način, primjeren uzrastu djece, prikazan je rad policije.
Simulirane su različite situacije u kojima policija intervenira , pruža zaštitu
građanima i brine o sigurnosti. Demonstrirane su nam i neke borilačke vještine
, što je kod djece izazvalo oduševljenje.
Govorilo se o sigurnosti u prometu, a
to je bila prilika da zapjevamo pjesmu
“Semafor” i dobijemo veliki pljesak.
Nakon toga, uputili smo se u Odjel za
državljanstvo. Tu smo vidjeli i saznali
sve što nas je zanimalo, a vezano je uz
putovnice, otiske za osobne iskaznice,
dozvole za oružje i sl. Bezbroj dječjih
pitanja, stručnih i strpljivih odgovora !
Mi smo bili oduševljeni svime što smo
vidjeli i naučili od policijskih djelat-
nika, a njih je oduševila otvorenost i
spontanost djece. Na putu od škole do
policijske postaje uočavali smo nazive ulica, parne i neparne brojeve na
kućama, promjene u prirodi u jesen,
vježbali prelazak ceste na sigurnim
mjestima, a sve je to još jednom pokazalo da je svaki dobro isplaniran izlazak
iz učionice i otvorenost škole za suradnju učinkovit, dojmljiv i dugoročno isplativ, kako odgojno tako i obrazovno.
Daria Gongeta, učiteljica 2. b razreda
ODRŽANA OSNIVAČKA SKUPŠTINA DRUŠTVA
“NAŠA DJECA” OTOK
U srijedu 6. listopada održana je
Osnivačka skupština Društva “Naša
djeca” Otok.
Gost Skupštine bio je Mario Perković,
predsjednik DND Vinkovci koji je zbog
svog predanog rada i posvećenosti djeci
proglašen volonterom godine za prošlu
godinu. Njegovo je iskustvo bilo od
velike pomoći tijekom rada Skupštine.
Za predsjednicu Društva „Naša djeca“
Otok izabrana je učiteljica Daria Gongeta, a za potpredsjednicu Marija Pućo
, odgojiteljica. Cilj DND Otok je poticanje i vođenje aktivnosti s djecom i
akcija za djecu u njihovom slobodnom
vremenu, na temelju interesa i želja
djece, promicanje i ostvarivanje prava
djeteta, pružanje podrške roditeljima u
razvoju i odgoju djece, od rođenja do
završetka osnovnog školovanja. Svaki
član Društva „Naša djeca“ daruje djeci
32
dio svog vremena, stručnog znanja
i životnog iskustva, svoju podršku i
pomoć te punu pažnju i ljubav. Kako
je ovo tjedan posvećen djeci (od 4.
do 10. listopada), veseli nas što smo
uspjeli osnovati DND Otok baš u to
vrijeme. Društvo „Naša djeca“ Otok ot-
voreno je za suradnju i rado će u svoje
članstvo primiti djecu i odrasle osobe
koje zanima rad sa djecom i za djecu.
Daria Gongeta, učiteljica 2. b razreda
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
OTOČKI OSNOVNOŠKOLCI OBILJEŽILI
MEĐUNARODNI DAN DJETETA
Međunarodni dan djeteta obilježen je
u Osnovnoj školi Josipa Lovretića prigodnom radio emisijom koju su osmislile i realizirale učiteljice Lucija Đukić
i Daria Gongeta, a emitirana je u obje
smjene.
Program je bio edukativnog karaktera s
naglaskom na prava djeteta.
Nakon radio emisije za učenike nižih
razreda u školskom je dvorištu organizirana likovna radionica pod nazivom
“Na krilima mašte”. Tako su nastali
zanimljivi crteži na asfaltu, a školsko
je dvorište dobilo veselo i šareno lice.
Crteži su rađeni kredom u boji s motivima iz dječjeg života. I ovom su prigodom djeca pokazala svoju maštovitost i
kreativnost.
Daria Gongeta, učiteljica 2. b razreda
STOP NASILJU!
Svjetski dan borbe protiv nasilja nad
djecom 19. studenog obilježen je u OŠ
Josipa Lovretića Otok javnom tribinom pod nazivom STOP NASILJU!
Tribina je organizirana za učenike sedmih i osmih razreda i njihove roditelje.
Kako MUP Republike Hrvatske tijekom mjeseca studenog provodi kampanju Živim život bez nasilja, ova je
tribina bila prilika za nastavak vrlo
uspješne dosadašnje suradnje naše
škole i PP Otok. Obzirom na zajednički
cilj, smanjiti sve učestalije nasilje
među vršnjacima, ovakav vid suradnje nije samo poželjan nego i potreban. Nazočne je pozdravila zamjenica
ravnateljice, gospođa Marina Beuk,
zatim se prigodnim riječima obratila
pedagoginja Lidija Almaš.
Predavanje popraćeno brojnim napisima iz tiska, fotografijama i primjerima
iz života, održala je učiteljica Daria
Gongeta, a vrlo je dojmljiv bio scenski
izraz učenika.
Nakon toga su djelatnici Policijske postaje Otok, gospoda Mijatović, Džijan i
Abramović, govorili o posljedicama
nasilja, zakonskim odradbama koje ga
prate, kako se može pomoći žrtvi nasilja, kako reagirati kao promatrač, komu
i kada se obratiti zbog nasilja.
Govorilo se i o zanemarivanju djece,
prikazani su kratki filmovi, a sve je
završilo pjesmom Srebrnih krila “Nek
živi ljubav”. Tema je vrlo aktualna, sve-
prisutna i traži ozbiljan pristup, dijalog
i suradnju u više smjerova. Sudionici
su pokazali veliko zanimanje i vrlo je
izgledno da će se upriličiti nove tribine
u koje će biti uključeni ostali učenici
i roditelji. Ako u
sljedećih nekoliko
dana spriječimo bar
jednu tuču, uvrede
i ponižavanja djece,
napravili smo korak na dugom putu
sprječavanja nasilja
među vršnjacima.
Zaključak: sklonost
nasilju djeca ispoljavaju u različitom
uzrastu pa o tome
nikada nije rano i
nije dovoljno gov-
oriti. Za nasilje nema opravdanja! Žrtvi
nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja
treba pomoći! Svi smo jednako odgovorni!
Daria Gongeta,učiteljica 2. b razreda
33
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Stoljeće jednog života
Da, dobro ste pročitali, stoljeće, sto
godina jednog života, jednog ljudskog
života! Tu među nama u Komletincima jedna je naša sumještanka, baka
Božica – Boja Giljanović doživjela stoti rođenda. Kasna je jesen, 29. studeni.
Dan je sunčan, ugodno je toplo, baš kao
da se i vrijeme priprema za bakin stoti
rođendan. Sunce proviruje kroz prozor
njezinog toplog i skromnog obiteljskog
doma kako bi slavljenici i njezinim
čestitarima uveličao rijedak događaj.
Mnogo je to ljeta za ljudska pleća,
a posebice za baku Boju, koja i nije
navikla na proslavu rođendana, no stoti
je za nju i sve njene bliske ipak veliki
događaj. Sto je godina jednog života
vrijedno pažnje kao rijetkost našeg vremena, rijetkost ne samo za Komletince,
već i za grad, županiju i zemlju.
Stoljeće bakina života vrijedno je
da se nešto ispriča o njezinom početku i
trajanju. Bakin početak seže vremenski
daleko, tamo u 1910. godinu. Počeo je
za nju, sada Slavonku, u drugom kraju
ove lijepe zemlje, na sjevernim padinama Labišnice, njene Kuline u mjestu
Labin Dalmatinski. Rasla je i stasavala
uz svakodnevnu zvonjavu praporaca
ovčjih stada, pokojeg vola, konja i
dalmatinskog tovara. Brala je kadulju,
smokve, bajame i masline, nosila brime
drva na leđima, vodu u vučiji. Jutrom
se budila s pjevom pijevaca i uz tutanj
lokomotive za Kaštela i Split. Večerom
lijegala uz Očenaš, Zdravo Marijo i
Slava Ocu. Stasavala uz pismu i dozivanje čobanica s obližnjih, suncem
obasjanih proplanaka, uz dernek Gospe
34
od Rožarija, svečanost mjesne crkve.
Gradila je prvu osnovnu školu u svom
mjestu noseći vodu i cement na leđima.
Često se sjeća i priča o Prvom svjetskom ratu i odlasku oca Marka… Priča o
caru Franji - Vranji po domaći.
Udala se, rodila dvoje djece i živjela
skromno, za ono vrijeme ne i loše.
Ubrzo se čuju neke nove priče, priče
o nemirima, ratovima, komešanjima
naroda, o gladi, neimaštini, progonima. Dolazi 1941. pa 1942. Govorkanja postaju i njezina stvarnost. Nova
granica presjeca selo kod željezničke
postaje. Talijanski stražar kraj novopodignute barake zaustavlja tražeći propusnicu pri odlasku i dolasku iz vinograda koji je sada s druge strane crte.
Što raditi?! Tamo negdje u Slavoniji,
u Srijemu ne trebaju talijanske deke
brašna koje ovdje, u Dalmaciji, Talijani
dijele kako njima odgovara, a ne kako
ljudima treba.
Baka Boja, tada mlada žena,
sjeda u vlak „bez voznog reda“. Labin – Perković – Knin – Perušić. Stop!
Četnici! Zastoj od nekoliko dana dok
se pruga ne osigura. Mnoštvo svijeta
čeka u teretnim vagonima u studenom
mjesecu, ne tako blagom kao ove godine. Napokon dolaze u Zagreb pa
dalje u smijeru Slavonije, Vinkovaca i
Otoka. U Otoku se obitelj privremeno
smjestila kod nekadašnje susjede Anice
koja je, kao prethodnica, otišla nešto
ranije i poslala poruku o tobože znatno boljem životu. Otok je prenapučen
pridošlicama pa je utočište potražila
u susjednim Komletincima, stigavši
tamo 7. prosinca 1942. uoči kirbaja –
Bezgrešnog začeća Blažene Djevice
Marije.
Zima je oštra, posebice za nejaku
djecu izmučenu skoro jednomjesečnim
putovanjem, seljakanjem i glađu.
Konačno se smjestila u pojatak kod
bake Marte Lovrine. Muža joj odvodi
racija u vojsku u Požegu. Ona ostaje
sama s djecom. On se vraća nakon dva
mjeseca, zbog lošeg zdravlja.
Dolazi proljeće. Živi se od
nadničarenja na sitnim seoskim imanjima. Rat se zahuktava i razne vojske
prolaze kroz Komletince: Nijemci,
Čerkezi, partizani, ustaše, domobrani…
Proboj fronta, jedan pa drugi, let aviona, granatiranja, mrtvi, ranjeni… Nije
Slavonija baš kako ju je opisala susjeda
Anica. Je li u njezinoj Dalmaciji možda
ipak lakše živjeti? Zime su hladne, oskudijeva se u svemu: ogrijevu, hrani,
soli, smještaju…
Dolazi 1945. – kraj rata i povratak u
mjesto odakle je tko došao tijekom rata.
Baka Boja ponovo kreće na put. Ovoga
puta preko porušenog mosta na Bosutu
do Orolika i dalje za Zagreb i Rijeku.
Putovanje je ponovo dugotrajno i mukotrpno zbog oštećenih puteva, neorganiziranosti i drugih ratnih posljedica,
ali nova je vlast strogo odredila rutu za
svakoga i svi moraju zadanim pravcem.
U Rijeci se skupilo mnoštvo povratnika
u Dalmaciju. Baka se i danas živo sjeća
trodnevnog čekanja i kišnjenja kod
lučkih skladišta s djecom od sedam i
četiri godine. Iz rijeke se kreće brodom
za Dalmaciju. Brod prije naišao je na
Godina XI., broj: 46
torpedo, stradali su svi putnici. Putuje
se u strahu od iste sudbine i neizvjesnosti. Brod stiže u Šibenik. Obitelj se
ponovo razdvaja jer oca odvode u pritvor radi ispitivanja, a majka s djecom
odlazi u rodno mjesto. Tamo je sve
uništeno. Kuća je zapuštena, zemlja neobrađivana, vinogradi i masline
zaboravljeni. Sve je drugačije. Gdje je
izlaz? Kamo i kako dalje?
Povratak u Komletince. Opet
novi početak, a ni prvi nije bio dovršen.
U Komletincima je teško poslijeratno
stanje. Sušne su godine i oskudijeva
se vodom. Teško žive i oni koji imaju
svoj krov nad glavom, zemlju i nešto
preostale opreme za obradu, a možda
i pokoju životinju, a kamoli oni koji
nemaju ništa, osim golog života i nejake djece. Ali živjet se mora. Povećava
se obitelj. Broj se zaustavlja na osmero
djece, od kojih je danas živo četvero.
Prodaje se imanje u Dalmaciji,
budzašto, da bi se u Slavoniji kupio
bilo kakav krov nad glavom. Životne
se brige i dalje nastavljaju, ali sada uz
pomoć djece koja polako odrastaju.
Njihovo se školovanje odvija uz
međusobno materijalno pomaganje i
poteškoće koje su, između ostalog, uvjetovane i lošom povezanošću Komletinaca s većim mjestima. Željeznička je
pruga udaljena gotovo 6 kilometara od
kuće u Komletincima! Unatoč svemu,
djeca završavaju srednje škole, neki
i fakultete i odlaze diljem zemlje pa i
svijeta u potrazi za boljim životom.
Valjak vremena neumitno čini svoje.
Baka Boja polako stari, umorena vremenom i životom. Muž joj umire 1986.,
a baka ostaje živjeti u svojoj kući u susjedstvu sa sinom i snahom. Othranjuje
i unuke pomažući koliko može. Unuci i
praunuci žive diljem Lijepe Naše u europskog kopna. Ima ih koji „oru svjetska mora“ ploveći međunarodnim vodama, čak do ledenog Antartika, a neki,
zahvaljujući suvremenim komunikacijama, svaki dan požele dobro jutro na
savršeno naučenom engleskom jeziku
poslovnim ljudima Europe, Amerike,
Afrike i Dalekog Istoka. Svi su oni dio
bakinih sto godina.
Umjesto zaključka i neizbježnog
pitanja kako doživjeti sto godina, treba
odati priznanje baki Boji koja u svojim
genima nosi Labin po rođenju, čuva
sjećanje na derneke Gospe od Rožarija
iz mladosti, Prvi svjetski rat, odlazak
oca i obiteljski list iz 1942. s povijesno
vrijednim podatcima o nasilno promijenjenim hrvatskim imenima i pretvorenim u talijanska Giovani, Natale i
Antonio. Pamti baka Bojka put u ravnu
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Slavoniju, nove početke u Komletincima s crkvom Bezgrešnog začeća
Blažene Djevice Marije. Zna ona da
nedaleko Komletinaca, na grobljanskom brežuljku čekaju grobovi muža i
troje djece i čuvaju mjesto za njezino
umorno, životom izmučeno tijelo. U
svojoj stotinu i prvoj godini čeka baka
Bojka još jedno putovanje, putovanje
na kojem će poželjeti zbogom Labinu,
davnim grobovima oca i majke i ostalih predaka koji tamo mirno počivaju,
ukorijenjeni u kamenu Dalmacije.
Bakina je prošlost za ljudska mjerila doista duga, njezina su
životna iskustva dragocjena, a kako je
doživjela svojih stotinu godina, možda
simbolično možemo iščitati iz slike na
kojoj baka drži svoju svečarsku tortu:“
Mojih stotinu godina nije lako, ali ja
sam ih uvijek čvrsto držala u svojim
rukama, živeći i trajući dan po dan, ma
kakav on bio!“
Zaželimo baki Boji dobro zdravlje
i nove rođendane u njezinom drugom
stoljeću!
Tekstom i slikom zabilježio Boško
Giljanović, sin bake Boje
35
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
OBAVIJEST UDRUGE “RITAM SRCA”
Ako i nemate naviku redovitog vježbanja, nikad nije
kasno početi. Postoje brojne aktivnosti u koje se možete
uključiti bez obzira na dob, spol, razinu motoričkih sposobnosti i znanja, zdravstveni status i kondiciju. Važno
je odabrati onu vrstu aktivnosti koja će biti u skladu
s vašim potrebama, mogućnostima i ciljem koji želite
postići. Sve su to kroz Udrugu „Ritam srca“ koja je prije godinu dana osnovana u našem gradu može pronaći
svaki tjedan u holu Osnovne škole „Josipa Lovretića“
u Otoku. Vježbe se održavaju ponedjeljkom, srijedom i
petkom u 20 sati. Program srijedom prilagođen je starijim osobama i oblikovan je najviše kroz razgibavanje
svih dijelova tijela. Pridružite se!
Marijana Barnjak
www.otok.hr
36
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
OTOČKI LIST PREDSTAVLJEN NA 5. IZLOŽBI
LOKALNIH TISKANIH GLASILA U LOVASU
Petom su izložbom lokalnih tiskanih glasila Vukovarsko-srijemske
županije održanoj 23. listopada
u Lovasu pod pokroviteljstvom
župana Bože Galića započeli XIII.
miholjski dani općine Lovas.
Otočki se list i ove godine tradicionalno predstavio na toj izložbi.
Uz Otočki list, predstavljena su i
glasila Izvor, Klas, Glasnik općine
Nuštar, Županjski list i domaći Lovaski list. Sve su lokalne tiskovine
predstavili njihovi urednici i novinari. Uz izložbu je održan i okrugli
stol na temu „Lokalne tiskovine i
prekogranična suradnja“. Izložbi i
okruglom stolu nazočili su i zamjenik vukovarsko-srijemskog župana
Željko Cirba, pročelnik županijskog
Upravnog odjela za školstvo, kulturu i sport Grga Krajina te brojni
domaćini, Lovaščani i Opatovčani.
Marijana Barnjak
BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ
37
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Nogometaši NK „Otok“ u prvom su dijelu sezone uistinu opravdali svoj ulazak u 3. HNL – istok.
NOGOMETAŠIMA NK „OTOK“ IZVRSNO 2. MJESTO
NA KRAJU POLUSEZONE U 3. HNL - ISTOK
U 1. kolu nogometaši Otoka
na domaćem su terenu spremni
dočekali ekipu Križevaca. Trener
Milan Janković za prvi je nastup
u 3. HNL izabrao sljedeći sastav:
Đurković, Šer, M. Komljenović,
Kuzmić, Grigić, ( od 50. I.
Čavlović), Šimunović, M. Čavlović
( od 68. Ladan Komljenović), Pulić,
Kuzmanović, Pavlin ( od 81. Proleta) i Prnjak.
Nogometašima je Otoka 1. kolo i
susret s Križevcima bio lagan zadatak. Prvi je pogodak postignut u
38. minuti iz prekida igre, a strijelac
je bio domaći stoper i najbolji igrač
utakmice Danijel Kuzmić. U nastavku igre domaćini postižu još dva
pogotka, a strijelci su bili Prnjak u
53. i L. Komljenović koji je pogodak postigao svega 30-ak sekundi
nakon ulaska u igru. Nogometaši
Otoka nastavljaju s dobrom igrom
i u 2. kolu prvenstva kada su se
susreli s ekipom Nedelišća. Otočani
su iskoristili pogreške domaćina, a
sve je najprije iskoristio Šer u 10.
minuti igre. Njegovim je stopama
pošao M. Komljenović u 75. te
Pulić u 87. minuti za konačnu pobjedu i važna 3 boda. Otok je tako
zasjeo na prvo mjesto, a iza njega
su Bjelovar i Slavija. Igračem utakmice proglašen je iskusni otočki
vratar Mario Đurković. U susretu
38
s ekipom Croatije Đakovo domaći
su nogometaši slavili s visokih 5:0
te su tako u tri susreta od početka
natjecateljske sezone postali jedina
momčad bez ijednog primljenog
pogotka. Prema riječima nogometnih znalaca, ekipa Croatije uvjerljivo je izgubila na svim poljima igre
što Otočanima daje novi vjetar u leđa
za daljnje natjecanje, ali i opravdava
njihov ulazak u viši rang natjecanja.
Danijel Kuzmanović proglašen je
najboljim igračem utakmice s dva
postignuta pogotka. Njemu su se
pridružili još Pulić u 52., Šer u 65.
i Marko Komljenović u 75. minuti.
Za Otok su igrali: Đurković, Šer,
M. Komljenović, Kuzmić, Grigić,
Šimunović, M. Čavlović ( od 68.
Blašković), Pulić, Kuzmanović (
od 77. Proleta), Pavlin i Prnjak (
od 60. Ladan Komljenović). Prvi
poraz Otočani su zabilježili protiv
ekipe Bjelovara. Derbi kola, čak i
jeseni, odigran je po laganoj kišici
i sasvim oprezno u uvodu, a tribine stadiona eksplodirale su u 24.
minuti kad je Bjelovar postigao
gol, prvi u mreži gostiju do sada.
Akcija je krenula po desnoj strani,
kad je Pleić nabacio pred gol Otoka, a Pavleković povratnom loptom
pronašao Bublića, koji je snažno tukao sa 12 metara i pogodio mrežu.
Drugi dio utakmice gosti su svim
snagama pokušavali izjednačiti,
ali domaća obrana, predvođena
sjajnim Ljubićem i Kozićem, otklonila je sve opasnosti, ali i u
nekoliko navrata iz brzih reakcija
umalo i povisila rezultat. Posebno
je dramatično bilo u posljednjih desetak minuta kad gosti, preskačući
igru, svaku loptu šalju u domaći
šesnaesterac, ali je mreža ostala netaknuta, a na travnjaku i tribinama
počelo je slavlje zbog četvrte uzastopne pobjede i vodstva na tablici.
Za NK „Otok“ igrali su: Đurković,
Šer, M. Komljenović, Kuzmić,
Grgić, Šimunović, Čavlović ( od
24. Ladan Komljenović), Pulić,
Kuzmanović, Pavlin i Prnjak ( od
79. Blašković).
U 5. je kolu na Gradskom stadionu
NK „Otok“ domaća ekipa dočekala
momčad Podravine. Bio je to peti
susret u dosadašnjem dijelu sezone
i prvi izjednačeni rezultat. Domaći
su igrači imali pet prilika i čak 19
ubačaja iz kornera. Gosti su u 53.
minuti poveli golom Maleca, a šest
minuta prije kraja utakmice rezultat
izjednačava Ladan Komljenović.
Za Otok su još igrali: Đurković, Šer,
M. Komljenović, Kuzmić, Grigić,
Šimunović ( od 70. Blašković),
Čavlović ( od 80. Proleta), Pulić,
Kuzmanović, Pavlin i Prnjak ( od
46. L. Komljenović). Otok je nakon
ove utakmice 2. na tablici s 10 osvojenih bodova.
Otok nastavlja svoje pobjede. U
6. su se kolu susreli s ekipom Koprivnice nad kojom su slavili pobjedom 1:2. Otok je tom pobjedom
zadržao priključak s vodećim Bjelovarom gostujućom pobjedom u
Koprivnici. Do poluvremena su
mreže mirovale, a u nastavku, u
samo dvije minute, dva pogotka za
goste. Ladan Komljenović u 55. i
njegov brat Marko Komljenović u
57. minuti goste dovode u sigurno
vodstvo. U 73. minuti Tomislav
Njegač smanjuje rezultat na 1:2,
ali rezultat se do kraja susreta nije
više mijenjao. Otočani za prvoplasiranom ekipom Bjelovara zaostaju
3 boda, a u sljedećem se kolu 25.
rujna sastaju s ekipom “Mladost” iz
Preloga koja je nakon 6. kola na 12.
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
SPORT
mjestu prvenstvene ljestvice. Nakon te utalmice nogometaši Otoka
ponovno su zasjeli na čelo tablice 3.
HNL.
Otočani su s rezultatom 4:1 slavili
na domaćem terenu i još jednom
pokazali svoju nadmoć.
U 8. kolu natjecanja u 3. HNL - istok nogometaši Otoka na domaćem
su terenu spremni dočekali momčad
Slobodnice. Trener Milan Janković
i ovaj je put izvrsno složio ekipu za
još jednu pobjedu. Otočani su slavili s 2:0 i tako zadržali vodeće mjesto na tablici. Nogometaši Otoka u
zadnja četiri kola ne znaju za poraz.
Pobjedivši ekipu Lipika s 2:3,
Otočani su već treće kolo vodeći na
ljestvici 3. HNL- istok s 22 osvo-
tako donosi važna tri boda svojoj
ekipi. U posljednjoj minuti susreta
Kuzmanović postiže počasni pogodak za Otok, ali za još jedan, koji
bi donio eventualni bod domaćima,
nije više bilo vremena.
Domaći su nogometaši nakon
utakmice s Belišćem zabilježili i
drugi uzastopni poraz i to od ekipe
Đakova 2:0. Bez obzira na vodstvo
u nekoliko zadnjih kola, Otočani
su gubitkom ova 3 boda sada na 4.
mjestu prvenstvene ljestvice. Derbi
Otoka i Slavije potpuno je opravdao očekivanja, a zabilježeno je čak
pet pogodaka. Zoran Šer zasluženo
je proglašen igračem utakmice jer
su njegova dva pogotka, prema
riječima nogometnih znalaca, bila
a pogodak postiže Proleta. Na odmor se odlazi neodlučenim rezultatom, a već u prvoj minuti nastavka ponovo šok za goste. Pejaković
je opet strijelac i Graničar vodi 2:1.
Proleta, također svojim drugim
pogotkom, vraća stvari na početak u
67. minuti dvoboja. Međutim, Ante
Topić, u 71. minuti susreta postiže
pobjednički pogodak za domaće te
postavlja konačni rezultat susreta.
NK Otok je nakon 14. odigranog
kola na 3. mjestu prvenstvene ljestvice.
Otok i osječka Olimpija svoj su
susret odigrali
rezultatom 1:1.
Gosti iz Osijeka poveli su u 12.
minuti pogotkom Krole, a potpuno
iznenađenje spriječio je Pavlin u 64.
jena boda. Niz nogometaša Otoka
od četiri uzastopne pobjede završio
je domaćim porazom od Belišća, a
gostujuća se momčad ovim uspjehom primaknula na samo tri boda
zaostatka od vrha prvenstvene ljestvice. Uzbudljivu utakmicu vidjeli
su gledatelji u Otoku, a posebno
zanimljivo bilo je u posljednjih
15 - ak minuta. Mreže su mirovale
do 75. minute kada Petar Vurdelja
postiže pogodak i Belišće dovodi u
vodstvo. Samo osam minuta kasnije
odlučujući pogodak, a svoj drugi
na utakmici, postiže Vurdelja te
nalik na prave europske pogotke.
Zoran Šer zabio je u u 30. i 74.
minuti, dok je treći gol za Otok
zabio Proleta u 67. Za Otok su
još igrali: Đurković, Prnjak, Šer,
Kuzmić, Grigić, Šimunović ( od 46.
I. Čavlović), M. Čavlović ( od 56.
Proleta), Pulić, Kuzmanović, Pavlin
i L. Komljenović ( od 82. Vučko).
U sljedećem je kolu Graničar u
Županji svladao Otok rezultatom
3:2. Domaći su idealno otvorili
utakmicu jer već u prvoj minuti
Pejaković zabija za 1:0. U 13.
minuti gosti dolaze do izjednačenja,
minuti susreta.
NAŠK i Otok u sljedećem su kolu
podijelili bodove u utakmici bez
zgoditaka. Ipak, Otočani su bili
bliže pobjedi jer su u drugom poluvremenu promašili kazneni udarac, a u 86. minuti isključen je igrač
NAŠK-a Pinter. Međutim, do kraja
susreta ipak nisu imali dovoljno
vremena kako bi iskoristili brojčanu
prednost te je dvoboj ipak završen
neodlučenim rezultatom.
Priredila: Marijana Barnjak
39
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
VETERANI NK « SLAVONAC « Zagreb 1. LIGA ISTOK
NK “SLAVONAC” - PRVA LIGA ZAGREBAČKIH VETERANA ISTOK
Stoje: Ivica Lovrić, Ivan Spajić, Ivan Škrobo, Mladen Kranjčec, Jandre Mamić, Zvonko Cegledi, Ivica
Iljazović, Marko Popić, Mijo Breščaković(NK OTOK), Zvonko Spajić.
Čuče: Lamešić-LAMA, Zvonimir Milković, Mario Florijančić, Zdenko Pejanović,
Krešimir Lovreković, Đurica Konjevod i Davor Prnjak
Predsjednik-Ivan Škrobo,
voditelj-Marko Popić, kapetanZvonko Spajić
Upravni odbor: Ivica Lovrić, Ivica
Spajić, Đurica Konjevod i Krešimir
Lovreković-BARESI.
Veterani NK „Slavonac“ starosjedioci su u Udruženju nogometnih
veterana Zagrebačkog nogometnog
saveza. Počeci kluba sežu u 1976.
kada je klub prijavljen u udruženje
pod imenom „Medicinska knjiga“.
Od tada, klub je više puta promijenio
ime pa je tako od 1982. „Gredelj“,
od 1994. „Sloga“ (kada su i počela
druženja s veteranima NK «SLOGA» OTOK), od 1998. „Certisa“,
a od 2000. natječemo se u udruženju
pod
imenom
NK„Slavonac“.
Godine su prolazile, a više igrača
je odlazilo nego što je dolazilo, ali
sve do danas okosnicu ekipe su
sačinjavali „stari“ igrači - nogometni
40
zanesenjaci: Zvonko Spajić (1952.,
OTOK), Vinko Kovačević - PINDO( 1960. -2007., OTOK), Marko
Popić ( 1961., OTOK), Ivan Škrobo
( 1961., OTOK), Ivica Spajić (1962.,
OTOK), Tihomir-Kadlik ( 1962.,
OTOK), Đurica Konjevod ( 1960.,
VINKOVCI), Davor Prnjak ( 1964.,
ŽUPANJA), Krešimir LovrekovićBaresi ( 1960., ŠIBENIK, mama iz
VRBANJE), Veselko Suša ( 1965.,
LIVNO), Jandre Mamić ( 1964.,
LIVNO), Mate Ivković ( 1966.,
LIVNO), Slavko Stojak ( 1965., NIJEMCI - Otočki zet), Ante Margić
( VRBANJA-sada je sudac). Uz nas
danas još igraju; Zvonko Cegledi
( 1965., ANDRIJAŠEVCI), Darko
Kovačević ( 1969., IVANKOVO),
Zdenko Pejanović ( 1974., OTOK)
Zvonimir Milković (1975., NOVA
KAPELA), Krešimir Benković (
1976., NOVA KAPELA), Mladen
Vrabec ( 1972., ZAGREB), Milan
Sabljak ( 1970., PETRINJA), Ma-
rio Florijančić ( 1970., OSIJEK),
Nikola Mudrovčić ( 1963., BILAJ;
GOSPIĆ), Ante Rašić ( 1977., DERVENTA), Ivica Iljazović ( 1970.,
BRČKO).
Domaćini smo na igralištu Ivanja
Reka, na Istočnoj periferiji Zagreba.
Bitno nam je okupiti se, igrati nogomet i družiti se. Naš nogometni moto
glasi: „Za vrijeme utakmice pošteno
se oznoji, ne sramoti klub; poštuj
protivničke igrače i suce, bez obzira
na rezultat i pokaži se u „trećem“ poluvremenu“. I u klub smo „novačili“
ljude (igrače) takvog sportskog svjetonazora i „otpisivali“ one koji se
nisu ponašali u skladu s tim regulama.
U udruženju i sudačkoj organizaciji,
poznata je naša gostoljubivost, fairplay ponašanje prije, za vrijeme i
poslije utakmice.
Kroz sve smo ove godine odigrali
i mnoge prijateljske utakmice kao
domaćini, a i kao gosti.
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
VETERANI NK «OTOK»
Stoje: Mario Goreta, Zvonko Žulj, Anto Jurić, Franjo Lukić, Mijo Breščaković, Antun Zrno,
Zvonko Markić, Antun Lombarović, Radoslav Cvijanović, Damir Sunđi.
Čuče: Tihomir Škrobo, Ivica Grgić, Marko Babić, Ante Drnasin, Tomislav Gluhaković, Davor Iščić, Nikola Čavlović
Pa čak i međunarodne (Čehoslovačka, Ukrajina, Slovenija, Bosna i Hercegovina, itd.). S Otokom već godinama
igramo tradicionalno jednom do dvaput godišnje u Otoku i Zagrebu. To su nezaboravna druženja, pogotovo za nas, jer
imamo priliku igrati u svom zavičaju i na stadionu na kojem smo mnogi igrali u mladosti.
Jedan je od takvih susreta bio i ovaj u lipnju ove godine, kada nam se pridružio i NK «Duga Resa». Sve je
završilo u dobrom raspoloženju, uz dobru trpezu, tamburašku glazbu i druženje.
Sastavio
Zvonko Spajić-SPAJKI uz veliku pomoć Ivana Škrobe, Marka Popića i Krešimira Lovrekovića-BARESEA VETERANI NK «DUGA RESA»
41
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Vijesti iz Atletskog kluba „Otok“
Mirko Martinović uručio nagradu najboljem
atletskom klubu Hrvatske u 2010. godini
Na proglašenju najuspješnijih hrvatskih
atletičara i atletičarki koje je održano 30.
studenog u splitskom hotelu Park, Mirku
Martinoviću, članu Izvršnog odbora HASa, pripala je čast da uruči nagradu AK Dinamo-Zrinjevac iz Zagreba, ovogodišnjem
najuspješnijem atletskom klubu Hrvatske. Nakon što je proglašena najboljom atletičarkom
svijeta i Europe, Blanka Vlašić proglašena
je i najboljom atletičarkom Hrvatske u 2010.
godini, a za najboljeg je atletičara Hrvatske u
ovoj godini proglašen bacač kugle Nedžad
Mulabegović.
Marijana Barnjak
MARIJA LUKAČ NOVA DRŽAVNA PRVAKINJA
Na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u krosu koje je
održano 27. studenog u Vrbovcu, Marija Lukač osvojila je prvo mjesto u kategoriji limačica u disciplini 600
m. Isto tako su za pohvaliti i Katarina Martinović koja
je došla četvrta u cilj u disciplini 1000 m u kategoriji
kadetkinja, kao i Marija Martinović u kategoriji seniorki u disciplini 6000 m, dok je Gabrijela Ljubić u kategoriji starijih juniorki u disciplini 3000 m bila peta. Na
42
krosu je sudjelovalo ukupno 252 natjecatelja.
Marija Lukač je već četvrta državna prvakinja koju je
iznjedrio Atletski klub „Otok“ pod vodstvom trenera
Mirka Martinovića i Mate Glavaša.
Ksenija Huber
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
TAEKWONDO KLUB “OTOK” IZVRSTAN NA TURNIRU
U SLAVONSKOM BRODU
17. rujna u Slavonskom je
Brodu održan turnir u taekwondou pod nazivom 7.
susret prijateljstva na kojem su nastupali i članovi
Taekwondo kluba „Otok“ iz
Otoka. Među 200 natjecatelja iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske nastupalo
je i 27 otočkih boraca koji
su ostvarili izvrstan rezultat osvojivši ukupno čak 24
medalje (5 zlatnih, 7 srebrnih
i 12 brončanih) te tri pehara
(mlađi kadeti 3. mjesto, juniori 2. i sveukupno 3. mjesto). Zlatne su medalje osvojili: Juraj Pintarić, Tomislav
Perković, Antonio Jukić, Domagoj Šokčević i Matej
Ilijević. Srebrne su medalje pripale Denisu Delingeru,
Antoniju Bošnjaku, Ivani Matković, Dariju Čelebiću,
Katarini Cvitić, Stefanu Eroru i Josipu Jukiću, dok
su brončane osvojili Marko Jukić, Tomislav Laga-
tor, Goran Trtica, Antun Delinger, Jovica Potkonjak,
Benjamin Hlevnjak, Filip Žagar, Antun Nikolić, Ivana
Bošnjak, Drago Šokčević, Antonela Abramović i Marijan Matijević. Na tom su turniru nastupali još i Domagoj Kuveždić, Franjo Šarić i Valentina Marić.
Marin Nađ
TAEKWONDOAŠI
OTOKA
PONOVNO OSVAJAJU
U subotu 20. studenog u Zagrebu
je održan 12. jastreb open u taekwondou. Među 860 natjecatelja
iz 60 klubova 8 država, nastupio je i Taekwondo klub „Otok“
iz Otoka s 29 natjecatelja. Borci
iz Otoka osvojili su 14 odličja i
to tri zlatne, pet srebrnih i šest
brončanih medalja, pehar za osvojeno drugo mjesto ekipno u kadetima i pehar za najboljeg borca
u mlađim kadetima koji je pripao
Domagoju Šokčeviću. Prva su
mjesta i zlatne medalje osvojili
Domagoj Šokčević, Ivana Bošnjak
i Antonio Jukić. Srebrnim su se
odličjima okitili Antonio Bošnjak,
Dario Čelebić, Drago Šokčević,
Benjamin Hlevnjak i Jovica Pot-
konjak. Brončane su medalje osvojili Antonela Abramović, Franjo
Šarić, Antun Nikolić, Katarina
Cvitić, Stefan Eror i Juraj Pintarić.
Još su nastupali Lea Nađ, Marko
i Hrvoje Grgurovac, Goran Trtica,
Matej Ilijević, Ana Žderić, Valentina Marić, Nikola i Josipa Pehar,
Domagoj i Branimir Kuveždić,
Ivana Firi, Mirna Miljević, Marin
Martinović i Marijan Matijević.
Treneri Marin Nađ, Josip Ilijević
i Robert Džinić iznimno su zadovoljni postignutim rezultatima i
najavljuju pohod u Rijeku na kadetsko prvenstvo Hrvatske koje se
treba održati 4. prosinca.
Marin Nađ
43
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
NOVI USPJESI KICKBOKSING KLUBA “OTOK”
24. listopada 2010. u Brčkom je
održan profesionalni ultimate fight
turnir „Adrenalin Fight“ na kojem
su nastupali otočki borci Branko
Mikulić u kategoriji do 75 kg i Marko Vidović u kategoriji do 91 kg.
Turnir se održavao po nešto izmjenjenim pravilima te se borba odvijala u kavezu, nasuprot dosad
održavanim borbama u ringu.
Našim je borcima ovaj turnir bio
prvo iskustvo takve vrste, odnosno
prva borba u kavezu. Marko Vidović
za protivnika je imao Nemanju
Jakovljevića iz BiH koji je pružio
izuzetan otpor te je borba završila
bez
pobjednika,
neodlučeno.
Branko Mikulić, nakon godinu dana
izbivanja s borilišta, vratio se u punom sjaju te je još jednom pokazao
svoju kvalitetu i primjenom svog
borilačkog iskustva došao do nove
pobjede. Protivnik mu je bio Ognjen Zekanović iz BiH, a borbu je
završio „nokautom“ u trećoj rundi.
Treneri kickboksing kluba „Otok“
Josip Dabro i Željko Peić iskoristili su tu borbu kao uvid u trenutnu
kondicijsku spremnost svojih boraca te su zadovoljni prikazanim.
Sljedeća će se borba održati 6.
studenog 2010. u Banja Luci, BiH.
Tomislav Marić
MARKO VIDOVIĆ
POBJEDNIK KICKBOKSING KUPA
14. studenoga 2010. godine u
Vukovaru je na spomen devetnaeste godišnjice pada Vukovara
u organizaciji Hrvatskog kickboksing saveza održan kickboksing kup za juniore i seniore u
disciplinama full contakt i low
kick. Na natjecanju je nastupilo 70 natjecatelja, a prestavnik
Kickboksing kluba „Otok“ iz
Otoka bio je, već svima dobro
poznat, Marko Vidović koji se
borio u disciplini low kick u
težinskoj skupini do 81 kg. Marko je svojim protivnicima u svim segmentima borbe pokazao bolju kvalitetu i kondicijsku spremu te je zasluženo osvojio prvo
mjesto. Trener Josip Dabro iskoristio je to natjecanje
kao trenutni uvid u spremu našega borca te najavljuje
odlazak u Zagreb 4. prosinca 2010. godine na otvoreni
K1 turnir gdje će nastupiti najbolji borci jugoistočne
Europe.
Ivan Dabro
44
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
NK „Slavonac“ Komletinci na 5. mjestu 2. županijske lige
Seniore NK „Slavonac“ Komletinci od jeseni 2010. godine trenira i vodi Zvonko Tominac iz Komletinaca. Pripreme za jesenski dio sezone započele su 17. srpnja 2010. te je održano 30 treninga i 10 prijateljskih utakmica u
organizaciji trenera i uprave kluba s predsjednikom Đurom Lovrićem na čelu. Seniori se natječu u 2. županijskoj
nogometnog ligi Vukovarsko-srijemske županije - NS Vinkovci s 11 klubova ( NK Šokadija iz Starih Mikanovaca odustala nakon 4. kola).
Rezultati u jesenskog dijela sezone 2010./2011.:
1.
kolo „Slavonac“ Komletinci- „Šokadija“ Stari Mikanovci – gosti nisu došli
2.
kolo „Hajduk Mirko“ Mirkovci – „Slavonac“ Komletinci 3 : 3
3.
kolo „Slavonac“ Komletinci – „Šokadija“ Đeletovci 1 : 0
4.
kolo „Slavonac“ Komletinci – „Šokadija“ Novi Mikanovci 2 : 0
5.
kolo „Borinci“ Jarmina – „Slavonac“ Komletinci 2 : 1
6.
kolo „Slavonac“ Komletinci – „Meteor“ Slakovci 0 : 1
7.
kolo „Croatia“ Novi Jankovci – „Slavonac“ Komletinci 3 : 0
8.
kolo „Slavonac“ Komletinci – „Hrvatski sokol“ Mirkovci 3 : 2
9.
kolo „Vinkovci“– „Slavonac“ Komletinci 3 : 2
10.
kolo „Slavonac“ Komletinci – „Mladost“ Cerić 1 : 0
11.
kolo „Vidor“ Srijemske Laze – „Slavonac“ Komletinci 3 : 1
Nakon 11 odigranih kola, seniori NK „Slavonac“ Komletinci nalaze se na 5. mjestu s tri boda manje od prvaka
Sloge iz Novih Mikanovaca, s ambicijama i željama da u novoj godini i početkom proljeća 2011. ozbiljnije
započnu s radom i treninzima te osvoje 1. mjesto koje vodi u viši rang natjecanja, tj. u 1. županijsku ligu iz koje
je klub ispao 2009. godine. U tom smjeru uprava kluba pokušava zatvoriti financijski i igrački kadar za novo
prvenstvo te pokušava dovesti novo pojačanje i vratiti neke svoje igrače iz drugih klubova. Peto mjesto je NK
„Slavonac“ osvojio s 10 odigranih utakmica, 5 pobjeda, 1 neriješenu i 4 poraza, s gol - razlikom 14 : 15 i 16
osvojenih bodova. Strijelci za Slavonac su: Juraj Kerić ( 5 ), Mario Đoja ( 2 ), Tomislav Šebalj ( 2 ). Po jedan
su zgoditak postigli Ivan Zec, Zvonimir Belegić, Tomislav Šarić, Perica Cvijanović i Josip Jovanović. Rezultati
postignuti u jesen 2010. su prosječni i puno se bolji očekuju u nastavku natjecanja.
Predsjednik NK „Slavonac“, Đuro Lovrić
45
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Sportsko-ribolovna natjecanja ŠRD „Virovi“ Otok u 2010.
1. Valentina Ljubić, 2. Ena Rajčić, 3. Ana Jurić –
ekipno 4. mjesto
1.
Juraj Jurić, 2. Nikola Lukić, 3. Kristijan Matozan – ekipno 11. mjesto
Među mnogobrojnim su aktivnostima u radu ŠRD
„Virovi“ Otok svakako sportsko-ribolovna natjecanja,
kako kadeta, tako i seniora u raznim disciplinama
ulova ribe. Kadeti i kadetkinje su u 2010. bili veoma
aktivni i prisutni na mnogim natjecanjima u lovu ribe
udicom na plovak. Prvo natjecanje kadetkinja i kadeta
bilo je 8. svibnja na Bosutu u Vinkovcima. Nastupali
smo u sljedećem sastavu:
Kadetkinje: 1. Valentina Ljubić, 2. Ena Rajčić, 3. Iva
Miličević
Ekipno su zauzele 5. mjesto.
Kadeti: 1. Juraj Jurić, 2. Nikola Lukić, 3. Kristijan
Matozan
Ekipno su zauzeli 13. mjesto.
Slijedi gradsko ribolovno natjecanje održano 30. svibnja o kojem ste detaljnije mogli čitati u prethodnom
broju Otočkoga lista. Poslije se intenzivno treniralo
pod budnim okom trenera Velimira Draženovića,
Željka Ljubića i Željka Jurića za kup HŠRS u
Garešnici od 25. do 27. lipnja. Bio je to prvi nastup
Otočana na nekom državnom natjecanju, a od 30 smo
ekipa zauzeli 12. mjesto. Nastupale su: 1. Ena Rajčić,
2. Mia Miličević, 3. Iva Miličević.
Posljednje je natjecanje bilo u Ivankovu na Bosutu (
Slet kadeta) od 20. do 22. kolovoza. Kadetkinje su
bile 4., a kadeti ukupno 11.
Ekipe su bile u sljedećem sastavu:
46
Seniorska su natjecanja bila brojnija. Evo slijeda:
Županijska liga:
1. kolo – nismo nastupali
1.
kolo, 13. lipnja, Sava u Županji: 1. Željko
Ljubić, 2. Mato Ilijević, 3. Željko Jurić
2.
kolo, 1. kolovoza, Gunja: 1. Željko Jurić, 2.
Velimir Draženović, 3. Mato Ilijević
3.
kolo, 23. kolovoza, Vinkovci: 1. Željko
Ljubić, 2. Željko Jurić, 3. Velimir Draženović – ekipno 9. mjesto
4.
kolo, 5. rujna, Bajer Vinkovci: 1. Željko
Ljubić, 2. Željko Jurić, 3. Velimir Draženović –ekipno 11. mjesto
5.
kolo, 26. rujna, Bajer Vinkovci: 1. Željko
Ljubić, 2. Mato Ilijević, 3. Velimir Draženović –
ekipno 14. mjesto
25. rujna, Lavanda kup: 1. Željko Ljubić, 2. Mato
Ilijević, 3. Velimir Draženović-ekipno 17. mjesto
3. listopada, Cerić kup: 1. Željko Ljubić, 2. Mato
Ilijević, 3. Željko Jurić
Osim tih županijskih natjecanja, imali smo nastupe
i na drugim društvenim natjecanjima, kupovima i
memorijalima.
18. srpnja – društveno seniorsko natjecanje na Virovima. Od 17 su natjecatelja prvoplasirani bili: 1.
Željko Ljubić – 6690 grama
2. Mato Perković – 4600 grama
3. Ante Vukoja - 4599 grama
Godina XI., broj: 46
Kup „Žetvene svečanosti“ Cerna, 17. srpnja: 1. Velimir Draženović, 2. Željko Ljubić, 3. Željko Jurić –
ekipno 9. mjesto
Kup Cerna – Šiškovci, 31. srpnja: 1. Željko Jurić, 2.
Ante Vukoja, 3. Jure Margić – ekipno 17. mjesto
Kup Rokovci, 8. kolovoza: 1. Željko Jurić, 2. Velimir
Draženović, 3. Ante Vukoja
Memorijal Dan grada Županje, 22. kolovoza: 1. Mato
Ilijević, 2. Dragan Šer, 3. Ante Vukoja
Kup Virovi, Bošnjaci, 12. rujna: 1. Željko Ljubić, 2.
Velimir Draženović, 3. Mato Ilijević
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Kako je vidljivo iz navedenih podataka, sudjelovali
smo na brojnim natjecanjima, na nekima dosta
uspješno, na nekima manje, ali bilo je važno sudjelovati, družiti se, razvijati natjecateljski duh i kod
kadeta i kod seniora i nadati se boljim rezultatima i
uspjesima dogodine. Treba naglasiti veliku podršku i
razumijevanje za sva natjecanja od strane Upravnog
odbora društva, na čelu s našim predsjednikom Ivicom
Skočićem.
Dogodine, BISTRO!
Mato Čajkovac
RIBIČKI DOBROTVORI I DONATORI
U današnjim uvjetima rada i života
teško je djelovati i postojati kao
društvo te se kao takvo pojavljivati
u javnosti, odnosno sudjelovati u
sportskim ribolovnim aktivnostima.
No, zahvaljujući humanosti, dobroti
i zalaganju pojedinaca, firmi i organizacija, ipak se može nešto postići
i doći do nekih rezultata. Među
takvim pojedincima treba istaknuti
trenere kadeta: Željka Ljubića, Velimira Draženovića, Željka Jurića
i Matu Ilijevića. Svaki je na svoj
način doprinio uspjesima i rezultatima našeg ribičkoga društva.
Velimir Draženović donira štapove
za kadete, zauzeo se na sanaciji
krova ribičkoga doma, zaslužan
je za donaciju natjecateljskih
trenerki. Željko Ljubić je kapiten
naše kadetske ekipe, uvijek voljan
pomoći, donira prijevoz i vozilo
za natjecatelje. Željko Jurić poklanja majice s natpisom ŠRD „Virovi“ Otok. Ne smijemo zaboraviti
ni predsjednika Ivicu Skočića koji
je afirmacijom društva najveća
„žrtva“. Sve koordinira, podržava
i blagoslivlja. To su pojedinci, no
iznimno je važna i gradska uprava
na čelu s gradonačelnikom Šarićem
i njegovim zamjenikom Pućom koji
su donirali trenerke za natjecatelje.
Grad Otok uvijek prati i ima ra-
zumijevanja za ribičke probleme.
Naša je šumarija za kadete darovala
kišobrane ( suncobrane) za natjecanje. Poljoprivredna zadruga iz Komletinaca sponzorira nabavu sportske
opreme, a Zadruga Otok gorivo za
prijevoz kadeta na natjecanja. Da
nije bilo svih njih, otočki ribiči ne bi
dogurali do Garešnice, do 12. mjesta na Kup-u FIŠRS. Hvala svima!
Mato Čajkovac
IN MEMORIAM
ZDRAVKO DODIG (20. ožujka 1942. – 14. listopada 2010.)
Rođenjem Imoćanin, po življenju
Slavonac, umro je 14. listopada
2010. naš veliki ribolovac Zdravko
Dodig. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao ing. poljoprivrede u PIKu Otok. No, slobodno je vrijeme
najčešće provodio na Spačvi i Virovima. Bio je strastveni ribolovac,
jedno vrijeme predsjednik ŠRD „Virovi“ Otok te poslije dugogodišnji
blagajnik društva. Ljubav prema
prirodi i ribolovu prenio je i na kćeri
Ines i Melitu te na unuke Miju i Ivu.
Supruga Beba u svemu mu je uvijek
bila potpora. Mnogo je pomagao
našim kadetima, a među ribolovcima je bio omiljen. Za sve dobro i
lijepo što je dao ŠRD „Virovi“ Otok
velika mu hvala i pokoj mu vječni.
Tvoji ribolovci
47
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
IZ ŽIVOTA NA STANU
FARBEROV STAN
Pripremila: Marina Lombarović
Kazivač: Franjo Ozdanovac
FARBEROV STAN
Svaki šokački stan ima svoje
specifičnosti i svoju biografiju, on
je na neki način poseban fenomen;
raste, razvija se i ,na žalost, umire
kao živo biće. Rakija je u životu
Šokaca na posebnom mjestu: u
našem se podneblju uz nju rađalo,
ju šljiva i drugog voća. O svojim
sjećanjima progovorio je naš čika
Franjica:
Ja sam stari stanar. Na stan sam
otišo s dvanaest godina i tamo proveo četrdeset godina života. Volio
sam stan. I danas odem tamo da
godine, stan je preseljen na lokaciju
Tušino blato. Na zgradama je pisalo da su građene 1932. godine.
Stanište je bilo od 24 jutra zemlje,
a nakon nacionalizacije iza Drugog
svjetskog rata ostalo nam je 14
jutara zemlje, ostalo su nam uzeli.
ženilo i umiralo, uz rakiju se obavljala žetva i svinjokolja, uz vino je
bila jedino piće u svim društvenim
okupljanjima. Farberov je stan u
Otoku bio poznat po velikom uzgo-
malo vidim to mjesto, iako stana
više nema.
Naš je stan prvo bio kod Šumice,
tamo je danas nekadašnja PIK - ova
zgrada. Nakon komesacije 1930.
U to je vrime naš stan bio najveći
u Otoku. Zgrade su bile zidane. Stambena je zgrada bila dužine deset
metara. Bile su u njoj tri prostorije:
soba, kujna i ostava. Tu je bila i
48
Godina XI., broj: 46
pivnica u kojoj smo čuvali burad s
alkoholom. U sobi je bilo četiri kreveta. Bio je bunar s đermom, zidani,
dubine deset metara. Kraj njega je
bilo betonsko korito koje je u životu
i danas. Govedska je štala bila isto
zidana, imala je šest ulazni vrata.
Držali smo krave, svinje, po 112
komada najviše, a jedno smo vrime
imali trideset šest ovaca i dva kera
pulina: Curu i Rigova. Cura je bila
nadarena za svinje i ovce, jako pametna i dobra, bila mi je od velike
pomoći. Kad je uginula, za njom
sam plako. Imali smo i pčelinjak
sa 35 košnica pčela koje su nestale
u Domovinskom ratu. Imali smo i
dva para konja. Morali smo ustajati
rano, u 3:30 smo davali prvi obrok
konjima. Brat i ja smo radili s konjima. Sve se radilo ručno i bilo je
puno posla. Sami smo moralo platiti
kopanje kanala na duljini 24 jutra
zemlje i za to smo morali prodati
devet bikova.
Imali smo dva jutra voćnjaka i dva
jutra šljivika. Moj je otac uživo
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
u voćnjaku. Oko održavanja ima
puno posla, uvik je bio budak u
rukama, a oko šljiva smo i plivili.
Neka su stabla danas starija od
osamdeset godina. O Spasovu su
počinjale prve trešnje, bilo je i
razni krušaka, a zadnje su voćke
bile jabuke zvizdare koje prispiju
o Novoj godini. Brali smo jabuke
i vozili u Borovo prid tvornicu. To
smo brat i ja morali pobrat, natovarit rastočita kola i vozit priko Privlake i Jankovci. Čim bi stali prid
tvornicu, navalili bi radnici i brzo bi
sve prodali. To je tako išlo dok nisu
prispili Borinci, onda više nismo
mogli prodati naše jabuke.
U našem su šljiviku bile samo
otočke mirisavke, šljive koje prispiju krajem kolovoza i početkom rujna. Kupilo je po petnaest osoba,
što mobe što nadničara. Imali smo
dva kazana na stanu: jedan je bio
uzidan, a drugi na točkova koji
se mogo vozit. Rakiju smo pekli
veselili se. Mi muški volili smo piti
rakiju! Rakije se onda moglo dobro
prodat, svima je ona trebala, a na
veliko smo prodavali gostioničaru
Gađi iz Vrdova.
Imali smo i vinograd od tisuću
čokota i u njemu vinogradske
briske koje smo mi dica volili jist.
Grožđe je bila delivara i to je vino
jako udaralo u glavu. 1947. godine
je izašlo da se mora platit porez po
čokotu, a to je bilo puno i onda smo
povadili sav vinograd.
Na stanu su bili dida i baba, a ostali
su spavali u selu, ali su često išli na
stan radit jer je tamo bio velik poso.
Kad je nasto Drugi svjetski rat, na
stanu su bile moje sestre Ana i Marica i brat Pera. Brat je rođen 1929.
godine. 1945. godine je mobiliziran
zajedno s konjima i kolima. Moro
je vozit mrtve partizane na groblje
u Komletince. Za Blaženu Divicu
je ostavio kola i konje i uteko od
partizana. Konje i kola nisu nikad
dvadeset dana nakon što su šljive
odležale u kacama. Za pečenje rakije trebalo je najmanje dva čovika.
Morali su biti trizni jer je opasno
baratat s vrućim komom. Godišnje
smo pekli po 3000 litara rakije.
Nismo imali dosta buradi pa smo
rakiju morali držati i u kacama
i to u dvi kace po 500 litara. Kad
bi se završilo pečenje rakije, onda
smo slavili, pili smo, pekli prase i
vratili.
Stan je nakon diobe pripo bratu jer
je on imao dva sina. Danas je vlasnik stana bratov unuk Krešo. Stanovi su izumrli, nema više stanarenja,
ali je Krešo podigao na stanu novu
sjenicu da bi i mladi ponekad mogli odmoriti dušu u veličanstvenoj
ljepoti šume i divne vječne prirode.
49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Dica
Dok se živilo u zadrugama,
prihod se dilio u jesen po glavama
radno sposobni članova. Par koji je
imo jedno dite i par s petero dice
dobivali su isto. Oni s jednim ditetom mogli su kupovat dukate i svilu, a oni s petero dice nisu možda
imali dosta za osnovne potrebe.
Kad su se zadruge podilile, šokačke
su kuće bile male obiteljske zadruge. Ako je čovik imo sina
jedinca, naslidio je imanje, ako je imo više sinova,
imanje se razdililo na
sitno i nastala je sirotinja.
Zemlje se nije uvik moglo kupit, bilo zbog broja
radno sposobnih članova
kuće, bilo zbog političkoekonomske situacije. A
ženska su se dica morala
dobro opremit, ako će se
dobro udat. Tako su ekonomski uvjeti diktirali broj
dice u šokačkim kućama.
Šokci nisu rado slali dicu
na velike škole, ali su se
potlim dositili jadu, pa
koji je imo dva sina, a bio
je mogućan, slo je jednog
u školu da se ne rastepe
imanje, a i školovan je
čovik dobro došo. Onaj
koji je bio predviđen za
školu, a nije mu išla, ni se
baš dobro proveo!
U seljačkim zadrugama, a i kasnije u
obiteljskim zajednicama, žene i dica
nisu bili zaštićeni, ni imali nikaka
prava. Trudna žena, i žena s malim
ditetom je imala sve obaveze ko i
ona bez dice. Morala je it na njivu,
dizat teške terete, dite je nosila na
50
njivu, a događalo se da žena i rodi
na njivi.
Malu dicu su kadgot nadojili,
pokrili u maloj belki crnom maramom i gurnili belku pod visoki
krevet. Kasnije je dite stajalo u
košuljici u stalku, tu su prid njega
metili malo kaka jila. Nije imalo pelene, nego bi nuždu vršilo u stalku
koji se kasnije samo opere. I stalak
i belku su nosili na njivu. Nitko se
nije s dicom posebno bavio jer su
svi imali pune ruke posla. Starija
su dica pazila mlađe, a čula sam
da je jedno dite na njivi čuvo pametan ker pulin. Čulo se da je u jednom selu na njivi vrana iskljucala
dite. Dite koje se stalno dere, znali
su napojit čajem od makovine da
spava. Dica se nisu cijepila ni išla
doktoru, tako je bila velika smrtnost
novorođenčadi i male dice. Česte
su bile obitelji u kojima je umrlo
makar jedno dite. To se prilično
dugo zadržalo, još u moje vrime
umirala su mala dica. Bio jedan
didak Andra koji je došo župniku
izvadit „obiteljsku izvjesnicu“. Pito
ga je župnik koliko je imo dice.
Kaže didak: “ Pet živi gospodine,
a za pokojne moram it kući pitat
babu.“
Dica su se igrala jedni s drugima,
igračke su im bile krpene
lutke, kočanje i slično, a
igrali su se i s mačićima i
štenićima. Curice su još
prije škole učile uz majku radit ručni rad i ostale
kućne poslove, a muški su,
čim su mogli, čuvali svinje, kasnije i krave. Često
su bili većinom na stanu,
tako da se mnogi kasnije
baš nisu snalazili u društvu.
Dica su bila dobra jer su
kanđija i šiba uvik bile
spremne za akciju. Dite je
smio istuć i komšija. Ženili
su se i udavali vrlo mladi,
cure već od petnaest godina, a momci prije dvadesete. Brakove su većinom
ugovarali roditelji i rodbina.
Priredila: Marina Lombarović
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
51
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
POVIJEST OTOČKOG ROCK N’ ROLLA
by Zvonko Spajić
4. dio
S lijeva na desno: Đoni, Jašin, Bole i Ringo 21. 11. 1965. god.
PRVI NASTUP I PRVA VELIKA SVIRKA
Prvi nam je veći nastup bio u velikoj kino dvorani u Otoku, 21.11.1965. godine. To je bio vrlo atraktivan
nastup jer je u Otoku tada gostovao NK “Hajduk“ iz Splita i nakon utakmice bile su predviđene usmene novine
i veselica.
Tada su na otočkoj pozornici prvi puta javno izvedene kompozicije The Shadowsa, Crvenih koralja, The StringA-Longsa, Duane Eddy-a, Indexa i dr. Odsvirali smo neke kompozicije iz latino glazbe i naše tadašnje pop glazbe.
Dok smo vježbali, povremeno su se ubacivali novi članovi kao Tugomir Šajnović( gitara i bubnjevi) i moj brat
Mato Bošnjak (bubnjevi).
52
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Bole, Tugomir Šajnović-Tugo i Đoni
I tako su počeli prvi plesnjaci u Otoku na koje je
dolazila brojna mladost Otoka i okolnih mjesta. To su
tada bila i jedina moguća veća druženja i okupljanja
mladih uz glazbu, a što je interesantno, bez šanka i
alkohola, osim ako su pojedini dečki otišli po hrabrost
u najbližu gostionicu, a djevojkama to tada nije bilo
primjereno. Svirali smo subotom i nedjeljom u vatrogasnom domu. Ponekad nije bilo moguće ući zbog
velike gužve pa su mnogi ostajali slušajući nas na ulici
i gledajući kroz prozore.
Svirali smo također na kirbajima u Otoku,
Privlaci, Ilači; na novogodišnjim noćima i maturalnim
zabavama.
Slika dolje: Prijatelji na Badnju večer
Martin Tucaković-Tina, Bole, Mirko Burilović-Buril, Ilija Matijašević-Štica,
Marko Šokčević-Šokac, Ilija Kovačić-Ilja, Ringo i Nikola Krznarić-Mika
53
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Imali smo i svoj fun club koji su organizirali Ana-Višnja Brnatović, Karmen Gossain Ankica Sučić-Valenćik,
Ljubica Sučić i Mato Bošnjak. Napisali su kratku reportažu o VIS Skromni i poslali s našom fotografijom u
tada najčitaniji glazbeni časopis Đuboks.
Vis SKROMNI
(gore).
Slika iz Džuboksa
- zajedno na istoj
stranici s legendarnim Rolling
Stonnesima (dolje)
Naslovna stranica tog
Džuboksa s legendarnim
Mick Jeggerom Michael
Philip Jagger
54
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Kako smo se našli u žiži javnosti, dobivali smo pisma
iz svih krajeva bivše države. Od Makedonije do Slovenije. Pisma su naslovljavana na moju adresu pa je i
tadašnji poštar bio zapanjen količinom pošte. Mislim da
i danas postoje na tavanu u Otoku neka od tih pisama.
Sjećam se jednog nastupa u vinkovačkim
Lenijama. Svirali smo maturantima medicinske škole,
a isti su dan maturantima ekonomske škole svirali
„Dinamiti“ iz Osijeka, tada s Krunoslavom Kićom
Slabincem- kao rok pjevačem.
Sastavili:
Marko Bošnjak-BOLE i Zvonko Spajić-SPAJKI Pozdrav do ponovnog javljanja.
Primjedbe i utiske šaljite na e-mail: [email protected]
Alberto Krasnici-Berto, Antun Nikolić-Tuca,
Ratko Divjak-Rale, Vladimir Lazić Lazo i Krunoslav Slabinac-Kićo
Nastavak u sljedećem broju
ODRŽANA ZABAVNA ŠKOLA NOGOMETA
Pod pokroviteljstvom Grada Vukovara i u organizaciji Nogometnog središta Vukovar 23. kolovoza 2010. započela je
zabavna škola nogometa. U programu je sudjelovalo oko 220
djece koja su, uz svoje trenere (voditelje), kroz igru provela
tjedan dana na gradskom stadionu u Vukovaru od 23. do 25.
kolovoza i od 26. do 27. kolovoza na stadionu u Otoku. Grad
Otok ove je godine bio pratner u organizaciji tog zanimljivog
tjedna koji se u Vukovaru održava sedmi put. Taj projekt podupiru vlade nordijskih zemalja, a prema riječima voditelja škole
Zlatka Vrančića, ove je godine sudjelovao rekordan broj djece.
Sva su djeca, sudionici ove manifestacije, na poklon dobila
majice Otvorene zabavne škole , lopte, markere, pribore za
pisanje, kape i dr.
Marijana Barnjak
55
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
SIMPATIČNA DJEVOJKA
Mijo je zaključio da je Lana simpatična djevojka. Znao je
on to odavno, ali svaki put kada bi je ugledao ponavljao bi
u sebi tu ocjenu kao davno naučenu lekciju kojoj ništa ne
treba dodati. Do toga zaključka Mijo je došao samo vizualnim promatranjem te zanosne djevojke koja je paradirala
središtem sela u svojim lepršavim ljetnim haljinicama, kose
duge i tamne svezane u „cup“, koja joj se, kada bi se žustro
okrenula, uvijala oko vrata.
A Lana se, prolazeći, neprestano okretala jer su joj stalno
dobacivali s terasa kafića. Najčešće bi joj vikali: „Hej, Lana,
baš si slatka!“ A ona bi, nasmijana, odgovarala na te upadice
ili bi dolazila u njihovo društvo.
To se društvo okupljalo oko Juke, krupnog i šutljivog tipa
kratko ošišane kose, bivšeg domca. Juka je, iznad gornje
usne, imao ožiljak, o kojem nije nikada govorio, dok je u
resici lijevog uha imao rinčicu. Juke su se svi bojali, iako on
nije bio konfliktan tip. Uglavnom je sjedio, pušio cigaretu,
ispijao piće i šutio. Dečki oko njega bili su bučni, ali samo
na njegov mig. Kada je on htio ostati sam, brzo bi ih otpuštao
ne vodeći računa o tome što oni misle. Iako nije nigdje radio,
Juka je bio pun novaca. Pretpostavljalo se da je bio upleten
u neke mutne poslove, ali to nitko nije mogao ili nije htio
dokazati. S tim mangupskim gardom, Juka je bio privlačan
djevojkama. Dolazile su za njegov stol bez pitanja i on bi
ih tjerao. Ostajale su samo one koje bi on pozivao, a među
njima je bila i Lana. Lana nije bila njegova djevojka, ona
je samo bila djevojka koja je ponekad sjedila u njegovom
društvu.
Baš zbog toga što je Lana bila s njim, Mijo nije volio Juku.
Mislio je da je život nepravedan: nekome tko ima sve, daje se
obilje, a onaj tko nema ništa i dalje nema ništa.
Mijo je, kao i svi nesretni ljudi, razvio čitavu teoriju o tom
svom stanju, nazvavši je inventarom tuge. Kada je, htijući
izazvati sućut prema sebi, prijatelju Danku pokazao te, kako
ih je nazvao „skice“, ovaj, vrativši mu ih, reče: „Znaš što?
Mislio sam da si puno ozbiljniji i da život shvaćaš drugačije.
Što hoćeš dokazati? Da si nesretan zato što sjediš kod kuće
i ne trudiš se promijeniti svoj život. Da.“ To kratko, zacementirano „da“, dodatno je povrijedilo Miju oduzevši mu
svaku volju za raspravom. Poslije tog neslavnog razgovora
s prijateljem, upitao se: „Vrijedi li nekome govoriti svoju muku?“ Malo porazmislivši zaključio je da ne vrijedi i
odlučio ubuduće šutjeti o svojim problemima jer oni, očito,
nikoga nisu zanimali.
A shvaćanje života , bio je njegov osnovni problem. Da,
djetinjstvo mu je bilo grozno. Otac mu je bio alkoholičar, a
majka ga doista nije voljela. Ali, ona nije nikoga voljela pa
ni sebe. Vječno mrzovoljna, sa svojim teškim migrenama,
glave omotane ručnikom, u izblijedjeloj kućnoj haljini, vukla se sobama kao sablast. Ipak, on je prihvaćao to njezino
stanje, pomagao joj i volio je. On je, naprosto, tako shvaćao
život: ljubi bližnje, pomaži im i tebi će se, jednoga dana, to
56
vratiti za dobro. Njegovo shvaćanje života bilo je, dakle, vrlo
jednostavno i on se uvijek nastojao držati tih moralnih principa.
Ali, odrastajući, doživljavao je razočarenje za razočarenjem.
Oni, koji nikada nisu bili dobri, imali su sve i još su im se
čaše prelijevale, a on koji se držao svojih principa i bio svima
na pomoći, imao je vrlo malo ili ništa. „Kako to?“ gotovo
sa suzom u oku upitao je velečasnog Valentina na ispovijedi. A ovaj se dobri čovjek, zatečen pitanjem, prvo malo zamislio. Pa mu ovako odgovorio: „Dijete drago, nestrpljiv si.
Zar možeš proniknuti u Božji naum? Zar možeš možda reći
što Bog planira s tobom? Eto vidiš! Ako to ne znaš, ne znaš
ništa. Ogorčen si jer vidiš puno nepravde u svijetu. A tko ti
kaže da je tvoja muka veća od muke drugih ljudi? Težak ti
je križ, a zar drugima nije? Zar su drugi došli na ovaj svijet
samo da prožive život u radosti i veselju, a jedino ti u patnji? Ne uznemiruj ovakvim mislima svoje srce, prepusti se
Božjem milosrđu i moli se Duhu Svetome da ti prosvijetli
pamet i da duševni mir.“
Mijo je izašao iz ispovjedaonice zbunjen, razmišljajući o
svećenikovim riječima. Kleknuvši, izmolio je pokoru i potom se, završivši molitvu, duboko zamislio. „Zar je moguće“,
zapitao se, „da ja tražim nešto što ne mogu dobiti? I zar je,
zapravo, ovo malo što imam, ustvari, sve ono što mi treba?“
uzdahnuo je, ali nije osjetio olakšanje jer je od života htio
puno više.
A Lana nije imala tih moralnih dvojbi, niti je znala da taj
mali, neugledni komunalni radnik, u tami svoje sobe tiho pati
za njom. Kao i sve lijepe i dokone žene, mislila je jedino
na sebe. Ona je dobila puno više od života ; sag, mirisan
i cvjetan, prostrli su ispred nje drugi i ona je gazila njime
samouvjereno. Bila je mamino „zlato“ i tatina „princeza“,
prekrasna mlada djevojka blistavog izgleda i upitnih moralnih vrijednosti.
Tata, moćan lokalni poduzetnik, omogućio joj je život bez
rada, odlaske u inozemstvo, provode na moru, sjajne stvari
i skup auto. Mama, koja je izigravala neku grande damu,
priređujući soareje u velikom ograđenom dvorištu s bazenom, nije imala većih zamjerki na kćerkin odgoj jer je u
mladosti i sama bila takva. A zar ne, mislila je mama, ipak
je „šik“ voziti se po selu u skupom autu ili hodati izazovno
ulicama u fensi odjeći.
Juki je već bilo dosta tih klinki koje su plazile po njemu.
Želio je otići na more, na neki usamljeni otok, dakako sam,
jer one s kojom je nekada davno mislio proživjeti život, više
nema. On se makinalno uhvati rukom za golo rame na kojem
je bilo istetovirano „MILICA“ i mračno pogleda u tu dosadnu Lanu koja mu je govorila o nečemu o čemu on nije htio
ništa znati: o njima. Zar oni postoje kao par, upitao se. Naravno da ne i odakle samo toj mladoj bogatašici takva ideja.
-
Mogli bismo zajedno na more – razabra Juka njen
glasić koji kao da mu je svrdlao po mozgu.
Godina XI., broj: 46
-
Tko to?
-
Pa, ti i ja.
-
Teško. Ja sutra odlazim u Zagreb, a na more idem sam.
-
Možeš valjda jednom promijeniti raspored – reče ona mazno i stavi mu ruku na rame.
-
Radi tebe?
-Da.
Juka se odjednom nasmije, a onda je, ušutjevši, hladno pogleda.
-
Idi kući!
-
Molim?
-
Idi kući.
-
Kako se usuđuješ?
-
Usuđujem se. Odlazi!
-
Jesi li i nju tako tjerao? – upita Lana ljutito aludirajući na tetovažu na njegovom ramenu.
-
Što te briga? Zar ću se još tebi ispovijedati?!
-
Zašto si takav? – upita ona.
On ne odgovori ništa. Sjedao je u auto i gledao je bez ikakvih
emocija. – Slušaj – reče – najbolje bi bilo da se više ne vidimo. Naporna si. Briga me za tvoje bogatstvo, za tvoje
namirisano lice i lijepe haljine. Postani nevidljiva za mene,
molim te. Jednoga dana bit ćeš mi zahvalna.
Mijo se tako glupo zaljubio u Lanu, a da o njoj, osim onoga
što je vidio, nije znao ništa. Mislio je, željan ljubavi, da je
ona njegova sudbina. Nikakvog argumenta nije imao za to,
odnosno, svi argumenti su bili na njegovoj strani jer je sve
tumačio onako kako je zamislio, a ne onako kako je stvarno
bilo. Svaki njen osmijeh, pogled ili riječ kojima je darivala
nekoga drugog, za Miju su, ako bi se našao u blizini, bili
izrazi njene naklonosti. „Sada me je pogledala“, pomislio
bi. „Sada mi se nasmijala, moram
joj vratiti osmijeh.“ I onda bi
se, prolazeći pored nje, cerio
nastojeći je gledati u lice.
Jednom je Lana, kada ga je vidjela da joj se tako cereka u facu,
upitala frendicu Tinu, koja je bila
s njom, tko je to. Ova joj je odgovorila: „Naš smetlar, Mijo. Ma,
potpuno bezazlen tip.“ Na što su
obje djevojke prasnule u smijeh
i još zanosnije zalepršale svojim
kratkim haljinicama.
Mijo je, čuvši to, jedva provukao
slinu kroz stisnuto grlo i odmah
se okrenuo od njih. „Smetlar“,
pomisli žalosno. „Eto, to sam ja
za nju.“ Mijo se nije stidio svoga posla jer, konačno, što bi on s
osmogodišnjom školom i mogao
raditi?! Ali u ovakvim situacijama
volio bi da je liječnik ili odvjetnik
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
pa da tim svojim zvanjem zadivi tu raskošnu djevojku. Ili bi
možda, pomisli gledajući Juku, trebao biti običan mangup.
Lijepo je letjeti, rekao je netko, ali je teško pasti. A Mijin pad
je počeo već samim tim beznadnim zaljubivanjem u djevojku koju, niti u jednoj stvarnosti, osim onoj izmaštanoj, nije
mogao imati. A kakve je sve situacije on prošao s njom u tom
paralelnom svijetu mašte! Spašavao ju je od razbojnika, branio od mangupa, ljubio ispod rascvjetanog stabla trešnje, bio
njen sluga, vitez i kauboj; paž koji svojoj lijepoj gospodarici
ljubi ruku i živi od njenog osmijeha. A u stvarnosti, onoj jedinoj, pravoj, bio je neupotrebljiv, baš kao i taj skupi auto koji
je stao nasred ceste, nijem, hladan i beskoristan.
Dojahao je Mijo do nje na svom smetlarskom biciklu kao
kauboj na riđanu i zablenuo se u otvorenu haubu skupog automobila kao u najveću nepoznanicu. Lana, koja je već razgovarala mobitelom s ocem, vidjevši ga tako zabezeknutog,
upita ga, uopće ne skrivajući antipatiju: - Što hoćeš? A Mijo,
koji je tisuću puta sanjao o tome da mu se obrati njegova
boginja, ostao je doslovno bez teksta, samo je nerazgovijetno zapištao kroz zube. – Ma, ostavi me, budalo! – prasne
djevojka, okrećući mu leđa i javljajući se na mobitel koji je
ponovo zasvijetlio.
Mijo se polako odgurnuo niz ulicu, prazna kanta u kojoj je
bila metla, zveckala je potmulo. Ona jednadžba, koju je davno zamislio kao neoboriv postulat, o tome da lijepa žena ne
može biti zla, sada je pukla napola, kao i njegovo srce. Kada
je već bio daleko od nje i izašao iz sela na cestu koja vodi u
polja, usudi se izgovoriti, doduše tiho, misao koja mu je nudila oslobođenje, dok mu je u oku zablistala suza, čista kao
kristal: - Ti su možda princeza, ali ne iz moje bajke!
Marin Benaković
57
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2010.
Društvena mreža Facebook već je
naširoko poznata i popularna.
Ljudi kupuju računala, u tijeku je
masovna internetizacija, kojoj je uvelike pomogao upravo Facebook.
Neki ga voli, neki mrze, ali činjenica je
kako se dotična drušvena mreža uvukla
u sve pore sadašnjeg društva.
Tvrtke oglašavaju na njemu, dnevno istom stranicom prodefilira 560 milijuna
ljudi, dok su posjete istoj stranici stigle
do brojke od 7,6 milijardi dnevno.
Knjiga o Facebooku, odnosno osnivaču
Mark Zuckenbergu već je izašla te je
bilo pitanje vremena kad će stići filmska ekranizacija.
Redateljske se palice uhvatio David
Fincher (Sedam, Klub boraca), jedan
od najboljih redatelja današnjice. Film
je sniman po adaptiranom scenariju
Aarona Sorkina, čovjeka zaduženog za
scenarije odlične serije Zapadno krilo,
koji je adaptirao scenarij prema knjizi
„Slučajni milijarderi“ Bena Mezricha
koja govori o Zuckenbergu.
Kao velikom ljubitelju Fincherove kinematografije, bilo mi je izuzetno drago
što je upravo njemu dopala uloga redatelja jer temu Facebook, kao i njegov
učinak na svijet, smatram jednom od
zanimljjivijih tema uopće.
Ipak, ovaj se film ne bazira isključivo
na Facebooku, on je kao tema gurnut
u drugi plan, već na Zuckenbergu i
događajima koji su uslijedili po lansiranju dotične društvene mreže.
Činjenica je kako ovim filmom Zuckenberg nimalo neće dobiti na popularnosti jer ga ne prikazuje u pretjerano
lijepom svijetlu.
Kako ne bi sve spalo na pisanje o Fecebooku i njegovoj poluranosti, moram
nešto reći i o samom filmu.
Mladi su glumci svoj posao odradili
fantastično, režija je izuzetna, glazba odlična, a scenarij je doveden do
saršenstva.
Zaključak je, bez imalo razmišljanja,
kako je „Društvena mreža“ najbolji
film godine i gotovo siguran dobitnik
Oscara za najbolji film i režiju.
Napokon, reći će obožavatelji djela
Davida Finchera, kojem je zaista mnogo puta pobjegla ta prestižna nagrada.
94/100
58
Društvena mreža
R: David Fincher
G: Jesse Eisenberg
Rooney Mara
Trajanje: 121 min
Godina XI., broj: 46
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Početak
R: Christopher Nolan
G: Leonardo DiCaprio
Ken Watanabe
Trajanje: 148 min
Zasigurno je svatko od nas ponekad uhvatio samog sebe
razmišljajući o snovima. Poneki su otišli čak i dalje, analizirajući
vlastite snove, te tražili logično objašnjenje sna u stvarnom životu.
Neki su otišli još dalje, smatrajući kako je cijeli ovaj život zapravo
san. Razmišljajući tako, došli smo do teme ovog filma.
Smatrajući kako je naš život san, polako shvaćamo kako i u tom
snu, u kojem živimo, mi zapravo sanjamo te iz tog proizlazi kako
je san našeg sna ponovo još jedan san.
Kratkim uvodom želim vam pružiti uvid u temu filma, tako da
ovdje svaka filozofija prestaje.
Premalen sam poznavatelj Freudove teorije sna ili idijskog mistizma i jogizma da bih dublje ulazio u temu sna, niti je njoj ovdje
mjesto.
DiCaprio u filmu tumači ulogu Dom Cobba, profesionalnog agenta/lopova koji se uvlači u tuđe snove te krade ideje.
Najbolji je u poslu koji radi, a pred njim se nalazi posljednji izazov.
Umjesto krađe ideje, potrebno je usaditi ideju.
DiCaprio je maestralan u ulozi špijuna snova te ovim ostvarenjem
samo ponovo pokazuje kako je najbolji glumac današnjice.
Chris Nolan, čovjek poznat po izuzetnom trileru „Memento“ i
novim ekranizacijama Batmana, jedan je od nadarenijih mladih
redatelja. Po presjeku njegove karijere točno se vidi koje filmove
radi za svoj gušt, a koje za masu.
Njegove su ekranizacije Batmana rađene za masu, ali je ipak Nolan dodao svoj misteriozni štih te učinio Batmana zanimljivijim
no ikad.
„Memento“ je do danas zapamćen kao jedan od najboljih trilera
uopće i kao film koji zahtijeva uključen mozak kod gledatelja.
Upravo je takav i „Početak“, koji kod gledatelja zahtijeva puni
angažman, te nas nakon gledanja ostavlja u razmišljanju.
Nolan je, i sam prilično fasciniran snovima i njihovim utjecajem na
stvarnost, te je snove proučavao dobrih 10 godina, napisao scenarij
i prenio ga na film. Film je mješavina Kubrickove domišljatosti,
Freudove analize i Woo-ove akcije.
Zapravo, on je izuzetan koktel te tri supstance, uz dodatak Nolanove genijalnosti i trilerskog savršenstva.
91/100
Tomislav Marić
- Did’ Tunja, evo pada snig. Ajmo upregnit
konje i idemo se sanjkati.
- Baš ti fala, Roka! Al’ si me nasanjk’o puno
puta, pa idi u Otok i sanjkaj svog dadu i
mamu, a mene pusti da uživam u DIGI TV
i internetu.
- Did’ Tunja, evo ti moj dada, tvoj sin, posalo
10 litara rakije!
- Lipo od njeg’ što se sitio. Al’ ti imaš 2
„karnistera“ od 5 litara, a jedan je prazan.
- A, što ćeš?! – To je bilo onako, za usput!
- Did’ Tunja, šta mi to radiš? Odeš u dnevni boravak za starije osobe i kad dođem po
tebe, za tobom izlaze 3-4 „babuške“!!! Nisi
im valjda rek’o da imaš 4-5 penzija i 20-ak
jutara zemlje?
- Šuti, Roka, znam ja šta radim! Treba kupit’ dude, šljive, orase, musti krave.... Dok
ti tulumariš po Otoku, ja sam naš’ jednu i za
tebe!
- Ajd, Roka, kaži mi kad se misliš ženit’?
- Čuj, did’ Tunja. To ti je teško teološko
pitanje, fiziološko, materijalno, psihičko
opterećenje! Al’ dobro bi mi došla bar jedna
jer ovako svaki put zaglavim po Otoku gradu!
59
SRETAN BOŽIĆ I
USPJEŠNU NOVU
2011. GODINU ŽELI
VAM UREDNIŠTVO
OTOČKOGA LISTA,
GRADONAČELNIK
JOSIP ŠARIĆ,
ZAMJENIK
ZVONIMIR PUĆO I
PREDSJEDNIK
GRADSKOGA VIJEĆA
GRADA OTOKA
STJEPAN TOPALOVIĆ!

Otočki list br. 49 (prosinac 2011.)

Otočki list br.47 (travanj 2011.)

Otočki list br. 45 (kolovoz 2010.)

POSEBNO IZDANJE OTOČKOG LISTA (svibanj 2013.)

Otočki list br. 48 (rujan 2011.)

PELJAR ZA MALE BRODOVE II dio - Hrvatski hidrografski institut

PRISTUPNICA - KVIN-a

(01.08.2014.)Kako se približava 05. kolovoz, Dan pobijede i

uhrvatskoj kuda ploviti, ©to vidjeti s pomorskim kartama, jućni dio

Povijesno – turistička priča

null

Untitled - Hrvatski hidrografski institut