close

Enter

Log in using OpenID

159/160

embedDownload
17. ZAJČEVI DANI U RIJECI — PRAIZVEDBA OPERE CASANOVA U ISTRI ALFIJA
KABILJA/RAZGOVOR S DAVOROM KAJFEŠOM U POVODU 75. ROĐENDANA/
NATJEČAJI HDS–A ZA AUTORSKO STVARALAŠTVO/46. GLAZBENA TRIBINA U
PULI/CHANSONFEST/ZAGREBFEST/CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 159/160
PROSINAC 2009.
CIJENA 20 kn
CANTUS
CANTUS
emamo ništa osim HDS–a što
nas brani od okoline. Zato
moramo paziti i truditi se da ga
dignemo na još veću razinu.
N
IGOR CC KELČEC
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Je li Vam tih trideset godina došlo
kao nešto prirodno i očekivano ili ste
se iznenadili kada ste shvatili koliko
sve traje?
To ovisi od situacije do situacije.
Nikada nisam razmišljao o prestanku bavljenja glazbom. Sve što
sam radio uvijek je bilo vezano za
umjetnički, art svijet. Nikada nisam imao perspektivu stajanja. Takva perspektiva, doduše, može biti
jedino biološke prirode, kada osjetiš da više ne možeš kao prije. No,
vremena su takva da ljudi rade tri
ili četiri posla istovremeno, pa tako
i oni koji se bave glazbom. Ipak, nas
kao bend nije napravio šoubiznis,
mi smo se glazbom uvijek bavili iz
uvjerenja, a mislim da iz uvjerenja
onda moramo i prestati.
(nastavak na str. 10.)
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Iz ove perspektive mogu reći da
postoje razdoblja kad ne razmišljam o tome koliko radim, što radim i koliko sam dugo na sceni. S
jedne je strane dobro da mi je glazba omogućila da se ne propijem po
Dubravi i da ne postanem razbijač.
Danas postoji određena stagnacija
našeg društva što je posljedica nedovoljne komunikacije sa svijetom
oko sebe. Glazba je ta koja ti daje
priliku da puno putuješ i puno toga
vidiš. Tako si omogućuješ određeni odmak koji je potreban. To je
najljepše što sam izvukao iz glazbe, da mogu raditi i putovati. Svi
u Kazalištu smo freelanceri, slobodnjaci. Na neki smo način ljudi koji
pripadaju nekom drukčijem načinu
života, pomalo boemskom, kao
što je nekad bio slučaj sa životima
slikara. Ne znamo za drugi način
života, ali nikada nismo živjeli od
tuđih dotacija i tu smo pravi poduzetnici. Koliko smo zaradili toliko
smo imali, a i danas je tako.
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Ove je godine Prljavo kazalište proslavilo trideset godina postojanja.
Kako se osjećate i kako biste ih saželi?
CANTUS
asenko Houra osnivač je benda
Prljavo kazalište koji ove godine slavi trideset godina postojanja.
Osim što spada među najdugovječnije bendove na hrvatskom
estradnom nebu, Prljavci su također jedan od rijetkih domaćih bendova čiji hitovi preživljavaju smjenu generacija, ali i bend koji bez
problema može napuniti gradske
trgove i sportske dvorane. U ovom
nam je razgovoru, između ostaloga, ispričao kako je sve krenulo, u
čemu leži tajna njihova uspjeha i
kako je kao član Hrvatskog društva skladatelja zadovoljan radom
HDS–ZAMP–a.
J
CANTUS
Razgovarala: Ana Kuštrak
CANTUS
HDS JE KAO OLIMPIJSKI ODBOR
CANTUS
Razgovor sa skladateljem i gitaristom Jasenkom Hourom, dobitnikom Nagrade Milivoj Körbler Hrvatskog društva skladatelja
CANTUS
Sretan Božić i Nova godina

CANTUS
CANTUS
CANTUS
ISSN 1330–4747
2
TRIBINE
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
UVODNIK
Poštovani čitatelji Cantusa!
ivot uz šansonu
Iako danas rijetko nastupa, rođendanski susret slavljenice s prijateljima i poklonicima njezine umjetnosti, očekivano je bio začinjen
glazbom. S gitarom u rukama, sama ili uz Lelu Margitić, podsjetila
je na nekoliko bisera iz riznice svojih šansona. Ovom prigodom razgalila je i oduševila publiku posvetom Franji Korenu i ostalim umjetnicima, pjesmama o moru i rodnom zagrebačkom kvartu Kanalu,
gdje i danas živi, uspavankom našim dečkima iz Vukovara, a nadasve pjesmama o ljubavi koju trajno nosi u srcu i nesebično je daruje
drugima.
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
Od 1966. održavala je koncerte šansona u svim gradovima bivše Jugoslavije i SSSR–a, u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj i Mađarskoj. S Lelom Margitić, dramskom umjetnicom kompatibilna glasa i senzibiliteta, Lada Kos surađuje još od studentskih dana
u zanimljivim glazbeno–poetskim projektima poput Igračke vjetrova
koji je 1994. objavljen na CD–u. U razgovoru s voditeljicom Tribine
Jagodom Martinčević, kojoj se pridružio i Pero Gotovac, evociran
je životni i umjetnički put te hrabre slobodne umjetnice jedinstvene
osobnosti, istaknute predstavnice Zagrebačke škole šansone kojoj
je dala snažan pečat.
PRAIZVEDBE
Obdarena bogomdanim tamnim baršunastim glasom toplih vibracija
i snage, Lada Kos interpretira svoje pjesme nadasve emotivno i sugestivno, s težištem na razumljivosti svake riječi. Najčešće se sama
prati na gitari ili klaviru, svira i harmoniku, a završila je studij violine na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vješta je u harmonizaciji te sama piše
aranžmane za svoja djela. Oko sedamdeset skladbi na vlastite tekstove koji su prevedeni na pet stranih jezika i još stotinu šansona na
stihove drugih pjesnika, uz scensku glazbu, tvore impozantan opus
za koji je dobila brojne nagrade i priznanja u zemlji i inozemstvu.
PRAIZVEDBE
DAVOR HRVOJ
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
U
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
Piše: Višnja Požgaj
Osim brojnih članaka, studija i eseja, u spisateljskom radu Andrije Tomašeka osobito
Praizvedba 2. gudakog kvarteta Dubravka
Palanovia na jesenskom koncertu Kvarteta
Rucner
U taktu
ljetnog ritma
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
iklus Četiri godišnja doba koji Gudački kvartet Rucner već sedmu sezonu održava srijedom u Hrvatskom
glazbenom zavodu (HGZ), posljednje se dvije godine održava u koprodukciji sa Zagrebačkom filharmonijom, ali se
i dalje oslanja na koncepciju usklađenosti cikličke izmjene
godišnjih doba s koncertima, gostovanjima uglednih glazbenika, izvedbama skladbi obljetničara te sustavno promicanje djela hrvatskih skladatelja. Na posljednjem koncertu, Jesen, održanom u HGZ–u 7. listopada ove godine,
violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić Franković,
violist Dragan Rucner i violončelistica Snježana Rucner,
ugostili su našu uspješnu pijanisticu Martinu Filjak, čiji je
posljednji međunarodni uspjeh pobjeda na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu. Njihovoj svježoj suradnji u Dvořakovu Klavirskom kvintetu u A–duru,
ispunjenom romantičarskim melodijama i natruhama
folklora te izvedenom u drugome dijelu koncertne večeri,
prethodio je prvi dio u potpunosti ispunjen muziciranjem
članova Gudačkog kvarteta Rucner. Gudačkom kvartetu
u F–duru Mitrofana Beljajeva, sastavljenom od stavaka N.
Rimski–Korsakova, A. Ljadova, A. Borodina i A. Glazunova, prethodila je uvodna skladba večeri, praizvedba
Gudačkog kvarteta br. 2 suvremenog hrvatskog skladatelja
i kontrabasista Dubravka Palanovića, utemeljitelja ansambla
Acoustic project. Nadahnut upečatljivim ritmom koji mu se tijekom ljeta nametnuo i ostao
zacrtan u mislima, skladatelj
ga je upotrijebio kao okosnicu
skladbe i neprekidno nazočna
pokretača glazbene radnje.
Djelo počinje pulsirajućim
ritmom u dionici violončela s
kojim se stapaju ostala glazbala, postepeno se razvijajući i rastući. Kao protuteža
tome pulsu slijedio je mirniji
Dubravko Palanović
odjeljak, simbolizirajući suprotnost između neurednog
i skladnog načina života, dopuštajući svakom glazbeniku
ponaosob slobodu izražavanja, ali i mogućnost iskazivanja
u komornom muziciranju. Kontrastni se elementi potom
isprepliću i razilaze, stvarajući napetost i dovodeći skladbu
do završna vrhunca. Gudački kvartet Rucner vrlo je promišljeno predstavio Palanovićevu kontrastnu i motoričnu
partituru, pridodavši svome poduljem popisu praizvedbi
još jedno vrijedno ostvarenje.
C
MEĐUNARODNI USPJESI
PRAIZVEDBE
Tribina HDS–a u ast 65. roendana Lade Kos
Među mnogim njegovim aktivnostima bilježi se i suradnja na radiju i televiziji, kao i
enciklopedijski rad u Muzičkoj enciklopediji,
Leksikonu jugoslavenske muzike, Hrvatskom
leksikonu, Krležijani i Hrvatskom enciklopedijskom leksikonu za koji je obradio više od
četiri tisuće natuknica. Nekoliko godina bio
je organizator i voditelj Umjetničko sociološke
tribine u Opatiji te iznimno aktivan u brojnim
udrugama kao što su Zajednica muzičkih škola Hrvatske, Hrvatski sabor kulture, Matica
hrvatska, Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga i slično. U Hrvatskom društvu
skladatelja bio je predsjednik 1985./’86. godine. Kao glazbenik istaknuo se vođenjem više
amaterskih zborova (Slovenski dom, Kamensko,
Ivan Goran Kovačić, Vinko Jeđut) i tu djelatnost
smatra vrlo važnom u svom djelovanju, kao što
je i dugogodišnjim organizatorskim i publicističkim radom uvijek podupirao amaterizam
kao nezaobilaznu granu našega glazbenog života. Danas je Andrija Tomašek počasni član
Hrvatskoga glazbenoga zavoda i Hrvatskog
društva glazbenih i plesnih pedagoga.
MEĐUNARODNI USPJESI
Djelovao je kao stručnjak u Ministarstvu
prosvjete, u Hrvatskom glazbenom zavodu, bio je profesor i direktor Glazbene
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
Davor Hrvoj, urednik
Nakon diplome na Historijsko–teoretskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu te usavršavanja na Sveučilištu u
Oxfordu (bizantska glazba, razvoj notacije, renesansna glazba), Andrija Tomašek
razvio je intenzivnu i dugotrajnu suradnju
u brojnim dnevnim novinama, kao i periodici javljajući se godinama kao glazbeni
kritičar i kroničar glazbenih događanja.
Posebno se pamte njegovi komentari u
dnevniku Vjesnik te eseji i studije u časopisima 15 dana, Muzika, Zvuk, Muzička
kultura i drugima.
škole Pavao Markovac te predavač na Muzičkoj akademiji.
MEĐUNARODNI USPJESI
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
Bilo je takve glazbe na hrvatskim pozornicama i u proteklom, glazbenim događanjima iznimno bogatom razdoblju.
Kroz ovaj broj novina podsjećamo vas na neke od uspješnih
koncerata i festivalskih izdanja što su održani ili objavljeni ove jeseni i početkom zime. Nadamo se da ćete uživati i saznati nešto novo kroz razgovore s našim cijenjenim
glazbenicima — instrumentalistima i skladateljima. Nismo
zaboravili ni praizvedbe, uspješne nastupe hrvatskih glazbenika u inozemstvu, kao ni one koji su svoje stvaralaštvo
predstavili na tribinama ili autorskim koncertima HDS–a.
One koji nisu prisustvovali 46. Glazbenoj tribini Pula informiramo o svim događanjima održanima od 5. do 8. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu, Circolu, Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, Crkvi Svetog Franje,
Hotelu Istria, Kazališnoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta
u Poreču i selu Paladnjaki kod Žminja. I ne zaboravite —
prepustite se glazbi! Neka vas ona vodi u životu!
a Tribini Hrvatskog društva skladatelja (6. listopada) čestitali smo
90. rođendan uglednome članu Društva,
muzikologu i glazbenom piscu Andriji
Tomašeku. Okrugla rođendanska brojka
privukla je brojne kolege i prijatelje dragoga Bote koji su mu željeli čestitati i poslušati njegova sjećanja na minuli rad. A taj
je rad bio doista bogat i razgranat, tijekom
kojega je Andrija Tomašek, uz temeljnu
vokaciju pisanje i istraživački rad, obavljao
i niz drugih djelatnosti.
N
Andrija Tomašek
se ističe nekoliko knjižnih izdanja — Pavao
Markovac — čovjek i djelo, Slavko Zlatić, kronika života i rada, Vu plavem trnaci... Život i
djelovanje Gjure Prejca te Lijepa naša — Pripovijest o hrvatskoj himni. Upravo se ova potonja uvrstila među najvrednija i najzanimljivija
izdanja suvremene hrvatske glazbene publicistike otkrivši, zahvaljujući predanom istraživačkom radu Andrije Tomašeka, mnoge
nepoznanice o hrvatskoj himni.
I ovom prigodom našem jamačno najstarijem
članu srdačno čestitamo časnih 90 godina
života.
Skladatelj Ivan Boievi
u SAD–u
ahvaljujući nagradi CEC Artslink Fellowship Award za 2009. godinu,
namijenjenoj istaknutim umjetnicima s područja srednje i istočne
Europe, hrvatskom skladatelju i orguljašu Ivanu Božičeviću omogućen
je šestotjedni studijski boravak u SAD–u. Božičević je tijekom listopada
i studenoga bio gost umjetničke udruge Sonic Crossroads i Texas A&M
Sveučilištâ u College Stationu i u Houstonu. Uz predavanja, radionice,
susrete sa skladateljima i umjetnicima, skladatelj je 6. studenoga održao
autorsku večer u Bryan/College Stationu. U praizvedbi skladbe Lamento
za alt flautu i orgulje sudjelovali su Mariana Gariazzo i Ivan Božičević,
dok se u drugoj praizvedbi, I’m still working on it za klavir i orgulje, autoru
pridružila Kathryn Woodard. Izvedena je i skladba Pet haiku za orgulje, a
koncert je zaključen prvim američkim izvedbama skladateljevih ostvarenja Pebbles za flautu, klarinet, kontrabas i klavir (Mariana Gariazzo, Ana
Carney, Michael Flemming, Ivan Božičević) te Marittimo za obou, klavir
i gudački orkestar (Bethany Lawrence, Alexa Hlavinke, Texas A&M
String Orchestra i dirigent Paul Sikes). Skladba Marittimo izvedena je
i 10. studenog u okviru koncerta Composer’s Forum u Dudley Hallu u
Houstonu, uz Gudački orkestar Sveučilišta u Houstonu, dok je zborsko
djelo Pastir dobri izveo na hrvatskom jeziku Ženski zbor Sveučilišta Texas
A&M (dirigent Jess Wade) u San Antoniu 24. listopada. Božičević je
nastupio i kao skladatelj elektronske glazbe u Rudder Theatre u College Stationu u okviru LaTex festivala, uz ansambl Laptet pod vodstvom
Jeffa Morrisa. Američka pijanistica i skladateljica Kathryn Woodard,
umjetnička voditeljica udruge Sonic Crossroads, objavila je Božičevićevu
skladbu Sotto voce na CD–u Journeys. Isto djelo umjetnica je ranije izvela
u Hrvatskoj, na ICMS konferenciji u Zagrebu te na Hvarskom i Makarskom kulturnom ljetu u srpnju ove godine. U planu je nastavak hrvatsko–
američke suradnje u svibnju 2010., kada će Kathryn Woodard biti gošća
splitskog društva za novu glazbu Splithesis.
Z
MEĐUNARODNI USPJESI
TRIBINE
TRIBINE
P
gledna hrvatska šansonjerka i kantautorica Lada Kos proslavila je 65. rođendan 19. studenoga u okviru Glazbene
tribine HDS–a. Bila je to iznimna večer sjećanja na bogatu
karijeru umjetnice koja se u potpunosti posvetila šansoni. Ladin
izbor nekomercijalne, ali svakako najkvalitetnije zabavne glazbene
forme bio je logičan s obzirom na kulturno ozračje u njezinoj obitelji.
Poezija i slikarstvo u životima djeda, oca, majke i sestre očekivano
su usmjerili Ladin glazbeni talent u pravom smjeru. Sve te značajke
spojila je u jedinstvenu umjetnost koja ne zna za ustupke. Birala je
najkvalitetnije tekstove ili ih je sama pisala te uglazbila, po uzoru na
francusku šansonu, ali s vrlo osobnim pečatom i izrazitim osjećajem
za dramaturgiju.
SRDAČNE ČESTITKE NAŠEM NAJSTARIJEM ČLANU
Piše: Jagoda Martinčević
red vama je poklon koji vam uručujemo uz najiskrenije čestitke: želimo vam radostan Božić i Novu godinu
ispunjenu ljubavlju i iscjeliteljskom glazbom. Dopustite da
vas glazbena filozofija vodi u životu, jer ona propovijeda
sklad, mir, pozitivne vrijednosti koje su nam toliko potrebne u današnje doba ratova, gladi, siromaštva i nesnošljivosti.
Glazba nas uči drukčijim vrijednostima, čini svijet i ljude
koji žive na ovom planetu boljima, usmjerava ih pozitivnim
vrijednostima.
Lela Margetić i Lada Kos na tribini
Tribina Hrvatskog društva skladatelja u ast 90. roendana Andrije Tomašeka
Nakon izvedbe »Marittimo«: Alex Hlavinka (klavir), Bethany Lawrence (oboa),
Božičević, Texas A&M String Orchestra, Paul Sikes (dirigent)
IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
3
Glazba kao zadnja nevina religija
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
Praizvedbe eljka Brkanovia, Olje Jelaske
i Davora Bobia
Piše: Ana Vidić
Brkanoviev Klavirski
kvintet
a prvom koncertu u novoj sezoni Zagrebačkog
kvarteta u Hrvatskom glazbenom zavodu, 29. rujna ove
godine novo djelo predstavio
je skladatelj, pijanist, dirigent,
glazbeni producent i pedagog
Željko Brkanović (1937.). Riječ je o Klavirskom kvintetu,
skladbi kojom je, kako je sam
rekao, nakon dugo vremena
promišljanja žanra upotpunio
svoj komorni opus: Bogatstvo
zvuka gudačkog kvarteta potpomognuto dominantnom ulogom
klavira neprekidno je bilo prisutno u razmišljanju i oblikovanju
djela. Preda mnom je defilirala
plejada značajnih kompozitora
koji su taj glazbeni oblik na najbolji način izrazili. Na početku
mi se činilo da nema više mjesta
za nešto novo ili staro, a opet
originalno. Unatoč tim razmišljanjima započeo sam pisati i postepeno počeo otkrivati nove sfere
i mogućnosti. U izvedbi je, uz
članove Zagrebačkog kvarteta,
sudjelovao pijanist Bruno Vlahek, sjajno se odazvavši svojom
dionicom osnovnoj skladateljevoj zamisli — kontrastiranju materijala između klavira i
gudačkog kvarteta: Nikad se taj
materijal ne poklapa istovremeno
u klaviru i gudačkom kvartetu,
pa ipak čini jednu jedinstvenu
cjelinu od dva stavka. Koristim
se jednim jedinstvenim poznatim
tematskim materijalom koji je prisutan do kraja kompozicije uvijek
različito variran i u različitim
situacijama. On se na kraju smiruje kao da je sve rečeno, ali mi-
N
slim da nije. Energična izvedba puna
kontrasta, ne samo između dionica,
već i između stavaka, Moderato risoluto i Andante ma non troppo, unatoč
krajnjem smiraju, dala je naslutiti da
postoji mogućnost nastavka Brkanovićeva Klavirskog kvinteta.
Jelaskin koncert za flautu
Pjesma o valovima
astavljajući tradiciju suradnje s
uglednim hrvatskim glazbenicima, Varaždinski komorni orkestar
otvorio je 16. koncertnu sezonu 25.
listopada pod ravnanjem Berislava
Šipuša, uz solista, flautista Danija
Bošnjaka. Na programu se našlo novo djelo splitske skladateljice
Olje Jelaske (1967.), Pjesma o valovima za alt flautu i gudače. Riječ je
o uratku koje pripada njezinoj sada
već drugoj stvaralačkoj fazi, ujedno
prvome pisanom za Varaždinski
komorni orkestar. Može se reći da
je to bila središnja točka programa
u kojoj je solistička dionica pružila
Daniju Bošnjaku dovoljno prostora
za iskazivanje poznate okretnosti,
tim dojmljivija jer je riječ o alt flauti,
instrumentu koji se i nema baš prilike često čuti. Zanimljiv, zvučno vrlo
topao spoj flaute i gudačkog orkestra autorica je uobličila u pitku i vedru trodijelnu formu tradicionalnih
uzora, prožetu mediteranskim, ili
bolje rečeno, splitskim štihom. Iako
oblikom i zvukom skladba stvara dojam vraćanja unatrag, a glazbeni idiomi prizivaju neka prošla vremena, duh
traganja za svojom glazbenom istinom
bio je jači, i u ovoj sam skladbi ustupila mjesto tom neumornom tragatelju.
Bez obzira na primisli koje kao sjenka
mogu pratiti skladbu — taj duh koji u
ovoj skladbi predstavlja alt flauta —
neumorno i beskompromisno slijedi ta-
N
nani trag intuicije i ploveći
beskrajem pokušava izmaknuti poljima koja su usmjerena drugačije. Suradnja
solista, orkestra, dirigenta
i skladateljice rezultirala
je iznimno uspjelim prvim predstavljanjem djela,
o čemu najbolje govori
oduševljeno i dugotrajno
odobravanje publike u varaždinskome HNK, kao
očigledno ostvarenje autoričine težnje da upravo ta
skladba bude poziv na još
jedno zajedničko putovanje
prostorom zvuka i pokušaj
otvaranja onim dimenzijama iz kojih ljudski duh crpi
ono najbolje.
Bobiev klavirski trio Glas
Jeremije
avor Bobić (1968.), skladatelj,
pedagog i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, također
je imao praizvedbu novoga djela
u koncertnoj sezoni Zagrebačkog
kvarteta. No, 27. listopada u Hrvatskom glazbenom zavodu nastupio je gostujući ansambl Trio
Amadeus u sastavu Leonid Sorokov, violina, Ruben Dalibaltayan,
klavir i Krešmir Lazar, violončelo.
Sastav, koji kvalitetom i žanrovskim
opredjeljenjem svakako predstavlja
obogaćenje domaće glazbene scene,
potakao je Bobića na pisanje novoga
klavirskog trija, a što ga je potaklo
na naslov Glas Jeremije najbolje sam
opisuje: Kako sam trenutno zaokupljen biblijskim proučavanjem, odlučio
sam da i ovo djelo posvetim proučavanju Božje riječi kroz glazbu. Mnogima
će se vjerojatno doimati religioznim,
no sve više i više otkrivam koliko je
D
Hrvatsko društvo skladatelja dana
25. studenog 2009. raspisuje
NATJEAJ
za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicijske glazbe iz
fonda sredstava prikupljenih od naknada za tradicijsku glazbu
I. Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih glazbenika,
glazbeno stvaralaštvo i glazbene manifestacije iz
sredstava prikupljenih na ime naknade za izvedbe
tradicijske glazbe, sukladno članku 8., stavku 3.
Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03,
79/07).
II. Cilj je Natječaja poduprijeti i promovirati glazbeno
stvaralaštvo i izvodilaštvo u području tradicijske i
narodne glazbe te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte navedenih vrsti glazbe na način
kojim se stimulira kvaliteta i izvrsnost.
III. Ukupan fond potpora putem Natječaja iznosi
281.170,76 kn, odnosno onoliko koliko je Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) prikupila za
izvedbe tradicijske glazbe u 2008. godini, sukladno
članku 8., stavku 3. Zakona o autorskim i srodnim
pravima (NN 167/03, 79/07).
IV. Sredstva iz ovoga Natječaja predviđena su za
projekte koji će se ostvariti tijekom 2010. godine.
V. Cilj iz članka II. ostvarit će se:
sufinanciranjem postojećih, umjetnički relevantnih
festivala, smotri i natjecanja koji promoviraju glazbu
koja je predmet ovoga Natječaja
— sufinanciranjem znanstvenih i znanstveno–popularnih projekata (istraživanja, terenski rad, publikacije, objave knjiških izdanja ili nosača slike i zvuka
i slično)
— organizacijom smotri ili natjecanja s dodjelom
nagrada i/ili objavom nosača zvuka za mlade glazbenike, posebice u glazbenim područjima gdje takva natjecanja ne postoje.
VI. Prilikom odlučivanja o sufinanciranju vodit će se
računa o stilskoj raznolikosti i ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti natjecatelja. Natjecatelji se moraju pridržavati propisa o zaštiti autorskih i srodnih
prava.
VII. Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u detaljan
umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta
za koji traže sufinanciranje, najkasnije do 15. siječnja
2010. na urudžbeni zapisnik HDS–a ili poštom na
adresu, Berislavićeva 9, Zagreb, s naznakom »Za
Natječaj tradicional«.
VIII. HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom
predstavljanju, sudjelovanjem svojih predstavnika u
žiriranju, dodjeli nagrade i slično.
IX. HDS pridržava pravo da ne raspodijeli cijeli iznos
predviđen za sufinanciranje projekata. HDS će od
dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku
dokumentaciju o utrošku dobivenih sredstava.
X. Odluku o dobitnicima potpore donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih
stručnjaka odgovarajućeg područja, najkasnije do
12. veljače 2010., o čemu će se pisano obavijestiti
sudionici Natječaja i javnost putem oglasa u dnevnom tisku i na internetu.
Davor Bobić
velike istine zapisane u tome. Robustan ritam, virtuozne dionice svih
triju instrumenata, njihova izrazita
napetost i zvučnost, svjedoče o skladateljevu dubokom proživljavanju
riječi koje je prorok Jeremija zapisao
i koje su našle svojevrsno utjelovljenje u skladbi: Dođe mi riječ Jahvina:
Prije nego što te oblikovah u majčinoj
utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz
krila majčina izađe, ja te posvetih, za
proroka svim narodima postavih te.
Evo dolaze dani — riječ je Jahvina
— evo stavljam pred vas put života
i put smrti. Podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj
i biti mudar i činit će pravo i pravicu
na Zemlji... Nastavljajući time, kako
sam kaže, rad iz oratorija Izaija,
koristeći se židovskom ljestvicom
te melodikom i ritmičnošću židovskog melosa, Davor Bobić stvorio
je dramatski i zvučno vrlo efektnu
skladbu, pokazavši izrazito bogate
mogućnosti korištenja klavirskog i
gudačkog zvuka.
PRAIZVEDBE
Sandro Zaninović predstavio se vlastitom
obradom Bachove Air iz Treće suite (D–dur,
BWV 1068) te skladbama za gudački orke-
raširenim rukama na umjetnike, soliste i orkestar,
izrekao je da ga veseli i tješi saznanje da se glazbena
umjetnost prenosi na nove generacije i stalno obnavlja novom mladom energijom.
PRAIZVEDBE
Na njegovoj autorskoj večeri, održanoj u povodu 75. rođendana i 50. obljetnice umjetničkog
djelovanja, na neposredan i spontan način,
posebno se zahvalio Hrvatskom društvu skladatelja, naglašavajući da nigdje nije naišao na
takvu praksu da matično društvo ili sredina
samoinicijativno organiziraju koncert nekome
u čast. Nekonvencionalan, razgovorljiv, emotivan i sretan, svojim živopisnim nastupom
razbijao je koncertne kanone.
star, Concertino, Passacaglia
(uz solo violinu), Tri minijature, stavkom iz opusa Četiri sola i tutti (djelo napisano
za Zagrebačke soliste koji ga
nikada nisu izveli), potom
praizvedbom dva soneta na
tekst Ljube Wisnera pod
nazivom Violina za sopran,
violinu, violončelo i glasovir,
kao i opusima Pjesme rastanka i Duettino za violinu i
glasovir. Uz to je dodao tri
slobodne teme za glasovir i
gudače koje je imenovao kao
galantne epizode ih njegova
života. U izvedbama su sudjelovali Hrvatski komorni
orkestar kojim je autor ravnao, rumunjski violinist Eugene Sarbu, pijanist Berislav
Arlavi i sopranistica Mira
Vlahović. Skladbe su povezane izrazitom i pozitivnom
sažetosti opsega, obilježava
ih određeni postromantizam, ali one iz ranijih razdoblja pokazuju naklonost
baroknim
strukturama,
gustom formatu fugalnog
oblika, kao i kromatskim Sandro Zaninović
idiomima kojima je skladatelj izbjegavao tonalitetne osnove (Concertino,
Passacaglia i stavak iz Četiri sola i tutti). Budući
da glazbu doživljava kao zadnju nevinu religiju, u
obraćanju publici na kraju koncerta i pokazujući
PRAIZVEDBE
andro Zaninović, skladatelj i dirigent,
izvan ovih prostora živi gotovo četiri desetljeća. Studirao je u generaciji Pavla
Dešpalja i Nikše Bareze, diplomirao je dirigiranje i kompoziciju na Muzičkoj akademiji
u klasama Igora Gjadrova i Stjepana Šuleka, a
nakon završetka usavršavanja na University
of California u Los Angelesu, Kalifornija je postala njegov životni izbor. Tamo je
djelovao kao dirigent i pedagog, osnovao je i
vodio Beverly Hills Chamber Orchestra, kao
i organizaciju Accompanied Recitals International za promociju mladih glazbenika. Bio je
gost dirigent San Francisco Chamber Orchestra i Westchester String Symphony, nastupao
je uz nekolicinu europskih orkestara, osobito
poljskih, a njegova rana domovinska karijera
bila je vezana uz zagrebačku Komediju, Simfonijski orkestar Radio Zagreba, Operu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i Hvarske
ljetne priredbe (djelovao je kao direktor glazbenog programa).
S
DAVOR HRVOJ
Piše: Sanja Raca
NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI
Preporodna dvorana palae Narodnog doma, 27. rujna 2009., Autorski koncert Sandra Zaninovia
PRAIZVEDBE
AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Koncert
ansambla
Acoustic project
Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u
Zagrebu, 28. listopada nastupio je ansambl Acoustic project, sastavljen od članova Zagrebačke filharmonije. Na programu,
temeljenom na prožimanju utjecaja istoka
i zapada, našao se Mozaik za jazz kvartet i
gudački kvartet Borisa Papandopula, Solo
za Mistera i virtuoze za violu solo i ansambl
Dubravka Palanovića, umjetničkog voditelja
Acoustica, svojevrsni spoj suvremene klasične glazbe i elemenata glazbe iz zemalja
sjeverne Afrike, potom Palanovićeva obrada
Mozartova trećeg stavka iz Koncerta za flautu i orkestar u D–duru, naslovljena Mozart
na orijentalni način za flautu i ansambl te
skladba Dazed and confused rock sastava Led
Zeppelin, također u obradi Dubravka Palanovića. (B.P.K.)
U
4
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
FESTIVALI
15. Dani Milka Kelemena (Slatina, 3. do 10. listopada 2009.)
KELEMENOV DVOSTRUKI JUBILEJ
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
adosni smo što je danas u ovoj svečanoj
prigodi naš počasni građanin, Slatinčanin,
profesor Milko Kelemen ponovno u svojoj
Slatini, rekla je Jadranka Srdoč, direktorica festivala na svečanosti otvaranja 15. Dana Milka Kelemena, napominjući da je festival posvećen 85.
rođendanu slavnog skladatelja. Ugledne goste pozdravio je i gradonačelnik Ivan Roštaš, uz posebnu zahvalu svima koji su pridonijeli da se jubilarni
festival održi na visokoj razini. U ime Ministarstva
kulture, kao pokrovitelja, Dane je otvorio Srećko
Šestan, izaslanik ministra kulture, koji je podsjetio
na nedavni uspjeh hrvatskog izaslanstva na čelu
s ministrom Božom Biškupićem u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima kada je sedam nematerijalnih
dobara Republike Hrvatske upisano na UNESCO–
vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne
baštine svijeta. Čestitajući umjetniku rođendan,
S. Šestan je poručio da je jedan od fenomena
kojim se Hrvatska sigurno može podičiti, i diči se,
opus i djelovanje našeg dragog maestra, želeći
M. Kelemenu još mnogo stvaralačkog rada na
zadovoljstvo hrvatske i europske kulture, ali i njegovih sugrađana. Grad Slatina pokazao je ovom
manifestacijom kako se njeguje i razvija kulturni
regionalizam kroz formu međunarodnog festivala
i ravnopravne izvedbe klasičnih glazbenih djela te
skladbe suvremenih skladatelja.
R
Kelemenove skladbe na ovogodišnjem
programu
Koncert svečanog otvorenja 15. Dana Milka Kelemena priredio je u Domu kulture Simfonijski
orkestar HRT–a pod ravnanjem maestra Nikše
Bareze. Uz dvije Simfonije Josepha Haydna (br.
30 u C–duru, Alleluia i br. 45 u fis–molu, Oproštajna) izveden je i Kelemenov Koncert za violončelo i orkestar Drammatico sa
solistom Guennadijem Antonovim. To je rekvijem za
Sarajevo inspiriran jednom
od brojnih sarajevskih tragedija za vrijeme opsade grada
kada su Srbi pucali na skupinu od četrdeset ljudi koji su
išli po vodu. Svi su stradali,
što je skladatelja duboko
pogodilo i nadahnulo da
napiše djelo. U uvodnoj riječi Srećko Šestan, izaslanik
ministra kulture, istaknuo
je osobno zadovoljstvo činjenicom da je stvaralaštvo
uvažena Slatinčanina proglašeno jednim od kulturnih
dobara Hrvatske.
Novigrad —
Cittanova
ugostio 600
pjevaa
ovigrad je šesti put bio uspješnim domaćinom središnje nacionalne manifestacije amaterskog zborskog pjevanja, 42. Susreta
hrvatskih pjevačkih zborova. Velika dvorana
Gradske knjižnice Novigrad udomila je 17.
i 18. listopada trinaest najboljih hrvatskih
pjevačkih zborova izabranih na županijskim
smotrama i samostalnim koncertima. Na 42.
Susretu nastupili su zborovi iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Karlovca, Križevaca, Petrinje,
Rijeke, Splita, Tuhelja, Varaždina, Virovitice te
Zagreba koji su okupili oko 600 pjevača. Ove
N
M
S
Skladatelj Milko Kelemen na otvorenju festivala
od rijetkih izvedbi, napomenuo je autor.
Simfonijski orkestar HRT–a I Nikša Bareza
ta, Branko Mihanović, oboa, Danijel Martinović,
klarinet, Bánk Harkay, rog i Richardo Luque Perdomo, fagot. Program se sastojao od skladbi Berislava Šipuša, Stanka Horvata, G. Rossinija, G.
Verdija i G. Bizeta te Kelemenovih Etudes contrapuntieques, punktualne glazbe koja je bila početak
prave avangarde i koja se ne izvodi često. S njom
sam probio led, a ove se godine u Slatini dogodila jedna
su godine kao posebni gosti izvan konkurencije
nastupila tri pjevačka zbora, Ženski pjevački zbor
Novigrad — Cittanova, Cittanova Vocalensemble
te Primorski akademski zbor Vinko Vodopivec iz
Slovenije.
Programski, Susretom su se obilježile godišnjice
hrvatskih skladatelja Adalberta Markovića, Albe
Vidakovića, Dinka Fija, Franje Dugana st. i ml.,
Vatroslava Lisinskoga, Franje Lučića, Ivana pl.
Zajca te Matka Brajše Rašana. Zborove je slušalo
i vrednovalo Stručno povjerenstvo u sastavu Josip
Jerković (predsjednik), Đeni Dekleva–Radaković
i Primož Malavašič (Slovenija) koje je zaključilo
kako su po kvaliteti izvedenih programa najpozvaniji da predstavljaju izvrsnost hrvatskog zboraštva na inozemnim natjecanjima ili susretima:
Pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca i
kao ravnopravni, Hrvatsko pjevačko društvo Kalnik Križevci te Ženski zbor Crkvenog pjevačkog
društva Mir Belišće. Toj skupini, kao treći, pripada i Mješoviti pjevački zbor Sveučilišta u Splitu
Vox Animae.
Željko Brkanović, počasni član Hrvatskog
društva skladatelja (HDS) dodijelio je nagradu
Kelemenovi tragovi i
razmišljanja
U okviru 15. Dana u Zavičajnom muzeju je predstavljena vrijedna knjiga
Majstori europske glazbe dr. sc. Viktora
Žmegača, još jednoga slavnog Slatinčanina kojemu je tom prigodom uručena
Zlatna plaketa Grada Slatine. Knjigu je
predstavio Nedjeljko Fabrio. Otvorena
je i Arheološka izložba te potpisan ugovor o Kelemenovoj donaciji zavičajnom
gradu, a u Hrvatskom domu otkrivena
je njegova spomen ploča.
redišnje događanje svečanosti otvorenja 15.
Dana bio je koncert Simfonijskog orkestra
HRT–a pod ravnanjem Nikše Bareze. Između
ostalih, na programu je bio Kelemenov Drammatico,
koncert za violončelo i orkestar sa solistom Guennadijem Antonovim, inače članom Orkestra (diplomirao i
magistrirao na moskovskom konzervatoriju P. I. Čajkovski). Izvodeći nadasve zahtjevno glazbeno djelo,
kakve jesu skladateljeve partiture, on je vrhunski iz
svog instrumenta izvukao maksimum, što je slatinska
publika nagradila toplim aplauzom, a i sam autor koji
je čestitao mladom glazbeniku.
Kontrapunktske etide
Drugi koncert u Crkvi sv.
Josipa priredio je puhački
kvintet Cantus Ansambla u
sastavu Dani Bošnjak, flau-
koja je, zajedno s festivalom, rasla iz godine
u godinu. Publika se odgajala na vrijednim
djelima svjetske glazbene literature svih
stilskih razdoblja, uključujući i Kelemenova
djela. Tako je do ove godine u Slatini organizirano više od stotinu kulturnih programa,
a na koncertima su izvedena 54 skladateljeva
opusa u 73 izvedbe, od toga i pet praizvedbi.
Jako sam zadovoljan kako se festival razvio. Ako
ste Nijemac ili Francuz, imate iza sebe veliku
državu i sve je lakše. Mala Hrvatska uvijek je
kroz povijest bila nesretna, uvijek je nešto teško
išlo, a imala je veliku kulturu i ljude, značajnije
od mnogih država. Slatina se i kao grad razvijala, i to me privlačilo. Drago mi je što baš u
mjestu u kojemu sam proživio svoju prvu mladost
postoji takav festival kao u velikim središtima.
Poput Austrije gdje postoji Haydnov festival. I
nije slučajno da je prve večeri ovogodišnjeg festivala na programu Simfonijskog orkestra HRT–a
bio Haydn. Bila je to, dakle, večer hrvatskih
kompozitora, Haydna i Kelemena, jer je Haydn
bio gradišćanski Hrvat i zvao se Hajdin, rekao
je domaćin Milko Kelemen.
nogi ljudi iz inozemstva koji su ovdje nastupali rekli su mi da je Slatina fenomen koji se
ne može rastumačiti: kako to da jedno takvo
malo mjesto pokazuje zanimanje za najstrašniju glazbu
koju ljudi često uopće ne razumiju ili su protiv takve
vrste glazbe? Ali, morate me razumjeti, ja moram uvijek ići naprijed, jer umjetnici moraju uvijek ići najmanje
pedeset godina unaprijed ili ostanu stajati na mjestu.
— 85.–godišnji slavljenik u rodnoj Slatini.
Program se sastojao od skladbi P. I. Čajkovskog,
H. Duparca, E. Chaussona, G. Fauréa, P. Tostija, F. Chopina i Kelemenovih Sedam pošasti (Die
sieben Plagen) na Arrabalove tekstove. Umjetnici
su održali dva koncerta, prvi put u obližnjoj Virovitici s velikim uspjehom, kao jedan od festivalskih
programa izvan grada domaćina, a iduće večeri u
Slatini na zatvaranju festivala.
PETAR ŽARKOVIĆ
85. godini života ugledni hrvatski skladatelj i kozmopolit Milko Kelemen
(Slatina, 30. ožujka 1924.) ponovno je sa
suprugom Melom doputovao iz Stuttgarta u
svoj rodni grad čiji je počasni građanin, kako
bi svojom nazočnošću uveličao jubilarne 15.
Dane Milka Kelemena. Taj međunarodni
glazbeni festival čiji su gosti mnogi poznati
glazbenici iz Hrvatske i inozemstva, a koji
je skladatelj osnovao uz podršku direktorice Jadranke Srdoč, odmah je prihvaćen kao
važna karika kulturnog života te male sredine
U
Pijanisti Renata i Ivan
Karša na poslijepodnevnom nastupu u Hrvatskom domu izveli su
djela W. A. Mozarta,
F. Chopina i Kelemenovu Temu s varijacijama o kojoj autor kaže:
Tema s varijacijama je
moja školska kompozicija. Napisao sam je kad
sam imao 21 godinu.
Začudio sam se kako je
Renata Karša svladala
cijeli taj kompleks nota,
što je užasno teško, i još
je sve naučila napamet.
Bio je to veliki trud. Moj
pristup glazbi i način skladanja promijenio se od onoga
vremena, ali kad se malo bolje pogleda, nakon toliko
godina razlika i nije tako velika. Kad sam slušao kompoziciju, pomislio sam, pa to i nije loša stvar.
PETAR ŽARKOVIĆ
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
Piše: Višnja Požgaj
Sedam pošasti
Ugledna mezzosopranistica Dunja Vejzović nastupila je u suradnji s pijanistom Đorđem Stanettijem.
Pozdravljajući svoju slatinsku publiku i goste na
svečanom otvorenju festivala, skladatelj je priznao
da je neobično doživjeti 85 godina i primati rođendanske čestitke, jer se čovjek veseli što je doživio mnogo godina, iako je s jednom nogom u grobu.
Ali ja se ne bojim smrti, veselim se što sam mogao tako
komponirati i raditi, jer to je zadovoljstvo. Drugom
prigodom zamijetio je da je od svih autora u povijesti glazbe upravo on, s 85 godina, najstariji
skladatelj koji i dalje stvara: Nitko više tako star ne
komponira. Richard Strauss je s 82 godine komponirao
posljednju kompoziciju, ali inače, svi su rano umirali.
Nekada nije bilo ovakvih mogućnosti liječenja kao danas. I ja sam nekoliko puta bio na rubu smrti, imam
pet bypassa, ali još uvijek radim.
Njegova najnovija skladba pisana je na tekstove
Heinricha Heinea o tridesetogodišnjem ratu besmislenih borbi i o ženama koje su pratile vojnike i bile im na usluzi u svakom pogledu. Erotski
su mi sadržaji važni, skoro svaka moja kompozicija
ima erotsku pozadinu. Uz to, uvijek su me privlačile
sredine i ljudi u teškoj situaciji, obični ljudi, radnici.
Sada me jako zanima povijest, premda je nekada, kad
sam morao učiti, nisam volio. Duboko sam razočaran
čovječanstvom, ljudi se od prapovijesti samo ubijaju.
Humanistička i kozmopolitska nota moja je najosnovnija crta.
HDS–a (rad keramičarke Ljerke Njerš,
akademske slikarice) Hrvatskom pjevačkom društvu Kalnik Križevci za najbolje
izvedenu skladbu hrvatskog skladatelja.
Nagradu su primili za izvedbu Pesma z
drugoga brega Emila Cossetta na tekst
Frana Galovića. Uz dirigenticu Branku
Špoljar u izvedbi je solistički sudjelovala
Ana Majdak.
U povodu 50. obljetnice djelovanja Josipa
Jerkovića, Hrvatski sabor kulture (HSK)
dodijelio je maestru Povelju za izuzetna Dirigenti u Novigradu
dostignuća na području kulturno–umjetničkog amaterizma i obogaćivanje hrvatudruge Jeka Primorja iz Rijeke.
ske kulture, što je najveće priznanje ove udruge.
J. Jerkoviću također je dodijeljena i Zahvalnica Uspješnu organizaciju Susreta potpisuju Hrvat(rad keramičara Roberta Wrane) za dugogodišnju ski sabor kulture, uz suorganizaciju Katedre Časuradnju s HSK–om na unapređivanju kulturno– kavskog sabora za glazbu Novigrad, Hrvatskog
društva skladatelja HDS–ZAMP–a i Lagune
umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.
Novigrad d. d., a uz pokroviteljstvo Ministarstva
Za 40. godišnji uspješni rad na širenju i razvija- kulture Republike Hrvatske te supokroviteljstvo
nju kulturno–umjetničkog amaterizma i hrvat- Istarske županije, Grada Novigrada i Turističke
ske kulture Zlatna diploma HSK–a uručena je zajednice Grada Novigrada. (Dražen Jelavić)
Aleksandri Matić, dirigentici i dugogodišnjoj
voditeljici Pjevačkog zbora Kulturno umjetničke
5
Dani glazbe Miroslava Miletia u Sisku (14. — 16. listopada 2009.)
Uspješno prema obljetnici
Piše: Tatjana Rožanković
F
skladbe Jutro na moru splitske skla-
OBLJETNICE
Nagrade su mladim glazbenicima dodijeljene na
prigodnom svečanom koncertu Cantus Ansambl, Dunja Bontek i Berislav Šipuš
u Franjevačkoj
crkvi 24. rujna gdje je uz Cantus dateljice Olje Jelaske, festivalska
Ansambl i Berislava Šipuša nastu- narudžba za prošlogodišnju popila prošlogodišnja pobjednica, vi- bjednicu. Skladajući prepoznatljivo
olinistica Dunja Bontek. Koncert slikovitim stilom, Olja Jelaska stvoCantus Ansambla bio je ujedno i rila je vrlo pregledno i uravnoteženo
dio projekta RE:NEW MUSIC ostvarenje programnoga karaktera i
čija je zadaća promicanje suvremene jasne trodijelnosti, u kojemu je soglazbe diljem Europe, uz predstav- listička dionica, iako melodijski izdvojena od ostalih glazbala, skladno
uklopljena u harmonijsko suzvučje.
More, vječno nadahnuće kojemu je
u povijesti glazbe vjerojatno najveći
estival koji sustavno obogaćuje
obol dao Claude Debussy, Olji Jelajesensku koncertnu ponudu,
Samoborska glazbena jesen,
ski je iznimno blisko i poznato, stosvojom svježom i kvalitetnom koncepga je njezinu skladbu moguće procijom iz godine u godinu privlači sve
matrati kao reminiscenciju na prizor
veći broj ljubitelja glazbe. Od 18. rujna
idiličnog ljetnog ugođaja. Upravo to
do 10. listopada, Samobor je ugostio
ozračje izvrsno je iznijela solistica
brojne poznate hrvatske i inozemne
Dunja Bontek, vješto koristeći šiglazbenike, poput Zbora Romeo i
Julija, kontratenora Maxa Emanuela
roki spektar boja vlastitoga instruCencića, pijanistice Pavice Gvozdić i
menta i pronalazeći u članovima
gitarista Zorana Dukića, a održani su i
Cantus Ansambla vrlo pouzdane i
atraktivni popratni programi: majstorinventivne suradnike. Zanimljiva
ske radionice za udaraljkaše i gitariste,
glazbena večer privedena je kraju
koncerti jazz glazbe, otvorenje izložbe
još jednim djelom iz hrvatskoga
fotografija Romana Grozića Face zaglazbenog stvaralaštva, skladbom
bilježenih na prošlogodišnjoj Jeseni
te najavni koncert 34. festivalskog
Con variazione Željka Brkanovića.
izdanja u izravnom prijenosu Radio
Riječ je o opusu koje su 2001. naSljemena.
ručili i praizveli Zagrebački solisti,
podijeljenom u dvije zasebne cjeline
i zasnovanom na odnosu gudača,
ljanje pojedinih djela i autora. Prvi u njihova podijeljenog i sjedinjenog
nizu s popisa Cantusa bio je belgij- zvuka. Koral, kontrapunktski odski skladatelj Luc Brewaeys, čija je nosi i pulsirajući ritam temeljna su
skladba Cardhu za 8 svirača iz 2008. obilježja toga vrijednog ostvarenja
godine, svojevrsna oda viskiju, tom koje je u Cantus Ansamblu proprigodom doživjela hrvatsku pra- našlo vrsnog tumača spremnog na
izvedbu. Slijedila je praizvedba mnoge glazbene izazove.
OBLJETNICE
Prepoznatljiv
Jelaskin stil
Piše: Davor Schopf
ekoiko obljetnica vezanih uz skladatelje Ferdu Wiesnera Livadića (1799.–1879.) i
Felixa Mendelssohna (1809.–1847.) potaklo je koncert što su ga održali mezzosopranistica Katja Markotić, pijanist Ljubomir Gašparović i Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika u ciklusu Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici u Muzeju Mimara.
Valja primijetiti da je izbor programa sa skladbama obojice autora činio lijepu i stilski
zaokruženu cjelinu. Prije početka ukratko ga je prokomentirala muzikologinja, dr.
sc. Vjera Katalinić, nalazeći, iako ne u izravnoj usporedbi, sličnosti među njima. Kod
Mendelssohna one proizlaze iz formiranja njegova glazbenog izričaja pod utjecajem Bachove polifone tehnike, Mozartove jasnoće i odmjerenosti te Beethovenove dramatike, dok se,
možda najpoznatija Livadićeva skladba Notturno u fis–molu, može slobodno nazvati
skladbom prijelaza u kojoj se potpuno na tradiciji notturna irskog pijanista i skladatelja Johna
Fielda (a prije Chopinovih, i za razliku od njih) očituju značajke klasicizma i romantizma.
N
Ljubomir Gašparović još jednom je svježe i nadahnuto izveo taj biser hrvatske glazbe
(nastao tijekom Livadićeva školovanja u Grazu, 1822.), uz nekoliko stavaka iz Mendelssohnovih Pjesama bez riječi. K. Markotić i Lj. Gašparović poznati su zagovornici
Livadićeve glazbe. Prije deset godina objavili su CD s njegovim skladbama. Nisam siguran je li se od tada s hrvatskih koncertnih podija ikada čula neka Livadićeva pjesma.
Zato je više nego dobrodošao ponovni susret sa sjetom prošaranim pjesmama na hrvatske stihove Kamena djeva, Prelja, Udaljenoj ljubi i Ružice, kao i onima na njemačke
tekstove Odricanje, Dorina pjesma, Prohujalo i Uspavanka koja je, zahvaljujući nježnosti
interpretacije, bila jedan od vrhunaca recitala.
Katja Markotić ljepotom je glasa i pjevačkom suverenošću donijela Mendelssohnove
pjesme Na krilima pjesme, Čujem ptičicu, Jesenja pjesma, Cvijetni vijenčić i Proljetna nada.
Stekli smo uvid kako hrvatska glazba onoga doba nije bila daleko od glavnih tokova
europske glazbe i cvatućeg romatizma, naprotiv. Pored toga, koncert je ukazao na žalosnu činjenicu iščezlih vokalnih recitala u Zagrebu. Mlađi pjevači koji se odlučuju za
opernu karijeru uopće ne njeguju solo popijevku, a nekolicina koncertno specijaliziranih, poput Katje Markotić, usamljeni su svjetionici u maglovitome moru toga glazbenog područja koje pamti daleko bolje dane od onih koji se ukazuju na horizontu.
SAŠA NOVKOVIĆ
Prema mišljenju ocjenjivačkoga
suda, najkompletnijim glazbenikom pokazao se 23.–godišnji
splitski gitarist Srđan Bulat,
kojemu je za recital sastavljen
od skladbi L. Legnanija, I.
Albeniza, B. Brittena i Frane
Paraća, pripala Nagrada Ferdo Livadić u iznosu od 15.000
kuna, koju dodjeljuje Hypo
Alpe–Adria–Bank d. d. Nagrada Grada Samobora za najbolju izvedbu djela hrvatskog
skladatelja u iznosu od 10.000
kuna pripala je 19.–godišnjem
dubrovačkom violinistu Marinu Marasu za izvedbu skladbe
22 per 2 in 2 za violinu i klavir
Dubravka Detonija, uz klavirsku
pratnju Renate
Hil.
OBLJETNICE
vogodišnji festival, uz
obimniji i sadržajno raznolikiji program, na samome
je početku izdvojio 6. međunarodno natjecanje mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić
(21. do 25. rujna). Zadržavši
koncepciju večerašnjih recitala
natjecateljskog karaktera u trajanju do 45 minuta, uz obvezu
uvrštenja barem jednog djela
hrvatskog skladatelja u program, natjecanje je namijenjeno
svim mladim glazbenicima do
26 godina. Prosudbena komisija u sastavu skladatelj i dirigent
Mladen Tarbuk, predsjednik,
Goran Merčep, saksofonist i
umjetnički ravnatelj festivala,
glazbeni kritičari Ivana Kocelj, Zlatko Madžar, Branimir
Pofuk, dirigent Ivan Repušić i
skladatelj Krešimir Seletković,
od pristiglih 27 prijava odabrali su devet kandidata za ovogodišnje natjecanje. Svoje su sviračko umijeće pokazali gitarist
Srđan Bulat, pijanisti Marijan
Đuzel i Matea Leko, saksofonist Bernard Homan, trubač
Mario Magaš, violinist Marin
Maras, bariton Matija Meić,
bas Marko Mimica i flautistica
Irena Rovtar.
O
OBLJETNICE
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
Uz obljetnice Livadia i
Mendelssohna
OBLJETNICE
Jutro na moru Olje Jelaska u raskošnim
bojama Samoborske glazbene jeseni
OBLJETNICE
ve Holberg suite, Serenade u
C–duru P. I. Čajkovskog
ili pijanističkom recitalu s
minijaturama Debussyja,
Skrjabina, Chopina, Liszta
i Ravela. One su bile zanimljivo izvedene u cjelovitu
dramaturškom luku, ali
na priličnoj programskoj
udaljenosti od festivala,
prepoznatljiva po njegovanju suvremenije glazbe.
Iako Dani glazbe Miroslava Miletića nikada nisu
bili ograničeni tematski ili
stilski, što je dobro jer sam
skladatelj ne postavlja glazbi baš nikakva ograničenja,
nedostajao je ove godine
program učenika i studenata glazbe u kojemu se uvijek
na izvrstan način promoviralo hrvatsko stvaralaštvo, Miroslav Miletić na otvorenju festivala u Domu kulture
pa je taj program već postao
zaštitnim znakom festivala,
kako bi trebalo i ostati. Deveti po redu Dani, poput festival kojega je inicirao i godinama uređivao dopredaha na putu prema obljetnici, dodatno su pro- veo je glazbenike i ansamble koje bismo možda još
dubili put prema Miletićevoj glazbi i miletićevskom iščekivali. Mnoštvo glazbenih opusa tako je došlo
izričaju u hrvatskoj i europskoj glazbi. On odavno u sisačke koncertne prostore što je sve zanimljiva
i ustrajno dolazi u Sisak s glazbenim darovima: uz građa za pripremu nadolazeće obljetnice.
OBLJETNICE
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
etiri hrvatska djela
Ovogodišnji je festival ostvaren kroz tri koncertne
večeri uz sudjelovanje vrsnih solista i ansambala.
Prve su večeri gostovali Komorni orkestar Riječke filharmonije pod vodstvom dirigentice Nade
Matošević i violist Francesco Squarcia. Sljedeći je
koncert pripao Zagrebačkim solistima i klarinetistici Mariji Župić, dok je treći ostvario pijanist
Darko Žuk pod naslovom Noć Erosa. Oba ansambla i svi solisti ispunili su očekivanja izvodeći
programe nadahnuto i s punom ozbiljnošću, čemu
smo tek povremeno svjedočili proteklih godina.
Festival je od početka, zahvaljujući brizi samoga
Miletića, isticao važnost stvaralaštva hrvatskih autora, pa je ponekad takvih opusa bilo u zamjetnom
broju. Ove je godine u nekoj mjeri uzmanjkalo
domaće glazbe, što je rezultat ranije pripremljenih
programa koji, nažalost, nisu na vrijeme dogovarani za sisački festival (to će biti zadatak organizatoru za 10. Dane glazbe Miroslava Miletića). Iz
bogate ostavštine hrvatske glazbe izvedena su tek
dva Miletićeva opusa (Concerto grosso za violu i
gudače, Glas iz Dubrovnika za klarinet i gudače),
zatim tegobna Seletkovićeva Lacrimae za gudački orkestar i Paraćev virtuozni Ples barunice. Ova
vrhunska djela naših skladatelja, izvrsno primljena
od slušateljstva (klarinetistica je s radošću ponovila finale Glasa iz Dubrovnika!) i koja su obilježila
ovogodišnji festival u Sisku, nisu se »utopila« u popularnosti Mozartove Male noćne muzike, Griego-
OBLJETNICE
ani glazbe Miroslava Miletića, deveti po
redu, održani su u Sisku kao trodnevni
festival, kako je to od početka zamišljeno i
ostvarivano u godinama kada nije bilo većih
organizacijskih teškoća. Festivalski je program
na dobar način nagovijestio skoru obljetnicu
skladateljeva života i učvrstio festivalsko događanje u Sisku, a ono bi trebalo dobiti svoj
puni smisao sljedeće godine. Dane je ponovo
organizirao Dom kulture Kristalna kocka vedrine, no ovaj puta sa značajnim pomakom
prema razvidno višoj glazbenoj vrijednosti
koncerata, dok u organizacijskim poslovima
još ima prostora za učinkovitija rješenja: festival će zaživjeti punom snagom kada okupi
brojnije i motiviranije slušateljstvo. Orkestralni je koncert održan u ne baš primjerenoj velikoj dvorani Doma kulture (sa stručno postavljenim ozvučenjem, jer dvorana nema dobru
akustiku, ali i zbog tonskog zapisa koji će se
naći na nosaču zvuka), a komorni i solistički
u koncertnoj dvorani Glazbene škole Frana
Lhotke (krase je sjajna akustika i izvrstan
koncertni Steinway). Festival je pratila jednostavna programska knjižica te pojedinačni letci uz svaki koncert, s podacima o umjetnicima
i skladbama, kako i priliči jednom glazbenom
događanju kojega podržava Ministarstvo kulture, ali i Grad s onoliko sredstava koliko ih je
moguće osigurati u sadašnjim prilikama.
D
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Ljubomir Gašparović i Katja Markotić
6
NATJEAJ
za stimulaciju stvaralaštva mladih
skladatelja iz sredstava fonda »Rudolf i
Margita Matz«
Temeljem želje izražene u oporuci i rješenja o nasljeđivanju, Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) raspolaže
sredstvima od tantijema skladatelja Rudolfa Matza i
supruge, pijanistice Margite Matz. Predsjedništvo HDS–
a donijelo je 6. listopada 2009. godine odluku da se
prikupljena sredstva utroše u obliku stimulacija, nagrada
i stipendija za mlade skladatelje.
HDS ovim Natječajem podupire školovanje, profesionalni
razvoj i umjetnička postignuća mladih hrvatskih skladatelja
svih glazbenih izraza koji na dan 31. 12. 2009. nisu stariji
od 30 godina.
Cilj je Natječaja poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaštvo najmlađe generacije, odnosno pomoći mladim autorima u odabiru poziva profesionalnog skladatelja.
Maksimalan iznos sredstava koja će se dodijeliti ovim Natječajem u akademskoj godini 2009./2010. iznosi 112.500
kuna. Iznos pojedinačne stimulacije, odnosno stipendije,
način i rokovi isplate bit će određeni individualno temeljem
potreba, kvalitete, radnog i poreznog statusa dobitnika.
Na Natječaj se mogu prijaviti učenici, studenti i diplomirani
skladatelji, kao i ostali mladi autori koji se bave skladanjem
i koji žele postati profesionalni glazbenici. Natječaju se
prilažu:
— životopis s težištem na vlastitom glazbenom iskustvu
— popis cjelokupnog autorskog opusa s naznakama o
godini nastanka i trajanju skladbe
(notni zapisi, snimke, demo snimke i ostalo)
— najmanje jedna preporuka učitelja, mentora ili profesionalnog skladatelja, člana HDS–a koji poznaje kandidata
i njegov rad
— medijski osvrti, kritike, potvrde o izvedbama ili snimanjima autorskih radova i slično
— tekst zamolbe koji uključuje: viziju vlastitog razvoja,
prijedlog projekata kojima bi se kandidat bavio u periodu
trajanja stimulacije, obrazloženje vlastitog imovnog stanja i
važnosti ove stimulacije za dalji razvoj
Prilikom odlučivanja o stimulaciji, vodit će se računa o
stilskoj raznolikosti glazbenih izraza kandidata, o imovnom
stanju, odnosno o važnosti sredstava stimulacije na njihov
daljnji razvoj, rad i karijeru.
Natjecatelji su dužni podnijeti svu dokumentaciju HDS–u,
najkasnije do 23. prosinca 2009. na urudžbeni zapisnik ili
poštom na adresu, Berislavićeva 9, Zagreb, s naznakom
»Za Fond Matz«.
HDS pridržava pravo da ne dodijeli maksimalno predviđen
iznos stimulacija. Dobitnici stimulacija pristaju na sudjelovanje u medijskoj promociji prema traženju HDS–a, a
svoja autorska prava također moraju zaštititi kroz sustav
kolektivne zaštite.
Odluku o dobitnicima stimulacija donijet će Predsjedništvo
HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od
istaknutih skladatelja i drugih stručnjaka, najkasnije do 22.
siječnja 2010., o čemu će se pisano obavijestiti sudionici
Natječaja i javnost putem objava u dnevnom tisku i na
internetu
ODRŽANA VRLO USPJEŠNA
RADIONICA ZAMP-A O
AUTORSKOM PRAVU
adionica o autorskom pravu za rock autore održana
je 21. listopada u dvorani HDS-a u Berislavićevoj 9.
Ovo je treća i dosad daleko najuspješnija radionica, a
prijašnje su održane u Varaždinu i Zaboku. Naime, na radionici se okupilo pedesetak autora koji su na jednom mjestu
u skoro tri sata otvorenog razgovora dobili odgovore na sva
pitanja. Prava autora glazbenih djela, načini njihova korištenja, što je HDS ZAMP i kako ostvaruje autorska prava te što
se događa od trenutka korištenja djela do isplate tantijema
autorima, vodeći položaj HDS ZAMP-a u regiji, izdavački
ugovori i prijenos prava, samo su neke od tema o kojima
su govorili Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS-a,
Marina Ferić Jančić, Katarina Matanovac-Furić, Darko Staničić i Ana Poslončec iz službe ZAMP-a. Okupljeni autori
posebno su zanimanje pokazali za položaj HDS ZAMP-a u
regiji, ostvarivanje prava kod korištenje djela na internetu te
za situaciju u glazbenom nakladništvu općenito. Govornici
„iznenađenja“ bili su Stribor Jurčić, pravnik, bivši djelatnik
ZAMP-a i glazbenik, Davor Franjić iz Menarta i Tomislav
Škulić iz Aquarius Music Publishinga, koji su profesionalnim
znanjem i terenskim uvidom obogatili kvalitetu informacija
ponuđenih sudionicima radionica. HDS ZAMP održavat će
i u budućnosti ovakve radionice, a na to nas svakako potiču
i pozitivne reakcije okupljenih autora, njihov interes za tematiku i odlične reakcije. (M.F.J.)
R
*SPLITHESIS
ZAMP
ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP
NATJEČAJI
NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI
Hrvatsko društvo skladatelja dana 25.
studenog 2009. raspisuje
*SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Splitsko društvo za suvremenu glazbu, projekt*SPLITHESIS
JABUKE PADAJU U NEBO
Piše: Ivana Tomić Ferić
ći u svijet bajki znači ući u zagonetke i projektom*SPLITHESIS za čije je potrebe naduševnog zbivanja. Ući u svijet duha stala skladba Four Temperaments (Četiri tempeostvarivanje je bajki. Sve bajke koriste jezik ramenta) koja razotkriva Hipokratov psihološki
čudesnog. Kroz to zagonetno čudesno tragamo koncept podjele ljudskih obrazaca ponašanja u
za istinom značenja, za istinom duše, ali naj- četiri vrste duševnih stanja. Njegujući neoroprije za uvođenjem duše u istinito. Najljepša, mantičarski stilski izričaj i tragove skladateljske
najdublja, najznačajnija bajka nad bajkama gestike Jeana Langlaisa, Mauricea Durufléa i
jest istina o čudesnom duha i čudesnom u čovje- Oliviera Messiaena, Jackson je u zanosnoj igri
ku samom. Iza svih svojih simbola to nam žele kontrapunktičkih sklopova okarakterizirao Sanreći prave bajke. (Vjazma
gvinika
Marčić)
kao bezosad je u projektu*SPLITHESIS
brižnog,
Predstavljajući dosadašpraizvedeno ukupno 26 skladbi
sponnja nastojanja Splitskog
suvremenih splitskih autora, objavljen
tanog i
društva za suvremenu
je dvostruki CD sa snimkama koncerata
pouzdaglazbu i njegova važnog
nog, MeS
dušom
u
kontrastima
i
Prostranstvo
projekta*SPLITHESIS
lankolivarijanti
održanih
u
prošloj
godini
(u
istaknuli smo sve zaka kao
pripremi je i dvostruki DVD) te je tiskano
t užnog
11 partitura praizvedenih skladbi.
i depresiv nog,
no ipak poetičnog i umjetnički darovitog,
Flegmatika kao popularnog, ali odviše
opuštenog, lijenog i samozadovoljnog, a
Kolerika kao strasnog i energičnog, sklona
provalama ljutnje i nekontrolirana bijesa.
U
D
Mirko Krstičević
paženije rezultate u izgrađivanju vrlo
prepoznatljive vlastitosti, kako u pogledu
profiliranja visoke razine estetskih kriterija
(produktivnih i reproduktivnih), tako i u
pogledu ostvarivanja radno–spekulativnih
hipoteza što ih je entuzijastički oblikovao
tim darovitih glazbenika predvođenih skladateljem Mirkom Krstičevićem, idejnim
začetnikom projekta i predsjednikom Splitskog društva za suvremenu glazbu. Naime,
od svibnja prošle godine kada je održan prvi
promotivni koncert projekta*SPLITHESIS
do posljednjega, četvrtog (6. listopada
2009., Gradsko kazalište lutaka Split), praizvedeno je ukupno 26 skladbi suvremenih
splitskih autora, objavljen je dvostruki CD
sa snimkama koncerata S dušom u kontrastima i Prostranstvo varijanti održanih
u prošloj godini (u pripremi je i dvostruki
DVD) te je tiskano 11 partitura praizvedenih skladbi.
etiri temperamenta
Dobar glas koji prati ovaj projekt došao je
i do Engleske, pa je nakon Paola Rosata
(Italija), Matthiasa Kranebittera (Austrija)
i Thierryja Huilleta (Francuska) na netom
održanom koncertu gostovao skladatelj, orguljaš i čembalist međunarodnog ugleda, Sir
Nicholas Jackson iz Londona. Pored njegove
zapažene glazbeničke karijere, zanimljivo je
spomenuti da je on unuk viktorijanskog arhitekta Thomasa Grahama Jacksona koji je
u 19. stoljeću u više navrata posjećivao našu
obalu i crtao spomenike od Raba i Krka do
Splita i Dubrovnika, a čija je izložba ljetos postavljena u zagrebačkom Muzeju za
umjetnost i obrt. Kao vrhunski čembalist,
Nicholas Jackson proslavio se izvedbama
Bachovih koncerata za čembalo u Wigmore
Hallu, koji su uz ansambl The Concertante
of London zabilježeni na dvostrukom LP–u
tvrtke RCA, te kasnije često izvođeni u Queen Elizabeth Hallu i na brojnim koncertnim turnejama diljem Europe. Posljednjih
godina Jackson se snažnije posvetio skladanju realiziravši dva CD–a vlastite glazbe za
orgulje snimljene u Chartresu (za Naxos) i
Parizu (za Herald). Rezultat njegova pojačana skladateljskog angažmana je i suradnja
sa Splitskim društvom za suvremenu glazbu
Minimalizam Ivana Boievia
Na radost sve brojnijih poklonika suvremene glazbene umjetnosti (barem ako
je suditi po posjećenosti ovih koncerata), splitskim autorima ni ovoga puta nije
manjkalo kreativnosti u oblikovanju vlastitih skladbi. Dosljedno skladateljskoj
imaginaciji kakvu je predstavio u mnogim
ranijim djelima, Ivan Božičević ponovno
je posegnuo za oslobađanjem glazbenog
prostora od suvišnih detalja koristeći se
reduciranim, minimalističkim izražajnim
sredstvima. U skladbi Tisuću borova, jedan
mjesec za komorni ansambl, on traga za logički
čistom i pregledno strukturiranom formom koja
dopušta da subjektivne, lirske
značajke izraza
slobodno zazvuče. U sredini prvog stavka — ciaconna — ističe se
lirska dionica solo
violončela koja
ispovijeda unutarnji skladateljev
svijet, a koju je
izvanredno izveo
Mihovil Karuza.
Podlogu drugog
stavka čini ri- Ansambl projekta Splithesis
tmičko–harmonijska figura u dionici klavira, nad kojom izrasta
cjelokupni polifono–koloristički naboj glazbenog tijeka. To je prva skladba koju je Božičević
napisao imajući u vidu cjeloviti sastav ansambla
projekta*SPLITHESIS.
Recepcijski izuzetno dojmljiva skladba Vlade
Sunka pod naslovom Modus vivendi za komorni
ansambl Splithesis predstavlja suživot triju različitih glazbenih vrsta, žanrova, koji svaki za sebe,
ali i zajedno nastoje korespondirati. Do koje se
mjere mogu premostiti međusobne razlike, odnosno biti usklađeni, ideja je vodilja kojom se
skladatelj bavi. Disonantni A dio odražava jedan
aspekt avangardne glazbe predstavljen istodobnim i rastavljenim klasterima. B dio inspiriran je
narodnim motivom (molski trikord u tipičnom
pokretu u šesnaestinkama, kasnije augmentiran)
što se provlači kroz instrumentalne grupe koje se
nadopunjuju stvarajući nove orkestralne boje. C
dio je u jazz ozračju: počinje pisanom improvizacijom za saksofon na motiv iz B dijela uz ritam
sekciju (klavir, bas i bongosi), a pridružuju im
se gudači s novom temom, stvarajući gradaciju
i zgušnjavajući harmonijsko tkivo. Premda se
opisani djelovi skladbe u osnovi sukcesivno izlažu, neki motivi i submotivi međusobno se više
privlače, te istovremeno zvuče bez obzira kojem
dijelu pripadaju. Ono što ih povezuje u jedinstvenu cijelinu je interval kvarte, bilo da se radi
o melodijskom kretanju uzastopnih kvartnih intervala ili o dvostrukim i višestrukim kvartnim
akordima.
Vrlo efektna, skladateljski lucidna rješenja uz
bogatstvo glazbene asocijativnosti zrcali ciklična
skladba Ples godišnjih doba Blaženka Juračića podijeljena na Jesenji tango, Zimski slow valcer, Proljetni bolero i Ljetnu sambu. U svojim bitematskim
i monotematskim izričajima stavci su čvrsto povezani u glazbeno trojstvo ritma, melodije i harmonije i znak su jedinstva u cikličnoj organizaciji
svijeta, u uspostavi njezinih nebesko–zemaljskih
odnosa. Plesovi upućuju na tvorca pokreta, vitalnosti i intelekta. Dok izmjena godišnjih doba
ostaje konstanta, mijenjaju se njezini ritmovi
ovisno o duhovnoj svijesti i njihovu sadržaju.
Osvijestiti ritmove u sebi i van sebe ujedno je i
poziv na ples.
Skladateljskom svježinom i maštovitošću i ovoga se puta istakao Gordan Tudor u skladbi Serio?
Mai!, počevši s vrlo serioznom temom koju u
originalnom obliku donosi violončelo. Zanimalo ga je koliko »trpi« jedna takva tema misleći
pritom na rješenja koja se možda često zaobilaze
u suvremenoj ozbiljnoj glazbi, a koja su (barem
njegovome) uhu dojmljiva. Kako osobno ističe,
skladba Serio?Mai! svojevrsna je etida, vježba,
ali ne za izvođače i njihovu vještinu, već za vlastitu skladateljsku kreativnost. Poslužimo li se
prijevodnim korelatom Ozbiljno? Nikad! shvatit
ćemo i uvodni moto skladbe za kojim je posegnuo autor referirajući se na čuvenu Chaplinovu
misao In the end, everything is a gag.
Skladbe Mirka Krstievia
Elementarna snaga ritma, bogatstvo akcentuacije te opća zrelost i produhovljenost fakture
s naznakama izraza minimalne glazbe, odlike
su koje skladateljski stil Mirka Krstičevića čine
sasvim osobitim. Na četvrtom koncertu predstavio se dvjema skladbama — Stipa Felix i Pazi,
Metla! Prema autorovoj bilješci, prva je nastala u
suradnji s malom pticom kos koja je sletjela na
skladateljev dlan i otpjevala dva glavna motiva
na kojima se temelji cijela skladba, a druga ozvu-
čuje »priču o vještici Rogulji koja je iz smjera
Prevelike važnosti skretala ka Zoni vječnog sumraka, pri čemu je došlo do kvara na navigacijskom
sustavu njezine metle »big ego 666« te je sudar s
vješticom Droonguljom koja je dolazila na svojoj
»pari hotter xxl« metli iz smjera Zabluda i laži, u
zadnji čas, izbjegnut...« Ludičnost, bajkovitost i
glazbena deskriptivnost Krstičevićeve partiture
pronašle su prave interprete u ansamblu SPLITHESIS–a kojemu je, predvođenom dirigentom
Harijem Zlodrom, izvanredno uspjelo udahnuti
život praizvedenim skladbama, osnažujući njihov doživljajni intenzitet.
Konačno, umjesto pohvale »ludostima« koje je
projekt*SPLITHESIS do danas ostvario bogatstvom glazbenih ideja i vizija, valja nam, s
mnogo optimizma najaviti sljedeći korak, možda čak i jednu veću »ludost« čiju ćemo umjetničku afirmaciju znatiželjno pratiti i, nadamo
se, jednako hvaliti. Naime, sljedeći koncert pod
naslovom Pobratimstvo lica u svemiru najavljen
je za Dan Europe, 9. svibnja 2010. godine. Na
tom koncertu sudjelovat će četiri inozemna i šest
hrvatskih skladatelja okupljenih oko projekta
koji će stvoriti zajedničku skladbu. Bit će to neka
vrsta suite od jedanaest kratkih stavaka od kojih
svaki za sebe može stajati samostalno, kao mikrokozmos, i istovremeno biti dio veće cjeline
— makrokozmosa. To je zapravo glazbena introdukcija za project*UNIVERTHESIS koji će
biti utemeljen dan poslije, 10. svibnja otvarajući
novi prostor za dohranjivanje svježim iskustvima
i domišljajima na području suvremene glazbe.
Vivat, crescat, floreat!
7
FESTIVALI
FESTIVALI
Razgovor s Davorom Kajfešom povodom koncerta za njegov 75. roendan
SLOBODA STVARANJA GLAZBE U TRENUTKU NADAHNUĆA
Razgovarao: Davor Hrvoj
d 1958. do 1967. godine, Davor Kajfeš je bio
član Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb, a istodobno član i potom umjetnički voditelj
Zagrebačkog jazz kvarteta, najznačajnijeg sastava
u povijesti hrvatskog jazza s kojim je nastupao
diljem svijeta i snimio niz ploča. Osim kao sjajan
pijanist, improvizator, Kajfeš je poznat i kao skladatelj, ne samo jazza, već i filmske glazbe. Najznačajnija djela su mu: Davor’s Blues, Digression,
Mrtve magle, Eftertanke, Arnold’s Orbit, Collision,
Arabesque, Ornaments i Boogie Balkanique.
Kako to da ste odlučili završiti studij glazbe kad ste
već bili afirmirani glazbenik — pijanist i skladatelj?
Moj glazbeni studij počeo je zapravo odmah iza
velike mature. No, da se vratimo u djetinjstvo.
Počeo sam svirati harmoniku kao šestogodišnjak
i s osam godina nastavio s klavirom. Prijemni ispit
je bio u Gundulićevoj 6 (današnja Akademija) i to
je bio početak muzičkog školovanja koje je, u najbolju ruku, završavalo preko Srednje škole i onda
Visoke — Glazbenom zavodu/Konzervatoriju.
Već od prvog dana ustanovili su da imam apsolutni sluh koji neki smatraju posebnim talentom, što
u stvari nije odlučujući dio glazbene nadarenosti.
Dobar je sluh ipak neobično važan i pridonio je
da sam nakon mature primljen na dirigiranje u
klasu Slavka Zlatića. Iz raznoraznih razloga, a i
sve većeg pasioniranog zanimanja za jazz, prešao
sam prvo na Teoretski odjel i zatim prekinuo inače uspješan studij i doslovce uronio u svijet jazza
koji me fascinirao. Počela je karijera jazza i intenzivne profesionalne djelatnosti pijanista Plesnog
orkestra RTZ–a, s vremenom i Zagrebačkog jazz
kvarteta, »freelancing« — skladanje i aranžiranje,
među ostalima i glazbe za crtane filmove Zagreb
filma, što je bio jedan od zanimljivijih i zaista u
svakom pogledu privlačnih »poslova«. Budući da
mi je ostalo samo godinu dana do diplome na Teoretskom odjelu, vratio sam se u školske klupe i
1964. kompletirao studij. Moj diplomski rad bio
je iscrpan teorijski prikaz jazza, prvi put predstavljen na konzervativnom Konzervatoriju. Moram
reći, velik uspjeh.
Moje kontinuirano zanimanje za glazbu u najširem smislu opet me je dovelo u školske klupe
(1995.) gdje sam na Sveučilištu u Uppsali završio
skraćeni studij glazbene psihologije.
Sklonost prema klasinoj glazbi
Što je ta naobrazba značila za vašu karijeru jazz pijanista, improvizatora?
Nastava na Konzervatoriju imala je veliko značenje u mojoj jazzističkoj karijeri. Na dirigentskom odsjeku vladanje instrumentom, u prvom
redu klavirom, važna je sastavnica kompleksnog
studija. Došao sam u klasu Darka Lukića, što je
bio doživljaj u usporedbi s dotadašnjom Srednjom
muzičkom školom. On je tada počeo karijeru profesora, bio je ambiciozan i predan tako da je svoj
entuzijazam prenosio i na studente. Dobio sam
solidan temelj koji je pripomogao fleksibilnosti u
pijanističkom svladavanju jazz idioma. Naravno,
19.
Meunarodni
dani jazza u
Lisinskom
Sjajnim koncertom obiljeene
znaajne obljetnice Davora
Kajfeša i Zagrebakog jazz
kvarteta
Piše: Davor Hrvoj
rema ocjenama publike, ali i novinara, ovogodišnji Međunarodni
dani jazza bili su najbolji do sada.
Održani su od 20. do 23. listopada u organizaciji Jazz kluba Zagreb Hrvatskog
društva skladatelja i Koncertne dvorane
Vatroslava Lisinskog. U Maloj dvorani,
svake večeri ispunjenoj do posljednjeg
mjesta, nastupila su tri međunarodna
sastava svjetske klase te vodeći hrvatski
jazzisti, svi uz iznimno raspoloženje i pozitivne vibracije koje su prenosili na publiku.
Festival je otvorio kvintet američkog multiinstrumentalista Jamesa Cartera, virtuoznog svirača svih tipova saksofona, klarineta i flauta koji je ovom prigodom svirao
P
to je bio jedan od razloga da mi je tada prvi uzor bio
pijanistički virtuoz Oscar Peterson.
No, sklonost prema klasičnoj glazbi osjeća se i u vašim djelima s područja jazza. Kako »pomirujete« jazz i klasičnu
glazbu?
Oštre granice između različitih glazbenih vrsta i žanrova sve su manje uočljive. Mnogo sam puta raspravljao
s Johnom Lewisom (pijanist i skladatelj, vođa kultnog
sastava Modern Jazz Quartet i Kajfešov šogor, op.p.)
o, primjerice, kvaliteti swinga, jednoj od zaista značajnih komponenata jazza. Složili smo se da mnogobrojni
vrhunski interpretatori »klasične« glazbe posjeduju tu
kvalitetu i da im izvedbe klasičnog repertoara, da tako
kažemo, swingaju. Radi se, naime, o istančanom osjećaju za ritam ili tajming, veoma izbalansiranom odnosu
između protoka vremena i plasiranja tonova u odnosu
na puls, te istodobno projiciranja toga balansa na slušatelja. Najbolje se to vidi u izvedbama glazbe J. S. Bacha
koja u sebi ima sve odlike swing interpretacije jer je
njegova glazba usko vezana za plesne forme onoga vremena. U vrijeme moje mladosti jazzu me najviše privlačila sloboda stvaranja glazbe u trenutku nadahnuća,
mogućnost neprekidne transformacije glazbenog materijala, kao i forme, za razliku od striktnog izvođenja
repertoara klasične glazbe koja ne dopušta odstupanja
od napisana notnog teksta. Danas, kad je improvizacija
opet zauzela značajno mjesto u »klasičnoj« suvremenoj
glazbi, postojeće apstraktne granice između žanrova
postaju nezanimljive.
Osjeća se to i u vašoj skladbi Arnold’s Orbit nadahnutoj
Schönbergom. Kako je nastala?
Skladba se zove Arnold’s Orbit jer u prvim taktovima
citiram tematski materijal iz Schönbergovih Fünf Klavierstücke op. 23. Ti prvi taktovi najčešće sadrže glazbeni potencijal koji skladatelj razvija u daljnjem tijeku
skladbe, što je i ovdje slučaj. Slično tome, ta tema i meni
služi kao nosiva osnova vlastite jazz verzije. Za razliku
od Schönberga koji se služio dodekafonijom, drugim
riječima nizom od dvanaest ravnopravnih tonova, ja u
Arnold’s Orbit upotrebljavam tradicionalni harmonijski
sustav.
Isprobati napisano
U čemu je posebnost skladbi koje ste pisali za Zagrebač-
Zašto ste osjetili potrebu skladati Boogie Balkanique i
je li bilo teško spojiti ta dva
idioma?
Boogie Balkanique napisao
sam kasnije u Švedskoj.
Kao i ranije spomenute
skladbe, ona sadrži dva
elementa. Pratnja lijeve
ruke tipičan je boogie woogie ostinato, ponavljajuća
bas figura, a desna ruka
ima melodijsku liniju u
vrijeme moje mladosti jazzu
me najviše privlačila sloboda
stvaranja glazbe u trenutku
nadahnuća, mogućnost neprekidne
transformacije glazbenog materijala,
kao i forme, za razliku od striktnog
izvođenja repertoara klasične glazbe
koja ne dopušta odstupanja od
napisana notnog teksta.
U
gornjem glasu. Takt od 5/4 i melodija na neki način
asociraju na balkansku glazbenu tradiciju. Danas je ta
vrsta fuzije različitih etničkih sredina vrlo uobičajena
— world music, fusion i slično — no, u doba kada smo
mi počeli unositi folklorne značajke u naš repertoar,
»pravi« jazzisti su nas ismijavali, jer to po njihovu mišljenju nije imalo veze s jazzom. Ima i danas kritičara
koji smatraju da je »pravi i iskonski« jazz umro s bebopom 1950.–ih. Glazba, kao i umjetnost općenito,
nije statična nego dinamična, sa stalnim promjenama
i razvojem u različitim smjerovima, što je čini bogatijom i stilski svestranijom. Postoje, naravno, neki za jazz
karakteristični elementi čija prisutnost čini da mnoge
varijante fusion glazbe doživljavamo kao jazz, ukoliko
već unaprijed nismo opterećeni utvrđenim normama
koje određuju ili sužuju okvire toga glazbenog idioma.
ki jazz kvartet, ali i Plesni orkestar RTZ–a, primjerice
Digression, Ornaments, Eftertanke, Mrtve magle,
Collision?
Trenutano stvaranje glazbe
U razdoblju rada s Kvartetom bio sam motiviran za
skladanje materijala koji će se, neposredno nakon što
je ostvaren, naći na našem repertoaru. Slično je bilo i s
djelima koje sam napisao ili aranžirao za ondašnji Plesni orkestar RTZ–a. Velika je prednost sjediti u sastavu
za koji pišeš, biti u mogućnosti isprobati napisano, po
potrebi korigirati ili poboljšati neke dijelove, biti otvoren za pozitivne primjedbe i kritike članova ansambla.
Ornaments i Collision bili su tipični pokušaji približavanja folkloru našega područja, posebice što se tiče metrike i ritmike. Bilo je to u skladu s nastojanjem potaknutim od Lewisa da, kao što je rekao, potražimo ideje
in your own backyard, u vlastitom dvorištu, da bismo na
taj način izgradili vlastiti profil, što je s vremenom dalo
željeni rezultat.
Preseljenje u novu, nepoznatu sredinu nikad nije bezbolno. Život i stvaralaštvo podvrgnuti su promjenama
i novim izazovima. Problemi egzistencije i ponovne
afirmacije u novim uvjetima zahtijevaju gomilu energije koja nesumnjivo u pozitivnom smislu rezultira u
osvježavanju i rađanju novih ideja i obnovljena natjecateljskog instinkta. Stjecajem okolnosti u stanovitom
sam smislu promijenio svoje profesionalno usmjerenje i
počeo surađivati s plesačima i koreografima, najprije na
Koreografskom institutu koji je s vremenom postao visoka škola University College of Dance u Stockholmu.
Novo usmjerenje bilo je stimulativno u svakom pogledu, jer je svojim vizualnim i fizičkim izražajem davalo
nove i drukčije impulse za trenutačno stvaranje glazbe,
na licu mjesta, što je odgovaralo mom temperamentu
samo sopran i tenor saksofon i bas klarinet.
Nekoliko puta proglašavan najboljim svjetskim bariton saksofonistom, Carter je pokazao zašto je jedan od najcjenjenih glazbenika
na današnjoj jazz sceni. Uvjerljivo, maštovito
i iznimno uzbudljivo u izvedbama objedinjuje
cjelokupnu tradiciju jazza, od bluesa i gospela, preko swinga i bebopa do free jazza. U
nekim se improvizacijama, posebice onima
što ih je ostvario bez pratnje, doimalo kao da
sviraju trojica glazbenika.
Najviše pažnje, ali i oduševljenja izazvao je
koncert trija jamajčanskog pijanista Montyja
Alexandera. Iako nije pjevao, što ponekad
čini, njegove su izvedbe vlastitih, ali i skladbi autora raznih stilova, među njima i Boba
Marleya, bile raspjevane, razigrane, atraktivne i vesele. Svoju je pijanističku virtuoznost
podredio spontanim interakcijama sa članovima trija. Svirajući s ukusom, opušteno,
s puno duhovitih citata, ostvario je i sjajnu
komunikaciju s publikom koja je ovacijama
izmamila čak četiri dodatka.
Međunarodne dane jazza zaključio je australski multiinstrumentalist James Morrison, uz
međunarodni sastav sa sjedištem u Austriji,
Juvavum Brass. Izvodili su vlastite skladbe,
ali i obrade Bachovih djela, koja su im, kao
podloga, poslužili za jazzističke improvizacije.
Morrison je osvojio publiku virtuoznim solima
svirajući trubu, krilnicu, eufonij i klavir.
Središnji koncert festivala bio je posvećen
DAVOR HRVOJ
O
Kako su se glazbena iskustva što ste ih usvajali tijekom života u Švedskoj odrazila na vaše stvaralaštvo?
Davor Kajfeš
i načinu mišljenja. U zrelijim godinama shvatio sam
da je najjača dimenzija moga glazbenog talenta upravo
sposobnost slobodnog improviziranja. Kad kažem slobodnog, moram nadodati da tu uključujem i improvizaciju sa zadanim vremenskim i metričkim okvirima.
Godine provedene u suradnji s plesačima i koreografima suvremenog plesa i jazza ostavile su snažne tragove na moj način improvizacije, s jedne strane jazza,
a s druge, na spomenute »free improvisation« gdje se
dimenzija forme, harmonije i melodije oblikuje u trenutku izvedbe.
Zauvijek išezla glazba
CD Imposition, koji u nazivu sadrži kombinaciju riječi
improvisation i composition, a koji sam snimio u suradnji s renomiranim švedskim violončelistom Peterom
Schubackom, najbolji je dokaz utjecaja i dugogodišnje
bliskosti s drugom umjetničkom formom, posebice suvremenim plesom, na moje stvaralaštvo. Razdvajanje
plesa i glazbe desilo se isključivo na kulturnom području Zapada. U mnogim drugim dijelovima svijeta još
uvijek su glazba i ples sjedinjena vrsta umjetnosti pod
zajedničkim nazivom; primjerice, afrički naziv za ples
i glazbu je ngoma.
Moje zanimanje za tradicionalniji pristup jazzu nikada
nije splasnuo, dapače, dugogodišnja suradnja s Rupertom Clemendorom, fenomenalnim majstorom udaraljki s Trinidada, također je ostavila tragove na moje
glazbeno stvaralaštvo i pripomogla održavanju razine
jazz izvedbi.
Preseljenjem u Švedsku i gubitkom suradnje sa stalnom
grupom ili orkestrom moje je skladateljsko djelovanje u
velikoj mjeri bilo u okvirima improvizacije. Poput naše
egzistencije, improvizacija je prolaznog karaktera i vjerojatno je zbog toga mnogi smatraju manje vrijednom
od pisane tradicije skladanja. Mnogo je moje izvedene
glazbe tako zauvijek iščezlo, no ista sudbina zadesila je
i čuvene improvizacije Bacha, Chopina, Liszta i Schumanna, kao i jedinstvene improvizacije pionira jazza
koje do danas žive samo u sjećanjima suvremenika. Srećom, suvremena tehnologija omogućila je da je jedan
dio mojega stvaralaštva na taj način dokumentiran.
sedamdeset i petoj godišnjici rođenja
pijanista i skladatelja Davora Kajfeša i
pedesetoj obljetnici utemeljenja Zagrebačkog jazz kvarteta (ZJK), najznačajnijeg sastava u povijesti hrvatskog jazza. U
prvom dijelu nastupio je Kajfeš, solo ili u
duu s bas gitaristom Mariom Mavrinom.
Uz tek dva standarda: On Green Dolphin
Street i Afternoon In Paris Johna Lewisa, slavljenikova mentora, ali i mentora
Zagrebačkog jazz kvarteta, sastava kojemu je Kajfeš bio umjetničkim liderom,
75. godišnji pijanist predstavio je Intimu,
najpoznatiji hrvatski jazz standard Miljenka Prohaske, nekada kontrabasista
ZJK–a. Uz njih je izveo vlastite skladbe
Arnold’s Orbit (nadahnut opusom Arnolda Schönberga) i Fairy Tale For Goran
te jazzističke obrade Skrjabinovih djela.
Naime, Kajfeš svoj glazbeni stav zasniva
Davor Kajfeš, Boško Petrović, Mario Mavrin i Silvije Glojnarić u Lisinskom
na improvizacijama, ali i stapanju jazza s
tradicijskom i klasičnom glazbom. BuduTime je iskazano zanimanje ZJK–a za spoj
održana u povodu dvadeset i pete obljetnići da od 1967. živi i djeluje u Švedskoj i tek
jazza i ozbiljne glazbe. Naime, dio svojega
ce Kvarteta. Neke od njih: Petrovićevu With
povremeno nastupa u Hrvatskoj, tako nas glazbenog stvaralaštva ovaj je sastav vezao
Pain I Was Born i Glojnarićevu Mistic Soul, u
koncerti poput ovoga iznova podsjećaju na
uz third stream. To je bilo posebice istaknuaranžmanima autora, izveli su i na ovom konnjegov izniman pijanistički i skladateljski zna- to u izvedbi djela A Day In Dubrovnik Johna
certu. Pažljivo birana, sva izvedena djela člačaj za naše jazz stvaralaštvo.
Lewisa u Grašićevu aranžmanu. Zagrebački nova ZJK–a dokaz su skladateljske zrelosti i
U drugom dijelu pridružili su mu se kolege iz
Zagrebačkog jazz kvarteta: vibrafonist Boško
Petrović i bubnjar Silvije Glojnarić, te kao gost,
bas gitarist Mario Mavrin, a nakon izvedbe
Kajfešove skladbe Eftertanke, i gitarist Primož Grašič te Zagrebački gudački kvartet.
je jazz kvartet bio poznat po sjajnim skladbama članova sastava, od kojih su neke postale
svjetski poznate, primjerice Prohaskina Intima za koju je tekst napisao čuveni američki
jazz pisac i enciklopedist Leonard Feather, a
na slavljeničkom je koncertu, prije početka
drugog dijela, prikazana u snimci s koncerta
maštovitosti autora te autentičnog rukopisa
što je Kvartetu donijelo priznanja na svjetskoj
jazz sceni. Te skladbe donose smjernice koje
su neki, zasad još uvijek rijetki, mladi hrvatski
jazzisti prepoznali i na vlastiti način unijeli u
svoje viđenje jazza.
DAVOR HRVOJ
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
8
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
SUSRETI GENERACIJA U
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
značajne obljetnice: 60 godina života
skladateljice Đeni Dekleva–Radaković,
80 godina života skladatelja Adalberta Markovića, 100. obljetnicu rođenja
skladatelja Brune Bjelinskog, 80. sezonu postojanja Simfonijskog orkestra
HRT–a i 50 godina javnog nastupanja
pijanistice Pavice Gvozdić. Tako su se u
okviru jednog koncerta okupile počasti
koje su i odredile njegov program. Na
početku praizvedena skladba Rakatač
(po istrijanski ribež) Đ. Dekleva–Radaković, profesorice na studiju Glazbene kulture Sveučilišta Jurja Dobrile
u Puli, djelo je koje, prema autoričinim
riječima, zvučnošću najavljuje unutrašnji
ritam kompozicije, dok značenjem asocira
i na sam proces njezinog nastajanja. U uzbibanom protoku kombinacija zvučnih
boja, instrumentalne naslage različitih
gustoća svojim tematskim materijalom
asociraju glazbenu baštinu Istre.
Skladba Concert Piece za gitaru, guda-
pogađaju bitne značajke odabranih instrumenata. Koncert za violinu, violu i
gudače praizveli su glazbenici kojima je
djelo i posvećeno, violinist Jože Haluza
i violist Milan Čunko; već je iz njihova predanog muziciranja bilo moguće
zaključiti da uživaju u bravuri brzoga
dijela, kao i u polaganom nastavku melodijske ekspresivnosti. Osmominutni
Koncert u dva dijela, tek s rudimentarnom naznakom trećega, zapravo
ponovljenom tonalitetnom građom
brzoga početka, možda je Paraćev odgovor na zahuktalost današnjega doba
u kojemu se nema vremena ni za što.
Tko to zna?!
Kraj koncerta pripao je primadoni hrvatskoga pijanizma, Pavici Gvozdić
koja u ovoj godini, s više koncertnih
nastupa, podsjeća na 50 godina dugu
i nadasve uspješnu karijeru. Njezina
životna povezanost, privatna i profesionalna, s akademikom Stankom Horvatom nedvojbeno je bila
u osnovi odabira njegova
Koncerta za klavir i orkestar iz 1966./’67., karakteristična primjera načina
na koji je Horvat odgovarao na poticaje svjetskih
kretanja Nove glazbe.
Bliskost s njegovom glazbom podaje muziciranju
Pavice Gvozdić suverenu
vjerodostojnost i krajnje
koncentriranu angažiranost, čemu je orkestar
vrsno odgovarao kvalitetom zvuka i disciplinom
u ostvarenju svih dionica, potvrđujući svoju 80
godina dugu tradiciju
uspješnog nastupanja.
Mješovita vokalna skupina Nešpula
Simbolično nazvan U čast stvaralaštvu prvi je koncert obuhvatio
če i udaraljke Adalberta Markovića,
umjetnički izuzetno plodna doajena
hrvatske glazbe, još od praizvedbe
2004. potvrđuje vitalnost glazbenoga
sloga neopterećena u protoku nadahnute muzikalnosti. Gitarist István Römer
izvanrednom je pronicljivošću umio
sobitu je pozornost
potakla praizvedba
audio–vizualnog djela
Pljačka banke Vjekoslava
Nježića u kojoj je autor,
koristeći trominutnu
snimku pljačke Reiffeisen
banke u Sesvetama,
snimljenu mobitelom od
slučajnog prolaznika, na
osnovi vizualnoga polazišta
postigao uzbudljivu
akustičku nadopunu.
O
podatno naglasiti razigranost solističke
dionice, pa je izvedba protekla u živom
izričaju kao pravi poklon skladatelju
za njegov 80. rođendan. Obilježavanju
100. obljetnice rođenja Brune Bjelinskog obol je dao Simfonijski orkestar
HRT–a izvevši osmerostavačnu Suitu
iz Korkyre iz 1944. godine. Pa, iako i
u ovoj glazbi naziremo mediteransko
osvjetljenje i vedrinu karakterističnu
za velikog maga neoklasične glazbe
20. stoljeća, izvedba Suite mogla je biti
zamijenjena nekom od uspjelijih skladateljevih simfonija.
Frano Parać ne sklada mnogo, ali kada
dovrši neko djelo trajno nas oduševljava
iskustvenom razinom i invencijom koje
Predstavljanje je započelo skladbom Intrada marinaresca Massima Brajkovića. Za skladatelja koji
djeluje izvan središta s orkestrima,
upravo je elektronička glazba posebni izazov jer mu omogućava
ozvučenje glazbenih vizija. Naime, za njega je elektronička glazba velika prednost i bezgranični
izvor zvukovlja te je i svoje balete
ostvario upravo u tom vrlo praktičnom mediju. I skladatelju Daliboru Bukviću elektronička je glazba
mogućnost za stvaranje niza djela
scenske glazbe, kao i samostalnih
skladbi poput predstavljene Spatial
— danse des apparitions (Prostor —
pokreti priviđenja). Koristeći razne
Sanja Drakulić na otvorenju GTP ´09
epertoar pijanistice
Katarine Krpan
obogaćen je skladbom
Kate’s Kiss (Katin poljubac)
Mladena Tarbuka, djelom
koje do te mjere obiluje
cjelovima da je u toj navali
poljubaca skladatelj očito
zaboravio čak i na neka
pravila uviđavnosti.
R
kompjutorske programe udubljuje se
Bukvić u sasvim određene spekulativne tehničke procese čija protežnost u
akustičkom izričaju oblikuje trajanje od
šumova sve do zvučnih valova različitih
intonacija.
Osobitu kompleksnost zbivanja ostvario je Davorin Kempf u fantazmagoričnoj glazbenoj fresci Fiat lux ostvarenoj
u Berlinu 1994. godine. To skladateljsko ostvarenje zavidne opsežnosti
obrazovanja, predstavlja nedvojbeno
nezaobilazno djelo na području hrvatske elektroničke glazbe.
U predstavljenom nizu zanimljivih
ostvarenja bile su prve javne izvedbe
RPR49 Frana Đurovića, Misije 6 Ane
Horvat, Red, White And Mirele Ivičević, Burning Chrome Igora Karača, Droplets...Josipa Magdića, Supernova Krešimira Seletkovića i Bionic Soundscape
Zlatka Tanodija. Osobitu je pozornost
potakla praizvedba audio–vizualnog
djela Pljačka banke Vjekoslava Nježića.
Autor je, koristeći trominutnu snimku
pljačke Reiffeisen banke u Sesvetama,
snimljenu mobitelom od slučajnog prolaznika, na osnovi vizualnoga polazišta
postigao uzbudljivu akustičku nadopunu koja svojom zvukovnošću te intervencijama i interpolacijama ostvarenima u studiju dokazuje nezamjenljivost i
upotrebljivost elektroničkih postupaka.
Pjesniki pjev violonela i
glasovira
Izvrsni mladi glazbenici, violončelistica
Petra Kušan i pijanist Danijel Detoni već u biografijama bilježe značajne
osvojene nagrade te solističke i nastupe s uglednim orkestrima na mnogobrojnim gostovanjima. Stoga je njihov
koncert u pulskoj dvorani Zajednice
Talijana Circolo 6. studenoga privlačio
osobitu pozornost.
Odabir šest skladbi s naglašenim poetskim asocijacijama, izvedbe koje su bile
tehnički superiorno i glazbeno nadasve
promišljeno i impresivno predstavljene,
osigurale su umjetnicima topli pljesak
nakon svakog djela. Tako su Petra Kušan i Danijel Detoni, precizno uigrano
i razigrano u gesti, praizveli Sonatu za
violončelo i klavir akademika Anđelka Klobučara skladanu ove godine na
poticaj Sanje Drakulić. S uobičajenim
rasporedom stavaka brzi–polagani–brzi Klobučareva Sonata donosi razradu
intervala sekunde–kvarte i septime te
motiva dviju seksta u odnosu tritonusa
što, dakako, djeluje disonantno, ali u
majstorskom oblikovanju i kontrastima
otkriva glazbenost već odavno usvoje-
MARIO DROPULIĆ
su Diego i Danijel Vitasović, Mateo Blašković, Sara Erman, Hana
i Asja Fajtović i Valter Bašić.
Zvuci karakteristična istarskog
melosa, bogate baštine koja se od
nedavno kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro nalazi na
UNESCO–voj listi, zaokupili su
pozornost nazočnih. Nakon toga,
uzvanici i gosti HDS–a pristigli
iz Zagreba prešli su u kazališno
gledalište gdje ih je pozdravila
skladateljica i pedagoginja Sanja
Drakulić, voditeljica Tribine, a
predsjednik HDS–a Hrvoje Hegedušić tom je prigodom uručio i
nagrade Društva. Nagrada Boris
Papandopulo dodijeljena je skladatelju Alfiju Kabilju za Koncert
za flautu i orkestar (praizveden
2008.). Valja spomenuti da je i
flautistica Renata Penezić, koja je
bila inspiracija pri nastanku djela i
prva ga predstavila javnosti, ovjenčana Nagradom Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Doista se ne događa često da
ista skladba, kao kreativni čin i interpretacijsko postignuće, na tako
uvjerljiv način osvoji sve prednosti
kod žirija koji odlučuju o nagradama. Nagrada Josip Andreis na
području muzikologije pripala je
Hrvatskom muzikološkom društvu (HMD) za objavljene prijevode s područja Opće povijesti glazbe
koje su priredili Stanislav Tuksar i
akademik Nikša Gligo. Nagradu
je u ime HMD–a primila Sanja
Majer Bobetko.
Sam svoj majstor
Oduševljenost i otkrivanje beskrajnih mogućnosti zvučnih evokacija koje pruža današnji stupanj razvoja elektronske tehnike,
poticaji su za ostvarivanje brojnih djela
elektroničke glazbe, a ona se javlja kao
samostalni umjetnički proizvod. Veliku
zastupljenost nalazi i kao primijenjena
umjetnost u susretu s drugim umjetničkim vrstama (posebice film, scenska
glazba, audio–vizualni projekti i drugo). U okviru koncerta 5. studenoga u
Hotelu Histria, nazvana Sam svoj majstor, bilo je uključeno jedanaest skladbi
i svi zainteresirani, okupljeni u kasnim
noćnim satima, s pozornošću su pratili
ostvarenja nastala osobnim manipu-
lacijama raznih kompjuterskih
programa ili korištenjem institucionalnih/privatnih studija.
MARIO DROPULIĆ
Manifestacija Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa, članica ECPNM–a (The European
Conference of Promoters of New
Music), Glazbena tribina Pula,
doživjela je od 5. do 8. studenoga
svoje 46. godište, a budući da se
nakon Opatije (gdje je osnovana
1963., tada još kao jugoslavensko
događanje) od 1999. godine održava u istarskom središtu, bilo
je to i jubilarno deseto pulsko
predstavljanje pretežno hrvatskog
glazbenog stvaralaštva. Prvo mjesto glazbenoga slavlja bilo je Istarsko narodno kazalište, a otvorenju
Tribine prethodio je program u
predvorju koji su, kao produkciju
Folklor se voli i u školi, pripremili učenici pulske Glazbene škole
Ivana Matetića–Ronjgova. Obilježivši nastupima 60. obljetnicu postojanja te ustanove, na istarskim
tradicijskim glazbalima nastupili
MARIO DROPULIĆ
GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA
46. Glazbena tribina Pula, 5. — 8. studenoga 2009.
Bruno Krajcar
ZNAKU PRAIZVEDBI
Jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske glazbene avangarde
20. stoljeća, skladatelj, pijanist i
pisac Dubravko Detoni trajno je
znao glazbala prilagoditi svojim
tragalačkim porivima u iznalaženju
novih akustičkih odnosa. Na takvu
nas poticajnost na području novog
instrumentalnog virtuoziteta podsjeća i njegova skladba Assonance I
za violončelo i glasovir, djelo nastalo
još 1968. godine. Poetske asocijacije
ritmiziranih fraza autor opisuje kao
istraživanje nepotpunih glazbenih
srokova više linija što se svojom nesinkronošću među sobom nadopunjuju.
I na kraju, praizvedba skladbe Canto de la ave rapiega (Pjev ptice grabljivice) za violončelo i klavir Ivana
Božićevića, skladatelja, orguljaša
i pijanista, posizanjem za španjolskim glazbenim idiomom u stavcima Chacona i Fandango otkriva
novu putanju suvremene glazbe s
početka 21. stoljeća (djelo nastalo
u ovoj godini) koja instinktivno i
neopterećeno pronalazi susret sa
slušateljem.
Cjelova u beskraj
Već stoljetna posvećenost skladanju
za glasovir rezultirala je djelima koja
slijede sve povijesne stilske mijene,
a da ipak i dalje postoje otvorena
područja za nova autorska sučeljavanja. Tako će i skladba Makapaka
Viktorije Čop, djelo koje je naručila EPTA za klavirsko natjecanje u
Osijeku 2009., a koju je 7. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu
praizveo pulski pijanist Vladimir
Mlinarić, ući u natjecateljsko nadmetanje uz bogati standardni repertoar. Izvanglazbene konotacije koje
dozivlju fantastični lik iz bajkovite
šume ili pak sugeriraju ustrajnost u
dječjoj igri i mašti, kao što upućuje
skladateljica tumačeći nepoznanicu
naslova Makapaka, predstavljat će za
mlade pijaniste susret s duhovitim
suvremenim glazbenim izričajem
koji sadrži pedagošku namjeru svladavanja tehničkih zahtjeva.Slovenski skladatelj, violončelist i dirigent
Bogo Leskovic (Beč, 1909. — Ljubljana, 1995.) manje nam je poznat,
ali je za pijanista Vladimira Mlinarića zacijelo prezentno ime, budući
da je Mlinarić studirao u Ljubljani.
U praizvedbi Leskoviceve skladbe
Dva gamelanska plesa (Tranquillo.
Ondeggiante e poco rubato i Allegretto
molto ritmico) upoznali smo skladatelja koji znalački provodi slični
tematski materijal i impresionističkom izražajnošću (gamelan!) ostvaruje lelujave zvučne ugođaje.
Repertoar pijanistice Katarine Krpan obogaćen je skladbom Kate’s
Kiss (Katin poljubac) Mladena
Tarbuka, djelom koje do te mjere
obiluje cjelovima da je u toj navali
poljubaca skladatelj očito zaboravio
čak i na neka pravila uviđavnosti u
opisu djela, a ne samo na suosjećanje
sa slušateljem kada je riječ o trajanju tog prekomjernog ljubljenja.
Pet uglazbljenih cjelova, Majčin,
Očev, Ljubavnikov, Djetetov i Cjelov
smrti nižu se ogromnom skladateljevom upornošću da prolaznost
jedinke pretoči u vremenitost glazbe
same. Katarina Krpan još nije vre-
godišnjim Svečanostima pasionske
baštine u Zagrebu, ostvarenja su
skladatelja kao emanacija duhovnosti i vjerničkog sudjelovanja na području suvremene glazbe. U tome
se invencijom osobito ističe Igrecov
Agnus Dei. Za svoj kvartet Forelock
(praizvedba) S. Glojnarić ističe da
je djelo crossover podrijetla izvora
te nastavlja definicijom beyond–
Avant–garde, kao tumačenjem o
izvorištima različitih glazbenih idioma ukoričenih u ostvarenje čija nas
zvukovnost asocijativnim tijekom
odvodi u prepoznatljiva ishodišta.
Uhlikova inspiracija ovaj put izvire
Dnevni koncerti pulske Tribine
Izlet u Pore
Piše: Ana Kuštrak
Glazbena tribina Pula i ove
je godine u četiri kratka dana
predstavila raznoliki program, a uz »glavne« večernje koncerte, sačinjavali su ga i
oni podnevni. Trio Solenza koji je trebao
nastupati drugoga dana Tribine, neplanirano se prometnuo u duo zbog bolesti
pijanista Marija Čopora. No, dvadesetominutni program ipak je održan i na
posljetku je oduševio publiku. Zbog nedostatka glasovira, izvedene su
svega dvije kompozicije, Concerto abbreviato za klarinet solo
Petra Bergama (izvrsni Bruno
Philipp) te Versus za klarinet i
glas Marka Ruždjaka (Bruno
Philipp i sopranistica Davorka
Horvat). Bergamov Concerto
pokazao je raskoš klarineta,
kao zasebna glasa, sposobna
za izvedbe visokih tehničkih
prohtjeva. Ruždjakov Versus
jedna je od ponajboljih kompozicija na Tribini, čemu su
zasigurno pomogli izvrsno pripremljeni i usklađeni umjetnici.
Temelji se na načelu imitacije
ili, kako i samo ime sugerira,
suprotstavljanju glasa i klarineta, ali do takvih razmjera
da su, radi tehničkog tretiranja
oba »instrumenta«, granice između njih
gotovo nepostojeće. Koliko glas zvuči
kao klarinet, toliko i klarinet pjeva poput
ljudskog glasa.
46.
MARIO DROPULIĆ
nih skladateljskih sloboda. Spokoj
evocirane osamljenosti u elegičnom
ozračju skladbe Sami za violončelo
i klavir Berislava Šipuša osvojio je
spontanu prihvaćenost i djelo će
svojom mirnoćom ugođaja nedvojbeno poticati glazbenike da ga
rado uključuju u programe. Lirski,
pak, izraz skladbe za violončelo solo
Hey Pearl! Srđana Dedića, također
ulazi u rado ponavljani repertoar jer
violončelistu otvara obzore inspiriranih skladateljskih postupaka koji
vješto stapaju tradiciju i inovaciju.
Praizvedba Pedalnih osminki za klavir akademika Rubena Radice bila
je svojevrsni predah, kratka inventivna etida posvećena muzikologinji Evi Sedak u povodu njezina 70.
rođendana i to prigodno djelce sam
autor najbolje označuje kao »490
osminki Evi u čast«.
Elizabeta Zalović
menita, a cjelivanje u svim etapama
njezina života vremenski je ipak
bilo preobilno (skladba traje više
od sat vremena). Pijanistica je vidnim (napinjanje da dosegne žice u
glasoviru) i čujnim angažmanom
izvodila navedene opsežne stavke
čija programnost ipak ostaje tek u
skladateljevoj mašti. Ono što smo
kao slušatelji doživjeli, cjeline su u
kojima prevladavaju guste akordičke progresije i ozvučena promišljanja s inverzijama, kojima se u posljednjem stavku Cjelovu smrti (nije
li za takve spekulacije još prerano?)
ubrzano unatrag, dakle u rakovu pomaku, rekapitulira prva četiri cjelova.
Kao poklon pijanistici, Tarbukovo
je dugotrajno pijanističko bavljenje
njezinim životom zacijelo u intenciji
pohvala njezina umijeća. Pijanistica
je doista dokazala svoju izdržljivost
i veliku koncentriranost, kao i tehničku suverenost. Međutim, nakon
odslušana pijanističkog romana rijeke ostaje u zraku moguće, doista ne
i izraženo pitanje, nije li Cjelov smrti
mogao biti zamijenjen uglazbljenim
pozivom Kiss me Kate?
Gudaki kvarteti kao
šarolike razglednice
Svečarski koncert u povodu 20.
obljetnice djelovanja održao je Gudački kvartet Sebastian 7. studenoga u Crkvi svetog Franje i u cijelosti
potvrdio vrsnost koja se osobito
ističe u pristupu i ostvarenju vrlo
različitih djela. Na programu su bili
gudački kvarteti Malo sutra Frana
Đurovića, Pe’ moti za finit pismu
Sande Majurec, Agnus Dei Anđelka Igreca, Religioso Nenada Firšta,
Forelock Silvija Glojnarića, Astor
— tango istriano Tomislava Uhlika
i Transcontinental Postcards Vanje
Lisjaka. Lapidarnost praizvedenih
skladbi F. Đurovića i S. Majurec dobro su došli primjeri kako je u kratkom vremenu moguće zanimljivo
osmisliti glazbeni tijek i nepretencioznošću zabaviti slušatelje. Igrecova
i Firštova djela, praizvedena na ovo-
iz glazbe Astora Piazzole nadograđene istarskim plesnim motivima i
to će djelo biti zanimljivo doživjeti
uz sudjelovanje plesača, kako je ono
i inicijalno zamišljeno. Jer, valja napomenuti, predstavljena praizvedba
nije pogodila švung tanga. I na kraju
sedam krokija Vanje Lisjaka, sedam
transkontinentalnih razglednica, od
Polarnog svjetla do Međuzvjezdanih razglednica, karakterističnim je
dojmovima predstavila svoje izvanglazbene inspiracije, a Gudačkom
kvartetu Sebastian pružilo zaključnu uvjerljivost, potičući slušatelje na
dugotrajan pljesak odobravanja.
Ðelo Jusi pozdravljen s
velikim simpatijama
Koncert pod primjerenim nazivom Dubrovački kantuni, održan 7.
studenoga u Istarskom narodnom
kazalištu u povodu 70. rođendana
skladatelja, aranžera, dirigenta i
gitarista Đele Jusića bio je dostojanstveno slavlje na kojemu se u
većem broju okupila i pulska publika. Bile su izvedene skladbe s ozbiljno–glazbenim ugođajima, Suita
za Zagrebački akademski kvartet
gitara, Samo za dvoje za violončelo
i glasovir i Koncert za fagot i orkestar (gudački kvartet) u čijim su
izvedbama sudjelovali mladi zagrebački gitaristi, violončelistica Neva
Begović, pijanistica Elizabeta Zalović, fagotist Matija Novaković i
Gudački kvartet Sebastian. Jusićeva
melodijska invencija prevladava u
svim navedenim djelima, da bi njegovim uspješnicama u izvedbi Mješovite vokalne skupine Nešpula,
pjevanju Brune Krajcara i završno,
nastupom Klape Ragusa publika
»došla na svoje« i pjevajući zajedno
s glazbenicima, podigla temperaturu u gledalištu. Bilo je to pravo
i iskreno slavlje posvećeno velikim
zaslugama Đele Jusića i preostaje
samo zaželjeti mu dobro zdravlje i
još mnogo hitova kojima je do sada
stekao svoju vjernu publiku.
Petak u podne bio je rezerviran za orguljski repertoar, odnosno koncert Elizabetin
svijet. Elizabeta Zalović bila je solistica u
skladbama Sedmo nebo Sanje Drakulić,
Triptihu za orgulje Dona nobis pacem Stjepana Šuleka, Cithari Željka Brkanovića,
7 preludija za orgulje Branka Lazarina i
djelu Lichtenstein Pop–Art Ive Josipovića, dok joj se u Litaniji i aklamaciji Ante
Knešaureka pridružila violončelistica
Neva Begović. Orgulje i violončelo dva
su instrumenta nevjerojatno srodnih zvukova, no iako su se polifono ispreplitali u
Knešaurekovoj kompoziciji, autor je, pokazujući se poznavateljem orgulja, glazbala tretirao na način da ni jednome od
njih nije oduzeo zvukovnu samostalnost.
Posljednji podnevni koncert održan je u
Poreču na završni dan Tribine. Nastupili
su pobjednici međunarodnih natjecanja u
2008. i 2009. godini, redom mladi i talentirani umjetnici. Na početku je odmah
oduševio četrnaestogodišnji pijanist Kristian Keil iz Pule koji klavir svira nepunih
pet godina. Izveo je tehnički vrlo zahtjevnu »natjecateljsku« kompoziciju Dalibora
Bukvića Pour le concours. Uslijedile su violinske skladbe A u daljini vrt pun cvijeća
Ivane Stefanović, Reflekset Akila Marka
Kocija i virtuozni Guslački hir br. 1 Pavla
Dešpalja, sve u izvedbi mlade Đane Kahriman. Gitarist Juraj Majstorović vrlo je
sigurno i muzikalno izveo Tri trubadurske
za gitaru Stjepana Šuleka, a nakon njega,
Domagoj Guščić i Azra Medić predstavili su tri opusa za klavir četveroručno —
Minutne skice Nikše Njirića, Simple Piano
Music Laure Mjede Čuperjani i djelo vrlo
zanimljiva naziva Tri kardiološke dijagnoze Zorana Juranića. Za kraj je ostavljena
virtuozna i briljantna skladba 22 per 2
Dubravka Detonija u izvedbi izvrsnog
Marina Marasa i Renate Hill.
Tribine na Glazbenoj tribini
Pula ‘09.
Klasina
glazba nema
alternative
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
okviru 46. Glazbene tribine
Pula održana su i dva susreta s
predstavnicima nakladničkih kuća te
su tako javnosti predstavljena notna,
knjiška i diskografska izdanja objavljena u razdoblju »od Pule do Pule«.
Glazbeno nakladništvo — notna i
knjiška izdanja — zastupali su muzikolozi Nada Bezić (HGZ), Dalibor
Davidović (urednik dvaju muzikoloških izdanja), Ivan Živanović (Muzički informativni centar Koncertne
direkcije Zagreb) i skladatelj Krešimir
Seletković (Cantus d.o.o.), dok je tribinu vodila muzikologinja Jana Haluza.
HGZ je u proteklom razdoblju objavio
dva izdanja, Plavu konjicu i Društveni
orkestar HGZ–a autorice Nade Bezić, a
MIC–ova izdavačka djelatnost rezultirala je sa čak 19 izdanja. Objavljene su
note s djelima J. Bajamontija, B. Berse,
B. Bjelinskog, V. Čop, D. Detonija, P.
Dešpalja, S. Drakulić, J. Hatzea, D.
Kempfa, B. Papandopula, I. Šibenčanina, B. Širole, a nastavljen je i kontinuirani projekt izdavanja cjelokupnog
opusa D. Pejačević. Dalibor Davidović
predstavio se kao samostalni urednik,
upozorio je na knjigu Metode analize
glazbe Leona Stefanije (u izdanju Hrvatskog muzikološkog društva, što je
izazvalo reakciju njegove članice Sanje Majer Bobetko, s napomenom da
je Društvo objavilo i druga izdanja, uz
kontinuirano objavljivanje muzikoloških časopisa IRASM i Arti Musices).
Davidović je još istakao i Zbornik posvećen Evi Sedak u povodu 70.obljetnice života (uz akademika Nikšu Gligu i Nadu Bezić, također urednik).
Cantus d.o.o. objavio je monografiju
Tragom glazbe posvećenu Vladimiru
Ruždjaku autorice Erike Krpan i notna
izdanja skladbi D. Bukvića, B. Kunca,
T. Uhlika, P. Dešpalja i O. Jelaske te
zbirku Djeca nose svjetove na dlanu. Na
tribini o diskografiji govorili su Mirjana
Matić, direktorica Cantusa d.o.o., Antun Tomislav Šaban, skladatelj i glavni
tajnik Hrvatskog društva skladatelja,
Tomislav Škulić, direktor Aquarius
Music Publishing d.o.o. i član Predsjedništva HDS–a te Mladen Tarbuk,
skladatelj, dirigent i producent (voditeljica Jana Haluza). U objavljivanju
CD–ova, Cantus je bio najplodniji, pa
su izašli autorski albumi K. Odaka, M.
Magdalenića, Z. Juranića, Ž. Brkanovića i D. Bukvića, kao i M. Brajkovića,
L. Fidrija, Hrvatska orguljska glazba
autorice Lj. Očić, I. Brešana i Djeca
nose svjetove na dlanu. Dok je Cantus
subvencionirani neprofitabilni izdavač,
Aquarius Records tržišno je orijentiran, a zbog nevelike prodaje CD–ova
s hrvatskom glazbom, ograničen je na
samo dva do tri izdanja godišnje. Iz
opsežnog izlaganja M. Tarbuka valja
izdvojiti formulaciju da klasična glazba
nema alternative i da je neophodan angažman oko izdavanja djela hrvatskih
skladatelja, kao i oko obrazovanja mlade publike.
U
GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA
9
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
10
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Razgovor sa skladateljem i gitaristom Jasenkom Hourom, dobitnikom Nagrade Milivoj Körbler Hrvatskog društva skladatelja
RAZGOVORI
(nastavak sa str. 1)
HDS JE KAO OLIMPIJSK
ako gledate danas na zabavnu industriju i estradu, pogotovo na mlade ljude oko
kojih se skuplja mašinerija i koji u kojekakvim
talent–natjecanjima nastoje pronaći glazbeni
uspjeh?
K
Vremena su
brza i takve
su stvari već
davno objašnjene. Svako
ima
svoju
iz diskografskih kuća u žirijima, završi u noćnoj smjeni.
Tko su vam bili glazbeni uzori i tko vam je pomogao na početku karijere?
Kao vođa jednoga od najvećih hrvatskih rock
bendova mislite li da su upravo disciplina i realnost tajna dugoročnog
uspjeha?
Glazbeni uzori su apsolutno bili Rolling Stonesi, The Clash i kasnije Sex Pistolsi, U2 i
Bruce Springsteen. Budući da sam još kao tinejdžer ušao u sve to, tražio sam, i još uvijek
tražim ono što volim i što mi je srodno. To je
upravo glazba na koju se »vozim« i koju nosim
kroz život. Okosnicu ljudi koji su mi pomogli
na početku karijere čine Sven Semičić i Vlatko
Fras, s tim de je on bio onaj faktor koji nam
i smo u godinama kada
nikome od nas, ni Oliveru,
ni Gibonniju, ni nama ne
treba nagrada jer tada industrija
nikuda neće otići. One su naravno
potrebne Vatri, Ramirezu i sličnim
bendovima jer na taj način skreću
pozornost na sebe.
M
Ima tu jedna stvar koja
muči mladu generaciju bendova, a koju vrlo
dobro shvaćam jer sam
i sam prošao kroz to.
ne smatram dobrim gitaristom. Znam svoja tri
akorda, ali trideset godina za to krvavo radim.
Tako su me naučili. Trudim se i radim najbolje
što mogu. U to sam siguran. Moraš znati što
ti je mana, a što vrlina i na tome moraš raditi. Naravno, zadnjih nekoliko godina došla je
nova garnitura bendova, što je super. Bilo mi
je smiješno da uvijek na svim glazbenim nagradama po njih izlazi nas nekoliko. Ako će
se sve svoditi na tri imena koja si međusobno
dijele priznanja, to nema smisla. Već je dosadno svima. Mi smo u godinama kada nikome
najboljom željom d
treba uvijek tako i
djela nisu najbolja.
Koji vam je najdra
Na koji ste posebno p
Ne mogu odgovo
stvari jednostavno
sam da moram paz
Kazalište kao ben
pjesme koje su pro
i kojih se sramim.
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Razgovarala: Ana Kuštrak
minutu slave, a u šoubiznisu je to očigledno. Ipak, Japanci su najdalje otišli u objašnjavanju filozofije slave koja glasi: koliko
do gore, toliko do dolje. Kod nas je ipak
drukčije nego vani. Kada usporediš najveći neboder u Americi i kod nas, jasni su
ti odnosi »do gore i do dolje« ovdje i vani.
Mislim da su to kod nas kvazi–mašinerije
jer su sport i rock’n’roll za bogata, a ne siromašna društva. Tu je vrlo teško održavati
standard, jer moraš biti vrlo discipliniran i
realan. Druga stvar je što s godinama svi
očekuju od tebe pomak prema gore. Jer koliko god te ne vole ili guraju u mainstream,
što naposljetku i jesi, od tebe se očekuje da
stalno dižeš letvicu. I sam je želiš dizati, ali
opet ovisi koliko je to objektivno, pogotovo
ako je dižeš stvarima kao što su produkcija
ili nečime što nisi nikada prije radio. Ne
pratim našu estradu, ali nisam vidio da je
itko iz takvih talent–priča nešto napravio.
Zbog toga je to kod nas kvazi–mašinerija
jer ti talent, uza sve silne producente i ljude
Osobno, primjerice, nikada nisam mogao dobro odigrati velike i važne utakmice, jer bih u
danom trenutku, kada se očekuje da dovršiš
posao, uvijek zabrljao. Tu je teško izdržati pritisak i očekivanja i u tom se trenutku dogodi
kataklizma. S godinama prerasteš takve stvari,
pogotovo na koncertima. Danas nisam nervozan bilo da u publici vidim petsto ili pet tisuća
ljudi. Svjestan sam da su ljudi došli i da moram
biti dobar te da je bina ta na kojoj trebam funkcionirati. Mladi bendovi moraju shvatiti da ne
trebaju čekati reakciju publike, odnosno da ne
mora publika biti dobra da bi oni bili dobri. Mi
općenito ne shvaćamo anglosaksonski pristup
gdje glazbenici krvavo rade. Vidiš da su mokri nakon svake svirke. Meni je »najbolje« kad
gledam našu scenu, pa i dobar dio rock scene, a
nitko se nije oznojio. Ne shvaćam što se dešava. Neke su stvari logične. Naime, na početku
karijere to što radiš više ti je zabava nego posao,
onda postane obratno. Sada sam u fazi kada
se sve vraća u ravnotežu, kada opet većinom
postaje zabava, ali sam i dalje svjestan da je to
posao koji moram odgovorno raditi.
je davao pokretačku snagu i koji nas je uvijek
navodio na različite stvari. Darko Glavan i Veselko Tenžera također su bili tu. Vrlo je bitan
bio i Milan Škrnjug, naš prvi menadžer te Piko
Stančić koji nam je usadio mehanizam radne
odgovornosti, iako smo mi ionako bili prgavi
i spremni vježbati danonoćno. Ta radna etika
ostala nam je do danas.
od nas, ni Oliveru, ni Gibonniju, ni nama ne
treba nagrada jer tada industrija neće nikuda
otići. Naravno da su te nagrade potrebne Vatri, Ramirezu i sličnim bendovima jer na taj
način skreću pozornost na sebe. Mi se tamo
odlazimo dobro provesti i popiti piće s kolegama. Ja to tako doživljavam.
Koga posebno cijenite od naših izvođača i kojemu
bi mladom bendu poželjeli proslavu trideset godina
rada?
Nagrada nikad dosta
No ipak, dobili ste puno nagrada. Koliko su vam
one osobno bile bitne i koliko su vam pomogle u
komercijalnom uspjehu?
Našu estradu pratim vrlo malo i ne krećem se
po tim krugovima, ali jasno je tko su ljudi koji
su cijenjeni i to ne možeš promašiti. Gibo je
značajan kao skladatelj i izvođač. To su te velike
priče. Meni je uvijek interesantna underground
scena i stalno gledam hoće li napokon isplivati
netko od tekstopisaca. Od osamdesetih godina,
što se naziva zlatno doba, do današnje hip–hop
scene, nije bilo tekstopisaca. Iako rap njeguje
drugi pristup, ti tekstovi ipak nešto govore.
Također ne vidim nove autore. Primjerice, sebe
Ljudskom rodu nagrada nikad dosta. Nitko
nikad neće reći da mu ne treba. To hrani ego.
Ali ti vrlo dobro u dubini duše znaš jesi li te
godine napravio najbolje ili nisi. Kada ostaneš
sam sa sobom i pustiš ovaj leteći svijet koji ide
oko tebe, sigurno znaš je li netko te godine bio
bolji od tebe ili nije. Nema tu neke velike filozofije, osim ako nisi baš takav narcis da stvarno
misliš da si najbolji, što za nas Hrvate nije čudno jer mislimo da sve znamo i da smo u svemu
najbolji. Često je teško shvatiti da možda ideš s
i opće
taj ang
gdje g
rade, vidiš da s
svake svirke. M
gledam našu sc
rock scene, a n
M
u pitanju, da staln
Nesiguran sam i
skladatelji poput H
Oni rade glazbu n
ali ja sam potpuno
Klub »velikih«
Član ste Hrvatskog
zadovoljni radom H
Hrvatsko društvo
11
surađivati s pokojnim Igorom Kuljerićem. Između nas dvojice je nebo i zemlja po shvaćanju
glazbe, no gledati na koji način taj čovjek radi i
biti član istoga društva ono je što te čini dijelom
kluba »velikih«. Moraš to uzimati s velikim poštovanjem, jer iako neki od nas pripadaju nekoj
drugoj glazbi, Društvo okuplja ljude koji se bave
jazzom i ozbiljnom glazbom, a koji su isto tako
svoj život posvetili glazbi. Nemamo ništa osim
HDS–a što nas brani od okoline. Zato moramo paziti i truditi se da ga dignemo na još veću
razinu. Hrvatsko društvo je sklono da uvijek iz
privatnih interesa razori nešto što je dobro. Svi
smo mi kao članovi u globalu nezadovoljni svojim statusima, ali postojanje HDS–a ne bi trebalo biti upitno. Bit će naravno ljudi u HDS–u
koji će raditi bolje, neki će raditi lošije, ali to ne
smije narušavati Društvo skladatelja kao takvo.
Kod ZAMP–a je glavno pitanje oko kojeg su se
lomila koplja bilo plaćanje određenih postotaka
za funkcioniranje takvog sistema. Uvijek je bilo
akcija protiv servisa jer on autorima puno uzima. Ali to je ujedno i sustav u kojem radi veliki
broj ljudi i mislim da je bolje platiti više kako bi
se sustav polagano podizao, do čega je danas i
došlo. Prodaja nosača zvuka strmoglavila se i
mi živimo od ZAMP–a. Ne znam shvaćaju li
naši skladatelji da su u Kini skladatelji još uvijek gladni jer žive u zemlji gdje su takve stvari
opće dobro i za to ne dobivaju ništa. Sustav treba i dalje graditi, jer je očito da je to jedini pravi
novac koji održava šoubiznis.
Postoji li vidljiv napredak u radu HDS–ZAMP–
a i kako ga ocjenjujete?
Napredak je vidljiv i on unatrag petnaest godina iznosi petnaest puta. Smatram da je naplata
išla petnaest puta prema gore. Pitanje koje vjerojatno i dalje opterećuje obje strane u Društvu jest podjela na zabavnu i ozbiljnu glazbu
i koristi koje obje strane ubiru. No opet, to je
stvar unutar Društva koja se tamo treba riješiti.
Takve stvari ne bi trebale »veseliti« sav puk i
medije.
Mislite li da su hrvatska javnost i korisnici dovoljno osviješteni o zaštiti autorskih muzičkih prava?
enito ne shvaćamo
glosaksonski pristup
glazbenici krvavo
su mokri nakon
Meni je »najbolje« kad
cenu, pa i dobar dio
nitko se nije oznojio.
no nešto pipam i istražujem.
nemam recept kakav imaju
Huljića, Dujmića ili Tutića.
na takav način i to je u redu,
o drukčiji.
g društva skladatelja. Koliko ste
HDS–a i ZAMP–a?
skladatelja jedina je institu-
Ne, mislim da nisu. Zbog toga i postoji tolika
mistifikacija oko cijele stvari i rijetko je kome
jasno što se tu dešava. Ljudi ne znaju taj dio
jer je vrlo teško nekome objasniti način funkcioniranja sustava zaštite prava i naplate. HDS
je taj koji polaže prava, drugi dio su diskografi
i HUZIP koji je jedini uletio u cijelu priču i
izazvao pomutnju. Kada govorimo o velikim
sumama koje se vrte, ljudima mora biti jasno da
polovica te sume otpada na strane autore. Ljudi
moraju shvatiti da kad danas slušaju Beatlese,
prava na slušanje moraju platiti. Ako ne plate,
neće biti dobro.
Nema vremena za nostalgiju
Kako bi komentirali zadnje trendove osnivanja
piratskih stranaka u Europi, s tim da postoje indikacije za slične aktivnosti i kod nas? Koliko su
takve udruge opasne za autore?
Opet se vraćamo na kineski sistem. Obožavam Kinu, ali njihovo načelo za »opće dobro«
teško bi zadovoljio bilo koga u Europi. Nisam
Upornost najvanija
Koji vam je koncert bio draži: Trg ‘89. ili Arena
‘09.?
Trg je nešto što se događa. Trg više doživljavam
kao mjesto gdje sam bio i ja. To je bila krasna
večer koja se desila tako kako se desila i tu se ni
malo ne dižem iznad publike. Kod otvaranja
Arene drago mi je jer smo bili puno manje u
grču, puno smo se više zafrkavali, dok na Trgu
od onolikog pritiska, naprosto nismo toliko
mogli. Ali ne mogu staviti na vagu. Ono što
se 1989. desilo na Trgu, događa se jednom u
životu.
Koliko ulažete u produkciju? Jeste li tek sada u
financijskoj mogućnosti napraviti kvalitetnu produkciju i održavati tu kvalitetu?
Naša je industrija premala da bi se napravio
revolucionarni korak u produkciji. Rock’n’roll
je, kao što sam već rekao, za bogata društva.
Kad sam bio u Münchenu pokušao sam se sjetiti što Bavarci imaju od sporta. Imaju Bayern.
Mi imamo četiri nogometna prvoligaša, četiri
košarkaška kluba, hokejaše rukometaše, vaterpoliste i kako da ta industrija uopće sve sponzorski pokrije? Kako bismo mi mogli protiv
jednog Bayerna kojega gura cijeli München i
cijela Bavarska? To je teško i to naprosto spada
u naše umijeće snalaženja. Mi smo nevjerojatni
improvizatori i čudesno je kako uspijevamo sve
financijski zatvoriti. Mi smo mađioničari i to
je velika stvar.
Što je za vas najveći gušt bavljenja glazbom?
Ne znam točno. Nedugo smo, primjerice, bili
na turneji gotovo godinu dana i uvijek smo prije koncerta imali isti obred. Ja malo odspavam,
dečki me probude, krene neka zafrkancija,
počnemo navlačiti jedni druge i nabrijavati se
na koncert i onda shvatimo kako je sve to dio
naših života. Kada toga navečer nema, izgubljen sam. Jednostavno nastane neka rupa. U
ovom trenutku, kada mirujemo i čekamo da se
turneja nastavi, vidim da mi nedostaje taj dio.
Koji su planovi benda?
Prije nekoliko dana izašao je CD i DVD s koncertom u Areni, a čeka nas turneja koja će se
produžiti do travnja sljedeće godine, možda i
do ljeta. Trenutno nas čekaju Kanada i Amerika. Hoćemo li početi snimati novi materijal
kada se vratimo s turneje, to zaista ne znam.
Što biste savjetovali mladim autorima koji tek stasaju u glazbenim vodama?
Najvažnija je upornost. Samo vrijedni i uporni
opstaju. Uporni i oni koji znaju i mogu poentirati ono što rade. Na kraju dana nije bitno tko
je više ili manje zgodan. Upornost je ono što
se računa.
HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA PUTEM
NATJEČAJA SUFINANCIRA NEZAVISNE
GLAZBENE PROJEKTE S 900.000 KUNA
a konferenciji za medije održanoj 25. studenog 2009. u dvorani HDS–a, predstavnici Hrvatskog društva skladatelja najavili su raspisivanje triju natječaja kojima će tijekom 2010.
godine nezavisne glazbene projekte poduprijeti s 893.670,76 kuna. Na konferenciji su
govorili mr. sc. Nina Obuljen, državna tajnica Ministarstva kulture, Antun Tomislav Šaban, glavni
tajnik HDS–a, Nenad Marčec, glavni direktor ZAMP–a, Mirko Kovačević, tajnik Hrvatskog sabora kulture i muzikologinja Nada Bezić.
N
akon što je u ovoj godini različitim nezavisnim glazbenim
projektima dodijelilo pola milijuna kuna, Hrvatsko društvo
skladatelja najavljuje da će u 2010. godini hrvatsku glazbenu scenu
financirati s gotovo 900.000 kuna prikupljenih od službe ZAMP.
N
Prisutnima se na početku obratila državna tajnica Nina Obuljen, pozdravljajući aktivnost HDS–a
koji je počeo financijski podržavati nezavisne projekte, pa je tako putem natječaja dosad potpomognut 21 projekt s pola milijuna kuna. Naglasila je uspješnost prošlogodišnjeg natječaja i
podsjetila na važnost pune primjene Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima temeljem
kojega se 30% sredstava, prikupljenih u sustavu privatnog kopiranja, izdvaja u poseban Fond
za poticanje raznolikosti kulturnog stvaralaštva. Nakon implementacije tog sustava u glazbenom i filmskom području, Ministarstvo kulture očekuje i reguliranje prava na posudbu u tijeku
2010. godine. Izražavajući zadovoljstvo kvalitetnim zakonskim rješenjem, Nina Obuljen pohvalila
je HDS i ZAMP koji su veliki dio tih sredstava usmjerili na nezavisne projekte iz cijele Hrvatske,
što se vrlo pozitivno odražava na kulturnu scenu. Poštivanje intelektualnog vlasništva i autorskih prava glavni je poticaj svakome stvaralaštvu, pa je državna tajnica istaknula punu potporu
udrugama za kolektivno ostvarivanje prava i njihovu radu na ostvarivanju pravične naknade za
autore, izražavajući ujedno nadu da će ovako prikupljena sredstva u budućnosti rasti, što će
svakako ovisiti o urednosti plaćanja naknada za privatno kopiranje.
Nenad Marčec je objasnio da se radi o sredstvima prikupljenima od naknade za prazne medije i
uređaje za snimanje (naknada koju uvoznici elektroničke opreme plaćaju ZAMP–u za svaki prodani uređaj s memorijom za, primjerice, CD–R — 0,08 kuna, memorijske kartice — 4 i 8 kuna
, tvrdi diskovi — 2 kune, HI–FI CD–R — 20 kuna i slično), od kojih se, temeljem Zakona o autorskom i srodnom pravu, 30% mora koristiti za poticanje umjetničkog i kulturnog stvaralaštva.
Također je pojasnio kako su ovakvi natječaji rezultat napredna sustava autorsko–pravne zaštite
koji, osim što štite nositelje prava, doprinose i kulturnom razvoju društva.
Antun Tomislav Šaban najavio je za iduću godinu tri različita natječaja koja se raspisuju 25.
studenoga, podsjetivši da HDS organizira niz vlastitih glazbenih projekata kojima obogaćuje
hrvatski kulturni život. Natječaj sa sredstvima od naknade za prazne medije u visini od 500.000
kuna, kakav je već proveden ove godine, namijenjen je projektima zabavne glazbe. Novost je
natječaj za projekte tradicijske glazbe vrijedan 281.170,76 kuna koji je omogućen izmjenama i
dopunama Zakona o autorskom i srodnom pravu. Time je preusmjeren tok novca kojega prikuplja ZAMP za izvedbe i emitiranja tradicijske glazbe (izvorne narodne i ostale glazbe koja nema
autora), tako da se sredstva više ne uplaćuju u državni proračun, nego ih ZAMP može izravno
proslijediti umjetnicima i udrugama koje se bave takvom vrstom glazbe.
Mirko Kovačević izrazio je zadovoljstvo u ime 750 kulturno–umjetničkih društava i 80.000 njihovih članova okupljenih u udruzi Hrvatski sabor kulture, naglasivši da će izdvojena sredstva
značajno pomoći tom obliku glazbene kulture u očuvanju tradicijskih vrijednosti.
Natječaj Fonda »Rudolf i Margita Matz« namijenjen je skladateljima do 30 godina za čije je projekte i stipendiranje izdvojeno 112.000 kuna. Nada Bezić je pojasnila da su supružnici Matz
oporukom ostavili HDS–u svoja autorska prava, uz obvezu da se sredstva koriste za pomoć
hrvatskim skladateljima.
Sva tri natječaja mogu se naći na web stranici HDS–a www.hds.hr ili u Tajništvu HDS–a u
Zagrebu, Berislavićeva 9. (HDS)
ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP
Jako sam slab
u komentiranju
zadnjeg. To mi
je vrlo teško jer
naprosto nemam
dovoljan vremenski odmak. Ono
prije već mogu
komentirati. U
svaki album ulazim s istim entuzijazmom, ali
nisam dovoljno
objektivan
da
mogu govoriti o
zadnjem albumu. Kreativan
posao je takav,
barem kad sam ja
P
ZAMP
Zadnji
album
Tajno ime bio je
hvaljen. Kritika
je pisala o zrelom
zvuku i glazbenim izričajima
iz različitih žanrova. Kako to
komentirate?
rodaja nosača zvuka se
strmoglavila i mi živimo od
ZAMP–a. Ne znam shvaćaju
li naši skladatelji da su u Kini
skladatelji još uvijek gladni jer žive
u zemlji gdje su takve stvari opće
dobro i za to ne dobivaju ništa.
ZAMP
oriti na to pitanje jer takve
o ne gledam tako. Svjestan
ziti što radim da ne ugrozim
nd. Ipak, više me bole neke
ošle, a koje su mi danas glupe
. Iako sam, u tadašnjoj situaciji, mislio da je
to najbolje moguće. Osim toga
nisam pristalica
teorije »dobre i
loše glazbe«, već
»krive« i »nedužne«. Svoje
pjesme, koje mi
danas nisu nešto, objašnjavam
time da su bile
»nedužne«. Naše
prve, ali i neke
kasnije produkcije nisu bile savršene, ali smo ih
radili iz uvjerenja
i zbog toga su
nedužne.
protiv toga da netko ima takvo udruženje, ali
da mu mi budemo suvlasnici. Zašto ne? Ako
netko misli da ima pravo na moje vlasništvo,
onda ja imam pravo i na njegovo. To je vrlo
jednostavno. Svaka akcija ima i reakciju. Mi
smo društvo u formiranju i mislim da to neće
dugo potrajati jer će zakonske odredbe biti
vrlo teške i rigorozne. Neka si nitko ne misli
da će takve stvari prolaziti kao do sada. Volim
poslovicu Božji mlinovi su spori, ali sitno melju.
Diskografija je već platila stravičan danak piratstvu. Pogledajte danas naklade iz devedesetih. To su bile strašne brojke, a tih je godina
Hrvatska gubila oko deset milijuna maraka
godišnje zbog piratstva. U tom trenutku nisi
mogao takve stvari kontrolirati i diskografija
je dobila najviše po prstima. Ni vani naravno
ne cvjetaju ruže, zato su danas svi na turnejama, sve ide jedno s drugim. Vrijeme ide i nema
vremena za nostalgiju. Moramo se prilagoditi
novim trendovima.
ZAMP
aži album Prljavog kazališta?
ponosni?
cija koju mi autori imamo razloga držati iznad
svega jer biti njegovim članom je važna stvar.
To je nešto kao Olimpijski odbor. Nije bitno
igra li netko hokej na travi ili nogomet, sve je
dio iste organizacije. Imao sam u životu sreću
ZAMP
da napraviš najbolje, ali to ne
ispasti. Ni sva Van Goghova
.
ZAMP
KI ODBOR
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA
UKINULA POPUSTE HDS ZAMP-a NA NAKNADE
ZA PRIVATNO KOPIRANJE
službenom postupku pokrenutom od strane Hrvatske udruge uvoznika i distributera
elektroničkih, informatičkih i telekomunikacijskih proizvoda (HUVEL), Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ukinula je HDS ZAMP-ov model količinskih popusta na zakonom
predviđene naknade za privatno kopiranje, uz zaključak da model pojedine tvrtke–obveznike
dovodi u neravnopravni tržišni položaj.
U
Model količinskih popusta HDS ZAMP–a razrađen je 2007. u skladu s odredbama Sporazuma s
Hrvatskom gospodarskom komorom. U njemu je, pored ostalog, a na traženje samih uvoznika
praznih medija, predviđena i mogućnost popusta za uredno plaćanje te dodatnog popusta
ukoliko se tvrtke organiziraju, udruže i tako pojednostave provedbu sustava i smanje troškove.
Temeljem sporazuma s tada jedinom postojećom udrugom HUDNT, Hrvatskom udrugom distributera novih tehnologija, dogovoren je Model količinskih popusta koji je predviđao popuste u
rasponu od 15% do 35%, ovisno o godišnjem iznosu naknada.
Godinu kasnije osnovana je nova udruga HUVEL kojoj je HDS ZAMP ponudio isti model, no
Agencija je zaključila u svojemu postupku da model pojedine tvrtke dovodi u neravnopravni
tržišni položaj budući da same ili udružene ne mogu ostvariti potreban godišnji promet za ostvarivanje količinskih popusta. Stoga je Agencija zatražila od HDS ZAMP–a ukidanje postojećega
modela.
Kako je, uslijed spleta okolnosti, u ovome slučaju očito dobra namjera za uvođenjem popusta
rezultirala neželjenom posljedicom, tako će HDS ZAMP na vlastitu inicijativu tvrtkama koje u
proteklom razdoblju nisu ostvarile količinske popuste, ponovo obračunati naknadu, uz primjenu
najvećega količinskog popusta i osigurati povrat razlike. Prema prvim procjenama radi se o
povratu naknada u ukupnom iznosu od 700.000,00 kuna za period od četiri godine (siječanj
2006. do prosinca 2009. godine), a odnosi se na 53 tvrtke kojima ovim putem upućujemo i
javnu ispriku.
Budući da je od početka uvođenja Sustava za privatno kopiranje namjera HDS ZAMP-a bila da
u suradnji s uvoznicima osmisli sustav popusta koji bi im olakšao prilagodbu i poslovanje u trenutku uvođenja nove naknade, HDS ZAMP, u suradnji s Agencijom, istražit će nove mogućnosti
i modele koji omogućuju primjenu popusta za sve obveznike naknade.
GLAZBENICI U PROMOCIJI AUTORSKOG PRAVA
HDS ZAMP pokreće kampanju u kojoj sami autori javnosti i korisnicima njihovih djela daju do
znanja što im za njihov rad znači autorsko pravo. Cilj kampanje je afirmativnim izjavama autora
različitih glazbenih žanrova pokazati da umjetnik, bez obzira kakvu glazbu stvara, treba dobiti
naknadu kako bi i dalje mogao još bolje stvarati i na taj način potaknuti javnost na poštivanje
njihovih djela i njihovih autorskih prava. Kampanja se odvija na komercijalnim radijskim postajama u vrijeme koje je, temeljem ugovora s HDS ZAMP–om, godišnje zajamčeno isključivo za
promicanje autorsko–pravne zaštite. U kampanju su se već uključili Miro Buljan, Jasenko Houra, Tamara Obrovac, Milana Vlaović, Dubravko Detoni, Arsen Dedić, Boris Đurđević, Husein
Hasanefendić, Đelo Jusić, Neno Belan, Mile Kekin, Ljubo Stipišić, Antonija Šola, Berislav Šipuš,
Ante Pecotić, Nikša Bratoš, Ljubo Kuntarić, Hari Rončević, Alfi Kabiljo, Miroslav Škoro, Miroslav
Drljača Rus, Nenad Ninčević, Denis Dumančić, Damir Urban i Dinko Fio. Pozivamo sve autore i
nositelje prava da se i u budućnosti svojim izjavama uključe u takve kampanje. (M.F.J.)
TEDI SPALATO U
LISINSKOM —
DALMATINSKA DUŠA
PRAVA
ora da je Hari Rončević imao na umu
svog prijatelja Tedija Spalata kada je
za šibenski festival šansone prije dvije godine
napisao višestruko nagrađivanu pjesmu Dalmatinska duša prava kojom smo naslovili bilješku o humanitarnom koncertu održanome 4. studenoga 2009. u Koncertnoj dvorani
Vatroslava Lisinskog. Pa, iako je glazbeni
susret (deset godina nakon prvog gostovanja)
bio svojevrsna koncertna promocija najnovijeg Spalatovog albuma Kadenca, glazbenik je
program proširio omiljenim ranijim pjesmama, kao i dolaskom svojih prijatelja po pjesmi, klape »Šufit«, Zorice Kondže i Tamare
Obrovac.
NOVI DOPRINOS HRVATSKOM JAZZ STVARALAŠTVU
Jedini festival koji sustavno predstavlja iskljuivo hrvatske jazz glazbenike
Piše: Davor Hrvoj
NOVI PROJEKT
ZAGREBAČKOG
KVARTETA
okviru proslave 90. obljetnice postojanja, Zagrebački kvartet započeo je
projekt pod nazivom Zagreb — kolijevka
komorne glazbe. Projekt se sastoji od nekoliko različitih dijelova: Iz riznice Zagrebačkog
kvarteta (ciklus koncerata s odabranim djelima iz hrvatske glazbene baštine), Poslijepodne jednog skladatelja (uz koncert, razgovori sa skladateljem koji je skladbu posvetio
Zagrebačkom kvartetu), Zagrebački kvartet i
prijatelji (koncerti s prijateljima i za prijatelje koji dijele ljubav prema komornoj glazbi)
i Svirajmo zajedno (edukativni koncerti za
najmlađe kako bi se uključili u svijet glazbe
kao sudionici ili ljubitelji glazbe). Na koncertu održanom 23. studenoga u studiju Zagrebačkog kvarteta, ansambl je predstavio dva
djela skladateljskog bračnog para — Atraktor
za fagot i gudački kvartet Viktorije Čop, uz
fagotista Žarka Perišića i Lontano departutto za gudački kvartet Vjekoslava Nježića.
(B.P.K.)
U
SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA
U
SJEĆANJA
susret 800. obljetnici reda dominikanaca, u Dominikanskom samostanu
Kraljice sv. Krunice od 15. studenoga 2009.
do 20. lipnja 2010. održat će se niz koncerata hrvatskih glazbenika. Prvi je održao 15.
studenoga Zagrebački gitaristički kvartet u
Kažotićevoj dvorani, uvrstivši u program i
djelo hrvatskog autora, Varijacije na dalmatinsku temu Vlade Sunka. U ožujku naredne
godine Gudački kvartet Sebastian praizvest
će novu skladbu Anđelka Klobučara posvećenu proslavi 800. obljetnice potvrde Reda
propovjednika.(B.P.K.)
NATJEČAJI NATJEČAJI
KONCERTI U ČAST
DOMINIKANCIMA
U stilski raznolikim nastupima, od bluesa,
preko swinga do suvremenog jazza predstavili
su se već znani glazbenici i sastavi, ali i neki
koji tek nastoje ostvariti proboj na jazz scenu.
Damir Kukuruzović Gypsy Swing Quartet
uvjerljivo je svirao standarde gypsy swinga,
David Gazarov ponovno je oduševio vrhunskom tehnikom i maštovitošću, Greenhouse
Blues Band pokrenuo je publiku atraktivnim
aranžmanima blues standarda, a Miro Kadoić predstavio je za tu prigodu novoutemeljeni
hrvatsko–slovenski sastav. Iznenadio je Elvis
Stanić koji je za nastup na Saboru osnovao
novu postavu s bubnjarom Markom Lazarićem, bas gitaristom Mariom Mavrinom i
posebice raspoloženim, sjajnim pijanistom
Nevenom Frangešom kojega bi češće voljeli
čuti u toj ulozi. Posebnu pažnju publike privu-
kli su nastupi pjevača Kristijana
Beluhana koji je uz trio pijanista Matije Dedića otvorio Jazz
sabor, Lele Kaplowitz uz trio
orguljaša Joea Kaplowitza, Jasne Bilušić uz sastav New Deal
te Kanađana Herba Marshala,
posebnog gosta skupine B. P.
Club All Stars Boška Petrovića.
Neki od glazbenika predstavili
su se, barem u dijelu programa,
autorskim djelima. The Satellite
Trio neke je izvedbe ostvario
uz goste, vibrafonista Boška
Petrovića, trombonista Luku
Žužića i alt saksofonista Denisa
Razumovića. Osim standarda
i skladbi gitarista trija Elvisa Jazziana Croatica
Penave koji je iskazao sklonost
prema suvremenim jazz trendovima, što je značajno oblikovalo i zvuk ansambla,
izvodili su i skladbe svojih gostiju: Razumovića,
Petrovića i Toma Urbića. Bas gitarist i pjevač Dubravko Vorih, sa svojom skupinom New Tribe u
većem je dijelu nastupa izvodio vlastite skladbe u
stilu fusion i smooth jazza, mekše i mirnije nego na
albumu Two Faces of Jazz and Soul.
Jazziana Croatica, u sastavu bubnjar Borna Šercar,
gitarist Ante Gelo, tenor saksofonist Vojkan Jocić,
klavirist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Tihomir
Hojsak svoj glazbeni iskaz zasniva na jazzističkom
viđenju hrvatskog glazbenog naslijeđa. Uz obrade
hrvatskih tradicijskih napjeva, kao i skladbi članova
sastava, najviše Šercara, ali i Hojsaka, upustili su se
i u jazziranje opusa Blagoja Berse i Jakova Gotovca.
Publiku su zaintrigirali i izvedbom Thompsonove
pjesme Boj na Čavoglave dokazavši da za ostvarenje
uvjerljiva i zanimljivo improviziranog jazz djela nije
važan predložak već način promišljanja glazbe i posvećenost jazz idomu.
Hommage hrvatskih glazbenika Vici Vukovu — 24. rujna 2009.
NATJEČAJI
Sasvim poseban ugođaj koji svojim muziciranjem postiže Tedi Spalato i, prepustimo
mu li se, odvede nas u neke prozračne, eterične i profinjene sfere Mediterana, ostvario
se u potpunosti. Tim više raduje što tako
rafiniranu ponudu još uvijek prepoznaje, cijeni i podržava dovoljno publike da se Velika
dvorana Lisinskog solidno popuni. Vrijedilo je biti te zagrebačke noći tamo, obnoviti
sjećanja i ispuniti dušu — radovati se što i
u nas postoje takvi kao On. (Maja Sabolić)
zagrebačkom B. P. Clubu održan je Hrvatski jazz sabor, jedina priredba koja
sustavno predstavlja isključivo hrvatske jazz
glazbenike. Poput prethodnih izdanja i ovo je
donijelo nastupe jazzista svih naraštaja, među
njima i onih koji tek stasaju. Naime, Boško
Petrović, umjetnički ravnatelj festivala, već nekoliko godina jednu koncertnu večer prepušta
mladim jazzistima, polaznicima Ljetne jazz
škole koja se u organizaciji Hrvatske glazbene
mladeži svake godine održava u Grožnjanu.
U
FESTIVALI
M
Hrvatski Jazz Sabor u B. P. Clubu od 1. do 14. listopada 2009.
DAVOR HRVOJ
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
JOŠKO BAJIĆ
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
12
Vici s ljubavlju
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
povodu prve godišnjice
smrti Vice Vukova, velikana hrvatske glazbene scene, u Košarkaškoj dvorani Dražen
Petrović održan je koncert pod
nazivom Vici s ljubavlju na kojem
su nastupili Đani Stipaničev, Vanna, Kvartet Gubec, klapa Sveti
Juraj HRM, Jacques Houdek i Ivana Vukov, uz Revijski i Tamburaški
orkestar HRT–a pod ravnanjem
Siniše Leopolda.
U
pravo u sposobnosti da
svojom interpretacijom,
kreativnošću i talentom donese
notni zapis skladatelja, ali i ugođaj teksta, od rane je mladosti
do najzrelijeg životnog razdoblja
prednjačio taj sjajni Šibenčanin,
kojemu je 28. rujna ove godine
njegov rodni grad posmrtno dodijelio nagradu za životno djelo.
U
Vice Vukov počeo je glazbenu
karijeru još 1959. izvedbom pobjedničke skladbe Mirno teku
rijeke na Opatijskom festivalu,
da bi desetak godina potom
postao najtrofejnijim pjevačem
tadašnje države. Slijede uspješni
nastupi na međunarodnoj sceni
(dva puta na Festivalu Eurovizije, dva Festivala Intervizije,
Cannes, Rio de Janeiro, Tokio...).
U to vrijeme njegova karizmatična
osobnost kojom je osvajao i djelovao u okviru naše popularne glazbe,
veže se uz Hrvatsko proljeće, što
umjetnika iznenada i zadugo odvaja od domaće glazbene pozornice.
Upravo nevjerojatno zvuči da mu je
osamnaest godina bilo zabranjeno
javno djelovanje, a vratit će se albumom talijanskih pjesama Bella Italia
koji mu donosi zlatnu i platinastu
ploču. O želji publike za njegovim
interpretacijama ponajbolje govori
trinaest koncerata u nizu, održanih
u prepunome Lisinskom. Tijekom
godina, pjevačka karijera ga je vodila po svim kontinentima, a u mnogim zemalja snimao je za inozemne
nakladnike. Nagrade na festivalima
u Splitu, Zagrebu, Krapini, Opatiji
potvrdile su Vicinu neizmjernu popularnost, dok mu je struka zahvalila nagradama za životni doprinos
(Splitski festival, Zagrebački festival, diskografska nagrada Porin...)
Kao vrsni intelektualac i publicist,
u posljednjem razdoblju života posvetio se političkom radu (Sabor
Republike Hrvatske), potvrđujući
svoju humanost i zanimanje za opće
dobro.
U znak sjećanja na sve što je Vice
Vukov svojim ponosnim životom
dao glazbi i pjesmi, okupilo se te uzbudljive koncertne večeri probrano
glazbeno društvo. Slušali smo tako
nisku njegovih evergreena u novim
izvedbama, a najveći teret preuzeo je
Đani Stipaničev, prvak zagrebačkog
Kazališta Komedija koji je, nakon
niza godina djelovanja na kazališnim daskama i koncertnim podijima postao miljenikom festivalske
publike. I dok su gosti podsjetili na
neke od popevki, na primjer Kvartet Gubec na Dobro mi došel prijatel
Čakleca i Glowaztkog i Vužgi Stamaća i Kanižaja, Jacques Houdek
na Mirno teku rijeke Biroa i Britvića
i Leopoldovu Tko joj ljubi uplakano
lice, Vicina kći Ivana na Bokeljsku
noć Hegedušića i Perfiljeve, Vanna
na tradicionalnu Vehni, vehni fijolica
i kultnu Suzu za zagorske brege Špišića i Bešenićeve, znakovite pjesme
legendarnog pjevača otpjevao je Stipaničev. Počelo je Hrvatskim krajem
Bogliunija i Kanižaja, slijedile su
Finili su Mare bali Gotovca i Zuppe, Pjevat će Slavonija Mihaljevića
i Mađera, Stavi svjetiljku u prozor
Čakleca i Britvića, Špišićeva i Benzonova Dalmatinska elegija, Bašićeva i Benzonova Bodulska balada... Te
široko raspjevane pjesme odzvanjale
su Dvoranom na oduševljenje publike, koje je kulminiralo završetkom
koncerta: Pismo ćali Runjića i Zuppe, Neka cijeli ovaj svijet Kabilja
i Grgića iz mjuzikla Jalta, Jalta i
Zvona moga grada Špišića i Britvića. Izvedbe napolitanskih kancona
Santa Lucia (zanimljiva nova obrada
uz Ivanu Vukov) i pogotovo O sole
mio osvojile su posjetitelje, baš kao
i vječno uzbudljiva, himnička Tvoja
zemlja Kabilja i Britvića. Poslije niza
pjevača koji su godinama izvodili
Vicine pjesme, ti su trenuci potvrdili
Stipaničeva kao idealnog interpreta,
ne samo zbog pjevačkog, već i dostojanstvenog scenskog izraza.
I na kraju nešto posve osobno, što
me veže uz Vicu. Ne samo da je
udahnuo život svojim baršunastim
glasom u nekoliko mojih skladbi,
već smo rado u njegovu domu razgovarali o glazbi, umjetnosti, politici, životu... Bio je istovremeno
jednostavan i mudar čovjek, i zato
su ovi redci u duhu poruke Vici s
ljubavlju.
ZAVRŠENI NATJEAJI HRVATSKOG SABORA KULTURE
Natjeaj za nove skladbe — pjevaki
zborovi
Stručno povjerenstvo u sastavu Željko Brkanović i Goran Jerković donijelo je odluke za
nove skladbe namijenjene pjevačkim zborovima — prva nagrada (6.000 kuna) nije dodijeljena, druga je pripala skladbi Grga Čvarak
Tomislava Uhlika (4.000 kuna), a treća je
(2.000 kuna) dodijeljena dvjema skladbama,
Ave maris stella Blaženka Juračića i Magnificat
Darija Bassanesea. Na natječaj je pristiglo 28
skladbi.
Natjeaj za nove skladbe — puhaki
orkestri
Stručno povjerenstvo u sastavu Ivo Lipanović
i Krešimir Seletković, prvu je nagrada (6.000
kuna) dodijelilo skladbi Alla marcia skladatelja
Tomislava Uhlika, dok druga (4.000 kuna) i treća
nagrada (2.000 kuna) nisu dodijeljene. Na natječaj su prijavljena tri rada. w
Natjeaj za nove skladbe — tamburaški
orkestri
Željko Bradić i Zlatko Potočnik, članovi Stručnog
povjerenstva za nove skladbe za tamburaške orkestre nisu dodijelili prvu nagradu. Druga je pripala
partituri Pejzaž skladatelja Adalberta Markovića,
a treća skladbi Pri Muri Marijana Sivoša. Novčani
iznosi jednaki su kao kod dva prethodna natječaja.
Ukupno je bilo prijavljeno deset skladbi.
(D.J.)
13
Sama do pobjede
Piše: Robert Urlić
DAVOR HRVOJ
Ovogodišnji je festival širom otvorio vrata mladim
izvođačima i autorima, a
koliko su uspjeli iskoristiti priliku koju im je dalo
vodstvo festivala s umjetničkim direktorom Hrvojem Hegedušićem na čelu,
pokazat će vrijeme. Hoće
li se koja od izvedenih
pjesama naći na top ljestvicama ili slušati na radijskim postajama, znat ćemo
uskoro. Nastupilo je sedamnaest izvođača koje je
pratio izvrsni revijski orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića. I dalje se pjevalo u živo i svatko je u
ravnopravnim uvjetima mogao pokazati što može i
zna. Na ovakvoj smotri odavno nismo vidjeli toliko
debitanata, od kojih su neki iskoristili svoju priliku,
dok su neki drugi zalutali na ovakvo događanje.
Bilo je dobrih pjesmama te dobrih i iznenađujućih
aš najstariji festival lakih nota Zagrebfest održan je 26. studenoga u zagrebačkom Studentskom centru, prostoru u kojemu
je, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, doživljavao neke od svojih najblistavijih
trenutaka. Iako se i kod 56. Zagrebfesta, kao
i kod Splitskog festivala pozivamo na prošla
slavna vremena, današnji Zagrebfest nema
gotovo ništa zajedničko s onim nekadašnjim.
Naravno, govorimo li o sadašnjim festivalima
N
13. zagorski
festival
Krijesnica
2009.
krajeva u kojima se govori kajkavski, što
potvrđuju i odrednice umjetničkog ravnatelja Siniše Leopolda. On naglašava da
Krijesnica promovira nove pjesme nastale
na tragu tradicije kajkavskog glazbenog
idioma, čime se želi održati postojanost
zagorske popevke i društvenih pjesama
pjevanih po kletima i hižama. Zadatak je
putem radio postaja (i CD–ova) uvesti
novu pučku popevku u mnoge domove.
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
Zagorska Krijesnica, 13. po redu, koju organizacijski neumorno vodi Tanja Gregurović, direktorica Radija Hrvatsko zagorje
Krapina, imao je dvije večeri. Na prvoj
(Kajkavski etno–fest, 16. listopada) nastupili su poznati etno glazbenici iz širokog
kruga kajkavskog glazbenog podneblja,
izvodeći zagorske, međimurske, podravske ili stare zagrebačke napjeve (Miroslav
Evačić, Dunja Knebl, Maja Vučić, Lea Bulić, Kavaliri...). U drugom dijelu večeri predstavio se Zlatko Vitez, naš poznati umjetnik i promotor kajkavštine, obilježavajući
na simboličan način četrdeset umjetnič-
z već tradicionalni Festival kajkavskih popevki koji četrdesetčetiri godine organizira Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo
u okviru rujanskog Tjedna kajkavske
kulture, mjesec dana kasnije Radio
Hrvatsko zagorje — Krapina organizira
Zagorski glazbeni festival Krijesnica. I
dok je Festival kajkavskih popevki (pod
umjetničkim vodstvom Siniše Leopolda) dobio ponovno tipično festivalsko
ozračje, Krijesnica, kao pučki festival,
ostaje čuvar tradicionalnih etno izraza
U
nastupa, a publika je s jednakim žarom pratila sve
izvođače i nagrađivala ih velikim pljeskom.
I ovogodišnji Zagrebfest bio je izdašan po broju
nagrada, a nakon kratkog, ali slatkog nastupa zbora »Klinci s Ribnjaka«, dodijeljene su u čak sedam
kategorija. Kao što se po reakcijama prisutnih u
dvorani moglo i naslutiti, nagradu publike dobila je skladba Zagrebačka puca Tomislava Barana i
Rajka Suhodolčana u izvedbi Kvarteta Gubec. Za
istu pjesmu nagradu je dobio i aranžer Josip Cvitanović. Luka Bulić je za pjesmu Konobar također
zaslužio dva priznanja — Stručni ocjenjivački sud
njegov je tekst proglasio najboljim, a skladbi je
dodijelio drugu nagradu. Na prošlogodišnjem festivalu, mlada Splićanka Lidija Bačić, nositeljica
grand prixa, tada je oduševila žiri i publiku. Iako
ove godine nije osvojila prvo, nego treće mjesto
žirija za pjesmu Pogled Marka Tomasovića i Marija Vukelića, Lidija je ponovo oduševila interpretacijom i velikim glasovnim mogućnostima te joj
je zasluženo pripala i nagrada za najbolju izvedbu.
Prva nagrada žirija za djelo u cjelini otišla je u ruke
Ante Pecotića, posljednjih godina jednog od naših
najplodonosnijih i najpopularnijih autora. I odabir izvođača bio je pogođen jer je njegovu pjesmu
Sama dobro izvela mlada i, kako su je najavili, buduća zvijezda Sabrina.
kih godina. Dan kasnije, 17. listopada
održana je večer pod nazivom Kajkavski
venček u kojoj su nastupali brojni poznati
i manje popularni, ali talentirani umjetnici
koji izvode nove kajkavske popevke, te
sastavi i ansambli kajkavskog govornog
područja. Nakon pozdravne Kaj je život
bez pajdaša redalo se devetnaest novih
popevki raznorodna ugođaja i tema koje
obrađuju, ali i načina izvedbe. Mali sastavi
i ansambli donijeli su svježinu i izvornost
nastupa (Podvinčani, Klapa Bistrica,
Zvona starine, Vokalna skupina Jane, Ausswinkl muzikanti, KUD Jesenje, Savski
valovi, Kavaliri), a pridružili su im se solisti
i popularni pjevači (Melita Bručić, Branko
Greblički Ventek, Mirko Cetinski, Gordana
Ivanjek, Blanka Došen i Hrvoje Ban, Boris
Ćiro Gašparac, Jasna Doležal, Đuka Čaić,
Đani Stipaničev) te glumci–pjevači Zlatko
Vitez i Anja Šovagović uz pratnju Tamburaškog orkestra HRT–a i dirigenta Sinišu
Leopolda. Među autorima novih popevki
nalazimo znana i nova imena skladatelja
(Dražen Žanko, Mišo Doležal, Mario Bo-
GLAZBENA KOMEDIJA
GLAZBENA KOMEDIJA
moramo ih gledati u kontekstu vremena u kojemu
živimo i prihvatiti činjenicu da nemaju značenje
koje su nekada imali i da
za njih ne postoji zanimanje poznatih izvođača, ni
publike.
Anja Šovagović Despot
gliuni, Ivan Potočnik, Petar Varga, Roman
Gross, Dalibor Paulik, Marijan Jergović,
Danijel Češnjaj, Siniša Miklaužić...) i tekstopisaca (Katarina Fuček, Mišo Doležal,
Albina Štimac, Snježana Šoštarko, Zorica Klinžić, Milivoj Pašiček...). CD s novim
popevkama, koji će značajno doprinijeti
popularizaciji kajkavske glazbe i riječi u
programima radio postaja, posjetitelji su
mogli nabaviti već za vrijeme trajanja Krijesnice.
Udovica — glazbena komedija
Ladislava Preigala i Ðele Jusia ml.
Primjer pukog
kazališta
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
aula Jusić se poduhvatila
višestruke uloge: pisala je
Đeli stihove za songove, ali
istovremeno je učinila adaptaciju
Prežigalova teksta, režirala je
predstavu te glumi i pjeva jedinu
ulogu — mamu Štefaniju.
P
vako novo glazbeno–scensko djelo naših
autora pohvalan je poduhvat za producenta,
kulturnu ustanovu, udrugu, pa stoga ne čudi
zanimanje i za glazbenu komediju Udovica u zagrebačkom kazalištu Vidra 18. rujna ove godine. Autori
su libretist Ladislav Prežigalo i skladatelj Đelo Jusić
ml., a stihove songova napisala je Paula Jusić (samo
tjedan dana ranije na ovogodišnjem Krapinskom
festivalu isti trojac ubire snažan pljesak za popevku
Predragi kaj).
S
Ovaj umjetnički tim već niz godina surađuje na projektima kojima je u fokusu prožimanje poezije i glazbe, dok je sada riječ ponajprije o kazališnom uratku.
Inače, Ladislav Prežigalo, pročelnik za gospodarstvo
u Gradu Zagrebu, niz godina se okušava kao pjesnik štokavskih i kajkavskih stihova, pa otuda i njegov glazbeno–poetski projekt s Jusićima, nazvan
Kako da ti snenoj kažem zbogom, a objavio je niz
zbirki (Sjena moga sna, Lutanja kroz vrijeme, Šapat
u naručju, Sjećanje na zaborav). Prežigalov kazališni
prinos su stihovi za songove mjuzikla Ruža na asfaltu
skladatelja Darka Hajseka i libretista Igora Weidlicha, praizvedena u listopadu 2007. u zagrebačkom
Gradskom kazalištu Komedija.
Đelo Jusić ml. godinama piše uspješne zabavne
skladbe, nastupa na festivalima i aranžira, a kazališni
projekt mu je i predstava Sudbine za pomoć djeci
leptirima. U većini projekata, kao i na koncertnom
podiju s njim je supruga Paula Jusić, znana po nizu
pjesama sa festivala u Krapini, Zagorskoj krijesnici,
Pjesmi Mediterana... No, u zadnje vrijeme sve više
teži nastupima u glazbeno–poetskim i kazališnim
projektima gdje koristi dugogodišnje iskustvo na
estradnim pozornicama.
Zabava za gledatelje
U monodrami Udovica, zapravo glazbenoj komediji,
Paula Jusić se poduhvatila višestruke uloge: pisala
je Đeli stihove za songove, ali istovremeno je učinila
adaptaciju Prežigalova teksta, režirala je predstavu
te glumi i pjeva jedinu ulogu — mamu Štefaniju. O
čemu govori Udovica? Ispovijest je to Štefanije, koju
zovu Štefa, ona nema škole, ali ju je život naučil puno,
tri je muža poslala na onaj svijet, a jednog u materinu.
Jedan je bil doktor, jedan političar, jedan pijanac...,
piše u pozivnici predstave. Naivna je to, ali i nostalgična priča o životnoj borbi Štefe, njezinoj životnoj
mudrosti, bez velikih zahtjeva — glavna je namjera
zabaviti gledatelja. U tom kontekstu su i songovi; poletnim ritmovima i pijevnim melodijama podsjeća na
zločestu snahu, na unuke, svoje muževe, i svakome
posvećuje po jednu pjesmu, pjeva, pleše, a za to
vrijeme stavlja u dvorištu sušiti rublje sina i snahe s
kojima živi. Vrijedi istaknuti trud Paule Jusić oko govorenog teksta, songova i istodobno plesnog koraka, a sve u trajanju od preko jednog sata. Želeći očito
proširiti krug publike koja će predstavu gledati na gostovanjima, često se miješaju jezični idiomi, kajkavski
i štokavski, što ponekad zbunjuje, ali u ovoj glazbenoj komediji najvažnije je zabaviti sebe kao izvođača
i gledatelje. Treba spomenuti poteškoću odmaka
glumca od redatelja i dramaturga, pa se često zazire
od objedinjavanja svih funkcija. No to i nije presudno
jer ovdje je ipak riječ o pučkom kazalištu.
ARHIV ADRIA TON
Chansonfest će, nadamo se, ići i dalje. Voljeli bi da
to bude sigurnijim i čvršćim korakom u ipak nešto
modernijim cipelama.
Odran 56. Zagrebfest
ZAGREBFEST
ZAGREBFEST
DRAŽEN ŽUPIĆ
Najbolji dio ovogodišnjeg Chansonfesta dogodio
se u drugom dijelu i prava je šteta što se nakon pauze veći dio publike nije vratio u dvoranu. Preostali
dio istinski je mogao uživati u sjajnom nastupu
legendarnog Arsena Dedića i njegovu hommageu
Sergiu Endrigu. Izvodeći Endrigove pjesme u hrvatskom prepjevu, uz pratnju pijanista Branka Bulića, poput Prva ljubav, Bijela ruža ili Golubica, ali
i prisjećajući se zajedničkih trenutaka i druženja,
Arsen nas je još jednom podsjetio na tog velikog
talijanskog kantautora. Bio je to istinski vrhunac
večeri koji nas je uvjerio u veličinu, glazbenu i izvođačku moć te šarm velikog i jedinstvenog Arsena
Dedića.
GLAZBENA KOMEDIJA
Među autorima, što treba svakako napomenuti, našli su se ovaj put Maja Perfiljeva i Jakša
Fiamengo. Kada bi trebali ocijeniti kvalitetu
izvedenih pjesama, ne bi nam bilo lako, ali
mišljenja sam kako su pjesme koje smo slu-
Vrijeme, kao i
glazba, ide naprijed i treba priznati da ni današnji
snimci i pjesme Branko Bulić i Arsen Dedić
Dylana ili Cohena
ne zvuče baš kao prije trideset i više godina. Ipak
treba zapljeskati svima njima, kao što je to učinila
publika u Komediji, jer riječ je o jedinstvenom festivalu, glazbi koja na žalost ne privlači medije, ni
širu pozornost publike, a ipak je još uvijek prisutna
i ne da se. I ovaj je put izvođače pratio festivalski
orkestar pod ravnanjem Tomislava Uhlika, što daje
veću dimenziju samom festivalu.
GLAZBENA KOMEDIJA
šali ipak previše na
tragu takozvane
stare škole šansone, pogotovo u
onom produkcijskom dijelu i da
bi sami autori i
izvođači ipak trebali naći vodilju u
novijim uradcima,
na primjer Michela Delpecha,
Catherine Lara ili
Patricije Kaas.
GLAZBENA KOMEDIJA
zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija održan je 13. studenoga tradicionalni Međunarodni festival šansone. Riječ je
o festivalu koji od početka, a prvi je održan
1998., pokušava održati tradiciju »Zagrebačke škole šansone« i koji, pod umjetničkim
vodstvom Zvonka Špišića, želi promovirati
visokovrijedna djela kvalitetne glazbe i stihova, aranžmana i interpretacije. Osvrnemo li se
na ovu i neke protekle godine Chansonfesta
nismo sigurni da je festival uspio dobiti takvu
kvalitetu i značaj, ali da i današnja šansona
ima svoju publiku, pokazalo se i ovaj put. Je li
to uistinu bila publika koja voli šansonu, možda i nije važno, no dvoranu kazališta Komedija ispunila je do posljednjeg mjesta, zdušno
plješćući nakon svake izvedbe. Ove se godine
predstavilo dvanaest izvođača od kojih su neki
redoviti na festivalu. I ove godine festival je
bio podijeljen u dva dijela. Prvi je obećavajućim nastupom otvorio markantni Dalmatinac
Igor Brešan, a nakon njega izredali su se poznati glumci–pjevači: Kostadinka Velkovska i
Dražen Čuček, zatim Dražen Žanko, Boris
Pavlenić, Toni Janković, Stjepan Križan, Boris Petrov, Darko Matičević, Ksenija Štropin
i Bogdan Božinović, da bi, duhovitim i nadahnutim nastupom, sve zaokružio Mladen
Medak–Gaga.
U
GLAZBENA KOMEDIJA
Piše: Robert Urlić
GLAZBENA KOMEDIJA
JEDINSTVENI FESTIVAL
Sabrina u izvedbi skladbe Sama Ante Pecotića
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
GLAZBENA KOMEDIJA
U zagrebakom Gradskom kazalištu Komedija odran Chansonfest
ZAGREBFEST
ZAGREBFEST
CHANSONFEST CHANSONFEST CHANSONFEST CHANSONFEST CHANSONFEST
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Paula Jusić
HRVATSKI SKLADATELJI
NA KONCERTIMA U KUTINI
I ZAPREŠIĆU
PANOPTICUM DETONICUM
Dvije naše umjetnice, aktivne u promicanju hrvatskog
glazbenog stvaralaštva u svijetu, mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Martina Cukrov udružile su
svoja nastojanja te su program, posvećen domaćem vokalno–klavirskom izričaju, predstavile 6. listopada u Kutini
i 7. studenoga u Zaprešiću. Povod za nastup u Kutini bila
je 47. obljetnica tamošnjeg Pučkog otvorenog učilišta gdje
je i održan koncert na kojemu je publika mogla čuti popijevke Ive Lhotka–Kalinskog (Kaj je ono mjesečina i Roža),
PANOPTICUM DETONICUM
Osim Festivala hrvatske glazbe, u Beču su od 10. listopada
do 16. studenog 2009. održani Hrvatski dani (Kroatische
Tage in Wien) u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb i
Muzičkog informativnog centra. U okviru tri koncerta, 9.
studenoga u Staroj gradskoj vijećnici nastupli su pijanist
Bruno Vlahek i violončelist Luka Šulić, a na repertoaru su,
između ostalih djela, predstavili skladbe Božidara Kunca i
Borisa Papandopula. Dan kasnije u istom prostoru gostovali su Matija Dedić Trio i mezzosopranistica Vlatka Burić
(Dora Pejačević project), a posljednji koncert održao je Jazziana Croatica kvintet. (B.P.K.)
PANOPTICUM DETONICUM
HRVATSKI DANI U BEČU
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
ULICA NAZVANA PO
ERVINU SCHLESINGERU,
HRVATSKOM GLAZBENIKU
U najvećoj izraelskoj luci Ashdod, 10. je studenog svečano
otvorena ulica koja nosi ime hrvatskog glazbenika Ervina
Schlesingera. Svečanosti su bili nazočni predsjednik ašdodskog Okruga, predstavnici izraelskog Kneseta i glavnog Rabinata, kao i mnoge druge ugledne zvanice. Bariton
Ervin Schlesinger (1904.–1965.) bio je zvijezda u usponu
Opere HNK, dok taj uspon nisu prekinule strahote Drugog svjetskog rata. Čudom ih preživjevši, nakon što mu je
konfiscirana cjelokupna imovina, 1949. prelazi u Izrael gdje
osniva vlastiti glazbeni Konzervatorij. Prerana smrt prekinula je i ovu karijeru. U počast Ervinu Schlesingeru u Izraelu
se već nekoliko godina održava ciklus komornih koncerata
na kojima je dosad predstavljeno desetak hrvatskih interpreta i skladatelja. U svakom izraelskom gradu postoje ulice
slavnih izraelskih načelnika Generalštaba, Davida Eliezera
Dade i Haima Bar Leva koji su značajan dio života prije
dolaska u Svetu Zemlju proveli u Zagrebu. Koliko nam je
poznato, ovo je prvi puta da neka izraelska ulica nosi ime
nekog hrvatskog glazbenika, rođena u Zagrebu.
U ovoj ulici nalazi se i upravna zgrada Ashdod Bonded, vodeće tvrtke u ovoj luci, čiji je vlasnik sin Ervina Schlesingera,
Samuel Ivan, počasni konzul Republike Hrvatske u Izraelu.
(Dušan Mihalek)
Ulica Ervina Schlesingera
PANOPTICUM DETONICUM
Podsjetimo, hrvatsku vokalnu liriku Nataša Antoniazzo s
uspjehom je u zadnje vrijeme izvodila na nekoliko koncerata u Njemačkoj i Španjolskoj, dok je za Martinu Cukrov,
pijanisticu koja trenutno djeluje u New Yorku kao umjetnička suradnica Mannes Collega te Sveučilišta Montclair
u New Jerseyu — znakovito da je našu klavirsku glazbu,
među ostalim, predstavila na nastupima u Kini. Suradnju
su ponovile i u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u
Zaprešiću, izvodeći isti program, izuzev skladbi Dore Pejačević i Vatroslava Lisinskog. (A.V.)
PANOPTICUM DETONICUM
Josipa Hatzea (Suzi i Majka), Ivana Brkanovića (Bez nane i
Uspavanka) te Jakova Gotovca (Mornareva ljuba, S dragim
u svijet i Žalba na zemlju), kao i skladbe za klavir solo —
Molitva Praslavena i Međimurska pjesma Josipa Štolcera
Slavenskog, Ljubica Dore Pejačević, Mazurka Vatroslava
Lisinskog, Scherzo fantastico Borisa Papandopula i Igra
staklenih perli Ive Josipovića.
PANOPTICUM DETONICUM
Martina Cukrov i Nataša Antoniazzo
PANOPTICUM DETONICUM
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
14
PANOPTICUM DETONICUM (5.)
Moj prvi susret s Witoldom Lutosawskim
Piše: Dubravko Detoni
rvi put sam se susreo s glazbom Witolda Lutosławskoga godine 1957.
slušajući na radiju još kao student glasovira
njegovih sjajnih Pet pjesama na tekst Kazimiere Iłłakowiczówne, i to je nakon Bartókovih
gudačkih kvarteta bio jedan od definitivnih
povoda da se između niza vlastitih sklonosti
prvenstveno odlučim za skladateljski poziv.
Da nisam odabrao sebi tuđu profesiju, novi
su dokazi i poticaji bili susreti s Lutosławskijevom antologijskom, Bartókovom smrću
pobuđenom, Žalobnom glazbom (1958.), s
njegovim fantastično, gotovo enigmatski
osmišljenim ali i duboko snažnim Venecijanskim igrama (1961.), a i zagrebačka biennalska praizvedba Lutosławskijevih Triju
poema Henrija Michauxa (1963.), pisanih na
tekstove velikoga i meni osobito bliskoga
francuskog pjesnika i slikara.
P
Nedodirljivi skladatelj
Tom sam prigodom imao čast Witolda Lu- Witold Lutowławski
tosławskoga i izbliza promatrati, čak i prisluškivati njegov uvijek pristojan i elegantan, drugom, otmjenom dijelu Varšave sagraditi vilu
no odsječan i energičan način govora, a na za 9 milijardi ondašnjih złota.)
sličan je način i ravnao tom svojom skladbom za dva dirigenta (drugi je bio samoza- Neplanirani susret
tajni i s pravom preplašeni Slavko Zlatić). Skladateljev glas iz slušalice mi je kazao da toga
Tada, još skromni student u Šulekovom ra- dana, u pet poslijepodne, imam doći... i tada je
zredu na zagreslijedila meni nedostižna
bačkoj Muzičmatematička formula, jer
»Hja«, odgovorio je, »zaista te
koj akademiji,
je Lutoslawski bio i dinisam imao
plomirani matematičar.
nikada prije nisam vidio. No meni
prigode ni hraOtprilike: kad se prijeđe
se, kada slušam ili čitam glazbu
brosti prići Lumost i još vozi desetak
koja mi se dopada, često ukaže
tosławskome i
tramvajskih postaja, valja
lice njezina autora. To mi se
predstaviti mu
izići i onda propješačiti
dogodilo i kada sam prelistavao
se. (Kao što se
sedam lijevih ulica iza
to uvijek dešava
devet desnih, pa odmah
tvoje mladenačke partiture, pa sam
s velikanima,
uzbrdo i po nekakvim
zapamtio tvoj lik.«
oko njega je
stubama nizbrdo, a kuću
nepremostivo
ću nakon triju parkova
plesalo krdo bezveznika i netalenata.) Po i četvrtoga ugla lako prepoznati jer pred njom
završetku zagrebačkoga studija kompozicije stoji njegov veličanstveni automobil takve i takve
(1965.), za služenja vojnog roka u tadašnjoj marke i boje — ja nisam nikad imao kola i za
JNA u pulskoj sam vojnoj bolnici (zdrav čitava sam života naučio raspoznati samo fiću
zdravcat) na skrivenom tranzistoru odne- — pa onda treba pozvoniti triput kratko i dvakud slušao prijenos koncerta Lutosławski- put dugo na tablicu koja nosi neko drugo, nepojevih djela i definitivno se zaželio upoznati stojeće, izmišljeno i prebrzo izgovoreno šuškavo
s njime. No svi su mi poznanici (pa čak i prezime koje sam, naravno, odmah zaboravio.
sam Slavko Zlatić) poslije u Zagrebu tvr- Telefonsku je slušalicu spustio tako brzo kao da
dili da je to nemoguće ostvariti: čovjek je ga je netko s druge strane žice upravo toga časa
svjetski slavan i sada nebrojeni mladi ljudi ubio udarcem malja u glavu. Sasvim siguran da
iz svih krajeva svijeta žele učiti kod njega. ga u tom golemom gradu u koji sam netom stigao
(Poslije sam se i osobno uvjerio da on zaista nikada neću znati pronaći, a sasvim prestravljen
svakodnevno prima pregršt takvih zamolbi od mogućnosti da ga pokušam još jedanput nai ponuda, od kojih su neke i financijski izni- zvati i barem djelomice razjasniti stvar — i inače
mno privlačne, no nakon uvida u partiture u se slabo snalazim u velikim gradovima; da nije
99 ih posto slučajeva odlučno odbija. A od bilo (ovo bilježim sa žaljenjem i trajnom, neugaonih malobrojnih kandidata za skladatelje, sivom nevjericom: danas pokojnoga, jer vjerujem
koje bi primio na privatnu poduku, nikad u ono što govore stari ljudi, naime, da je smrt
nije uzimao novac.)
samo neprovjerena glasina, dakle, navodno pokojnoga) Freda Došeka, ja bih nakon svih onih
kasnijih svjetskih turneja s ACEZANTEZ–om
Posrednik–redatelj
Odlučio je slučaj, moj česti životni prijatelj: još i danas, zapravo doživotno, lutao izgubljen
izvrsni poljski glumac i redatelj Aleksandar po nekome od njih — od očaja sam odustao od
Bardini, nekadašnji violinski virtuoz kojemu doručka i ručka, odnosno eventualnog odmora i
je ratni pilotski posao na kanadskome bom- koncentracije uoči susreta sa slavnim majstorom
barderu nanio trajnu ozljedu ruke, ujedno i te, nemiran i nestrpljiv, odlučio prvi put malo
blizak Lutosławskijev prijatelj i kolega, po- prošetati divovski zagonetnom Varšavom. I tako
stavljao je u Zagrebačkoj operi Saint–Saën- sam hodao i hodao, čudeći se zapuštenosti i još
sova Samsona i Dalilu. Kućni prijatelj moje djelomičnoj urušenosti osebujnoga velegrada te
obitelji, poznati tenor Noni Žunec čija se osluškujući čudesno šušketanje ali i sladunjavu
prva supruga prezivala Detoni, dao mu je pjevnost u govoru njegovih skromno no uredno
moje mladenačke partiture da ih pokaže obučenih stanovnik(c)a. Više gotovo i ne znajući
Lutosławskom. Odgovor je stigao odmah gdje sam — danas znam da je to bilo negdje u
po Bardinijevu povratku u Varšavu: stvari blizini u ratu potpuno srušena a nakon rata virtusu u partiturama naskroz krivo postavljene, ozno, do u detalje vjerno obnovljena, živopisnog
no mali ima smisla za skladanje i Witty ga Starogradskoga trga — naglo sam zastao jer mi
želi upoznati. Po dolasku u Varšavu, ujesen se učinilo kako u neposrednoj blizini šišti nečiji
1966., nazvao sam ga dršćući od straha na djelomice mi poznat, tako karakterističan glas.
tajni telefon (koji sam dobio od Bardinija) i
Lutosławski mi je na savršeno jasnom engleskom jeziku — unatoč poznatoj nesavršenosti tadašnjih poljskih telefonskih linija
— pokušao objasniti položaj svojega stana
u varšavskom pregrađu zvanom Praga, koje
se nalazi s druge strane rijeke Wisłe, otprilike 18 tramvajskih postaja od moje tadašnje
varšavske podstanarske sobe. (Tek će za nekoliko godina, dobivši sve najveće svjetske
nagrade, velike narudžbe i ostvarivši značajnu dirigentsku karijeru, Lutosławski u
Musorgskijevski prizor
I gle, nedaleko, na svega metar–dva od mene
stajao je na ulici, sa svojom lako prepoznatljivom
isposnički blijedom glavom, veliki (a stasom sitni i mršavi) Witold Lutosławski osobno. Sijući
oko sebe gotovo opipljivu energiju, nešto je vehementno, glasno i ljutito spočitavao mladom
čovjeku (skladatelju?, kritičaru?) koji je, zbunjeno
i preplašeno šuteći, tek povremeno odobravajući
glavom, stajao pred njim, sav neodlučan i nesretan. Stao sam kao gromom ošinut i u nevjerici
ih — vjerojatno se činilo da ih čak i nepristojno
prisluškujem, no ja tada nisam znao još nijedne
riječi poljskog jezika — promatrao. Sve je to trajalo čitavu vječnost. I tada, kao na vrhuncu toga
Musorgskijeva nezaboravnog prizora između
bogatog i siromašnog Židova, Lutosławski se,
kao da je već odavno bio svjestan mojega prisustva, ali je iz nepoznata razloga odugovlačio s
priznanjem, nenadano, brzo i histerično okrenuo
prema meni i, nekako bijesno sikćući, uzviknuo
na engleskom: »A mi se vidimo u pet!!« Bio sam
zaprepašten. Činilo mi se da sanjam nekakav nemogući, ludi san. I paraliziran baš kao u snu, nisam uspio ništa odgovoriti, samo sam s nemoćnom poslušnošću gluhonijemo kimnuo glavom.
Druga je sada priča kako sam ipak na vrijeme,
bez pomoći taksija i bez da ikoga zapitkujem,
toga poslijepodneva uspio pronaći daleku, zakukuljeno–zamumuljenu periferijsku skladateljevu
adresu. U tome su mi svakako pomagale i nevidljivim me rukama vodile neke nadnaravne, meni
nepoznate nebeske sile. Tek nakon više mjeseci,
kad me veliki majstor već zvao po imenu i tikao
mi, usudio sam ga se nakon triju čajeva s rumom na poljskom zapitati kakvim je tada čudom
mene, anonimnog provincijskog balavca, uspio
prepoznati na prepunoj velegradskoj ulici. »Hja«,
odgovorio je, »zaista te nikada prije nisam vidio.
No meni se, kada slušam ili čitam glazbu koja mi
se dopada, često ukaže lice njezina autora. To mi
se dogodilo i kada sam prelistavao tvoje mladenačke partiture pa sam zapamtio tvoj lik.«
PROMOCIJA KNJIGE
ATLAS ŽIVOTA
DUBRAVKA DETONIJA
Nakladnik Fraktura
njiga dnevničkih zapisa Atlas života
Dubravka Detonija, skladatelja, pijanista, pisca i pjesnika, predstavljena je 18.
studenoga u knjižari Profil Megastore. Tom
su prigodom, uz autora, o knjizi govorili Tito
Bilopavlović, Branimir Pofuk i Seid Serdarević. Uz aktivno bavljenje glazbom, Dubravko
Detoni jedan je od najzanimljivijih hrvatskih
pisaca i pjesnika, autor osam knjiga poezije,
eseja i glazbenih komentara. (B.P.K.)
K
15
AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI
DVOSTRUKA HATZEOVA OBLJETNICA
DVOSTRUKA HATZEOVA OBLJETNICA
DVOSTRUKA HATZEOVA OBLJETNICA
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Uz koncertnu izvedbu opere Adel i Mara Josipa Hatzea, Koncertna dvorana Vatroslava
Lisinskog, 14. studenoga
Nedjeljni koncert s djelima Josipa Hatzea i otkrivanje biste
VRIJEDAN KULTUROLOŠKI PROJEKT
GLAZBA S BOANSKIM
DODIROM
Piše: Jagoda Martinčević
eumorni Nikša Bareza nastavlja davno zacrtanu
kulturološku misiju predstavljanja glazbeno–
scenskih djela iz bliže i starije baštine. U kratko vrijeme nakon Mirjane Josipa Mandića i Sunčanice Borisa
Papandopula prihvatio se partiture glazbene drame
Adel i Mara Josipa Hatzea koju je, uz brojni ansambl,
u koncertnom obliku izveo 14. studenoga u dvorani
Vatroslava Lisinskog. Još u vrijeme svojeg ravnateljstva zagrebačkom Operom, Bareza je nerijetko bio
za pultom pri izvedbi hrvatskih
opera ili srodnih djela, bilo da se
radilo o klasičnima, poput Gotovčeva Ere s onoga svijeta i Zajčeva Nikole Šubića Zrinskog ili,
pak, skladbi iz pera suvremenih
autora kao što je to Ivo Malec
i njegov glazbeni plakat Jedan
protiv svih. Svjestan nužnosti
kontinuirane recepcije domaćeg
scenskog repertoara, Bareza je,
unatoč brojnim aranžmanima,
uvijek nalazio vremena za nova
propitkivanja partitura hrvatskih autora otimajući ih tako
zaboravu, ali i predstavljajući ih
vrhunskim profesionalizmom
kako bi zadobio povjerenje nove
publike.
N
Tako je bilo i ovaj put kada se
odlučio na suvremenu izvedbu Josip Hatze
Hatzeove opere u povodu 50. godišnjice autorove
smrti. Uz niz vokalnih solista, okupio je vrstan ansambl Orkestra i Zbora Hrvatske radiotelevizije i
zbor Ivan Goran Kovačić i ostvario visoko vrijednu
izvedbu koja je u potpunosti predstavila značenje i
vrijednost opere praizvedene prije 77 godina u Ljubljani. Ne može se reći da je djelo tijekom vremena
ostalo posve zanemareno. Kronike bilježe izvedbe
u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu i Sarajevu, kao i
trajnu radio i LP snimku, no kako to već biva s hrvatskim operama, izuzev Ere i Zrinskoga, ono se nigdje
nije zadržalo trajno. Utoliko je ova izvedba značajnija, tim više jer ju je popratio lijep broj zadovoljne
publike, koja je umjetnike, a i djelo ispratila dugim i
opetovanim pljeskom.
Prva opera nacionalnog smjera
Povijesno motreći razvoj hrvatske opere u vremenu
nastanka Adela i Mare, valja reći kako je to djelo prvo
u trolistu glazbeno–scenskih ostvarenja takozvana
nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. Tek nakon
Adela i Mare nastaju Dorica pleše Krste Odaka (1933.)
i Gotovčev Ero s onoga svijeta (1935.), kao tri najistaknutije opere u vremenu koje nasljeđuje modernu, a
prethodi prvim pokušajima suvremenijeg glazbenog
ruha u operi. U odnosu na zbivanja u svijetu, nacionalni smjer u našoj glazbi u znatnom je kašnjenju jer je
u to vrijeme nastala glavnina opusa, primjerice Leoša
Janačeka i Richarda Straussa s njihovim osebujnim
glazbenim jezikom koji obilježava prvu polovicu 20.
stoljeća. Josip Hatze, kao talijanski student u klasi Pietra
Mascagnija, još 1911. sklada prvu operu Povratak po uzoru verističkoga stila, a zatim se 21 godinu kasnije zapravo
vraća unatrag posežući za romantiziranom melodikom,
snažno obilježenom folklornim primjesama dalmatinskog
i orijentalnog melosa. Pri tome ga nedvojbeno vodi libreto Branka Radice nastao prema pučko–romantičnom epu
Bijedna Mara Luke Botića i istoimenoj drami Nikše Bartulovića, a isti je sadržaj osam godina kasnije inspirirao Ivu
Paraća za glazbenu dramu Adelova
pjesma. Nemoguća ljubav između kršćanke Mare i Turčina Adela, opterećena obiteljskim i vjerskim predrasudama, samo je inspirirala Hatzea
za glazbu široko raspjevanih lukova
i solističkih kantilena, kao i živopisni
orkestar s povremenim jakim zborskim epizodama, a sve je to urodilo
partiturom koja se morala svidjeti
publici ma koliko anakrono djelovala u kontekstu vremena u kojemu je
djelo nastalo. Hatzeov glazbeni zanos
i toplina melodike, uz neprijeporno
odlično svladan zanat orkestracije,
iznjedrili su djelo čije vrijednosti do
danas nisu izblijedile, što više, upravo danas kada su brojni različiti, pa
i anakroni glazbeni izričaji mogući
i prisutni, ono zadržava svježinu i
iskrenost autorske inspiracije.
Lijepa boja glasa Vedrane Šimi
Namijenivši glavnim tumačima opere eksponirane dionice, Hatze je očito imao na umu vrsne pjevače belkantističkoga profila sa snažnim, moćnim i podatnim glasovima. U
ovoj izvedbi te je kvalitete imala prvenstveno mlada sopranistica Vedrana Šimić u ulozi Mare, čija se izvedba odlikovala lijepom bojom glasa, finim nijansama piana i jasnom
artikulacijom. Uz nju, posebno su se istakli basovi Marko
Mimica i Ivica Čikeš, kao i tenor Domagoj Dorotić kojemu bi još i bolje pristajala uloga naslovnog junaka Adela.
Nju je pak korektno, ali ne i više od toga, otpjevao Davor
Lesić. Najslabijom karikom pokazao se bariton Milan
Mišo Kravar u vrlo lijepo pisanoj dionici pjesnika Frane
jer mu je nedostajalo tona i snage. U ostalim ulogama redom dobri bili su Helena Lucić, Martina Gojčeta–Silić,
Cecilija Car, Klasja Modrušan i Branka Sekulić–Ćopo
te Stjepan Franetović, Ivo Gamulin i Miroslav Živković.
Zborove je odlično uvježbao Luka Vukšić, a korepetitorica je bila Nina Cossetto.
Valja nam zaključiti da je koncertna izvedba opere Adel
i Mara Josipa Hatzea postigla cilj u vremenu koje, opterećeno financijskim i inim poteškoćama, nema osobita
smisla za redizajniranjem vlastite glazbene baštine. Svijest o toj potrebi uvijek je pitanje pojedinca koji, poput
Nikše Bareze, marno ulaže svoje veliko znanje i iskustvo
u hvalevrijedne kulturološke projekte koji su ujedno i zalog za budućnost.
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
ovoustanovljene Nedjeljne matineje uz
kavu koje u svojemu foyeru
organizira Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu,
pokazuju se osobito pogodnima za nastupe članova ansambla Opere, što
je dokazao koncert održan
22. studenoga. Nastupili
su sopranistica Ivanka Bolj- Ruben Radica daruje bistu svojega djeda Josipa Hatzea HNK
kovac, mezzosopranistica u Zagrebu
Diana Hilje i tenor Tvrtko
Stipić uz klavirsku pratnju
je kod Hatzea, autora izuzetno vrijednih
Simona Dešpalja te Ženski zbor HNK, glazbeno–scenskih i vokalnih djela riječ o
pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera. glazbi s božanskim dodirom. Antologijske
Koncert je bio posvećen stvaralaštvu Josipa vrijednosti Hatzeovih solo popijevki Lađa
Hatzea u povodu 130. obljetnice rođenja i u noći i Večer na škoju (D. Hilje), Majka i
50. obljetnice smrti, a prije glazbenog dije- Serenada (T. Stipić) te Suza i Mila si mi
la bila je održana osobita svečanost u koju (I. Boljkovac), kao i izuzetno lirski uglazje uvela intendantica dr. sc. Ana Lederer. bljeni stihovi Rikarda Katalinića Jeretova
Nakon mnogo godina pružila se prilika u zbirci Pjesni ljuvene (Smilje i bosilje, Proda Hatzeov unuk, akademik Ruben Ra- ljetna pjesma, Nevin sanak, Ruže i lahor i
dica, središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući Ljuven sanak), u autorovoj inačici za ženski
pokloni brončanu bistu Josipa Hatzea, zbor, došle su doista do punog izražaja.
rad splitskog kipara Ivana Bulimbašića Majstor bogomdane melodijske inspira(1882.–1974.) koja je do sada bila u privat- cije i bogatih harmonijskih progresija koje
nom posjedu obitelji Radica. Obraćajući se ove ostvaraje na području Lieda i zborske
okupljenima, Radica je istakao veliku lju- literature svrstavaju u sam vrh europske
bav i poštovanje koje tijekom cijelog života vokalne glazbe romantične ugođajnosti,
gaji prema djedu čije su obje opere, Povra- zaslužuje trajniju zastupljenost na našim
tak i Adel i Mara, kratko nakon nastanka, koncertnim podijima i opernim pozorni1911. i 1933. godine, bile izvedene upravo cama, a ne samo u obljetničkim prigodana pozornici zagrebačke Opere. Kako bi ma. Jer, »zaboravljeni sin« hrvatske glazbe
svojim riječima dao veću snagu, citirao je prve polovice 20. stoljeća, kako je Radica
izjave A. G. Matoša i A. Dobronića čije nazvao Hatzea, svojim je stvaralaštvom
su pohvale veličale pojavu skladatelja izu- u većoj mjeri zadužio hrvatsku glazbenu
zetne melodijske inventivnosti, a svoj je kulturu nego što mu se naša suvremenost
kratki govor završio konstatacijom kako pažnjom odužuje.
N
Sfumato plus i Nedjeljom u podne u Studiju Bajsi 18. listopada 2009.
— uz izravni prijenos na HR3
JOSIP HATZE I NJEGOVO DOBA
nizu komornih koncerata Simfonijskog orkestra HRT–a koji se od ove sezone
održavaju u Studiju Bajsić (na Prisavlju) uz izravni radijski prijenos, drugi koncert
bio je posvećen hrvatskom skladatelju Josipu Hatzeu i njegovoj 130. obljetnici rođenja,
odnosno 50. obljetnici smrti. Dirigent Tonči Bilić odabrao je tri vokalna opusa uz pratnju gudačkog orkestra. Uz Tri pjesme za tenor i gudače (Kad mnidijah umrijeti, Majka,
Serenada) u tumačenju mladog pjevača Domagoja Dorotića, a u instrumentaciji Pavla
Dešpalja te Četiri meditacije (instrumentacija Ruben Radica) koje je otpjevala sopranistica Valentina Fijačko, Gudačima Simfonijskog orkestra pridružio se i Ženski zbor
HRT–a. Oni su predstavili ciklus Pjesni ljuvene koji je Josip Hatze sam instrumentirao
za gudače. Mediteransko ozračje koncerta zaokružila je Suita starih plesova i arija br. 3
Ottorina Respighija. (I.L.Š.)
U
100. obljetnica roenja akademika Brune Bjelinskog
Veliki majstor glazbenih vrijednosti
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
va svečana
koncerta održana u povodu
100. obljetnice
rođenja akademika Brune
Bjelinskog
(Trst, 1. studenoga 1909.
— Silba, 3.
Bruno Bjelinski
rujna 1992.)
u središte su
pozornosti stavila izuzetne, samosvojne domete hrvatskog skladatelja i glazbenog pedagoga kojega još
u živom sjećanju nose brojne generacije studenata na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za oživljavanje glazbe
Bjelinskog ujedinile su se hrvatske institucije s kojima
je bio povezan te su prvi koncert, 15. listopada u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma, zajednički
organizirali Hrvatsko društvo skladatelja, Cantus d.o.o.
i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a drugi,
27. studenoga u KD Vatroslava Lisinskog, poklonili su
zagrebačkoj publici kao Koncert na dar Zagrebačka
filharmonija i obitelj Bjelinski u suradnji s KDVL, Hrvatska glazbena mladež, Koncertna direkcija Zagreb
i Hrvatsko društvo skladatelja. Oba su koncerta bila
D
vrlo dobro posjećena dokazujući da zagrebačka publika
trajno s velikim oduševljenjem prima glazbu jednog od
najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.
Bruno Bjelinski želio je biti pokopan na Silbi, na otoku na
kojemu je s obitelji provodio ljeta, na mjestu spokoja i suncem obasjanoga okoliša, rekli bismo u ozračju koje istim
intenzitetom zrači mediteransko svjetlo, toplinu, nepomućeni optimizam i blagost kao što doživljavamo i slušajući
njegovu glazbu. Koncert u Preporodnoj dvorani započeo
je antologijskom skladbom Candomblé za sopran, glasovir i udaraljke (1972.), ciklus skladan prema skicama
koje je još 1952. godine Bjelinski donio iz Brazila gdje je
posjetio oca, a izvedba sopranistice Lidije Horvat–Dunjko, pijanistice Ljerke Pleslić–Bjelinski i Filipa Merčepa na
udaraljkama oduševila je spontanošću i uživljenom temperamentnošću. Skladateljave supruga Ljerka podatno je
animirala i vrsnu interpretaciju Psalama kralja Davida za
dva soprana i glasovirski trio (1989.), šest stavaka izuzetne melodijske inspiracije (O čovječe, ljubiš li život, Zemlja
se zatrese i uzdrhta, Probudi se harfo i citaro, Da su meni
krila golubinja, Oprosti mi grijehe i Aleluja) u čijoj su izvedbi briljirale sopranistica Ivana Lazar i mezzosopranistica
Helena Lucić (u triju su još bili violinist Anđelko Krpan i
violončelist Vinko Rucner). Osobito priznanje dobio je
gost večeri, izvrsni američki klarinetist Michael Edwards
koji je tehnički suvereno i sa zamjetno energičnom gestom uz Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Alana
Bjelinskog virtuozno ozvučio četverostavačni, neoklasično koncipirani Koncert za klarinet i gudače (1952.). Kraj
koncerta bio je u znaku Bjelinskijeva posljednjeg ostvarenja Musik ist unser Trost za gudače (1992.), glazbe koja u
jednostavačnom adagiu plijeni ugođajem utjehe na kraju
bogatog, skladateljskim iskustvom oplemenjoga života.
Izvedbom je ravnao skladateljev sin Alan kojemu je to meditativno djelo i posvećeno.
Koncert na dar 27. studenoga dugo ćemo pamtiti jer je
uz prelijepu glazbu bila i ostvarena potpuna korespondentnost visoke izvedbene razine. Dirigent Alan Bjelinski
ostvario je u izvedbi Prve simfonije, Simfonije ljeta (1954.),
sa Zagrebačkom filharmonijom do maksimuma uspjelu
suradnju i orkestar je puninom pregnuća u svim dionicama i solističkim intervencijama reagirao pouzdano na
temperamentno i sigurno dirigentsko vođenje. Doživjeli
smo simfoniju snažnih zamaha i skladateljske invencije
čija tri stavka, maestozno, melodijski raspjevano i na kraju bjelinskijevski razigrano, otkrivaju autora koji je zadani
oblik klasične provenijencije znao oživjeti trajno poletnim
i izvorno nadahnutim glazbenim protokom. Za Dialog za
mezzosopran i orkestar (1974.) na stihove A. B. Šimića
(Zemlja, Uspavanka, Smrt i ja, Povratak i Ples) moguće
je reći da je to susret s ponešto nepoznatim Bjelinskim,
skladateljem čija je muza pjesničkim predlošcima odgovorila harmonijski slobodnijim progresijama i postigla
atmosferu i dramaturški tijek koji otvara nova, ekspresio-
nistički ozarena obzorja. Mezzosopranistica Kristina Kolar
je doživljajno dojmljivo ispunila solistički zadatak. Za drugi
dio svečane večeri Alan Bjelinski je odabrao izbor iz baleta Mačak u čizmama (1975.), iz »baletne slikovnice« skladane na narudžbu bečkoga Theater an der Wien. Kako
se još živo sjećamo izvrsnih predstava u HNK u Zagrebu
2003. godine, kada je koreografkinja Ljiljana Gvozdenović duhovito i nadasve primjerno uprizorila Mačka sa
zagrebačkim baletnim ansamblom i sopranisticom Ivankom Boljkovac u ulozi šaljivoga Staroga mačka, možemo
samo požaliti da ta predstava ne živi trajno na pozornici.
Adaptacija Lj. Gvozdanović za izvođenje u koncertnoj
dvorani bila je, dakako, ograničena datostima prostora,
ali su protagonisti, članovi Baleta HNK te napose dirigent
Alan Bjelinski ravnajući dobro uigranim zagrebačkim filharmoničarima, uspjeli dočarati bajku o lukavome mačku i ozvučiti partituru koja odaje skladateljevu genijalnu
sposobnost pričanja glazbom. Doista, bila je to večer
posebnih glazbenih doživljaja i brojna je publika još dugo
po završetku izvedbe oduševljeno pljeskala. Riječi Brune
Bjelinskog su očito doživljena inspiracija, jer, kao što je
izjavio, »za mene je glazba jedna od najvećih radosti koje
čovjek može doživjeti.« Tu bi radost trebalo i izvan obljetnica ponavljati. I na kraju, svečanost u KDVL bila je u pauzi
obogaćena i kratkim filmom sa slikama Brune Bjelinskog,
vizualnim prilogom autora Deana i Marije Bjelinski.
Intelektualni Olimp Hrvatske
C
Izdanje Matica hrvatska
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
srijedu 23. rujna u palači Matice
hrvatske promovirana je knjiga
Majstori europske glazbe koju je
taj značajni nakladnik nedavno objavio i
predstavio kao raritetno izdanje i na Frankfurtskome sajmu, a na promociji, uz
autora, sudjelovali su dr. sc. Eva Sedak
i akademik Nedjeljko Fabrio.
U
Nakon višestruko nagrađivana znanstve-
noga bestselera Od Bacha do Bauhausa
u kojemu je Viktor Žmegač ponudio sintezu povijesti njemačke kulture, Matica
hrvatska objavila je još jedno vrhunsko
Žmegačevo djelo, sustavni prikaz razvoja
europske glazbe od baroka do sredine
20. stoljeća.
Slično kao i u prethodnom djelu, Žmegač u knjizi Majstori europske glazbe na
interdisciplinaran i interkulturalan način
pristupa analizi djela velikih majstora te
stilskih odrednica i glazbenih pravaca u
europskoj glazbi. Njegove muzikološke
analize donose prikaze društvenih temelja glazbene prakse, činjenice o kulturnoj
povijesti Europe, biografske činjenice
relevantne za pojedinačno stvaralaštvo i
razmatranja o međusobnim prožimanjima glazbe, književnosti, kazališne i likovne umjetnosti. Iako izbor majstora poput
Bacha, Mozarta, Beethovena, Schuberta, Chopina, Schumanna, Wagnera, Verdija, Čajkovskog, Mahlera, Debussyja,
Straussa, Schönberga, Bartóka, Stravinskog i drugih velikana europske glazbe
ne može biti oslobođen subjektivnosti,
Žmegač se u vlastitu izboru ponajprije
oslanja na kanonska mjerila glazbene
jedinstvenosti stvaralačke ličnosti, njezina značenja za stilsku povijest i njezinu
životnost u svjetskoj glazbi. Autorovo spisateljsko majstorstvo kojim strogo stručne teme približava svakomu iole obrazovanom čitatelju samo doprinosi tezi o
vrijednom prilogu proučavanju europske
glazbene baštine.
A o tome su svojim riječima potvrdu dali i
sudionici promocije. Eva Sedak je posebno
naglasila interdisciplinarni pristup tog antologijskog priručnika na 918 stranica u 25
poglavlja o 27 majstora europske glazbe,
zapravo onoga ponajboljeg od baroka do
sredine 20. stoljeća. Tako je knjiga pisana
za stručnjake, praktičare, znalce i strastvene
slušatelje. Nju će se čitati, kaže Eva Sedak,
kad se treba jer ona svjedoči i o europskom glazbenom repertoaru kao funkciji u europskom glazbenom kanonu,
koji međutim, Žmegačevim pristupom
odstupa od uhodanih predodžbi na
način da revidira recepcijski stereotip,
povezujući notni zapis i njegovu izvedbu
na glazbenim podijima i kazališnim pozornicama.
Nedjeljko Fabrio svoj je nastup usmjerio prema znanom eseju Hrvatskom
brandu je ime Viktor Žmegač (objavljenom u Vjesniku) koji panegirički slavi
80–godišnjeg člana Saske akademije
i samo dopisna člana HAZU–a, člana
znanstvenog društva Academia Europea u Londonu i professora emeritusa
Sveučilišta u Zagrebu. Žmegač je muzikologiju studirao u Göttingenu, a u nas
je, ne samo svojim predavanjima, nego i
knjigama Duh impresionizma i secesije,
Bečka moderna, Književnost i glazba,
Književni protusvjetovi (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom) bio i ostao intelektualnim Olimpom Hrvatske. Naravno da
su brojne nagrade poput Nagrade Vladimir
Nazor za životno djelo, Herderove i Humboldtove nagrade samo potvrde ovih tvrdnji.
Fabrio, naime, posebno naglašava Žmegačevo poznavanje građe, stručnost (analiza
partiture), interdisciplinarnost (korištenje
znanja sociologije, psihologije, povijesti...)
što nadilazi književnike koji su prije njega s
velikim žarom pisali o glazbi (Šenoa, Matoš,
Krleža, Vojnović, Vjenceslav Novak). Isto
tako, on s uvjerenjem podržava prepletanje
strukovnog slušanja glazbe (Adorno) i snažnih emocionalnih primatelja, sposobnosti
doživljaja i emocionalnog reagiranja na glazbu. Žmegač zagovara recepcijsku funkciju
pojedinog autorskog opusa ili djela, razlog
zbog čega pojedina partitura stoljećima živi
na glazbenoj pozornici, ali istodobno i upozorava da se (na primjer kod Mozarta) ne
treba zavaravati tonovima dojmljive vanjštine. Pri tome Fabrio ističe da Žmegač vjeruje
u kulturu kao vrhunsku duhovnu djelatnost,
a duh epohe vidi u međusobnoj dodirljivosti,
istodobnosti pojedinih umjetnosti, a ne u površnim sudovima umjetnika. Puno je takvih
primjera u knjizi, a Žmegač će svoju fascinaciju glazbenim fenomenom naglasiti već
u Predgovoru: Ova knjiga zaokupljala me je
duže nego ikoja moja druga publikacija. U
nacrtu pa i u pojedinim dijelovima nastala je
već prije desetak i više godina, dok u pristupu predmetu ona spaja glazbene doživljaje
iz djetinjstva s uvidom u novu muzikološku
literaturu... Iako pomno analizira strukturu
nekoga djela ili skladateljskog rukopisa, dajući mu autonomnost, Žmegač će mudro
ugraditi u svoja razmišljanja i uvid u društveni položaj, navike i umjetnička shvaćanja
slušatelja. On kaže: Auditivne konvencije,
tradicijska očekivanja, društveni rituali, prostor koncertiranja u fizikalnom i društveno–
psihološkom pogledu — sve su to čimbenici
kojima pripada ponekad odlučujuća uloga
u odnosima između glazbenoga teksta i
recepcije. Svjestan je autor knjige da je nemoguće biti oslobođen subjektivnosti, no
zaključuje: subjektivnoj sastavnici ostaje
sve manje prostora ako se kanon utemelji
na trima mjerilima: na jedinstvenom pečatu
stvaralačke ličnosti, na njezinu značenju za
stilsku povijest i naposljetku na njezinoj životnosti u glazbenim zbivanjima svijeta. To su
kriteriji od kojih sam kretao. Nacionalni ili regionalni obziri nisu mogli utjecati na osnovna
načela.
Višeslojna itanja libreta
Posebno se ovdje osvrćem na područje
glazbene scene, odnosno na neke primjere u kojima do izražaja dolazi kompleksna
analiza, koja osim glazbene sastavnice, u
procjeni opernog stvaralaštva uključuje kao
važan segment i analizu libreta. Tako će (na
to upozorava i Fabrio), Žmegač kao pouzdani čitatelj libreta u tri Mozartove opere
(Otmica iz saraja, Titovo milosrđe i Figarov
pir) otkriti da je pobjeda milosrđa na završetku zapravo u svezi s prosvjetiteljskom
etikom tolerancije europskoga 18. stoljeća,
pa je pouka s glazbeno–scenske pozornice
to humanija. Žive su i poredbe Bartókove
glazbene priče o vitezu Modrobradom, u
dijaloškoj dramaturgiji s Debussyjevom operom o Peleasu i Melizandi, koja isključuje
tradicionalne vokalne duete. Analiza Wagnerova glazbenog kazališta upravo je briljantna, od svih faza njegova stvaralaštva do
ideje Gesamtkunstwerka, pri čemu će kazalište postati točkom kristalizacije, iskazom
društvenog zajedništva, a unutar dramske
scene vodeća uloga pripast će glazbenoj
drami koja će biti nositeljem sinteze zvuka,
riječi, slike i pokreta. Istovremeno, Žmegač u
ciklusu o Nibelunzima otkriva filozofske utjecaje Schopenhauera, naglašava izvorne nazive pojedinih Wagnerovih djela od kojih niti
jedno ne nosi naziv glazbena drama, iako se
za njih veže taj pojam. Autor knjige pomno
prati i razvoj Verdijeva glazbenog kazališta
vežući uz stvaralačke i bitne političke, produkcijske i recepcijske odrednice pojedinih
remek–djela.
I na kraju, na samome finalu promocije,
Žmegač iskreno zahvaljuje urednici Jeleni
Hekman čime potvrđuje da velikani pisane
riječi znaju cijeniti umijeće svojih suradnika.
Žmegačevo djelo podsjeća nas da imamo
korifeje koji svojim enciklopedističkim znanjem odavno prelaze uske granice i postaju
nezaobilaznim uporištima naše i europske
kulture.
Sveani zbornik za Evu Sedak
IZMEÐU SPOMENARA I ZNANSTVENOG RADA
Izdanje ArTresor naklada i Hrvatska radiotelevizija
Piše: Sanja Raca
lazba prijelaza, svečani zbornik
za Evu Sedak, promoviran je 25.
rujna u Hrvatskom glazbenom
zavodu pred probranom publikom prijatelja i poštovatelja uvažene muzikologinje.
Na rijetko svečanoj svetkovini od riječi, ali
i glazbe, knjigu su predstavili akademici Koraljka Kos i Nikša Gligo, koji je, uz
Nadu Bezić i Dalibora Davidovića, jedan
od urednika izdanja.
G
U decentnom i emotivnom obraćanju
publici, Eva Sedak je iznijela vlastiti doživljaj prvoga susreta s, kako ga je nazvala,
almanahom ili bolje, uglazbljenim prijelazom između spomenara i znanstvenog
rada, a koji je doživjela i kao odraz duha
vremena generacije šezdesetprvaša.
Glazbenicima nije bilo potrebno objašnjavati tko su prvaši ni na što se odnosi
povijesna 1961. godina. Na slavljenicu se
pozivalo i u njezinu čast pisalo pedeset
i troje autora (na 346 stranica), a skladateljske partiture, čiji je dio ozvučen na
promociji, sastavni su dio zbornika. S
galerije u znaku motto fanfaresco publiku
je dočekala minijatura Za Evin rođendan za
dvije trombe Marka Ruždjaka (izvedba Dario Teskera i Ivan Medi), a kasnije AVE EVA,
mala kanonada na ime Eva Auer Sedak za
gudački kvartet Silvija Foretića (Gudački
kvartet Porin) te Skica na koncertu za srednji
glas i klavir Lojzeta Lebiča (Martina Gojčeta–
Silić i Eva Kirchmayer–Bilić).
Taj komplicirani knjiški svezak, kako ga je
imenovao Nikša Gligo, na različite se načine
oslanjao na ličnost Eve Sedak i na njezinu
ljubav prema prijelaznosti koja ga je (svezak)
dovela do aleatoričke forme. Zanimljivo je
kako je ta kompozicija, proistekla iz različitih
autorskih diskursa i stilova pisanja, dovela
do proširenosti medija i njegovih sadržaja.
Oblikovali su se načelom slučaja, jer su autori imali potpuno slobodan prostor u oblikovanju teme i izbora tehnikâ, pa je raspon od
intimnih zapisa do prikaza profesionalnog
rada u smislu naoko raznolikih oblika djelovanja Eve Sedak, inače čvrsto vezanih zajedničkim polazištem (od Hrvatskog radija, Muzičkog biennala Zagreb, Muzičke akademije
do Hrvatskog glazbenog zavoda) zaokružen
brojnim
prilozima
iz
nedavne
kulturne
prošlosti
(K.
Kos).
Akademkinja je istaknula da je riječ o širem kulturološkom dokumentu u kojemu
je združena znanost s umjetnošću, hrvatski
muzikolozi i skladatelji s inozemnima... a svi
oni govore o osobi kojoj je svečani zbornik
posvećen i iz čijih tema izrasta njezin lik.
U zborniku su zadržani izvorni jezici govornika (hrvatski, njemački, francuski, engleski,
slovenski), a svaki tekst ima sažetak na engleskom. U nekim slučajevima zadržani su i
izvorni rukopisi autora. Oprema cijelog izdanja nesumnjivo je multidisciplinarna, a množina i raznovrsnost priloga čine ga uistinu
raritetnim primjerkom u korpusu dosadašnjih svečanih zbornika. Inicijativu za njegovo
stvaranje i niz vrlo osobnih posveta Evi Sedak dali su Nikša Gligo, Zdravko Blažeković
i Dalibor Davidović.
CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL
Cantus Ansambl na BEMUSU
CANTUS ANSAMBL
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
Majstori europske glazbe Viktora megaa
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA
16
antus Ansambl gostovao je 13. listopada 2009. na 41. Beogradskim muzičkim svečanostima, poznatijima pod akronimom BEMUS. Festival duge
tradicije, ove »recesijske« godine trajao je od 3. do 17. listopada, a ponudio je
devet programa, od kojih svakako treba spomenuti koncerte Kraljevskog Concertgebouw orkestra, Sanktpeterburških solista i udaraljkašku skupinu STOMP.
Upravo iz toga razloga koncert Cantus Ansambla ističe se kao jedini koji je u
cijelosti posvećen Novoj glazbi, ali i hrvatskim, odnosno inozemnim suvremenim skladateljima. Na programu su se našla tri hrvatska autora — Silvio Foretić
(Melusine), Berislav Šipuš (Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie),
Dubravko Detoni (dolce furioso), dva klasika Nove glazbe — Paul Hindemith (1.
Komorna muzika op. 24, br. 1) i Edgard Varèse (Octandre) te novo djelo mladog
srpskog skladatelja Draška Adžića (Dva priviđenja pod jasikom). Ansambl, kojim
je ravnao Berislav Šipuš, njegov umjetnički ravnatelj, nastupio je u svom najvećem
sastavu: 17 muzičara — gudački kvintet, puhači kvintet proširen trubom i trombonom, pijanistica, gitarist, harmonikašica i dva udaraljkaša. Koncert je održan
u glavnom beogradskom koncertnom prostoru, Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, matičnoj dvorani Beogradske filharmonije koja broji oko 800 sjedala.
Događaj je bio iznimno dobro medijski popraćen, logotip Cantus Ansambla dio
je osnovnog vizualnog rješenja BEMUS–ovih plakata i svih tiskanih materijala,
a koncertu je prisustvovalo oko 400 ljudi. (N. Č.)
Cantus Ansambl na Bemusu
Cantus Ansambl u Beu
antus Ansambl nastupio je već tradicionalno u Centru i fondaciji Arnold
Schönberg u Beču 10. studenoga ove godine. U sklopu ciklusa koncerata
bečke istraživačko–kulturne institucije, hrvatski glazbenici nastupali su do 2007.
uz austrijski Merlin ansambl, a od 2007. održavaju samostalne koncerte. Ove godine koncert je održan pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske
u Beču i dr. sc. Zorana Jašića, veleposlanika. Cantus Ansambl se predstavio u
komornom sastavu (Ivan Novinc, violina, Tvrtko Pavlin, viola, Jasen Chelfi, violončelo, Davorin Brozić, klarinet, Danijel Martinović, bas klarinet i Srebrenka
Poljak, klavir) kojim je ravnao bugarski dirigent Dian Čobanov. Koncert je otvorila Srebrenka Poljak sa Sechs kleine Klavierstücke op. 19 Arnolda Schönberga te je
već prvom točkom izazvala oduševljenje probrane znalačke publike. U praizvedbi
Sonate za violončelo i klavir hrvatskog skladatelja Bogdana Gagića (1931.) pridružio joj se Jasen Chelfi. Slijedilo je izvrsno djelo Isole za gudački trio talijanskog
skladatelja Giampaola Corala koji je i sam prisustvovao izvedbi te glazbenicima
osobno izrazio oduševljenje i čestitke. Koncert je završio s dva opusa Antona Weberna — Sechs Lieder nach Gedichten von Georg Trakl op. 14 i Fünf Canons nach
lateinischen Texten op. 16 u kojima se, kao solistica, pridružila mlada perspektivna
zagrebačka sopranistica Monika Cerovčec. (N. Č.)
C
RE:NEW CANTUS u Studiju Bajsi
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
odeći hrvatski ansambl specijaliziran za izvedbe suvremene glazbe, Cantus
Ansambl, utočište za svoj prvi ovosezonski koncert pronašao je u Studiju
Bajsić Hrvatskoga radija, budući da su 12. listopada, kada je održan, radovi u
Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog još bili u tijeku. Koncert je održan
u okviru kulturnog projekta RE:NEW MUSIC, utemeljena između 12
međunarodnih partnera i 22 ansambla iz 11 europskih zemalja koji čine platformu za preko 170 izvedbi godišnje i brojne skladateljske radionice. Projekt financiraju fondovi EU–a, a cilj mu je stvoriti mrežu skladatelja, ansambala, informativnih centara i institucija u kulturi, glazbeno–obrazovnih institucija te strukovnih
udruga skladatelja, izvođača i muzikologa kako bi se suvremena glazba približila
široj publici, a suvremeni skladatelji izašli iz okvira vlastite države. Cantus Ansambl i Hrvatsko društvo skladatelja predložili su osam skladbi živućih hrvatskih
skladatelja koje ulaze u konkurenciju projekta, a do kraja listopada 2010. Ansambl će ugostiti četiri skladatelja. Djela belgijskog skladatelja Luca Brewaeysa i
poljske skladateljice Lidie Zielinske izvedena su već na prvome koncertu.
V
Pod ravnanjem Berislava Šipuša, Cantus Ansambl je u akustički iznimno zahvalnom prostoru Studija Bajsić, uz svoju vjernu publiku, ugostio i mladu violinisticu
Dunju Bontek, okupivši u jednoj večeri djela skladatelja iz raznih dijelova Europe. Uz skladbu Cardhu za 8 svirača spomenuta Luca Brewaeysa, 1. komornu
glazbu za 12 solo instrumenata op. 24, br. 1 Paula Hindemitha, Conradovih sedam
otoka za komorni ansambl i vrpcu, također spomenute Lidie Zielinske i praizvedbu Dva priviđenja pod jasikom mladog srpskog skladatelja Draška Adžića, na
programu su bila i dva ostvarenja hrvatskih autora.
Skladbu Jutro na moru za violinu solo i komorni ansambl splitska skladateljica
Olja Jelaska napisala je za Dunju Bontek, pobjednicu Međunarodnog natjecanja
mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić 2008. i Cantus Ansambl. Djelo je za
tu prigodu naručio festival Samoborska glazbena jesen, a praizvedeno je 24. rujna
ove godine. Dunja Bontek iznijela je svoju slikovitu dionicu dojmljivo i proživljeno, uranjajući sa članovima Cantusa u skladno i idilično ljetno ozračje Jelaskine
skladbe. Živopisnu koncertnu večer u toplom ugođaju Studija Bajsić, Ansambl je
zaključio dramatičnim ostvarenjem Dubravka Detonija dolce furioso za komorni
ansambl, skladanim za 22. Muzički biennale Zagreb koje je, pod ravnanjem M.
Brabbinsa praizvela London Sinfonietta (2003.). Skladba, poput naslova nježno
i bijesno, suprotstavlja zvukove, situacije, strukture i dinamiku koji, stavljajući u
prvi plan ekspresiju, naposljetku rezultiraju nestankom glazbe.
17
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
OSTAVŠTINA IZ KRUGA HRVATSKE RASUTE BAŠTINE
Naklada Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o.
Piše: Sanja Raca
Vladimir Ruždjak (1922.–1987.) jedan je
od onih likova na hrvatskoj kulturnoj sceni
koji mnogovrsnošću zanimanja i još važnije,
ostvarenja, stoji u prvim redovima izvrsnosti.
Njegovo ime sinonim je za rijetko duhovno
dobro koje može dati talent, struka, rad, iskustvo i ljubav. Djelovao je na više područja, od
kojih su možda najčešće spominjani operna i
koncertna pozornica, međutim uz njih ravnopravno stoje naslovi skladatelja, opernog redatelja, pedagoga i prevoditelja. Ruždjakova
kostimografska rješenja za Rossinijeva Seviljskog brijača za Splitsko ljeto 1969., pokazuju
također i vrlo talentirana crtača (tada se, jedan
jedini put »predstavio u četverostrukoj ulozi:
bio je redatelj, kostimograf, scenograf, kostimograf i pjevao je naslovnu ulogu«). Izvan
scene zatvoren koliko samo može biti umjetnik koji sa strašću nosi svaku svoju »vanjsku«
ulogu, govorio je »... vrlo rijetko upotrebljavam za naš posao riječ umjetnički. To je samo
posao koji se radi.« Takav stav može pojasniti
osobni osjećaj prema nepotrebnosti stvaranja
arhiva, zapisa ili na neki drugi način sustavno
zabilježenih sjećanja.
Muzikologinja Erika Krpan, kako navodi u
izdanju, pri rekonstrukciji umjetnikova životnog puta nailazila je na mnoge prepreke
upravo zbog nedostatnosti podataka, osobito
osjetljive činjenice kada se radilo o njegovu
stvaralačkom opusu. »Nažalost njegova se
ostavština uvelike može upisati u hrvatsku
rasutu baštinu. Popis... je sastavljen od krhotina, pretežno od podataka iz raznih izvora, a
manjim dijelom na temelju uvida u sačuvanu
notnu ostavštinu, koja je nepotpuna i oskudna.« Usprkos tome, knjiga obiluje mnoštvom
činjenica na 305 stranica koje prate Ruždjakov život (djetinjstvo, mladost, zrele godine) i umjetnost
(početke, Lied, hamburške godine, povratak u
domovinu, put prema redateljskim i skladateljskim
ostvarenjima). Iza toga slijedi popis repertoara,
praizvedbi, režija, diskografije i nagrada, odnosno
katalog skladbi i obradba te koncerti i nastupi u
operi. Ogromna građa, sa svim sastavnicama koje
su predstavljale privatni i profesionalni život Vladimira Ruždjaka sada je istraživački sređena i trajno
zabilježena, a njezina rekonstrukcija vjerojatno je
bila najsloženiji dio u oblikovanju monografije. Na
izvedbenu planu, umjetnikov tempo rada u pojedinim desetljećima ne da se preslikati na današnje
glazbene prilike: »Godišnje sam imao stotinu, stotinu i dvadeset nastupa — što koncerata, što opera...« Za karijeru koja je trajala od 1946. do 1987.
godine, to je za autoricu knjige u svakom pogledu
bio jedan od većih izazova.
Promocija novih djela i reije
Ono što je pjevačku sudbinu Vladimira Ruždjaka
činilo toliko različitom od drugih velikana opernih
kazališta i koncertnih podija bili su njegovi drugi
neprikriveni talenti. Među ostalima, oni su se odnosili i na promociju novih opusa suvremenika u
kojima je sudjelovao, Ivana Brkanovića (Zlato Zadra), Adalberta Markovića (Snijeg na Mirogoju),
Stjepana Šuleka (Oluja), Milka Kelemena (Opsadno
stanje i druga djela), Borisa Papandopula, Ive Lhotke–Kalinskog, Krešimira Fribeca, Mila Cipre, Rubena Radice, Marka Ruždjaka, Krešimira Šipuša,
Lovre Županovića, Ive Tijardovića, Krste Odaka,
Silvija Bombadellija, Đure Arnolda i Natka Devčića. Iako se sve navedeno odnosi na praizvedbe,
Ruždjakova interpretacija ciklusa Z mojih bregov
Krešimira Baranovića (koja nije bila praizvedba),
antologijskih razmjera, posebno je slavljena i do
danas nije dosegnuta. Ciklus je prvi put predstavio
1946. pod ravnanjem B. Papandopula, uz Simfonijski orkestar tadašnje Radio stanice, a na našim i
inozemnim koncertnim pozornicama tumačio ga
je gotovo četiri desetljeća. Upravo za izvedbu Baranovićeva opusa primio je Vjesnikovu Nagradu Josip
Štolcer Slavenski (1981.). Takvoj skupini istaknutih
djela iz korpusa nacionalne glazbe koje se iz povije-
PREPORUKA ZA SVIRANJE PREPORUKA ZA SVIRANJE PREPORUKA ZA SVIRANJE
Tomislav Uhlik: Etide — varijacije na temu
Bratec Martin
Doprinos svladavanju
pijanistikog umijea
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
lazbena škola Pavla Markovca iz Zagreba organizirala
je 30. listopada u dvorani
Hrvatskog društva skladatelja predstavljanje novog djela Etida — Varijacija na dobro poznatu temu za
klavir skladatelja Tomislava Uhlika.
On je skladao šest Etida za 16. međunarodno natjecanje Mladi virtuozi
— Etide i skale koje će se održati u
Zagrebu od 17. do 21. veljače 2010.,
a koje uključuje i obavezno djelo hrvatskog autora, namjenski skladano
za natjecanje. Nakladnici su Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus
d.o.o., a izdanje je predstavio ravnatelj Glazbene škole Pavla Markovca,
prof. Josip Vrbanec.
G
Glazbena škola Pavla Markovca organizira Međunarodno natjecanje za
mlade glazbenike od 1994. godine, naizmjenično za discipline violina i
glasovir i već je niz skladatelja »osiguralo« suvremenu glazbenu literaturu. Tomislav Uhlik odlučio se za varijacije na dobro poznatu dječju
pjesmicu Bratec Martin koja se obično izvodi u kanonu, a koju je autor
osmislio u šest etida čija je namjena postupno svladavanje sve složenijih tehničkih zadataka. Iako se natjecanje odvija u pet kategorija (od 10
godina i mlađi, pa sve do 23 godine i mlađi), Uhlik je skladao šest etida,
tako da natjecatelji iz pete kategorije mogu izabrati onu koja više odgovara njihovim tehničkim vještinama i umjetničkom senzibilitetu. Nanizao
ih je u šest tempa, Moderato, Andante, Moderato, Moderato/Allegro,
Allegro i Moderato, a vrlo inventivne i u tehničkim zahtjevima uzlazne
Edite — Varijacije izveo je prigodom predstavljanja pijanist Berislav Arlavi. Jednostavna tema pružila je Uhliku osnovu za različite ugođaje s
brojnim tehničkim značajkama koje odgovaraju pedagoškom procesu
učenja sviranja na glasoviru, a njezina je prepoznatljivost trajno obavijena ritmičkim i harmonijskim varijacijama. Etide su svojim datostima
nedvojbeno vrsna osnova za namjenu za koju su nastale. Tako je i moguće očekivati da će mladi pijanisti s radošću uvježbavati partituru, a
svim natjecateljima valja poželjeti da im, uz užitak vježbanja, nova skladba donese i neophodne bodove potrebne za natjecanje.
snih, stilskih i estetskih razloga
drže za tri vrhunca hrvatskog
opernog repertoara pripadaju
i Ruždjakove režije Porina V.
Lisinskog, Zajčeva Nikole Šubića Zrinskog i Gotovčeva Ere
s onoga svijeta. Obje zadnje zabilježene su na gramofonskim
pločama u izdanju Jugotona,
prvom je ravnao Milan Sachs,
a drugom autor, Jakov Gotovac. Porin je odigran jedanaest
puta, Zrinski se zadržao na
repertoaru 11 godina uz 61
odigranu predstavu, dok je Ero
doživio 53 izvedbe.
Paralelan svijet onome koji je
umjetnik vokalno iznosio na
hrvatskim i svjetskim pozornicama odvijao se i kroz stvaralaštvo. Autorica ga razvrstava na originalne skladbe, obradbe narodnih pjesama, instrumentaciju,
aranžmane i redakcije. »Temeljno je načelo (misli
se na samostalne radove) u pravilu sukladno onome interpretacijskom — horizontala, linija kojom
se kreće glas. Ruždjak kao da misli glazbu ljudskim
glasom služeći se instrumentalnom dopunom kao
okolišem, bazom s kojom može računati strukturirajući cjelinu skladbe. To je i logično jer sasvim
instrumentalne skladbe u njegovu opusu gotovo ne
postoje. Glas je u središtu pozornosti... sve ostalo
tu je da ga podupre... Najvećim dijelom taj je glas
bio njegov vlastiti, pa se i misao o prilagodbi zapisa
kakvoći glasa i potencijalnoj interpretaciji odvijala
istodobno s nastajanjem skladbe.« Za obradbe i
instrumentacije Erika Krpan navodi da je većina
»uz nekoliko iznimaka, nastala zahvaljujući neposrednim zahtjevima izvedbene prakse, pa se... raspoznaju i pojedine grupe obradbi.« Riječ je o prilagodbama najraznolikijih partitura za Zagrebačke
soliste, obradbama starih majstora, prilagodbama
nekog djela za veliki orkestar i slično. Spomen na
tadašnju izvedbenu praksu i njezine »neposredne
zahtjeve« zanimljiv je i zbog današnjeg iskustva.
Naime, praksa danas jedino poznaje instituciju
narudžbe, a posljednji koji je vješto i bez elitistič-
LUKA GUSIĆ
edavno završena i isto tako nedavno
promovirana monografija Vladimir
Ruždjak Tragom glazbe autorice Erike Krpan,
rijetko je djelo monografskog tipa posvećeno
jednom glazbenom umjetniku. Glazbenici se
u tom pogledu ne bi mogli nositi s likovnjacima koji njeguju sustavni model monografskih
izdanja u čast niza svojih istaknutih predstavnika (ne samo velikana).
N
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE
Monografija Vladimir Rudjak — Tragom glazbe autorice Erike Krpan
kog odnosa pristupao takvoj vrsti »aranžmana« bio
je skladatelj Igor Kuljerić.
Kralj
Vladimir Ruždjak, slojevita osoba, ostvarena na
više glazbenih razina, s karijerom koja je hrvatsku kulturu (bio je njezin čisti izdanak) s velikim
uspjehom uznosila na našoj i svjetskoj sceni, nesvakidašnji je primjer ustrajnosti i umjetničkog
kontinuiteta. Knjiga koja ga otkriva, prvi je zaokruženi dokument njegova ukupna opusa. Erika
Krpan znalački je sabrala mnoštvo podataka iz
više izvora, tim vrjednijima jer je monografijom
zaustavila njihovo daljnje rasipanje, a popratne
natuknice dodatno su osvijetlile život i stvaranje
glazbenika čiji je debut u newyorškom Metropolitanu 1962. (uloga Amonasra u Verdijevoj Aidi) kritika opisala: Sinoć je na pozornicu stupio kralj. Tumačio je osamdesetak opernih uloga talijanskog,
francuskog, njemačkog i ruskog repertoara, uz one
hrvatskog, prevodio je, učio mlade, režirao i stvarao glazbu. Koliko god se činio bliskim i poznatim
suvremenikom, sve do ove monografije njegovo je
djelo po svemu bilo zasjenjeno manjkavim poznavanjem njegove istodobne opsežnosti i važnosti za
glazbenu kulturu prošloga stoljeća.
Djeca nose svjetove na dlanu
na 16. Hrvatskom djejem festivalu, 22. studenoga, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Piše: Dalibor Paulik
rvatski dječji festival Zagreb,
najmasovniji zborski skup djece
osnovnoškolske dobi, održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa. Festival su potpomogli Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba i Zagrebačka županija. Umjetnik — pokrovitelj ove
je godine bio Ivica Bednjanec, istaknuti
likovni umjetnik međunarodnog ugleda,
jedan od naših najvećih majstora stripa,
a njegova slika (dizajn i obrada Darko
Bednjanec) predstavljala je likovni identitet Festivala na programskoj knjižici,
Zborniku likovnih i literarnih radova,
CD–u i notnom izdanju u nakladi Cantus (urednik Pero Gotovac). Zbornik
je promoviran već u poslijepodnevnim
satima, dok su na okruglim stolovima,
uz članove Prosudbenih povjerenstava,
sudjelovali učenici i njihovi nastavnici
(21 literarni i 16 likovnih radova). No,
publici u dvorani, mališanima i njihovim
roditeljima najvažnija je popularna dječja
pjesma širokoga tematskog kruga i glazbenog izraza, a nju su i ovom prigodom
izvodili dječji zborovi i njihovi solisti. Za
očekivati je da će mnoge od 23 izvedene
(dosad je predstavljeno i snimljeno 327
skladbi) zaživjeti u programima radiopostaja, televizije, koncerata, škola, prenoseći poruku Djeca nose svjetove na dlanu iz
pozdravne pjesme kojom na kraju koncerta svi izvođači u veličanstvenom ugođaju završavaju program. Ovogodišnja
priredba zamišljena je kao čarolija susreta Izvanzemaljca koji dovodi svoju mr-
H
zovoljnu sestricu na Zemlju da je oraspoloži
za rođendan, u čemu pomažu zborovi novim
dječjim pjesmama. Ona radosno zaključuje da
su joj djeca donijela sretne trenutke za pamćenje (Baletni studio Edite Cebalo, Uršula
Tolj i Hrvoje Zalar, scenarij Zorica Klinžić).
Doprinoseći svježem i suvremenom zvuku
pjesama, ove su godine sudjelovali skladatelji
Dubravka Lemac, Doris Kovačić, Meri Trošelj, Ivan Vanja Lisak, Toni Eterović, Mišo
Doležal, Zoran Jašek, Davor Jašek, Maja
Rogić, Narcis Grabar, Suzana Matušan, Jovica Škaro, Ratko Pogačić, Magdalena Tomić
Mijatović, Ingrid Flesch, Ante Beno, Goran
Topolovac, Dalibor Paulik i Natalija Banov, a
stihove su spjevali Stanislav Femenić, Daniel
Načinović, Danijela Tečić, Asja Kahle, Jasna
Babić, Mišo Doležal, Meri Trošelj, Nedo Zuban, Jakša Fiamengo, Marina Valković, Maja
Rogić, Ljubica Kolarić Dumić, Ivan Kuliš,
Ivanka Glogović Klarić, Zorica Klinžić i Robert Kučinac. Aranžeri
su bili Ivan Benković,
Igor Lesica, David Trkulja, Robert Funčić,
Mišo Doležal, Toni
Eterović, Aleksandar
Valenčić, Davor Jašek,
Zoran Jašek, Narcis
Grabar, Leo Škaro,
Remi Kazinoti, Maro
Market, Goran Topolovac i Boris Ciglenečki ml. Nastupili su
Mali Sesvečani, Loptice, Kikići, Stepinčevi mališani, Jarunski
lopoči iz Zagreba, Varaždinski štigleci, Mali
Riječani, Morčići, Ljiljani, Tratinčice, OP
Škurinje i Vežički tići iz Rijeke, Halubajčići
iz Viškova, Mići boduli iz Krka, Perlice i Srdelice iz Splita, Cicibani i Zorica iz Karlovca,
Klinci iz kraljevskog grada Knina, Cvrčak iz
Šibenika, Vukovarski golubići, Bonar iz Donje Stubice i Tratinčice iz Koprivnice.
Hrvatski dječji festival raste usporedno s djecom, otvara im neke nove putove u glazbenoj
spoznaji ili im naprosto ostavlja nezaboravna
sjećanja na jedno lijepo razdoblje djetinjstva i
susrete sa skladateljima, pjesnicima i drugim
zborovima u skladu s porukom umjetničkog
ravnatelja Dalibora Paulika: »... da pjesma,
posvećena djeci i radosti života živi i dalje
kao jednostavna poruka ljubavi i mira. Zagreb
pruža ruku svima koji diljem naše domovine
kod najmlađih potiču maštu, punu dobrote i
iskrenosti.«
Djeca nose svjetove na dlanu
18
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
III. Cilj iz članka II. ostvarit će se:
— sufinanciranjem postojećih, umjetnički
relevantnih festivala, smotri i natjecanja koji
promoviraju hrvatsku glazbu koja je predmet
ovoga Natječaja
— dodjeljivanjem novčanih nagrada autorima koji sudjeluju na određenim glazbenim manifestacijama, bilo odlukom žirija
ili temeljem broja izvedbi prema podacima
ZAMP–a
— organizacijom smotri ili natjecanja s dodjelom nagrada i/ili objavom nosača zvuka
za mlade glazbenike, posebice u glazbenim
područjima gdje takva natjecanja ne postoje.
IV. Prilikom odlučivanja o sufinanciranju
vodit će se računa o stilskoj raznolikosti i
ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti
natjecatelja. Natjecatelji se moraju pridržavati propisa o zaštiti autorskih i srodnih prava.
V. Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u
detaljan umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta za koji traže sufinanciranje,
najkasnije do 29. siječnja 2010. na urudžbeni
zapisnik HDS–a ili poštom na adresu Berislavićeva 9, Zagreb, s naznakom »Za Natječaj BTL«.
VI. HDS može uvjetovati dodjelu potpore
određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom predstavljanju, sudjelovanjem svojih predstavnika u žiriranju, dodjeli
nagrade i slično.
VII. Fond Natječaja iznosi 500.000 kuna.
HDS pridržava pravo da ne raspodijeli cijeli
iznos. HDS će od dobitnika potpore tražiti
financijsku i programsku dokumentaciju o
utrošku dobivenih sredstava.
VIII. Odluku o dobitnicima potpore donijet
će Predsjedništvo HDS na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih
skladatelja i drugih umjetnika odgovarajućeg područja, najkasnije do 26. veljače 2010.,
o čemu će se pisano obavijestiti sudionici
Natječaja i javnost putem oglasa u dnevnom
tisku i na internetu.
PREDSTAVLJENO
NOTNO IZDANJE
DARKA DOMITROVIĆA
okviru sajma knjiga Interliber na Zagrebačkom velesajmu, na štandu Školske
knjige predstavljeno je 13. studenoga notno
izdanje Skladbe za klavir — Pianobook Darka
Domitrovića. U promociji su sudjelovali autor, Prerad Detiček, Eva Kirchmayer–Bilić,
Mario Čopor, Sandra Bagarić, Enes Kišević
i urednica Miroslava Vučić. (B.P.K)
U
ZORAN JURANIĆ
(Cantus / HDS / HRT)
iskretni zvuk lijepog violinskog tona
ubrzo zagrljen gitarskim skladom otvara
autorski album Zorana Juranića, fragmentarni
uvid u dio njegova opusa. Uz nasmiješeno lice
s ovitka, iz nevelikog skladateljeva opusa ovaj
album nudi snimke pet skladbi koje nastankom obuhvaćaju razdoblje od 1978. do 2003.
godine.
D
Dirigent i skladatelj Zoran Juranić nenametljiva je a nezaobilazna osobnost naše glazbene
scene. Svoj istančani dirigentski ukus, muzikološku radoznalost i istraživačku brižljivu
upornost podario je brojnim uspješnim tumačenjima hrvatske glazbene baštine. Pozitivan odnos prema tradiciji čuje se i u njegovu
skladateljskom proizvodu. Čvrsta Šulekova
škola, uz bogato dirigentsko iskustvo, njegovu stvaralačku fantaziju nude kao »tradiciju u
tranziciji«, vrlo primljiv obrok modernističkih
odbljesaka unutar jasne koncepcije skladbi. I
svaki će od pet ovdje ponuđenih naslova potvrditi takvu tezu, bez obzira hoće li slušatelj
uzeti u ruke pomno sastavljen tekst u knjižici
ili se tek prepustiti tijeku glazbe.
Od violinsko–gitarskog dua Introversioni, putem prošlosti okrenutih Canti all’antica za violončelo i gudače, do zanimljiva orkestralnoga
govora Muza usred oružja u simfonijskom
torzu (Inter arma narrant Musae) te Sonate za
gitaru i pozdrava Buona sera za glasovir — cijeli taj niz skladateljsko–uredničkom rukom
oblikovan u jedinstven luk donosi, ukupnošću odmjerenosti protoka vremena i biranim
vrsnim izvedbama, vrijedan trag. Jer, Juranić
je u javnosti odlučnije prepoznat uz glazbenu
pozornicu, bilo kao dirigent u operi, direktor
opere, skladatelj opere ili muzikološki istražitelj i obrađivač. Upravo je, stoga, ovaj njegov
trag odabranih opusa potez koji osvaja svježinom ideje u nepretencioznim okvirima forme.
Ako je opera Juranićeva ekstroverzija, onda je
ovaj album prinos njegove introverzije, kamo
nas upućuje naslovom prve skladbe u nizu. Vrhunac napeta luka svakako je simfonijski torzo
Inter arma... koji, umjetnikovim angažmanom
u ratnoj 1994., doživljava povijesnu aktualnost. Ta ulančana skladba pažljivo nijansiranih cjelina potpis je autora koji piše bogatim
rječnikom orkestralnog diskursa. Možda će
nas tekst Stanislava Tuksara na kraju knjižice
povući u razmišljanje ili raspravu o Juranićevoj
skladateljskoj poetici, a možda ćemo s užitkom još jednom preslušati CD.
CD izlog Ante Batinovića
Arsen Dedi
DOBROTVOROV DOM,
ANTOLOGIJA
(Croatia Records)
redloženo mi je napisati recenziju četverostrukog albuma Arsena Dedića s mnogo poznatih i nepoznatih snimaka. Nakon
svih godina života s njegovom umjetnošću, u
privatnim i službenim susretima, to je za mene
jednostavno nemoguća misija. Uostalom, u
bogato opremljenom izdanju ima toliko recenzija od strane tako različitih stručnjaka, iz
svih razdoblja njegove višedesetljetne karijere,
P
da bih morao biti poput čarobnjaka za iznaći
nešto što o njegovu stvaralaštvu nije već izrečeno.
Arsen je imao sreću da je sve što je radio istoga trenutka prepoznato kao iznimno. Nije
bilo vremenske distance između objavljivanja
radova i uživanja u njima, odnosno njihova priznavanja. Tako je bilo i kada je krajem
šezdesetih iz Zagreba dolazio u svoj Šibenik
gdje sam pohađao Gimnaziju. Dio šibenskih
studenata u Zagrebu, uvijek u žalu za Dalmacijom, ostrašćeno se poistovjećivala s pjesmom
»Vraćam se tu«. Mnogo godina kasnije, Gino
Paoli, za susreta u gužvi Teatra Ariston u Sanremu, na spomen Arsena odmah me upitao za
njega i sav ozaren rekao da jedva čeka da ga
ponovno vidi.
Svatko je imao svoje razloge voljeti i poštivati
Arsena. Od Veselka Tenžere i Zorana Predina, anonimnog ribara i težaka do takozvane
urbane publike.
Arsen ima to umijeće da je bez problema to
što jest na nekom od stotina festivala zabavne
glazbe, od najniže razine do najmanje takozvane provincijske ili elitne dvorane. Uvijek je
jednostavno elitan i jednako tako dostupan i
obožavan kod najšire publike. Zbog toga i nije
čudno što svaki od četiri CD–a ovog boxa ima
znakovit naziv: »Ljubavni komadi«, »Narodne
pjesme«, »Budnice« i »Pod razno«. Na ovome
posljednjem nalazi se i snimka na kojoj Johnny
Štulić pjeva Arsenov »Moderato Cantabile«!
»Dobrotvorov dom« još je jedno pozamašno djelo za uživanje, ne samo u dugim zimskim danima što slijede. Umjesto bilo kakva
zaključka, priča koju mi je jednom zgodom
osobno ispričao, a zbila se na »pruzi« Moskva
— Perković — Šibenik: »Bio sam u Šibeniku.
Zazvonio je telefon. Javio mi se prometnik sa
željezničkog kolodvora u Perkoviću i rekao da
me traži neki čudan čovjek koji priča na nekom stranom jeziku i stalno spominje moje
ime i prezime. Bio je to moj prijatelj i kolega
Bulat Okuđava, čuveni ruski kantautor koji je
danima putovao iz Moskve da bi me posjetio
u Šibeniku! Doputovao je, naravno, s kuferom
punim knjiga koje je čitao vozeći se vlakom od
Moskve!«
Za one koji možda ne znaju — Perković je
mjesto gdje vlakovi iz Zagreba skrenu ili u Šibenik ili nastave put ka Splitu.
CD izlog Vere Lončar
Zagreb Jazz Quartet
LIVE!
(Croatia Records)
izualni identitet kompakt diska, crno–bijela fotografija Zagrebačkog jazz
kvarteta na bijeloj podlozi, rađa trenutačnu
asocijaciju na sliku Crni kvadrat na bijeloj podlozi Kazimira Maljevića iz 1913. godine. Kao
što je svojedobno odjeknulo jedno od ključnih
djela u nastanku avangardne umjetnosti 20.
stoljeća, tako je pojava Zagrebačkog jazz kvarteta (1959.) odjeknula u povijesti hrvatskog i
europskog jazza. Istinska vrijednost umjetničkog
djela živi isključivo u osjećaju koji ono izražava
nastojeći dosegnuti savršen sklad oblika i boja
nepredmetnim slikama... — takvu umjetnost
zagovaraju suprematisti (Maljevičeva kovanica), a u našem slučaju i jazzisti Zagrebačkog
jazz kvarteta svojim jazz(sv)iranjem na CD–u
Live.
V
Na CD je uvrštena i najava Willisa Conovera,
arbitra dobrog ukusa za jazz glazbu, snimljena
u prigodi obilježavanja 25. godišnjice Kvarteta
u Dramskom kazalištu Gavella.
CD ne čini zanimljivim samo melodioznost
šest autorskih skladbi (With Pain I Was Born,
Valse For Jazz Mama i Opus One Blues Boška
Petrovića, Arabesque i Digression Davora Kajfeša i Intima Miljenka Prohaske), već i ono što
se skriva iza tih melodija: varijacije na njih,
improvizacije iskazane kroz savršeni tajming,
swing, dramatiku i humor. Nadgradnje su ponekad osobne, a ponekad ih članovi Kvarteta
donose u kolektivnim improvizacijama. Na
isti osobni način pristupaju interpretacijama
svjetskih standarda: Lonely Woman Ornettea
Colemana u obradi Davora Kajfeša te In Walked Bud Theloniousa Monka u obradi Boška
Petrovića.
CD izlog Vere Lončar
Dixieland band akovec
NO. 2
(Aulos Varadin)
eptet, u čijoj su postavi trubljač Marjan
Novak, trombonist Danijel Čok, klavirist
Davor Žerjav, gitarist Marko Žerjav, basist
Ferdinand Buhanec i bubnjar Filip Krznar,
uz lidera Lacija Vargu, klarinetista, na novom,
drugom kompakt disku prenosi veselje nimalo
jednostavne dixieland glazbe. U četrdesetak
minuta četrnaest skladbi povezuju njezin vedar
duh s kolektivnim improvizacijama. Skladbe
pokrivaju široki raspon od onih naslonjenih
na baštinu međimurske tradicijske glazbe do
dixie standarda. Tako je skladba Grad se beli
nakon mnogobrojnih obrada (Cinkuši, Azra,
Singrlice...) odjenula i dixi ruho aranžmanom
Lacija Varge koji potpisuje i tri autorske skladbe: You and me, Rozina te Sonja i deda kojima
nas provodi dixi razdoblje, pa i šire. Uvrštavanje skladbe Wochenende und Sonnenschein iz
1930., njemačkog prepjeva godinu dana starijeg hita Happy Days Are Here Again, čini logičnim odabir skladbe Sjela cura na biciklu (arr.
L. Varga) koje se i kontekstualno nadovezuju.
Ukoliko im pridružimo i skladbu Ice Cream
(H. Johnson), na CD–u su objedinjene tri vokalne interpretacije, koje su njegova najslabija
strana, dok je najjača interpretacija standarda
od Swanee River Dixi Stephena Fostera do Saratoga Swing Dukea Ellingtona.
S
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
II. Cilj je Natječaja poduprijeti i promovirati
hrvatsko glazbeno stvaralaštvo u područjima tradicionalne i suvremene zabavne ili
pop glazbe, tradicionalne i alternativne rock
glazbe, elektroničke i urbane klupske glazbe,
novokomponirane glazbe narodnog ili etno
izričaja (klape, tamburaši i slično) te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte navedenih vrsti glazbe na način kojim
se stimulira kvaliteta i izvrsnost.
Edicija: Hrvatski suvremeni
skladatelji
Jedinstvenost glazbe Kvarteta u postavi s vibrafonistom Boškom Petrovićem, pijanistom
Davorom Kajfešom, kontrabasistima Miljenkom Prohaskom ili Krešimirom Remetom i
bubnjarem Silvijem Glojnarićem, na ovome je
CD–u predstavljena snimkama osam skladbi
izvedenim uživo. Ostvarene su u raznim prostorima, od koncertne dvorane u Heidelbergu
(11. veljače 1965.), preko Teatra Kursaal u Luganu (31. kolovoza 1966.) i Dramskog kazališta Gavella u Zagrebu (20. listopada 1984.) do
bečkog Jazz Cluba Opus One (jesen 1984.).
CD IZLOG
za stimulaciju glazbenih
manifestacija i glazbenog
stvaralaštva s podruja popularne
glazbe iz fonda sredstava
prikupljenih od naknada za prazne
medije
I. Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS)
Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih
glazbenika, glazbeno stvaralaštvo i glazbene manifestacije iz sredstava prikupljenih
na ime prava na naknadu za reproduciranje
za privatno ili drugo vlastito korištenje, sukladno članku 167.a., stavku 3. Zakona o
autorskim i srodnim pravima (NN 167/03,
79/07).
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
NATJEAJ
CD izlog Ive Lovrec Štefanović
CD IZLOG
VIJESTI VIJESTI VIJESTI
NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI
Hrvatsko društvo skladatelja dana
25. studenog 2009. raspisuje
19
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
XXX GODINA LIVE
(Croatia Records)
U
vodnim stihovima skladbe Crno–bijeli svijet
Prljavog kazališta, Davorin Bogović upisao
se u anale hrvatske pop–glazbe. Nakon 29 godina
otkad je otpjevao na istoimenom albumu i četvrt
stoljeća nakon što je napustio band, pjesma i on
još uvijek vrlo dobro zvuče. U to smo se uvjerili
na čak dva recentna izdanja — osim live posvete novom valu 30 godina kasnije: sedmorica veličanstvenih, Bogović je zablistao i na live albumu
Prljavog kazališta kojim su također obilježili 30
godina karijere i otvorili Arenu Zagreb. Ovo je
njihov šesti live album, ne računajući bespotrebnu
ekstravaganciju kada su obilježavali dva desetljeća rada uz Simfonijski orkestar HRT–a u dvorani
V. Lisinskog, očito je kako je posrijedi bolji dio
njihove diskografije otkad je glavni vokal Mladen Bodalec. Kao i prijašnji album Best of Live
i ovaj se zasniva na nizu velikih hitova. Drugi
disk nesumnjivo je snažniji i intenzivniji, što i nije
neobično zbog himničkih pjesama ostavljenih
za kraj koncerta, od Lupi petama do bisa s Radio
Dubravom i Subotom uvečer. Moglo bi se reći da
nedostaju još neki veliki hit ili izvrsna pjesma, ali
sve ono što tvori trademark Prljavog kazališta nalazi se ovdje, uključujući i potporu bivših članova
Davorina Bogovića i Marijana Brkića (hm, zašto
nema «najstarijeg hrvatskog živućeg basista« Nine
Hrasteka?). Nakon ne pretjerano upečatljiva studijskog albuma Tajno ime, ovaj live album pravo je
zadovoljstvo za sve fanove Prljavog kazališta.
Razni izvoai
KONGRES ROCK
MAJSTORA
OPATIJA 1958.
Putokazi
(Croatia Records)
MJESEC
(Croatia Records)
K
ompilacijski album Kongres rock majstora
među diskofilima ima prilično veliku važnost. Sjajna ideja Vladimira Mihaljeka da sredinom sedamdesetih okupi četiri ponajbolja jugoslavenska gitarista — Gorana Bregovića (Bijelo
Dugme), Vedrana Božića (Time), Josipa Bočeka
(Korni grupa) i Miodraga Batu Kostića (Yu grupa), ubrzala je karijere svih tih bandova, no dvostruki vinil nije imao veliku komercijalnu snagu,
iako danas postiže visoku cijenu u dućanima s
vinilima. Zanimljivo je da se na albumu nalazi
i jedina pjesma Bijelog dugmeta koja nije zabilježena na nekim drugim izdanjima — Znam za
jedno tiho mjesto (dakako, Bijelo dugme je pratilo
Bregovića; kao singl s ovog albuma predstavljene su upravo Bregovićeve pjesme Ima neka tajna
veza te I kad prođe sve, pjevat ću i tad). Svi gitaristi
predstavili su se i kao autori, no najviše je profitirao Bregović jer je album izašao dok je bio u vojsci
i tako privremeno zadovoljio potražnju za novim
izdanjem Bijelog dugmeta. Svi su gitaristi duboko uronjeni u tada prilično omiljeni blues, tako da
je njihovo sviračko umijeće istaknuto upravo u gitarskim dionicama i solo–pasažima. Ipak, ovako
ujedinjeni gitaristi milozvučni su samo ljubiteljima instrumentalnih vještina, autorska nadgradnja tek povremeno nadilazi slušalački zamor.
F
estivali su na ovim prostorima oduvijek bili
dio opće kulture, bez obzira što se to iz današnje perspektive čini besmislenim. Ipak, Splitski festival, Zagrebfest, Opatijski festival, pa čak
i Dora u svojim počecima, producirali su hitove i
evergreene kao na tekućoj vrpci. U tome je prednjačio Opatijski festival, a njegovo prvo izdanje iz
1958., diskografski je zabilježeno na 10–inčnom
LP–ju na kojemu se nalazi osam pjesama. Od
njih osam, četiri su evergreeni: Mala djevojčica
(Zdenka Vučković na svome prvom nastupu i
Ivo Robić), More, more (Dušan Jakšić), Kućica u
cvijeću (Zdenka Vučković) i Vozi me vlak (Betty
Jurković), tako da album zaista ima antologijsku
vrijednost. Reizdanju su priključene četiri bonus
pjesme Ive Robića iz tog razdoblja. Da bi sve bilo
u stilu, format ovitka CD–a vrsno je prilagodio
Nikša Martinac. Šteta je da nije replicirana uputa
s originalnog ovitka: »Ova se ploča može reproducirati samo na aparatima od 33 1/3 okretaja u
minuti i ne smije se svirati zvučnicom koja je teža
od 10 grama i koja nema specijalnu iglu za mikro–brazde.« Ovim izdanjem počela je, zapravo,
diskografska era u bivšoj Jugoslaviji, a svi izvođači
ostvarili su kasnije zapažene karijere (osim navedenih, pjesme su pod ravnanjem Ferda Pomykala
i uz pratnju njegova orkestra, izvodili još Anica
Zubović, Toni Kljaković i Duo s Kvarnera).
(Dallas Records)
P
utokazi su albumom Andromeda napravili
drastičan zaokret u karijeri. Od inicijalno
pjevačkog zbora koji je kreirao seriju zanimljivih
albuma različitih stilskih usmjerenja, Putokazi
su postali gotovo eksperimentalni projekt u kojemu vokali, korišteni poput instrumenata, dolaze
u drugi plan. U prvom planu nalaze se autorske
ideje Iztoka Turka (ex–Videosex), naznačene početkom devedesetih u razmjerno neuspješnom
projektu Rotor. Poput Andromede, i Mjesec zvuči
kao glazbena nadgradnja kakve avangardne kazališne predstave, no za razliku od prethodnika, na
ovomu su albumu ideje razrađenije, kao da je međualbum s remiksevima pjesama s Androide pokazao naznake pravca kojim se žele dalje kretati i
što bi trebalo drukčije izvesti. Ono što nije ispravljeno jest produkcija, pa su vokali i dalje u istoj
ravni s ritam–mašinom, a to odražava činjenicu
da su Putokazi i na ovom albumu depersonalizirani projekt, s vrsnim mladim vokalisticama čiji
se glas daleko ne čuje. S druge strane, zbog svoje
strukture, ovakav projekt može biti multifunkcionalan i primjenjiv uz razne vizualne artefakte, pa
se u tom smislu Putokazi mogu doživjeti i prilično
trendovski. Skladbe koje u sebi sadrže više bpm–
a: Spavači spavaju, Sreća, Grad, s druge strane stakla
ili Tu sam predstavljaju zanimljiviji dio albuma (uz
izvrsnu završnu dodatnu temu PUTnik/Voyager) i
sugeriraju putokaz koji bi Putokaze usmjerio prema izrazu koji bi mnogostruko više mogao isticati
neprijeporne vokalne potencijale njegovih članica,
čak i po cijenu potmule produkcije.
Gustafi
CHUBACAPRA
(Menart)
S
Mor Roll
GORI SVIJET
(Dancing Bear)
N
astupno ostvarenje pulskog kantautora
Mora Rolla zvuči kao svježe ispečeni proizvod pobjednika nekoga super–mega–zvjezdanog
prvog pljeska. Korektnim glasom, s pjesmama
koje kao da su ispale iz kajdanke Tonyja Cetinskog, u fino poliranoj produkciji Igora Ivanovića,
Mor Roll na diskografskom prvijencu ne skriva
ambiciju da put prema zvjezdanom statusu ipak
poploči solidnim skladateljskim zahvatima. I vidi
se da zna kako ostvariti tu lekciju. Album je pristojno kreiran, unatoč nedostatku neke upečatljivije skladbe, a potencijalni hitovi tek su reprinti
domaćih i stranih uzora. Album uključuje pjesmu
kojom se predstavio na prošlogodišnjoj Dori, a da
bi sve bilo u stilu, na posljednjoj skladbi specijalni
je gost Bane, one–man–music–show, poznatiji
kao Songkillers. S diskografskog aspekta, riječ je
o korektnom ostvarenju, no ono što Moru Rollu
očito nedostaje jest neka TV mašinerija gdje bi
njegova glazba imala konkretnu primjenu. Izvan
toga, posrijedi je samo instant pop–proizvod za
jednokratnu uporabu.
edmi album Gustafa (ne računajući album
njihove prijašnje reinkarnacije: Gustapha y
njegovih dobrih duhova i kompilaciju The Gust
of) ostvaren je za treću diskografsku kuću. Nakon Adam Recordsa i Dancing Beara, album je
sada objavio Menart. Izgleda kao da pripadnost
određenoj diskografskoj kući na neki način utječe
i na njihov izraz. Od početka izvrsnog prvijenca Tutofato do danas, to je jedinstvena mješavina
rock’n’rolla, tex–mexa, polki, istrijanskog melosa
i raznih drugih mirodija, što najbolje zvuči na
koncertima koje oni od milja nazivaju štalama.
No, na prva tri albuma njihov je izraz bio začudan, drukčiji, na neki način soundtrack vilinske
Istre, mitova i legendi toga bajkovitog područja
gdje se miješaju legende i stvarnost. Nakon prelaska u Dancing Bear, izraz im je postao čvršći,
kao i skladbe. Dvojbu na koju stranu će otići —
onu populističku, s hitovima kao što su Kurijera
i Brkica ili onu žešću rockersku, riješili su na manje komercijalan, ali dugoročno isplativiji način.
Svaki od albuma za Dancing Bear otkrivao je
neke nove zahvate u njihovu izrazu. Chupacabra
pokazuje treće Gustafe, one kojih je ponajmanje
bilo u prijašnjim fazama, prpošnije, zabavnije,
ali i predvidljivije. Ovaj album zvuči kao neka
kompilacija non–album pjesama koje su snimali
u prijašnjim fazama karijere. Dok su prije svakim
svojim albumom probijali neku barijeru u izrazu,
Chubacaprom igraju na sigurno, bez iznenađenja.
Gustafima se takav potez ne može zamjeriti, no
takav status mogao je djelotvornije biti potvrđen
potencijalno najboljim albumom koji im nedostaje u diskografiji — onim koji će biti snimljen
uživo.
Razni izvoai
30 GODINA KASNIJE:
SEDMORICA
VELIČANSTVENIH
(Dallas Records)
P
rije godinu dana u zagrebačkoj Tvornici
organiziran je nostalgični koncert kojim se
nastojalo okupiti istaknute bandove i izvođače iz
doba ranog novog vala. Nastupili su Pero Lovšin
i Španski borci (kao zamjena za Pankrte), Električni orgazam, Lačni Franz, Jura Stublić i Film,
Darko Rundek i Hakuna Matata (zamjena za
Haustor), Jasenko Houra i Davorin Bogović uz
Hakunu Matatu (alias rano Prljavo kazalište),
Vlada Divljan i Nevladina organizacija (u ulozi
Idola) te, kao predgrupa svima, nenadano okupljene Zvijezde. Na koncertu se vidjelo koji su
izvođači u formi, a koji su se ad hoc okupili, pa
su briljirali Električni orgazam i Pero Lovšin s
pankrtoidnim nasljednicima, Vlada Divljan pružio je solidan nastup, a razočarali su Jura Stublić
i Darko Rundek. Na dvostrukom CD–u sve
zvuči bolje nego li na koncertu, možda zato jer
nema snimaka indisponiranog Stublića i zato jer
je prepolovljen Rundekov nastup. Na CD–u su
zabilježene dvije pjesme s albuma Bolero (iznimna
Ja želim i Take Money and Run). Zvijezde su također izostale, no ostatak materijala bio je dovoljan
za ispuniti dvostruki CD, s obzirom da je svaki
izvođač imao po četiri ili pet pjesama. U konačnici, posrijedi je tek glazbena uspomena na jednu
zanimljivu večer koja je trebala prizvati duh bolje
glazbene prošlosti, no ostao je tek dirljivi podsjetnik za srednju generaciju.
Vava
POLJUBAC JE IZDAJA
(Dallas Records)
T
reći solistički album Vlade Simčića Vave nastavlja se na instrumentalne razrade kakve je
imao na prijašnjem CD–u Soundtrack. Dok je na
nastupnom albumu ugostio svu silu pjevača koji
su izveli njegove standardne rock–skladbe, Soundtrack i Poljubac je izdaja zaista zvuče kao zvučne kulise nekog filma. I dok je raniji album bio
zapravo soundtrack za priču Lanterna iskopanog
oka pridodanu albumu, Poljubac je izdaja, barem
prema naslovima, glazbeno crpi biblijske motive.
No, uz instrumentale, u knjižici se nalazi i pjesma
Dozvolite mi da se predstavim (i to na nekoliko jezika) kroz koju progovara Juda, tako da ovaj lo–fi
album slušatelja vodi na putove introspekcije. Na
njih nije lako zakoračiti jer dvadeset pjesama (uz
dva nenavedena bonusa, Njujork, Merika i Tristan da Cunha, snimljena uživo u Ljubljani i Puli,
kada je Vava bio predizvođač Sinead O’Connor)
na prvo ili neobavezno slušanje zvuče kao nakupina šumova bez nekog smisla. Album je sniman
u kućnim uvjetima, na četverokanalnom Fostexu,
no produkcijski, njegov minimalizam izvrsno paše
Vavinu izrazu. Posrijedi je iznimno hrabar (s pozicije izdavača) i zanimljiv (s pozicije autora) album
kakav se rijetko pojavljuje u izdavačkim planovima većih diskografskih kuća. No, upravo ovakvi
albumi šire prostor kreativnog djelovanja koje iz
dana u dan gubi bitku pred najezdom posvemašnje indolencije. I zadnje, ne i najmanje važno, ovitak CD–a, izravna posveta albumu Smithsa The
Queen is Dead, kao i sam album, vrsno odražavaju
istodobnu nepretencioznost i višeznačnost.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Prljavo kazalište
Razni izvoai
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Bojana Mušćeta
20
BROJ 159/160, PROSINAC 2009.
MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL
OPERA
OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA
17. Zajevi dani u Rijeci — praizvedba opere Casanova u Istri Alfija Kabilja
ELJA ZA OPEROM
Piše: Davor Schopf
Upornost u svladavanju
prepreka
U veoma plodnom i raznorodnom
opusu uspješno se okušao kroz šest
desetljeća u najvećim glazbenim i
glazbeno–scenskim formama, a
najširu popularnost stekao je kao
autor brojnih pjesama iz žanra zabavne glazbe i šansona. Za to mu
je, pored neosporne nadarenosti
i sasvim izvjesne lakoće pisanja,
bila potrebna upornost. Upornost,
ne samo u detaljiziranju pariture
kao što je ova Casanove u Istri s
virtuoznom orkestracijom, specifičnim odabirom instrumenata i
njihovih boja, već i upornost u savladavanju koliko brojnih, toliko
često puta nevidljivih prepreka u
Davor Lešić (Stefano), Vanja Zelčić (Dorina), Ivica Čikeš (Casanova), Ivanica Lovrić (Simonetta),
okolnostima suvremenog trenutDario Bercich (fra Angelo)
ka našega glazbenog i kulturnog
života. Upornost da prebrodi razestival Zajčevi dani u Rijeci te manifestacije jer postoji još čitav niz u doblja kada su njegova djela bez nekopočeo je prije petnaestak godi- novije doba neizvedenih Zajčevih opera ga naročito opravdana razloga skidana
na sa željom revalorizacije i oživ- i opereta od kojih bi neke zasigurno mo- s repertoara i dočeka trenutak kada će
ljavanja do tada prilično zapuštena gle ugodno iznenaditi.
ove sezone ponovo biti najizvođeniji
glazbeno–scenskog opusa Ivana pl.
hrvatski autor u glazbenom kazalištu,
Alfi
Kabiljo
želio
je
napisati
operu
još
Zajca. Zadnjih godina manifestajer su na vidiku nove izvedbe Jalte u
od
vremena
kada
je
kao
osamnaestogocija se proširila na mnogo širi krug
Zagrebu i Osijeku. Upornost da sklada
dišnjak
gledao
1953.
prvu
reprizu,
nakon
hrvatskih skladatelja. Ovogodišnji,
operu i uspije za nju zainteresirati veliki
17. Zajčevi dani, posvećeni Lovri svjetske praizvedbe, Stravinskijeva Živo- kazališni mehanizam poput Hrvatskota
razvratnika
u
venecijanskom
Teatro
La
pl. Matačiću u povodu 110. obljetga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca,
nice rođenja, dosegli su brojku od Fenice. Više od pola stoljeća kasnije njego- mehanizam koji inače nije tome narova
se
želja
ostvarila.
Komična
opera
u
četri opere na programu (uz Casanočito sklon. Zadnje riječke operne pravu u Istri Alfija Kabilja, to su Pčelica tiri čina Casanova u Istri dugo je nastajala. izvedbe, prije Kabiljove, bile su Stari
Neke
su
njezine
arije
bile
predstavljene
na
Maja Brune Bjelinskog i Sunčanica
mladić Tihomila Vidošića 1960., Pčelica
Borisa Papandopula) te dva kon- prošlogodišnjim Danima Josipa Kašmana Maja Brune Bjelinskog 1963. i Paučiu
Malom
Lošinju.
Zacijelo
je
san
svakog
certa. Koncerti za mlade pod ravna Tome Proševa 1964.! I sve to uspije
nanjem Igora Vlajnića predstavit skladatelja napisati operu, ali se rijetki izvan udobne sigurnosti što je pruža jeu
to
upuštaju.
Odvraća
ih
neizvjesnost
će djela hrvatskih skladatelja, dok
dini hrvatski operni mecena današnjice
će se simfonijski koncert Riječke mogućnosti postavljanja i izvedbi djela — Muzički biennale Zagreb.
u
nekoj
od
hrvatskih
opernih
kuća,
ali
i
filharmonije pod ravnanjem Nikše
Bareze sa solistom Stefanom Mi- neizvjesnost odjeka kod publike. Doista
Komina opera za recesiju
lenkovićem održati povodom 200. je naklonost suvremene publike, navikle
uglavnom
na
belkantistički
repertoar,
a
u
Za razliku od svojih kolega koji su se
obljetnice smrti Josepha Haydna.
Šira kulturna javnost mogla je, zadnje vrijeme dodatno razmažene izrav- u bijenalskim operama, često ne suviše
upravo zahvaljujući Zajčevim dani- nim video prijenosima u HD tehnologiji nadahnuto, bavili tmurnim i teškim tema i sustavnim izvedbama riječke iz njujorškog Metropolitana na platnu mama, problemima suvremenog svijeta
Opere zadnjih godina upoznati niz Velike dvorane Lisinski, teško pridobiti. i crtali sliku bezizlazne današnjice, Alfi
djela hrvatskih autora najrazličitijih No, Alfi Kabiljo se u nekim važnim zna- Kabiljo smatra kako su za teško vrijestilskih odrednica. Zato ne bi bilo čajkama razlikuje od svojih kolega čiji su me recesije najprikladniji — komična
opera, smijeh i vedrina. A vedre teme
loše povremeno vratiti se i na izvor želja i cilj — opera.
F
najbolje mu leže. Posegnuo
abiljo može napisati operu, ali
je za zgodama legendarnog
avanturista Giovannija Giu mjuziklu je majstor! Zato bi
acoma Casanove koji se u
od Casanove trebao načiniti
burnom životu jednom primjuzikl. Ne bi to bio prvi slučaj da se
godom sklonio u Vrsar od
progona venecijanskih žbira neko djelo prerađuje kako bi postalo
i inkvizicije (Vrsar i Poreč, bolje.
naime, nisu bili pod mletačkom jurisdikcijom). Ondje
Dolenčića (scenograf Dalibor Laginja,
već ostarjeli, pomalo onemoćali zavod- kostimografkinja Doris Kristić), zdušnik postaje plijen i trofej lukave domaće no su zaigrali taj razigrani kovitlac od
krčmarice Kate. Skladateljev, inicijalno venecijanskog karnevala do svojevrsne
kraći libreto, proširio je i razvio Drago kazališne apoteoze na kraju, prema koOrlić. Jednostavan sadržaj upotpunjuju joj Casanova ostaje vrsarskim zetom!
dogodovštine putujuće porečke glu- Ivica Čikeš kao Casanova dobio je ulomačke družine Histri kojoj se pridru- gu po pravoj mjeri, baš kao i Kristina
žuju Casanova i njegov odani sluga Le Kolar u ulozi Kate i Voljen Grbac u
Duc.
ulozi Le Duca, koliko su bili nadahnuti
K
Iako Kabiljo ima veliko iskustvo na
području glazbenog kazališta, svaki
novi projekt novi je izazov i postavlja
drukčije zahtjeve. U samo sat i pol čiste
glazbe unio je materijala koji bi, kada bi
se razradio, dostajao najmanje za dvije
opere. Htio je pokazati melodijsku inventivnost i zanimljivu ritmičnost, sposobnost da napiše teške vokalne dionice
s ukrasima u stilu Mozarta i Rossinija.
Prva dva čina vrve kratkim ulomcima,
arijama, duetima i zborovima od minutu–dvije. Svega je previše, teško se hvata
nit iako ni tekst ni fabula nisu zahtjevni, pa prvi čin ima najmanje odjeka
kod publike. U drugom činu ističe se
basovski belkantistički duet Casanove
i Biskupa Od kada se znamo, duhoviti
prikaz Casanovinih osvajanja i finale
Casanova Europejac. U trećem i četvrtom napisao je najbolje stranice, lirski
preludij i tri arije u stilu mjuzikalskog
songa (Katina Ljubav, što je to?, Dorinin
i Stefanov dvopjev Ja svoju sretnu zvijezdu slijedim, te Casanovina potresna tužaljka O fortuno).
Casanova kao vrsarski zet
Svi umjetnici, odnosno ansambl riječke
Opere na čelu s dirigentom Ivom Lipanovićem, u maštovitoj režiji Krežimira
i sugestivni. Kao lijepo otkriće pokazale su se dvije mlade pjevačice, Vanja
Zelčić kao Dorina i Ivanica Lovrić kao
Simonetta, uz pouzdane Sinišu Štorka
(porečki biskup Raimondo), Davora
Lešića (Stefano), Roberta Kolara (vrsarski liječnik dr. Valerio) i druge.
Alfi Kabiljo može napisati operu, ali u
mjuziklu je majstor! Zato bi od Casanove trebao načiniti mjuzikl. Ne bi to
bio prvi slučaj da se neko djelo prerađuje
kako bi postalo bolje. Trebao bi zadržati najbolje glazbene zamisli, ponešto razraditi, ponešto odbaciti, u kadencama
sniziti nekoliko tonova i tri spomenuta
songa aranžirati u prepoznatljive mjuzikalske hitove, vokalne dionice uopće
očistiti od nepotrebnih ukrasa te dio
recitativa i uglazbljena teksta pretvoriti
u govoreni, jer je tekst, zbog sveopće
zapuštenosti dikcije u našim opernim
ansamblima, osim kod Ivice Čikeša i
možda još ponekog, bio teško razumljiv. (Srećom, bili su titlovi.) Tako bi
od opere sa zamjerkama nastao solidan mjuzikl, možda čak i hit, u čijoj je
osnovi topla, jednostavna ljudska priča
o junaku koji je činio nepodopštine, ali
njegove slabosti i priznanje tih slabosti izazivaju kod gledatelja simpatiju i
razumijevanje.
Novi mjuzikl u zagrebakom Gradskom kazalištu Komedija
Tue pjesme, moji snovi
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
ste večeri, 3. listopada, kada su praizved- predstavama u svijetu. Stoga je novi projekt, svojebom komične opere Casanova u Istri Alfija vrsna mješavina tih nastojanja. Naime, novoosnoKabilja, skladatelja najpopularnijeg hrvatskog vana umjetnička organizacija Aplauz Teatar želi
mjuzikla Jalta, Jalta, u HNK Ivana pl. Zajca u promicati i predstaviti »vještinu kazališnog zanaRijeci otvorena sezota« te, birajući dramske
na i 17. Zajčevi dani,
i glazbene predloške,
zagrebačko Gradsko
postaviti sebi, odnoodinama je zagrebačko
kazalište Komedija
sno sudionicima —
Kazalište Komedija bilo
(koje je uprizorilo sve
glumcima, pjevačima,
njegove uspješnice)
plesačima, redateljima
rasadište autorskih projekata,
predstavilo je novo uspješnica hrvatskih mjuzikala i
— izazovan zadatak.
djelo popularnog
Umjetnička organiglazbenog kazališta, rock–opera, ali se u novije vrijeme
zacija želi predstaviti
mjuzikl Tuđe pjesme, radije poseže za djelima koja su
zagrebačkoj i hrvatmoji snovi. Djelo je potvrdu našla na broadwayskim
skoj publici »kazališno
ostvareno u kopro- pozornicama i postala hit u svijetu.
umijeće« pogotovo u
dukciji s umjetničpodručju popularnog
kom organizacijom
glazbenog kazališta. U
Aplauz Teatar.
tom kontekstu treba
shvatiti i novi projekt, mjuzikl, zapravo simpatični
Nije potrebno posebno naglašavati kako je
cabaret koji govori o izvođačima u mjuziklu i njiprodukcija mjuzikla kao žanra složen, zahtjehovoj ljubavi prema poslu.
van (organizacijski i financijski) poduhvat i da
je nažalost sve rjeđa praksa izvedbe novih hrvatskih glazbeno–scenskih djela. Godinama Radnja mjuzikla
je Zagrebačko kazalište Komedija bilo rasadi- Četiri glumca pred publikom zapravo »objašnjavašte autorskih projekata, uspješnica hrvatskih ju« mjuzikl kao žanr, propitujući svrhu stvaranja i
mjuzikala i rock–opera, što je bila hvalevri- nesigurnost kazališnog posla u isprepletanju svojih
jedna kulturna misija, ali se u novije vrijeme životnih i umjetničkih priča. Skladatelj Rudolf
radije poseže za djelima koja su potvrdu našla traži nadahnuće za svoje novo glazbeno–scensko
na broadwayskim pozornicama i postala hit djelo, ali u praksi nastoji riješiti i svoj osobni pro-
I
G
blem, neuspjeli brak s glumicom Emom, uz pomoć
Filipa, glumca koji tek želi uspjeti na pozornici i
mjuzikl–dive Veronike, za koju je Filip pisao većinu uloga. Stvaranje novoga djela bit će i svojevrsna
pomirba Filipa s Emom, pa imamo klasični mjuzikalski happyend u kojemu pobjeđuje ljubav (sličnost s Fredom Grahamom i Lilly Vanessi u Kiss
me Kate). Tu naivnu priču–poveznicu među glazbenim brojevima, piše i ujedno režira mladi Marko Juraga koji je svoj prvi susret s mjuziklom imao
u Ruži na asfaltu (postavljena u Komediji 2007.).
No dok je tamo, uz novi libreto i tekstove songova,
imao autorsku glazbu Darka Hajseka, ovdje je riječ
o petnaest poznatih pjesama iz pera svjetskih filmskih i kazališnih skladateljskih klasika (Sondheim,
Porter, Kender–Ebb, Coleman–Fields, Leigh–
Darion...) koji su obilježili povijest mjuzikla. Tako
od početnog songa Another Op’nin’, Another Show
iz kultnog Kiss me Kate Cola Portera i Spewackovih, preko izazovna Mein Herr iz Cabareta Kendera i Ebba do završnog Impossible Dream iz Man of
La Mancha Leigha i Dariona, redaju se uobličeni
songovi poveznom Juraginom pričom, dobivajući
novo recesijsko značenje. Malo je čudno kad nakon
govornog teksta na hrvatskom jeziku, glumci–pjevači odjednom songove zapjevaju na engleskom
koji drukčije funkcioniraju u mjuziklima kojima
pripadaju, ali ako predstavu shvatimo kao veselu
i nostalgičnu igru, svojevrstan hommage mjuziklu
kao žanru, prepuštamo se vještini izvođača.
Oni koji dolaze
Redatelju i autoru govornog teksta Marku Juragi
pridružuju se dirigent Krešimir Batinić (uz orkestar
kazališta), koreografkinja Morana Paškiević, koreograf stepa Bojan Valentić, kostimografkinja Elvira
Ulip, aranžer glazbenih brojeva Ramon Reberšak,
scenografi Tomislav Ruszkowski i Marko Juraga,
oblikovatelji svjetla Anđelko Kos i Marko Juraga
te oblikovatelj zvuka Daniel Biffel, a mladoj ekipi
u koreografiji Dancing in the Dark svojim iskustvom
pomaže primabalerina Vesna Butorac–Blaće. Najveći teret predstave nose umjetnici koji glume, plešu,
pjevaju (čak imaju i klasični i baletni broj), oni mladi
koji tek dolaze, Ivan Đuričić i Lana Blaće, potpomognuti timskim pristupom sigurne Danijele Pintarić i
Dražena Bratulića. D. Bratulić se ovom ulogom potvrđuje kao jedan od vodećih performera u nas, upravo »rođen« za mjuzikl. Kako je riječ o umjetničkoj
organizaciji koja tu glazbenu vrstu želi promovirati
diljem Hrvatske, poželimo im nove autorske projekte domaćih autora u cilju afirmacije naše popularno
glazbeno–scenske produkcije.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
10
File Size
1 269 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content