close

Enter

Log in using OpenID

164 - HDS

embedDownload
MIROSLAVU MILETIĆU ZA 85. ROĐENDAN / NENAD MARČEC DIREKTOR
CISAC-A / 35. OSORSKE GLAZBENE VEČERI / KAKO U EUROPU? /
ANTIPIRATSKA KAMPANJA / VEČER LADISLAVA FIDRIJA / CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 164
LISTOPAD 2010.
CIJENA 20 kn
Piše: Višnja Požgaj
S
vestrani i omiljeni glazbenik
Miljenko Prohaska, proslavljen
i izvan granica domovine Hrvatske,
17. rujna ove godine navršio je 85
godina. Uoči tog važnog datuma za
hrvatsku glazbu, Hrvatsko društvo
skladatelja organiziralo je 3. rujna u
Gliptoteci HAZU svečarski koncert
svojeg uglednog člana, u suradnji s
Cantusom d.o.o. i Scenom Amadeo.
S obzirom na iznimno velik i značajan doprinos slavljenika hrvatskoj
kulturi, to je bila preskromna svečanost, s kraćim jednosatnim programom Miljenko Prohaska u komornom
ozračju, predstavljenim u previše skučenom prostoru, koji naprosto nije
mogao primiti sve njegove štovatelje,
prijatelje i kolege, tako da su mnogi
ostali bez mjesta.
Antologijska Intima
S obzirom na bogat umjetnički život skladatelja, dirigenta, aranžera i
kontrabasista (koji je počeo još davne
1938. u kvintetu usnih harmonika
Branka Kralja), da bi se predstavio
presjek njegova raznovrsnog stvaralaštva ne bi dostajalo nekoliko koncerata. No za ovu prigodu, Prohaska je
odlučio predstaviti, uz izbor izvornih
komornih djela, nekoliko antologijskih skladbi, filmskih tema i festivalskih popijevki u vlastitim komornim
aranžmanima. Odabrao je omiljene
interprete s kojima posljednjih go-
dina rado surađuje: Gudački kvartet
Sebastian (Anđelko Krpan, Korana
Rucner, Nebojša Floreani, Zlatko
Rucner), pjevače Martinu Gojčeta
Silić i Ervina Baučića te pijanista
Marija Čopora.
Zacijelo najpopularnija i najizvođenija skladba Miljenka Prohaske je
antologijska Intima iz 1962. godine, koja je doživjela čak dvadesetak,
najviše autorovih obrada. Njome je
i započeo koncert u izvedbi Gudačkog kvarteta Sebastian. Tim vrsnim
glazbenicima skladatelj je posvetio
Sebastianu (2004.) i Play Strings, Play
(2009.). Svojim unukama napisao je,
pak, Un petit morceau pour Darka et
Nina (2002). Većinu novijih komor-
nih skladbi skladao je za glazbenike koji su nastupali i praizveli ih u
sklopu kućnih koncerata Iz salona
Očić Društva za promicanje orguljske
glazbene umjetnosti Franjo Dugan,
čiji je i on dugogodišnji član. Tako je
nastao i Arioso za violinu i orgulje, do
sada izveden u tri verzije, a ovaj put
smo čuli i četvrtu, u izvedbi Anđelka
Krpana i Marija Čopora. Glazbena
tema Adieu iz filma i TV serije Kiklop
(1984.). također je izvedena u nekoliko verzija, a sada prvi put u obradi za
glasovirski kvintet.
Bilo je zanimljivo čuti i nove interpretacije i aranžmane festivalskih
uspješnica Štela bi biti...list koju je
1970. praizvela Božena Ruk-Fočić na
Festivalu kajkavske popevke u Krapini (3. nagrada stručnog žirija) i Zbog
jedne davne melodije koju su iste godine interpretirale Zdenka Kovačićek i
Višnja Korbar na Festivalu zabavne
glazbe te na Festivalu JRT u Opatiji (1. nagrada stručnog žirija ). Vice
Vukov je 1991. pjevao Senje, senje pod
ravnanjem autora na festivalu u Krapini, a Roland Šuster 1974. pjesmu
Fakin od porta na Melodijama Istre i
Kvarnera (nagrada). Tim skladbama
su odličnim i razgovijetnim interpretacijama novi život i smisao udahnuli
mezzosopranistica Martina Gojčeta
Silić i tenor Ervin Baučić.
(nastavak na str. 3.)
CANTUS CANTUS
Legenda hrvatske glazbe
DAVOR HRVOJ
Konc e rt u komornom oz r ač j u u povodu 85. ro đe nda n a m a e s tr a M il je nk a Proh a s k e
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
CANTUS CANTUS
ISSN 1330–4747
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
Zagrebački festival zabavne glazbe utemeljen je 1953. godine i
do danas se održava neprekidno svake godine. Svoja najbolja
izdanja imao je šezdesetih i sedamdesetih godina, a bio je pravi
glazbeni sajam različitih žanrova i stilova.
Nakon posljednjih nekoliko, po svemu uspješnih festivalskih sezona, Hegedušić nastavlja po provjereno uspješnom receptu,
pa će i ovogodišnje izdanje Zagrebfesta ponovo biti vjerodostojni
izlog suvremenog hrvatskog zabavno–glazbenog stvaralaštva.
Izabrane su skladbe niza naših najboljih skladatelja, a pjevat će ih
brojna poznata i popularna izvođačka imena.
Zagrebfest 2010. održat će se 26. studenoga 2010. s početkom
u 20 sati u Kino dvorani Studentskog centra u Savskoj gdje se
već mogu nabaviti ulaznice. (J.I.)
Dragica Martinis rođena je 19. siječnja 1922. kao Dragica Balić u
Sošicama pokraj Jastrebarskog. Njezini pjevački počeci povezani
su s pjevanjem u crkvi dok je još kao dvanaestogodišnja djevojčica
pohađala građansku školu u Sarajevu i pjevala Ave Mariu Franza Schuberta. Slijedila je gimnazija u Petrinji, a zatim dolazak u
Zagreb gdje je upisala glasovir u HGZ–u i radila kao blagajnica
u kinu Union da bi mogla nastaviti školovanje. Upoznala se s budućim suprugom i prvim učiteljem pjevanja Vickom Martinisom,
upisala se u Ćirilo–Metodov kor kao prvi sopran i nastavila učiti
pjevanje kod Marije Kostrenčić. Ali nitko je u zagrebačkoj Operi
nije htio poslušati! Slučajno se tada u Zagrebu zatekao neki menadžer iz Njemačke i pozvao ju je da dođe na audiciju u Frankfurt.
Ponudili su joj angažman u Berlinu, Stuttgartu ili Münchenu,
gdje želi. Odlučila se za Stuttgart, no počela su bombardiranja, pa
je prekinula angažman i pobjegla sa suprugom natrag u Zagreb.
Sad je mogla zapjevati u Operi! Debitirala je 9. srpnja 1942. kao
Mimì u Puccinijevoj La Bohème, a angažman u HNK–a počela
u rujnu 1943. ulogom Cho–Cho–San u obnovljenoj izvedbi Puccinijeve Madame Butterfly. Slijedile su Margareta u Faustu, Leonora u Trubaduru i Massenetova Manon. Veliku karijeru počela
je poslije rata — Lizom na premijeri Pikove dame. Zatim su došle
Svojemu talijanskom repertoaru dodala je ulogu iz njemačkoga — Sieglindu u Wagnerovoj Walküri. Pjevala je u Verdijevu Requiemu, a u
Beču gdje su je smatrali velikom primadonom naše opere, priređivala je
i koncerte vokalne lirike s popijevkama svjetskih klasika, ali i hrvatskih autora, Blagoja Berse i Jakova Gotovca. Za zasluge u promicanju
hrvatske umjetnosti u svijetu dobila je Orden Danice hrvatske s likom
Marka Marulića. U Hrvatskoj zbog čudnih političkih prilika nije više
nastupala.
U svijetu radi lakšeg izgovora poznata kao Carla Martinis, bila je jedna od najvećih zvijezda operne reprodukcije pedesetih godina prošloga stoljeća. Njezina je slava prelazila europske granice, jednako je bila
poznata i u Sjevernoj i u Južnoj Americi. Pjevala je u Chicagu, Los
Angelesu, Rio de Janeiru i San Franciscu gdje je kritika njezin glas
opisala kao suho zlato. Veliki novinski naslovi najavljivali su njezina gostovanja. Osvajala je ne samo pjevačkim i scenskim kvalitetama, nego i
posebnom neponovljivom ljudskom toplinom.
A onda je 1957. tragičan događaj u obitelji — smrt djeteta — prekinuo
tu sjajnu karijeru. Gubitak je bio previše snažan i nije mogla više pjevati, nije imala više snage da jedinstvenom ljepotom svojega vokalnog
umijeća prenosi slušateljima punoću svojeg intimnog proživljavanja.
Smrću sina umrlo je i ono nešto što razlikuje pjevače. Nije ostala bez
glasa, na silu je imala još nekoliko nastupa godišnje da bi zaokružila
svoj desetogodišnji bečki angažman i povukla se.
IZDAVAČI: Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA ZA CANTUS  1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn  1/3 STRANICE 2.000,00 kn  1/4 STRANICE 1.500,00 kn  Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa 
Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene.  Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na [email protected]
SUSRETI
SUSRETI
SUSRETI
Skladateljska traganja za srcu razumljivom glazbom
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Blistava edukacija
Miroslav Miletić
H
rvatski skladatelj, violist i glazbeni
pedagog Miroslav Miletić (Sisak, 22.
kolovoza 1925.) jedan je od naših najplodnijih i najčešće izvođenih glazbenih autora
u Hrvatskoj i u svijetu, a po dobi i jedan od
najstarijih živućih skladatelja koji još i danas
svojim djelima obogaćuje hrvatsku glazbu,
sada već na kraju prvog desetljeća 21. stoljeća. Miletić je u stvaralaštvu neumoran,
jednako kao što neumorno prati suvremena
glazbena zbivanja i svojom nazočnošću pokazuje veliko zanimanje za izvedbe svojih
djela. Tako je i ovoga ljeta putovao na Osorske glazbene večeri u okviru kojih je mladi
violinist Marin Maras (15. kolovoza), u novouvedenom koncertnom prostoru Bazilike
Sv. Petra u Osoru, izveo jednu od njegovih
najčešće izvođenih skladbi, Ples za violinu
solo iz 1959. godine. Upravo su mu Osorske
glazbene večeri ukazale posebnu čast na 32.
izdanju festivala 2007. godine, kada su u središtu pozornosti bila njegova djela.
Miroslav Miletić je zagrebački đak, studirao je
violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Ivana Pinkave, violu u klasi Stjepana Šuleka, a komornu glazbu kod Antonija Janigra, ali je
isto tako od najranije mladosti želio upoznati što
se događa u »velikom svijetu«. Tako se usavršavao
u Pragu kod Ladislava Czernya (viola), a skladanje je, nakon privatnog učenja u Zagrebu, nastavio studirati u klasi Pavela Borkoveca, također u
Pragu. Dirigiranje je učio od Lovre pl. Matačića
u Salzburgu, a svoja je znanja dalje upotpunjavao u raznim glazbenim središtima: elektronsku
glazbu studirao je u Utrechtu (Nizozemska), a
suvremenu komornu glazbu u njemačkoj Meki
Nove glazbe, u Darmstadtu. Kao violist osnovao
je 1960. Gudački kvartet Pro arte, s kojim je održao više od dvije tisuće koncerata u Hrvatskoj, u
Republikama bivše Jugoslavije i diljem svijeta,
od Moskve do Tokija, a taj je komorni sastav bio
najviše prepoznat kao trajni i uporni promicatelj
glazbe hrvatskih skladatelja. Kao solist na violi
nastupao je Miletić s hrvatskim i inozemnim
orkestrima i mnogim komornim sastavima, zalažući se uvijek na prvome mjestu za stvaralaštvo
suvremenih skladatelja.
Spontana komunikacija
Miletićeva djela pokazuju uvažavanje klasičnih
skladateljskih postupaka, kao i dobro poznavanje
suvremenog glazbenog jezika, a sve je to obogaćeno posezanjem za naslijeđem hrvatskog folklornog glazbenog izraza kojemu je trajno blizak
i privržen. Miletićev bogati opus sadrži skladbe
za orkestar, koncertantne kompozicije za komorne sastave, brojna djela za instrumente solo,
filmsku glazbu, popijevke i kantate, kao i opere,
balete, mjuzikle te skladbe za djecu i zborove.
Značajan mu je komorni opus u kojemu istaknuto mjesto zauzimaju djela za gudače i za gitaru.
Doista, iako ovo nije prigoda za nabrajanje pojedinačnih opusa, valja istaći da su skladateljeva
djela izvođena vrlo često jer glazbenici u njegovim ostvarenjima trajno pronalaze mogućnosti
za spontanu komunikaciju sa slušateljstvom, kao
i mogućnosti za iskazivanje interpretacijskih i
tehničkih dometa.
Miletić je dobitnik značajnih nagrada i priznanja:
osvojio je nagradu Zaklade Gaudeamus u Nizozemskoj za Koncert za violu i orkestar (1959.), nagradu Zlatni lav u Veneciji za glazbu za film Piko
(1960.), dvije zlatne medalje u Vercelliju za Diptih
za violončelo i glasovir te za Suitu in modo antico
za flautu i glasovir (1967.), Vjesnikovu nagradu
Josip Štolcer Slavenski za skladbu Četiri godišnja
doba (2002.) te Nagradu Grada Siska za životno
djelo za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj
umjetnosti i doprinos ugledu Grada Siska (2007.)
Rodni Sisak odužuje mu se i svakogodišnjom
manifestacijom Dani Miroslava Miletića (ove godine održani od 12. do 14. listopada).
Prostor za igru
Obilježavajući Miletićev 85. rođendan doista je
važno naglasiti da je riječ o skladatelju izuzetno
zanimljiva profila kojega jednako zanima ono
novo, kao što traži i prepoznaje svoje korijene u
tradiciji. Između ovih krajnosti nalazi se »prostor
za igru« njegove skladateljske mašte. On najčešće
stvara začudnom jednostavnošću, dokazujući u
svojim djelima iskrenost iskaza naglašene spontanosti. Pa, ako ga kolege rado nazivaju »hrvatskim Hindemithom«, riječ je o skladatelju za
kojega je legendarni violinist Henryk Szeryng,
slušajući 1985. čak 29 puta Ples za violinu solo
na 3. međunarodnom violinističkom natjecanju
Vaclav Huml u Zagrebu (Danza per violino solo
bila je tada obavezno natjecateljsko djelo), vrlo
prikladno izjavio kako se susreo s glazbom koja
ima »geografsko podrijetlo«. A engleski književnik Allan Sillitoe ocijenio je Miletićevu glazbu
kao »maštovitu, punu gracioznosti i snage«, dodajući kako je ona »čista, jasna, prepuna zanimljivosti i razumljiva srcu«. S tako očitim pohvalama
upućenima i od inozemnih autoriteta, moguće
je zaključiti ovaj kratki hommage samo iskrenim čestitkama za rođendan, željama za dobrim
zdravljem i nadom da će Miletićevo skladateljsko
pero i dalje biti aktivno.
SUSRETI
SUSRETI
SUSRETI
SUSRETI
SUSRETI
M iros l av u M iletić u z a 85. ro đe nda n
SUSRETI
Surađivao je i sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske, a sudjelovao je i u organiziranju Big Banda Hrvatske vojske. Tu je i niz
jazz orkestara, zborova, komornih sastava i ansambala. A impozantni popis Prohaskinih djela
je »pokušaj da se djelomice sistematizira ogromna
umjetnička građa Miljenka Prohaske. Popis je
umnogome nedovršen i tek je polazišni prijedlog
za daljnji rad, a temelji se dijelom na postojećoj
dokumentaciji, dijelom na konzultacijama s autorom«. Daljnji rad na tome važnom poslu slijedi, a
obljetnice su upravo prilika da se između ostalog
vidi što je učinjeno, a što još nedostaje.
SUSRETI
Slavljenik Miljenko Prohaska zahvalio je
svima, posebice vrsnim interpretima. Hrvoje Hegedušić, predsjednik HDS–a čestitao
je uglednom kolegi (koji je i sam bio u dva
navrata predsjednik Društva), uručio mu poklon i pročitao telegram čestitku gradonačelnika Milana Bandića. Pridružujemo se i mi
sa željom da nam još dugo poživi u zdravlju
i da nam i dalje piše lijepu glazbu kako on to
samo zna i kako to radi čitav život od 1955.
(Koncert br. 1 za veliki jazz orkestar).
Miljenko Prohaska je osvojio brojne nagrade
i priznanja, a nakon mirovine 1989., nastavlja
djelovati kao stalni šef dirigent Plesnog orkestra
Radio Zagreba.
SUSRETI
Dragocjene podatke o životu i radu Miljenka
Prohaske objavilo je Hrvatsko društvo skladatelja
i Cantus d.o.o. u prigodnoj programskoj knjižici
urednice Erike Krpan. Knjižica, uz nekoliko impozantnih portreta i zapisa o skladatelju, sadrži
osim programa i podataka o izvođačima, kronologiju njegova životnog puta. Od rođendana 17.
rujna 1925. u Zagrebu, učenja violine i kontrabasa, diplome na Muzičkoj akademiji, sviranja
svojeg omiljenog instrumenta (kontrabasa) u
Zagrebačkoj filharmoniji i drugim simfonijskim
i plesnim orkestrima, u Zagrebačkom jazz kvartetu... Tu su i podaci o utemeljenju niza orkestara,
o dugom dirigentskom stažu (Big Band Radio
Zagreba, poslije RTV Zagreb i drugi orkestri).
Zatim brojni nastupi i turneje u domovini i svijetu, društvene i sportske aktivnosti te pedagoški
rad.
SUSRETI
DAVOR HRVOJ
Miljenko Prohaska i sudionici koncerta u Gliptoteci HAZU
SUSRETI
Transcendentalna ljepota njezina glasa došla je do punog izražaja i
na prvoj premijeri u Bečkoj državnoj operi u siječnju 1952. godine.
Pjevala je Leonoru u Verdijevoj operi Moć sudbine pod ravnanjem još
jednog velikog dirigenta s kojim je surađivala, Karla Böhma; 1953.
pjevala je Ameliju na premijeri Krabuljnog plesa s glasovitim danskim
tenorom Helgeom Roswaengeom, i opet, na obnovi opere 1956. pod
ravnanjem Berislava Klobučara, s Josipom Gostičem. Iste je godine
bila Puccinijeva Manon Lescaut na premijeri opere u režiji jednoga od
najpoznatijih redatelja vremena, Günthera Rennerta. U Bečkoj državnoj operi ostvarila je četrnaest uloga, sve su bile glavne, i 275 nastupa.
Najčešće je pjevala Mimì, Toscu, kojom se 6. siječnja 1961. oprostila
od bečke publike, Turandot, Aidu, Cio–Cio–San, Manon Lescaut i
Leonoru u operi Moć sudbine.
iljenko Prohaska ne voli kada se njegov stil skladanja stavlja u »ladice«.
Kako je on prvenstveno neprikosnoveni jazz
glazbenik, to se na stanovit način reflektira i
na njegove zabavne melodije, ali i na takozvanu ozbiljnu glazbu. Najvažnije je međutim da on sklada »svoju glazbu, kako je osjeća i kako o njoj razmišlja«. Za njega je glazba
lijepa, jedinstvena umjetnost i on je prenosi s
istančanim osjećajem za sklad, profinjenost
i proporcije. Na radost interpreta s kojima
stvara čvrsto jedinstvo i razumijevanje, na
radost publike i napokon na vlastitu radost,
jer on uživa u glazbi bez ostatka. Tako je bilo
i na ovom koncertu, ispraćenom dugim srdačnim aplauzima i dodacima s jednom Bosa
novom i još jednom, Intimom.
SUSRETI
P
rema sudu mnogih hrvatskih kritičara i glazbenih novinara,
a napose vjerne publike, najstariji glazbeni festival u ovom
dijelu Europe, Festival zabavne glazbe Zagrebfest ponovo
je u velikom usponu. Manifestacija, pod umjetničkim vodstvom
Hrvoja Hegedušića, doživljava pravu malu evoluciju, a rezultat je
niz pjesama koje postaju radijski hitovi i pridonose afirmaciji autora i niza mlađih izvođača, što je publika ne samo prihvatila, nego i
svojom brojnošću podržala.
anđeoskim glasom. Njezina molitva, njezino umiranje, uistinu su veliki trenuci Svečanih igara.«, pisala je kritika. Taj je Otello zabilježen na
CD–u tvrtke EMI Classics.
M
SUSRETI
Zagrebfest i ove godine u
Studentskom centru
U doba kada su nastupi inozemnih pjevača u Italiji bili prava rijetkost, a u Scali iznimka, u njoj je 1952. i 1953. Dragica Martinis
nastupila na trima premijerama, jedna od njih bila je Verdijeva
opera. U Boitovom Mefistofeleu pjevala je pod ravnanjem Victora
de Sabate, u Don Carlosu, s tada vodećim basom Nicolom Rossi–
Lemenijem, a u Don Giovanniju, dirigirao joj je Karajan. Kada su
samo rijetki pjevači snimali recitale opernih arija, snimila je dva
za EMI, a kompilacija tih odlomaka objavljena je na CD–u Preiserrecords. Snimala je s orkestrom Berlinske državne opere pod
ravnanjem Wilhelma Schüchtera i s londonskim orkestrom Philharmonia pod ravnanjem Issaya Dobrowena.
P
riređivala je i koncerte vokalne lirike s
popijevkama svjetskih klasika, ali i hrvatskih
autora Blagoja Berse i Jakova Gotovca. Za
zasluge u promicanju hrvatske umjetnosti u svijetu
dobila je Orden Danice hrvatske s likom Marka
Marulića. U Hrvatskoj zbog čudnih političkih prilika
nije više nastupala.
(nastavak sa str. 1)
SUSRETI
Ovogodišnji Chansonfest održat će se 12. studenoga 2010., s
početkom u 20 sati u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija, na Kaptolu, a predviđen je nastup niza istaknutih izvođača.
(J.I.)
U
Beču je 9. kolovoza u 89. godini umrla Dragica Martinis,
jedna od najsjajnijih zvijezda koje su sjale u hrvatskom glazbenom zviježđu, velika primadona zagrebačke i bečke Opere.
Poslije Drugoga svjetskog rata bila je prva operna zvijezda bivše države i obasipana počastima kakve su danas nezamislive. U
Bečku državnu operu, svoju drugu matičnu kuću, došla je na velika vrata. Prvi put je nastupila 14. prosinca 1950. kao Turandot,
a utjecajne bečke novine Die Presse ustvrdile su da je dvadesetosmogodišnja Zagrepčanka došla, otpjevala i pobijedila. Odmah
je dobila ugovor i angažman. Kad je Herbert von Karajan tražio
najljepši glas za koncertnu izvedbu Aide, u prigodi obilježavanja 50.
godišnjice smrti Giuseppea Verdija, Rudolf Bing (tadašnji direktor
njujorškog Metropolitana) preporučio mu je upravo nju. Die Presse
je pisao da je u senzacionalnoj cjelini te koncertne operne izvedbe
bila jedna posebna senzacija — Dragica Martinis. Njezinu Aidu
ocijenio je savršenom. Druge bečke novine Weltpresse nazvale su
njezin glas akustičkim čudom. Ta je izvedba 3. veljače 1951. zabilježena na CD–u gramofonske tvrtke Arkadia.
M
iljenko Prohaska je
odlučio predstaviti, uz
izbor izvornih komornih
djela, nekoliko antologijskih
skladbi, filmskih tema i
festivalskih popijevki u vlastitim
komornim aranžmanima.
SUSRETI
O
d utemeljenja 1998. Međunarodni festival šansone Chansonfest pokazao se kao prepoznatljiv glazbeni festival čiji
cilj nije natjecanje, već isključivo smotra pjesama visoke
kvalitete. Naslanjajući se na veliku tradiciju Zagrebačke škole šansone, ugostio je sve najpoznatije hrvatske pjevače šansone, ali
i niz uglednih gostiju iz svijeta za čije se nastupe, kao i za sam
festival uvijek tražila karta više. Tako se na najbolji način potvrdila
osnovna zamisao Zvonka Špišića, jednoga od naših najpopularnijih skladatelja i pjevača šansone iz stare garde i njegovih bliskih
suradnika koji su smatrali da u Zagrebu, bez obzira na nove glazbene trendove, i dalje postoji potreba i zanimanje publike za šansonu. Prepuno zagrebačko Gradsko kazalište Komedija, svake je
godine bilo dokaz da oduševljeni posjetitelji šansonu doista vole i
trebaju, a da je Zagreb i dalje njezino jako središte.
Godine 1951. Dragica Martinis pjevala je Desdemonu na premijeri
Otella na Salzburškim svečanim igrama i u posljednjem prizoru do
suza ganula velikog Wilhelma Furtwänglera. »Ona je anđeoski lik s
Piše: Višnja Požgaj
SUSRETI
Chansonfest 2010. ponovo
u Gradskom kazalištu
Komedija
Godine 1950. Dragica Martinis je dobila trogodišnji angažman u
njujorškoj Gradskoj operi gdje je pjevala Toscu i Aidu i u repertoar
uvrstila još jednu ulogu koja će joj donijeti slavu — Puccinijevu Turandot. Američki su kritičari napisali da se od vremena Marije Jeritze nije
čula Turandot takve glasovne ljepote, muzikalnosti i stvaralačke snage
a Maria Jeritza smatrala se najvećom svjetskom interpretkinjom toga
lika. No, taj joj je angažman istodobno zatvorio vrata Metropolitana
— takav je tada bio običaj. Kao Turandot je došla u Bečku državnu
operu i postala njezina prva zvijezda u talijanskome repertoaru. Publika ju je obožavala, i mnogo godina poslije, prolaznici bi na ulici rekli:
to je die Martinis i okretali se za njom. Kad je bila u naponu snage,
gledatelji bi dolazili pred blagajnu u najranijim jutarnjim satima ne bi
li došli do ulaznica, a nakon predstava, policija ju je trebala štititi od
razdraganih obožavatelja. U Beču je dobila prestižni naslov Kammersängerin i visoko austrijsko odličje Das Österreichische Ehrenkreuz für
Wissenschaft und Kunst (Austrijski počasni križ za znanost i umjetnost)
koji austrijski predsjednik dodjeljuje za zasluge u kulturi. Dobila je i
Zlatni orden grada Beča, koji Beč dodjeljuje umjetnicima koji su ga
najviše proslavili.
Legenda hrvatske glazbe
SUSRETI
Davor Hrvoj, urednik
dvije uloge s kojima će postati poznata u svijetu: Puccinijeva Tosca,
koju je pjevala, a da još nije navršila 25 godina i malo potom Verdijeva
Aida za koju je 1948. dobila Saveznu nagradu. Slijedile su Giulietta i
Antonija na premijeri Hoffmannovih priča, Donna Anna u Don Juanu
(pod tim se naslovom tada izvodio Don Giovanni), 1949. Antonida u
prvoj hrvatskoj izvedbi Glinkina Ivana Susanjina, pa Zorka na obnovi Porina te prva nagrada na Međunarodnome pjevačkom natjecanju
u Ženevi, što joj je otvorilo vrata velikih svjetskih kazališta. U rujnu
1950. bila je protagonistica premijere Verdijeva Otella pod ravnanjem
Milana Sachsa, s Josipom Gostičem u naslovnoj ulozi, antologijskog
trenutka hrvatske glazbene umjetnosti.
Konc e rt u komornom oz r ač j u u povodu 85. ro đe nda n a m a e s tr a M il j e nk a Proh a s k e
DAVOR HRVOJ
irati su uništeni, prvi korak je napravljen, drugi će biti
jednako težak, ali neophodan u nastojanju da prohodamo i krenemo putem pravednijeg i poštenijeg društva, ne
zato da lakše uđemo u Europu, već da stvorimo bolje uvjete
za život novih naraštaja. Ne samo u glazbenom smislu, iako
je u ovom slučaju glazbeni milje taj koji političkom svijetu
prenosi poruku kako treba djelovati, uporno i bespoštedno
se boriti u ostvarivanju društva kakvo želimo. Iako se doima malim, zapravo je učinjen veliki korak prema ispravljanju
nepravde, iskrivljenih predodžbi, kreiranja lažnih vrijednosti
koje se, kao zaraza, šire i inficiraju sve veći broj ljudi. Želimo
li se doista ponašati prema načelima Tko je jamio, jamio je! ili
Svi kradu, pa ću i ja!? Smijemo li dozvoliti da to postanu uvriježene i prihvaćene uzrečice ili se moramo boriti protiv takvih
stavova? Mlade naraštaje koji odrastaju u takvom okružju ne
educiramo dovoljno, ne ističemo dovoljno prave vrijednosti,
ne informiramo ih da postoji i druga i drukčija glazba od
one koju mogu vidjeti na televiziji i u pucačkim klubovima.
Bonton je u njihovim očima sladak, mali skup pravila koji
su poštivali nečije bake i djedovi, ali danas su čista egzotika,
nešto smiješno i nepotrebno. Ne trebamo poznavati pravo da
bismo se znali ophoditi prema pitanjima poštenja, pravednosti i etičnosti. To dobijemo kućnim odgojem. Žalosno je da je
došlo do toga da se na agresivnost odgovara agresivnošću, da
se protiv nepravde i nepoštenja treba boriti čeličnim valjcima,
ali taj čin je više simboličan nego agresivan. Snaga čeličnog
valjka leži u gradnji, a ne u uništavanju, u gradnji pravednijeg
društva, kao što je snaga poruka što ih odašilje Parni valjak
koji vozi Hus, jedan od vitezova koji se u 21. stoljeću uspješno
bore protiv pirata, u oplemenjivanju ljudskih života.
Piše: Marija Barbieri
3
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
P
SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA
In
memoriam
Dragici
Martinis
Simboličan čin
UVODNIK
SJEĆANJA
UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK
2
V iolis t M a satos hi Hir a no u
posjetu M iros l av u M iletić u
u Z agre bu
Japanski violist
promotor hrvatske
glazbe u svijetu
Piše: Ana Vidić
Z
a prisutnost glazbe hrvatskih autora na koncertnim programima u Japanu i upoznavanje tamošnje publike s djelima primjerice Ivana
pl. Zajca, Dore Pejačević, Antuna Dobronića i
Miroslava Miletića, možemo uvelike zahvali-
»Stručnjak za hrvatsku glazbu u
Japanu«, kako maestro Miletić katkad
naziva Masatoshija Hirana, danas
doista djeluje kao gorljivi promotor
naše glazbe na Dalekom istoku, a
jedan od razloga za to jesu, kako
sam Hirano pojašnjava, zemljopisne i
melodijske sličnosti koje on pronalazi
između Japana i Hrvatske.
ti violistu Masatoshiju Hiranu koji ih redovito
uvrštava na programe svojih nastupa. Riječ je
o glazbeniku rođenom 1967. u Fukuoki gdje je
već kao trogodišnjak počeo učiti violinu da bi
se potom, na Nacionalnom sveučilištu za lijepe
umjetnosti i glazbu u Tokiju, prebacio na violu
u čijem se vještinama, među ostalim, usavršavao
u Dortmundu u Njemačkoj. Danas djeluje kao
solist i komorni glazbenik nastupajući po cijelome svijetu, no prije svega u svojoj domovini
Japanu te u Njemačkoj gdje je upravo za studija
u Dortmundu čuo za našeg violista i skladatelja
Miroslava Miletića kojemu se potom javio kako
bi dobio daljnju poduku iz viole. Stoga je iz Njemačke dolazio u Zagreb na usavršavanje, što je
rezultiralo i upoznavanjem hrvatskog repertoara
za violu, budući da mu je njegov profesor predstavio djela Borisa Papandopula, Frana Lhotke,
Adalberta Markovića, Anđelka Klobučara i
drugih. »Stručnjak za hrvatsku glazbu u Japanu«,
kako maestro Miletić katkad naziva Masatoshija
Hirana, danas doista djeluje kao gorljivi promotor naše glazbe na Dalekom istoku, a jedan od
razloga za to jesu, kako sam Hirano pojašnjava,
zemljopisne i melodijske sličnosti koje on pronalazi između Japana i Hrvatske.
Veliku pažnju Masatoshi Hirano pridaje djelima
samog Miroslava Miletića. Opus našeg zaslužnog glazbenika, dobitnika nagrade Porina 2009.
za životno djelo, u čiju se čast u Sisku održava i
festival Dani glazbe Miroslava Miletića, doista
je bogat izazovima za violističko umijeće Masatoshija Hirana, pa su tako među najizvođenijima
njegov Ples za violinu solo, Kroateska za violu solo
te Iz kajdanke Antuna Dobronića za violu i klavir. Svakako treba izdvojiti Uspavanku za violu
i klavir koju je Miletić skladao 2001. u povodu
rođenja japanske princeze Aiko, i to zahvaljujući
činjenici da je Hirano studirao violu s prijestolonasljednikom Naruhitom. Osim što je djela
hrvatskih autora izvodio po cijelome Japanu, u
Fukuoki, Hirošimi, Tokiju i drugim gradovima,
bilo samostalno, bilo u kombinaciji s, primjerice,
djelima Dmitrija Šostakovića, Arthura Rubinsteina ili Sergeja Prokofjeva, rado ih predstavlja i
drugdje u svijetu, ponajviše u Njemačkoj, ističući
uvijek dobar prijem kod publike. Neke od njih
je i sam obradio za svoj instrument, poput Sjetne
pjesme Ivana pl. Zajca te ih uključio i u svoja diskografska izdanja: 2003. izašao je CD na kojemu, uz klavirsku pratnju Marie Mikulić Štimac,
izvodi djela Miletića, Zajca i Dore Pejačević, a
četiri godine prije zabilježio je Miletićev Koncert
za violu uz Dubrovački simfonijski orkestar pod
ravnanjem Nade Matošević.
Treba reći i da Masatoshi Hirano svira i nešto
drukčiju violu — violu alta, većih dimenzija od
standardne, za koju je svojedobno pisao Richard
Wagner, no koja je danas gotovo iščezla iz uporabe. Kao istraživač načina sviranja i repertoara
toga rijetkog instrumenta priprema i CD s djelima hrvatske glazbe, a nada se da će i maestro
Miletić doprinjeti izboru skladbi za taj projekt.
Piše: Ileana Grazio
(tekst je u skraćenom obliku prenesen iz časopisa
Dubrovnik, br. 2, 2010., u kojemu je jedan cijeli blok
posvećen Chopinovoj obljetnici)
U
ovoj godini cijeli svijet obilježava 200.
obljetnicu rođenja Frédérica Chopina
(1810.–1849.). Održavaju se brojni koncerti
(pa i oni »maratonski«), tiskaju se nova izdanja majstorovih djela, prikazuju se filmovi o
njegovu životu, priređuju se izložbe, održavaju predavanja i slično. Međutim, o operi Chopin talijanskog skladatelja Giacoma Oreficea
nema ni slova, ne samo kod nas već i u našem
bližem i daljnjem susjedstvu. Ipak, Poljaci,
revni u svemu što se tiče njihova najjačeg
glazbenog brenda — Frédérica Chopina — 2.
veljače 2010. u Wrocławu su premjereno prikazali tu komornu operu. Nakon toga, uslijedilo je još nekoliko predstava, a ista opera će
biti prikazana i u jesenskoj sezoni. Izvedbom
je ravnala dirigentica Ewa Michnik, redatelj
je bio Laco Adamik, scenografiju je osmislila
Barbara Kędzirska, dok je Chopina tumačio
poznati američki tenor i pijanist Steven Harisson, a ostale uloge su tumačili poljski pjevači:
Mauricius Godlewski (Elio), Evgenya Kuznetsova (Stella), Ewa Wesin (Flora), uz zbor
i orkestar opere u Wrocławu. Na internetskoj
stranici www.wroclaw.pl može se pročitati
osvrt na predstavu opere Chopin, pod naslovom Neortodoksna recenzija opere Chopin.
Autor zaključuje: »Visoka razina izvedbe je
ono što je spasilo slabosti libreta....« Časopis
Pregled navodi: »Neke melodije su izvedene
poput najčudesnijih Puccinijevih melodija, pa
se nije ni osjetila manjkavost cijeloga djela.«
Volkszeitung iz Leipziga piše: »Moramo biti
zahvalni opernoj kući iz Wrocława za izvedbu opere Chopin Giacoma Oreficea. Solisti i
ansambl su izvukli iz djela ono što je najbolje,
a to su Chopinove melodije.«
U gore navedenim osvrtima spominje se slabost libreta i manjkavost djela. Dakle, to se
odnosi i na skladatelja Giacoma Oreficea i na
libretista Angiola Orvieta.
Talijanski skladatelj Giacomo Orefice (1865.–
1922.) pripadao je krugu talijanskih verista,
ali kao autor nije bio naročito cijenjen, dok je
bio cijenjen kao profesor na Konzervatoriju u
Milanu. Pisao je kritike, bio je pokretač nekoliko glazbenih časopisa i osnivač Društva
prijatelja glazbe. Bio je opsjednut životom i
djelima Chopina. Putovao je na sva ona mje-
sta u kojima je boravio veliki skladatelj, a posebno
je proučavao dio Chopinova života provedenog s
francuskom spisateljicom Lucilom–Aurorom Dupin, poznatijom pod pseudonimom George Sand.
Godine 1901. Orefice je napisao operu u četiri
čina Chopin, a svaki čin predstavlja jedno godišnje
doba. Prvi čin, Božić u Poljskoj, pokazuje zimske
radosti Chopina sa sestrom Stellom i prijateljima.
Taj ambijent nije uvjerljiv onome tko je pročitao
Mickiewieczeva Pana Taudeusza. U drugom činu
se prikazuje proljeće u Parizu, a Chopin je okružen
prijateljima, događa se romansa između Chopina
i George Sand, a tu je i balada o hrabrim poljskim sinovima. Treći čin je ljeto–oluja na Palmi
de Mallorci, dok je četvrti čin jesen u Parizu gdje
je Chopin okružen svojim najdražima: sestrom
Stellom, prijateljem Elijem i jednim fratrom te je
prikazana skladateljeva smrt. Čitajući libreto razvidno je da opera prikazuje Chopinov život od
1826. do 1849. godine. U libretu nema jedinstva
vremena i prostora, kako bi rekli strogi teoretičari
drame, a nema ni zapleta radnje ni kulminacije,
osim što se u 2. činu događa uzburkanost zbog
smrti djevojčice i spašavanje pomoraca od oluje.
Zanimljivo je da je Orefice u pisanju opere išao
obrnutim putem od uobičajenog da se prvo napiše
libreto, pa glazba. Dakle, on je prvo napisao glazbu upotrijebivši oko stotinu Chopinovih motiva
iz raznih djela pretvorivši ih u arije, uz odličnu
orkestraciju, a potom je skupa s talijanskim prevoditeljem engleske poezije i esejistom Angiolom
Orvietom napisao libreto koji je svojim sadržajem
trebao korespondirati odabranoj Chopinovoj glazbi. Libreto uglavnom donosi dijaloge i monologe
koji nam otkrivaju karaktere likova i njihove međusobne odnose. Glavni lik, Chopin, ocrtan je kao
osjetljiv umjetnik–genij kojega muče mnoge dvojbe, pati za izgubljenom domovinom i bori se kroz
život u tuđini. George Sand, Chopinova dugogodišnja ljubavnica, u 2. je činu prikazana kao krotka
žena puna razumijevanja i nježnosti, dok su mu
prijatelj Elijo i sestra Stella odani do kraja, a uloga fratra postaje jasna u 4. činu. Kroz cijeli libreto
podcrtana je Chopinova čežnja za domovinom.
Premjera opere održana je 1901. u Tetro Lirico u
Milanu, nakon čega je u Italiji izvedena samo dva
puta, dok je postigla veliki uspjeh diljem Europe,
Južne Amerike, a izvedena je čak i u Australiji.
Operu Chopin su slušali i vidjeli i Zagrepčani, jer
je bila predstavljena sedam puta u Hrvatskom narodnom kazalištu, 1915. i 1916. godine. Hrvatska
praizvedba održana je 13. ožujka 1915., u prijevodu Andra Mitrovića. Redatelj predstave je bio
Ivo Radić, dirigent Fridrih Rukavina, dok je scenu
pripremio Tomislav Krizman. Uloge su tumačili:
sopranistica Engel (Flora), tenor Armidi (Chopin), sopranistica Žličar (Stella), bariton Bukšek
(Elio) i bas Lešić (Fratar). Kroničari zagrebačkih
novina su isticali veliko zanimanje publike, vrsnost
izvedbe, ali o kvaliteti samog djela slagali su se u
nekim elementima, dok su u drugima imali oprečno mišljenje. Slijedi nekoliko dijelova iz osvrta.
Ernest Schultz u Jutarnjem listu (Zagreb, 1915.,
br. 1041, str. 3) osvrt na operu započinje: »Oreficeov Chopin može se zapravo nazvati interesantnim
eksperimentom. Oreficeov rad nam se čini kao
potpuri Chopinove glazbe ispod koje su stavljene
riječi, a ne opera. Poznavatelju Chopinove glazbe činit će se ovakva primjena anomalija. Ipak
ne valja poreći Oreficeu neku zaslugu — njegova
instrumentacija Chopinove glazbe, s obzirom na
zvuk klavira, majstorski je provedena. Chopinove
melodije pretočene u arije su uspješne.«
Novine (Zagreb, 1915., br. 63, str. 3) u članku bez
potpisa donose: »Libreto opere Chopin je dobar
iako ne savršen, cijenu mu povisuje zgodno i vješto
aplicirana Chopinova glazba po skladatelju Giacomu Oreficeu. Više bi vrijedilo da je pogođen
poljski karakter u cijelosti i kod pojedinih lica, a to
ne možemo tražiti od Angiola Orvieta, jer on niti
je genij talijanskih libretista, nego srednja kvaliteta. Dobro i objektivno riše on Talijan ljubav poljskog velikana prema rodnoj grudi... Nakon smrti
skladatelja aplicirati muziku iz njegovih djela na
životopis njegov, iako nam se na prvi mah čini
jednostavnim, nije lako. Svaka čast tome Oreficeu,
on je iz pojedinih ruža što ih je ubrao iz Chopinovog srca spleo lovor–vijenac neumrlom poljskom
glazbeniku...«
Obzor (Zagreb, 1915., br. 73, str. 3) također donosi osvrt na operu bez potpisa autora u kojemu se
može pročitati: »...U literarno–istorijskom pogledu
Oreficeov Chopin je ponešto alegorizirana parafraza Lisztove iluzionističke monografije. Velim
ponešto alegorizirana, jer tankoćutni i fini libretist Orvieto uza sve svoje nastojanje nije mogao
da prebrodi poteškoće što mu se stavljahu na put
pri alegoriziranju jedne pojave koja nam je još tako
bliska i draga kao što je Chopin. Svi nedostatci Orvietova libreta stoje u njegovim nedosljednostima.
Libreto nema u sebi toliko materijala da bi ga mogli smatrati nekom određenom vrstom. Začudno
Frédéric Chopin
je da se osobu profinjenu, boležljivo–genijalnu kao
što je Chopin gurne na pozornicu nekom smjelom
bezobzirnošću i otresa pelud s krila jednog takvog
genija... pri prosuđivanju djela s glazbenog stajališta tu se Orefice ne pojavljuje kao skladatelj već
majstor orkestracije. Pretočiti zvuk klavira u orkestar je degenerativno u pogledu muzičke estetike.
Orefice je znao da će upasti u trivijalnost donoseći
samo melos Chopina. Ipak treba priznati da dojam
nije neugodan.«
Agramer Tagblatt (Zagreb, 1915., br. 61), u tekstu,
ponovo bez potpisa autora donosi: »Orvieto prikazuje neke momente iz Chopinova života. Osobe su
više–manje alegorično predstavljene, libretista je
nastojao da iz muzike dobije poeziju što je logično nemoguće. Predstavljen je subjektivitet velikog
majstora. Chopinova djela stvorena za piano ne
podnose instrumentaciju, jer gube od svoje raskoši
originalnosti. Kantilene većma sviraju violine, a
ponekad i drveni puhači. Limeni puhači se javljaju
samo u dramatičnim situacijama. Ima mjesta koja
zvuče dosta prazno, ne dostaje dubine. Duo Flore i
Chopina u 2. činu stvara lijep dojam. Djelo je prikazano na našoj bini u ozbiljnoj pripremi.«
Bez obzira na kritike možemo zaključiti da je
opera Chopin Giacoma Oreficea punila teatar jer
Chopinova glazba i njegov život uvijek izazivaju zanimanje. To nije jedina zaboravljena opera
koja se odnosi na djelo i život velikog skladatelja.
Naime, još jedna opera s istim sadržajem postoji
pod nazivom Bijeli orao, a napisao ju je mađarski
skladatelj Raoul Maria Mader (1856.–1940.). I u
ostavštini Manuela de Falle nađena je nedovršena
opera o životu Chopina, s naslovom Fuego fatuo.
Prema posljednjim informacijama, u Varšavi će do
kraja godine biti prikazana opera Zima na Majorki
autorice Marte Ptašinske koja je profesorica kompozicije na Sveučilištu u Chicagu.
Hrvats k i s k l a date l ji n a 61. Dub rovač k im l jetnim igr a m a
Od Sorkočevića do Seletkovića i Bradića
Piše: Ileana Grazio
P
oznato je da se proces kontinuiranog
predstavljanja djela hrvatskih skladatelja
u programima koncertnih sezona, na festivalima i na gostovanjima u inozemstvu ne
provodi dosljedno, već se uglavnom svodi na
individualne kontakte skladatelja i umjetnika. Na sastancima relevantnih institucija koje
to planiraju iznose se prijedlozi, zaključci,
ali većina toga ostaje »mrtvo slovo na papiru«, kada su u pitanju ne samo izvedbe djela
hrvatskih skladatelja, nego i njihovo tiskanje
te izdavanje CD–ova. Opći je dojam da ne
činimo dovoljno da populariziramo domaće
glazbeno stvaralaštvo.
Kroz 60 godina Dubrovačkih ljetnih igara, hrvatsko glazbeno stvaralaštvo je živjelo
na margini, a kad bi odzvonili zvuci neke
skladbe, publika je obično bila oduševljena,
a stranci su čak tražili snimke skladbi kojih
većinom nije bilo.
Služiti svesrdno autoru
U ovogodišnjoj festivalskoj sezoni, u glazbenom programu su izvedena djela u širokom
povijesnom rasponu, od početaka hrvatske
instrumentalne glazbe predstavljene Antunom i Lukom Sorkočevićom, do dvije praizvedbe suvremenih skladatelja, Srećka Bradića i Krešimira Seletkovića.
Zanimljiva je činjenica da su dva inozemna ansambla izvela naša djela dajući svojevrsnu lekciju
o vrijednosti djela hrvatskih skladatelja. Tako je 3.
kolovoza u Atriju Kneževa dvora Leipziški gudački kvartet, uz druga djela iz europske glazbene riznice, praizveo skladbu 4 (Four) za gudački kvartet
Krešimira Seletkovića, inače izvanrednog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Skladatelj je
dobitnik više nagrada, skladbe su mu izvođene ne
samo u domovini već i u inozemstvu, a 4 (Four) je
desetominutno djelo koje tvore četiri međusobno
povezana dijela. Posvećeno je četvorici glazbenih
velikana: Johannu Sebastianu Bachu, Dmitriju
Šostakoviču, Arnoldu Schönbergu i Beli BartÓku.
Uvodni dio skladbe počiva na lirskim akordičnim
pomacima, što se pretače i u drugi dio, treći ima
plesni karakter gdje ritam snažnije pulsira, dok
završni fugato podsjeća na Schönbergov govorni pjev. Kako bi podcrtao jedinstvo cikličnosti u
programskoj knjižici, Seletković navodi: »Četiri
posvete, četiri autora, četiri imena, četiri svijeta,
četiri glazbenika, jedno tijelo, neizostavan peti svijet....« Članovi Leipziškog gudačkog kvarteta kao
da su bili prožeti jedinom mišlju: služiti svesrdno
autoru i njegovom djelu, odnosno služiti umjetnosti. Publika je dugim pljeskom nagradila izvođače
i autora koji je bio nazočan na koncertu.
Drugi inozemni ansambl, s kojim je kao solist
nastupio Radovan Vlatković (a možda je i sudjelovao u kreiranju programa), bio je komorni
orkestar Wiener Concert–Verein. Ovaj ugledni
ansambl je izveo sve simfonije Luke Sorkočevića
(1733.–1789.), onako kako je zapisano u originalu,
s neznatnim dopunama. Tehnički izvedba je bila
na visini, ali nama, naviknutima slušati ta djela u
obradi Stjepana Šuleka, ponuđena je inačica djelovala dosta »suho«.
Zadovoljni Bradić
Poznati promotori hrvatskih skladatelja, Vladimir
Krpan i Tonko Ninić, na programu koncerta ansambla Trio Orlando (18. srpnja), uz Beethovena
i Brahmsa, izveli su Sonatu za glasovir, violinu i
violončelo u g–molu Lukina sina Antuna Sorkočevića (1775. — 1841.). U arhivu samostana Male
braće u Dubrovniku sačuvan je izvornik pod naslovom Sonata per Violino, Violoncello e Pianoforte, a
1975. djelo je objavio Muzikološki zavod Muzičke
akademije u Zagrebu, u obradi skladatelja Mile
Cipre. Budući da su se sačuvale samo pojedine
dionice, a na jednom arku notnog papira bio je
zapisan naslov Trio, ali bez notnoga teksta, Milo
Cipra, držeći se Sorkočevićevih harmonija, rekonstruirao je djelo, dok su Vladimir Krpan i Tonko
Ninić neke dionice uredili prema vlastitom tumačenju izvornika. Trio Orlando je besprijekorno,
tehnički i stilski glazbu iznio publici.
Moramo priznati da je Cantus Ansambl s dirigentom Berislavom Šipušom na svojim nastupima,
uz apartna djela iz svjetske literature, programe
Dubrovačkih ljetnih igara obogaćivao i hrvatskim
skladateljima. Tako je i ove godine, 16. kolovoza,
praizveo Koncert za flautu i orkestar višestruko
nagrađenog skladatelja Srećka Bradića, a solist je
bio ugledni talijanski flautist Roberto Fabbriciani.
Djelo je nastalo ove godine i sastoji se od tri slična
odsjeka. Ono što je pamtljivo jest markantni nastup udaraljki koje se više puta javljaju u dijalogu
s ostalim instrumentima, među kojima su klavir
i flauta solo. U jednom dijelu dominira flauta, dok
je završetak reminiscencija početka. Izvedba je tekla odlično: flautist Roberto Fabbriciani pokazao
se kao veliki majstor svog instrumenta, a dirigent
Šipuš je kreativnom rukom fiksirao svaku frazu,
uz dojam da je prema solistu bio veoma fleksibilan.
Publika je dugim pljeskom iskazala odobravanje, a
skladatelj Bradić zadovoljno je zahvaljivao izvođačima i publici.
I ovi mali, ali uspješni prilozi izvedbi hrvatskih
skladatelja na našem najuglednijem ljetnom festivalu ukazuju na potrebu da bi glazbeni direktor
Dubrovačkih ljetnih igara morao poticati izvođače
da u svoje programe uvrste djela nacionalne literature. Dobro bi bilo kad bi na svakom koncertu
Dubrovačkih ljetnih igara postojao prodajni stol
s CD–ovima na kojima su snimljena djela hrvatskih skladatelja, ali to je već stvar dogovora s
izdavačima.
Z a poč e l a j ubil a rn a 150. godin a Hrvats kog n a rodnog k a z a liš ta u Z agre bu
682 izvedbe opere Nikola Šubić Zrinjski
Piše: Jagoda Martinčević
S
mnogo emocija dočekana je prva pred- Slijedeće razdoblje obilježit će intendatura Stjepastava u novoj sezoni Hrvatskog narodnog na pl. Miletića i ravnatelja opere, dugogodišnjeg
kazališta u Zagrebu. Na rasporedu se 24. ruj- dirigenta Nikole Fallera. U to se vrijeme repertoar
na, nakon dulje stanke, našao omiljeni Nikola proširuje zahtjevnim naslovima kao što su BeethoŠubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, prva izvedba u venov Fidelio, Wagnerov Tannhäuser i Puccinijeva
obljetničkoj 150. godini postojanja nacionalne La bohème koja se u Zagrebu izvodi 1898., samo
kazališne kuće. Naše najstarije kazalište bilje- dvije godine nakon torinske praizvedbe. Na sceni
ži svoju povijest od 1860. godine kada je 24. je konačno i Porin Vatroslava Lisinskog koji 2. listudenoga, u staroj zgradi na gornjogradskom stopada 1897. dočekuje praizvedbu 46 godina naMarkovu trgu, glumac Vilim Lesić općinstvu kon što je napisan!
obznanio da će se od tada predstave igrati na
hrvatskom jeziku. Deset godina kasnije, 2. Spona s operom u Europi
listopada 1870., praizvedena je Zajčeva ope- Stanka dulja od desetljeća nastaje u hrvatskom rera Mislav i taj se datum službeno bilježi kao pertoaru sve do nove uspostave Opere kada se 1911.
početak djelovanja hrvatske opere. Prethodili pojavljuju praizvedbe opera Povratak Josipa Hatzea
su mu igrokazi Graničari i Crna kraljica Josipa i Oganj Blagoja Berse, djela koja, za ono vrijeme u
Freudenreicha te neke
nas, nastoje suvremenijim
operetne izvedbe, no
pera Hrvatskog
autorskim rukopisom ustek je dolaskom Zajca
postaviti sponu s operom
narodnog
kazališta
u Zagreb, u to vrijeme
u Europi. Među brojnim
u Zagrebu tijekom
u Beču već uvažena
događanjima toga razdosvoje duge povijesti,
operetnog skladatelja,
blja posebno se ističu tri
započela profesionasustavno je pratila rad hrvatskih
svjetska gostovanja: 1910.
lizacija ansambla i
skladatelja postavljajući
Franz Lehàr dirigira
izgradnja repertoara.
izvedbu svoje operete Grof
praizvedbe,
odnosno
posežući
Od tada, opera HNK,
Luxemburg, dvije godine
za
baštinom.
To
nas
vraća
uz dva prekida (1889.–
kasnije za pultom orkeZajčevu Zrinjskom koji se, kao i
1893. i 1902.– 1909.),
stra Zagrebačke opere je
djeluje kontinuirano
Gotovčev Ero, pojavio u svečanoj
Eugen d’Albert koji ravna
do danas, prolazeći
150. sezoni kazališta na čijoj su
izvedbom svoje opere Kći
kroz niz različitih razmora, a 1916. pojavljuje se
sceni
oba
djela
praizvedena.
doblja u svojoj dugoj
i slavni Richard Strauss
povijesti.
kao dirigent Kavalira s ružom!
O
Ono prvo, Zajčevo doba, koje traje punih 19
godina, važno je jer se u njemu postavljaju temelji profesionalnih ansambala zbora i orkestra, kao i repertoar koji vrlo brzo donosi brojne svjetske naslove, a pojavljuju se i prva velika
pjevačka imena, Milka Trnina i Josip Kašman,
koji kasnije postaju međunarodne operne zvijezde. Prva talijanska opera izvedena na hrvatskome jeziku je Verdijev Trubadur (1871.),
prva slavenska je Smetanina Prodana nevjesta, a prva francuska Gounodov Faust. Zajc
postavlja i brojna svoja djela, među mnogima
i Nikolu Šubića Zrinjskog 4. studenoga 1876.
godine koji do danas, s ukupno 682 izvedbe,
ostaje trajno u repertoaru. Nova zgrada današnjega Hrvatskog narodnog kazališta svečano
je otvorena 14. listopada 1895. prikazom Slava
umjetnosti Stjepana pl. Miletića i osmom slikom Zrinjskoga.
Daljnjim tijekom povijesti, opera HNK–a bilježi
nekoliko velikih razdoblja u kojima se, uz svjetski
repertoar, sustavno njeguje i hrvatska opera i opereta. Autori su Božidar Širola, Fran Lhotka, Petar
Konjović, Krešimir Baranović, Lujo Šafranek–
Kavić, Antun Dobronić i Krsto Odak, sa svojom
jedinstvenom operom Dorica pleše te Srećko Albini s Barunom Trenkom i Ivo Tijardović s Malom
Floramye i Spli’skim akvarelom. Godine 1935. na
sceni je Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca koji, uz
Zajčeva Zrinjskog, do danas ostaje najizvođenijom
hrvatskom operom. Dominantna je ličnost Krešimira Baranovića, ravnatelja Opere i dugogodišnjeg
dirigenta, a svoje prve dirigentske uspjehe postiže i
Lovro pl. Matačić. U Baranovićevoj eri zabilježeno
je i atraktivno gostovanje najvećega svjetskog basa,
Rusa Fjodora Šaljapina, koji 1934. godine tumači
svog proslavljenog Borisa Godunova.
Ratne godine obilježit će u hrvatskom repertoaru
opera Sunčanica (1942.) nadasve plodnog skladatelja i dirigenta Borisa Papandopula, a zatim slijedi
razdoblje Milana Sachsa, ravnatelja Opere i dirigenta, u kojemu se pojavljuju autori suvremenijeg
skladateljskog rukopisa. To su Ivan Brkanović s
Ekvinocijem (1950.) i Natko Devčić s Labinskom
vješticom (1957.), od stranih Maurice Ravel sa Satom Španije (Španjolski sat), Igor Stravinski sa Životom razvratnika (1954.) i Sergej Prokofjev s Vjenčanjem u samostanu (1959.). Iznimno je važna i pojava
dviju opera Stjepana Šuleka: Koriolan (1958.) i
Oluja (1969.).
Ozračje suvremenog repertoara, domaćih i stranih
naslova, omogućuje u narednom razdoblju i pojava
Muzičkog biennala Zagreb 1961. godine, u kojem
opera HNK–a trajno sudjeluje s novitetima naših
autora. Među ostalima, to su Milko Kelemen s
Novim stanarom (1965.) i Opsadnim stanjem (1971.),
Ivo Malec s glazbenim plakatom Sam protiv svih
(1972.), Igor Kuljerić s operama Moć vrline (1977.)
i Richard III (1987.), Ruben Radica s Prazorom
(1991.), Miro Belamarić s djelima Ljubav don Perlimplina i Priče iz bečke šume (1997.), Stanko Horvat
s Preobražajem (1997.), Zoran Juranić s Pričaj mi
o Augusti (1999.), Krešimir Šipuš s Mladom ženom
(1999.), sve do Srećka Bradića i njegovim djelom
Crux dissimulata (2009.).
Važno je istaknuti da je opera Hrvatskog narodnog
kazališta u Zagrebu tijekom svoje duge povijesti
sustavno pratila rad hrvatskih skladatelja postavljajući praizvedbe, odnosno posežući za baštinom. To
nas vraća Zajčevu Zrinjskom koji se, kao i Gotovčev
Ero, pojavio u svečanoj 150–toj sezoni kazališta,
na čijoj su sceni oba djela praizvedena. Obnovljeni,
umiveni Zrinjski u režiji Krešimira Dolenčića, pod
dirigentskim vodstvom Josipa Šege, u scenografiji
Dinke Jeričević, kostimima Ikre Škomrlj i Dženise
Pecotić te koreografiji Sonje Kastl, reprezentativna
je predstava koja otvara mogućnosti mnogim novim pjevačkim imenima. Uz Sinišu Hapača, Vitomira Marofa i Davora Radića u naslovnoj ulozi
te Ivanku Boljkovac, Valentinu Fijačko, Ivicu Čikeša, Domagoja Dorotića i Stjepana Franetovića
koji su pjevali na prvoj ovosezonskoj predstavi,
najavljeni su brojni mladi pjevači koji će se izmjenjivati u tumačenjima omiljenih Zajčevih likova,
baš kao što su to činile mnoge generacije vokalnih
umjetnika prije njih. To je svakako zalog budućnosti ansambla Opere koja obilježava obljetnicu u
150. godini proslave Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Big B a nd HRT– a i Gudač i Sim fonij s kog ork e s tr a HRT– a , S tudio Ba j s ić HRT– a , 22 . ruj n a 2010.
Večer Ladislava Fidrija
Piše: Dinko Husadžić Sansky
P
edeset godina aktivno živjeti jazz, nije
mala stvar. Rijetkima to uspijeva, a još
je manje onih koji pet desetljeća to uspješno
rade.
Ladislav Laci Fidri, krilničar, trubač, skladatelj i aranžer, pjesnik lirskog trubačkog tona,
čovjek je — epoha. Glazbenik je to poput enciklopedije ili velike knjige jazz povijesti, ali
za razliku od onih koje desetljećima skupljaju
prašinu po policama i rijetko se čitaju, Fidri je
i dalje, tek nedugo otisnuto, sjajno i tvrdo ukoričeno izdanje u kojemu iščitavamo sve tajne
jazz svemira.
Kao jazz mladac nastupio je i s Louisom Armstrongom, a popis glasovitih jazzista s kojima
je svirao, tražio bi zaseban članak. Skladao
je preko 400 kompozicija, pisao za mnoge
jazz pjevače i pjevačice, aranžirao, ravnao big
bandovima, uspješno nastupao u manjim jazz
sastavima.
Koncert u Studiju Bajsić HRT–a od prvoga je
tona dao naslutiti kako svjedočimo odličnoj
glazbenoj večeri. Gordana Kovačić nadahnuto
je vodila program, uz najave skladbi i razgovore s glazbenicima. Izmamila je od Fidrija puno
iskrenosti i emocija, stvarajući intiman ugođaj
koji je upotpunjavao ono što je svirano.
Prvi dio koncerta bio je posvećen albumu
Memories. Liričan i moćan zvuk — Gudači
s Big bandom HRT–a i skladbama Ladislava Fidrija odlično se slažu i bogato zvuče, što
Ladislav Fidri, Big band HRT–a i Gudači simfonisjkog orkestra HRT–a
je naglasila dvorana sjajne akustike, tako da smo
skladbe For All We Know, Uspomene, Forever i Stardust doživjeli bolje nego slušajući CD, a u Strayhornovoj Lush Life, Fidri nas je ugodno iznenadio
kad je zapjevao.
Dirigent Saša Nestorović dao je sebe ravnajući
orkestrom i svirajući upečatljive solo dionice alt i
tenor saksofona, razgovarajući s Fidrijem, prepuštajući se radosti iskrena muziciranja.
U nastavku je nastupila velika dama našega jazza
— Zdenka Kovačiček, dugogodišnja Fidrijeva suradnica. Doista joj leži pratnja Big banda, a osobito
su How High the Moon i Sweet Georgia Brown zapalile publiku. Svih pet standarda koje je izvela, aranžirao je Fidri i to im je dalo onaj fidrijevski ugođaj
DAVOR HRVOJ
Zaboravljena opera Chopin
KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
U povodu 200. obl jetnic e ro đe nja Fré dé ric a C hopin a : n a tr agu ope re pre m a moti v im a
i z njegova ž i vota
5
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
i poetičnost koju smo čuli i u autorskim skladbama
s CD–a Memories.
Nakon stanke, mali vremeplov iz bogata Fidrijeva
opusa. Čuli smo izvedbe skladbi Song for Dizzy,
Sweet Dreams, pa glasovitu Morning Star, znanu s
istoimena CD–a kojega je Fidri objavio prije desetak godina.
Finale koncerta bio je rezerviran za Blues, kao potvrda iskrena i uigrana sviranja. U punom Bajsiću,
zadovoljna publika, veliki pljesak, uz više od dva
sata svirke. Bila je to večer kakvu je Ladislav Fidri
zaslužio. Šteta je da u publici nije bilo više naših
jazzista, jer od Fidrija se uvijek ima nešto novoga
naučiti.
KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI
4
S v eč a n a dvor a n a
Z a da r s kog s v e uč iliš ta ,
27. lipnja 2010.
Revija mladih
pijanista
Djela suvremenih hrvatskih
skladatelja na prvome u nizu
planiranih koncerata u Zadru, u
suradnji s Muzičkom akademijom
u Zagrebu
Piše: Ana Vidić
Svečana dvorana zadarskog Sveučilišta u Zadru,
u nedjelju, 27. lipnja, bila je poprištem prvoga od
niza planiranih koncerata kojima studenti Muzičke
akademije Sveučilišta u Zagrebu predstavljaju djela
suvremenih hrvatskih skladatelja. Na čelu s idejnom
začetnicom i voditeljicom projekta Katarinom Krpan
— pijanisticom i docenticom na klavirskom odjelu
zagrebačke Muzičke akademije te u zajedničkoj
organizaciji s koncertnom poslovnicom Art Agent i
Hrvatskom kazališnom kućom iz Zadra, uz potporu
Ministarstva kulture, sedam je studenata, mahom iz
klase Katarine Krpan, ali i Pavice Gvozdić te Đorđa
Stanettija, izabralo djela osam hrvatskih suvremenih autora. Predstavili su ih gorljivim zanosom mladih glazbenika na početku karijere, u zacijelo vrlo
poticajnom okružju dvorane zadarskog fakulteta s
pogledom na zadarski kanal u ljetno predvečerje.
Raznoliki ugođaji
Prisutni su tako mogli čuti svojevrstan presjek klavirskog stvaralaštva naših najistaknutijih i najizvođenijih skladatelja srednje i mlađe generacije; izbor je
dakako mogao biti i drugačiji, što svakako svjedoči
o bogatstvu njihova nadahnuća. Našli su se tu tako
Dubravko Palanović, Vjekoslav Nježić, Mladen Tarbuk, Srđan Dedić, Krešimir Seletković, Sanja Drakulić, Berislav Šipuš i Ivo Josipović koji je bio zastupljen s dvije skladbe. Njegov Passo sempio za klavir
četveroručno iz 2003. u izvedbi Ane Lucić i Vlatke
Peko, studentica 3., odnosno 4. godine, otvorio
je koncertnu večer u vedroj maniri pitkog i duhovito iskorištenog četveroručnog klavirskog sloga.
Skladnu suradnju za klavirom, djevojke su potom
nastavile i u Preludiju skladatelja i kontrabasista
Dubravka Palanovića, djelu meditativnog ugođaja
Vlatka Peko i Ana Lucić
i diferenciranih dubokih i visokih registara klavira,
praizvedenom prije dvije godine na 45. glazbenoj
tribini u Puli. As the Time... naslov je skladbe Vjekoslava Nježića koju je, dojmljivo izmjenjujući brze,
energične i polagane dijelove studiozne progresije,
predstavio Ante Sladoljev, student 4. godine. U
sjećanje na hrvatskog političara, esejista, filozofa,
govornika i pjesnika Vladu Gotovca koji je preminuo
2000. godine, dirigent i skladatelj Mladen Tarbuk
napisao je skladbu Za Vladu čiji je zahtjevan sadržaj
iznijela Katarina Sobočan (1. godina studija). Srđan
Dedić bio je, pak, zastupljen uratkom All That Blues
iz 2000., u izvedbi Vlatke Peko. Bartolomej Stanković (4. godina), s entuzijazmom je odsvirao Neurosis Krešimira Seletkovića iz 1995., jedno od rijetkih
ostvarenja hrvatskog pijanističkog stvaralaštva
koje je doista zaživjelo na repertoarima izvođača.
Slično se može reći i za atraktivnu Diabolezzu Ive
Josipovića u čijemu se tumačenju rukopisa još jednom okušala Vlatka Peko, a potom je četveroručni
slog ponovno zazvučao pod prstima studentica 1.
godine — Katarine Sobočan i Lucije Majstorović u
skladbi City Sanje Drakulić, praizvedenoj 2005. na
Muzičkom biennalu Zagreb, da bi zaključak stigao
u formom preglednom i ekspresijom bogatom djelu
naslovljenom Ricercare Berislava Šipuša, u nadahnutoj izvedbi Jelene Pavić (4. godina).
Šipušev Ricercare je, primjerice, 2000. praizvela
upravo pokretačica ovog projekta — Katarina Krpan. Gorljiva promicateljica nacionalnog stvaralaštva kako na koncertima tako i na području diskografije, svojim je nastojanjima pridodala još jedan
vrijedan doprinos, značajan ne samo na razini promoviranja novijeg hrvatskog klavirskog repertoara,
već i kao poticaj mladim, budućim pijanistima za što
motiviranije usvajanje rukopisa naših suvremenih
autora, a onda i za što učinkovitije skretanje pažnje
javnosti prema njihovim djelima.
Uništeno više od 100 tisuća krivotvorenih
DVDR–a, CDR–a, VHS–a i audio kazeta
Piše: Marina Ferić Jančić
(što nije) koji su plovili preko sedam mora,
iza sebe krije ozbiljan problem koji šteti i pojedincima i društvu u cjelini. Današnji pirati
— nimalo romantično — paraziti su koji žive
na račun kreativnosti, talenta, poduzetnosti i
ulaganja drugih.
N
a nedavno održanom Europskom Vijeću Međunarodne konfederacije društava autora i skladatelja (CISAC) u Istambulu, Nenad Marčec, glavni direktor HDS
ZAMP–a, izabran je za njegova predsjednika. Europsko
Vijeće CISAC–a okuplja 80 društava za zaštitu autorskih
prava s područja glazbe, drame, književnosti, audiovizual-
V
iše od 100 tisuća piratskih DVDR–a,
CDR–a, VHS–a i audio–kazeta s filmovima, računalnim programima i glazbom,
kao i 50 tisuća ostalih predmeta vezanih uz
njih, javno je uništeno 5. listopada 2010. na
poligonu Jadran filma u Zagrebu. Uništenje
krivotvorina koje su naložili sudovi nakon
provedenih više od tri stotine pravomoćno
Procjena je da je u Hrvatskoj stopa piratizacije filmskih djela na otprilike 65% do 70% od
njihove ukupne konzumacije, iz čega je više
nego očito da su gubici za ovu industriju vrlo
značajni.
Kada je riječ o glazbenim djelima, stopa piratizacije u Hrvatskoj putem interneta prelazi
nju, zapošljava gotovo 5% ukupno zaposlenih
u zemlji. Državni proračun, pak, gubi novac
jer ne ubire PDV, porez na dobit ili porez i
prirez na dohodak te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, koji bi ostvarili
zaposleni u ovim industrijama.
Akcija »Stop pirati« nastavit će se i kroz druge
manifestacije s ciljem promoviranja važnosti
poštivanja intelektualnog vlasništva kako bi
se ono više cijenilo i percipiralo, kao i svako
drugo vlasništvo (nečija imovina), a piratstvo
što više suzbilo.
Iznimno veliki broj novinara u Jadran filmu,
D
ok pirati žive poput parazita
na račun kreativnosti,
talenta, poduzetnosti i
ulaganja drugih, ukupne godišnje
štete od piratstva u Hrvatskoj
veće su od 500 milijuna kuna.
dovršenih kaznenih postupka, pratili su hrvatski umjetnici, kao i predstavnici filmske,
glazbene i softverske industrije, državnih
institucija i veliki broj medija.
nih djela, fotografije i likovne umjetnosti iz svih europskih
država. Ono koordinira njihov rad i razvija suradnju, posebno vezanu uz aktivnosti Europskog parlamenta i Europske Komisije na području autorsko–pravne zaštite, a
svojim članovima pruža i profesionalnu potporu.
Zahvaljujući na kandidaturi i izboru, Nenad Marčec posebno je istaknuo kako vjeruje da će, s obzirom da i sam
dolazi iz društva čija zemlja nije članica EU, na najbolji mogući način voditi ovo Vijeće kako bi i ostalim društvima iz
zemalja koja nisu u članstvu Unije pomogli da se poslovno
razviju te da razinu zaštite autorskih prava u svojim zemljama podignu na što viši stupanj.
Predsjednik Upravnog odbora CISAC–a i dosadašnji
predsjednik Vijeća Kenth Muldin, direktor švedskog društva STIM, tom je prigodom izjavio da vjeruje da je glavni
direktor HDS ZAMP–a Nenad Marčec, s obzirom na
svoju predanost CISAC–u i upravljačkim sposobnostima
koje posjeduje, kao i stupnju razvijenosti, transparentnosti
i uspješnosti HDS ZAMP–a i njegovoj suradnji s drugim
društvima, u ovome trenutku savršeni izbor za predsjednika Europskog Vijeća CISAC–a.
S obzirom da je vrlo rijedak slučaj da se na vodeće mjesto
Vijeća imenuje direktor društva iz male zemlje te imajući u vidu i činjenicu da će aktualna događanja unutar EU,
u koja je svakako uključen i CISAC, zasigurno odrediti i
daljnje funkcioniranje sustava kolektivnog ostvarivanja prava, ovo je nedvojbeno pokazatelj da Hrvatska, ukoliko želi,
može ravnopravno stajati uz razvijene i napredne europske
zemlje.
O CISAC–u
Pod predsjedništvom Robina Gibba, legendarnog pjevača i
skladatelja Bee Geesa i Hervéa Di Rose, francuskog likovnog umjetnika i slikara te suosnivača umjetničkog pokreta
»Figuration libre«, CISAC — Međunarodna konfederacija
društava autora i skladatelja — ima za cilj podići razinu priznavanja i zaštite autorskih prava diljem svijeta.
U globalnom i digitalnom svijetu, CISAC–ova glavna misija je ojačati međunarodnu mrežu autorskih društava, biti
njihovim glasnogovornikom u svim međunarodnim debatama i ojačati pravo autora da žive od svojega kreativnog
stvaralaštva.
Okupljajući 225 autorskih društava iz 118 zemalja svijeta,
CISAC predstavlja više od 3 milijuna autora i izdavača autorskih djela s područja glazbe, drame, književnosti, audiovizualnih djela, fotografije i likovne umjetnosti.
Osnovan 1926. godine, CISAC je nevladina, neprofitna
organizacija sa sjedištem u Francuskoj i regionalnim uredima u Čileu, Mađarskoj, Singapuru i Južnoj Africi. (Marina
Ferić Jančić)
Ovim javnim uništavanjem krivotvorenih
nosača, započela je akcija »Stop pirati« u kojoj su se okupile glazbene udruge, kao i udruge redatelja i dramskih umjetnika te društva
za zaštitu audiovizualnih djela i računalnih
programa. Cilj akcije je hrvatske građane trajno educirati o štetnosti piratstva za kreativni i
gospodarski razvoj društva, kako bi se u Hrvatskoj što više smanjile njegove izrazito visoke
stope. Naime, s obzirom da su stope piratstva,
u nama susjednim zemljama i zemljama EU,
znatno niže, smanjenje stope piratstva u zemlji, prije našeg ulaska u Europsku Uniju, od
izuzetne je važnosti. To je važno za Hrvatsku,
ali i za Uniju u kojoj su odavno prepoznali
ogromne materijalne štete koje piratstvo nosi,
kao i činjenicu da je ono vrlo opasna kočnica
za gospodarski i društveni razvoj.
Naime, pojam piratstva, koji može zazvučati
romantično, podsjećajući na pothvate gusara
Antonija
Šola:
»Na manifestacijama na kojima gostujem i na svojim
koncertima uvijek
okupljenima, odraslima i djeci, ističem
važnost zaštite autorskih prava i objašnjavam
da su glazbena djela naše vlasništvo, baš kao i
svako drugo vlasništvo. Bez shvaćanja građana
da je piratstvo krađa, neće biti moguće smanjiti
ovako visoke stope piratstva. Zato je posebno
potrebno da i mi — autori — budemo promotori važnosti poštivanja intelektualnog vlasništva i
uključimo se u ovu i ostale slične akcije. Kad probudimo svijest ljudi, kada društvo shvati da je to
što pirati rade loše i kad pirati i piratstvo naiđu na
osudu okoline, znat ćemo da smo uspjeli «.
ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP
Nenad Marčec
90%, dok se ona koja se odnosi na klasično
piratstvo, kreće oko 25%. Financijski gubitci
za glazbenu industriju, autore, izvođače, ali i
državni proračun, godišnje su veći od 150 milijuna kuna.
Stopa nelicenciranog softvera na osobnim
računalima (PC) u Hrvatskoj iznosi 54%, a
samo komercijalna vrijednost nelicenciranog
softvera tijekom 2009. godine iznosila je 349
milijuna kuna.
Ovako visoke stope piratstva u našoj zemlji,
pored ogromnih financijskih šteta koje nanose, ujedno su i kočnica dolasku međunarodnih servisa za legalni download autorskih
sadržaja.
S
vojom pojavom na
ovakvim događanjima
autori javnosti šalju jasne
poruke da iza autorskih djela
stoje osobe koje su ih stvorile i
koje od svojega rada — kao i svi
ostali ljudi — žele živjeti.
Piratizacijom ne gube samo industrije utemeljene na autorskom pravu koje u Hrvatskoj,
prema istraživanju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV–a), godišnje generiraju oko 4,3% BDP–a. (Usporedbe radi,
treba istaknuti da, na primjer, hoteli i restorani zajedno, prema istom istraživanju, godišnje
generiraju oko 3,59% BDPa, a obrazovanje
oko 4,5% BDPa.) Značajna sredstva gubi i
državni proračun i svi građani. Naime, piratstvom se onemogućava povećanje zapošljavanja u ovoj branši koja, prema istom istraživa-
Hus:
»Često se zaboravlja da su neki ljudi
glazbena djela skladali i napisali, da je
netko to pjevao, da
je netko odsvirao i
da svi ti ljudi zapravo
od svoje glazbe žive.
Mi smo poduzetnici, kao i ostali poduzetnici na
tržištu i kada se naša djela piratiziraju, ona se zapravo kradu. Jednostavno, to je sasvim isto kao
da čovjek dođe kod, na primjer, postolara, uzme
cipele i odnese ih kući, a da ih ne plati ili možda
nekad plati, a nekad ne — onako kako mu se
hoće. To se ipak ne događa, zar ne? A postolaru
su njegove cipele isto što i nama naše pjesme.
Ovo uništavanje nosača od kojih je mnogo i
VHS–ova i kazeta, sada je simboličan čin. Pravi
problem danas leži u Internetu i zapravo nemogućnosti da se na cijelom tom prostoru efikasno
prati svako korištenje djela i osigura poštivanje
autorskog prava.«
kao i veliki broj pozitivnih medijskih priloga,
pokazao je da smo uspjeli dobiti pažnju medija koji su pokazali iznimno zanimanje za
ovu temu. Upravo je na takvim događanjima
i akcijama doprinos samih autora i nositelja
prava neprocjenjiv i nužan. Svojom pojavom,
autori javnosti šalju jasne poruke da iza autorskih djela stoje osobe koje su ih stvorile i
koje od svojega rada — kao i svi ostali ljudi —
žele živjeti. Nadamo se da će se naši članovi
i ubuduće u još većem broju odazvati pozivu
Službe ZAMP–a i uključiti u događanja čija
je zadaća podizanje razine javne svijesti o važnosti poštivanja prava autora.
ZAMP i W e e k e nd M e di a Fe s ti va l
Nenad Marčec sudjelovao na jednom od najuspješnijih panela WMF–a
T
reći po redu Weekend Media Festival (WMF), održan krajem rujna u Rovinju, ponovno je okupio stručnjake iz područja medija, marketinga, oglašavanja,
odnosa s javnošću te mnoge zainteresirane za brzorastuće promjene čiji smo svakodnevni svjedoci, upravo u tim područjima. Osim predavanja i radionica
posvećenih tematici kako se mediji mijenjaju, je li »offline« oglašavanje mrtvo i kako se boriti ili prilagoditi zahtjevima tržišta koje diktiraju nove tehnologije,
održan je i panel na temu copyrighta, odnosno autorskog prava. Panel pod nazivom Evolucija copyrighta, u iskusnoj moderatorskoj režiji Tome Johannesa in
der Mühlena iz IDM Musica, pokušao je dati odgovore na pitanja pred kakvim se izazovima na globalnoj razini nalazi autorsko pravo i sustavi njegove zaštite. Na
panelu su, uz Nenada Marčeca, glavnog direktora ZAMP–a, sudjelovali Igor Gliha, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Katarina Delfin Kanceljak, odvjetnica i pravna savjetnica Hrvatske glazbene unije. Revolucija ili bolje rečeno, evolucija autorskog prava, u snažnoj je sprezi s trendovima poput file–sharinga. U
današnje vrijeme lakše je nego ikada besplatno doći do željene glazbe, filmova, fotografija i ostalih autorskih djela. Jedan od problema kojega sugovornici vide
kod rasta trenda zloupotrebe intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj, uz needuciranost šire javnosti, gdje se ipak vide neki pozitivni pomaci, jest nedostatak kvalitetnog sadržaja i servisa za legalni download na hrvatskom tržištu, što je Nenad Marčec posebno naglasio. Panel se, uz mnoga pitanja zainteresirane publike,
dotaknuo i tematike nositelja prava, što je posebno zanimalo fotoreportere, zatim problema »preuzimanja« novinarskih tekstova od strane raznih internetskih
izvora, problematike creative commonsa te načina zloporabe intelektualnog vlasništva općenito. (A.K.)
Priz i va nje nov ih us pje š nih godi š ta f e s ti va l a K a j k avs k e pope v k e
45. put je zvonel kaj
Uz prokušane starije pjevače, festival se pomlađuje kvalitetnim novim izvođačima
Piše dr. sc. Dalibor Paulik
K
ad se u jesen 1965. u Zagrebu okupilo
nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u kajkavsku popevku, sa željom osnivanja glazbene
poetske manifestacije koja bi poticala stvaranje
novih koncertnih i zabavnih popevki, nije se
moglo predvidjeti da će njihova ideja trajati i
razvijati se 45 godina kroz djelovanje Festivala
kajkavske popevke u Krapini. Prvih pet godina
direktor je bio pjesnik Drago Britvić, slijedili
su drugi uglednici, a zadnjih godina dužnost
obnaša Siniša Leopold, dirigent Tamburaškog
orkestra HRT–a, skladatelj i aranžer. Ukratko,
do danas je izvedeno više od 1.200 kajkavskih
popevki! One su izraz čuvanja tradicije kajkavske riječi i glazbe, a publika ih je prihvatila,
omogućujući da Festival kajkavske popevke u
Krapini u proteklih 45 godina stekne ugled
posebnog glazbenog događaja.
Ove godine jubilarni Tjedan kajkavske kulture
održan je od 5. do 11. rujna pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, a obuhvatio je
brojne kulturne sadržaje, od kojih treba istaknuti IX. znanstveni skup »Kajkavski jezik,
književnost i kultura kroz stoljeća«, izložbu u
Gradskoj knjižnici »Krapinski festival 1966.–
2010.«, Recital dječjeg kajkavskog stvaralaštva, Recital kajkavske poezije, s promocijom
zbornika odabranih radova i nastupom pjevača Đuke Čaića, kao gosta, uz vrhunac, jubilarni Festival kajkavske popevke.
Dva koncerta održana su pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske u organizaciji Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo. U petak, 10. rujna, organiziran je koncert
pod nazivom Popevke za navek, a podsjetio je
na zagorske evergreene, niz zabavnih i koncertnih pjesama koje traju godinama na koncertima i programima radijskih i televizijskih postaja. Ponovo smo čuli 24 popevke, primjerice,
Tancaj, tancaj, Tam od Sutle idu svati, Martina,
Na Sleme, Tu ostani, Šestinske ambrele, Angeluš,
Pod starim krovovima, Dve reči za domaju, Kak
vragu na rep stati, Mi smo tu navek, Kam da se
pojde, Da sam ti z lasimsa zvezalsa roke, Za vse
pajdaše stare, Horvatski dom, Pozabi vse, Dobro
mi došel prijatel i Daj otpri obločec. Izvodile su ih
Ladarice, Elvira Voća, Višnja Korbar, Radek
Brodarec i Tomislav Borić, Zlatko Vitez, Ksenija Erker, Branko Ovčarić, Vokalni kvartet
Melos, Đuka Čaić i Ilirci, Krunoslav Slabinac,
Kvartet Gubec, Branko Greblički Ventek, ali i
»nove snage«: Duško Modrinić, Marija i Ivana
Husar, Luka Bulić, Đani Stipaničev, Renata
Sabljak, Jacques Houdek i tenor Nikša Radovanović. Festivalskim su orkestrom dirigirali
Stjepan Mihaljinec, Siniša Leopold i Pero
Gotovac.
U subotu, 11. rujna, održan je koncert nazvan
Nove popevke na kojemu su predstavljene popevke,
kao odraz njegovanja tradicije te spoja glazbe i stiha, oprimjerena u interpretaciji vrsnih glazbenika i
mladih izvođača. Čuli smo tako nove skladbe znanih autora kao što su Viktor Crnek, Dalibor Paulik, Toni Eterović, Mišo Doležal, Adela Dobrić
Jelača, Branko Ovčarić, Ivica Pepelko, Slavomir
Cvija, Rozika Othman, Vilibald Čaklec, Hrvoje
Hegedušić, Arsen Dedić, Rajko Suhodolčan, Nenad Kukovačec, Ivan Vanja Lisak i Vladimir Kočiš
Zec te Franjo Mraz, Đelo Jusić jr. i Lea Dekleva.
Njih su nadahnuli stihovi Ivice Pepelka, Milivoja Pašičeka, Bernarde Despot, Radovana Novine,
Željka Fočića, Luke Bulića, Dragutina Domjanića,
Ladislava Prežigala, Rajka Stilinovića, Višnje Korbar, Zorice Klinžić, Tomislava Barana i Leonarda
Bakse Čećija. Tematski bilo je popevki raznorodnih ugođaja, od domoljubnih, ljubavnih, veselih
i lirskih, ali i onih ritmičnih akcenata. Redali su
se tako interpreti, iskusni i mladi: KUD »Ilirci«,
Mirko Švenda Žiga, Renata Sabljak, Ronald Braus
ponosnim Zagorcima, Ljudi zagorski, s kombinacijom pjevanog (Đuka Čaić i Andrea Baković)
i recitatorskog dijela koji je izveo glumac Goran
Grgić. Publika u dvorani razdragano je otpjevala
Priznanja za
jubilej
U
prigodi održavanja jubilarnog Festivala, Izvršni odbor Društva za kajkavsko
kulturno stvaralaštvo dodijelio je priznanja
zaslužnim umjetnicima za dugogodišnji doprinos manifestaciji. Dobitnici su: Ladarice i
Božo Potočnik, Melosi i Mišo Doležal, Elvira
Voća, Radek Brodarec, Tomislav Borić, Arsen Dedić, Gabi Novak, Miroslav Živković,
Višnja Korbar, Branko Ovačarić, Đuka Čaić,
KUD »Ilirci«, Krunoslav Slabinac, Pero Gotovac, Stjepan Mihaljinec, Viktor Crnek i Siniša Leopold te posthumno, Vilibald Čaklec.
»Ilirci«
i klapa Bistrica, Marija Borić i Viline, Luka Bulić,
Kajda, Ksenija Erker i Klinci s Ribnjaka, Barbara
Othman, Paula Jusić, Višnja Korbar, Davor Dretar
Drele, Vid Balog, Anja Šovagović, Kvartet Gubec,
Ivana Husar, Duško Modrinić, Đuka Čaić, Andrea Baković i Goran Grgić. Sam popis jasno govori o orijentaciji na zabavnu popevku (samo dvije
koncertnog usmjerenja) i pjevače zabavne glazbe te
posebno glumce–pjevače. Niz kvalitetnih skladbi
izvedeno je te večeri, ali samo je nekoliko potencijalnih hitova, poput duhovite Hegedušićeve V
Remetinec, u izvedbi Baloga i Dreleta i završne o
sa svim izvođačima kultnu Popevke sem slagal, a uz
prokušane aranžere, svoj doprinos dali su Festivalski orkestar (izvanredno ozvučen i uvježban) i dirigenti Saša Britvić, Tomislav Uhlik, Viktor Crnek
i Siniša Leopold.
Zadržavajući kontinuitet kvalitete, zaželimo Festivalu nova uspješna godišta i diskografsko izdanje
koje bi pridonijelo da popevke žive u programima
radio postaja, što je i namjera organizatora da njeguje pjevanu i pisanu kajkavsku popevku, trendovima usprkos.
Novi dan — mjuzikl za djecu i mlade u Rijeci
Ovacije čarobnom dječjem mjuziklu
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
M
juzikl za djecu i mlade Novi dan, premijerno je izveden u Rijeci 30. ožujka.
Autorica songova je mlada glazbena pedagoginja, skladateljica Natalija Banov koja se talentom već nametnula i odredila izvornošću,
oslonjenošću na moderni zvuk koji mladi vole,
ali i na etno tradiciju kraja iz kojeg dolazi. Autorski tim čine: koreograf — Dolores Bugarin, dramski tekst i dramaturgija — Norma
Miagliaccio Čučak, asistentica redateljicama
te koordinatorica — Iva Tomljenović. Autori
stihova songova su Ivanka Glogović Klarić,
Josip Tomin, Norma Migliaccio Čučak te Natalija Banov, a autor instrumentalnih dijelova
i aranžmana songova je Aleksandar Valenčić, ujedno glazbeni producent, dok su
instrumentalno songove aranžirali Robert
Grubišić i Ivo Popeskić. Scenografiju i likovno rješenje tiskovina učinili su Theodor
de Canzioni i Robert Krančić, scenografiju
Denis Verbanac, kostimografkinja je Jadranka Šegota, oblikovatelj svjetla Dalibor
Fugošić, a autorice i redateljice projekta su
Natalija Banov, Dolores Bugarin i Norma
Miagliaccio Čučak. U predstavi plešu i glume djeca osnovnoškolske i srednjoškolske dobi iz raznih
škola Rijeke i okolice, odabrana na audiciji, dok su
plesači iz Plesne udruge RI dance.
Kako ističu autorice, to su sličice iz dječjeg života
u malom primorskom mjestu. One se mogu promatrati odvojeno, ali nadovezujući se, čine cjelovitu dramsku priču. Na osnovi songova gradio se
tekst, a sve se objedinilo pokretom. Djeca su u priči
prikazana kao iskrena i jednostavna, različitih karaktera, duhovita, osjećajna, raduju se malim stvarima, žure se odrasti.
Glazbeni pop izričaj prožet je elementima klasične i etno glazbe, s naglaskom na mediteranski
i primorsko–goranski melos, odnosno istarsku
ljestvicu. Taj primorski ugođaj pojačava domaća,
čakavska beseda te plesne slike koji prikazuju ljepotu podmorja i oštrinu primorske nevere. Vrijednost
mjuzikla čine pozitivne poruke, povezanost s morem, prijateljstvo, zajedništvo, ljubav prema ljudima i rodnome kraju, vjera u bolje dane. A u svemu
tome je more kao neiscrpno vrelo ljepote i tajanstvenosti. Ono povezuje sa svijetom, s drugima, a
galeb iz priče, uz pomoć djece, okreće se ljubavi i
sreći. I simbolički, kažu autorice, more glazbe i riječi veselja vodi nas u Novi dan.
Cijela predstava u svojoj spontanosti zapravo je
morem opčinjena, a sve to prenose nam djeca i
mladi Rijeke, maksimalnom ozbiljnošću, predanošću glazbi, stihu, plesu i pokretu te stalnoj vjeri u
čarobnost mjuzikla. Prirodno je da onda i publika
uzvraća ovacijama.
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
Hrvatska može
ravnopravno stajati uz
razvijene i napredne
europske zemlje
Akc ija »S top pir ati«
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
Ne n a d M a rč ec , gl av ni dire k tor
HDS ZAMP – a, iz a b r a n z a
pre dsje dnik a E urops kog V ijeć a
n a š e k rov ne udruge CISAC
7
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
GLAZBENA SCENA GLAZBENA SCENA GLAZBENA SCENA
ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP
6
VI.
Runjićeve
večeri ušle
u HNK
T
radicionalno godišnje okupljanje glazbenika u počast velikom i iznimno
vrijednom opusu svoga, nažalost prerano
preminuloga kolege, a mnogima i prijatelja,
Zdenka Runjića, uspjelo je nadvladati sve
nedaće i nemale organizacijske probleme
koji se iz godine u godinu čine sve većima,
iako ih Zdenkova kćerka Ivana, kao izvršna
producentica koncerata, rješava sve boljim i
sve impresivnijim adresama. Nešto kasniji termin od ranijih susreta, (3. listopada )
uvjetovao je i sjajno rješenje sa splitskim Hrvatskim narodnim kazalištem koje je, uz publiku koja je uživala u novim aranžmanima
Alena Bjelinskog i Ante Gela, bilo više nego
primjeren okvir za 18 Runjićevih uspješnica
koje su, redom izlaska na pozornicu, donosili Neno Belan, Artemija Stanić, Marko Tolja, Maja Posavec, Nipple People, Kristijan
Beluhan, Zorica Kondža, Orient Expresto,
Ivana Starčević i Tvrtko Jurić, Zoran Predin,
Vlatko Stefanovski, Doris Dragović, Luky,
Nina Badrić, Vlado Georgiev, Tereza Kesovija, Oliver Dragojević i Stjepan Hauser.
Uz nekoliko zaista posebnih interpretacija, fino je zadržana programska posebnost
instrumentalnih obrada. Čak su ti trenuci
možda i najviše zagrijali dlanove nazočnih,
kako nastup Orient Expresta Mateja Meštrovića, trija koji je nastupio bosih nogu,
svirajući četveroručno na klaviru i na bocama (Meni trebaš ti), tako i mladog čarobnjaka na violončelu Stjepana Hausera. Nakon
koncerta s Oliverom u Albert Hallu — ljepotom svoga tona u Galebu uzvisio je finale, vjerojatno tako zatvorivši krug koji je na
prvim Večerima, s istom kultnom skladbom
Zdenka Runjića, započeo Maksim Mrvica.
Hrvatsko društvo skladatelja tradicionalno
dodjeljuje jedinu nagradu Večeri za zaista
poseban trenutak koncerta (najbolju obradu
Runjićeve pjesme, najuspješniju suradnju,
inovativan pristup...), a Jakša Fiamengo,
ispred Društva, uručio je ovogodišnje priznanje Oliveru Dragojeviću, kao najboljem
interpretatoru Runjićeve glazbe te dijamantnog »Galeba« za poseban doprinos umjetničkom oblikovanju njegove skladateljske
vještine. (Maja Sabolić)
Nova sezona
koncertnih matineja
u studiju Bajsić
N
ovu sezonu podnevnih koncertnih matineja u Studiju Bajsić Hrvatske radiotelevizije obilježila su djela hrvatskih skladatelja Stanka Horvata i Josipa Hatzea kojima
je bio posvećen prvi dio koncerta (nedjelja,
19. rujna 2010.). Članovi Simfonijskog orkestra HRT–a nastupili su pod ravnanjem
Pavla Dešpalja, obilježivši, za početak, 80.
obljetnicu rođenja akademika Stanka Horvata (1930.–2006.) i to izvedbom njegova
mladenačkog opusa iz 1959. — Četiri stavka.
Josip Hatze, kojemu je prošle godine obilježena obljetnica, na programu je bio zastupljen s četiri pjesme koje je za gudače orkestrirao maestro Dešpalj. Tako je publika u
Studiju Bajsić, u odmjerenoj i tečnoj izvedbi
sopranistice Klasje Modrušan i dakako gudača Simfonijskog orkestra HRT–a, mogla
čuti pjesme Fantazija djevojčice, San, Suzi i
Imaj sunca, među kojima prve dvije, prvi put
u verziji za glas i gudače, što je bila i svojevrsna praizvedba. Cijeli koncert, u čijem je
drugom dijelu programa bila Sinfonia concertante u Es–duru, KV 297b W. A. Mozarta,
mogao se pratiti i u izravnom prijenosu na
Trećem programu Hrvatskoga radija. (A.V.)
8
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
Iako su OGV prvenstveno festival na
kojemu nastupaju uglavnom solisti i
manji komorni sastavi, organizatori zacijelo mogu biti zadovoljni medijskom
pokrivenošću održanih koncerata.
Svečano otvorenje kao
ispunjenje dugogodišnje želje
Daniel Marušić i njegovi lošinjski suradnici, na čelu s gradonačelnikom
Malog Lošinja Garijem Cappellijem,
dugo su godina željeli u Osoru doživjeti
izvedbu Beethovenove Devete simfonije.
Ta je želja bila ispunjena tek ove godine
i stoga je svečano otvaranje jubilarnih
35. Osorskih glazbenih večeri, 16. srpnja, proteklo u ozračju višestrukih uzbuđenja. Nakon mnogo godina opet je
koncertno događanje bilo postavljeno u
vanjski prostor, pred osorsku Katedralu
Uznesenja Marijina, što je za organizatore značilo posebne i velike pripreme.
Za svečano je otvaranje bio najavljen
dolazak pokrovitelja, predsjednika Ive
Josipovića, što je pobudilo posebno
iščekivanje. Najavljeni program koncerta, izvedba Devete simfonije u d–molu, op. 125 Ludwiga van Beethovena,
izazvala je zanimanje koje je u drevni
Đurovićeva
praizvedba u
završnici 35.
Osorskih glazbeni
večeri
N
a završnom, osamnaestom po redu koncertu 35. Osorskih glazbenih večeri, inauguriran je prošireni sastav Cantus Ansambla
nazvan Cantus Ansambl Classic. Uz veći opseg gudačkih dionica, ansambl se želi orijentirati i na klasični repertoar, poput simfonija
Wolfganga Amadeusa Mozarta. Koncert, u
nedjelju, 22. kolovoza, završio je tako s nje-
Osor privuklo gotovo tisuću slušatelja.
Tako je, kada su se na improviziranom
podiju smjestili Simfonijski orkestar
i Zbor HRT–a, na čelu s dirigentom
Tončijem Bilićem, da bi intonirali hrvatsku himnu, atmosfera bila ugrijana
do visoke temperature kakva je vladala
u toj vrućoj ljetnoj noći.
Nažalost, Marušić nije doživio veliki izvodilački spektakl, ali mu je ova
izvedba bila posvećena kao svojevrsni
hommage u prvoj godini festivala u čijem programiranju nije sudjelovao. Državna tajnica, mr. sc. Nina Obuljen, u
ime ministra kulture Bože Biškupića,
također je naglasila izuzetnost osorskog
ljetnog festivala kao mjesta koje okuplja
vrsne hrvatske i inozemne glazbenike i
čiju se daljnju budućnost ne smije dovoditi u pitanje. Organizatorima OGV–a
osobito su drage bile riječi hrvatskog
predsjednika Ive Josipovića koji je, kao
skladatelj, i sam doživljavao izvedbe u
Osoru, a ovom je prigodom naglasio
karakterističnu stranu festivala čija je
usmjerenost na glazbu hrvatskih autora u velikom broju potakla praizvedbe
hrvatskih skladbi. Kao što je naglasio,
OGV svojom programskom usmjerenošću, jedini su hrvatski ljetni festival
tako osmišljene sadržajnosti, a povezanost kulture i turizma veliki je zalog
za još bolji daljnji razvoj otoka Cresa i
Lošinja.
Dirigent Tonči Bilić na čelu izvedbe
naglašenom je pažnjom prema dinamičkim odnosima postizao koncentriranost orkestra i prva su tri orkestralna
stavka protekla u vrsnom ozvučavanju
partiture. Veliko oduševljenje izazvali su
odlični solisti, sopranistica Adela Go-
govom 40. simfonijom, a klasični je sastav orkestra dao priliku i za izvedbe nekih novih i starih
skladbi hrvatskih autora.
Večer u Katedrali blagoslovljene Majke božje započela je Muzikom za gudače Frane Paraća, djelom
iz ciklusa nazvana »Muzika«. U središnjem dijelu
programa praizveden je novi Klavirski koncert
Frane Đurovića koji je skladatelj posvetio svojoj
prijateljici i sugrađanki, dubrovačkoj pijanistici
Mariji Grazio. U tri stavka za klavir solo i komorni orkestar, čijem sastavu, u odnosu na Mozartovu 40. simfoniju, Đurović pridodaje i opsežan set
udaraljki, propituje se, prema autorovim riječima,
višeslojnost odnosa zvuka i prostora, interpreta i
skladatelja, tradicionalnog i suvremenog načina
izražavanja. Pri tome, on uzima u obzir lik i karakter interpretkinje i stavlja ih u središte skladbe
koju piše, jer umjetnica i sama ima stvaralačko
iskustvo kao autorica klavirskog opusa. U prvome stavku, set udaraljki dijalogizira s klavirom
kojemu je također naglašena perkusivna priroda
Novost ovoga ljeta bilo je uvođenje ciklusa u arheološkom lokalitetu Bazilike
Sv. Petra na kojemu su, pod vodstvom
prof. dr. sc. Miljenka Jurkovića, u tijeku
istraživačka iskapanja. Naime, riječ je o
samostanu i crkvi iz prve polovice 11.
stoljeća, a najnovije otkriće je i liburnijsko groblje iz 9. stoljeća prije Krista.
Prema riječima voditelja, lokalitet je kao
jedan od najranijih samostana benediktinaca iz ogranka kamaldoljana od izuzetno velike važnosti i neophodno je posvetiti mu znatnu pažnju. Intencija je da
se osnuje arheološki park »Grad Osor«
koji će povezivati različite povijesno i
arheološki značajne lokalitete u Osoru.
Ministarstvo kulture i francuski Nacionalni centar za znanstvena istraživanja
(CNRS) iz Dijona već ulažu znatna
sredstva, ali za ostvarenje svih namjera
istraživača, potrebna su daljnja ulaganja
kako bi Osor zasjao u punom sjaju tako
izuzetnih arheoloških nalaza. Prvi su u
novom koncertnom prostoru nastupili
članovi Mješovitog zbora HRT–a sa
šefom dirigentom Tončijem Bilićem.
Izveli su splet harmonizacija i autorskih
obradbi narodnih napjeva pod nazivom
Petrinjsko cvijeća Vladimira Stahuljaka,
otkrivajući uglednog člana glazbeničke
obitelji Stahuljak kao skladatelja znatne
inventivnosti i umijeća pisanja za zbor
a cappella.
Za predstavljena djela hrvatskih skladatelja odabrani su antologijski primjeri
baštine i suvremenosti, a praizvedbe su
potvrdile uključenost naših skladatelja u
ponajbolje trendove suvremene glazbe.
Uključivanje pak dobitnika hrvatskih
i inozemnih nagrada u ciklus u Bazilici sv. Petra, gdje su nastupili violinist
Martin Draušnik, gitarist Srđan Bulat,
violinist Marin Maras i marimbist Filip Merčep, najbolji je zalog za budućnost jer će se upravo mladi umjetnici u
idućim godinama uključiti i u večernja
koncertna događanja.
35. Osorske glazbene večeri u cjelini
pothvata, nastavile su težnje svojega
osnivača kojemu je vodilja bila da domaćim i stranim gostima predstavi hrvatsku glazbu u doticajima sa svjetskom
produkcijom, stavljajući tako nacionalno glazbeno stvaralaštvo na usporedivu
razinu s ponajboljim djelima europskih
majstora. S tom je koncepcijom prije 35
godina festival utemeljen i tu je orijentaciju nastavio i Berislav Šipuš. Uspjesi ove godine vesele sve one kojima su
OGV u srcu, a napose lošinjske domaćine, uz zalog da će ovaj hrvatski festival nacionalnog značenja biti nastavljen
s punim poštivanjem, ali i nadopunama
njegova vrsno zacrtana usmjerenja.
instrumenta s tipkama. U drugome,
solističko glazbalo
imitira zvono i njegove odjeke te tone
u suptilni zvukolik šarolikih gesti
i boja elektroničke
provenijencije, dok
u trećemu stavku
skladatelj
zadaje
tek ćelije po kojima
se ritmički zadano
kreću slobodne aleatoričke situacije.
Tu do izražaja dolazi improvizacijski
Cantus Ansambl Classic, pijanistica Marija Grazio i dirigent Berislav Šišpuš
dar svakoga od glazbenika, a djelo zavrMarija Grazio, tada članica ansambla Mali rašava citatom iz dječje pjesme Lutkica na dar Đele
spjevani Dubrovnik. (J.H.)
Jusića koju je prvi put, još kao djevojčica, snimila
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
kladatelj i dirigent Berislav
Šipuš, izvanredni profesor na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu,
uz dosadašnje dužnosti voditelja
Cantus Ansambla, umjetničkog
direktora Muzičkog biennala
Zagreb i predsjednika Hrvatske
glazbene mladeži, prošle je godine
»uskočio« kao v.d. umjetnički ravnatelj Osorskih glazbenih večeri
(OGV), nakon što je 26. svibnja
2009. iznenada preminuo Danijel
Marušić, dotadašnji umjetnički
ravnatelj i osnivač. Tada je ostvario program prema njegovoj zamisli, a ove je godine sam osmislio
zanimljiv sadržaj tog nacionalnog
glazbenog festivala te je potvrđen
kao njegov novi redovni umjetnički ravnatelj. U razgovoru otkriva
razloge zbog kojih se prihvatio
zadatka i u čemu vidi potencijal
najznačajnijeg hrvatskog otočnog
festivala.
Kako ste odlučili, između mnogobrojnih ostalih dužnosti koje obavljate na
hrvatskoj glazbenoj sceni, prihvatiti i onu
umjetničkog ravnatelja Osorskih glazbenih večeri?
lost prestala jer sam imao sve više i više
drugih obaveza, ali sam se potom vratio
1991. kao skladatelj i doživio praizvedbu svojeg Gonars trija na koncertu Trija
Orlando. Od tada me Marušić svake
godine zvao da dođem na festival i nešto napišem za njega, dok jedne godine
nisam došao i kao dirigent Njemačkog
komornog orkestra iz Frankfurta, s kojim sam turneju po Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj završio upravo u
Osoru. U to vrijeme sam živio u Italiji,
u Milanu (od 1989. do 2000. godine),
ali sam uvijek nalazio vremena i prilike
za sudjelovanje na Osorskim glazbenim
večerima, kao skladatelj ili dirigent.
U tome su presudile dvije stvari. Prva
je da sam privatno bio jako vezan uz
obitelj Marušić jer sam s Danijelovim
sinom išao u osnovnu školu i u gimnaziju. Ostali smo uvijek veliki prijatelji.
Drugo je da sam već kao gimnazijalac,
sa Čičom Marušićem, dakle s Danijelovim sinom, radio na Osoru ono što
danas rade Danijelovi unuci. Pomagao
sam lijepiti plakate po cijelom otoku,
prodavati karte, čistiti kipove, nositi
stalke i stolice za glazbenike, klupe za
publiku, obavljati sve ono što bi bila
svojevrsna tehnika i logistika festivala.
Kako Danijel nikada nije imao previše
novaca za festival, nas nekoliko mladića iz Zagreba dolazili bismo na Osor i
provodili tamo cijelo ljeto. S vremenom,
kako sam počeo studirati glazbu, odgovarala mi je mogućnost da na raspolaganju imam klavir na kojemu sam mogao vježbati i pisati nova djela. Nakon
mojega studija, naša je suradnja na ža-
Što vas je pak odlučujuće vezalo uz festival u doba nakon što ste se vratili u
Hrvatsku?
Ono odlučujuće dogodilo se 2006. godine kada me Marušić pitao bih li napisao opsežnu vokalno–instrumentalnu
skladbu prema Osorsko–hvarskoj pučkoj pjesmarici iz 1533. koju je skupio
pokojni akademik Nikica Kolumbić.
Dio tih tekstova je koristio Boris Papandopulo za Osorski rekvijem i Osorski
misterij, ali nikada nije dovršio i treći
dio trilogije koji je trebao biti Plač puka
osorskoga (Gospin plač). Rekao sam da
bi me to zanimalo, ali tekst je te godine završio u nekom drugom pravcu, na
stolu nekog drugog skladatelja koji ga
nije ostvario, pa mi ga je u ljeto 2008.,
Marušić ponovno dao u ruke i zamolio
da za sljedeće ljeto, 2009., svakako na
njega napišem skladbu Plač puka osorskoga. Sudbina je htjela da to bude planirano kao praizvedba na zatvaranju 34.
Osorskih glazbenih večeri, u kolovozu
2009., što Danijel na žalost nije doživio
jer je preminuo tri mjeseca ranije.
Kako ste povezali sve konce festivala kada
je iznenada umro njegov utemeljitelj i »dobri duh« Marušić?
DAVOR HRVOJ
Povjerenje svih koji su financirali
OGV, a to su Ministarstvo kulture, Grad Mali Lošinj, Grad Cres,
Gradski ured za kulturu Grada
Zagreba, Primorsko–goranska županija, Turistička zajednica Grada
Mali Lošinj i Hrvatska turistička
zajednica te mnogi sponzori, doi-
sta je opravdano jer su sredstva uložili u
vrijedna postignuća, iako su, u sveopćoj
besparici, potpore ponekad bile smanjene ili vrlo skromne. Veća financijska
pomoć omogućila bi organizatorima
zadržavanje glazbenika i nakon održanog koncerta, bez hvatanja posljednjeg
trajekta kako bi se vratili u Zagreb.
Funkcioniranje OGV–a, kao uostalom
i svih sličnih manifestacija u Hrvatskoj,
nedvojbeno bi bilo puno lakše i s manje
stresa.
RAZGOVORI
vogodišnje jubilarne 35.
Osorske glazbene večeri
(OGV) koje se održavaju u slikovitom drevnom gradiću Osoru smještenom na prevlaci otoka
Cresa i Lošinja, prvi su put oblikovali i ostvarili drugi, a ne njihov
utemeljitelj i doživotni ravnatelj,
ugledni hrvatski televizijski redatelj Daniel Marušić (1931.–2009.).
Uvjetovano njegovom smrću u
proljeće prošle godine, nakon što
je programski odredio 34. OGV,
pa je festival i posthumno bio u
znaku njegovih osnovnih smjernica, za daljnji je nastavak festivala
programska funkcija odvojena je
od izvršne. Tako su programski
sadržaji festivala i dogovori s glazbenicima ušli u zadatke povjerene
Berislavu Šipušu, skladatelju, dirigentu i glazbenom pedagogu, kao
umjetničkom ravnatelju festivala,
a funkcioniranje logistike i briga
oko financijske strane prešlo je u
zadatak izvršne ravnateljice Martine Turkalj, sa stalnim radnim
mjestom u Poglavarstvu Malog
Lošinja. Ta se podjela radnih obveza pokazala izuzetno pozitivnom u odnosu na sve probleme
koji označuju borbu za opstanak
kulture u maloj sredini.
S
RAZGOVORI
O
Razgovarala: Jana Haluza
RAZGOVORI
Večer u Osoru
Ovogodišnje OGV nastavile su uvriježenu tradiciju stavljanja u središte pozornosti odabranih hrvatskih skladateljskih
imena, pa su tako većim brojem djela bili
zastupljeni »Očevi i sinovi«, Vladimir i
Juraj Stahuljak te Ivo i Frano Parać. Osim
te vrijedne tradicije koja se trajno potvrđuje kao odlična osmišljenost festivala,
i ovoga ljeta su predstavljena djela niza
hrvatskih skladatelja, pa su s poznatim
skladbama bili prisutni Pavle Dešpalj,
Igor Kuljerić, Boris Papandopulo, Bruno
Bjelinski, Miroslav Miletić, Ivana Bilić
i Ivan Mane Jarnović, a Juraj Stahuljak,
Ante Knešaurek, Davor Bobić, Frano
Đurović i Frano Parać bili su zastupljeni
praizvedbama djela, većinom skladanim
upravo za OGV (osim Uspomene — muzička suita u dva dijela, op. 8 Juraja Stahuljaka koja je još iz 1922. godine ostala neizvedena u ostavštini skladatelja; njegov
sin Zlatko Stahuljak predao je festivalu
za prvo izvođenje).
Izuzetno bogati koncertni programi
dokaz su uvjerenja glazbenika da su
OGV doista relevantan festival. Tako
su bili uključeni majstori od baroknog
razdoblja do suvremene glazbe, a trajni
i znatan odaziv publike pokazao je zanimanje pretežno inozemnih turista za
glazbene programe koji im umjetnički
obogaćuju ljetovanje na Jadranu. Organizatori su ove godine uključili prokušane glazbenike: Zagrebačke soliste,
Ansambl Cellomania, pijanisticu s međunarodnom karijerom Martinu Filjak,
Zagrebački puhački ansambl, violinista
Bojana Čičića i orguljaša Pavla Mašića,
violončelista Petra Kovačića i pijanisticu Ninu Kovačić, solo pjevače Martinu
Gojčetu Silić i Antonia Brajkovića, uz
glasovirsku pratnju Lede Parać, Kvartet
Porin i po prvi put oformljeni Ansambl
Cantus Classic koji vodi Berislav Šipuš.
Od inozemnih ansambala nastupili
su bečki Ensemble Sorkočević–Sorgo
koji je osnovao hrvatski pijanist Hrvoje Jugović i talijanski gosti iz Bergama,
Gruppo Fiati Musica Aperta, s dirigentom Pieralbertom Cattaneom. Nastupi
svih glazbenika dobili su dobre osvrte
u tisku te je umjetnički ravnatelj Berislav Šipuš uspješno nastavio festivalsku
tradiciju festivala, ali i uveo nova imena
solista i ansambala.
RAZGOVORI
Očevi i sinovi
Vrsni interpreti i vrijedna
glazba
RAZGOVORI
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Moj osobni dug prema Danijelu ili
zašto sam preuzeo vodstvo Osorskih glazbenih večeri
RAZGOVORI
Osnovne težnje utemeljitelja nastavljene s uspjehom
B e ris l av Š ipuš, s k l a date l j, dirige nt i orga niz ator , nov i um j etnič k i dire k tor Osor s k ih gl a z b e nih v eč e ri
Berislav Šipuš
KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI
PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
35. osor s k e gl a z b e ne v eč e ri, 16. s rpnja do 22 . kolovoz a 2010. godine
lac Rilović, mezzosopranistica Martina
Gojčeta Silić, tenor Domagoj Dorotić
i bas Luciano Batinić, svi u jednakom
žaru tehnički i glazbeno podatnoga
pjevanja. Posebno pak priznanje valja
uputiti dobro pripremljenomu Zboru
HRT–a, pjevačima čiji je angažman
osorskoj izvedbi podario dojmljivost
koja je bila nagrađena oduševljenim i
dugotrajnim pljeskom.
9
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
C a ntus A n sa m b l , prv i
konc e rt u s e zoni
RE: NEW CANTUS
Piše: Petra Pavić
N
ova koncertna sezona Cantus Ansambla
otvorena je 4. listopada koncertom RE:
NEW CANTUS koji je održan u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu istoimena
projekta u kojemu sastav sudjeluje posljednje
dvije godine. Riječ je o akciji kojom se potiču
izvedbe i razmjene postojećih, vrlo kvalitetnih
repertoara suvremene glazbe između raznih
europskih ansambala. RE: NEW MUSIC
stvara mrežu partnera, uključujući društva
skladatelja, ansamble za suvremenu glazbu,
muzičke informativne centre i udruženja za
zaštitu autorskih prava, kako bi se osigurala
dinamičnija razmjena glazbe, znanja i ideja.
Kada je Danijel umro, prvo me njegova
obitelj, osobito udovica, gospođa Matilda, zamolila da pomognem da se festival nastavi. On je do mjeseca svibnja
već gotovo sve pripremio za predstojeće
ljeto, napravio program i financijsku
konstrukciju. Otišao sam na razgovor
u Ministarstvo kulture i rekao da sam
spreman preuzeti odgovornost za festival u 2009. godini, bez ikakvog honorara jer je to bio moj osobni dug prema
Danijelu. Upustio sam se u tu avanturu
zajedno s kolegicom Martinom Turkalj,
profesoricom hrvatskog jezika koja živi
na Lošinju, članica je Poglavarstva Malog Lošinja. Inače, Osorske glazbene
večeri, iako spadaju u nacionalne hrvatske festivale, već su neko vrijeme jako
Na programu koncerta koji je 8. listopada u potpunosti ponovljen na gostovanju u Ljubljani, bila
je i jedna praizvedba: skladbom Obsidienne za komorni orkestar, napisanom upravo za Cantus Ansambl, a izvedenom na samome kraju koncerta,
predstavljen je mladi i talentirani hrvatski skladatelj Tomislav Oliver. Diplomirani muzikolog i
trenutno student kompozicije u klasi prof. Marka
Ruždjaka, za nastanak ove skladbe bio je inspiriran vitrajem Marca Chagalla Memorial East
Window u crkvi Svih Svetih u Kentu. Za pregršt
raznovrsnih i sjajnih skladateljskih ideja kojih
možda ipak ima i više nego je potrebno za jednu
cjelovitu skladbu, skladatelj je iskoristio komorni
ansambl u punom sastavu svih instrumentalnih
grupa te njihov potpuni dinamički raspon. Stvaralački entuzijazam i neupitni talent vidljivi su i
čujni u skladbi Obsidienne, ali uz pitanje Treba li
skladatelj »reći« gotovo sve što može u jednoj skladbi?
Osim skladbe Deaths and Entrances za sopran
saksofon i ansambl norveškoga skladatelja Eivin-
vezane za lokalnu zajednicu, posebice
Mali Lošinj. Osor, iako se nalazi na
otoku Cresu, pravno i formalno »spada«
u općinu Mali Lošinj. Tako je gradonačelnik Malog Lošinja, Gari Cappelli,
preuzeo veliki dio moralne i financijske
odgovornosti za to da se festival spasi,
održi i nastavi. Prošle godine ipak nije
bilo dovoljno sredstava da se sve realizira, pa smo morali napraviti pojedine
promjene u programu. Od 20 koncerata
koliko je Danijel planirao, realizirali smo osamnaest. Dva koncerta koja
smo tada morali otkazati, uvrstili smo
u ovogodišnji program. Jedan je od njih
bio velebni projekt izvedbe Beethovenove 9. simfonije koju smo na otvorenju ovogodišnjih 35. OGV–i ostvarili
njemu u spomen. Danijel je uvijek uz
tematiku festivala, povezivao i projekte
narudžbi novih skulptura vezanih uz
glazbene autore. Prošle su godine to
bili djed i unuk — Josip Hatze i Ruben
Radica. Planiran je odljev i postavljanje
Hatzeove biste, međutim i od toga smo
zbog nedostatka novca morali odustati.
Nismo mogli dopustiti da se u godini
kada utemeljitelja festivala više nije bilo,
OGV nađu u minusu i da se dovede
u pitanje njihovo daljnje odvijanje. U
prošloj smo godini na festivalu imali
prihod i završili u financijskom plusu,
poslali smo izvješće svima koji su nam u
tome pomagali i čak smo bili nagrađeni
za taj naš napor.
Tko uz vas sudjeluje u odabiru programa?
Udruga Hrvatski glazbeno–scenski festival Osorske glazbene večeri kojoj je
dugogodišnji predsjednik bio Danijel
Marušić, a sada je registrirana na mene,
kao novog predsjednika. Održali smo
Skupštinu na kojoj smo primili i nekolicinu novih članova (Ivana Kocelj, Tonči
i Ivana Bilić, Goran Merčep i Ennio
Stipčević) te održali programsku sjednicu na kojoj smo raspravili pojedinosti
oko financija i programa za festival ove
godine. Čini mi se da smo pronašli najbolji tempo, a to su dva koncerta tjedno,
petak–nedjelja ili utorak–petak.
Kako ste zadovoljni s odazivom publike?
Održali smo 14 velikih koncerata u
Katedrali Marijina Uznesenja te 4 koncerta najmlađih hrvatskih pobjednika
međunarodnih i nacionalnih natjecanja
u novom koncertnom prostoru bez krova, s rupama umjesto vrata i prozora,
Bazilici Sv. Petra. Ona je smještena uz
Benediktinski samostan iz 11. stoljeća
koji je arheološki lokalitet na kojemu
se izvode radovi pod vodstvom prof.
Miljenka Jurkovića, s hrvatskim arheolozima i francuskim stručnjacima,
što je međudržavna suradnja između
Hrvatske i Francuske. Svi su koncerti
bili puni, dvjestotinjak ljudi dolaze iz
okolnih mjesta samo zbog toga u Osor,
a iz samoga Osora, imamo 20 do 25
ljudi koji neprekidno posjećuju naša
zbivanja, lokalno stanovništvo i vikendaši, Hrvati i stranci, mahom Talijani
i Austrijanci koji su tamo kupili kuće.
Onim »Osoranima« koji su registrirani
kao naši redoviti posjetitelji, osiguran je
besplatan ulaz.
Koji su sve ustupci na koje pristajete kako
bi svi prioriteti festivala bili zadovoljeni?
Moram priznati da bih se koji puta vrlo
rado odrekao nekih obaveza i dužnosti, ali nikako ne bih htio da to budu
Osorske glazbene večeri jer je taj glazbeni festival jako lijepo organizirati.
Neobično bitno je da je otoku Lošinju
do njega jako stalo, imamo jako dobru
podršku Ministarstva kulture, tu su i
Turističke zajednice Kvarnera, Lošinja, Hrvatske i Zagreba, Grad Zagreb,
Primorsko–goranska županija, jako
puno struktura vezanih za festival, uz
neke drage sponzore i partnere. Skupimo tako oko 650.000 kuna, sa čime
se, u dva mjeseca, mogu organizirati
četrnaest velikih i četiri mala koncerta.
Budućnost festivala na taj način je osigurana. Inače, nije jednostavno doći do
Osora, treba prijeći cijeli otok Krk, stići
na trajekt za Cres, proći cijeli otok Cres
i doći skoro do otoka Lošinja. Glazbenici moraju u većini slučajeva prenoćiti,
ali moram priznati da mnogi znaju biti
velikodušni prema nama i kako bismo
uštedjeli novac za hotelski smještaj,
često mnogi pristaju putovati iste noći
natrag, noćnim trajektom sa Cresa za
Krk koji ide oko pola jedan u jutro. To
su žrtve kojima se moram pokloniti.
Kako je Danijel Marušić umro, trebalo
je ipak nešto promijeniti. On je cijelo
vrijeme organiziranja festivala imao u
Osoru svoju vikendicu i bilo mu je lakše
jer je od svibnja bio »dolje« na terenu.
U ovoj situaciji kada netko nema takvu
vrstu privatnog smještaja, to bi iznosilo dva mjeseca hotelskog smještaja za
umjetničkog direktora, što je veliki novac. Nisam htio da se to dogodi našoj
Udruzi, vidio sam da su lokalni autoriteti skloni tome da se iz njihovih redova
iznjedri izvršni direktor, što je Martina Turkalj, također s pravom potpisa.
Tako možemo funkcionirati, ona u
Lošinju, ja u Zagrebu. Sve skupa sam
na festivalu bio osam dana, čime smo
dosta uštedjeli na mojemu boravku,
a ona je cijelo ljeto provela dočekujući
umjetnike, potpisujući ugovore i brinući se o svemu u Osoru.
da Buenea, u kojoj je solist Tomislav Žužak po- na energija potrebna za ponavljanje mehaničkih,
kazao visoku razinu vlastite koncentracije i teh- asimetričnih, snažnih i nezaustavljivih obrazaca,
ničke vještine te vrlo razigrane skladbe KONS(a) dolazila je iz palica udaraljkaša Marka Mihajlovislovenskoga skladatelja Lojzeta Lebiča, Cantus ća, čije su muzikalnost i prisutnost obilježile cijelu
Ansambl je izveo i skladbu Neon Tansy Davies, koncertnu večer.
predstavnice mlađeg naraštaja britanskih skladatelja. Skladateljica je
prisustvovala koncertu, a umjetnički ju je voditelj i dirigent ansambla
Berislav Šipuš pozvao na pozornicu da prije izvedbe ukratko najavi
vlastitu skladbu. Naglasila je da je
riječ o »fizikalnoj energiji«, o nekoj
vrsti dijaloga između ljudskoga tijela i stroja ili instrumenta te da je
skladba mentalno i fizički zahtjevna
za sviranje. Koncentraciju i izdržljivost te snagu mišića kakva se traži
prilikom izvedbe djela, napisana
2004. godine, Cantus Ansambl je
pokazao u punom svijetlu, a poseb- Tansy Davies i Cantus Ansambl
Piše: Jana Haluza
Željko
Brkanović kao
gost Glazbenog
festivala u
Velstfaliji
D
an nakon što je odslušao praizvedbu svojega novog Koncerta
za gitaru, gudače i udaraljke na
Svečanom koncertu pobjednika na 35.
Samoborskoj glazbenoj jeseni (23. rujna 2010. u Franjevačkoj crkvi u Samoboru), Željko Brkanović je otputovao u
Njemačku gdje je 25. rujna prisustvovao
praizvedbi svojega Klavirskog kvinteta
u crkvi Hohnekirche u njemačkom gradu Soestu. U izvedbi je, između ostalih,
sudjelovala i Latica Honda–Rosenberg,
njemačko–japanska violinistica hrvatskih korijena, uz kolege gudače i jednog pijanista (Henja Semmler, violina;
Christiane Hörr, viola; Christian Horsch,
violončelo i Frank Immo Zichner, klavir).
Koncert je održan u okviru Međunarodnog glazbenog festivala Westfalen
Classics (17.– 26. rujna 2010.). Kulturna
rubrika dnevnika Westfälischer Anzeiger od 29. rujna objavljuje opsežan članak pod nazivom »Praizvedba u Hohneu« i podnaslovom Željko Brkanović
predstavio svoj Klavirski kvintet publici
festivala Westfalen Classics koja je slavila glazbenike i hrvatskog skladatelja.
Novinar potpisan imenom Saja navodi:
»To je vrlo kompleksno četverostavačno djelo koje se jasno oslanja na
tradicionalne, klasične modele. Sam
je maestro stigao u Soest na praizvedbu i djelovao je zadovoljan izvedbom
petoro glazbenika. Brkanović je jedan
od najpoznatijih glazbenika svoje zemlje i ovjenčan je mnogim nagradama.
Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu,
ostvario je opsežan opus raznolikih
glazbenih formi koji je dijelom objavljen
na kompakt diskovima.« (J.H.)
Šest Zagrebačkih
koncerata
po uzoru
na Bachove
Brandenburške
koncerte
Z
agrebački solisti, naš najslavniji i najdugovječniji komorni ansambl, u utorak, 5. listopada, na konferenciji za
novinare u Hrvatskom društvu skladatelja
najavio je novosti vezane za predstojeću 57.
koncertnu sezonu, kao i jednotjednu turneju
po Japanu, na koju je otišao idućeg dana.
Nakon što se osvrnuo na uspješnu proteklu
sezonu koja je završila nagradom Orlando za
nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama i snimanjem albuma sa svjetski poznatim gitaristom Pepe Romerom za diskografsku tvrtku
Naxos koji izlazi idućeg mjeseca, koncertni
MEĐUNARODNI USPJESI
majstor Zagrebačkih solista, violinist Borivoj
Martinić Jerčić, otkrio je recept za uspješnu
nadolazeću sezonu. Šest Brandenburških
koncerata Johanna Sebastiana Bacha i šest
novih Zagrebačkih koncerata, naručenih od
šestorice suvremenih hrvatskih skladatelja,
uz nastup uglednih hrvatskih solista u sredini
programa, model je po kojemu je stvarano
šest koncerata sezone. Prvi je planiran 26.
listopada na kojemu će se praizvesti I. zagrebački koncert Mladena Tarbuka. Za ostale
koncerte u sezoni, Zagrebačke koncerte pišu
Berislav Šipuš, Krešimir Seletković, Srđan
Dedić, Davorn Kempf i Srećko Bradić, a svaki
će autor, uz naziv Zagrebački koji štošta sugerira, morati imati na umu i sastav ansambla
za koji je pisan određeni broj Bachovih Brandenburških koncerata, uz koje se praizvodi
novo djelo. Berislav Šipuš je na konferenciji
istaknuo da su Bach, njegovi Brandenburški
koncerti, kao i ansambl Zagrebačkih solista, idealni poticaj i model za stvaralačko
nadahnuće, a Mladen Tarbuk koji je upravo
dan ranije poslao ansamblu gotovu partituru,
napomenuo je da zadaća nije nimalo lagana
te savjetovao kolege da se pisanja prihvate
što ranije.
Posebna je vrijednost projekta (ostvarena uz
potporu Ministarstva kulture) da će sve praizvedbe snimiti Hrvatski radio, a snimke na
CD–u objaviti nakladnik Cantus i Hrvatsko
društvo skladatelja, kao i tiskane partiture,
zbog čega će skladbe biti spremne za daljnje izvedbe i ulazak u eventualni standardni
repertoar za komorne orkestre.
A poticaj za vrhunsko muziciranje, Zagrebački solisti nalaze i u dva gostovanja početkom
nove sezone: u tjednu nakon konferencije otputovali su u Zemlju izlazećeg sunca i nastupili na tri koncerta u Kyotu i Osaki, uz našu
proslavljenu gitaristicu Anu Vidović, a po
povratku u Europu, nakon prvog koncerta u
sezoni, nastavljaju put za Beč gdje otvaraju
Festival hrvatske glazbe, na koji je najavljen
dolazak Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske. (Jana Haluza)
efektnu ritmičnu skladbu živopisna naslova Rifovi
i melodije, akordi i šuškanja, ali ne ni preludij ni fuga,
najavivši neka nova nadahnuća koja možemo od
njega očekivati.
Nataša Antoniazzo
i Mia Elezović treći
put u Madridu
V
eć treću godinu za redom naša mezzosopranistica Nataša Antoniazzo ostvaruje uspješne nastupe u Španjolskoj,
predstavljajući tamošnjoj publici hrvatsko
vokalno stvaralaštvo. Nakon što se 2008.
godine prvi put predstavila u Madridu u tada
pokrenutom ciklusu vokalne lirike naslovljenom Voces líricas europeas, te nakon dvaju
prošlogodišnjih nastupa u Madridu i Barceloni u organizaciji Veleposlanstva Republike
Hrvatske, 25. rujna ove godine ponovno je u
Madridu, na poziv organizatora spomenutog
ciklusa Jesusa Allyona, uz pratnju pijanistice
Mie Elezović, izvodila djela naših skladatelja.
Ovaj put, prema želji organizatora, na programu su bili i španjolski autori, pa su tako
uz cikluse pjesama Manuela de Falle i Xaviera de Montsalvatgea, naše glazbenice u
madridskoj dvorani Al Artis izvele i ciklus Pet
istarskih pjesama Ivane Lang te Tri pjesme
Berislava Šipuša koje su tom prigodom bile
prvi put izvedene. Riječ je o najnovijem ostvarenju Berislava Šipuša, s naslovima Talasanje,
Divlje oko i Ljubav koje uglazbljuje tekst Jure
Kaštelana, uz posvetu skladateljevu nedavno
preminulom ocu. (A.V.)
Scenska glazba
Ivane Kiš u
Nizozemskoj
S
censka glazba Look at her look at her
look at her Ivane Kiš praizvedena je 1.
listopada u amsterdamskom Ostadetheateru. Hrvatska skladateljice, nakon završetka studija kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i poslijediplomskog studija
na haaškom Kraljevskom konzervatoriju, djeluje u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Izraelu. Druga izvedba toga glazbeno–scenskog djela,
nastala prema libretu Jorama Tornijhebbena,
čiju režiju potpisuje Christiaan Mooij s kojim je
skladateljica osmislila koncept, održana je 9.
listopada u Den Haagu. (B.P.K.)
Tudor
Komorni zvuci iz Gordan
Laureat
Zagreba u Beču Međunarodnog
natjecanja za
U
skladatelje
Marenostrum
Beču je 29. lipnja, u okviru festivala Wiener Bezirksfestwochen i pod
pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske, održan koncert naslovljen
Komorni zvuci iz Zagreba u Beču. Mladi hrvatski glazbenici, sopranistica Marija Lešaja, mezzosopranistica Sandra Hrašćanec,
violinistica Ivana Rački, violončelist Oliver
Đorđević i pijanistica Željka Caparin tom
su prigodom izveli Psalme kralja Davida za
sopran, alt, violinu, violončelo i klavir Brune
Bjelinskog iz 1984. godine. Tom je prigodom,
uz Wall–street–Wall za mezzosopran, step
cipele, violončelo i klavir austrijsko–talijanske
skladateljice Manuele Kerer, praizvedena i
skladba Strava noći za mezzosopran, violončelo i klavir Sande Majurec. (B.P.K.)
Početak djelovanja
Orkestra mladih
jugoistočne
Europe
U
Berislav Šipuš, Davorin Kempf, Borivoj Martinić Jerčić, Mladen Tarbuk i Krešimir Seletković
vlade, s ciljem obrazovanja mladih i poticanja
međukulturalnog dijaloga. Ansambl je prvi
put nastupio na otvorenju festivala mladih
Young Euro Classic u Berlinu pod dirigentskim vodstvom Heinricha Schiffa, uz pijanisticu Martinu Filjak, potom nastavivši turneju
u Kasselu, Sarajevu, Cetinju i Splitu (13. kolovoza na 55. splitskom ljetu). Riječ je o projektu osmišljenom po modelu West–Eastern Divan Orchestra, s namjerom okupljanja mladih
glazbenika s područja bivše Jugoslavije, pod
vodstvom vrhunskih glazbenika. (B.P.K.)
berlinskom Konzerthausu 6. kolovoza,
svoj je prvi koncert održao Orkestar
mladih jugoistočne Europe sastavljen
2009. od 49 mladih glazbenika iz Hrvatske,
Slovenije, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Orkestar je
utemeljen uz financijsku potporu njemačke
N
a nedavno održanom Međunarodnom natjecanju za skladatelje Marenostrum, u organizaciji Associazione
ITACA i talijanskog grada Fossacesije, sudjelovao je mladi splitski saksofonist i skladatelj
Gordan Tudor, stipendist zaklade Matz. U
konkurenciji skladatelja iz Velike Britanije,
Italije, Njemačke, Grčke, Cipra i Hrvatske,
Tudor je, uz Danielu Pardini, nagrađen za
ostvarenje Pojesmi Dolmitinski. Međunarodnim ocjenjivačkim sudom predsjedao je Fabrizio di Rossi Re, ugledni talijanski skladatelj,
pijanist i pedagog, a tema Natjecanja bila je
Folklorna glazba i folklorom inspirirane težnje
u suvremenoj glazbi. Tudorovu je skladbu 17.
rujna 2010., na koncertu u berlinskoj Rathaus
Schöneberg, praizveo Ansambl Cornucopia,
ujedno je uvrstivši u program tekuće koncertne sezone. Nakon školovanja u Splitu,
Zagrebu, Amsterdamu i Parizu te brojnih
koncerata i osvojenih nagrada, Gordan Tudor posvetio se i skladanju za kazalište, komorne ansamble i soliste. Tako mu je na 25.
Muzičkom biennalu Zagreb, u Teatru &TD, s
velikim uspjehom praizveden komorni balet
Vodoinstalater, podjednako uspješno predstavljen i na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama. (B.P.K.)
MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI
cert za gitaru i orkestar Željka Brkanovića, čiju je
neoromantičnu partituru odmah objavila izdavačka kuća Cantus Hrvatskog društva skladatelja. Za
kraj, kao potvrdu kvalitete za iduću novu samoborsku praizvedbu, Šipuš je predstavio i vlastitu
MEĐUNARODNI USPJESI
MEĐUNARODNI USPJESI
MEĐUNARODNI USPJESI
MEĐUNARODNI USPJESI
MEĐUNARODNI USPJESI
i
Željko Brkanović i glazbenici u crkvi Hohnekirche u njemačkom gradu Soestu
Članice Kvarteta Klang i pijanist Marijan Đuzel na Večeri pobjednika Natjecanja »Ferdo Livadić« u Franjevačkoj crkvi u
Samoboru
MEĐUNARODNI USPJESI
Za apsolutne pobjednice natjecanja, ženski Kvartet Klang i orkestar, novu će skladbu, jedinstvenu
u hrvatskom stvaralaštvu za dvije pijanistice i dvije
udaraljkašice kao solistice, iduće godine napisati
Berislav Šipuš koji je te svečane večeri u Samoboru dirigirao koncertom Cantus Ansambla. Nakon
skladbe Deats and Entrances mladog norveškog
skladatelja Eivinda Buenea iz europskog projekta RE:NEW (uz spretnog Tomislava Žužaka na
saksofonu solo) i mladenačkog, još studentskog
Concerta grossa za gudače Srđana Dedića, dodijeljene su spomenute nagrade. A u drugome dijelu
večeri mogli smo upoznati i pobjednika prošlogodišnjeg natjecanja, virtuoznog gitarista Srđana
Bulata koji je uz Cantusovce praizveo novi Kon-
Rijetk i us pje š ni pokuša ji
hrvats koga os va ja nja
gl a z b e noga Z a pa da
Kako u Europu,
pitanje je sad
Sve dok smo izvan EU naši će glazbenici
teško prodirati na velika zapadna tržišta,
ali već je ostvaren niz uspješnih primjera
Piše: Ognjen Tvrtković
K
MEĐUNARODNI USPJESI
Festival koji se proteklih godina pod umjetničkim vodstvom saksofonista Gorana Merčepa profilirao u vodeće glazbeno zbivanje
u regiji, trajao je do 9. listopada i obuhvatio
18 koncerata i majstorsku radionicu za udaraljkaše. Devet kandidata značilo je 12 glazbenika, jer su se osim samostalno, glazbenici
sada prvi put predstavili i u kvartetu. Izgleda
da je komisija, u sastavu Ivana Kocelj (muzikologinja), Krešimir Seletković (skladatelj),
Zlatko Mađar (glazbeni urednik), Branimir
Pofuk (glazbeni kritičar) i Vladimir Kranjčević (dirigent i predsjednik Ocjenjivačkog suda
na Natjecanju Ferdo Livadić), osobito cijenila
muziciranje u ansamblu, jer je nagradu primio
ženski klavirsko–udaraljkaški Kvartet Klang
koji čine četiri mlade dame — dvije pijanistice
(Vlatka Peko i Ana Lucić) te dvije udaraljkašice
(Anita Primorac i Kaja Farszky). Nagradu Grada
Samobora za najbolju izvedbu djela hrvatskog autora dobio je pijanist Marijan Đuzel (rođen 1990.
u Imotskom), student druge godine klavira u klasi
prof. Đorđa Stanettija na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu koji je osobito maštovito i koncepcijski
zaokruženo interpretirao klavirsku minijaturu Jubilus Ive Josipovića.
MEĐUNARODNI USPJESI
akon triju večeri Natjecanja za mlade
glazbenike Ferdo Livadić, u četvrtak, 23.
rujna, otvoren je i koncertni program jubilarnog 35. festivala Samoborska glazbena jesen.
U Franjevačkoj crkvi u Samoboru nastupio je
Cantus Ansambl pod ravnanjem Berislava Šipuša i uz laureata prošlogodišnjeg Natjecanja,
gitarista Srđana Bulata, praizveo novo djelo
hrvatskog skladatelja Željka Brkanovića.
MEĐUNARODNI
U znaku narudžbi novih djela za mlade pobjednike
MEĐUNARODNI USPJESI
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
35. Sa mobor s k a gl a z b e n a je s e n
N
11
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
Ukratko, ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu predstavljat će za naše glazbenike veliki iskorak na europsku
tržnicu, ali isto tako i izloženost nesmiljenim svjetskim
kriterijima koji će izoštriti i one koji trenutno vladaju u
hrvatskim okvirima. Tamo gdje smo imali i znali ponuditi vrhunsku kvalitetu, uz malo sreće, stvari su se odvijale na nama povoljan način. Prisjetimo se samo prodora
koji je postigla naša izvanredna operna pjevačica Renata
Pokupić kada je u ožujku ove godine trijumfirala u zahtjevnoj ulozi Irene u Händelovoj operi Tamerlano, upravo na sceni jedne od najprestižnijih pozornica na svijetu — one u londonskoj Royal Covent Garden Operi.
Na drugoj strani, Katarina Livljanić, muzikologinja i pjevačica te umjetnička voditeljica Dialogosa, ansambla za
srednjevjekovnu glazbu, izabrala je drukčiju taktiku —
djelujući stalno u Francuskoj, a odatle i po cijelom svijetu.
Slično je i s pjevačem, skladateljem, glumcem i režiserom
Darkom Rundekom koji je također Pariz izabrao za svoju
novu domovinu i odatle s uspjehom širio djelovanje svojega Cargo Orchestra, vezavši se za respektabilnu njemačku
nezavisnu diskografsku etiketu Piranha iz Berlina i nastupajući po cijeloj Europi.
ada se hrvatska etno grupa Kries pojavila na naslovnoj stranici uglednog engleskog mjesečnika
fRoots, u izdanju za studeni 2008., bila je to kruna
napora koje je ovo glazbeno društvo, okupljeno oko
karizmatičnog pjevača Mojmira Novakovića, doseglo
promovirajući svoje viđenje »svjetske glazbe na hrvatski način« na europskoj sceni. Autorica Elisabeth
Kinder je na pet koloriranih stranica donijela opsežnu
reportažu o njima i posebno za tu priliku je putovala Lutnjist i gitarist iz Zagreba, Edin Karamazov, svoju je
do Splita. Usporedo, Kries je apsolvirao promotivnu međunarodnu afirmaciju stekao suradnjom prvenstveenglesku turneju s izvanrednim kritikama predstavivši no s jednom od velikih ličnosti suvremene pop glazbe,
svoj novi CD uradak Kocijani, s urednom engleskom Stingom, s kojim je ostvario iznimno uspješan (više kodistribucijom i partnerima. A za festival, kojega svake mercijalno, nego artistički!) CD / DVD Songs From The
godine ova ekipa radi u Solinu, pravu medijsku pot- Labyrinth, na kome su reinterpretirali solo pjesme velikog
engleskog renesansnog skladateporu dala su im oba značajna
lja Johna Dowlanda i to za znaengleska »folk roots/world muMade in Croatia
nu etiketu DGG Classic 2006.
sic« mjesečnika: Songlines i već
rlo je zanimljiv i znakovit primjer Marijane
Također, zagrebački violinist Bospominjani, fRoots. Kries je
Hajdarhodžić, pjevačice, udaraljkašice
jan Čičić, nakon što je u Engleskoj
pokazao da ujedno može biti i
i flautistice iz Dubrovnika, inače kćerke
specijalizirao sviranje barokne
Hama, negdanjeg pjevača Dubrovačkih truhrvatski i europski — odnosno
glazbe, ostao je tamo živjeti i rabadura.
Ona
u
Londonu
živi
dugi
niz
godina,
da se ta dva principa ne moraju
zvio zanimljivu i široku djelatnost,
a
posljednjih
godina
ima
uspjeha
s
indie–rock
isključivati. Naime, europska
grupom The Penny Black Remedy, s kojom je
s tim da nije prekinuo veze s Hrscena ih je prihvatila kao da
nedavno apsolvirala i nastup na najpoznatijem
vatskom u kojoj redovito nastupa.
sviraju negdje u Dalmatinskoj
rock festivalu na svijetu, onom u Glestonburyju.
Na drugoj strani, sisački art–surf
Zagori ili drugdje. Pravilo ili
Nedugo su se vratili i s prve hrvatske turneje. I
rockeri The Bambi Molesters
izuzetak, pitat ćete se i odgovor
još važnije, svoj su nastupni album No One’s Fakao da su oduvijek mislili graditi
ult But Your Own snimali u Zagrebu, s hrvatskim
bi glasio prije ovo drugo, negoli
karijeru usporedo, unutar uže doproducentom, s našim studijskim glazbenicima
nešto što je pravilo u igri zvanoj
movine i šire u Europi, pa i dalje.
i
dizajnerskim
timom.
To
je
prvi
naš
proizvod
»osvajanje« glazbenih tržišta
koji ima valjanu distribuciju i odličnu recepciju u
Odlučivši se svirati vlastitu verziju
izvan naših kulturnih prostora
Engleskoj.
originalne kalifornijske gitarske
ili, pak, prostora na kojima se
instrumentalne surf glazbe, pogovore jezici slični hrvatskom
pularne šezdesetih na američkoj
(prije svega Bosna i HerceZapadnoj obali, vrlo su brzo pogovina, Slovenija, Srbija!).
kazali iznimnu originalnost koja
Tako nastup Olivera Dragojeih je opet dovela u dodir s nekolivića, održan 19. travnja 2010. u
cinom svjetski priznatih rock djeLondonu, usprkos činjenici da
latnika — recimo onih iz grupa
se radilo o ogromnoj produkR.E.M. i The Walkabouts. Tako
ciji i zaista vrhunskoj kvaliteti
su već na osmom CD–u Sonic
te da je održan u Royal Albert
Bullets: 13 From The Hip ugostili
Hallu, jednoj od elitnih svjetgitarista R.E.M.–a Petera Bucka
skih koncertnih dvorana, nije
te Chrisa Eckmana iz The Walizazvao nikakve reakcije lonkaboutsa koji je također svirao
donske glazbene javnosti i na
gitare, ali i pjevao i producirao.
njemu su se uglavnom našli oni
Ovaj drugi se iz američkog rociz prostora bivše nam domovikerskog središta Seattlea preselio
ne, sada nastanjeni u glavnom
u Ljubljanu, pa im je bio blizu.
gradu Velike Britanije.
Njihov deveti CD/LP As The
Prilika da se hrvatska pop
Dark Wave, objavljen u nas pod
glazba, ona najviše kategorije
etiketom Dancing Beara u veljai kvalitete, šire predstavi na
či ove godine, opet je producirao
jednom zahtjevnom tržištu,
Chris Eckman. Distribuciju u
nije iskorištena ili se nije željela
svijetu preuzela je njegova etiketa
iskoristiti, tko zna. Pa je tako »splitski picaferaj« najav- Glitterhouse iz Njemačke — i uslijedile su sjajne kritike
ljivan u Londonu u rubrikama »classical & opera« u relevantnih glazbenih tiskovina. U Engleskoj su krititjednom vodiču The Guardiana, dok je u već spominja- čari bili jednoglasni da se radi o remek djelu i ocjenjivali
nom fRootsu najavljen kao neka folk zvijezda iz Hr- su ga s četiri zvijezdice — od revije Q , preko Guardiana
vatske. Iako je dvorana bila odlično popunjena, poseb- i tako redom. Sisački su rockeri već u svoj portofolio zano jer su tih dana bili blokirani letovi zrakoplova zbog pisali nastupe s njihovim prijateljima R.E.M., a sigurvulkanske prašine (očekivalo se dosta ljudi iz Europe!), no je da pozivi iz Europe nisu za njih nikakva rijetkost.
događaj nije imao izlaz na englesku glazbenu scenu. Navedeni primjeri govore da naši glazbeni umjetnici u inoZanimljivo je da je na tom koncertu Oliver pustio zemstvu uspijevaju u dva slučaja: ili ako su se stalno nastasvoj čarobni glas udružen s tamnoputim članicama nili u nekoj od europskih destinacija (a to je iznimno teško
The London Gospel Choira i čak s jednom od njih u u sadašnjoj poziciji Hrvatske koja još nije članica EU!)
duetu otpjevao uspješnicu Carole King You’ve Got A ili, pak, ako uspiju surađivati s nekim od znanih svjetFriend, na opće oduševljenje publike. To je kolektiv skih umjetnika, bilo da se radi o Placidu Domingu koji
koga hrvatska publika dobro poznaje i već ih je u više je poželio da sa njim pjeva naša Renata Pokupić ili članovi
navrata ugostila u Lijepoj našoj. Dakle glazbena sveza planetarno poznatog sastava R.E.M., koji su za europski
London — Hrvatska, proradila je na najbolji način. dio turneje uzeli The Bambi Molesterse kao »predvozače«.
Slično bi se reklo i za udruživanje snaga s u Londonu Naravno, kvaliteta glazbe presuđuje i ona je uvjet bez kojeg
živućim violončelistom, rođenim Puležaninom, Stje- se ne može, ali zar svijet nije pun briljantnih glazbenika i
panom Hauserom, koji je već napravio značajne iskora- vrhunske glazbe za koje nitko nije saznao? Naravno, treba i
ke na zahtjevnoj europskoj sceni, posebice s klavirskim dalje forsirati podršku naših ministarstava ili pak razmjene
Greenwich Triom, ali na koncu i on se nije mogao u okviru Europske radijske unije i slične kulturalne razskrasiti za stalno, jer nije mogao dobiti radne i dru- mjene, ali se čini da će ponajviše uraditi naši političari ako
ge dozvole, osim za vrijeme studijskog usavršavanja. nas što prije i što bezbolnije uvedu u Europsku zajednicu,
Samo nekoliko mjeseci potom, u istom je prostoru go- jer će to drastično pojednostaviti izlaske u inozemstvo,
stovao talijanski kantautor Claudio Baglioni, sličnog situiranje u drugim glazbenim centrima, ako za tim ima
glazbenog senzibiliteta kao i naš Oliver, vezan za Me- potrebe, da o radnim dozvolama i sličnim dokumentima
diteran i sklon finoj kantileni, ali je on bio tretiran kao i ne govorimo. Tek tad se može govoriti o nekom trajnisvjetska zvijezda, a ne kao glazbenik iz zemlje koja je jem i sistematičnijem izlasku na europsku glazbenu scemala i ne znači ništa u svjetskim razmjerima. A uspo- nu, umjesto pojedinačnih slučajeva ili različitih kulturnih
redbe u kvaliteti mogle bi vrlo lako prevagnuti za našega razmjena.
veterana, bez ikakvog gubljenja kriterija i objektivnosti.
V
M ate j M e š trov ić ob jav io prv i autor s k i a lbum
Neobična promocija u
Arheološkom muzeju
Piše: Jure Ilić
P
ozivnica je bila
neobična: promocija novog Aquariusova CD–a u Arheološkom muzeju! I
to još na atraktivnom
Egipatskom odjelu
Muzeja. No, kad je
autor Matej Meštrović i kad je album
naslovljen Deserts of
the world (Pustinje
svijeta), neobičnost
je postala normalna,
čak i poželjna, jer
riječ je o jednom od
najzanimljivijih hrvatskih mladih skladatelja čiji je rad više nego izdvojen u
odnosu na cijelu glazbenu scenu.
Matej Meštrović je često nagrađivani autor, pijanist koji gradi međunarodnu karijeru, aranžer na albumima svjetski uspješnog Maksima Mrvice, gost
festivala i nadasve uspješan skladatelj glazbe za filmove i televizijske serije,
nagrađen i Oktavijanom na Danima hrvatskog filma za film Hercegovina —
zemlja svjetlosti.
Iako cijenjen kao new age autor i izvođač, šira javnost prepoznala je rad Mateja Meštrovića na Croatian Dream, zajedničkom projektu Stipe Božića i Ive
Pervana, gdje je posebno upečatljiva bila baš njegova glazbena podloga.
I projekt Deserts of the world ponovno je nastao kroz suradnju sa Stipom Božićem, za potrebe njegova televizijskog serijala gdje je Meštrović ponovno
napisao i izveo kompletnu glazbu. Rezultat je, ne samo zanimljiva serija,
nego i album kojega je nedavno u Arheološkom muzeju promovirao Aquarius Records. Potpuno je paradoksalno da mladi autor s takvim opusom izdaje
tek prvi autorski album, no kako je rekao direktor Aquariusa Boris Horvat,
već se petnaest godina poznaju, cijene i dogovaraju oko izdavanja ploče, a ona
je eto tek sad došla na red.
Ali rekli bismo — u pravom trenutku. Činjenica da je Meštrović skladao i
snimio preko pet sati glazbe za potrebe Božićeva serijala, a da je za album
Pustinje svijeta izabrano osamnaest skladbi u trajanju preko sat vremena, dovoljno govori o autorskom trudu i ambicijama. Meštrović svoje skladbe nije
posebno naslovljavao, one jednostavno imaju redne brojeve, a između njih
nema uobičajene stanke od par sekunda, pa se album može slušati u jednom
dahu. Slušatelju je ostavljena mogućnost pogađanja o kojoj je pustinji u kojoj
skladbi riječ, što se može nerijetko i naslutiti izborom određenih zvukova i
instrumenata ili zvučnim asocijacijama na određeno podneblje i zemljopisne
osobine.
To je, ukratko, odlična ambijentalna glazba koja će ponekad i ponegdje površnog slušatelja podsjetiti na Vangelisa ili Moriconea, zbog upotrebe odre-
DAVOR HRVOJ
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA
10
Boris Horvat i Matej Meštrović na promociji CD–a
đenih efekata i zvukova, no sve je to u službi Meštrovićeve ideje da nam
dočara veličine, dramatičnost, izgled, sadržaj ili neku drugu karakteristiku
najvećih i najljepših svjetskih pustinja. Jedina skladba koja ima naziv, Zdravlje nacije, prva na albumu, posvećena je problemima nepoznate Meštrovićeve
prijateljice i dobila je vrlo neobičan video spot koji je napravljen programatski
i upozoravajuće, s nizom statističkih podataka i činjenica o stanju zdravlja u
Hrvata. No glazbeno nimalo ne odudara od ostalih skladbi na albumu.
Ono što je i sam Matej Meštrović istaknuo na promociji ploče, kako se nada
da nikome neće biti dosadna, nakon upornog višekratnog preslušavanja možemo samo potvrditi. Album Deserts of the World može se slušati u različitim
situacijama, a na kraju će vam postati omiljena ploča u kolekciji.
Tako se dogodilo da u samo šest
godina Spona i njezini autori čak
tri puta osvoje Porina u cijenjenoj
kategoriji novih izvođača.
Do danas je Spona izdala godišnje desetak novih autorskih albuma, ukupno skoro sedamdeset, a
bogatoj produkciji treba pridodati
i veliki broj kompilacija, zajedničkih ili best of izdanja, najavnih
singlova i drugih vrsta CD–ova.
Prema riječima samoga Bizovića,
komercijalno najisplativiji izdani album je onaj što ga potpisuje
Gego, a slijedi album Afiona.
No, komercijalna uspješnost tek
je jedan od kriterija kojima se
vode Bizović i njegova ekipa, pa
svakako valja spomenuti njegovu
uspješnu suradnju s Tomislavom
Golubanom, talentiranim usnim
harmonikašem, koji je poznat i
daleko izvan granica Hrvatske,
a baš proteklih dana potpisao je
ugovor s velikom kućom, Croatia Records. Valja spomenuti da
Spona usko surađuje praktično sa
svim hrvatskim etabliranim izdavačima, pa se često nalazi ili kao
podetiketa ili kao ravnopravni izdavač na zajedničkim projektima,
Kako ne bi ostali samo u području
hrvatske nove rock glazbe, Bizović i
Spona su odnedavno krenuli i u klasične vode, neočekivano potpisavši
ugovor sa Zagrebačkim kvartetom,
uglednim umjetnicima i cijenjenim
glazbenicima. Kažu — na obostrano
zadovoljstvo!
Steve Wolfman Band: Na
pola puta između stvarnog i
sanjanog
Č
etvorica vrlo iskusnih glazbenika,
Stevo Vučković, Boris Hrepić,
DISKOGRAFIJA
O
nli tu su dvojica glazbenika iz
Rijeke, David Puharić i Robert
Slama, udruženi na totalno artistički dotjeranom glazbenom projektu,
svom prvom CD–u Pozitiv Mjuzik.
Uz čisti glazbeni optimizam i verbalno neobične ljubavne pjesme, Onli Tu
su možda najljepše ovogodišnje domaće diskografsko iznenađenje, premda
ih publika po klubovima poznaje već
nekoliko godina. Na albumu se nalazi deset ritmičnih autorskih skladbi,
od čega je samo ZX Spectrum obrada
slavne uspješnice Davora Tolje i skupine Denis & Denis. Možda se baš u
toj pjesmi najbolje ocrtava glazbena
energija dvojca Onli Tu, jer su poznati pop–hit obradili na nevjerojatno
uzbudljiv i moderan, pa čak i ciničan
način. A sve to samo kroz dva instrumenta i glasove, uz tek par gostujućih
instrumenata (klavijature, kontrabas)
na nekoliko skladbi. S obzirom da su
Onli Tu uvježbali i posebnu koreografiju za svoje nastupe, nakon preslušavanja albuma svakako ih treba poslušati na nekom vrućem koncertu...
Gretta: Vidim što vidim
Z
Nikola Džaja i Vinko Urlić, poznati po sviranju u različitim kultnim
splitskim sastavima, udružili su se na
projektu Steve Vučkovića, alias Steve
Wolfmana i stvarno snimili pjesme
sanjane zamalo trideset godina, no u
novim, vrlo dobrim aranžmanima.
Četrnaest pjesama najviše ljubavne i
egzistencijalne tematike u blues, rock
i hard rock pakiranjima, karakterizira
odličan svirački zvuk, dobre gitare,
poneki saks i moćne izvedbe. Zapravo,
od ljudi s tolikim iskustvom ne treba
ni očekivati drugo, a vjerojatno je da
će album zaživjeti i na koncertnim nastupima. Jer, njihove pjesme kao da su
sazrijevale kroz ta tri desetljeća i danas
se nude u modernom izdanju. Dalma-
R a dno s l av l je Aqua riusa
DISKOGRAFIJA
Onli Tu: Pozitiv Mjuzik
Petnaest izdanja
za petnaest godina
Piše Maja Sabolić
Već je proteklo punih petnaest godina otkako je objavljen maxi single Your
Love Bastardza, mala ploča za sviranje, ali velika za povijest hrvatske popularne glazbe. Tiskana entuzijazmom mlade zagrebačke klupske scene
koja se tada okupljala u klubu Aquarius na Jarunu, bila je zametak danas
etablirane i snažne kuće Aquarius Records — kuće koja i danas svoju
snagu temelji na prijateljstvu i ljubavi prema urbanom zvuku koji je ostao
temeljem programske politike.
Prije petnaest godina jedna je mlada generacija u Hrvatskoj imala sreću
da su njezine ideje pale na plodno tlo. Tom sinergijom entuzijazma, zajedništva i vizionarstva nastao je čitav niz značajnih projekata, od Porina
agrebačku indie art rock četvorku Gretta čine Tomislav Čubek
(vokal, gitara), Hrvoje Medanić (gitara, vokal), Toma Vlčev (bas, vokal)
i Robert Modlic (bubanj), a od osnivanja 2004., smatrani su jednim od
žešćih i melodičnijih bandova na našoj
sceni. Pobjednici su niza demo–festivala, za osnivanje jednog su i sami zaslužni (Rock eksplozija, kasnije Velika
rock eksplozija), a do danas su izdali
jedan maksi–singl (Stepenice) i album
Fanatik, a slijedi i ovogodišnji novi,
Vidim što vidim, u koprodukciji Spone i
Aquarius Recordsa. Vidim što vidim zrelo je ostvarenje, modernog ritmičnog
zvuka, ali mračnog ugođaja, u kojemu
se često i vješto aludira na stvarnost i
svakodnevicu, rijetko dobro napisano
i odsvirano. Gretta nudi jedanaest
novih pjesama, od čega je posljednja
Istine su laži već ranije otvorila kompilaciju Velika rock eksplozija.
Album otvara skladba Gubim sjaj gdje
su stihovi najjače Grettino oružje. U
pjesmi Sami protiv svih iskorišten je
fragment čuvenog govora Martina
Luthera Kinga, a pjesme se redaju u
nizu kao sjajna niska moderne urbane
poezije. Gretta je na tom albumu surađivala i s probranom suradničkom i
producentskom ekipom, što se osjeća
na zvuku ploče, pa možemo reći da
su s pločom Vidim što vidim ne samo
potvrdili sve svoje pozicije, nego se i
znatno pomakli prema vrhu hrvatske
rock scene. A rijetkima to uspijeva s
drugom pločom.
Mel Camino: Kapadokija
A
lbum Kapadokija djelo je velikogoričke četvorke: Zlatko Majsec,
Vanja Belošević, Ivan Zdunić i Damir
Klasnić, okupljene u skupini Mel Camino koja prilično odudara od stereotipne hrvatske rock grupe. Osjeća
se to po njihovu nepretencioznom i
rekli bismo, nekomercijalnom zvuku,
ali i po želji da nam se približe svojim
ljubavnim, socijalnim, metafizičkim,
ali i psihodeličnim motivima u lijepo
složenim pjesmama, sa zanimljivim
tekstovima.
Čini se da su članovi Mel Camina
vrijedna i uigrana ekipa, jer oni su i
glazbeni istomišljenici i poetski zaljubljenici na trinaest pjesama albuma
Kapadokija, u kojemu, kopajući po
svojim emocijama i stanjima, pružaju
publici osobna pitanja i svoje istine.
Rezultat je vrlo uspjela debitantska
ploča, rijetko specifične atmosfere,
možda još tamo od dalekih vremena
legendarnog Drugog načina i jedne
sasvim druge generacije. Ako radijski
glazbeni urednici u šarolikom mnoštvu primijete dobro dizajniran album
Kapadokija, Mel Camino ima nekoliko aduta koji mogu postati radijski
hitovi. Samo nek’ izdrže u svojoj viziji
glazbe koju vole i koju nam nude.
Da m ir Poša
Live in Vienna
(Cantus)
A
lbumom Live in Vienna (nakladnik Cantus) Damir Poša
obilježava trideset godina skladateljsko–šansonjerskog djelovanja na hrvatskoj sceni, što je svakako zavidan
uspjeh, s obzirom na turbulentna
zbivanja, promjenjive trendove i druge centripetalne i centrifugalne sile
estradnog nastupanja. I svakako uz
ne baš naklonu mu medijsku podršku,
jer Damir Poša nije autor koji bi tek
tako pristao na ulagivanje publici ili
kritici, što domaći mediji uglavnom
nagrađuju — šutnjom. Jer, kantautori
ipak nisu glavne face naše suvremene
medijske i glazbene scene.
Ali uz sve to, Poša živi od glazbe i za
glazbu, pa je riječ o njegovu čak dvanaestom autorskom albumu koji je snimljen prije točno godinu dana uživo u
bečkom klubu Tunnel, kao dokument
njegova stvaralaštva i glazbenog promišljanja. Ploča donosi sedamnaest
Pošinih skladbi koje i u novoj obradi
zvuče originalno, premda izričajno
zamalo jednako kao i na početku njegove karijere. Jer, ono po čemu je Poša
poznat i nazivan hrvatskim Dylanom,
dakle gitara i usna harmonika, a sve
začinjeno zanimljivim i prilično slobodnim stihovima i poetskim preokupacijama, može se čuti i na novom
projektu. Iako je ranije surađivao s
nizom vrhunskih domaćih glazbenika (Brane Lambert Živković, Vedran
Božić, Drago Mlinarec, Ismet Kurtović i drugi), na albumu Live in Vienna
potpuno je ogolio svoj nastup, sam je
sceni, a tek na nekoliko mjesta uz njega je stalna suradnica Vivian Gjurin,
kao prateći vokal i sviračica gitare,
klavira i udaraljki.
No, njegove pjesme i dalje dobro zvuče, a opet nisu opterećene trendovima
i komercijalnim zahtjevima. Ispovjedna Čekaj me, ja ću sigurno doći, vješta
etno obrada Vincelo ili ironična Pjesma
pijana, uz možda njegovu najbolju baladu Doma mi je ostalo sve, dokazuju da
je čovik s Juga i dalje živi primjer kako
hrvatska glazbena scena nije ni jednolična, niti isključiva. A Damir Poša je
to ponovo potvrdio svojim snimljenim
nastupom u — bečkom klubu.
Usput, svakako preporučujemo i odličnu Pošinu internetsku stranicu www.
damirposa.com, a za fanove je otvorena i grupa podrške na Facebooku.
i Crnog mačka do festivala Lagano lagano, u suradnji cijele obitelji Aquarius.
Logičan je nastavak bila diskografija kao najambicioznija ideja grupice entuzijasta. U tako pozitivnom ozračju dobit će, dakle, prostor mlada klupska scena,
s danas nezaobilaznim imenima kao što su Cubismo, Mayales, The Bastardz,
Songkillers...
U međuvremenu, Aquarius Records je objavio više od 300 izdanja, od Jinxa
do Los Caballerosa, Olivera Dragojevića, Marka Tolje, Nine Badrić, Massima,
Tedija Spalata...
Radna proslava Aquarius Recordsa zamišljena je kao objavljivanje najznačajnijih izdanja iz kataloga i to u tri serije, s po pet izdanja. Prva, Backup, dvostruki
je album s originalnim izdanjima i već je u cijelosti objavljen. Kolekcionari će
sad u Digipack izdanju vrlo povoljno naći albume kultnog Lagano lagano,
Jinxa, Songkillersa, Mayalesa i Los Caballerosa.
Iduća serija, The Best of... već je objavila ponajbolje radove Cubisma i Tedija
Spalata, a planiraju se još kolekcije Massima, Šajete i Nine Badrić. Kao bonus,
ova linija nudi i recentnu uspješnicu izvođača. Konačno, serija Software trebala bi nuditi kompilaciju onih koji nemaju više albuma za odabir u prethodne
dvije serije, ali bez čije visoke vrijednosti ova radna proslava ne bi bila cjelovita
ni korektna (Gabi Novak, Rivers, Belcante...) ili alter pop rock (Mandrili, God,
Name, FaliV, Leut Magnetik...).
Pogledajte još jednom ova imena! Zar to nije The Best of hrvatskoga urbanog
zvuka? Bravo Aquariusovci, neka što dulje traje era Vodenjaka.
Pre r a d Detič e k
Minijature za rog
(Cantus)
P
rerad Detiček je već desetljećima prvo
ime roga na hrvatskoj glazbenoj sceni, a
pojava njegova učenika Radovana Vlatkovića koji većinom vrlo uspješno djeluje u inozemstvu, samo pojačava taj učinak. Dojam
o njegovoj prvorazrednoj važnosti upotpunit
će ovaj netom objavljeni album naslova Minijature za rog. Prethodni album i nastupi na
kojem se Detiček potvrđuje kao koncertni
glazbenik, dobili su prošireni okvir u kojem
treba sagledavati njegova postignuća interpreta. Možda ponikao iz skromnih namjera
da se predstave snimke kraćih skladbi koje
je Detiček sustavno godinama ostvarivao
za nekadašnji Radio Zagreb, a poslije i Hrvatski radio, album sa osamnaest skladbi
najvažnijih hrvatskih skladatelja prerasta u
kompilaciju prvenstveno individualnog izbora i afiniteta Prerada Detičeka. Tako je u
prvom planu ovog albuma njegova osobnost
i nagnuće koja je ispunjavao. Boris Papandopulo, Anđelko Klobučar, Miroslav Miletić,
Rudolf Matz, Bruno Bjelinski, Fran Lhotka
i Krešimir Baranović stvaratelji su iz čijih
je opusa Prerad Detiček birao skladbe, ponekad i dvije, da predstavi svoj, zapravo solistički rad, iako su skladbe većinom pisane
za instrument solo uz pratnju nekog od uobičajeno pratećih glazbala kao što su klavir i
orgulje, ali tu su i skladbe uz pratnju violine,
u kojoj Detiček svira s Josipom Klimom. I taj
podatak, da se na predstavljenim snimkama,
uz Detičeka, reda naša glazbena elita (Fred
Došek, Jurica Muraj, Branko Sepčić, Anđelko Klobučar i Zdenko Dušak), također
stvara auru i patinu solidnih glazbenih stremljenja i rezultata koji su krasili kraj protekloga stoljeća. Što se samih snimatelja tiče, sa
stanovišta radijskog djelatnika, mogu ustvrditi da su ove snimke ostvarile prave legende
studijskog snimanja: Radan Bosner, Matija
Brkić, Miljenko Dörr i dakako, dugogodišnji producent za komornu glazbu Radio
Zagreba, Dubravko Detoni. On se oprisutnio
na ovom albumu minijatura kao tekstopisac
jednog malog spomenika dobrim, starim
vremenima i uspješnoj tradiciji snimanja
za radio, najprije poetskim tekstom u slavu
zvuka roga te iscrpnim i jasnim bilješkama o
autorima i skladbama. Izvrsno obrađen i priređen, album Minijature za rog predstavlja se
kao »best of« komornih tonskih zapisa Prerada Detičeka. Slušateljima ostaje da uživaju
u obilju karakteristika zvuka koje nudi interpretacija Prerada Detičeka, na albumu koji je
zanimljiv od prvog do zadnjeg takta.
CD izlog dr. sc. Zdenke Weber
K va rtet f l auta 4 S Y RIN X
Soba za štiri/Room
for four
(RTV Slovenija)
K
arolina Šantl Zupan, Špela Benčina, Darija Zokić i Marina Novak djeluju već cijelo
desetljeće kao instrumentalni kvartet. Komorno
muziciranje ih povezuje kao ansambl iako djeluju kao orkestralne umjetnice u raznim drugim
orkestrima. Njihovo je djelovanje ozbiljno i predano, pa su osim brojnih nastupa i objavljivanja
već drugog nosača zvuka, česte gošće u studijima
Hrvatskog i Slovenskog radija. Na prvome albumu objavljenom 2006. godine, snimile su skladbe
Mozarta, Ramovša, Laubera, Tarbuka i Bozze, a
na ovom drugom albumu vidljiv je njihov uspon
na flautističkoj sceni i osvajanje boljih pozicija te
veća pozornost slovenskih i hrvatskih autora koju
upućuju ovom zanimljivom kvartetu.
Tako su na albumu zastupljeni Aldo Kumar,
Boris Papandopulo, Fran Lhotka, Pavel Mihelčić, Slavko Šuklar, Petar Obradović, Marin
Rabadan i Alfi Kabiljo. Naslov ploče imenovan je nazivom prve skladbe Alda Kumara:
Soba za četvero.
Pomno pripremljeno muziciranje, stilski i tehnički, četiri syrinxa teče glatko i pouzdano,
nenametljivo i sugestivno. U cjelini gledano,
tonska slika puhačkog kvarteta je mila i dopadljiva, ali ne sentimentalna ili plitka. Dokaz
tomu je izuzetno prikladna instrumentacija
legendarne šansone Alfija Kabilja Parkovi koja
u novome ruhu ništa ne gubi od punine i zanosa kojim su je izvodili naši najveći vokalni
interpreti. Dapače, iako je obrada, ona nosi
svježinu prvog slušanja i osebujne izvedbe.
Osim Kabilja, tu su još četiri hrvatska autora.
Neonacionalna obilježja Papandopulovih Triju stavaka za kvartet i folklorom obojana Mala
suita Frana Lhotke nadopunjavaju se modernim pristupom trubljača i skladatelja Petra
Obradovića prema ovom puhačkom sastavu u
skladbi Flute Session. Tu su stavci odmakli u
naznake drugačijeg folklora: bossa nova, festa
latina i drugo. Šest slatkiša Marina Rabadana, još jednoga hrvatskog puhača, primjeren
su prijelaz s Mihelčićeve skladbe Chorus V i
Krika Slavka Šuklara, skladbama sputanim
čistunstvom intelektualne moderne, na mekše
prostore autorske i etno glazbe.
Album Soba za štiri je vrlo prihvatljiv najširem
krugu slušatelja u svojoj nepretencioznosti i
imponira ozbiljnošću pristupa detaljima koji
ga čine skladnom, vrlo slušnom i prihvatljivom glazbom za svaki trenutak, bilo na radiju
ili u privatnom prostoru. A time i najboljim
propagatorom suvremene hrvatske i slovenske
komorne glazbe.
B e ris l av A rl av i
K l a pa K a s tav
(Cantus / HDS)
(Aquarius Records)
Hrvatski klasici
N
osači zvuka s povijesno relevantnim
skladbama hrvatskih autora kulturološki
su izuzetno važni doprinosi našoj diskografiji,
jer da se ne javljaju mnoga bi djela ostala trajno
nepoznata javnosti, budući da ih rijetko susrećemo na koncertnim programima. Takvu
bitnu funkciju nedvojbeno ispunjava album
pijanista Berislava Arlavija, koji pod nazivom
Hrvatski klasici sadrži skladbe Milka Kelemena (Slatina, 1924.), Ive Maleca (Zagreb,
1925.), Brune Bjelinskog (Trst 1909. — Silba
1992.) i Stjepana Šuleka (Zagreb, 1914. —
1986.). Tonski majstor i glazbeni producent je
Peter Janda, a djela su snimljena 18. i 19. travnja 2008. godine u bečkom studiju PJ Way
Studio Vienna.
Pijanist Berislav Arlavi, diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Vladimira Krpana kod kojega je od 2007. na poslijediplomskom studiju, pripada hrvatskim mlađim
glazbenicima koji osjećaju osobitu odgovornost
prema vlastitu nasljeđu. Ta se odgovornost
otkriva i u njegovim komentarima kojima je
popratio svako od izvedenih djela u programskoj knjižici koja je priložena CD–u. Arlavijeva mala zbirka hrvatskog skladateljskog pisma
za glasovir počinje Kelemenovom Sonatom iz
1953. godine, skladbom koju Arlavi označava
kao moguću inspiraciju Bartókovom Sonatom.
Privukla ga je Kelemenova osobna inventivnost u mladenačkom djelu nastalom neposredno nakon skladateljeve diplome na zagrebačkoj
Muzičkoj akademiji. I doista, ovo Kelemenovo
rano djelo svojom vehementnošću i bujnim
kolorizmom upućuje na kasniji put jednog od
najznačajnijih hrvatskih skladatelja u protoku
europske glazbe 20. stoljeća. Slijedi Malecova
Prva sonata za glasovir iz 1949. godine nastala
u vrijeme kada su dominirali utjecaji Dmitrija
Šostakoviča i Sergeja Prokofjeva. U tom kontekstu prepoznaje Arlavi i Malecov skladateljski iskaz, zgusnuti izričaj modernoga vremena
prve polovine 20. stoljeća, glazbu koja je »puna
dosjetki i sažetih fraza unutar mikrosvijeta u
kojemu se svaki tren događa nešto novo.«
I dok su eminentni nositelji novoga u hrvatskoj
glazbi prošloga stoljeća zastupljeni svojim ranim opusima, Arlavi je u među hrvatske klasike uključio i Treću sonatu Brune Bjelinskog iz
1960. i Šulekove Tri koncertne etide S.O.S. iz
1972. godine. Za Bjelinskog konstatira kako je
zacijelo riječ o najzrelijem i najreprezentativnijem djelu njegova klavirskog opusa, o otklonima
u sjetu, ali i u radosna i optimistična raspoloženja, u kojima protječe glazba s »prekrasnim
melodijama i još ljepšim harmonijama«. Vezano
uz Šulekove S.O.S. koncertne etide saznajemo
priču o njihovom nastanku, kao i posvetu »velikom majstoru Arturu Benedettiju Michelangeliju«. Te etide pijanist definira kao tri estetike, tri
mini–portreta i tri dramatska prizora.
Iz ovako minucioznog proučavanja odabranih
djela proizlaze i izrazito osmišljene interpretacije. Arlavijev se pijanizam otkriva u punini
promišljanja svih pojedinosti, ali i u znalačkom oblikovanju cjelina, a tehnička spremnost
dopušta uzlete kao i odmjerene dinamičke odnose i suprotstavljanja. Zbog svih je tih razloga
ova mala antologija klavirskih djela hrvatskih
velikana važan doprinos i bitno obogaćenje u
našoj diskografiji. Nedvojbeno je pak da pijanist mlađe generacije slijedi uzore svojega
mentora Krpana, nadovezujući tako izuzetno
potrebne karike u lancu predstavljanja glazbe
hrvatskih majstora koja danas već doista pripadaju klasici 20. stoljeća.
‘vo je naša zemja
H
rvatskim ljubiteljima klapskog pjevanja
zacijelo nije promakla vrsnost muške
Klape Kastav, a da ti zaljubljenici u a cappella pjevanje imaju brojne poklonike, pokazalo
se i prigodom predstavljanja njihova četvrtog
CD–a održana 23. rujna u dvorani HDS–a.
Predstavljanje je vodila Jadranka Čubrić, direktorica riječke Hrvatske glazbene unije, a
riječ je o prvom albumu u diskografskoj riznici
Klape Kastav koji je u cijelosti posvećen klasičnom dalmatinskom repertoaru, te je i predstavljanje započelo živom izvedbom pjesme
Dalmatinski šajkaš (Oda Dalmaciji) Armina
Šrabeca.
Klapa Kastav utemeljena 1992., bilježi vrijedna priznanja i nagrade, među kojima valja
istaknuti prva mjesta na Festivalu istarskih
klapa u Buzetu (1999., 2002., 2004. i 2007.) te
veliki uspjeh na 2. zborskoj olimpijadi u Južnoj
Koreji, na 1. zborskoj olimpijadi u Linzu i na
3. zborskoj olimpijadi u Bremenu. U sastavu
klape su prvi tenor Sandro Pauletić, drugi tenori Saša Matovina (ujedno i umjetnički voditelj klape) i Robert Štefančić, baritoni Mislav
Galler i Bojan Stanić, te basovi Denis Crnjaković, Zlatko Vičić, Zoran Buneta i Dino
Škamo.
Repertoar novoga CD–a uključuje devetnaest
skladbi snimljenih tijekom 2009. i početkom
2010. u crkvi Sv. Antuna na Zvonećoj, a tonski
snimatelj je bio Igor Lesica. Miksanje i mastering obavljeni su kod Roberta Funčića u studiju Belveder u Rijeci, a glazbeni producenti su
Saša Matovina i Robert Funčić. Likovno rješenje, duhovitu liniju–spojnicu koja objedinjuje morske i druge prirodne motive, potpisuje
Nina Raimann.
Klapa Kastav je, kako je zapisano, tek sada, ali
u pravo vrijeme i na pravi način jer je spontan
— klapski — prvi put zabilježila bisere iz nepresušne riznice koja nadahnjuje svaku klapu
te je svakoj godini svojega punoljetnog rada
posvetila jednu pjesmu. Ili, kao što je prigodom predstavljanja istaknuo recenzent CD–a,
etnomuzikolog Joško Ćaleta, pred nama je
konceptualno vrlo izbalansirani projekt koji
uključuje izbor uspješnica standardnog klapskog repertoara, zapravo tri različita repertoara. Prvi čine obrade izvornih klapskih napjeva,
drugi donosi izabrane skladbe pisane za klape
iz pera uvaženih skladatelja toga žanra, a u
trećemu su zborske skladbe standardnog klapskog repertoara te jedna obrada popularnog
šlagera, Runjićeve pjesme Pismo ćali.
Uz vrsno, moderno koncipirano, pjevački nadahnuto i studiozno dorađeno pjevanje Klape
Kastav, u svečanosti predstavljanja CD–a sudjelovali su i Boris Horvat, predstavnik Acquarius Recordsa, Nina Raimann, dizajnerica
omota, cijeli produkcijski tim te Ivan Lukanović, gradonačelnik Kastva koji je s osobitim ponosom naglasio prinos Klape Kastav
cjelokupnoj kulturnoj ponudi njihova grada i
zahvalio na dobrim vibracijama kojima odiše
njezino djelovanje.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Iako je u početku mnogima Spona mogla izgledati kao »šala mala«
već provjerena i utjecajnog izdavača, što Siniša Bizović svakako jest,
vrlo brzo se pokazalo da njegova
tvrtka ima ambicioznije planove.
Najprije, prema izboru imena,
publika je shvatila da je riječ o poštenom projektu koji želi odigrati
pravu skautsku ulogu na hrvatskoj
glazbenoj sceni, a prema zvuku
koji se širio s njegovih izdanja bilo
je jasno da iza svega stoji znalac
koji voli i razumije novi moderni
glazbeni izričaj i autorske pokušaje koje bi drugi izdavači odbacili
bez imalo milosti.
Bizović se koristi jednostavnom strategijom. Kako je redoviti posjetitelj
koncerata, pa čak i onih u vrlo malim
klubovima, u prilici je slušati i iz prve
ruke doznati što i kako sviraju nepoznati sastavi. Kaže kako je u početku
on njih vukao za ruku i nudio suradnju, a danas se situacija pomalo mijenja, pa mu bandovi i sami nude vlastite
projekte. I što je najvažnije, njegovo
djelovanje nije koncentrirano samo na
Zagreb, nego i na druge sredine, prvenstveno Rijeku i Split, odakle dolazi
nekoliko vrlo kvalitetnih i inovativnih
sastava. Za ilustraciju spomenimo i
nekoliko imena: Gatuzo, Valungari,
Mlinski kamen, Spuštene rolete, Dosh
Lee, Gretta, Mandrill, Afion, Kopito
i drugi, a od ove godine u Sponinu
katalogu još su i Onli tu, Mel Camino i Steve Wolfman Band. Spona
organizira i uspješni festival HGF u
Zaboku, gdje također nastupaju nove
snage, a samo na ovogodišnjem CD–u
festivala zabilježene su skladbe čak 21
mladog sastava!
tinski četverac i te kako ima što reći u
glazbenom smislu, pa se treba nadati
da njihovu iduću ploču nećemo morati čekati još trideset godina. Svakako
poslušati.
CD izlog Đurđe Otržan
CD IZLOG
Nije dugo trebalo da javnost sazna
da Bizović u Zagrebu pokreće
vlastitu izdavačku kuću Spona,
koja će uskoro postati jedan od
najzanimljivijih
diskografskih
projekata u Hrvatskoj. Spona se
zapravo profilirala kao utočište
mladim i neafirmiranim domaćim autorima i izvođačima, koji
su dobili šansu za svoje prve albume, snimanja i medijsku podršku,
upravo u Bizovićevom poduzeću.
a ponekad veći diskografi jednostavno preuzimaju distribuciju Sponinih
izdanja.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
ad je prije šest godina zagrebački kritičar i urednik Siniša
Bizović napustio direktorsko mjesto u Dallas Recordsu koji je tada
već bio nezaobilazan u hrvatskoj
diskografiji, mnogi su bili iznenađeni njegovom odlukom. No,
prijatelji i bolji poznanici znali su
da se jednostavno umorio poslom
u kojemu se morao više brinuti o
svakakvim prohtjevima domaćih
zvijezda i zvjezdica, a najmanje o
glazbi koju privatno voli i sluša.
CD Izlog Jure Ilića
CD IZLOG
Piše: Jure Ilić
13
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Spona prednjači u pronalaženju talentiranih
K
DISKOGRAFIJA
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
CD IZLOG
DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA
12
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
granice jazza. Zanchini će kazati kako njihova
glazba i nije mainstream, već je doista iskorak u
nova istraživanja.
N
ovi CD tamburaškog sastava Kristali ima
naziv Moram ja bez nje, po pjesmi izvedenoj na Zlatnim žicama Slavonije, Požega 2008.
godine. Na albumu se nalazi 11 novih pjesama
plus bonus track Božić bijeli dolazi. Autorski
tim suradnika respektabilan je: Mario Mihaljević, Franjo i Hrvoje Juzbašić, Krešimir Stipa
držeći se izvornika u onoj mjeri koja dopušta
prepoznatljivost jazz improvizacije, njegova
stila sviranja, ali i ritam sekcije u kojoj sudjeluju kontrabasist Malden Baraković i bubnjar
Borna Šercar. Sve to iznova potvrđuje misao
da je Matija čovjek jazz tria.
Bogutovac, Marina Tucaković i Antonija Šola,
Tomislav Pejak, Besim Spahić, Hrvoje Zovko
i A. Futa Radulović.
Sjajni županjski tamburaši novim studijskim
uratkom nastavljaju tradiciju uzorna muziciranja na tamburi. Sve pjesme zvuče svježe,
ujednačeno i uvjerljivo. Ponekad se odmiču od
uobičajene zvukovne mekoće (na primjer, Sve
su pjesme otpjevane ili Sačuvaj me Bože žena), ali
sklonost snažnijoj i modernijoj svirci ne prelazi
granice dopuštenog. Izvođačka snaga zrelih
tamburaša posebno dolazi do izražaja u skladbama Riđane i Djedovina. Brojne utakmice
koje Kristali imaju u svojim trzalicama naglašeno se čuju u vokalnoj potentnosti pjesme
A što ako noćas..., ali i u prepjevu The happiest
Christmas tree. I da ne nabrajamo dalje... treba
preslušati cijeli album.
Bitno je naglasiti da se nastavlja uzlazna diskografska putanja banda. Čestitam Kristalima
njihov dvadeseti rođendan i neka nam još dugo
sjaje na našem glazbenom obzorju.
Vokal Vlatke Burić korespondira s rečenim, a
violina Laure Vadjon već u prvoj skladbi Ave
Maria, dotiče nas lirikom. Izvedbe su složene
u cjelinu koja jazzistički osuvremenjene Dorine solo pjesme i klavirske minijature nudi i
kao mogućnost mlađim naraštajima da dožive i spoznaju duh i dah Dorina vremena, ali
i beskrajnu mogućnost tih partitura kojima, u
ovom slučaju Matijin jazz rukopis, daje novo
ruho.
U njegovim se izvedbama brišu granice između osnovnih zamisli autorice i moderne interpretacije i improvizacije (oduvijek su glasoviti
jazzisti isticali neke od glazbenih velikana klasike kao jazz uzore, ako hoćemo i kao jazz improvizatore, ma kako se to tada zvalo!). Upravo
je ta »razlika« od protekloga stoljeća do Matijine interpretacije ono što ovaj CD čini jazz
albumom, u onoj mjeri koliko je Matija Dedić
to želio. Takva formula, primijenjena na opus
Dore Pejačević, Matijin je zlatni gral po kojega nije nužno ići na kraj svijeta. Bijaše taj gral
u Našicama, u dvorcu Pejačevićevih. Matijin
CD je odličan doprinos idućim naraštajima o
svevremenosti glazbe Dore Pejačević i njezinu
življenju, kojima nudi pogled, ali i poticaj na
vlastitu kreativnost.
M atija De dić Trio & gošć e :
Kontesa
(Cantus)
I
zbor djela za novi album Matije Dedića
Contessa ne čudi budući da je poznati jazz
pijanist već na CD–u Life of Flowers pokazao
poštovanje spram Dore Pejačević, intrigantne
glazbene figure naše povijesti. Ovim je albumom jednostavno ostvario ono što je dugo
planirao, opušteno, mudro, sa značajnim glazbenim i životnim iskustvom.
Posveta je to i dragoj učiteljici klavira Blaženki
Zorić koja ga je uputila u čarobni svijet Dorine
glazbe, ali ponajprije hommage Dori Pejačević
u čijim harmonijskim rješenjima Dedić pronalazi ono što su Brubeck, Evans ili Jarrett tražili
(i pronalazili!) u europskoj klasici. Prepoznatljivi Dorin rukopis (trajno obilježen smjenom
stoljeća i mješavinom romantične i moderne
poetike te sinkretizmom glazbe, literature i
slikarstva kraja devetnaestoga i početka dvadesetoga stoljeća), Matija čita kroz jazz prizmu,
Uzbudljiva je izvedba skladbe Kandinsky Night,
Zjačine posvete slavnom kontrabasistu Miroslavu
(Kašmir promet i dječji zbor Kikići)
U
Vitousu, s kojim već nekoliko godina surađuje, a
osjeća se i sinkretizam slikarstva i glazbe koji jazzisti često vole, poput slikanja jazza ili muziciranja
slike. Skladba je to puna izmjene tempa, efekata,
višeslojne strukture, raskošnog finala gdje se gitara i harmonika poigravaju temom — tipičan primjerak dobre skladbe iz Zjačine radionice!
CD izlog Jure Ilića
Pametnim i hrabrim odabirom suradnika, tijekom više nego plodne glazbene karijere (u
prvom redu Miroslav Vitous, ali i Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Randy Brecker,
Steve Gadd, Stanislav Mitrović...), Zjača pokazuje svjetsku relevantnost, nadilazeći granice
hrvatskoga jazza, ali uvijek ističući da je hrvatski
glazbenik. Ovakva imena, s kojima snima svoje
albume, tjeraju ga biti još boljim jer Ratko tako
uči, stvarajući i stvara učeći glazbu.
Novi album nastao je u neobičnoj suradnji s
velikim talijanskim harmonikašem Simoneom
Zanchinijem te uz raskošnu ritam sekciju Martina Gjakonovskog, makedonskog kontrabasista
i Adama Nussbauma, američkog bubnjara. Zjača i Zanchini surađuju zadnjih nekoliko godina,
zajedno sviraju u Amsterdamu i drugdje (ovoga
ljeta i kod nas po Jadranu), a plod takve interakcije je ovaj album.
Bjelodana je različitost njihovih glazbenih poetika te se poput dviju rijeka spajaju u jedan jaki vodeni tok koji pred sobom ruši sve brane i pomiče
Sezona Novog zvuka u Saxu već je započela
krajem rujna, a album Novi zvuk vol. 2 izvrstan je dokaz ne samo o kvaliteti tog programa,
nego i o vitalnosti hrvatske glazbene scene.
Rođendan
(In+Out Records/Aquarius Records)
atko Zjača, gitarist, skladatelj, profesor gitare i veleposlanik hrvatskoga jazza u Nizozemskoj, objavio je novi CD za svoju matičnu kuću, glasoviti njemački In+Out Records.
i Mantra. Od reda svi izvode vlastite skladbe.
Kako je glasovanje upravo u tijeku, bilo bi nepošteno isticati našeg favorita, no, od specifičnosti spomenimo da dva sastava imaju (rijetke)
ženske vokale, jedan je teškometalni, a svi daju
prednost prijemčivu i kvalitetnom pop–zvuku, vrlo zanimljivom za emitiranje na radio
postajama.
K ik ić i
Zgodna je i Forest of Love, baladična, montmartreovskog ugođaja, a CD zatvara skladba
Out of Body, čija zarazna tema lako ulazi u uši.
The Way We Talk
ki, Disident, PROtestEFEKT, Nepopravljivi
CD izlog Dalibora Paulika
Ratko Zjača / Simone Zanchini
R
CD izlog Dinka Husadžića Sanskog
Šest je Ratkovih kompozicija, pet Zanchinijevih. I bez potpisa, osjeti se tko je kojoj skladbi
autor, njihova osobnost je prepoznatljiva. Zjača
oduvijek snima autorske skladbe, vrlo rijetko
standarde. Njegov stvaralački čin je snažan i
nužan, jedino tako se sve složi kako treba i to je
glazba koja ima težinu. Ovdje je ta autorska pozicija također definirana — jazz, meditativnost,
emotivnost (ne skriva se divljenje prema ne–gitaristima, poput Johna Coltranea, Ornettea
Colemana, Stravinskog ili Šostakoviča, pa i
egzotici Alija Akbara Khana) i profinjeni zvuk
Mirabella gitare, kao kontrapunkt razigranosti
Zanchinijeve harmonike i elektronskih utjecaja. Poveznica su Gjakonovski i Nussbaum koji
izvedbama daju staloženost.
R a z ni iz vo đač i
Novi zvuk, Vol. 2
povodu deset godina djelovanja, Dječji
zbor Kikići objavio je novih osamnaest
pjesama što je ujedno četrnaesti nosač zvuka
zagrebačkog zbora iz Peščenice. Treba naglasiti da je ovako bogata diskografska produkcija
moguća zahvaljujući angažmanu voditeljice
Maje Rogić. Ona je ne samo pedagog, već je i
plodna autorica pjesma za djecu (kao i onih za
odrasle), skladateljica, ali i tekstopisac te aranžer, kompletna autorska osobnost. Stalna je sudionica festivalskih manifestacija, a sve u cilju
bolje promocije dječje zborske pjesme. Tu ponajprije treba spomenuti Hrvatski dječji festival na kojem Kikići kontinuirano sudjeluju, uz
Maju Rogić. Posebnost tih nastupa i pjesama
su poetičnost, živost, jednostavnost strukture,
namijenjenost najmanjem uzrastu djece vrtičke dobi. Neki nazivi poput Žutozuba, Mama
zna, Baka, Sreća, Proljeće, Jesenska pjesma, Praznici, Brzo brže, Kišna pjesma, jasno ukazuju
na tematski krug pjesama. Hvali se rođendan
kao dan koji je čaroban u pjesmi Rođendan, a
(Croatia Records)
I
vica Duspara, utemeljitelj Majki i ugledni promotor, već treću sezonu zaredom u
zagrebačkom klubu Sax predstavlja mlade i
nepoznate sastave izabrane natječajem ili pozivom. Svake se godine za Novi zvuk prijavi
preko 150 bandova, a večer je već stekla kultni
status među glazbenicima i posjetiteljima, jer je
jedan od najboljih i najprofesionalnijih takvih
izbora u nas.
Naporom Ivice Duspare i u suradnji s Croatia Recordsom, lani se pojavio kompilacijski
album s izborom najboljih sastava, a protekla
sezona ostat će upamćena albumom Novi zvuk
vol. 2. CD je zanimljiv po tome što nije namijenjen prodaji, već glazbenim urednicima na
radijskim postajama koji će glasovati za najboljega. Kad se obavi taj dio posla, pobjednik
će dobiti priliku da za Croatia Records snimi
vlastiti album.
Priliku da se predstave dobili su sastavi Teriya-
Maja Rogić posebno jednostavno i poetično
poručuje malima o ulozi i snazi prijateljstva u
istoimenoj skladbi: »Kad ti jedan poklon dade
ili kocku čokolade / kad ti cipelicu veže / kad
te brani dok svi bjež / kad se s tobom igra često
/ to se zove prijateljstvo«. I baš te jednostavne
poruke djetinjstva te mala djeca koja pjesme
pjevaju, glavni su šarm ovog izdanja.
PROMOTIVNO DARIVANJE CANTUSA I HIT RECORDSA
Od prošlog mjeseca u prodavaonici ploča Hit Recordsa u Preradovićevoj 12 u Zagrebu prodaju se sva izdanja iz bogatog
programa Cantusa.
Kupci mogu sudjelovati u promotivnoj akciji, pa će prvih 50 koji u dućan donesu ovaj kupon, moći uz bilo koje kupljeno
izdanje besplatno izabrati još jedno iz Cantusovog kataloga.
Jer glazba je najljepši dar!
M a rio Furk a i Š tić e nic i
Gr a d
Oli v e r
Ne
Samo da je tu
(Dallas Records)
(Aquarius Records)
(Dallas Records)
no odsvirana kolekcija skladbi s pet albuma,
od kojih su prvijenac Ljudi i u tom trenutku,
recentno ostvarenje Glad, pokazali band u
ponajboljem svjetlu. Stoga album Ne predstavlja i svojevrsni novi početak. No, svi koji
su očekivali da će Grad ponuditi nešto drugo
od stamene rock–svirke koju karakterizira vrsna gitaristička međuigra i sjajan glas Deana
Škaljca, prevarili su se. Grad se, zapravo, nije
stilski mijenjao od samih početaka, ali spletom
okolnosti, band nije zašao u onu zonu komercijalnog uspjeha kakav je poškropio Majke ili
Hladno pivo. Unatoč tomu, četvrti studijski
album grupe, nakon reaktiviranja, pokazuje
da Grad svakim novim ostvarenjem dobiva na
uvjerljivosti. Doduše, Ne je ipak korak unatrag
u odnosu na sjajan album Glad, ali posrijedi
je ipak očekivana amplituda. Grad će i dalje
ostati velik band na području Primorske–goranske županije, Palach uživo jedan je od najboljih hrvatskih live–albuma, a Ne je album
koji sasvim sigurno pokazuje da band nije za
staro željezo.
autora, s imperativom da barem jedna pjesma
stekne status hita. Samo da je tu je album koji
malo odstupa od te recepture; novost je da se
Oliver u dvije pjesme pojavljuje kao autor glazbe, a produkcijski se nastojalo malo proširiti
raspon zvuka tako da u pojedinim dionicima
određeni instrument ipak ne bude inferiorniji od Oliverova glasa. Rezultat je, dakako,
predvidljiv, no bilo kakav otklon značio bi da
Oliver napušta stil koji ga desetljećima drži
u vrhu hrvatskoga glazbenog korpusa. U posljednjem desetljeću, doduše, većina njegovih
pjesama zapravo je stilizacija jednih te istih
motiva, pa kad bi se stihovi jedne pjesme prikrpali na glazbu druge, to bi vjerojatno rijetko
tko zapazio. No, ovaj nenametljiv Oliver svakako može biti uzor mnogima koji pokušavaju
postići estradni uspjeh kopirajući pjesme iz
ranijih razdoblja njegove karijere. Samo da je
tu je album koji nema loših trenutaka. Nema
ni nešto pretjerano zanimljivih (izdvaja se tek
skladba Tristeca i donekle njegova Moja ljubav i
moj križ za koju je tekst pisao Jakša Fiamengo),
ali smisao mu je da zadrži stare poklonike, a
ne da regrutira nove. A taj zadatak uspješno
je ispunjen.
onaj dio tržišta koji je ispraženjen preranim
odlaskom Toše Proeskoga. Pobjednica druge
sezone Kim Verson ipak nema taj štof, pa se
moralo pribjeći drugoj taktici. Izvrsnome glasu pobjednice showa trebalo je pridodati pjesme koje neće biti potrošene u jednoj sezoni
i usmjeriti je prema tinejdžerskoj publici mlađeg uzrasta. Ovaj album neće dati odgovor je
li uspjeh izvjestan, no skladbe koje uglavnom
potpisuje Ante Pecotić svakako imaju hit–potencijal. Uvodna skladba Nevidljivo blago te
Poziv tvoj i duet s Bojanom Jambrošićem u
Vjeruj u snove, svakako mogu snažnije zaplivati radijskim eterom, no bitno je da ostatak
albuma ne spušta ljestvicu kvalitete. Posrijedi
je standardni festivalski pop koji nema većih
pretenzija, a jedna od najvećih vrijednosti albuma je duet sa Zoricom Kondžom gdje se
Kim Verson pokazala kao ravnopravan sudionik. Dakle, Kim Verson je svoj prvi ispit
položila s visokim ocjenama, no u konačnici,
posrijedi su ipak pjesme čiji će se rok trajanja
iscrpsti početkom sljedećeg showa »Hrvatska
traži zvijezdu«.
K im V e r son
Vjeruj u snove
tandardnu obnovu repertoara Oliver Dralive albumom Palach uživo riječka
lan Dallas Recordsa da proizvede jedMario Furka’s Loose S vojim
grupa Grad uistinu je sjajno dokumenti- S gojević radi na prokušan način: low profile P nu teen zvijezdu godišnje putem showa
rala svoj rad i na neki način zaokružila četvrt glazbu koja savršeno korespondira s njegovim »Hrvatska traži zvijezdu« uspio je već u starExplosion
stoljeća djelovanja. Naime, posrijedi je snaž- glasom naručuje od više ili manje poznatih tu: Bojan Jambrošić dobrim je dijelom ispunio
(Dallas Records)
A
lbum Marija Pojea zvanog Mario Furka i
pratećih mu Štićenika, očito je svojevrsni
zahvalnički manifest njegovome kultu u gradu
Rijeci. Premda je taj kult razmjerno minoran u
odnosu na mnoge druge riječke luzere, Furka
je okupio polovicu My Buddy Moosea i još nekoliko glazbenika i snimio zanimljiv rock/blues
album. Američki baždaren, album je rutinska
glazbena stilizacija klasičnih rytham’n’blues
obrazaca u kojoj najviše škriplje glavna karika i
to doslovno. Škriputavi glas vremešnog Furke
koji nije baš u suglasju s onime što mu svira
prateći band, jednostavno pred slušatelja stavlja dilemu: je li posrijedi parodija ili trgovina?
No, inspirativni tekst Velida Đekića na ovitku albuma pokazuje kako se, zapravo, radi o
svojevrsnom projektu koji dokumentira život
osebujne ličnosti koja se družila s Jimmyjem
Pageom, Carlosom Santanom i drugim velikanima rock–glazbe. Ipak, najveća vrijednost
albuma je činjenica da su iz Štićenika proizašli
My Buddy Moose.
Ba ja n
Bajan
(Dancing Bear)
Z
dravko Bajan predstavlja jednu od najljepših diskografskih tajni ovog podneblja. Splitski autor koji se kalio u lokalnim
bandovima Via Baby i Narodno blago objavio
je 1991. za sarajevski Diskoton Fantom ljubavi,
sjajnu kolekciju pop–pjesama. Za razliku od
drugoga splitskoga maestralnog pop–autora
Jakše Matošića koji je također objavio vinil u
to ne doba, ali je ipak uspio ugrabiti komadić
zaslužene slave jednom od najboljih pjesama sa
Splitskih festivala Ajde ća, Zdravko Bajan nije
svoje radove uspio predstaviti široj javnosti.
Ali, kad nije on, uspio je njegov suigrač Neno
Belan, koautor skladbi s tog albuma, a on ih je
— jednu po jednu — crpio na svojim sljedećim
solo–albumima, uključujući megahit Lijep i
sunčan dan. Croatia Records je 1995. otkupila
Bajanov album i objavila ga pod imenom Izgubljene vrpce. Izvrstan album, međutim, nije
imao odjeka, no Belan ga je održavao živim,
jer je i dalje crpio njegov repertoar, prerađivao i
stvarao hitove. Nakon petnaest godina, Bajan
se vratio s istim pjesmama, ali u novim aranžmanima i s još nekoliko novih skladbi. Dakako, ni ovaj album nije mogao proći bez starog
suradnika Nene Belana, a taj dvojac opet je
iznjedrio rasan pop–album koji oplemenjuje
ovdašnju scenu.
K inok lub
Ajmo klinci
(Aquarius Records)
R
azvoj hrvatske rock–scene uglavnom ovisi
o atraktivnije ili manje atraktivno organiziranim koncertnim nastupima, s obzirom na
sve dublje diskografsko zaglibljivanje i medijsko zaglupljivanje. Stoga ne čudi da, umjesto
kumulacije stvarnih hitova za najširu publiku,
svjedočimo formiranju različitih niša s ograničenim brojem konzumenata. Diskografi su
u prilično nezavidnoj situaciji, jer je promoviranje novih imena prilično riskantan posao,
većina izvođača zaustavi se na prvom albumu,
a inicijalna investicija se ne vraća. Aquarius je
ulaganjem u Kinoklub možda napravio jedan
od boljih poslova. Posrijedi je band koji vješto korespondira s nastojanjima tinejdžerske
rock–scene da zaoru dublje u njezino okoštalo
polje. Pa, iako ima dojmljivijih i autentičnijih
posada, pop–punk Kinokluba sukladan je hitoidnim pokušajima poglavito američke scene,
a s druge strane, ima bremenit potencijal koji
omogućuje i izlazak iz mlado–punkerskog
zabrana. Stoga je nastupni album Kinokluba
najpotentniji ovogodišnji prvijenac i, sasvim
sigurno, jedan od kandidata za album godine.
A le n V ita sov ić
TB F
Perpetuum Fritule
(Dallas Records)
T
ransfer TBF–a iz Menarta u Dallas očekivano je rezultirao live kolekcijom najvećih hitova. TBF se odlučio na unplugged
varijantu snimljenu u Močvari koja je trebala
potvrditi da je posrijedi band koji se od inicijalno rapperske družine pretočio u punokrvni
glazbeni organizam. Kako je navedena družina vlasnik jedne od najimpresivnijih diskografskih trilogija na ovom podneblju (Uskladimo toplomjere — Maxon Universal — Galerija
Tutnplok), sa sadržajne strane ta zadaća i nije
bila prezahtjevna. Glavno je bilo pitanje kako
će band studijsku alkemiju Dragana Lukića
Lukyja pretočiti u koncertnu energiju. S raspoloženom publikom u Močvari to nije bilo
suviše teško, premda TBF ipak mnogo bolje
funkcioniraju u studiju. No, produljene verzije njihovih skladbi u stiješnjenoj koncertnoj
atmosferi u zagrebačkoj Močvari 7. studenoga
prošle godine, predstavljaju temeljit dokument
žive koncertne umješnosti TBF–a. Možda bi
rezultat bio upečatljiviji da su korišteni sampleri i ostala digitalna nadgradnja, no ovako
ogoljeli TBF pokazali su kako je suština njihova stvaralaštva ipak sretan spoj melodije i
teksta.
Zlatna kolekcija
(Croatia Records)
S
uradnja Livija Morosina i Alena Vitasovića sredinom devedesetih iznjedrila je
rijetko viđeni fenomen: Vitasović je trijumfirao na svim festivalima, njegove pjesme bile su
revolucionarno kvalitetne i drukčije u odnosu
na estradne dosege (Morosin je prije toga svirao u Gustafima, pa je taj rock background
umnogome utjecao i na pjesme za Vitasovića),
a cijeloj Hrvatskoj uspio je nametnuti istarsku
čakavštinu kao jezični izričaj namijenjen popularnoj glazbi kakav je dotad ekskluzivno imala
samo dalmatinska ikavica. Uistinu, Vitasović
je protutnjao hrvatskom estradom poput meteora, no isto tako brzo se ugasio. Nastupni
album originalno objavljen za pulsku etiketu
Adam Records, a onda reizdan za Croatia Records već petnaest godina predstavlja jedan od
najboljih albuma hrvatske pop–glazbe. Zlatna
kolekcija je prilika za prisjećanje na te skladbe,
ali možda i otkrivanje nekih vrlo dobrih pjesama koje su nastale onda kad je Vitasovićeva
zvijezda bila već dobrano potamnjela. Ukupno
je objavio pet studijskih albuma, no diskografski se zaustavio 2003. godine s albumom Grih
i od tada povremeno nastupa pokušavajući
podsjetiti na svoju negdašnju karizmu. Ova
kolekcija dokazuje koliko je, zapravo, ta karizma bila utemeljena u izvrsnim skladbama koje
je potpisao Livio Morosin.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
(Croatia Records)
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Već poslije dva–tri slušanja albuma, osjeti se
kako kreću svaki sa svoje startne pozicije, od
glazbene terra incognita, da bi kroz progresiju
skladbi nastajalo sve više dodirnih točaka koje
predstavljaju uvjerljivu i harmoničnu cjelinu.
CD IZLOG
Moram ja bez nje
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
T. S. Kristali
CD izlog Bojana Mušćeta
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Siniše Leopolda
15
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
CD IZLOG
14
16
BROJ 164, LISTOPAD 2010.
Piše: Maja Sabolić
nagradom publike. Ljubimac Šibenčana, Neno Belan, ove je godine u
Rijeku odnio priznanje za najbolje
kantautorsko djelo (Kiša) i treću nagradu žirija, a Tedi Spalato, za Di to
gremo na stihove B. Slivara, morao se
zadovoljiti drugom nagradom žirija.
Najboljim aranžmanom ocijenjen je
onaj Olje Dešića za skladbu Navika,
a ne bi se pogriješilo ni da je nagrada
pripala Marku Križanu.
Saša Burić
Tradicionalno, Grad Šibenik dodjeljuje i nagradu za najizvođeniju
šansonu s prošloga festivala. To vrijedno priznanje drugi put uzastopno
je dobila klapa Cambi za sjajnu pjesmu Kriva karta Matka Šimca koja
je lani bila drugoplasirana po žiriju i
treća po glasovima publike.
Ivana Kovač
T
rinaest ne mora nužno biti
nesretan broj — uvjerila se
Ivana Kovač na samome početku solističke karijere, kćer
Miše Kovača, šibensko dite koje
je na ovogodišnjem festivalu
Dalmatinske šansone odnijelo
prvu nagradu stručnog žirija,
ali premoćno i prvu nagradu
publike. Glazbeni skup koji se
u Šibeniku tradicionalno održava prvog vikenda po Velikoj
Gospi, u ovogodišnjem je izdanju nastavio s idejom podjele na
večer novih skladbi i na večer u
kojoj podsjeća, kako na neke od
najslavnijih stranica talijanske
kancone, tako i na neke hrvat-
ske uratke kojima talijanski prepjev
ističe možda još i više mediteransku
raspjevanost i melodičnost. Tako su,
uz festivalski orkestar, rame uz rame
stajale pjesme koje odavno znamo iz
repertoara Mine, Endriga, Modugna ili Zera, s onima Jelene Radan,
dueta Max i Ksenija Varvodić i Lidije Bačić. Sve interpretacije vrlo su
lijepo prihvaćene, a posebno snažni
aplauzi bili su upućeni interpretacijama Lidije Bačić i Massima.
Večer novih skladbi ponudila je 21
rad u konkurenciji za tradicionalnih
jedanaest šibenskih priznanja, a direktori, Dušan Šarac i Branko Viljac,
uvijek ističu da im u sastavljanju fe-
stivalskog programa nisu primarni
hitovi, već doprinos vrijednim stranicama hrvatske pjesmarice, jednako
klapske i autorske pjesme, kao i radovi u pop–rock formi. U tom smislu
ovogodišnje izdanje je — kroz nastup
festivalskih debitanata klape Libar —
uspjelo otvoriti nova promišljanja pristupu mediteranskoj pjesmi, pa i ne
čudi što su upravo oni, uz nagradu za
najvrednije stihove (S. Jakelić), proglašeni najboljim debitantima koji u
Split odnose i treću nagradu publike.
Massimo je apsolutno zaslužio priznanje za najbolju interpretaciju (vrlo
zahtjevne skladbe Ljubav kao miris S.
Sagene i K. Restović, u aranžmanu
M. Križana), »podebljanu« i drugom
Stoga, ako neki od autora možda i
nije prepoznat među nagrađenima,
korektiv će, kao i uvijek, biti
kasniji život pjesme u eteru, na
koncertima i u srcima ljubitelja
mediteranske skladnosti, ruku na
srce nama mnogo bliskijima od
mnogih suvremenih trendovskih
smjerova. Šibenski festival dalmatinske šansone u tome je uporan
borac, investirajući u glazbenike u
orkestru, dirigente (Damir Marušić
i Alan Bjelinski) i žive nastupe, sve
do animiranja autora i izvođača. Prepuno gledalište na Trgu Republike
Hrvatske potvrđuje da su na pravom tragu. Zato, bilo im sretno i s
četrnaestim festivalom nagodinu, pa
makar se i ne pojavio veliki Al Bano,
koji je u Šibenik došao prvoga dana
festivala, malo glisirao Kornatima,
uživao u finoj spizi i onda — uz arrivederci — odjurio na neki ranije
dogovoreni nastup.
Hrvatsko društvo skladatelja
raspisuje dana 1. listopada 2010.
NATJEČAJ
za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicijske glazbe iz fonda sredstava prikupljenih od naknada za tradicijsku glazbu
Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih
glazbenika, glazbeno stvaralaštvo i glazbene manifestacije iz sredstava prikupljenih na ime naknade za izvedbe tradicijske glazbe, sukladno članku 8., stavku 3.
Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).
Hrvatska radiotelevizija,
Glazbena proizvodnja i Big Band HRT–a raspisuju
Cilj Natječaja je poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaštvo u području
tradicijske i narodne glazbe te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte
navedenih vrsti glazbe na način kojim se potiče kvaliteta i izvrsnost.
Natječaj
Ukupan fond potpora putem Natječaja iznosi 331.984,72 kuna, odnosno onoliko
koliko je Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) prikupila za izvedbe
tradicijske glazbe u 2009. godini, sukladno članku 8., stavku 3. Zakona o autorskim
i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).
za nove jazz skladbe koje će biti izvedene na koncertu Big banda HRT–a
16. ožujka 2011. u studiju »Bajsić« u sezoni Big Banda HRT–a.
Sredstva iz ovoga Natječaja predviđena su za projekte koji će se ostvariti tijekom
2011. godine.
dva alt saksofona koji sviraju i flaute
Cilj iz članka II. ostvarit će se:
Sufinanciranjem postojećih, umjetnički relevantnih festivala, smotri i natjecanja koji
promoviraju glazbu koja je predmet ovoga Natječaja
Sufinanciranjem znanstvenih i znanstveno–popularnih projekata (istraživanja, terenski rad, publikacije, objave knjiških izdanja ili nosača slike, zvuka i slično)
Želja je organizatora poticanje stvaralaštva za standardnu formaciju big banda u
sastavu:
dva tenor saksofona koji sviraju i klarinete
bariton saksofon koji svira i bas klarinet
četiri trube
četiri trombona
ritam sekcija: dvije gitare, glasovir, kontrabas (bas gitara), bubnjevi i udaraljke
Organizacijom smotri ili natjecanja s dodjelom nagrada i/ili objavom nosača zvuka za
mlade glazbenike, posebice u glazbenim područjima gdje takva natjecanja ne postoje.
Prilikom odlučivanja o sufinanciranju, vodit će se računa o stilskoj raznolikosti i ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti natjecatelja. Natjecatelji se moraju pridržavati
propisa o zaštiti autorskih i srodnih prava.
Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u detaljan umjetnički, organizacijski i financijski
opis projekta za koji traže sufinanciranje, zaključno s 2. studenim 2010. godine, na
urudžbeni zapisnik ili poštom na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva
9, 10 000 Zagreb, s naznakom »Za natječaj tradicional«.
HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu, suradnjom
u medijskom predstavljanju, sudjelovanjem svojih predstavnika u žiriranju, dodjeli
nagrade i slično.
HDS pridržava pravo da ne raspodijeli cijeli iznos za sufinanciranje projekata. HDS
će od dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku dokumentaciju o utrošku
dobivenih sredstava.
Odluku o dobitnicima potpore donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog
Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih umjetnika
odgovarajućeg područja, najkasnije do 1. prosinca 2010. godine, o čemu će se
pisanim putem obavijestiti sudionici Natječaja i javnost putem oglasa u dnevnom
tisku i na internetu.
Autori skladbi trebaju predati:
dvije partiture i jedan komplet uređenih dionica u programu »Sibelius« ili »Final«
kompletan materijal sa zapisom u CD formatu
Trajanje skladbi je ograničeno do osam minuta.
Rok predaje radova je do 1. veljače 2011. godine, osobno ili poštom na adresu:
Ivan Potočnjak, Glazbena proizvodnja — Big Band HRT–a, Prisavlje 3, Zagreb
Odabrane skladbe bit će predstavljene na koncertu Big Band HRT–a 16. ožujka
2011. godine.
Sve dodatne informacije mogu se dobiti na telefone:
091/5281–581: Saša Nestorović, dirigent Big Banda HRT–a
099/6347–090: Ivan Potočnjak, urednik Big Banda HRT–a
OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE
Šibenik promovirao Ivanu Kovač
NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
X III . Da l m atin s k a ša n son a , 20. i 21. kolovoz a
Zlatni pir
Tereze
Kesovije
Piše: Maja Sabolić
N
eko posebno uzbuđenje strujalo je te
večeri, 23. rujna 2010., prostorima
Lisinskoga u iščekivanju početka jednog
sasvim posebnoga koncerta — jer slaviti pe-
Tereza Kesovija
deset godina ljubavi s pjesmom jedinstvena
je emocija, čak i za čudesnu energiju Tereze
Kesovije. I to upravo u Lisinskom, na čijoj je
sceni doživjela neke od najsjajnijih trenutaka
svoje prebogate karijere!
I dok je izlazila pred Simfonijski orkestar
HRT–a, čekajući da maestro Stipica Kalogjera dâ znak za početak, pred prepunom
dvoranom koja je još uvijek pljeskom i stojeći
odavala priznanje velikoj umjetnici, možda
je obnavljala u mislima i neke od najemotivnijih trenutaka doživljenih na toj istoj sceni
hrvatske Palače glazbe, od brojnih festivalskih pobjeda do rekordnih sedam uzastopnih
rasprodanih recitala prije trideset godina.
Nepuna tri sata trajala je ta glazbena šetnja
kroz povijest hrvatske zabavne glazbe, uz
vjernu publiku koja je svaku izvedbu nagrađivala burnim aplauzima. Jer, koliko su joj naši
najprominentniji autori, od Zdenka Runjića,
Arsena Dedića, Đele Jusića, Nikice i Stipice
Kalogjere i Kemala Montena, povjeravali svoje najljepše stranice, toliko ih je Tereza činila
jedinstvenima svojom snagom interpretacije,
vatrenošću i nježnošću koju uvijek pretače u
note i stihove. Ali, kako Tereza nije oplemenjivala samo hrvatsku scenu, dio programa bio
je odvojen i za uspješnice njezine međunarodne karijere — poput Larine pjesme u kojoj je
posebno uživao nazočni francuski veleposlanik, njegova ekselencija Jérôme Pasquier.
Nije lako reći koji je trenutak bio vrhunac
večeri jer — uz asistenciju raspoloženog orkestra i jednog velikog, otvorenog srca dvije
tisuće prisutnih — Tereza je apsolutno blistala. Njezin vokal je bio iskričav; poigravala
se je s visinama u furioznom tempu koji je
možda najbolje bio koncentriran u svojevremenoj pobjednici Zagrebfesta Što je ostalo od
ljubavi.
Slavljenički koncert Još se srce umorilo nije (koji
je i otvorila tom skladbom), predviđao je još
dvadesetak naslova koji su označili njezinu
bogatu karijeru, iako i još novih dvadeset ne
bi bilo dovoljno za tisuće minuta zabilježenih
na trideset albuma, preko sedamdeset malih
ploča i desetak CD–ova, kao i pjesama koje
je interpretirala na desetak europskih jezika.
A kad već spominjemo taj iznimno značajan
dio Terezine karijere, prisjetimo se da je već
1962. nastupala na festivalu »Pjesma za Europu« u St. Vincentu, pa eto prigode da se
za nešto više od godinu dana odluči na još
jedan nedostižan rekord — doći još jednom
na 28, Boulevard des Capucines i proslaviti
polovicu međunarodnog stoljeća pod krovom Olympije. Brojni stari prijatelji bit će
posve sigurno uz nju.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
12
File Size
1 467 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content