close

Enter

Log in using OpenID

5 - 04.02.2015

embedDownload
5/2015
4. veljaèe 2015.
Papa Franjo u lipnju pohodi Bosnu i Hercegovinu
Želi "ohrabriti tamošnje vjernike katolike, probuditi
kvasce dobra i pridonijeti uèvršæenju bratstva i mira" "Buduæi da je Sarajevo postalo znak patnje èitave
Europe u XX. stoljeæu, a uz taj grad povezano je
izbijanje i Prvoga svjetskog rata prije stotinu godina,
razumljivo je da je i papa Franjo ovom objavom
pokazao da stanovnici 'te napaæene zemlje' imaju
povlašteno mjesto i u njegovu srcu", istaknuo
predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljiæ
"Brak i obitelj u proturjeèju sa suvremenim
društvom"
55. teološko-pastoralni tjedan u organizaciji
Katolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u
Zagrebu u Meðubiskupijskom sjemeništu na Šalati
okupio više od petsto sveæenika, redovnika, redovnica i
vjernika laika iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore te
drugih europskih zemalja
"Kršæanska i redovnièka obitelj: nada i buduænost
Hrvatske"
Na tradicionalnoj konferenciji za novinare u povodu
Dana posveæenog života u sjedištu HKVRPP-a
predavanje održao dekan zagrebaèkoga KBF-a dr.
Tonèi Matuliæ
Oèvrsnite srca (Jak 5, 8)
Donosimo cjeloviti tekst poruke pape Franje za
korizmu 2015.
Domovinske vijesti
Susret animatora za pastoral duhovnih zvanja
Susret ravnatelja katolièkih osnovnih i srednjih škola
Raspisan natjeèaj za jubilarni deseti Bonofest 2015.
Godišnja skupština katolièkih novinara
Kaštel Suæurac: Okrugli stol o životu i djelu dr. Ante Alfireviæa
Sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij
Alojzije Stepinac – neustrašivi pastir zagrebaèke Crkve
"Sloboda medija i sloboda govora"
Plenarno zasjedanje Vijeæa franjevaèkih zajednica
Varaždin: Godišnji susret voditelja župnih Caritasa
Pogreb mons. Nike Ucoviæa
Meðureligijski koncert u Sisku
Kardinal Bozaniæ posvetio oltar u crkvi Sv. Blaža
Susret redovnica i redovnika s podruèja Sisaèke biskupije
Izložba "Naše èasne sestre u Ðakovu"
Zavjetna spomen-svijeæa stigla u Rijeku
"Ususret svetom Vlahu - kršæanski korijeni Europe"
Crkva u Hrvata
Kardinal Puljiæ primio reis-ul-ulemu Kavazoviæa
Inozemne vijesti
Nadbiskup Gänswein o odnosu Benedikta XVI. i pape Franje
"Dan djece s ulice": 100 milijuna djece na ulicama
Odluèan korak prema poštovanju neroðena života
Pokrenut postupak za proglašenje blaženom i svetom Chiare Lubich
Promjena naèina predaje palija novim nadbiskupima metropolitima
Europski mediji o najavljenom Papinu posjetu Sarajevu
Prilog dokumenti
Odsutnost oca u životima djece i mladih
Snaga Božje Rijeèi
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
Susret animatora za pastoral duhovnih zvanja
Zagreb, 27.1.2015. (IKA) – Redoviti godišnji susret Vijeæa
HBK za sjemeništa i duhovna zvanja održan je u sjedištu
Hrvatske biskupske konferencije u utorak 27. sijeènja. Na
sastanku pod predsjedanjem predsjednika Vijeæa splitskomakarskog nadbiskupa Marina Barišiæa okupili su se
nadbiskupijski i biskupijski odgojitelji, rektori bogoslovija,
te animatori za pastoral duhovnih redovnièkih zajednica iz
cijele Hrvatske.
Nakon uvodnih rijeèi i pozdrava nadbiskupa Barišiæa,
sudionici su se osvrnuli na prošlogodišnji susret animatora
za pastoral duhovnih zvanja koji je u rujnu održan u
istarskom Novigradu, te su pri tome ukazali na još neke
moguænosti nadopune i korekcija za naredne susrete u
buduænosti. Glavni naglasak koji proizlazi iz takvih susreta
jest meðusobno obogaæivanje kako redovnika, redovnica,
klerika, tako i vjernika u župnim zajednicama gdje se susreti
dogaðaju.
Takvi susreti, istaknuo je nadbiskup, uvijek u sebi imaju
dimenziju izmeðu svojevrsnih duhovnih vježbi i onog
radnog, kreativnog. Za narednu godinu predviðeno je da bi
se sljedeæi susret održao na otoku Košljunu, takoðer u rujnu,
a voditelj bi bio o. Mihaly Szentmartoni.
Daljnji tijek rasprave odvijao se u dogovoru oko realizacije
Svjetskoga molitvenog dana za duhovna zvanja, te
obilježavanja Nedjelje Dobrog Pastira. Premda svaka od
biskupija i nadbiskupija veæ ima za te dogaðaje neke
predviðene programe, Vijeæe se usuglasilo kako bi bilo
dobro da se izradi prigodna knjižica s poticajnim molitvenim
tekstovima i prijedlozima za Nedjelju Dobrog Pastira, kao i
prigodni plakat.
Radni dio 55. teološko-pastoralnoga tjedna u Zagrebu
Predavanja dr. fra Ivana Bubala, dr. fra Darka Teperta i dr.
Antona Tamaruta
Zagreb, 27.1.2015. (IKA) – Prvo predavanje na 55. teološkopastoralnom tjednu koji se u organizaciji Katolièkoga
bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu održava u
Meðubiskupijskom sjemeništu s temom "Brak i obitelj u
proturjeèju sa suvremenim društvom" održao je 27. sijeènja
dr. fra Ivan Bubalo s Franjevaèke teologije u Sarajevu. U
predavanju "Brak i obitelj u promijenjenom društvenokulturnom kontekstu" istaknuo je da su sve donedavno u
zapadnom kulturnom krugu bit braka i obitelji shvaæani u
duhu cjelokupne europske tradicije, odreðene grèkim
mišljenjem, rimskim pravom i biblijskom vjerom. Unatoè
svim njihovim razlièitim formama i konkretnim sadržajima
kroz povijest, brak i obitelj èitavo su vrijeme shvaæani kao
specifièna institucija koja proizlazi iz ljudske naravi, a ne tek
iz arbitrarne ljudske odredbe. Pojasnio je kako se teološko
poimanje braka u biblijskoj teologiji tretira kao utemeljenje
u poretku stvaranja o èemu je rijeè na poèecima Biblije u
prvom izvještaju. Polazeæi od tog teksta Augustin je na prvo
mjesto dobara stavio brak, a u raðanju djece vidio jedino
opravdanje spolnog èina. Upuæujuæi na sv. Jeronima
istaknuo je da je za njega jedino opravdanje braka u tome što
je u braku smisao raðanja djece. I Toma Akvinski glavnu
svrhu braka vidi u raðanju i odgoju potomstva, kojoj su
podložene druge svrhe poput uzajamne pomoæi i
prijateljstva. U današnje vrijeme dogaða se postmoderna
dekonstrukcija braka i obitelji u njihovom dosadašnjem
znaèenju te se ujedno konstruira njihov novi pojam koji
2
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ukljuèuje i svezu osoba istoga spola uz istodobno kidanje
naravne veze izmeðu braka i obitelji.
U zakljuèku dr. Bubalo istaknuo je da bez obzira na
dogmatsku primjenu naravnog prava, kako kroz povijest
tako i danas, bez obzira na njegovu modernu kritiku i
postmodernu dekonstrukciju ono æe i dalje ostati posljednja
crta obrane onoga istinski ljudskog od neodgovorne i
destruktivne samovolje. U tom smislu ostat æe i posljednja
crta obrane na naravi utemeljenog braka, kako ta presudno
važna kulturna institucija i pravni institut ne bi bio
dekonstruiran i redefiniran i tako postao žrtvom neèijeg
neprijateljskog preuzimanja. Univerzalna valjanost i
bezuvjetni karakter naravnog zakona iz èega proizlazi
njegova nadreðenost kako subjektivnim naèelima djelovanja
pojedinca, tako i pozitivnim zakonodavstvima države, èine
ga nezaobilaznim za uspjeh osobnog života i za izgradnju
društva po mjeri èovjeka.
U predavanju "Muško i žensko stvori ih" dr. fra Darko
Tepert sa zagrebaèkoga KBF-a istaknuo je da je biblijsko
poimanje odnosa izmeðu muškarca i žene, to jest poimanje
braka i obitelji, utemeljeno na ideji komplementarnosti". To
je potkrijepio s više tekstova Knjige Postanka, u onom
njezinom dijelu koji se obièno naziva biblijska prapovijest.
Tako je analizirao odlomak Post 1,1 i 2,1-3 gdje se spominju
nebo i zemlja te Božje stvoriteljsko djelo, potom stvaranje
èovjeka (1,26-30) što predstavlja vrhunac Božjega
stvoriteljskog djela. Potom je uputio na retke Post 2,4 - 4,26
kojima kao da iznova zapoèinje pripovijest o stvaranju
svijeta, te u svom središtu ima èovjeka.
Na temelju èetiri primjera koje je iznio može se zakljuèiti da
je èovjek stvoren na sliku, uvjetno govoreæi, muško-ženskog
Boga kao muško i žensko. Po vrijednosti, muškarac i žena ni
po èemu se ne razlikuju. S druge strane, oni nisu isti, nego
komplementarni.
Njihova
jednakopravnost
i
komplementarnost može biti narušena nepravednim i
grešnim odnosima u društvu i u obitelji. Takav nered Bog
osuðuje i nastoji uspostaviti obitelj kakva je zamišljena na
poèetku. Ona nije utemeljena samo na tjelesnoj privlaènosti,
èak ni samo na emotivnoj i duhovnoj razini, nego postaje
novo krvno srodstvo utemeljeno na savezu. Obiteljski život
odražava božanski život, pa se može usporediti sa svetištem.
Odatle se može govoriti o svetosti braène i obiteljske veze,
zakljuèio je dr. Tepert.
Dr. Anton Tamarut s KBF-a u Zagrebu govorio je o
"Suvremenoj teologiji braka i obitelji", istaknuvši kako ona
vodi raèuna o društvenoj i kulturalnoj preobrazbi koja je
zahvatila i vjerski život, te slijedi prijelaz sa statièkog
poimanja poretka stvari na više dinamièno i evolutivno.
Posebnost supružnièkog zajedništva nalazi se u njegovom
globalnom karakteru, što znaèi da brak nije samo mjesto
gdje se zajedno radi i duhovno komunicira, nego i mjesto
tjelesnog susreta koji obuhvaæa èitavog èovjeka. Brak
nadalje ne znaèi samo ogranièeno zajedništvo interesa, nego
zajednièku sudbinu "u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti". I
konaèno, brak nije savez na odreðeno vrijeme, nego projekt
za èitav život. Brak i obitelj su "zajednica ljubavi". Ljubav
koja je u središtu ženidbe ne smije se meðutim shvatiti u
površnom sentimentalnom smislu. Ljubiti ne znaèi drugim
zagospodariti, nego mu se slobodno darovati te ga kao dar
prihvatiti. Sloboda je pretpostavka i trajni uvjet ljubavi.
Ljubav premda želi zajedništvo, te teži da se sjedini u jedno,
ne znaèi da bi se dvoje trebalo rastopiti jedno u drugome
dotle da se izbriše vlastita individualnost, nego znaèi
Domovinske vijesti
ika
maksimalnu blizinu praæenu istodobno s velikom
samostalnošæu. Temeljna je dimenzija kršæanske ljubavi
agape, tj. prianjanje uz drugoga i uz njegovo dobro, a temelji
se na slobodnoj odluci volje. Agape ukljuèuje vjernost te
nastavlja živjeti i kada "æudljivi" eros napusti one koji se
ljube.
Dr. Tamarut kratko se dotaknuo i Knjige Postanka, a potom
se osvrnuo na Drugi vatikanski koncil, na tragu kojega se
brak i obitelj promatraju u svjetlu opæeg poziva na svetost
(usp. LG 41). Naime, kršæanski su supružnici okrepljeni za
svet život (GS 49); oni si uzajamno pomažu postiæi svetost u
braènom životu i u primanju i odgajanju djece (LG 11).
Pozvani su dakle na uzajamno posveæenje i na zajednièku
proslavu Boga (GS 48). Kao što Crkva, tako i ženidba živi
prvenstveno od euharistije (Matrimonium de Eucharistia). U
euharistijskoj žrtvi, spomen-èinu Saveza koji je Krist sklopio
sa svojom Crkvom, ženidbeni savez supružnika èisti se,
obnavlja i produbljuje, kako bi njihov braèni život mogao
biti "Kristu na spomen". Ženidba je euharistijska ustanova,
uzorni životni oblik za imitatio Christi, za martyrium, za
"ljubav do kraja".
Dr. Tamarut spomenuo je da se "braèna ljubav ne iscrpljuje
u zajedništvu braènih drugova, nego je kao plodna ljubav
usmjerena raðanju i odgajanju djece". Ženidba je dakle
usmjerena prema obitelji, "prisnoj zajednici života i ljubavi".
"Unutartrinitarno zajedništvo" model je i princip
"obiteljskog zajedništva". Obitelj kao domaæa Crkva
(Ecclesia domestica) sve više dobiva na ekleziološkoj
važnosti i znaèenju. Ona je naime zajednica u kojoj se žive
sve tri osnovne zadaæe Crkve: svjedoèko naviještanje Božje
rijeèi, slavljenje trojedinoga Boga zajednièkom molitvom i
kuænom liturgijom, te služenje u ljubavi. Obiteljsko lice
Crkve i crkveno lice obitelji u uzajamnom su i
prožimajuæem odnosu. Obitelj je naime povlašteni životni i
crkveni prostor u kojem se živi proroèko, sveæenièko i
kraljevsko dostojanstvo i poslanje. Prema Drugom
vatikanskom koncilu, kršæanskoj je obitelji namijenjeno
poslanje da svima otkriva "živu prisutnost Spasitelja u
svijetu te pravu narav Crkve, i to kako po ljubavi supruga,
velikodušnoj plodnosti, jedinstvu i vjernosti tako i po
ljubavlju prožetoj suradnji svih njezinih èlanova" (GS 48),
rekao je dr. Tamarut.
Sastanak Odbora HBK za mlade
Izabrano geslo iduæeg SHKM-a u Vukovaru "Krist, nada
naša" (1 Tim 1,1)
Zagreb, 27.1.2015. (IKA) - U organizaciji Ureda HBK za
mlade održana je u utorak 27. sijeènja u prostorijama
Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu sjednica Odbora
za mlade Hrvatske biskupske konferencije pod
predsjedanjem pomoænog zagrebaèkog biskupa Mije
Gorskog, predsjednika Odbora HBK za mlade.
Susret je poèeo molitvom a potom je biskup Gorski
pozdravio prisutne povjerenike i zahvalio im za trud i napor
koji ulažu u pastoral mladih. Naglasio je kako je taj Odbor
najaktivniji meðu vijeæima HBK po pitanju njegovog
djelovanja na lokalnoj i na nacionalnoj razini.
Povjerenik za mlade Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije vlè.
Filip Perkoviæ predstavio je prijedlog hodograma za susret
hrvatske katolièke mladeži 6. i 7. svibnja 2017. godine u
Vukovaru. Izmeðu tri prijedloga koja su ponuðena, Odbor je
jednoglasnom odlukom prihvatio da geslo iduæeg SHKM-a
bude Krist, nada naša (1 Tim 1,1). Organizacijski odbor
SHKM-a 2017. provest æe natjeèaj za himnu i logo na koji æe
se mladi moæi prijaviti svoje radove. Prijave za susret æe biti
otvorene poèetkom studenoga 2016. a trajat æe do ožujka
2017.
Uskrs fest æe se ove godine održati na Bijelu nedjelju, 12.
travnja. Natjeèaj za prijave skladbi završava 2. veljaèe.
Voditeljica programa Mladi za mlade Petra Juriša iznijela je
izvješæe u kojem je navela da je u tijeku Temeljna formacija
animatora programa Mladi za mlade za Bjelovarskokriževaèku, Varaždinsku, Gospiæko-senjsku, Ðakovaèkoosjeèku, Rijeèku, Dubrovaèku nad/biskupiju. Ove godine na
Temeljnoj formaciji sudjeluje oko 150 mladih. Opæa
specijalizacija animatora za mlade Dubrovaèke i Mostarskoduvanjske biskupije održana je u Slanom od 4. do 11.
sijeènja 2015. godine, na kojem je certifikat dobilo 15
animatora.
Tajnica Ureda HBK za mlade Ivana Èogelja iznijela je
izvješæa o ekumenskom susretu mladih kršæana u
organizaciji Zajednice iz Taizea koji je bio održan je od 29.
prosinca 2014. do 2. sijeènja 2015. u Pragu, na kojem je
sudjelovalo 2000 mladih iz Hrvatske i BiH. Euharistiju na
regionalnom susretu predvodio je sisaèki biskup Vlado
Košiæ. Tajnica je govorila i o održanoj IV. europskoj
konferenciji o pastoralu mladih i tijeku priprema za svjetski
susret mladih u Krakovu 2016.
Susret ravnatelja katolièkih osnovnih i srednjih škola
U Hrvatskoj djeluje 12 katolièkih srednjih škola i 5
katolièkih osnovnih škola
Zagreb, 27.1.2015. (IKA) - U organizaciji Nacionalnog
ureda HBK za katolièke škole održana je 27. sijeènja u
prostorijama Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu
sjednica ravnatelja katolièkih škola u Republici Hrvatskoj,
pod predsjedanjem požeškoga biskupa dr. Antuna
Škvorèeviæa, predsjednika Vijeæa HBK za katolièki odgoj i
obrazovanje.
Susret je poèeo molitvom a potom je biskup Škvorèeviæ
pozdravio prisutne ravnatelje i voditeljicu Nacionalnog
ureda HBK za katolièke škole Ivanu Petrak, zahvalio im za
trud i napor koji ulažu u djelovanje škola kako bi postale
prepoznatljive u današnjem društvu po kvaliteti odgoja i
obrazovanju djece i mladih. Istaknuo je kako u Hrvatskoj
djeluje 12 katolièkih srednjih škola i 5 katolièkih osnovnih
škola.
Upoznao ih je s Odredbom HBK o katolièkim osnovnim i
srednjim školama, specifiènostima katolièkih škola meðu
kojima su kršæanska antropologija, identitet i odgojnoobrazovni projekt u koji su ukljuèeni djeca, roditelji, škola,
uèitelji i svi djelatnici.
Zatim je voditeljica Petrak putem prezentacija približila
ravnateljima Odredbe te u središte promišljanja stavila
uèitelje, koji su nositelji identiteta škola i temelj odgoja i
obrazovanja mladih naraštaja. Stoga je uz struèno i
obrazovno napredovanje za uèitelja najvažnija duhovna
izgradnja, odnosno trajna formacija u vjeri i kršæanskim
krepostima jer on svojim životom postaje svjedok u školi i
izvan nje. Na tragu spomenutoga Ured je razradio i
predstavio formacijske susrete na razini škole, biskupije i
nacionalnoj razini, koje æe uèitelji redovito prolaziti, osobito
kada se prvi puta ukljuèuju u rad katolièke škole, da bi
ponajprije sami mogli rasti u osobnoj vjeri a potom i primjer
dali drugima. Razmotreno je pitanje Statuta, koji u osnovnim
elementima treba biti jedinstven u svim katolièkim školama,
predstavljen je odgojno-obrazovni projekt te se razgovaralo
o statusu Saveza hrvatskih katolièkih škola.
.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
3
Domovinske vijesti
Drugi dan 55. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu
Predavanja dr. Ivana Štengla, dr. Josipa Šimunoviæa, dr. o.
Ivana Kopreka, dr. Josipa Grpca i rasprava o temi
"Demografski slom Hrvatske"
Zagreb, 28.1.2015. (IKA) – Drugoga dana 55. teološkopastoralnog tjedna u Zagrebu, u srijedu 28. sijeènja,
predavanje "Doprinos sistemskih psihoterapija pastoralu
braka i obitelji" održao je dr. Ivan Štengl s Katolièkoga
bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Istaknuo je da u središtu
pozornosti teologije i psihologije/psihoterapije stoji èovjek u
svojem višedimenzionalnom jedinstvu; dok ga psihoterapija
promovira u njegovu psiho-socijalnom razvoju i pokušava
mu izaæi ususret u egzistencijalnoj i psiho-somatskoj patnji,
teologija i pastoralno djelovanje prate njegov put odrastanja
u vjeri. Kratko se osvrnuo na samo neke obiteljske i
sistemske psihoterapije koje se pojavljuju dvadesetih godina
proteklog stoljeæa naovamo, koje bi mogle uveæati
senzibilnost pastoralnih djelatnika za detekciju problema i
otvoriti eventualne smjernice u konkretnom angažmanu.
Govoreæi pak iz perspektive pastoralne prakse, rekao je kako
je potrebno više osjetljivosti, jer to ljudima može pomoæi,
istodobno upozorivši kako nije nakana da sveæenik postane
obiteljski terapeut. Previše se oèekuje npr. od blagoslova
obitelji, potreban je kontinuirani rad tijekom cijele godine,
jer obitelj ne teži tome da je se liši tegoba, veæ da ju
jednostavno netko sluša. Istaknuo je potrebu promišljanja u
ukupnom kontekstu obitelji: o posljedicama permanentnih
mutacija u društvu, kulturi i ekonomiji na obitelj i na samu
njezinu definiciju, heterogenost njezine strukture, poimanja
identiteta i identifikacije, na vrijednosni sustav, toliko da nije
moguæe uoblièiti jedinstveni profil ni obitelji ni njezinih
èlanova u specifiènoj interakciji. Izlaganje je zakljuèeno
predstavljanjem primjera iz klinièke prakse.
Dr. Josip Šimunoviæ sa zagrebaèkoga KBF-a u predavanju
"Mijenjaju li se bitne vrednote za brak u Hrvatskoj i
Europi?" predstavio je meðunarodni projekt European
Values Study – Europsko istraživanje vrednota, njegovu
važnost za Republiku Hrvatsku i za Katolièki bogoslovni
fakultet Sveuèilišta u Zagrebu. Naime, u to komparativno
istraživanje je od 1998. ukljuèena i Hrvatska, a samo
istraživanje 1999. godine bila je prigoda za usporeðivanje
vrednota hrvatskoga naroda s vrednotama naroda država
zapadne i istoène Europe. Razmišljanje o vrednotama i što
su vrednote u današnjem vremenu koje obilježavaju razni
atributi, u vremenu koje svakodnevno mijenja svoja stajališta
i stavove, koje propagira i više puta nameæe odreðene, upitne
kvalitete stvarnosti i stilove života, djelovanja i razmišljanja
proglašavajuæi ih vrednotama, a istodobno temeljne životne i
moralne vrednote odbacuje, potiskuje ili ignorira, trajan je
izazov za svakog èovjeka, za svaku granu ljudske djelatnosti,
pa tako i za teologiju i teologa. Uvijek je potrebno i aktualno
pastoralno-teološki analizirati i reflektirati vrednote koje se
svakodnevno nude te utjeèu na oblikovanje èovjekova
razmišljanja kao i na kvalitetu cjelokupnoga njegova
opæeljudskoga i vjernièkoga života, rekao je dr. Šimunoviæ
te predstavio usporedne odgovore hrvatskih ispitanika i
ispitanika odabranih europskih zemalja na pitanje "Brak je
zastarjela institucija: slažem se, ne slažem se, ne znam, nema
odgovora". Pojasnio je kako su u Europskom istraživanju
vrednota 2008. kao najvažnije vrednote za uspješnost braka
istaknute vjernost, spremnost na raspravljanje o problemima
koji se pojave izmeðu muža i žene te djeca. Kao vrednote
koje nisu bitne za uspješnost braka navedene su: slaganje u
politici, biti istog socijalnog porijekla te dijeliti isto vjersko
uvjerenje. Predavaè je u zakljuèku uputio na izazove i
potrebu veæe pozornosti u pastoralu. Tako je posebno
potrebno osmisliti vrijeme koje prethodi braènom
4
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
zajedništvu, a to je zaruèništvo, tako da ne bude bez, veæ s
identitetom. To je velika pastoralna šansa koju ne bi trebalo
olako previdjeti, gdje bi se zaruèništvo izvuklo iz puke
privatnosti, i postalo crkveno djelo. Istaknuo je i potrebu
pastorala rastavljenih i ponovno civilno vjenèanih, kao i
djece i mladih iz takvih obitelji, te pastorala neudatih i
neoženjenih.
U predavanju "Razarajuæi èimbenici braka i obitelji" dr. o.
Ivan Koprek s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove
istaknuo je kako se u kulturalnom kontekstu vremena u
kojemu živimo ljudsko mišljenje i djelovanje razotkriva u
svojoj
mnogostrukoj
destruktivnosti.
U
raznim
antropološkim redukcionizmima danas se beskrupulozno
udaljavamo od zdrave slike o èovjeku. Razara se èovjek i
njegov okoliš. Otvoreno se promièu mržnja i nasilje "kultura smrti". Dr. Koprek upozorio je kako je u duhovnoj
situaciji postmoderne rasap obitelji kao osnovne stanice
društva posvudašnji. Svima je iz bližega okružja poznato da
je mnogi brak "puknuo", da se èesto živi u drugome pa i
treæemu braku, a s druge strane mnogi jednostavno ne žele
uæi u brak i zasnovati obitelj. Danas brak i obitelj
proživljavaju ozbiljnu krizu i postali su predmetom
bespoštedne manipulacije kojoj je cilj umanjiti njihovo
znaèenje i razoriti im bit. Štoviše, mnogi danas vode
otvoreni rat protiv braka i obitelji iz politièkih, ekonomskih i
inih – naroèito pak ideoloških uvjerenja, rekao je dr. Koprek.
Osvrnuo se i na tri ideologije - komunizam, feminizam i
genderizam, a u zakljuèku istaknuo kako brak, jamaèno,
danas nije dom i luka, a obitelj prva stanica zdravoga
društva. Na rasap braka i obitelji ukazuju mnogi, a mnogi u
tome i sudjeluju. Dr. Koprek poruèio je da je svaka prijetnja
obitelji prijetnja samome društvu. A kao božanska tvorevina,
obitelj dolazi iz Božjega promisla, "pa nam kao vjernicima
valja shvaæati da ona i ne može biti razorena. Svakako
nikada bez kobnih posljedica".
Nakon mise koju je u sjemenišnoj kapeli predvodio
vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ i stanke, prof.
dr. Josip Grbac s Teologije u Rijeci održao je predavanje
"Rastavljeni i ponovno oženjeni: stanje i perspektive".
Podsjetio je kako je Izvanredna sinoda o obitelji prošloga
listopada probudila mnoga oèekivanja oko rješavanja pitanja
rastavljenih i ponovno civilno vjenèanih katolika, kako u
svezi eventualnog proglašenja njihova braka ništavnim, tako
i o pristupu sakramentima, te o njihovu potpunijem
ukljuèivanju u život Crkve. No, bez obzira što su se ta
oèekivanja temeljila na pogrešnom poimanju biti onoga što
Sinoda zapravo jest, ona su dotakla i još više na površinu
iznijela goruæe probleme koji godinama tinjaju kada je u
pitanju ophoðenje Crkve s takvim konfliktnim situacijama.
Temeljem doprinosa i rasprava postalo je oèito da se
pastoralna praksa u odnosu na takve ljude i njihova
oèekivanja ne može mijenjati ako se sustavno ne razmisli o
vjerskim i teološkim istinama koje stoje u njezinom temelju.
Na tom je tragu i jedan od zakljuèaka Izvanredne sinode,
istaknut u govoru pape Franje na kraju sinode, ali i u tzv.
Relatio synodi, da æe se u meðuvremenu, do Sinode krajem
ove godine, razmišljati upravo o tim temeljnim istinama.
To su teme koje tvore osnove teologije braka i obitelji, a
zaštiæene su odredbama Kanonskog prava, a neke od njih
nalazimo u govoru kardinala Waltera Kaspera koji je trebao
poslužiti kao okvir za rasprave o toj temi. Takoðer neka od
tih pitanja još su godine 1993. naznaèili trojica njemaèkih
biskupa, ali nisu naišli na prihvat od strane nadležne
Kongregacije, istaknuo je predavaè, te podsjetio kako je
polazna teza tomu da je valjano sklopljeni i izvršeni brak
nerazrješiv. Vjernici koji su pogazili osnovne sastavnice
takvog braka, ne mogu pristupiti sakramentima pokore i
ika
euharistije. Ali tu se postavlja niz pitanja "na koji naèin
utvrditi da je jedan brak istinski valjani i nerazrješivi brak;
koju ulogu u tome ima osobna savjest". Stoga Grbac
zakljuèuje, kako "imajuæi u vidu sadašnje stanje u kojemu
ljudi žive i sklapaju brakove, opravdano je raspravljati o
tome je li klasièni pojam braènog konsenzusa jedini moguæi
ili postoje i neki eventualni drukèiji pristupi. Je li konsenzus
trenutaèni èin ili ga se može promatrati kao dinamièni
proces". Dodaje i kako se slièna pitanja tièu i pojma
"consummatum", tj. radi li se samo o tjelesnom i
trenutaènom
konzumiranju
braka
ili
možda
o
"konzumiranju" stvarnosti braka. Postavlja se i pitanje tzv.
bratsko-sestrinskog aranžmana, koji se katkada èini
kontradiktornim.
Moguæe je razmišljati i o argumentu euharistijskog
zajedništva, te postaviti pitanje je li euharistija nagrada za
primjereno ponašanje u prošlosti ili prvenstveno pomoæ za
bolji život u buduænosti. Svemu tome valja pridodati i praksu
Istoènih Crkava koje tzv. moralnu smrt braka smatraju
istovažeæom s fizièkom smræu jednog braènog druga, te
prakticiraju blagoslov drugog braka. Tu praksu Katolièka
Crkva nije nikada osudila. Ovdje se postavlja pitanje
poimanja sakramentalnosti braka, tj. sluèajeva u kojima brak
više nije ono što je njegova suština - biti za oboje sakrament
spasenja. Nizajuæi tako pitanja, Grbac je ustvrdio kako je
teško vjerovati da æe ih i sljedeæa Sinoda razriješiti. Smatra
da uèinkovitija i brža rješenja valja oèekivati u poboljšanju
prakse crkvenih sudova u procesu poništenja brakova, a
pogotovo na planu pastoralnog ophoðenja s ljudima koje se
nalaze u takvom stanju. Na kraju predavanja dr. Grbac iznio
je nekoliko vlastitih prijedloga oko vršenja službi u Crkvi
rastavljenih, a ponovno vjenèanih. Istaknuo kako se
priklanja ideji Benedikta XVI. da se tim osoba dopusti
kumstvo na krizmi i krštenju, te je dodao i kako je protekla
Izvanredna sinoda istaknula da u "civilnom braku treba
tražiti pozitivne elemente". Jer, prema dr. Grpcu "ipak je to
nešto više od onoga kad dvoje živi zajedno 5 ili 10 godina a
mi to ne znamo". Ne vidi ni zapreke da budu prisutni u
župnim vijeæima i biskupijskim tijelima. Rijeè je o tome da
se prisutnost laika u Crkvi, pa tako i rastavljenih i ponovno
vjenèanih ne gleda kao na neku su-radnju, nego na suodgovornost. To odgovara i zakljuèku sinode.
Uslijedila je rasprava o temi "Demografski slom Hrvatske" o
èemu su govorili demograf dr. Anðelko Akrap, struènjak
ekonomske i javne politike s Ekonomskog fakulteta
Sveuèilišta u Zagrebu dr. Anto Bajo te teolog sa
zagrebaèkoga KBF-a dr. Josip Baloban.
Raspisan natjeèaj za jubilarni deseti Bonofest 2015.
Vukovar, 29.1.2015.
(IKA) – Organizacijski odbor
jubilarnog 10. festivala duhovne glazbe Bonofest 2015.
raspisao je natjeèaj. Natjeèajem se posebno pozivaju mladi
glazbenici i skladatelji da pošalju skladbe koje tematski
moraju imati kršæanski karakter, koje nisu veæ objavljene niti
javno izvoðene. Trajanje skladbe ne smije prijeæi 4 minute, a
autor i glavni izvoðaè pjesme ne smije biti mlaði od 16
godina. Prijava obavezno mora sadržavati demo snimku
pjesme, kraæe životopise izvoðaèa s kontakt adresom i
brojem telefona. Radovi moraju biti uredno potpisani - autori
teksta i glazbe. Prema struènom ocjenjivaèkom sudu
odobrene skladbe mogu biti uvrštene u prvi dio festivala koji
æe se održati u subotu 9. svibnja u Pastoralnom centru sv.
Bone ili u drugi dio festivala koji æe se održat u župnoj crkvi
Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Natjeèaj je otvoren do 15.
travnja, a adresa za slanje skladbi je: Bonofest, Župa sv.
Filipa i Jakova, Samostanska 5, 32000 Vukovar.
Domovinske vijesti
Godišnja skupština katolièkih novinara
Zagreb, 29.1.2015. (IKA) – Redovna godišnja skupština
Hrvatskoga društva katolièkih novinara održana je u èetvrtak
29. sijeènja u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu.
Nakon uvodne molitve, kratak osvrt na poruku pape Franje u
povodu 49. svjetskog dana sredstava društvene komunikacije
dao je don Anton Šuljiæ. Istaknuo je da Papa istièe da o
komuniciranju uèimo u obitelji. U tom smislu uzima pouèan
evanðeoski dogaðaj, susret Elizabete i Marije, odnosno
susret dvaju roðaka Ivana i Isusa. Ivan je poznavao Isusa kao
roðaka, ali ne kao Krista. Stoga ovogodišnja poruka potièe
na otkrivanje onoga koji je Krist meðu nama, otkrivanje
Krista. Makar nam se sve èini poznatim na nekoj osobi,
makar jako dobro poznavali svoju Crkvu i njezine slabe
strane i njezina loša mjesta, mi u toj Crkvi zapravo
svjedoèimo onoga Krista koji je naša snaga, naša nada, koji
je naš Spasitelj, rekao je Šuljiæ.
Rekli bismo: komunikacija nas se mora ticati, ne samo kao
informacija, nego kao dogaðanje koje nam ne bi smjelo
ostati negdje u zapeæku, nego nas mora dodirnuti.
Komunikacija ima tu antropološku notu, taj znaèaj. Obitelj je
zaštiæeno mjesto gdje èujemo majèino srce u kojem je naša
komunikacija s onim nepoznatim svijetom unaprijed veæ
zaštiæena, i to je nešto za što Papa kaže da je bitno za
komunikaciju, te dodaje kako "možemo davati, jer smo
primili", a primili smo život, okruženje ne samo da smo u
majèinoj utrobi tom zaštiæenom prostoru, nego mi smo i u
obitelji u zaštiæenom prostoru, i iz tog prostora možemo
davati, jer smo primili. Šuljiæ je upozorio i kako upravo u
obitelji doživljavamo vlastite granice, jer nema savršene
obitelji, ali mi se i ne trebamo bojati nesavršenosti, slabosti,
pa èak ni sukoba, veæ imamo radije nauèiti kako se s njima
konstruktivno nositi.
U tom kontekstu ukazao je kako su ponekad crkveni mediji
previše obranaški nastrojeni prema svome. I kada se na takav
naèin i katolièki mediji postavljaju, postaju nevjerodostojni.
Mi imamo svoje granice, imamo svojih problema, o njima
želimo razgovarati u svojoj obitelji, i tek kad to uèinimo
možemo biti i jesmo vjerodostojni, jer smo se suoèili s
vlastitim granicama. Treba prihvatiti izazov, a taj izazov
prema Papi možemo prihvatiti u najsavršenijoj komunikaciji
koji je molitva. Ta molitva, kako se poziva na Benedikta
XVI., nastaje u tišini srca, jer je "tišina sastavnica koja
upotpunjuje komunikaciju", rekao je Šuljiæ.
Predsjednik Društva Neno Kužina prisutne je pozvao na tihu
molitvu za preminule èlanove Društva za idejnog zaèetnika,
dugogodišnjeg predsjednika i dobitnika Nagrade za životno
fra Mirka Jurja Mataušiæa i barda hrvatskoga novinarstva,
dugogodišnjeg èlana i dobitnika Nagrade za životno djelo
don Ante Živka Kustiæa, kao i nedavno preminulu novinarku
Hine Anu Todoriæ koja je za svoju matiènu kuæu dugi niz
godina pratila život Crkve.
Predstavljajuæi izvješæe o radu Društva u protekloj godini,
istaknuo je dvije duhovne obnove (korizmena i advetska).
To prigodom su održani i susreti èlanova. Nadalje je
istaknuo sudjelovanje èlanova na velikim crkvenim
dogaðanjima kako na razini biskupija, nacionalnoj razini
posebice Susretu hrvatske katolièke mladeži u Dubrovniku,
te svjetskoj poput kanonizaciju dvojice papa u Rimu.
Društvo je napravilo iskorak i u svojoj medijskoj
prezentaciji, te je izvršena prilagodba mrežnih stranica
novim tehnologijama i ureðajima.
Protekla godina obilježena je i proslavom 20 godina
"Zvonika" koji prati vjerski život Crkve u Hrvata, ali i
Nijemaca, Maðara i Slovaka u Subotièkoj biskupiji. U tom
crkvenom glasilu aktivni su i naši èlanovi. Takoðer valja
istaknuti i prisutnost Društva u Zagrebaèkoj nadbiskupiji,
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
5
Domovinske vijesti
gdje je Društvo sudjelovalo u aktivnosti koordinacije udruga,
pokreta i zajednica. Dat je i konkretan doprinos nizu tribina
"Jedinstvo u razlièitosti", koja je u prošloj godini imala
zajednièku temu "Vjernik u društvu", posebice na tribini
"Mediji: vrata istine i vjere" na kojoj je sudjelovala
dopredsjednica Suzana Vrhovski Peran. U sklopu navedene
koordinacije, Društvo je sudjelovalo i na Danima udruga i
pokreta Zagrebaèke nadbiskupije. Društvo je uputilo
katolièkim novinarima na solidarnost sa stradalim
stanovništvom, te je uputilo novèanu pomoæ za poplavljene
u Ðakovaèko-osjeèkoj nadbiskupiji i Sisaèkoj biskupiji. U
protekloj godini dva èlana - fr. Dominik Kristijan Gerbic,
OP i fra Vladimir Vidoviæ, OFMConv., zareðeni su za
sveæenike. Financijsko izvješæe predstavila je tajnica Marija
Beloševiæ.
Od aktivnosti u 2015. godini predloženo je održavanje
duhovnih obnova, novinarske radionice, obilježavanje Dana
medija, raspisivanje Natjeèaja za nagrade, nastavak rada na
leksikonu osoba iz crkvenog života, te studijska putovanja za
èlanove, a sve to u znaku obilježavanja 25 godina postojanja
Društva. Èlanovi su potaknuti ukljuèiti se u dogaðanja na
razini mjesne Crkve, kao i na nacionalnoj razini. U tom je
vidu posebno spomenuta Godina posveæenog života, te
Drugi susret hrvatskih katolièkih obitelji. U skladu s novim
Zakonom o udrugama skupština je donijela odluke o
izmjenama i dopunama Statuta HDKN-a.
Kaštel Suæurac: Okrugli stol o životu i djelu dr. Ante
Alfireviæa
Otkrivena spomen ploèa na njegovoj rodnoj kuæi
Kaštel Suæurac, 29.1.2015. (IKA) - Otkrivanjem spomen
ploèe u èetvrtak 29. sijeènja uz sudjelovanje velikog broja
Kaštelana, predstavnika gradskih, županijskih i crkvenih
vlasti u Podvorju u Kaštel Suæurcu, na rodnoj kuæi dr. don
Ante Alfireviæa zapoèelo je obilježavanje 140. obljetnice
roðenja i 70. obljetnice smrti tog istaknutog Suæuranina.
Ploèu su uz prigodni program otkrili isusovac dr. Marijan
Steiner te Mili Bratinèeviæ iz Društva za oèuvanje kulturne
baštine Kaštela "Bijaæi".
Program obilježavanja nastavljen je okruglim stolom "Dr.
don Ante Alfireviæ - život i djelo". Dr. don Slavko Kovaèiæ
održao je izlaganje "Dr. Ante Alfireviæ, odgojitelj,
vjerouèitelj i voða katolièkog pokreta do stupanja u Družbu
Isusovu", dr. Božidar Nagy govorio je o temi "Dr. Ante
Alfireviæ i bl. Ivan Merz"; dr. Ivan Šestak održao je
predavanje "Dr. Ante Alfireviæ kao urednik isusovaèkoga
èasopisa "Život"- Idejna prosudba"; Eva Šibl govorila je o
temi "Dr. Ante Alfireviæ: "Kroz trnje ovoga svijeta" svjetonazori u romanu"; Želimir Bašiæ i Lordan Ljubenkov
imali su temu izlaganja "Dr. Ante Alfireviæ, sveæenici i
zadrugarstvo", dr. Tonèi Buriæ obradio je temu "Dr. Ante
Alfireviæ i arheologija".
Na poèetku skupa sve je pozdravio gradonaèelnik Grada
Kaštela Ivan Udovièiæ koji je izrazio ponos što je don Ante
Alfireviæ ponikao iz Kaštela. Zahvalio je svima koji su
trudom i zalaganjem organizirali ovakav skup i koji su
omoguæili da se na ovakav naèin rasvijetli djelo i život don
Ante Alfireviæa.
Na poèetku okruglog stola dr. Kovaèiæ prikazao je životni i
sveæenièki put don Ante Alfireviæa. Roðen je 26. sijeènja
1875. g. u Kaštel Suæurcu gdje je pohaðao puèku školu, a
nakon toga školovanje nastavlja u Splitu, Sinju i opet Splitu
gdje je stupio u sjemenište te 1896. g. maturira na "C. K.
velikoj gimnaziji". Od 1896. do 1902. u Rimu je kao
bogoslov smješten u rimski kolegij Germanicum, studira na
Papinskome sveuèilištu Gregoriana te postiže doktorate iz
6
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
filozofije i teologije. U Rimu je 28. listopada 1901. zareðen
za sveæenika. Od 1902. je duhovnik u biskupskom
sjemeništu u Splitu, a od 1903. do 1918. bio je kateheta i
profesor viših razreda državne gimnazije, a od 1906. i
privatne Biskupske gimnazije. Godine 1919. ulazi u
isusovaèki red i prelazi u Zagreb. Tu je od 1929. do 1936.
bio superior isusovaèke rezidencije. Prelazi u Sarajevo 1937.
gdje je bio profesor na Vrhbosanskoj bogosloviji koju su
vodili isusovci do 1941., da bi se potom vratio u Zagreb,
gdje je do 1944. bio rektor Nadbiskupskog sjemeništa i
ravnatelj Nadbiskupske klasiène gimnazije. Umro je u
Zagrebu 17. sijeènja 1945.
Dr. Šestak govorio je o Anti Alfireviæu kao uredniku
isusovaèkoga èasopisa "Život". Bio je osnivaè i urednik
nekoliko èasopisa filozofsko-teološkog profila, a istaknuo se
i svojim književnim i prevoditeljskim radom. Osim niza
èlanaka i rasprava napisao je i roman "Kroz trnje ovoga
svijeta" (1904./05.), te više knjiga, kao što su "Odakle živuæa
biæa" (1904.), "Euharistijski kongres" (1923.), "Svetost
Crkve u 20. vijeku" (1929.), "Sv. Æiril i Metod, slavenski
apostoli" (1935.), "Bliže k Bogu" (1938.) itd. Svojim
brojnim èlancima suraðivao je i u drugim èasopisima:
Prosvjeti, Katolièkom listu, Vrhbosni, Kršæanskoj školi i dr.
Raspon tema kojima se bavio bio je iznimno širok:
književnost, teologija, filozofija, moral, psihologija,
arheologija, školstvo, politika (na tom planu je dosljedno
zastupao pravaške ideje), ples, mediji, katolièki tisak i dr.
Bio je urednik "Glasnika Srca Isusova i Marijina , èasopisa
"Život", gdje je objavio šezdesetak studija i drugih èlanaka u
kojima je obraðivao teme iz podruèja teologije, filozofije,
antropologije, morala, psihologije, arheologije. Pisao je i o
socijalnim i politièkim pitanjima, školstvu, katolièkim
medijima. Don Ante bio je jedan od uglednih prvaka
Hrvatskoga katolièkog pokreta, u kojemu je aktivno
organizirao i razlièite vjerske manifestacije: "Ðaèki sastanak
u Splitu" 1906. i Euharistijski kongres u Dubrovniku 1937.
Istaknuo se i na gospodarsko-socijalnom planu, kao osnivaè
Hrvatske štedione i Zadružne sveze Dalmacije.
Urednik èasopisa "Obnovljeni život" dr. Steiner istaknuo je
njegov veliki doprinos u odgoju i formiranju mladih
intelektualaca koje nije samo odgajao u vjerskom nego i u
opæem ljudskom i kulturnom smislu, smatrajuæi ih buduæim
stupovima društva i domovine. Istaknuo je njegovu veliku
osjetljivost za èovjeka kada je prije 100 godina osnovao
Hrvatsku štedionicu s namjerom da se prosvijetli puk
tadašnjeg vremena.
Predsjednik Društva "Bijaæi" dr. Tonæi Buriæ govorio je o
suradnji don Ante Alfireviæa s don Franom Buliæem i
njegovim zalaganjem za otkrivanjem i publiciranjem
kulturne baštine ovoga kraja.
Na kraju zakljuèeno je da je okrugli stol organiziran da bi se
pokrenulo mlade istraživaèe da uðu u arhive kako bi
sistematizirali materijale i pripremili monografiju o životu i
djelu don Ante Alfireviæa. Najavljena je i publikacija svih
radova predstavljenih na okruglom stolu u sljedeæem broju
"Kaštelanskog zbornika".
U prigodnom programu nastupila je ženska klapa "Kæeri
Marijine", Hrvatsko društvo Biranj iz Kaštel Lukšiæa, zbor
župe sv. Jurja muèenika, klapa Podvorje i Miroslav Luketin
Sarajèev. Organizator obilježavanja obljetnice je Društvo za
oèuvanje kulturne baštine Kaštela "Bijaæi", dok su
suorganizatori Splitsko-makarska nadbiskupija, Filozofski
fakultet Družbe Isusove i Grad Kaštela.
.
ika
Sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski
martirologij
Održana i sjednica biskupijskih povjerenika za popis
muèenika i žrtava II. svjetskog rata i poraæa
Zagreb, 29.1.2015. (IKA) - Sjednica Komisije HBK i BK
BiH za hrvatski martirologij, trinaesta u nizu, održana je 29.
sijeènja pod predsjedanjem predsjednika komisije gospiækosenjskoga biskupa Mile Bogoviæa u prostorijama HBK na
zagrebaèkom Ksaveru. U nastavku je održana i sjednica
biskupijskih povjerenika za popis muèenika i žrtava II.
svjetskog rata i poraæa obiju BK.
Predsjednik Komisije dao je pregled dogaðanja od protekle
sjednice u listopadu te priložio i svoje izvješæe o radu i
planovima Komisije koje je podnio na zasjedanju obiju BK.
U uvodnom dijelu izložio je problem èuvanja i
pristupaènosti arhivskog gradiva o stradanjima u II.
svjetskom ratu pa do danas. Mnogo gradiva završilo je u
Beogradu i uglavnom je nedostupno, dosta je sustavno
uništavano i èešljano po partijskom kljuèu, dosta se nalazi i
danas u privatnim rukama; posebno se oèituje važnost
spašavanja toga gradiva u vlasništvu naše emigracije.
U raspravi je istaknuta potreba da se na to upozori šira
javnost i nadležne državne ustanove kako bi se to gradivo u
cijelosti saèuvalo i uèinilo pristupaènim za znanstveno
istraživanje.
Komisija za iduæu godinu priprema znanstveni skup "Istina
æe vas osloboditi – Suèeljavanje Crkve u Hrvata s
komunistièkim naslijeðem" koji æe nastojati organizirati s
Hrvatskim katolièkim sveuèilištem, odnosno njegovim
Centrom za istraživanje totalitarnih sustava. Komisija je
odredila svoje èlanove u organizacijski odbor - Mario Jareb,
Josip Jurèeviæ i Jure Krišto.
U tijeku je završna priprema za objavljivanje zbornika sa
znanstvenog skupa "Muèeništvo i muèenièki tragovi kroz
hrvatsku prošlost". Skup je održan u suorganizaciji s našim
visokim teološkim uèilištima, a suizdavaè zbornika je
zagrebaèki KBF. U završnom dijelu sjednice èlanovi
Komisije podnijeli su svoja izvješæa prema zaduženjima; o
objavljenoj novoj povijesnoj literaturi u Hrvatskoj i
susjednim zemljama, o napretku ekshumacija žrtava
(Leskovec kod Varaždina, šuma Štrigova, Zrin, lokalitet kod
Okuèana, jama Golubinjaèa i dr.), o raznim
komemoracijama i dr. Istaknuta je potreba da se Komisija
aktivnije ukljuèi u obilježavanje 70. obljetnice žrtava u
Macelju, ove godine misu æe predvoditi predsjednik
Komisije biskup Bogoviæ.
Projekt popisivanja žrtava II. svjetskog rata i poraæa bila je
središnja tema sjednice biskupijskih povjerenika za popis
muèenika i žrtava, koja je uslijedila u drugome dijelu. Prvi
put su se ukljuèili i povjerenici iz Srijemske i Kotorske
biskupije. Govorilo se o aktivnostima biskupijskih
povjerenstava, dosadašnjim postignuæima na planu
popisivanja te poteškoæa s kojima se susreæu u radu. Premda
još nisu u potpunosti ujednaèeni kriteriji rada, vidi se veliki
napredak u konkretnim rezultatima. Veæina je dobivene
podatke veæ poèela usporeðivati s matiènim knjigama i
dodatnim svjedoèanstvima preživjelih te novim objavljenim
izvorima. Nakon razvrstavanja podataka u programu
popisivanja, u dijelu biskupija kreæe oglašavanje
prikupljenih podataka po župama kako bi se postojeæe
podatke moglo ispraviti i nadopuniti te probuditi meðu
vjernicima osjeæaj za vrijednost žrtve. Istaknuta je i potreba
meðusobne suradnje kako bi se istraženi podaci mogli
razmjenjivati i dopunjavati, istièe se u priopæenju nakon
sjednice.
Domovinske vijesti
Alojzije Stepinac – neustrašivi pastir zagrebaèke Crkve
Ovogodišnji niz tribina "Zajednièki vidici" otvorio kardinal
Bozaniæ, prvo predavanje održao biskup Šaško
Zagreb, 29.1.2015.
(IKA) - Prva ovogodišnja tribina
"Zajednièki vidici" održana je u èetvrtak 29. sijeènja u
prepunoj dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog
instituta u Zagrebu, a dio posjetitelja izlaganja je pratio
putem video-veze u susjednoj dvorani. Posebni gosti bili su
srednjoškolci, uèenici koji su u pratnji svojih vjerouèitelja,
nastavnika i ravnatelja došli slušati o bl. Alojziju Stepincu.
Bili su tu uèenici iz Škole za medicinske sestre Mlinarska,
Upravne škole, Gornjogradske, VIII. i XV. gimnazije te SŠ
Jelkovec. Uz njih, tribini su nazoèili zagrebaèki pomoæni
biskup Valentin Pozaiæ, rektor Hrvatskoga katolièkog
sveuèilišta dr. Željko Tanjiæ, vodstvo Katolièkoga
bogoslovnog fakulteta u Zagrebu preko svojih prodekana i
profesora, rektor nacionalnog svetišta Majke Božje Bistrièke
mons. Zlatko Koren i mnogi drugi.
Veæ osam godina u organizaciji Ureda za vjeronauk i pod
prepoznatljivim moderiranjem dr. Blaženke s. Valentine
Mandariæ, i inaèe dobro posjeæene tribine ovoga su puta
svojom temom zainteresirale i šire krugove. "Blaženi
Alojzije Stepinac – "znak osporavan" (Lk 2,34)" okvirna je
tema ovogodišnjeg niza tribina, vrlo aktualna u vremenu kad
naš narod oèekuje proglašenje blaženika svetim. Tribine je
otvorio zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ koji je
blaženog Stepinca predstavio kao "znak osporavan", ali ipak
jasan znak nade i svjedoka vjere. "Imamo se pravo veæ sada
radovati danu kad æemo ga èastiti na oltaru", istaknuo je
kardinal, "osobito u godini kad se spominjemo 55. obljetnice
njegove blažene smrti, koja je za nas znak nade koja dolazi
odozgor".
Prvi ovogodišnji predavaè zagrebaèki pomoæni biskup Ivan
Šaško govorio je o temi "Blaženi Alojzije Stepinac –
neustrašivi pastir zagrebaèke Crkve". "Etimološki rijeè
'hrabrost' dolazi od 'imati srca'", istaknuo je biskup, a uz taj
pojam vezuje se i "neustrašivost", koja izrièito istièe
odsutnost straha. Po strahovima svi ljudi dijele isto vrijeme,
smatra predavaè, te je naveo tri velika straha zapadne
civilizacije koja zarobljavaju èovjeka: strah od smrti,
siromaštva i od samoæe. Iskljuèivanje Boga iz života u
današnje doba, iskljuèujuæi Boga i osobnu stvorenost iz
promišljanja, jaèa te strahove i nemir pred životom i smræu.
Strah od siromaštva, smatra predavaè, proizlazi iz mita o
siromaštvu i blagostanju. Danas se tu postavlja i pitanje
srama, a "imati" postaje pitanje ljudskoga dostojanstva.
Meðutim, istina je da i siromah i bogataš mogu biti bijednici.
A bitnu razliku èini sloboda – slobodna odluka za
siromaštvo, odluka kojom èovjek postaje slobodan od
suvišnoga. Treæi je strah od samoæe, suvremena bolest
proizišla iz individualizma i smanjene kakvoæe susreta meðu
ljudima. Ta tri straha, tri tjeskobe, svoj korijen imaju u
neprihvaæanju ljudske stvorenosti, istaknuo je predavaè.
Sloboda od straha èovjeku daje mir, što ne znaèi da nema
trpljenja, ali pouzdanje u Boga otvara vrata smisla.
U tom se smislu i u osobi blaženog Alojzija Stepinca
totalitaristièki politièki sustav našao pred otajstvom.
Stepinac je stajao u odnosu prema istini i Istini te je stoga do
kraja mogao ostati neustrašivi svjedok. U kratkim crticama
iz Stepinèevih govora i propovijedi mons. Šaško oslikao je
istinoljubivost, poniznost i slobodu bl. Alojzija. U poniznosti
je blaženik isticao kako na udaru nije njegova osoba, nego
njegova služba i cijela Katolièka Crkva, a uvijek s
pouzdanjem da se Bog brine za svoje siromahe. Jasno je bio
markiran kao neprijatelj sustava, kao meta moguæeg
nestanka, èega je i sam bio svjestan, ali je biblijski
utemeljeno uvijek progovarao protiv svakog rasizma i
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
7
Domovinske vijesti
mržnje. "Posegnite za Alojzijem i upoznajte ga, lijepo je
vidjeti tko je živio meðu nama", poruèio je biskup mladima,
nazivajuæi Stepinca "gorostasom ljudskosti izišlim iz našega
naroda". Ove su tribine, smatra mons. Šaško, prigoda da
mladi nauèe ono što neæe èuti u medijima. Stepinac je doista
pravi primjer kako blaženstvo proistjeèe iz pouzdanja u
Gospodina koji nas je stvorio, iz pouzdanja koje dokazuje da
strahu nismo egzistencijalno dohvatljivi, rekao je.
U raspravi nakon predavanja mogla su se èuti svjedoèanstva
ljudi koji su dirljivo iznijeli svoja iskustva vezana uz
blaženika, kao i pitanja koja su postavljali mladi, a koja su
tražila odgovor na pitanje kako nasljedovati primjer
neustrašivog kardinala Alojzija Stepinca.
Plenarnom raspravom završio 55. teološko-pastoralni
tjedan u Zagrebu
Zagreb, 29.1.2015. (IKA) – Prvo predavanje posljednjega
dana 55. teološko-pastoralnog tjedna koji se u organizaciji
Katolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu
održava u Meðubiskupijskom sjemeništu na temu "Brak i
obitelj u proturjeèju sa suvremenim društvom" održala je 29.
sijeènja dr. Aleksandra Koraæ Graovac s Katedre za
obiteljsko pravo Pravnoga fakulteta zagrebaèkoga
Sveuèilišta.
U predavanju "Brak i obitelj kao vrijednost u hrvatskom
obiteljskopravnom sustavu" istaknula je da su brak i obitelj u
samom vrhu vrijednosnog sustava pojedinaca u Republici
Hrvatskoj. Pojasnila je da je svaki pravni sustav ujedno
odraz vrijednosnog sustava nekog društva, ili bar
vrijednosnog sustava veæine u zakonodavnom tijelu koje ga
je izglasalo. Zakonodavac pri izradi pravnog propisa u
pravilu ima cilj kojeg želi primjenom propisa postiæi, a koji
prilikom izrade zakona treba biti jasno obrazložen. Pri
odreðivanju naèina postizanja cilja koji se primjenom nekog
zakonskoga propisa želi postiæi valja uzeti u obzir i
moguænosti sustava, odnosno jesu li struènjaci u sustavu u
moguænosti primijeniti propis. Podsjetila je da smo svjedoci
da se zakonodavne promjene donose stihijski, bez prethodne
analize potreba i uèinaka njihove buduæe primjene, te
pojasnila i mjesto obitelji i braka u Ustavu, posebice nakon
referendumskog izjašnjavanja o definiciji braka.
U središnjem dijelu predavanja govorila je o ureðenju
obiteljskopravnih instituta, struènom nazivlju iz fundusa
obiteljskog prava koje se koristi, te utjecaju moguænosti
sustava na postupovnu zaštitu prava èlanova obitelji. To je
potkrijepila primjerima dva obiteljska zakona, onom iz 2003.
godine, te iz 2014. godine, koji je nedavno Ustavni sud
suspendirao zbog sumnje da ne odgovara zahtjevima
ustavnosti. Zbog aktualnosti problematike, dr. Koraæ
Graovac osvrnula se i na moguæi utjecaj pravnog ureðenja
izvanbraène zajednice i životnog partnerstva na promjene u
shvaæanju znaèenja braka i obitelji.
U predavanju "Kanonsko-pravni aspekti priprave za ženidbu
i prevencija ništavosti" dr. Josip Šalkoviæ sa zagrebaèkoga
KBF-a istaknuo je da je "ništavna ženidba u svakom sluèaju
'šteta' i 'neuspjeh' kako za same ženidbene drugove tako i za
njihovu djecu, Crkvu i društvo". Sve veæi broj parnica o
ništavosti ženidbe, napose èinjenice koje se iznose tijekom
sudskog postupka, mogu upuæivati na raspad braènih
vrijednosti". Naveo je podatke da u Hrvatskoj crkveni sudovi
na godišnjoj razini zaprime izmeðu 150 do 200 tužbi,
izmeðu 50 do 100 pisanih upita, izmeðu 250 do 300 osoba
obavi na sudu informativni razgovor, izmeðu 450 do 500
osoba zatraži putem telefona prve informacije o parnici
ništavosti ženidbe. Sve to izaziva pastoralnu zabrinutost, uz
pitanje "je li onaj tko sklapa ženidbu pripravljen za nju?"
8
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
Pitanje priprave za braèni i obiteljski život nameæe se kao
velika pastoralna potreba samih zaruènika, cijele kršæanske
zajednice i društva. Za prevenciju ništavosti bilo bi korisno
preporuèivati slavlja zaruka (razmjena prstenja) te uvoðenje
interdisciplinarnih programa razlièitih od teèajeva,
svjedoèenje braènih parova (ili npr. model pratiteljstva kad
jedan braèni par prati zaruènièke u bližoj pripravi),
ukljuèivanje zaruènika u župne strukture i aktivnosti. Takva
ponuda mogla bi pridonijeti da zaruèništvo postane više
vrijeme rasta, odgovornosti i milosti. Ovaj dio bliže
priprave, za razliku od teèajeva, trebao bi biti u okviru
pastorala župne zajednice.
Dr. Šalkoviæ istaknuo je da æe u hrvatskim okolnostima
trebati više interdisciplinarno razmotriti pravne aspekte
aktualnih pastoralnih problema priprave koji se mogu
odnositi na valjanost ženidbe. Ženidbeno i procesno
kanonsko pravo zahtijevaju zasigurno posebnu (struènu)
spremu, pa pozitivnim i pohvalnim treba držati nastojanje
biskupa proteklih godina o upuæivanju vjernika laika na
studij kanonskog prava te njihovo ukljuèivanja u poslanje i
djelovanje crkvenih sudova. Zašto ne promišljati o uspostavi
poslijediplomskog specijalistièkog studija za obiteljski
pastoral, koji bi pomogao sadašnjim i buduæim djelatnicima
u pripravi, prevenciji, izradi posebnih programa, praæenju
braènih drugova, ali i u sanaciji brakova u teškoæama i
neregularnim situacijama, upitao je dr. Šalkoviæ te podsjetio
kako se Završni dokument III. izvanredne opæe biskupske
sinode jako trudi oko "saniranja stanja" razlièitih promašenih
ženidbenih sjedinjenja, a samo je jedan broj posveæen
pripravi za ženidbu i prevenciji (usp. br. 39).
Posljednje predavanje na Tjednu održala dr. Jadranka
Garmaz sa splitskoga KBF-a. Osvrnula se na analizu èlanaka
obuhvaæenih istraživanjem "Odgoj vjere u obitelji". Premda
se u proteklih dvadeset godina u hrvatskoj teološkoj
periodici uoèava rijetkost eksplicitno obraðene teme, i taj
mali broj èlanaka donosi vrlo vrijedne i jasne smjernice za
njenu konkretnu impostaciju. Polazeæi od novozavjetnih
temelja da se propovijedanje evanðelja ne svodi samo na
prenošenje neke informacije, nego se odnosi i na naèin
života navjestitelja, mnogi autori slažu se u èinjenici da je
odgoj vjere više uèenje kulture življenja na temelju
evanðelja nego uèenje samih sadržaja vjere. U središtu
kršæanskog života obitelji nalaze se tri novozavjetna
elementa: molitva, lomljenje kruha (euharistija) i služenje
bližnjemu, no time se bavi premali broj tema.
Dr. Garmaz izmeðu ostaloga je istaknula da je za
oblikovanje obiteljske kateheze potreban novi lik župnika
koordinatora i priprema struènih animatora odnosno
voditelja obiteljskog pastorala, novog u sadržajima, metodi i
žaru. Isto tako potrebna je i ponuda prikladnijih katehetskih i
drugih materijala, kako za klasiène tako i za nove modele
rada s obiteljima. Opæenito se obiteljska kateheza treba
odvijati s naglaskom na usmjerenosti sakramenta ženidbe ka
spasenju drugih, u obitelji, u kršæanskoj zajednici i društvu.
Meðu temama koje nedostaju, a neizostavno su potrebne su
one koje vode razvijanju obiteljsko-biografske kateheze, one
koje potpomažu recepciji sistemsko terapeutskih, obiteljsko
terapeutskih znanja za religijsko pedagoško i katehetsko
shvaæanje odgoja vjere u obitelji; koje potièu religijskopsihološka istraživanja u Hrvatskoj/EU s fokusom na odgoj
vjere u obitelji; koje iniciraju kvalitativna istraživanja
obiteljske religioznosti u katolièkim obiteljima i potièu
kvantitativna i prije svega kvalitativna društvena istraživanja
o relevantnim odnosima i obiteljskoj klimi u suodnosu s
obiteljsko-biografskim katehetskim intervencijama. Obitelj
je put Crkve, stoga je potrebno osnažiti roditelje na putu
vjere, posebice obitelji s djecom u odgojnoj fazi, otvarati
Domovinske vijesti
ika
prostore za iskustvo i tumaèenje vjere, kontinuiran i sustavan
rad s obiteljima, te poduprijeti realno postojeæe obitelji na
njihovu putu vjere.
Rad 55. teološko-pastoralnoga tjedna završen je plenarnom
raspravom. U zakljuènom obraæanju veliki kancelar KBF-a
zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ istaknuo je da
je priprava za brak zadatak našega pastorala i treba naæi
naèina kako tu pripravu zapoèeti što ranije, veæ u srednjoj
školi. U završnoj rijeèi dekan KBF-a dr. Tonèi Matuliæ
istaknuo je da je svatko od predavaèa nastojao u skladu sa
svojom zadanom temom baciti svjetlo na dobro braka i
dobro društva. Unatoè problemima, pa i onih veoma teških i
onih zamršenih ipak je dominiralo oduševljenje dobrom
braka i dobrom obitelji. Sve izreèeno imalo je na umu
suvremeni društveni kontekst u kojem dobro braka i obitelji
svijetli i sjaji blještavilom istine Božje, rekao je dr. Matuliæ
te istaknuo kako je to briga Crkve, a napose mjesne Crkve za
brak i obitelj, pa tako i zajedno s njom briga Katolièkog
bogoslovnog fakulteta da svojim odgovornim djelovanjem u
zajedništvu mjesne Crkve osvjetljava dobro braka i dobro
obitelji, da ukaže na izazove i probleme, i još više da
osvijetli istinu. Dr. Matuliæ poruèio je da se isplati zauzimati
za dobro braka i obitelji jer je to zauzimanje za dobro
èovjeka.
"Sloboda medija i sloboda govora"
Predavanje prof. dr. Gordane Viloviæ u sklopu skupštine
Hrvatskoga društva katolièkih novinara
Zagreb, 29.1.2015. (IKA) – Po završetku radnoga dijela
godišnje skupštine Hrvatskoga društva katolièkih novinara u
èetvrtak 29. sijeènja u Napretkovom kulturnom centru u
Zagrebu predavanje "Sloboda medija i sloboda govora"
održala je komunikologija prof. dr. Gordana Viloviæ s
Fakulteta politièkih znanosti Sveuèilišta u Zagrebu.
Poseban je naglasak stavila na tiskovne medije, potom
komercijalne medije, slobodu govora, te se osvrnula na
slobode bez odgovornosti, kao i na politièku satiru.
Upozorila je, kako u današnjim medijima vlada diktatura
banalnosti. Stoga se postavlja pitanje "po èemu je nešto
vrijednost rijeèi". Ukazala je i na razvijanje korporativnog
novinarstva kao sve uèestalije PR-tekstove.
Ne možemo govoriti o borbi za etiku. Sloboda koju imamo
je samo jedan privid, privid zbog toga što su se ljudi poèeli
grozno ponašati i nemaju nimalo ograda. Ono što su ranije
prièali u uskom krugu prijatelja, to sad pišu na društvenim
grupama i ne razmišljaju može li to nekoga povrijediti, može
li to nekome pokvariti ne samo taj dan, nego cijeli život.
Imam dojam da novinarska struka pomalo umire. To je na
neki naèin udar na cijeli moj život i na sve ono što ja radim,
ali nedostaje mi argumenata da povjerujem da æe se stvari
popraviti na bolje, upozorila je dr. Viloviæ.
Naglasila je važnost odgovornosti oko poštovanja života,
promicanja solidarnosti meðu ljudima, govora istine, kao i
pravila "ne krasti i ne nanositi nepotrebnu bol". To je po
meni ono što bi trebala biti misao vodilja svim ljudima koji
se bave javnom rijeèju. Ali nažalost svi kodeksi kao da ih se
ne tièu, osim u situaciji kad se oni naðu da ih je netko krivo
optužio ili da su sami postali objektom kao što to oni èine
drugim ljudima, rekla je predavaèica.
Osvrnuvši se na politièku satiru, podsjetila je na nekoliko
primjera s naših prostora, te je zakljuèila "mislim da
možemo razgovarati o tome što je neodmjereno i
neprimjereno. No, ako se s nekim ne slažemo moramo li biti
bezobrazni, grubi?"
Plenarno zasjedanje Vijeæa franjevaèkih zajednica
Izbor fra Ivice Petanjka za krèkog biskupa priznanje je
cijeloj franjevaèkoj obitelji
Zagreb, 30.1.2015. (IKA) – Plenarna sjednica Vijeæa
franjevaèkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
(VFZ) održana je u petak 30. sijeènja u franjevaèkom
samostanu na Kaptolu u Zagrebu.
Na zasjedanju pod predsjedanjem predsjednika VFZ-a fra
Miljenka Šteke, OFM, sudjelovali su svi provincijali i
provincijalke, nacionalni ministri Franjevaèkoga svjetovnog
reda za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nacionalni duhovni
asistenti FRAMA-e za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu,
proèelnici povjerenstava te ravnatelj Franjevaèkog instituta
za kulturu mira fra Mijo Džolan, OFM.
Kratki osvrt na samo zasjedanje za Informativnu katolièku
agenciju dala je potpredsjednica VFZ-a s. Ivanka Mihaljeviæ,
ŠSF. Istaknula je da je na poèetku zasjedanja upuæena
èestitka novoimenovanom krèkom biskupu fra Ivici
Petanjku, OFMCap., preko njegova provincijala i èlana VFZa fra Jure Šarèeviæa, OFMCap.
Vijest o imenovanju u franjevaèkoj obitelji primljena je s
posebnom radošæu jer je i sam fra Ivica bio èlan toga Vijeæa
dok je obnašao službu provincijalnog ministra. Franjevci i
franjevke èestitku su popratili molitvom kako za novog
biskupa, tako i za povjerenu mu biskupiju. Mihaljeviæ je
dodala da je to divan dogaðaj i priznanje cijeloj franjevaèkoj
obitelji.
Govoreæi o sadržaju zasjedanja, istaknula je da se na sjednici
osvrnulo na protekle dogaðaje, vrednovalo se do sada
uèinjeno i napravljen je plan i program za ovu godinu.
Izvješæa o radu Franjevaèkoga svjetovnog reda (OFS) u
protekloj godini podnijeli su nacionalni ministar Stjepan
Kelèiæ (Hrvatska) i nacionalna ministra Matea Galiæ (BiH).
Izvješæa su podnijeli i nacionalni duhovni asistenti
Franjevaèke mladeži (FRAMA-e) fra Milan Krišto, OFM,
(Hrvatska) i fra Danijel Rajiæ, OFM, (BiH). Proèelnici i
proèelnice pojedinih povjerenstava takoðer su podnijeli
izvješæa. O radu Povjerenstva za duhovnost izvješæe je
podnijela s. M. Vianeja Kustura, CFM, a za Povjerenstvo za
Zlatnu harfu fra Petar Kinderiæ, OFM. Izvješæe je podnio i
ravnatelj Franjevaèkog instituta za kulturu mira fra Mijo
Džolan, OFM.
Raspravljalo se i o mrežnoj stranici VFZ-a. Godišnje
blagajnièko izvješæe podnio je tajnik i blagajnik VFZ-a Anto
Matkoviæ.
U raspravi o radu u tekuæoj godini poseban naglasak stavljen
je na Godinu posveæenog života. Èlanovi Vijeæa tražili su
putove kako u Crkvi i velikoj redovnièkoj obitelji što
vjernije živjeti, tj. kako produbiti svoju franjevaèku karizmu.
Dakako, zajedno s Crkvom, jer jedna od glavnih
karakteristika franjevaèkog reda je malenost, siromaštvo,
bratstvo i crkvenost, istaknula je Mihaljeviæ.
Sudionici su izvješteni i o organiziranju znanstvenog skupa o
bl. Aleksandru Haleškom, sveæeniku i franjevaèkom
nauèitelju (1185. - 1245.) koji æe se održati 25. travnja u
Zagrebu. Od jubileja koji slijede posebno je spomenuta 800.
obljetnica Porcijunkulskog oprosta (2016.).
Sljedeæa sjednica Vijeæa franjevaèkih zajednica u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini užem sastavu (bez predstavnika
povjerenstava) održat æe se u lipnju u samostanu Male braæe
u Dubrovniku.
.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
9
Domovinske vijesti
Dan posveæenog života proslavljen u Dubrovniku
Svako je vrijeme imalo svoje specifiène poteškoæe, pa i ovo
naše vrijeme. Nije ih mudro izbjegavati, sanjajuæi ili
idealizirajuæi prošlost, rekla je dr. Gašpar koja je održala
predavanje "Put prema drugaèijoj prisutnosti redovništva u
Crkvi"
Dubrovnik, 31.1.2015. (IKA) – Više od stotinu redovnica i
redovnika iz svih redovnièkih zajednica koje djeluju na
podruèju Dubrovaèke biskupije okupilo se na proslavi Dana
posveæenog života u subotu 31. sijeènja u Dubrovniku,
središnjem biskupijskom dogaðaju u Godini posveæenog
života.
"Put prema drugaèijoj prisutnosti redovništva u Crkvi" bila
je tema predavanja dr. s. Nele Veronike Gašpar, izvanredne
profesorice na Teologiji u Rijeci, koja je okupljene
redovnike potaknula na razmišljanje o potrebnim
promjenama s obzirom da je i Europa, pa i Crkva u Europi
drukèija nego u 19. stoljeæu.
"Redovnièki život oduvijek je bio svjedok Vjeènoga", rekla
je, uz ostalo, predavaèica. "Biti to u svijetu koji je izgubio
dimenziju vjeènosti – može postati novi naèin prisutnosti
muškaraca i žena posveæenoga života u našem vremenu",
rekla je. Svako je vrijeme imalo svoje specifiène poteškoæe,
pa i ovo naše vrijeme. Nije ih mudro izbjegavati, sanjajuæi ili
idealizirajuæi prošlost, upozorila je. "Ovo je vrijeme u koje
nas je Gospodin pozvao da budemo njegovi svjedoci,
svjedoci života kojega on dariva èovjeku", poruèila je
okupljenim redovnicima i redovnicama s. Nela. Dodala je da
promjene objektivno oslabljuju snage redovnièke prisutnosti,
primjeæuje se sve više krhkost zajednica i djelovanja. Nekad
je redovnièki život davao dojam sigurnosti, bio je sposoban
ohrabrivati svoje èlanove i crkvenu zajednicu, no danas ih
mnogi vide slabima, ponekad nesigurnima, izgubljenima, a
ponekad se èini i da on ide kraju. "Vrijeme je da poslušamo
Gospodina", rekla je dr. Gašpar, da mu dopustimo da nas on
pouèi njegovom naèinu promatranja povijesti. Ovo vrijeme
može nam se èiniti kao duga noæ, ali onaj tko je poslan biti
voða zajednice ne smije se ogranièiti na jaèanje straha nego
treba gledati vedro i s pouzdanjem u buduænost. "Nada nije
neutemeljen optimizam, nije voljno uvjeravanje u bolju
buduænost. Nada je krepost onih koji se uzdaju u Gospodina
i koji slušaju njegov naum", pojasnila je. Kršæanska nada je
uvijek èuvala od dva ekstrema: oèaja i pesimizma te
preuzetosti. Unatoè zabludama našega vremena, poput
kršæanstva bez Boga, treba njegovati nadu. "Nada je dar
Uskrsloga. Njegovati nadu možda je najskriveniji i
najdragocjeniji zadatak na koji je posveæeni život pozvan u
ovom vremenu. Njegovati nadu znaèi vjerovati da je Uskrsli
doista uskrsnuo i da je smrt samo prijelaz u život. Njegovati
nadu znaèi nastaviti predano i uravnoteženo apostolski
djelovati, da se ponekad sije u suzama, a žanje u pjesmi",
rekla je dr. Gašpar.
Proèelnik Vijeæa za posveæeni život Dubrovaèke biskupije
fra Stanko Dodig pozdravio je na poèetku nazoène i
predstavio predavaèicu, a dubrovaèki biskup Mate Uziniæ u
svom obraæanju istaknuo je važnost buðenja redovništva u
Crkvi kako bi onda oni probudili druge kršæane.
Sveèano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup
Uziniæ, koji je i predsjednik Vijeæa HBK za ustanove
posveæenog života i družbe apostolskog života, slavljeno je
ove godine u redovnièkoj crkvi, crkvi Sv. Dominika u
Dubrovniku. Na misi su redovnice i redovnici obnovili svoje
zavjete.
Èestitajuæi im Dan posveæenog života, biskup je u homiliji
istaknuo dva vida proèitanog evanðelja o Isusovom
stišavanju oluje na moru, kristološki i eklezijalni te povezao
to s porukama pape Franje za Godinu posveæenog života.
10
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
Podsjetio je i kako se odaziv osnivaèa i osnivaèica
redovnièkih zajednica dogaðao u situacijama kada su se na
Crkvu i svijet sruèavale razlièite oluje, poput oluje na
Genezaretskom jezeru, pa se onda uslijed tih oluja mogao
dobiti i dojam da je Isus zaspao, da ga nije briga što se
dogaða. Crkveni redovi raðani su u vremenima krize "kao
svojevrstan Božji odgovor na ono što se dogaðalo, ali
sigurno i kao odgovor na krik koji se u takvim vremenima na
ovaj ili onaj naèin pretvara u usklik: 'Uèitelju! Zar ne mariš
što ginemo?'" "I svaki put ponovno se, možemo to s pravom
reæi pouèeni iskustvima povijesti vaših redova koja nam
može biti i jest uèitelj za sadašnjost, kroz njihovo djelovanje
mogla osjetiti živom Isusova prisutnost koja uvijek ponovno
dovodi do smirivanja oluje, ali i buðenja vjere bez koje nije
moguæe imati ono neophodno èeznuæe prema sigurnoj luci
vjeène domovini koje daje smisao svima našim naporima",
rekao je biskup.
U ekleziološkom smislu u proèitanom evanðelju može se
prepoznati Crkva u koju udaraju valovi, nevere, ali koja
svoju snagu može i treba pronaæi u Isusovoj prisutnosti.
"Isus želi beznadnu situaciju uèenika, oèaj i strah,
napuštenost u kojoj su se našli, upotrijebiti zato da bi
uèenike, a s njima i sve nas, nauèio i u takvim situacijama, a
život koji æe slijediti bit æe prepun takvih situacija, otkriti
njegovu prisutnost. On želi da im se tad, kao i svaki put
ponovno kad se dogodi nešto slièno, iz usta izvije krik
molitve: "Uèitelju! Zar ne mariš što ginemo?", a zatim se iz
tog krika i molitve rodila i vjera u njegovu božansku moæ
kojoj ništa nije nemoguæe", istaknuo je dubrovaèki biskup.
"Ono što mi se, u kontekstu Dana posveæenog života u
Godini posveæenog života, èini osobito važnim primijetiti je
dojam uèenika da je Isus zaspao. To je ponekad dojam i u
situaciji današnje Crkve, ali i u situacijama kroz koje prolaze
naše redovnièke zajednice, pa i mi kao pojedinci sa svojim
zvanjima i sa svojim osobnim odnosom s Isusom", rekao je
biskup te ustvrdio da nije zaspao Isus nego vjera uèenika. "
Zbog slabe vjere, zaspale vjere, a ne zbog Isusova spavanja,
uèenici su, danas kao i onda, beznadni. Zbog slabe vjere mi,
onda kao i danas, gubimo povjerenje u Boga, u bližnje, a na
kraju i u sebe same. I tu, zapravo, dolazimo do kljuènog
zahtjeva Godine posveæenog života, a taj zahtjev je buðenje
Crkve i svijeta", pojasnio je.
To je i papa Franjo izdvojio kao temeljnu zadaæu Godine
posveæenog života kojoj trebaju voditi svi oni zahvalni
pogledi na prošlost, kao i ono zahtjevno življenje sadašnjosti
s velikom ljubavlju, kako bismo s nadom mogli prigrliti
buduænost. Probudite svijet, prosvijetlite ga svojim
proroèkim svjedoèenjem kojim idete protiv struje, Papine su
poruke redovnicima i redovnicama izreèene u više navrata,
budite radosni, budite hrabri, budite muškarci i žene
zajedništva. Isus u njima želi ukloniti svaki strah i probuditi
vjeru, rekao je.
Na kraju je biskup Uziniæ podsjetio na sv. Ivana Bosca, èija
se dvjestota obljetnica roðenja navršava ove godine, a koji
uz bezgranièno povjerenje u Boga, preporuèuje i ulaganje
svih svojih napora u suradnju s Bogom. Propovijed je
završio stihovima iz pjesme dominikanca fr. Rajmunda
Kuparea "Isus u mojoj laði" koji govore da se s Isusovom
intervencijom može raèunati tek kada èovjek sam napravi
sve što može.
.
Domovinske vijesti
ika
Varaždin: Godišnji susret voditelja župnih Caritasa
Varaždin, 31.1.2015. (IKA) – Tradicionalni godišnji susret
voditelja i predstavnika župnih Caritasa u Varaždinskoj
biskupiji održan je u subotu 31. sijeènja u Varaždinu.
Stotinjak karitativnih volontera iz veæine od 90-tak župa u
kojima organizirano djeluju župni Caritasi okupilo se na
misnom slavlju koje je u katedrali Uznesenja BDM
predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Kao mjesni
biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa istaknuo je kako je
karitativni rad važan dio života i djelovanja Crkve koja se
treba prepoznavati i po svojim djelima, ne samo rijeèima, u
zajednici s drugim ljudima, meðu kojima su oni koji su u
raznim potrebama, ali i oni koji žele u bližnjima prepoznati
te potrebe.
U propovijedi je biskup istaknuo kako temelj djelotvorne
ljubavi treba biti kršæanska vjera koju je zatim potrebno
svjedoèiti u svakodnevnom životu.
Susret je nastavljen u dvorani biskupijskog Pastoralnog
centra pozdravnim rijeèima predsjednika Biskupijskog
Caritasa mons. Ivana Godine i ravnatelja mr. Ante Šole.
Izlaganje o temi "Vjera bez djela mrtva je (Jakov 2,14);
Kako odgovoriti na mnogolikost siromaštva danas?" održala
je dr. Snježana Mališa s Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta u
Zagrebu. Istaknula je kako se danas više govori o
materijalnom siromaštvu, premda smo sve više svjedoci
višedimenzionalnosti siromaštva. To se oèituje i u
meðusobnom
nerazumijevanju,
poteškoæama
u
uspostavljanju meðuljudskih odnosa te u raznim oblicima
siromaštva koji nisu uvjetovani socijalno-psihološkim
elementima. Kad promatramo siromaštvo potrebno ga je
gledati upravo iz Isusove perspektive prema èovjeku te iz
susreta èovjeka s drugim èovjekom, pojasnila je.
U drugom dijelu susreta predstavnici župnih Caritasa predali
su svoja godišnja izvješæa o radu te se osvrnuli na osobitosti
u svojim aktivnostima. Istaknuli su kako je materijalno
siromaštvo sve veæe, no primjeæuju da sve više ljudi, osobito
oni stariji, bolesni i napušteni, ima potrebu za duhovnom
podrškom, razumijevanjem i toplom rijeèi. Premda na
podruèju Varaždinske biskupije djeluje oko tisuæu
karitativnih volontera, u veæini župnih Caritasa još uvijek ih
je premalo da bi odgovorili na raznolike potrebe svojih
župljana. Iznijeli su pojedina iskustva koja su doživjeli te
inicijative koje su pokrenuli kako bi njihovi primjeri bili
poticaj drugima buduæi da je djelotvorna ljubav domišljata.
Ravnatelj Biskupijskog Caritasa mr. Ante Šola zahvalio je
svim volonterima te ih potaknuo na daljnje aktivnosti kojima
su prepoznatljivi u sredinama gdje žive svjedoèeæi da su kao
kršæani pozvani ljubiti i pomagati bližnjima. Napomenuo je
kako je Biskupijski Caritas tijekom protekle godine ostvario
niz karitativnih projekata u kojima su znaèajnu i kljuènu
ulogu imali i župni Caritasi koji su pomogli u realizaciji
karitativnih aktivnosti. Osobito je znaèajna njihova pomoæ u
prikupljanju namirnica za rad puèke kuhinje, koja je lani
podijelila oko 105 tisuæa toplih obroka. Biskupijski Caritas
pružio je pomoæ od 4,2 milijuna kuna u materijalnim
dobrima te još oko 1,7 milijuna u novèanoj pomoæi. Svemu
tome pridonio je i rad župnih Caritasa koji su registrirani u
86 od 105 župa Varaždinske biskupije. Istaknuo je kako
svaki od tih župnih Caritasa raspolaže sredstvima
prikupljenima u svojim župnim zajednicama te ih
namjenjuje za potrebite na svojem podruèju. Potrebe su sve
veæe jer je siromaštvo zahvatilo veæ gotovo svaku petu
obitelj, u kojima su hranitelji ostali bez posla, a suoèavaju se
s kreditnim ropstvom, bolestima i nemoguænošæu da
održavaju sve ono što su stekli, istaknuo je ravnatelj Šola.
Susret je zakljuèen tradicionalnim druženjem volontera u
prostorima Sveæenièkog doma.
Dan posveæenoga života u Šibeniku
Šibenik, 31.1.2015. (IKA) - Dan posveæenoga života u
Šibeniku obilježen je u subotu 31. sijeènja u crkvi Svetog
Frane u Šibeniku. Susret koji je predvodio šibenski biskup
Ante Ivas poèeo je blagoslovom svijeæa i procesijom.
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje i molitva Veèernje.
Nagovor je imao franjevac konventualac fra Augustin
Kordiæ.
Redovnicama i redovnicima predstavio je tri crkvena
dokumenta o Bogu posveæenim osobama, a izišla su iz tiska
prigodom Godine posveæenog života: dokument Radujte se i
Istražujte, koje je uputila Kongregacija za ustanove
posveæenog života, i Apostolsko pismo pape Franje
posveæenim osobama.
Kordiæ je istaknuo da redovnici Godinu posveæenog života
trebaju proživjeti povratkom na prvotnu karizmu svojih
utemeljitelja, a to drugim rijeèima znaèi da im pravilo života
treba postati i ostati evanðelje, nasljedovanje Isusa Krista.
Osobe posveæenog života trebaju svojom evanðeoskom
radošæu naviještati današnjim ljudima Božju ljubav, ljubav
Sina Božjega koji se utjelovio, umro na križu za èovjeka i
uskrsnuo od mrtvih. Osobe posveæenog života trebaju kao
proroci "probuditi svijet", velika je zadaæa koju Papa
postavlja pred osobe posveæenog života, poruèio je fra
Augustin Kordiæ.
Prigodnim rijeèima redovnicama i redovnicima obratio se i
šibenski biskup Ante Ivas. Papa je ono što imamo htio da
živimo. Božje svjetlo trebamo živjeti i uvijek ga u sebi
prepoznavati, poruèio je izmeðu ostalog biskup Ivas.
Svetkovina sv. Ivana Bosca u Rijeci
S loptom u rukama slovenski biskup pozvao je salezijansku
zajednicu, poznatu po radu s mladima, da im lopta, odnosno
igra, bude uvijek sredstvo odgoja i evangelizacije
Rijeka, 31.1.2015. (IKA) - Salezijanska zajednica u Rijeci
proslavila je 31. sijeènja svetkovinu svog utemeljitelja sv.
Ivana Bosca. U godini u kojoj proslavljaju 200. obljetnicu
roðenja don Bosca misu u crkvi Marije pomoænice
predvodio je biskup slovenske biskupije Murska Sobota
mons. Peter Štumpf, i sam salezijanac. S loptom u rukama
biskup Štumpf pozvao je salezijansku zajednicu, poznatu po
radu s mladima, da im lopta, odnosno igra, bude uvijek
sredstvo odgoja i evangelizacije.
"Kad sam bio zareðen za biskupa mladi su mi poklonili loptu
i tako mi na simbolièan naèin pokazali da pripadam družbi
salezijanaca i zaželjeli da to ne zaboravim", rekao je. Biskup
se prisjetio salezijanskog odgoja koji je primio u zajednici
salezijanaca dok se formirao kao sveæenik i nasljeða koje je
don Bosco ostavio salezijancima i Katolièkoj Crkvi. "Don
Bosco je igru shvaæao kao odgojno sredstvo, a radost kao
oružje protiv grijeha", rekao je. Pozvao je salezijance da se
nadahnjuju na duhu svojeg osnivaèa i da ne zaborave loptu.
"Ako si u prijateljstvu s drugima i s Bogom tada se život
radosno živi. Don Bosco vrati nam loptu", zakljuèio je
biskup.
Brojni su župljani i èlanovi velike salezijanske obitelji
ispunili crkvu Marije pomoænice i radosno slušali rijeèi
biskupa koje su im bile nadahnuæe i poticaj. Pripreme uoèi
svetkovine poèele su devetnicom 22. sijeènja. Svakoga dana
vjernici su se okupljali na krunici prije mise, a prigodni
program animirale su razlièite salezijanske skupine koje
djeluju u Rijeci.
.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
11
Domovinske vijesti
Pogreb mons. Nike Ucoviæa
Kad ga je bivši biskup pitao što on misli je li se zaista sv.
Pavao nasukao na Mljetu, don Niko je odgovorio: "Dragi
biskupe, ne znam je li se na Mljetu nasukao sv. Pavao, ali
znam da ja jesam"
Zastolje, 31.1.2015. (IKA) - Mons. Niko Ucoviæ, sveæenik
Dubrovaèke biskupije, pokopan je u subotu 31. sijeènja u
rodnom Zastolju, na groblju Velike Gospe. Misu zadušnicu i
sprovodne obrede uz koncelebraciju sveæenika Dubrovaèke
biskupije i redovnika, predvodio je u crkvi Presvetog
Trojstva na Grudi dubrovaèki biskup Mate Uziniæ. Uz
pokojnikova brata Pera i sestru Kate, obitelj, rodbinu i
prijatelje, na pokopu su bili i vjernici s Mljeta, otoka na
kome je mons. Ucoviæ proveo 38 godina sveæenièke službe.
"Vjera je veæ neko imanje onoga èemu se nadamo,
uvjerenost u zbiljnosti koje ne vidimo", citirao je biskup
Uziniæ misno èitanje, ustvrdivši kako te rijeèi upravo opisuju
otajstvo oko kojeg se okupila vjernièka zajednica. U vjeri mi
vidimo ovdje ono što na prvi pogled nije vidljivo, rekao je
biskup. Vidimo da pokojni don Niko nije mrtav, premda je
pred nama njegovo mrtvo tijelo, nego da je na drukèiji naèin
živ u Gospodinu. On je stavio svoj život i svoju buduænost
na raspolaganje Gospodinu služeæi vjernicima Dubrovaèke
biskupije. Svoju vjeru shvaæao je kao svoje poslanje i u toj
vjeri je umro znajuæi da je naša domovina na nebesima.
Pokojni don Niko svoje je sveæeništvo živio tako da je bio
priznat i prepoznat ne samo od Gospodina nego i od ljudi,
rekao je biskup te kao primjer naveo priznanje od Crkve
kojim je proglašen monsinjorom, te priznanje od Opæine
Mljet kada je dobio nagradu za životno djelo. Puno važnije
priznanje za koje danas molimo i koje oèekujemo - je ono
koje æe mu dati Gospodin jer je vjerovao da Bog može i od
mrtvih uskrsnuti, što je propovijedao i što je živio.
Kao sveæenik služio je u onim dijelovima biskupije koji su
bili vjerojatno na najjaèem udaru prošlog totalitarnog
sustava koji je želio uništiti Crkvu. Kao mladomisnik, bez
iskustva, djelovao je 12 godina u župi Vela Luka na Korèuli
te 38 godina u Babinu polju na Mljetu. Nakon demokratskih
promjena radio je na tome da se vjernici vrate Kristu i Crkvi.
Na kraju je biskup Uziniæ isprièao anegdotu iz pokojnikova
života vezanu uz njegova gotovo èetiri desetljeæa na Mljetu i
mljetsku tradiciju koja tvrdi da je sv. Pavao nakon
brodoloma tri mjeseca proveo na Mljetu, a ne na Malti. Kad
ga je bivši biskup pitao što on misli je li se zaista sv. Pavao
nasukao na Mljetu, don Niko je odgovorio: "Dragi biskupe,
ne znam je li se na Mljetu nasukao sv. Pavao, ali znam da ja
jesam".
Taj bivši dubrovaèki biskup, sada zadarski nadbiskup
Želimir Puljiæ, uputio je pismo suæuti koje je proèitano na
misi. "Sveti Parac, kojega ga je više od tri i pol desetljeæa
sveèano slavio u mjesnoj crkvi Sv. Vlaha u Babinu polju,
pobrinuo se da ovogodišnju sveèanost proslavi u nebu",
napisao je, uz ostalo, nadbiskup Puljiæ. Suæut je telefonski
izrazio i kotorski biskup Ilija Janjiæ te sadašnji mljetski
župnik don Mato Puljiæ.
Generalni vikar Dubrovaèke biskupije mons. Petar Paliæ,
koji se od pokojnika oprostio uime sveæenika biskupije,
podsjetio je na životni put pokojnog mons. Ucoviæa,
napomenuvši kako je on svoje zlatne godine života proveo u
sveæenièkom domu u Dubrovniku, a svoje pastoralno
djelovanje na otocima. Sveæenièki život i služenja don Nike
Ucoviæa, na mjestima i u okolnostima koje baš nisu bile
sklone Crkvi i vjeri, uklapa se u razmišljanje i poziv pape
Franje o odlasku na periferije, onima najudaljenijima, ne
samo prostorno nego i od Boga, Crkve i društva, rekao je
generalni vikar. Don Niko je upravo na takvim mjestima
izgraðivao Kristovo Kraljevstvo. Èesto kao jedini sveæenik
12
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
na otoku pokojnik je mnogima bio i otac i majka i savjetnik i
tješitelj. Svojom jednostavnošæu, strpljivošæu i spremnošæu
saslušati drugoga nastojao je biti na usluzi svojim
vjernicima, rekao je, uz ostalo, mons. Paliæ.
Župnik župe Presvetog Trojstva don Josip Mazarekiæ,
opraštajuæi se od pokojnika uime Konavoskoga dekanata,
župe Gruda i vjernika Zastolja, obeæao je jaèu zajednièku
molitvu za sveæenièka zvanja. Naime, don Niko je posljednji
sveæenik iz te župe koji je prešao u vjeènost. Prije njega
preminuli su don Ivo Jelinoviæ, kojeg su muèenièki ubili u
25. godini života i za èiji grob se ni danas ne zna, te don
Pero Bokarica.
Niko Ucoviæ, sin Mate i Stane roðene Novak iz Zastolja,
župa Gruda, roðen je 19. srpnja 1933. godine. Gimnaziju je
pohaðao u Dubrovniku, a teologiju u Splitu i Dubrovniku.
Za sveæenika je zareðen 11. ožujka 1956. u Dubrovniku. Veæ
u kolovozu 1956. don Niko je imenovan župnikom u Veloj
Luci gdje ostaje dvanaest godina, do ožujka 1968. godine.
Tada je imenovan župnikom župe sv. Vlaha u Babinu Polju
na Mljetu i upraviteljem župe Velike Gospe u Goveðarima,
te sljedeæih trideset i osam godina sveæenièke službe provodi
na Mljetu. Kako je župa u Goveðarima od 1970. do 1973.
imala vlastitog župnika don Niko je osloboðen ekskuriranja
te župe, no u studenome 1973. ponovno preuzima pastoralnu
skrb i za župu Goveðari. U više navrata morao je skrbiti za
cijeli otok. Kad je nakon 30 godina župa Goveðari ponovno
dobila stalnog župnika, u studenome 2003., don Niki ostaje
samo pastoralna skrb za župu Babino Polje.
Uz zlatomisnièki jubilej 2006. godine imenovan je Papinim
kapelanom. Iste godine je umirovljen i od tada je boravio u
Sveæenièkom domu u Dubrovniku. Godine 2012. Opæina
Mljet, uz proslavu Dana opæine, dodijelila mu je Nagradu za
životno djelo.
Meðureligijski koncert u Sisku
Sisak, 31.1.2015. (IKA) - Meðureligijski koncert u sklopu
projekta "Upoznaj, moli, suraðuj" koji zajednièki provode
Sisaèka biskupija, Medžlis islamske zajednice u Sisku i
Srpska pravoslavna Crkva u Sisku, održan je u subotu 31.
sijeènja u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku.
Prvi takav koncert ikad održan u Sisku okupio je brojne
vjernike iz sve tri zajednice, a nastupili su Hor manastira
Kovilj iz Srbije, Selsebil – zbor islamske zajednice iz Rijeke
i Katedralni zbor Uzvišenja sv. Križa iz Siska.
Cilj koncerta, kao i cijelog projekta, bio je na lokalnoj razini
kroz razlièite duhovne sadržaje oplemeniti i obogatiti
obzorja meðusobnog poznavanja, predstavljajuæi sliènosti i
posebnosti te promovirati trajne zajednièke vrijednosti ovih
zajednica.
Na poèetku programa svima koji su se ugradili u tu
inicijativu zahvalio je sisaèki biskup Vlado Košiæ, a o
projektu i pozitivnim vrijednostima koje je donio govorili su
njegovi voditelji Natalija Grubar, Spomenka Juriæ,
povjerenik za ekumenizam i dijalog Sisaèke biskupije
Branimir Motoèiæ, sisaèki imam Alem Crnkiæ i sisaèki paroh
o. Veselin Ristiæ. Oni su odreda istaknuli kako je projekt
pokazao da se može živjeti i poduèavati meðureligijski
dijalog te kako je na lokalnoj razni takva vrsta suradnje
itekako potrebna i moguæa, a za sve tri zajednice donosi
brojne dobiti.
.
ika
Na Knežiji proslavljena svetkovina sv. Ivana Bosca
Ako želimo osigurati Hrvatskoj i Crkvi opæenito, solidnu i
mirnu buduænost, ne smijemo zaboraviti mlade, poruèio
nuncij D'Errico
Zagreb, 31.1.2015. (IKA) – Na svetkovinu sv. Ivana Bosca,
31. sijeènja, središnje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi
Marije pomoænice na zagrebaèkoj Knežiji predvodio je
apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup
Alessandro D'Errico. U koncelebraciji su bili hrvatski
salezijanci predvoðeni provincijalom don Pejom Orkiæem,
predsjednik Hrvatske konferencije viših redovnièkih
poglavara i poglavarica fra Jure Šarèeviæ, OFMCap.,
provincijal dominikanaca fr. Anto Gavriæ, OP, provincijal
franjevaca treæoredaca fra Nikola Barun, TOR i provincijal
franjevaca konventualaca fra Josip Blaževiæ, OFMConv.
Prije poèetka slavlja u rijeèi dobrodošlice Orkiæ je izrazio
radost zajedništva u prigodi proslave blagdana "oca i uèitelja
mladih" don Bosca, koji se odvija u Godini posveæenog
života i godini u kojoj se navršava 200. obljetnica don
Boscova roðenja. Uz èlanove velike salezijanske obitelji, na
euharistijskome slavlju sudjelovalo je mnoštvo vjernika, kao
i redovnica meðu kojima i više provincijalnih poglavarica.
U homiliji nuncij je posebno istaknuo dva aspekta osobnosti
i duhovnosti toga velikog sveca. Tako je na prvom mjestu
podsjetio da je o stotoj obljetnici smrti sv. Ivana Bosca
godine 1988. papa Ivan Pavao II. proglasio toga sveca "ocem
i uèiteljem mladih". "I to zato što je don Bosco tijekom
svojeg života darovao mladima - a osobito onim
najpotrebnijima - èitavo svoje vrijeme, svoju pamet i svoju
kreativnost. Njegova je tajna bila ne razoèarati njihova
oèekivanja, njihovu potrebu za životom, radošæu, slobodom i
buduænošæu. Pored toga neprestano je brinuo da ih postupno
i stvarno vodi kako bi iskusili da se najvjerodostojniji ideali
ostvaruju u punini samo u prijateljstvu s Isusom", rekao je
nuncij, dodavši da se cjeloviti odgojni pogled èini jako
suvremen za naše vrijeme, posebno u zemljama - poput
Hrvatske - koje prolaze osjetljivu etapu dubokih društvenih
promjena.
"Osobno sam uvjeren da ako želimo osigurati Hrvatskoj i
Crkvi opæenito, solidnu i mirnu buduænost, ne smijemo
zaboraviti mlade, jer oni predstavljaju buduænost društva.
Zato - kao don Bosco - treba misliti s jedne strane na njihove
materijalne potrebe, brinuæi se za njihovu struènu izobrazbu
i na njihovo ukljuèenje u društvo, uèiniti sve što je moguæe
da bi se njima osigurala radna mjesta, kako bi mogli
dostojanstveno živjeti svoju ulogu. Zajedno s time, treba se
brinuti i za njihov ljudski i kršæanski odgoj", istaknuo je
nuncij.
Govoreæi o duhovnosti don Bosca, nuncij se zaustavio na
sveèevu snu dvaju stupova koji je usnuo 30. svibnja 1862.
Svetac je govorio o strašnoj bitki na moru: na jednoj je strani
mnoštvo laðica, a s druge strane veliki brod. Ponekad je
izgledalo da su male laðice u boljoj situaciji, jer je brod bio
neprestano gaðan sa svih strana. Ipak, uspio se spasiti
zahvaljujuæi svojem kormilaru, koji ga je vodio da se usidri
izmeðu dva stupa koji su izvirali iz mora. Znaèenje tog sna
je jasno: "brod" predstavlja Crkvu, "kormilar" je Papa, dva
"stupa" izmeðu kojih se Crkva usidrila su Euharistija i
Gospa, Pomoænica kršæana, rekao je nuncij te pojasnio da su
ova èetiri elementa zapravo sažetak katolièkog identiteta po
kojem se raspoznaje hrvatski narod. I to zato što je upravo na
ovim elementima Hrvatska stoljeæima izgradila svoju
povijest i svoju kulturu i uspjela je nadvladati teškoæe koje
su se povremeno pojavljivale. Zato sam uvjeren da ta èetiri
elementa i danas mogu nadahnjivati konkretni program
kršæanskog života, rekao je.
Posvijestio je da u Crkvi, unatoè mnogim teškoæama "živimo
Domovinske vijesti
intenzivno vrijeme duhovnog proljeæa, iznad svega zbog
neumornog djela velikog kormilara pape Franje".
Nastavljajuæi djelo svojih prethodnika, on donosi vjetar
evanðeoske svježine, svojom rijeèju, svojim primjerom,
svojim neprestanim pozivom na jednostavnost i radost
Evanðelja, rekao je nuncij i pozvao vjernike da mole za
Papu, da mole za kardinala, za biskupe, a posebno za
imenovanoga krèkog biskupa.
Nakon poprièesne molitve, Orkiæ je zahvalio predvoditelju
slavlja, kao i svima koji su se na razne naèine utkali u
proslavu blagdana don Ivana Bosca. Nuncij D'Errico
vjernicima je prenio Papin pozdrav i poseban Papin
blagoslov, te ih još jednom potaknuo da mole za njega. Po
završetku mise vjernici su iskazali štovanje relikvijama don
Ivana Bosca.
Proslavljena svetkovina sv. Ivana Bosca u Splitu
Split, 31.1.2015.
(IKA) - Svetkovina utemeljitelja
salezijanaca, oca, uèitelja i zaštitnika djece i mladeži sv.
Ivana Bosca sveèano je proslavljena u subotu 31. sijeènja u
salezijanskoj župi Marije pomoænice na splitskom Kmanu.
Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je u
zajedništvu sa župnikom don Mihovilom Kurkutom i drugim
sveæenicima splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ, koji
je u uvodu istaknuo da zahvaljuju Bogu na tom svecu, ali i
Ivanu Boscu za bogatstvo i dar vjere, ljudskosti, nadahnuæa,
poticaja "da i mi možemo svjesnije i hrabrije živjeti svoju
vjeru". "Don Bosco je u svom vremenu vidio ono što drugi
nisu. U vremenu nagle industrijalizacije, gladi,
nezaposlenosti uoèio je nastojanje moænih da budu veliki, ali
protiv Boga i na raèun èovjeka. Gledajuæi tu stvarnost,
osjetio je da treba djelovati i biti produžena ruka Božje
ljubavi. Djeluje tako da traži mlade na ulici, prikuplja ih i za
njih i njihove potrebe osniva oratorije gdje ih odgaja i daje
im moguænost rada, daje im nadu za buduænost. To su dvije
stvari koje su za don Bosca bile važne", rekao je u
propovijedi nadbiskup Barišiæ. "Isti je taj model i danas
potrebit. I on je razvio pedagogiju ljubavi, koja je bila
uspješna onda i danas, koja ostaje, vrijedna, potvrðena,
trajna i za današnji naèin pristupa i odgoja èovjeka jer stavlja
male i ugrožene u središte pažnje, mijenja svijet i ljubeæi
daje na znanje da ljubav može u beznaðu uèiniti èuda", rekao
je. Osvræuæi se na pedagogiju ljubavi don Bosca, nadbiskup
je rekao da "mlade treba staviti u središte naše pažnje jer su
potrebni prisutnosti rijeèi ohrabrenja, razumijevanja".
"Živimo u mentalitetu kada su se izgubile duhovne i moralne
vrednote i moramo se upitati koliko nam je stalo da te
vrednote ugraðujemo u njihov odgoj, njihovu formaciju jer
bez njih život se svodi na potrebe materijalne razine. Dogaða
se onda da u odgoju nedostaje želja koja nas otvara prema
drugome i izvlaèi nas iz nas samih", rekao je. Dodao je kako
onda nije èudo da su nam mladi bezvoljni, beznadni, bez
motiva jer im je život sveden na èasovitost i na potrebu.
Zapitao se kako onda uæi unutar složenog izazovnog života,
kako biti pedagozi, svjedoci i izbjeæi greške? Rekao je da
"ne griješimo ako s dobrom namjerom i ljubavlju
savjetujemo svoje mlade, ali zasigurno griješimo u naèinu,
kako i kada savjetujemo". Zasigurno bi tu trebala biti
korekcija u tom dijelu našeg odnosa s mladima, napomenuo
je. "Zamolimo danas sv. Ivana Bosca, apostola mladeži,
odgoja, pedagoga da ga možemo bolje upoznati, slijediti i
otkriti bolje izvor njegove metode, bolje otkriti evanðelje i
približiti ga mladima, a i njih i sebe približiti Isusu Kristu",
rekao je nadbiskup.
Župljani su se, za proslavu svoga suzaštitnika pripremali
trodnevnicom od 28. do 30. sijeènja veèernjim misama.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
13
Domovinske vijesti
Kardinal Bozaniæ posvetio oltar u crkvi Sv. Blaža
Tijekom pola godine, prema projektu i pod vodstvom
arhitekta Željka Kovaèiæa, uz oltar i ambon izraðeni su
vitraji, postavljeni mozaici, naèinjeni apostoli, oslikan
Pantokrator kako bi se potpuno uredio prezbiterij, a u èemu
su suraðivali brojni umjetnici sa zagrebaèke Likovne
akademije
Zagreb, 1.2.2015. (IKA) - "Pomazat æemo ovaj oltar i time
oznaèiti da Bog izabire središte u ovoj lijepoj, drevnoj
župnoj crkvi Sv. Blaža da se na njemu redovito slavi
euharistija. I mi smo pomazani da budemo oltar za Boga, da
kao braæa i sestre prinosimo svojim životom duhovnu žrtvu
Bogu ugodnu. Dok slavimo ovo slavlje posvete oltara
mislimo na to da smo mi ti oltari s kojih se prinosi
miomiris", rekao je zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip
Bozaniæ u misnom slavlju na Dan života, 1. veljaèe, kada je
posvetio novi oltar i ambon u ureðenom svetištu župne crkve
Sv. Blaža u Zagrebu.
To slavlje posvete oltara okupilo je brojne župljane
donjogradske župe, kao i umjetnike koji su sudjelovali u
oblikovanju liturgijskog prostora. Uz kardinala Bozaniæa
koncelebriralo je deset sveæenika, meðu kojima je bio dekan
i domaæi župnik mons. Zvonimir Sekelj. U pozdravnoj rijeèi
istaknuo je posebnost toga dana i posvete oltara u koji je
"ugraðena kultura duha kroz zamisao arhitekta Viktora
Kovaèiæa u realizaciji u sadašnjim danima arhitekta Željka
Kovaèiæa kako bi sakralni prostor dobio na svome izgledu,
dostojnu prikazu za svetinju".
Sveèani obred posvete oltara nakon Službe rijeèi poèeo je
pjevanjem Litanija svetih i nastavljen ugraðivanjem moæi bl.
Alojzija Stepinca u sam oltar, a potom je kardinal Bozaniæ
oltar pomazao krizmanim uljem te ga pokadio. Rijeèima
posvetne molitve kameni oltar postao je središte okupljanja
zajednice, znamen Krista i blagdanska trpeza, mjesto prisnog
zajedništva i mira, vrelo crkvenog jedinstva i bratske sloge.
Aktivni èlanovi župe, pastoralni i ekonomski vijeænici te
èlanice župnih zajednica i redovnica Družbe sestara Naše
Gospe, uresili su oltar na kojem je prvi puta nastavljena
euharistijska služba.
Osvrnuvši se na nedjeljna misa èitanja i razlažuæi obred
posvete oltara, kardinal Bozaniæ vjernicima je poruèio da
oltar ima središnje mjesto u crkvi. Oko njega se okupljamo,
k oltaru dolazimo i od oltara polazimo, nahranjeni da
možemo živjeti kao kršæani. Ne bismo bili kršæani, ne bismo
bili Kristovi vjernici da nema oltara, po oltaru postajemo ono
što jesmo, poruèio je kardinal Bozaniæ i izrazio radost što
može posvetiti oltar u godini kada župa sv. Blaža slavi sto
godina postojanja.
Znakovit trenutak bio je potpisivanje povelje na kraju
misnog slavlja, èiji je sadržaj vjernicima proèitao domaæi sin
karmeliæanin o. Dario Tokiæ, kao i zahvalna rijeè koju je u
ozraèju Dana života kardinalu uputila obitelj Jukiæ supružnici Alojzije i Lidija sa èetvoricom sinova.
Posveæeni oltar dio je sveobuhvatnijih radova koji su
zapoèeli na ureðenju oltarnog prostora crkve Sv. Blaža u
lipnju 2014. godine, buduæi da unutrašnjost te crkve nikada
nije dovršena. Tijekom pola godine, prema projektu i pod
vodstvom arhitekta Željka Kovaèiæa, uz oltar i ambon
izraðeni su vitraji, postavljeni mozaici, naèinjeni apostoli,
oslikan Pantokrator kako bi se potpuno uredio prezbiterij, a u
èemu su suraðivali brojni umjetnici sa zagrebaèke Likovne
akademije.
Predsjednik HBK: Znatiželjan sam koju æe poruku Papa
uputiti u Sarajevu
Sigurno æe njegove rijeèi biti upravljene najprije narodima
Bosne i Hercegovine, s bolnim iskustvom stradanja, patnje i
rata koji je ostavio zapanjujuæe tragove pustošenja. A onda i
svim javnim, politièkim i kulturnim djelatnicima Europe i
svijeta koji mogu pomoæi da ranjena i osiromašena BiH
krene putem svestranog napretka
Zadar, 1.2.2015. (IKA) – Predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ uputio je
izjavu u povodu najave pape Franje da æe 6. lipnja posjetiti
Sarajevo. "Obradovala nas je vijest o nakani pape Franje da
u lipnju pohodi Sarajevo. Njegova najava o tom pastirskom
pohodu podsjeæa nas one žive želje svetog Ivana Pavla II.
koji je to htio uèiniti u sklopu pohoda Hrvatskoj 1994.
Dakle, prije punih dvadeset godina. Tada je, naime, u tijeku
rata on htio svojim pohodom dati obol miru na ovim
podruèjima. Imao je u planu posjetiti tri grada: Beograd,
Zagreb i Sarajevo. Ali, nije išlo sve što je želio. Ne zna se
javno koji su bili razlozi da mu je Beograd uskratio
gostoprimstvo. Ali, za Sarajevo znamo kako mu
meðunarodna zajednica nije jamèila sigurnost. U Zagrebu je
tada doèekan velièanstveno na Hipodromu kad je
proslavljena ona 'Misa stoljeæa'", podsjetio je nadbiskup.
"Gledom pak na nakanu pape Franje da u lipnju poðe u
Sarajevo prisjeæam se kako je sveti Ivan Pavao II. nakon
povratka iz Hrvatske slavio misu u Castel Gandolfu i uputio
najdirljiviji vapaj koji je Papa ikad izgovorio. Uzdignutim
pogledom prema Bosni i Hercegovini, on je povišenim
glasom zavapio: "S vama smo, i bit æemo sve više s vama!"
Osobito je bio dirljiv i znakovit susret u Sarajevu, nakon 'tri
godine èekanja' (1997.) kad je rekao da želi zagrliti sve
stanovnike toliko napaæene zemlje. A posebice one koji na
svom tijelu nose biljege rata, ili su tijekom godina nasilja bili
prisiljeni napustiti svoje domove. Sveti Ivan Pavao II. im je
tada zajamèio kako upravo oni 'u Papinu srcu imaju
povlašteno mjesto'", podsjetio je nadbiskup Puljiæ.
"Buduæi da je Sarajevo postalo znak patnje èitave Europe u
XX. stoljeæu, a uz taj grad povezano je izbijanje i Prvoga
svjetskog rata prije stotinu godina (1914.), razumljivo je da
je i papa Franjo ovom objavom pokazao da stanovnici 'te
napaæene zemlje' imaju povlašteno mjestu i u njegovu srcu.
Znatiželjan sam koju æe poruku Papa tamo uputiti. Sigurno
æe njegove rijeèi biti upravljene najprije narodima Bosne i
Hercegovine, s bolnim iskustvom stradanja, patnje i rata koji
je ostavio zapanjujuæe tragove pustošenja. A onda i svim
javnim, politièkim i kulturnim djelatnicima Europe i svijeta
koji mogu pomoæi da ranjena i osiromašena Bosna i
Hercegovina krene putem svestranog napretka. To je, naime,
zemlja dobrih, radinih i ponosnih ljudi koji su voljni živjeti
tamo gdje su 'nikli i obikli' (kardinal Puljiæ), pa tamo unatoè
teškoæama izgraðivati svoju buduænost putem mira, pravde i
suradnje. Takvoj nakani i želji i papa Franjo želi dati svoj
poticaj i uputiti molitvu Svemoguæemu da više nikada ne
bude rata. Stoga, veæ sada radujemo se toj Papinoj nakani i
klièemo neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u ime
Gospodnje", istaknuo je predsjednik HBK.
.
.
14
ika
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
Dan posveæenog života u Zadarskoj nadbiskupiji
Zadar, 1.2.2015. (IKA) - Dan posveæenog života koji je
okupio redovnice i redovnike iz Zadarske nadbiskupije
proslavljen je Sveèanom Veèernjom koju je u crkvi Sv.
Marije u Zadru u nedjelju 1. veljaèe predvodio zadarski
nadbiskup Želimir Puljiæ. "Život redovništva u crkvenoj
povijesti bio je živa prisutnost i djelovanje Duha Božjeg te
svjedoèanstvo božanskog nauma da od èovjeèanstva uèini
veliku obitelj Božje djece. Stjeèe se dojam da je Europa
umorna, kršæanstvo se u nekim medijima prikazuje
zastarjelo, na izmaku snage, da ništa novog ne nudi. Onima
takvog dojma treba ukazati na snagu i vitalnost posveæenog
života koja se kreæe od tišine u samostanu do apostolskog
uranjanja u napuèenim gradovima; od razmatranja i
kontemplacije do apostolata i zauzete akcije, od povlaèenja
iz svijeta do stvaralaèkih nastupa u obavijesnim sredstvima,
od monaške stabilnosti do misionarske aktivnosti. To
bogatstvo pokazuje da posveæeni život ima svoju vitalnost i
zadaæu i u našem vremenu", rekao je nadbiskup Puljiæ, u
zahvalnosti Bogu na velikom daru redovništva koje je usko
povezano s poviješæu Crkve, hrvatskog naroda i europskog
kontinenta. Redovništvo je odluèujuæe oblikovalo Europu
preko školstva, odgoja, kulture, obièaja. Zanimljivi su
razlozi pojave redovnièkih zajednica. "Redovništvo je veæim
dijelom bilo pokazatelj promjenjivih vremena i smjerokaz u
nova stoljeæa. Pojava sv. Benedikta s njegovim 'Moli i radi'
bila je poput socijalnog stablizatora u velikoj seobi naroda.
Monaška tradicija utisnula je peèat na rano srednjovjekovno
agrarno društvo. Pokret sv. Franje i sv. Dominika poprimio
je svoj unutarnji i vanjski oblik s nastankom gradova i
urbane civilizacije života u kasnom srednjem vijeku pri
izlasku iz feudalizma. Družba sv. Ignacija Lojolskoga
dobiva svoj povijesni profil poèetkom modernog vijeka u
duhovnom srazu s izazovom protestantske reformacije i
potrebama evangelizacije misijskih krajeva. U 19. st.
osnovane su brojne ženske grane apostolskog djelovanja,
kada su bile velike potrebe i problemi koje su sa sobom
donijeli industrijalizacija i urbanizacija", podsjetio je mons.
Puljiæ, upozorivši da sadašnje vrijeme proživljava vrstu
izgona duhovnih i evanðeoskih vrednota iz naše sredine.
"Pojavljuju se nova podruèja gdje bi, poput sv. Pavla, Bogu
posveæene osobe mogle odigrati vrlo važnu ulogu, biti
kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta. Neka duh Božji i u ovom
vremenu i narodu oduševi pojedince koji æe u izazovnom
previranju ostvariti Isusov program Govora na gori i opstati
pred zavoðenjima svijeta" rekao je nadbiskup, istaknuvši da i
papa Franjo potièe na vjernost misijskom poslanju i
idealima redovnièkog života. Bogu posveæene osobe trebale
bi se sa zahvalnošæu spominjati prošlosti i oduševljeno
živjeti sadašnjost. Redovnici bi trebali biti radosni u
nasljedovanju, proroci svoga vremena, kako su bili i u
prošlosti; da ne budu zatvorenici svojih problema i da svojim
stavom probude svijet. "Prorok nema drugih interesa osim
Božjih i na strani je siromaha i nezaštiæenih. Papa Franjo
iznenaðuje i ide tamo kamo i nas potièe, na periferije. Išao je
u Albaniju. Što je sve ta zemlja prepatila? Bila je jedina koja
se hvalila kako je Boga odstranila. Tamošnjim ljudima je
htio reæi 'Ne bojte se, Bog planira s vama'. Ide u siromašnu
zemlju, Filipine, u iscrpljenu zemlju, gdje je desetljeæima
bio rat, tisuæe poginulih. Ide i u BiH. To je poruka ne samo
tamošnjim stanovnicima, nego i Europi i svijetu: 'Ne ostavite
tu zemlju, pomozite da se uklopi u Europu'. To papa i od nas
oèekuje – da budemo proroci ovog vremena. Oèekuje da
Bogu posveæene osobe stvaraju duhovnost zajedništva. To
iskljuèuje zavist i antagonizme", rekao je mons. Puljiæ,
potaknuvši redovnike da u svome okruženju i zajednici
stvaraju duhovno zajedništvo te poðu na egzistencijalne
Domovinske vijesti
periferije. "Propitkujmo u Godini posveæenog života što Bog
traži od nas u ovom vremenu i zvanju kojem se nalazimo",
potaknuo je nadbiskup, dodavši da je papa Ivan Pavao II.
prije osamnaest godina ustanovio Dan posveæenog života
kako bi se sveèanije zahvalilo Bogu na velikom daru brojnih
karizmi i njihovim plodovima koji obogaæuju kršæansku
zajednicu po zavjetima èistoæe, siromaštva i poslušnosti. Uz
poticaj da svjetlom vjere razmatraju i prihvaæaju svoje
poslanje u Crkvi i svijetu, nadbiskup Puljiæ je rekao da slika
Marije koja prikazuje dijete u hramu osobito govori srcima
onih koji su po redovnièkim zavjetima prikazali sami sebe
Gospodinu, radi izgradnje Božjeg kraljevstva.
Susret redovnica i redovnika s podruèja Sisaèke biskupije
Sisak, 1.2.2015. (IKA) - Susret redovnica i redovnika s
podruèja Sisaèke biskupije u povodu Dana posveæenog
života i blagdana Svijeænice održan je u nedjelju 1. veljaèe u
Sisku. Sveèano misno slavlje predvodio je sisaèki biskup
Vlado Košiæ u zajedništvu s povjerenikom za osobe
posveæenog života fra Goranom Rukavinom, kancelarom
Biskupije mons. Markom Cvitkušiæem, katedralnim
župnikom preè. Markom Karaèom, župnikom iz sisaèke
župe sv. Josipa Radnika fra Rokom Bedalovom, župnikom iz
Vrtlinske fra Ivanom Miškiæem i župnikom petrinjske župe
sv. Ivana Pavla II. fra Antom Barišiæem.
"Radost, hrabrost, zajedništvo, zahvalnost, nada i strast –
trebale bi biti odrednice svjedoèenja osoba Bogu i Crkvi
posveæenog života. Danas, kad uoèi blagdana Svijeænice
slavimo Dan posveæenog života u našoj sisaèkoj katedrali,
draga braæo redovnici i drage sestre redovnice, uprimo svoje
oèi duše u Krista Gospodina koji je 'svjetlo na prosvjetljenje
naroda', da on nama uvijek svijetli, a mi da nosimo njega u
svojim svjetiljkama koje se nikada ne smiju ugasiti. Kao što
smo na poèetku, prije mise, prošli oko katedrale noseæi
zapaljene svijeæe, tako i kroz život hodimo noseæi Krista,
svjetlo svijeta! Mi smo samo slabe svjetiljke, svijeæe koje se
troše i dogorijevaju, ali koje trebaju poslužiti Kristu-svjetlu,
da on dopre do svih kutova svijeta, do svih ljudi, te da sve
ljude dotakne svojom toplinom ljubavi i svojim svjetlom
prosvijetli sve pameti i obasja sva srca. 'Ali tko æe podnijeti
dan njegova dolaska?', pita se prorok Malahija (Mal 3,2).
Pitamo se i mi, zašto ljudi ne podnose njegov dolazak, ne
žele ga, dapaèe izbjegavaju ga i klone ga se. A, on im želi
donijeti samo dobro, mir i sreæu. No mnogi ljudi oèito ne
žele da ih obasja sreæa Kristova dolaska na naèin kako im to
on nudi, kako im to nudi Crkva, veæ se nadaju vlastitom
modelu sreæe, žele graditi svoj život sami, misleæi da mogu
izgraditi svoju sreæu bez njega. Stoga vi, osobe Bogu
posveæenog života, trebate zraèiti radošæu, hrabrošæu i
ljepotom zajedništva da svi koji vas susreæu upoznaju izvor
vašeg života i požele i sami piti iz njega. Ima jedna pjesma
koja izrièe trajno pitanje koje postavljamo kad susretnemo
sretnu osobu: 'Kakva te to ljubav nadahnjuje, kojom sreæom
živiš ti, kakva te to svjetlost okružuje da pravim putem ideš
ti?' Naš odgovor je: to je ljubav Kristova, to je sreæa koju
nam on daje, to je svjetlost kojom me on prosvjetljuje, to je
put u pravi istinski i sretan život", rekao je biskup. "Baš mi,
braæo i sestre redovnici i redovnice, braæo i sestre vjernici,
moramo biti proroci koji se ne boje, koji hrabro svjedoèe o
Kristu. Dapaèe, sa strašæu! Tako æe ova Godina posveæenog
života imati ploda u našim srcima, obogatit æe cijelu Crkvu i
biti blagoslov za sav svijet i za sve ljude. Molimo se za to",
zakljuèio je biskup Košiæ.
Misi je prethodila molitva krunice, a susret je zakljuèen
druženjem u prostorijama sisaèkog Velikog Kaptola.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
15
Domovinske vijesti
Dan života u Požegi
Požega, 1.2.2015. (IKA) - Požeški biskup Antun Škvorèeviæ
predvodio je u nedjelju 1. veljaèe, na Dan života,
euharistijsko slavlje u požeškoj crkvi Sv. Lovre.
Pozdravljajuæi okupljene vjernike, napose èlanove Molitvene
zajednice "S Marijom za život" koja se svake subote uveèer
okuplja u crkvi Sv. Lovre na molitvu za život, biskup je
rekao kako si na Dan života želimo još jednom postaviti
pitanje što je to život, osobito ljudski, otkriti njegovu
otajstvenu nedokuèivost kao Božjeg dara, za njega
zahvaljivati i moliti da ga bolje razumijemo, èuvamo i
promièemo, kako on ne bi bio obezvrijeðen u hrvatskom
društvu.
U homiliji biskup je najprije pohvalio nazoène za dobro
izgraðene osobne kriterije po kojima Bog u njihovu životu
nije stavljen na posljednje mjesto, što svjedoèe i svojim
današnjim dolaskom na misu. Na temelju nedjeljnih
liturgijskih èitanja govorio je o proroku kao èovjeku posebne
Božje blizine, nositelju i ostvarivatelju njegove Rijeèi,
osjetljivom za život u skladu s Božjim naumom. Istaknuo je
da je Isus u punom smislu prorok jer on nije obdaren
Božjom rijeèju kao drugi proroci, nego jest Božja Rijeè
postala èovjekom, nastupa s božanskom moæi i svojom
ljubavlju na križu ostvaruje Božji naum o èovjeku i puninu
njegova života.
Biskup je podsjetio kako suvremeni èovjek nastoji
znanstvenim putem pristupati životu, ali da on nije stvarnosti
koju je znanstvenik smislio ili proizveo nego ju je zatekao,
istaknuvši da mu svojom metodom ne može dohvatiti iskone
i dubinu. Ustvrdio je kako je Bog izvor života, te da je
polazište vjere, hranjene molitvom put kojim se može doseæi
njegova otajstvena razina te da bi vjera i znanost s obzirom
na život, napose ljudski trebale jedna drugoj
komplementarno pomagati kako bi bile na tragu njegove
cjelovitosti. Istaknuo je da je Bog onaj prema kojemu treba
mjeriti i oblikovati svoj pristup prema èovjeku te da
iskljuèivo znanstveni pristup životu, povezan s ljudskim
pravima i slobodama, napose kad one ne raèunaju s etièkom
dimenzijom koja im daje pravu mjeru, može dovesti do
stavova protivnih životu, èemu smo svjedoci u Hrvatskoj i u
najnovijim raspravama o abortusu. Oslanjajuæi se na
nedjeljno evanðelje, kazao je da je èovjek biæe ranjeno zlom,
da ga Zli s obzirom na život neprestano napastuje, da ga je
Isus pobijedio te da s Isusom valja voditi bitku kako bi
ljudski život kao Božji dar bio u svojoj nedodirljivosti
poštivan od naravnog zaèeæa do prirodne smrti. Zahvalio je
svima – osobito èlanovima Molitvene zajednice "S Marijom
za život" - što su i svojim sinoænjim molitvenim bdjenjem u
katedrali tražili snagu za takav pristup stvarnosti èovjeka i
života da bi ga što bolje svjedoèili u svojoj svakodnevici.
Biskup se potom osvrnuo na ulomak iz Poslanice sv. Pavla
Korinæanima, gdje Apostol govori o djevièanstvu i braku te
se može uèiniti da ih on suprotstavlja i daje prvenstvo
beženstvu. Naglasio je da vrijednost djevièanstva nije u
beženstvu, nego u posvemašnjoj darovanosti i posveæenosti
kraljevstvu nebeskom, da se ta ista posvemašnja darovanost
za kraljevstvo može ostvarivati i u kršæanskom braku koji sv.
Pavao u Poslanici Efežanima povezuje s Crkvom i naziva
velikim otajstvom. Biskup je pozvao nazoène da u molitvi
trajno nastoje pronalaziti istinu o velièini dara svoga života,
da svoje stanje kao muškarci i žene znaju vrednovati s
polazišta Božjih, da poštuju brak i obitelj, promièu kulturu
života i civilizaciju ljubavi.
Na kraju slavlja svi nazoèni u molitvi su se povjerili sv.
Tereziji Avilskoj i zapjevali geslo njezine Godine "Samo je
Bog dostatan".
16
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
Izložba "Naše èasne sestre u Ðakovu"
Ðakovo, 1.2.2015. (IKA/TU) - Župa Svih svetih u Ðakovu,
na èijem podruèju se nalazi i samostan sestara sv. Križa,
željela je sveèanije proslaviti Dan posveæenog života te dati
svoj doprinos projektu Dan otvorenih vrata samostana. Stoga
su djeca i mladi te župe, na poticaj s. Meri Gotovac i svojih
vjerouèitelja i kateheta, u nedjelju 1. veljaèe, na uoènicu
Dana posveæenoga života, u dvorani "Florentini" pripremili
zanimljiv glazbeno-literarni program te izložbu likovnih i
literarnih radova pod nazivom "Naše èasne sestre u Ðakovu".
Na poèetku programa nazoènima se obratio župnik Tomislav
Æorluka, naglasivši kako je ta izložba izraz zahvalnosti
sestrama za sve što su èinile i èine u župi i u gradu tijekom
148 godina, te istaknuvši nemjerljiv doprinos sestara na
brojnim podruèjima, od rada u školama, vrtiæu, bolnicama,
rada s mladima, brige za stare i bolesne do brige za duhovno
zdravlje vjernika u Ðakovu.
Uslijedio je bogat program u kojemu su djeca i mladi izveli
brojne glazbene i literarne toèke, dok su izloženi radovi
izazvali veliko zanimanje posjetitelja. Uime sestara svima se
zahvalila provincijalna savjetnica s. Slavoljuba Raguž, a
susret je završio zajednièkim druženjem.
Zavjetna spomen-svijeæa stigla u Rijeku
Rijeka, 1.2.2015. (IKA) - U nedjelju 1. veljaèe, kada Crkva
u Hrvatskoj obilježava XIX. dan života, u katedrali Sv. Vida
uprilièen je sveèani unos Zavjetne spomen-svijeæe hrvatskih
katolièkih obitelji. Službu svjetla predvodio je rijeèki
nadbiskup i metropolit Ivan Devèiæ u zajedništvu s
biskupima Rijeèke metropolije. Time je poèeo program 1.
obiteljskog tjedna u Rijeèkoj nadbiskupiji koji æe se do
nedjelje 8. veljaèe odvijati pod geslom: "Tjedan ZA obitelj",
a kojim je poèela priprema na nadbiskupijskoj razini za
Drugi nacionalni susret hrvatskih katolièkih obitelji.
Nadbiskup Devèiæ zahvalio je mnogobrojnim obiteljima na
dolasku. "Veseli me ovo zajedništvo, jer istinska kršæanska
obitelj je jedna zajednica i zajedništvo ljubavi. Neka ovaj
obred svjetla unese više nade i mira u obitelji kako biste
mogli biti živo svjetlo u sredinama u kojima živite". Rijeèki
nadbiskup i metropolit zapalio je Zavjetnu spomen-svijeæu s
koje su plamen preuzele obitelji paleæi sedam svijeæa kao
sedam razdoblja èovjekova života: zaèeæe, život prije
roðenja, roðenje, djetinjstvo, mladenaštvo, zrela dob i
vrijeme mudrosti.
Sedam svijeæa zapalilo je sedam obitelji iz svih biskupija
Rijeèke metropolije: Niniæ, Sušanj, Mikulja, Tomišiæ,
Gomerèiæ, Mioè i Salkoviæ, dok je prigodne tekstove èitao
braèni par Raduloviæ. Službu svjetla animirao je orkestar
djece i njihovih roditelja, èlanova rijeèkih duhovnih vokalnoinstrumentalnih sastava.
Tih sedam svijeæa znak je da su obitelji pravo svjetlo i
buduænost naroda, poruèio je predsjednik Vijeæa Hrvatske
biskupske konferencije za život i obitelj, krèki biskup Valter
Župan. "U vama je nada za ovaj narod - u vama, vašoj djeci i
vašim svakodnevnim žrtvama. Zato se ponosimo vama i
želimo uprilièiti Drugi nacionalni susret hrvatskih katolièkih
obitelji." Susret je prilika da posvjedoèimo našoj Domovini,
ali i Katolièkoj Crkvi da je to pravi put i pravo svjetlo. Vi ste
svjetlo ovoga naroda i ove Crkve, poruèio je biskup Župan.
Budite ponosni, rekao je u nastavku i pozvao obitelji da
sudjeluju u Drugom nacionalnom susretu hrvatskih
katolièkih obitelji na Trsatu 19. travnja kako bi svojom
prisutnošæu i svojim svjedoèenjem, pokazali da su obiteljske
vrijednosti pravo svjetlo i pravi put za napredak i buduænost.
Prvi susret hrvatskih katolièkih obitelji održan je 5. lipnja
2011. u Zagrebu i za tu prigodu napravljena je Zavjetna
ika
spomen-svijeæa koju je papa Benedikt XVI. blagoslovio
kako bi ju se nosilo na buduæe susrete. Usto, njen unos u
katedralu Sv. Vida upravo na Dan života poveznica je i s
ovogodišnjim obilježavanjem 20. obljetnice objave enciklike
Evanðelje života sv. Ivana Pavla II. Svijeæa æe u katedrali
ostati do 18. travnja kada æe u sveèanoj procesiji biti
prenesena na Trsat.
"Ususret svetom Vlahu - kršæanski korijeni Europe"
U Dubrovniku održan popularno-znanstveni skup
Dubrovnik, 1.2.2015. (IKA) - Popularno-znanstveni skup
"Ususret svetom Vlahu - kršæanski korijeni Europe" održan
je u nedjelju 1. veljaèe u dvorani sv. Ivana Pavla II. u
Dubrovniku. Uime Kršæanskih društvenih krugova okupljene
je pozdravio mr. Žarko Kovaèiæ te istaknuo novost
kršæanstva koje od samih poèetaka istièe dostojanstvo
svakog èovjeka jer je slika Božja, a ne zbog njegovoga
društvenog statusa, za razliku od kultura razlièitih vremena u
kojima rob nije imao pravo ni na privatno vlasništvo ni na
obitelj, a što suvremena kultura ponovno uvodi: suvremeni
rob nema obitelj jer cijeli dan je zbog posla odvojen od
obitelji, a nema niti vlasništvo jer ništa ne pripada njemu veæ
bankama. Istaknuo je da bi bez Katolièke Crkve Europa kroz
povijest više puta nestala, kao i da Europa danas treba hrabre
i principijelne ljude.
Okupljenima se uime Kršæanskih društvenih krugova obratio
i dr. Pavo Kostopeè koji je rekao da se danas pokušava
"regulirati" tj. iskljuèiti iz društva ne samo Katolièku Crkvu,
veæ kršæanski svjetonazor u cijelosti. Istaknuo je da je
potrebna individualna društvena aktivnost te promjena
svijesti da æe netko drugi sve dovesti na pravi put. Uime
Dubrovaèko-neretvanske županije okupljenima se obratio i
zamjenik župana Davor Obuljen koji je istaknuo pozitivan
doprinos vjere u javnom i društvenom životu.
Mr. Mladen Miliæ s katedre filozofije Katolièkoga
bogoslovnog fakulteta u Ðakovu održao je predavanje o
"nihilistièkom nalièju Europe kao prilici za obnovu
kršæanskog svjetonazora". Predavanje je temeljio na mislima
dvojice mislioca koji su, svatko na svoj naèin, utjecali na
promišljanje o Europi: Friedricha Nietzschea i Josepha
Ratzingera. Za Nietzschea je rekao da je "dao dobru
dijagnozu, ali je stao na pola puta", tj. nije našao dobra
rješenja. Temeljeæi se na misli Josepha Ratzignera, kasnije
pape Benedikta XVI., rekao je da se danas moralnost i istina
žrtvuju zbog "savršene buduænosti" te da je javlja "mit
razuma, mit napretka i mit politièkog mesijanizma".
Na temu "Christopher Dawson (1889. – 1970.) i katolièko
viðenje povijesti Europe" predavanje je održala dr. Teodora
Shek- Brnardiæ s Hrvatskog instituta za povijest. Rekla je da
se danas Europa doživljava kao ekonomski i politièki entitet
bez kulturnog nasljeða ili kao labava asocijacija zajednica
koje dijele neodreðenu kulturu. Za Christophera Dawsona
rekla je da je povijesni apologet kršæanske kulture te je
kršæansku kulturu definirao kao "stupanj u kojem se
društveni naèin života temelji na kršæanskoj vjeri", a za
njega Europa nije politièka tvorevina, veæ zajednica naroda
koji su imali istu vjeru i vjerovali u iste moralne vrijednosti.
Istaknula je nužnost opstanka kršæanske kulture kao uvjeta
opstanka europske civilizacije te je zakljuèila Dawsonovim
rijeèima: "Religija je duša kulture, i društvo koje je izgubilo
svoje duhovne korijene umiruæe je društvo, bez obzira
koliko se prosperitetno može èiniti izvana".
Skup su organizirali Kršæanski društveni krugovi – Zagreb,
Caritas Dubrovaèke biskupije i Hrvatsko kulturno društvo
Napredak – Dubrovnik.
Domovinske vijesti
Otvorenje 1043. feste sv. Vlaha
Zbog obnove crkve Sv. Vlaha slavlje zaštitnika Dubrovnika i
Dubrovaèke biskupije ove godine ispred dubrovaèke
katedrale
Dubrovnik, 2.2.2015. (IKA) - Podizanjem barjaka sv. Vlaha
na standal postavljen ispred dubrovaèke katedrale, gdje se
zbog obnove crkve Sv. Vlaha ove godine odvija sveèanost
otvorenja Feste, uz zvuke poznate himne sv. Vlahu "Èuj sv.
Vlaho naš" otvorena je u ponedjeljak 2. veljaèe 1043. festa
zaštitnika Dubrovnika i Dubrovaèke biskupije. Barjak su
podigli festanjuli Jakša Zupèiæ i Mato Lujo, a pjevanje su
predvodili katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetiniæ.
Na otvaranje feste pristigli su zadarski nadbiskup i
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljiæ,
biskupi hvarsko-braèko-viški Slobodan Štambuk, šibenski
Ante Ivas i križevaèki Nikola Kekiæ. Prvi put u novijoj
povijesti na otvorenju je bio pravoslavni biskup, vladika
hercegovaèko-zahumski i primorski Grigorije Duriæ.
Biskup domaæin Mate Uziniæ okupljeni puk podsjetio je da
ove godine crkva Sv. Vlaha slavi 300. roðendan, da je ovo
posljednja festa prije jubilarne kojom æe se prisjetiti 1700.
obljetnice parèeve muèenièke smrti kao i da se festa dogaða
u Godini posveæenog života. Spomenuo je i specifiènost
ovogodišnje Feste, a to je da Grad sv. Vlaha ove godine
nema vlast, "nego se nalazimo u svojevrsnom predizbornom
razdoblju". "To, htjeli mi to priznati ili ne, ima negativne
posljedice na život našeg Grada, a i, kako smo vidjeli
proteklih tjedana, na našu Festu", rekao je dubrovaèki biskup
te, citirajuæi stihove Luka Paljetka iz pjesme Tihi noæni
razgovor tete Ane s njezinim i našim parcem, preporuèio
Grad parèevu zagovoru. Toj molitvi pridružio je i molitvu za
one koji æe voditi Grad nakon izbora, napomenuvši da uvijek
na pameti trebaju imati naèela: Sloboda se ne prodaje za svo
zlato (Non bene pro toto libertas venditur auro) i Zaboravite
osobne interese, brinite se za javne (Obliti privatorum
publica curate). "Ta su naèela proistekla iz naše kršæanske
vjere i na njima je ovaj Grad u prošlosti izgradio svoj
prosperitet. Ona su dobar temelj da može izgraditi i svoju
buduænost."
Molitvi za domovinu i Crkvu pridružio je molitve za
domovinu i sunarodnjake sv. Vlaha, progonjene kršæane i
druge vjerske i ideološke neistomišljenike diljem svijeta,
ukljuèujuæi i našu Europu. Potaknuo je vjernike i da mole sv.
Vlaha, èiji zagovor nikad nije zakazao, za sebe, svoj život,
svoje zdravlje, svoje obitelji, prijatelje, svoje župne
zajednice, svoju Dubrovaèku biskupiju, kao i sve goste na
Festi.
Uz proslavu sv. Vlaha u Godini posveæenog života biskup
Uziniæ posvijestio je znaèenje te godine za Crkvu: "To je
Godina u kojoj su osobe posveæenog života – redovnice,
redovnici i posveæeni laici – pozvani sa zahvalnošæu
promišljati o svojoj prošlosti, kako bi pronašli odgovor na
pitanje svog poslanja u sadašnjosti i s nadom gledati prema
buduænosti, ali i godina u kojoj bismo svi mi trebali postati
svjesniji važnosti njihova poslanja u Crkvi, kao i važnosti
duhovnih zvanja, onog s èim u ovoj biskupiji godinama
imamo velikih problema, za opstanak katolièke vjere na
ovim našim prostorima, a s njom i istinskog znaèenja Feste
sv. Vlaha."
"Svaka Festa sv. Vlaha je na neki naèin poziv na zahvalni
pogled u prošlost i naslijeðenu baštinu s kojom se s pravom
ponosimo, ali i poziv na buðenje svijesti da ta baština
zahtijeva osobni i zajednièki angažman u sadašnjosti, kako
bismo ono što smo primili mogli oplemenjeno i obogaæeno
predati buduæoj generaciji", istaknuo je biskup Uziniæ te se
osvrnuo na problem postojanja buduæih generacija s obzirom
da se raða sve manje djece. "Juèer smo slavili Dan života.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
17
Domovinske vijesti
Trebamo biti branitelji kulture života. Još više, sami trebamo
biti otvoreni životu! Inaèe je sve uzalud. Ne bude li nas, neæe
biti ni našeg Grada, a ni Feste", ustvrdio je biskup Uziniæ,
izrazivši ipak nadu da neæe biti tako.
Na otvorenju feste nazoèili su vladin povjerenik za grad
Dubrovnik Niko Pavloviæ, župan Nikola Dobroslaviæ,
predstavnici društveno-politièkog života, Sveuèilišta i drugih
znanstvenih institucija, kulture, prosvjete, sporta, medija,
diplomatskog zbora, izaslanstvo susjedne Crne Gore,
saborski zastupnici i zastupnici u Europskom parlamentu,
predstavnici udruga branitelja i drugih udruga proizišlih iz
Domovinskog rata, predstavnici vojske i policije, dubrovaèki
trobunjeri i neke druge povijesne postrojbe. Meðu
hodoèasnicima sv. Vlahu stigle su velike skupine Janjevaca
iz Zagreba, vjernika iz Šibenika te pjevaèki zbor iz
Vinkovaca.
U sklopu ceremonije dubrovaèki biskup pustio je na slobodu
bijele golubice, simbole mira, koje su razdragano poletjele u
nebo. Rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Luèiæ proèitao je
pozdrave i èestitke pristigle za Festu sa svih strana svijeta.
Gradski barjaci ove su godine tek u prolazu naklonom
pozdravili crkvu Sv. Vlaha i produžili prema katedrali, a
vjernici su se nakon otvorenja uputili u katedralu na
grlièanje. Pucnjevima iz gradske luke Dubrovaèki
trombunjeri razglasili su da je otvorena još jedna Festa sv.
Vlaha.
Konferencija za novinare u povodu Dana posveæenog
života
Predavanje "Kršæanska i redovnièka obitelj: nada i
buduænost Hrvatske" održao dekan zagrebaèkoga KBF-a dr.
Tonèi Matuliæ
Zagreb, 2.2.2015. (IKA) – U povodu obilježavanja Dana
posveæenog života, 2. veljaèe, u sjedištu Hrvatske
konferencije viših redovnièkih poglavara i poglavarica
(HRVRPP) održana je konferencija za novinare s temom
"Kršæanska i redovnièka obitelj: nada i buduænost Hrvatske".
U uvodnoj rijeèi, predsjednik HKVRPP fra Jure Šarèeviæ,
OFMCap, istaknuo je važnost Godine posveæenog života
kako za redovništvo, tako i Crkvu uopæe. Govoreæi pak o
proslavi ovogodišnjega Dana posveæenog života, podsjetio je
kako se on obilježava od godine 1997. Takoðer je naglasio
kako je u povijesti Crkve u dva navrata dana velika
pozornost posveæenom životu. Tako se godine 1994. slavila
Sinoda o posveæenom životu, a dvije godine nakon toga papa
Ivan Pavao II. napisao je apostolsku pobudnicu "Vita
consecrata" u kojoj je na zaokružen naèin opisao zadaæu i
ulogu, i što je to redovništvo. Na to se nastavlja i ova godina,
koju je papa Franjo proglasio Godinom posveæenog života.
Govoreæi o temi "Kršæanska i redovnièka obitelj: nada i
buduænost Hrvatske", o. Šarèeviæ istaknuo je kako je ona na
tragu prošlogodišnje Izvanredne biskupske sinode, te u jeku
pripreme za Redovnu biskupsku sinodu koja æe biti
posveæena obitelji, a održat æe se u listopadu ove godine.
Dekan Katolièkoga bogoslovnoga fakulteta Sveuèilišta u
Zagrebu dr. Tonèi Matuliæ održao je predavanje na temu
konferencije. Polazeæi od teksta Poslanice apostola Pavla
Efežanima istaknuo je kako tu nalazimo poruku da se
obiteljski moral smješta u samo središte kristologije i
ekleziologije, da se odnosi Krista i njegove Crkve za koju je
on sama sebe predao preslikava na odnos žene i muškarca, a
ne obrnuto. Obitelj je nutarnja snaga koja oblikuje i
oživotvoruje zajedništvo osoba, a kršæanska obitelj samo
potvrðuje i usavršuje prirodno zajedništvo osoba, dakle
osoba koje su povezane prirodnim vezama. Kršæanska obitelj
izrasta iz prirodne obitelji, no ona se najprije hrani ne iz krvi
18
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
i mesa, veæ Kristovom milošæu. Dakle, kršæanska obitelj
raða se od Krista, a ne u rodilištu, ona od Krista prima milost
brata i sestre, milost sinovstva, milost dostojanstva djece
Božje.
Ta milost bratstva je nutarnja snaga koja kršæansku obitelj
usavršava do mjere uzrasta punine zajedništva meðu
osobama samoga Presvetoga Trojstva. Sakramentalni život
kršæanske obitelji omoguæava da ona ostaje trajno povezana
s Kristom, da zajedno s Kristom bude povezana s Crkvom.
Stoga nije èudo da se kršæanska obitelj oèituje tako da ju od
davnina nazivamo kuænom Crkvom, posvijestio je dr.
Matuliæ. Danas uviðamo da je naravna obitelj u krizi, a
buduæi da je naravna obitelj temelj kršæanske obitelji, onda
nesumnjivo da postoji i kriza kršæanske obitelji.
No, "kršæanska obitelj kao škola potpunije èovjeènosti, kao
škola u kojoj se uèe bogatije veze duha, ljubavi, služenja,
odricanja, žrtve, brižnosti, uzajamne pomoæi zahtijeva
predani i angažirani odgoj. Štoviše, odgojnu razmjenu, a
odgojna razmjena je izmeðu roditelja i djece, iz èega
proizlazi da je odgojna razmjena u kršæanskoj obitelji
dvosmjerna: davanje i primanje je dvosmjerno.
Takoðer je podsjetio kako su roditelji primili dijete na dar, te
je stoga potrebno da u kršæanskoj obitelji živi svijest
darovanosti života. K tomu kršæanska obitelj je i škola nade,
nositeljica vjeènog odreðenja svojih èlanova koje se oèituje i
kroz sakramentalni i molitveni život i svakodnevni život,
rekao je dr. Matuliæ, te istaknuo kako je kršæanska obitelj po
svom poslanju zalog buduænosti, ona je buduæi vijek meðu
nama, sve buduæe, ono eshatološko veæ živi i djeluje u
kršæanskoj obitelji sada.
Ne treba èuditi što se u Crkvi razni oblici crkvenoga
zajedništva opisuju jezikom obiteljskoga zajedništva. U
konaènici otajstvo živoga Boga, otajstvo utjelovljenja vjeène
rijeèi Oèeve u Isusu Kristu pod krilom ponizne Djevice
Marije iz Nazareta snagom Duha Svetoga kao i sveza Krista
i Crkve zapravo se opisuju jezikom obiteljskog života,
obiteljskoga zajedništva.
Ne treba se onda èuditi da redovnièke zajednice traže od
sebe da budu poput obiteljskih zajednica, pa se može reæi da
su redovnièke zajednice velike ili manje obitelji. Jer smo
vidjeli da sve ono što èini kršæansku obitelj èini i redovnièku
zajednicu, rekao je dr. Matuliæ, te upozorio da "redovnièku
zajednicu èine njezina pravila, duhovnost utemeljitelja, ali
milost Kristova èini da redovnièka zajednica bude obiteljska
zajednica".
Ideal redovništva nije ni ostvarenje individualizma,
sebiènosti, iskljuèivosti, autoriteta, nego upravo suprotno:
zajedništvo života, meðusobno darivanje i primanje,
uzajamna pomoæ i ljubav. Ako je kršæanska obitelj nade i
osvjedoèiteljica buduænosti u svijetu, onda ne može drukèije
biti s redovnièkom zajednicom, jer i ona živi i ostvaruje
eshatološku puninu, štoviše ona je jedinstveni eshatološki
znak meðu nama, ona je krimen da se može usred svijeta
posve posvetiti, posve ugaðati, i posve usredotoèiti samo na
jedno, a to je Kraljevstvo Božje koje veæ djeluje meðu nama.
Ako se redovnièka zajednica bavi sobom radi sebe, radi
pukog opstanka, onda se ne treba èuditi ako redovništvo
prestaje biti taj znak, svjedoèanstvo nade, nego onda sve
nužno pretvara u strategiju preživljavanja. Dakako, imamo
na umu krizu koja nas razdire, muèi, koja je sve prisutna,
koja je sve zahvatila. No, krizu ne shvaæamo u negativnom
pesimistièkom smislu, veæ u smislu nade, u smislu
buduænosti. Stoga i obiteljska i redovnièka zajednica znak su
i zalog nade i buduænosti, zakljuèio je dr. Tonèi Matuliæ.
Svjedoèanstvo obiteljskoga života posvjedoèili su Mirjana i
Ivica Topèiæ iz župe sv. Ivana XXIII.
ika
Dan posveæenog života u Požegi
Požega, 2.2.2015.
(IKA) - Na blagdan Prikazanja
Gospodinova u hramu - Svijeænicu, 2. veljaèe, redovnici i
redovnice djelatni na podruèju Požeške biskupije okupili su
se u Požegi prigodom Dana posveæenog života. Program je
poèeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma
gdje je sve prisutne pozdravio fra Milan Krišto, biskupijski
povjerenik za osobe posveæenog života. Potom je
karmeliæanin o. Dražen Marija Vargaševiæ održao
razmatranje na temu "Poticaji sv. Terezije Avilske i pape
Franje posveæenim osobama", aktualizirajuæi duhovnu misao
sv. Terezije Avilske za redovnièki život u suvremenom
svijetu, povezujuæi to s Godinom posveæenog života i
Godinom sv. Terezije Avilske. Uslijedila je molitva
Veèernjih hvala u crkvi Sv. Lovre te prilika za osobnu
ispovijed.
Središnji dio bilo je euharistijsko slavlje koje je u požeškoj
katedrali u zajedništvu sa sveæenicima djelatnima u
središnjim biskupijskim ustanovama i župi sv. Terezije
Avilske te redovnicima i redovnicama predvodio biskup
Antun Škvorèeviæ. Uvodeæi u euharistijsko slavlje, biskup je
pozdravio sve prisutne vjernike, napose redovnike i
redovnice, ukazavši na znakovitost svijeæa u njihovim
rukama koje govore o Svjetlu, Isusu Kristu u njihovim
srcima i životnim opredjeljenjima. Na poèetku homilije
biskup je podsjetio redovnike i redovnice da su po
redovnièkom pozivu bili dodirnuti Božjom blizinom koja je
zapodjela razgovor s njihovom slobodom, potièuæi je da se
odvaži krenuti putem posvemašnjeg darivanja sebe za
drugoga po zavjetu poslušnosti, siromaštva i èistoæe.
Istaknuo je da su se opredijelili za takav naèin svoga
ljudskog postojanja – ne zato što im je bilo do kraja jasno
kamo idu – nego zato što im je Bog slobodu prosvijetlio,
srce ohrabrio i dao naslutiti kako ih tako èini dionicima
otajstva punine koje se ostvarilo istim putem u Sinu njegovu
Isusu Kristu. Ustvrdio je da su postali dionicima njegova
prikazanja, koje je zapoèelo u hramu na rukama Majke
Marije a završilo potpunim predanjem volji Oèevoj na križu
podno kojega je stajala ista njegova vjerna i supatnièka
Majka Marija. Istaknuo je da je taj Isusov put završio u slavi
uskrsnuæa, punini ljudskog života u vjeènom Oèevom
zagrljaju. Podsjetio je redovnike i redovnice kako je Marija
predala Isusa u naruèaj Starcu Šimunu koji ga je prepoznao
kao Svjetlo i spasenje, ali da ga je na svoj naèin predala i
njima da bude njihovo Svjetlo, smisao i cilj života. Kazao je
da u njihovo ime zahvaljuje Bogu što im je darovao život,
pozvao ih na put redovnièkog predanja i zamolio ga da On
bude njihova jakost u nastojanju oko vjernosti, da sjedinjeni
s njime posvjedoèe ovome svijetu istinitost Božjeg nauma
kako èovjek po križu stiže k pobjedi te i sami prispiju do
slave uskrsnuæa. Zahvalio je potom redovnicima i
redovnicama za ustrajnost na putu evanðeoskih savjeta i
svjedoèanstvu koje svojim životom daju ljudima u Požeškoj
biskupiji, pridonoseæi po svojoj karizmi njezinoj punijoj
eklezijalnosti.
Biskup je potom podsjetio kako i redovnici ostvaruju dar
svoga poziva u "glinenim posudama", slabosti svoga
ljudskog postojanja te im je kazao kako nas blagdan Isusova
prikazanja u hramu podsjeæa da je on ušao u hram našega
grješnoga i smrtnog tijela te ga svojom moænom ljubavlju
oèistio da u njemu možemo prinositi Bogu istinsku žrtvu
vjernosti. Pozvao ih je da se svakodnevno s njime sjedinjuju,
otvaraju mu prostre svoga srca te on bude snaga njihove
vjernosti. Predstavio im je dva lika iz evanðelja, starca
Šimuna i proroèicu Anu kao model njihova života: Šimun
pravedan i bogobojazan koji se daje voditi od Duha Božjega,
èovjek je nade, išèekuje spasenje, vidi svjetlo koje
Domovinske vijesti
prosvjetljuje svakog èovjeka, najavljuje poticajnu Isusovu
ulogu po kojoj æe biti ostvareno spasenje za sve. Proroèica
Ana, žena trajne molitve i posta, uronjena u Božji svijet, u
dubokim godinama života puna mladenaèkog duha osjeæa
Božju istinu o sebi i od nje živi. Biskup je poželio da u
redovnicima i redovnicama ne ponestane tog raspoloženja,
da trajno budni u Duhu Svetom bdiju na vratima hrvatskih
nada i išèekivanja Božje punine života, budu izazovom
svijetu koji se oslanja samo na sebe.
Nakon homilije redovnici i redovnice, držeæi upaljene
svijeæe u rukama, obnovili su vjernost svetim zavjetima
èistoæe, siromaštva i poslušnosti klièuæi: "Dokle smo tvoji,
tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah"!
Na kraju euharistijskog slavlja okupljeni su - predvoðeni
biskupom - izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj – redovnici
koja je putem potpunog predanja zasjala u vjernosti Bogu,
pjevajuæi potom njezine rijeèi "Samo je Bog dostatan!"
Biskup je svima zahvalio na sudjelovanju u svetom slavlju, a
na poseban naèin redovnicima i redovnicama kojima je
zaželio da po njihovom svjedoèanskom životu svijet
prepozna evanðeoski izazov i alternativu ljudskom životu
svedenom na ovozemaljske moguænosti. Kako na blagdan
Svijeænice ujedno poèinje i devetnica za blagdan bl. Alojzija
Stepinca i Gospe Lurdske u katedralnoj župi, biskup je
potaknuo prisutne na sudjelovanje u njoj, zazivajuæi na sve
Božji blagoslov.
Veèernja uoèi blagdana sv. Vlaha
U nebo se ne ulazi kao prazna ploèa, nego donosimo svoju
povijest, ne kao puki dokaz dobrih djela, neko kao rezultat
vlastitog rasta u ljubavi
Dubrovnik, 2.2.2015. (IKA) - Prvu Veèernju, uoèi blagdana
sv. Vlaha, molili su vjernici, redovnice i redovnici, sveæenici
i biskupi u dubrovaèkoj katedrali na Kandeloru, u
ponedjeljak 2. veljaèe. Kratko razmatranje održao je voditelj
trodnevnice uoèi sv. Vlaha, isusovac dr. Dalibor Reniæ,
profesor na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u
Zagrebu. Rekao je da ono što svakom posjetitelju upada u
oèi kad vidi Dubrovnik jesu njegove moæne zidine, no da
svatko tko malo bolje pogleda otkrit æe na ulicama i ožiljke
jer ovaj grad je više puta bio ranjavan. To je povezao i s
Isusom, tj. njegovim ukazanjem uèenicima nakon uskrsnuæa:
"Oèekivali bismo da æe sve u Isusovu novom naèinu
postojanja biti savršeno, ali svaka slika Kristova uskrsnuæa i
dalje pokazuje rane na njegovim rukama, nogama i boku. On
nosi svoje ožiljke zato jer su oni dio njegove povijesti,
njegove osobe. Ljubav Božja dopustila je da bude ranjena",
rekao je. Istaknuo je i da svaki èovjek nosi vlastite ožiljke,
kao i da svaki proživljeni trenutak èovjeka mijenja, kao što i
svako dobro djelo ostavlja traga na èovjeku: "Dobrota nam
postaje druga narav. U nebo se ne ulazi kao prazna ploèa,
nego donosimo svoju povijest, ne kao puki dokaz dobrih
djela, neko kao rezultat vlastitog rasta u ljubavi". Rekao je i
da su na umjetnièkim prikazima sv. Vlaha na njegovu licu
vidljivi tragovi godina i briga, a ponešto od toga su i brige za
Grad što ga nosi na ruci. Zakljuèio je rijeèima: "Ovaj život je
škola ljubavi. Zato kad odem u nebo ne želim ondje biti
jedini bez ožiljaka".
Nakon Veèernje u katedrali je održan koncert duhovne
glazbe uoèi sv. Vlaha, a nastupili su Mješoviti pjevaèki zbor
katedrale, Katedralni madrigalisti te Komorni orkestar.
Solisti su bili sopranistice Ilka Zec Ðapo i Sara Žuvela i
mezzosopranistica Laura Hladilo, dok je voditeljica cijelog
programa bila prof. Margit Cetiniæ. Izvedena su djela
Molitva sv. Vlahu (A. Chlondowsky), Beatus vir – Psalam
111. (A. Vivaldi) i Himna sv. Vlahu (V. Viliæ i R. Ivellio).
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
19
Domovinske vijesti
Dan posveæenog života proslavljen u zagrebaèkoj
prvostolnici
Zagreb, 2.2.2015. (IKA) – Euharistijsko slavlje u prigodi
proslave blagdana Svijeænice i Dana posveæenog života u
zagrebaèkoj katedrali u ponedjeljak 2. veljaèe u zajedništvu
s pomoænim biskupom Mijom Gorskim, predsjednikom
Hrvatske konferencije viših redovnièkih poglavara i
poglavarica (HKVRPP) fra Jurom Šarèeviæem, te tridesetak
sveæenika meðu kojima je bilo i više provincijala predvodio
je pomoæni biskup Valentin Pozaiæ. Slavlje je poèelo
blagoslovom svijeæa.
U homiliji biskup Pozaiæ osvrnuo se na blagdan Prikazanja
Gospodnjega, te je naglasio kako se u hramu zbio susret koji
"sabire u sebi sve èovjeèanstvo, u svim njegovim životnim
dobima: dijete Isus, mladi roditelji Marija i Josip, Šimun i
Ana – oni iz mnogih godina hramskog, izdvojenog od
redovitog života, oni iz posveæenog života: svi su oni puni
radosti života jer su predani vodstvu Duha Svetoga. Svima
koji su oèekivali Isusa došao je èas radosti. Isus postaje èisti
prinos sebedarja Bogu na èast: jer prinosi i žrtve ne mile ti
se, osobni dar je prinos omiljeli. Otac uzvraæa darom Isusa
èovjeèanstvu, svome narodu, svakome od nas na
prosvjetljenje i na spas. Dolazimo prinijeti dar Bogu, a
vraæamo se obdareni Sinom njegovim: milost i poslanje kao
'Evanðelje-Prorokovanje-Nada'".
Biskup je istaknuo da se "tako stvara simfonija blagdana
Svijeænice i blagdana posveæenog života: svi smo posveæeni
temeljnim sakramentom krštenja, i drugim sakramentima,
neki i po svetom redu, neki i po svetim obeæanjima i
zavjetima, i na taj naèin daju svjedoèanstvo ljepote
iskljuèive pripadnosti Bogu, Gospodaru i Ljubitelju života".
Kao što svaki vjernik, i posveæena osoba, zna da se ne može
poistovjeæivati Kraljevstvo nebesko s izgradnjom ljudskoga
grada na zemlji, isto tako zna da su te dvije stvarnosti u
meðusobnom odnosu, da se mogu i moraju prožimati. To je
propovjednik potkrijepio citatima iz pobudnice pape Franje
"Radost Evanðelja".
Na kraju homilije rekao je "uistinu, nije narav i poslanje
svijeæe upaljene na Svijeæi uskrsloga Krista, da se stavlja
pod posudu, nego da poðe u tamu svijeta: obasjati svijet,
zagrijati svijet, probuditi svijet svjedoèanstvom 'jednog
drugog naèina rada, djela, života'", te dodao rijeèi iz
Apostolskog pisma koje je papa Franjo uputio posveæenim
osobama u prigodi Godine posveæenog života "gdje god su
redovnici ondje je radost".
Stoga, za sve nas, posebno pak za one posveæenog života,
svaki dan je Svijeænica: susret s Gospodinom, i njegovom
Majkom Marijom. U tom susretu crpimo milost zahvale, tu
se obnavlja naša nada, i hrabrost, za potpuni prinos dara
života u hramu ljubavi: Gospodinu, Gospodaru i ljubitelju
života, zakljuèio je biskup Pozaiæ.
Nakon poprièesne molitve okupljeni redovnice i redovnici
izmolili su Molitvu za obnovu redovnièkih zavjeta, a potom
je predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šarèeviæ zahvalio
predvoditelju slavlja. Uime svih èestitao mu je desetu
obljetnicu biskupskoga reðenja, te poželio puno snage u
daljnjem obnašanju pastirske službe na korist redovnika i
cijele zagrebaèke Crkve.
Prije blagoslova biskup Pozaiæ posveæenim osobama prenio
je pozdrave, èestitke i molitve zagrebaèkog nadbiskupa
kardinala Josipa Bozaniæa, te istaknuo kako se kardinal
raduje skorašnjem susretu s njima.
Na misi je pjevao Redovnièki band aid pod ravnanjem s.
Elizabete Peršiæ uz orguljsku pratnju don Ivana Urliæa.
20
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
ika
Proslava Dana posveæenog života u Varaždinskoj
biskupiji
Varaždin, 2.2.2015. (IKA) - U prigodi proslave Dana
posveæenog života koji Crkva slavi na blagdan Prikazanja
Gospodnjeg – Svijeænicu – u ponedjeljak 2. veljaèe u
Varaždinu je održan veæ tradicionalan susret èlanova
redovnièkih zajednica s podruèja Varaždinske biskupije.
Redovnici i redovnice sudjelovali su na misnom slavlju koje
je u katedrali Uznesenja BDM predvodio varaždinski biskup
Josip Mrzljak. Prije mise sudionici su se okupili na
predavanju u dvorani Biskupskog ordinarijata, gdje je o temi
"Svjedoèiti posveæeni život danas" izlagala dr. s. Martina
Ana Begiæ.
U ime organizatora susreta, Ureda za pastoral duhovnih
zvanja i ministranata Varaždinske biskupije, okupljene je
pozdravio povjerenik vlè. Siniša Dudašek, koji je podsjetio
kako se nalaze u aktualnoj Godini posveæenog života. Kazao
je kako je Varaždinska biskupija uistinu blagoslovljena s
više redovnièkih zajednica, èiji èlanovi zauzeto djeluju
prožeti Duhom Svetim živeæi svoje redovnièke zavjete.
Èestitao im je Dan posveæenog života zaželjevši da njihove
molitve urode novim duhovnim zvanjima.
S. Martina Ana Begiæ u svome se izlaganju osvrnula na
promatranje posveæenog života kroz pitanje duhovnih zvanja
kazavši kako je redovništvo znak i izazov u današnjem
društvu. Napomenula je kako život po zavjetima treba
uzdizati ljudsko dostojanstvo i životni smisao, a osobito se
treba živjeti u istinskoj radosti. Upitavši se kako ojaèati
redovnièki život u sekularnom društvu, naglasila je da je
svakako moguæe kroz svjedoèenje prepoznatljive radosti
zbog odabranog posveæenog života koji gori za Krista i gori
za èovjeèanstvo.
U izlaganju je upozorila na rapidno starenje u redovnièkim
zajednicama, koje je danas zabrinjavajuæe i gotovo
alarmantno, no ono je znak dublje i ozbiljnije krize i pred
sve nas postavlja pitanja: Kakva je evanðeoska kvaliteta
našeg života, jesmo li u skladu sa zahtjevnostima
posveæenja, koliko revnosti imamo za Krista i èovjeèanstvo,
kakvima nas se doživljava u suvremenom društvu? Kazavši
da su ta ptanja odraz oslabljene duhovnosti, kako
evanðeoske, tako i apostolske, istaknula je da upravo stoga
papa Franjo poziva da se redovništvo živi s velikom
ljubavlju.
Nakon susreta proslavljena je u katedrali sveèana euharistija,
koja je zapoèela procesijom sa svijeæama i obredom
blagoslova svijeæa.
U homiliji je biskup Mrzljak rekao kako blagdan Svijeænice
ponovno posvješæuje kako je život Božji dar. Prisjeæamo se
kako su Marija i Josip donijeli Isusa u Božji hram kako bi
Bogu zahvalili na daru djeteta. Kada se danas govori o
životu, u društvu se èesto spominje kako je život pravo, kako
èovjek ima pravo odluèiti o životu, pa i o novom životu. Mi
kršæani kažemo da je život Božji dar i sveti dar kojeg na
poseban naèin posveæujemo u krštenju, koje nije samo neki
dogaðaj, nego mi i danas živimo u krštenju, naš je život po
krštenju posveæen. Danas na blagdan Svijeænice mi nosimo
svjetlo kršæanskog života koje je upaljeno na našem krštenju,
nosimo ga kroz naš život uèvršæujuæi našu vjeru. Mi se
danas u molitvi na poseban naèin spominjemo osoba koje su
se na osobit naèin posvetile služenju Bogu, nadahnute
Duhom Božjim i pozvane Božjom milošæu te osobe žele
Božje svjetlo još više rasvijetliti. Osobe posveæena života na
poseban naèin rasvjetljuju nas tim Božjim svjetlom.
Današnji blagdan prigoda nam je svima da to svjetlo, koje
ponekad tinja slabije ili jaèe, još više rasplamsamo u svojim
životima, da sami postanemo to svjetlo i svjetlimo drugima i
kao zajednica vjernika i kao pojedinci. To je osobito važno u
ika
današnjem društvu koje sve više odbacuje to Božje svjetlo i
temeljne istine i vrednote ljudskog života koje mi kršæani
pronalazimo u Božjoj rijeèi. Neka nam današnji blagdan
omoguæi da dodatno pojaèamo svjetlo koje æemo nositi u
našem zemaljskom životu do vjeènosti, poruèio je biskup u
homiliji.
Na kraju mise, tijekom koje su èlanovi redovnièkih
zajednica obnovili svoje zavjete, biskup je podsjetio da se
nalazimo u Godini posveæenog života kada je cijela Crkva
pozvana moliti i razmišljati o tome kako je redovništvo
veliko bogatstvo Crkve. Svim redovnicama i redovnicima
zahvalio je na sudjelovanju u slavlju i na djelovanju u
mjesnoj Crkvi.
Proslava sv. Vlaha u Dubrovniku
Središnje misno slavlje predvodio je poreèki i pulski biskup
Dražen Kutleša
Dubrovnik, 3.2.2015. (IKA) - Sveèano euharistijsko slavlje
na svetkovinu zaštitnika Dubrovaèke biskupije i grada
Dubrovnika sv. Vlaha u utorak, 3. veljaèe ispred dubrovaèke
katedrale predvodio je poreèki i pulski biskup Dražen
Kutleša. Koncelebrirali su zadarski nadbiskup i predsjednik
HBK Želimir Puljiæ, splitsko-makarski nadbiskup i
metropolit Marin Barišiæ, šibenski biskup Ante Ivan, hvarski
biskup Slobodan Štambuk, kotorski biskup Ilija Janjiæ,
križevaèki biskup Nikola Kekiæ, izaslanici biskupa,
provincijali, sveæenici, redovnici. Na slavlju su sudjelovao i
veliki broj redovnica iz razlièitih redova, vjernici iz svih
dijelova biskupije kao i hodoèasnici iz drugih krajeva.
Dubrovaèki biskup Mate Uziniæ u pozdravnom govoru
poželio je da i ove godine s dubrovaèke feste koja se slavi u
ozraèju Godine posveæenog života ponovo krene "radosna
poruka Evanðelja Isusa Krista koju je sv. Vlaho živio, za
koju je umro, koja je bila osnovno obilježje naše prošlosti, a
mi želimo da bude i osnovno obilježje naše sadašnjosti dok s
pouzdanjem molimo za buduænost."
Poreèki i pulski biskup u propovijedi je govorio o
muèeništvu, vrednotama, porukama sv. Vlaha za ovo
vrijeme te posebno naglasio znaèenje Isusovih rijeèi "Vi ste
sol zemlje... vi ste svjetlo svijetu."
Kao glavni razlog progona i muèenja kršæana u vrijeme
života sv. Vlaha, a i sv. Maura koji je zaštitnik Poreèa i
Poreèke biskupije, biskup Kutleša je naveo razlièitost od
veæine, odnosno življenje ideala za koje su kršæani dali svoj
život. Živeæi po moralnim principima nisu se svidjeli
mnogim ljudima. I danas nekim ljudima nisu dragi oni koji
žive po moralnim principima, po vrednotama koje su
nepromjenjive kroz cijelu povijest èovjeèanstva. Meðu te
temeljne vrednote biskup Kutleša ubrojio je zaštitu života i
istinu.
Progonjeni kršæani i muèenici su živjeli svoje kršæanke
vrednote i znali su opravdati svoju nadu, znali su zašto
vjeruju, tko je za njih Isus Krist.
Tumaèeæi znaèenje rijeèi koje je Isus rekao svojim
uèenicima, da su oni sol zemlje i svjetlo svijetu, mons.
Kutleša je kazao da sol simbolizira èistoæu, èuvanje od
kvarljivosti i davanje okusa hrani. Povezavši to sa životom
kršæana istaknuo je potrebu njihove èistoæe na moralnom
podruèju, slijeðenja tradicije kao utrtog puta koji vodi
sigurno prema cilju i pokazivanje svima drugima svojim
naèinom života što znaèi biti vjernik.
Svjetlost je protumaèio kao nešto pomoæu èega možemo
vidjeti i spoznati svijet, kao putokaz, svjetionik pomorcima
da se ne nasuèu na hridi i kao upuæivanje na opasnost. Tako
bi onda i kršæani ljudima trebali pokazivati put prema Bogu,
upozoravajuæi kad treba i na opasnosti stranputica.
Domovinske vijesti
Odgovarajuæi na pitanje zašto se dogaðaju progoni u
povijesti Crkve, naroda, religija istaknuo je da Crkva širi
moralne vrednote, istinu i da usmjerava na Boga, tvorca
svega svijeta. "Mnogima kroz povijest to se nije sviðalo i
neæe se svidjeti. Ali Crkva je obvezna po svom ustanovljenju
naviještati o tim vrednotama, usmjeravati ljude prema
vjeènosti i prema spasenju. Isus Krist nije došao na ovaj
svijet da uèini svijet ljepšim nego da nas ljude uèini boljim",
istaknuo je biskup napomenuvši da Isus ne traži da budemo
muèenici nego da svoj svakodnevni život živimo vjerski. "I
naviještajuæi te vrednote Crkva æe biti osuðivana, ali ona je
ona koja treba biti svijest i savjest èovjeka. Ako to ne bude
èinila, onda više nije Crkva, izgubila je svoju misiju" i zato
mora èiniti ono što je u skladu s naukom Isusa.
Propitujuæi je li svaki kršæanin svijest i savjest svoje obitelji,
države i društva ili je sablazan, biskup je naglasio da su
vrednote poput pravednosti, dobrote, poštenja uvijek
vrednote, te je potaknuo okupljene vjernike da ih žive i stave
Boga u središte svoga života.
Dok Boga nema u centru, dok Boga nema u zakonima teško
da æemo krenuti prema boljem svijetu nego æemo se vratiti u
ono barbarsko društvo koje je bilo prije 16.-15. stoljeæa. Svi
smo pozvani mijenjati svijet, ne revolucijama nego dobrim
djelima, poruèio je poreèki i pulski biskup.
Muèeništvo sv. Vlaha je putokaz koji nam govori da su u
prošlosti bili toliki sveci i veliki ljudi, ne samo oni
proglašeni nego i oni koji nisu proglašeni, meðu njima i
mnogi iz hrvatskog naroda. Oni nas usmjeravaju i pokazuju
nam da ove zemaljske vrednote brzo prolaze jer je život
kratak i treba misliti s èim æe èovjek doæi pred lice Božje.
"U tom je velièina èovjeka koji živi za svoje ideale. I uvijek
su u ratovima i u povijesti pobjeðivali ideali, a ne toliko
oružje i druge stvari. Mi trebamo biti sol zemlje i svjetlo
svijeta. Jer ako sol obljutavi znademo što se s njom èini.
Neka nam sv. Vlaho bude poticaj i primjer da vidimo i
znademo da, iako èovjek na ovoj zemlji treba trpjeti i patiti,
nakon ovoga dolazi vjeènost u koju smo svi pozvani",
zakljuèio je biskup Kutleša.
Katedralni župnik dr. don Stanko Lasiæ predstavio je darove
za prinos te nabrojio neke hodoèasnièke skupine koje su iz
drugih hrvatskih biskupija stigle na proslavu sv. Vlaha u
Dubrovnik.
Katolicima su se na proslavi sv. Vlaha pridružili i
predstavnici drugih vjerskih zajednica meðu kojima
pravoslavni episkop Grigorije Duriæ sa sveæenicima
Pravoslavne opæine u Dubrovniku dr. Vladanom Previšiæem
i Stevanom Kovaèeviæem , glavni rabin Republike Hrvatske
Luciano Moše Preleviæ s predsjednicom Židovske opæine
Dubrovnik dr. Sabrinom Horoviæ te glavni imam Medžlisa
islamske zajednice Dubrovnik Salkan ef. Heriæ.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
21
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Izjava predsjednika Vijeæa franjevaèkih zajednica
povodom najavljenog Papina pohoda Sarajevu
Papa dolazi ohrabriti sve: kršæane da ne malakšu u življenju
Evanðelja, vodstvo države da se ne umori u traženju izlaza iz
sadašnjeg stanja, i da za cijelo puèanstvo, kako je sam
kazao, ovo bude "kvasac dobra i doprinos konsolidaciji
bratstva i mira, meðuvjerskog dijaloga i prijateljstva", istièe
fra Miljenko Šteko
Mostar, 2.2.2015. (IKA) – U povodu najavljenog pohoda
pape Franje Sarajevo predsjednik Vijeæa franjevaèkih
zajednica u RH i BiH dr. Miljenko Šteko uputio je Izjavu
koju prenosimo u cijelosti:
U poplavi tužnih vijesti diljem svijeta nedjeljna vijest iz
Vatikana nam je razvedrila dan i posebno nas obradovala
najavom posjeta Svetoga Oca Sarajevu za 6. lipnja 2015.
godine.
Petar naših dana, Franjo, Papa je koji želi osobitu blizinu
malenih, rubnih, siromašnih... Dakako, on je ništa manje i
Papa svih ostalih. Ali kao raniji pastir krajevne Crkve na
drugoj strani Zemljine okrugline dobro je upoznao ljude u
nevolji svake vrste. Providnošæu pozvan na kormilo Petrove
laðe, sa sobom je ponio posebno pozoran i milosrdan pogled
na sve koji se u današnjem društvu mogu staviti pod naziv
"siromašnih,
neznatnih,
malenih,
iskljuèenih,
obespravljenih..." i donio ga u srce Crkve. Odatle želi njime
senzibilizirati cijelu Crkvu. On traži siromašnu Crkvu za
siromašne. Želi Crkvu koja æe izlaziti na sve rubove društva
i tražiti one najmanje. Želi Crkvu koja im neæe samo prièati
o Kristu nego živjeti Krista meðu njima. Sanja o Crkvi
radikalnog življenja na svim njezinim razinama. Za nas
redovnike i redovnice, osobito za nas franjevce i franjevke
svih redova i ogranaka èijim se utemeljiteljem papa Franjo
oèito nadahnjuje u mnogim stvarima, izuzetno je važno što
nas on, i sam redovnik, podsjeæa i poziva na naše izvorno
poslanje: proroèansko svjedoèenje, ovdje anticipirano i
proroèanski življeno stanje buduæega eona - stanje
Kraljevstva Božjega, gdje se savršeno vrši Božja volja (usp.
Mk 12, 25). Papa želi da cijela Crkva postane Crkva
življenoga Evanðelja, a da, osobito u ovoj Godini
posveæenoga života, proroèansko poslanje redovništva
ponovno zasja u punom sjaju kao što je to bio sluèaj u
poèetcima svake pojedine redovnièke karizme i redovnièke
zajednice.
Uopæe ne sumnjam da je Sveti Otac dobro informiran o
stanju katolika i èitavoga puèanstva u BiH. Zna da je to
jedna od bolnijih toèaka kugle zemaljske. Dolazi u
siromašnu i neureðenu državu punu ratnih rana, nerašèišæene
povijesti, velike nezaposlenosti i sveopæe krize. Dolazi
ohrabriti sve: kršæane da ne malakšu u življenju Evanðelja,
vodstvo Države da se ne umori u traženju izlaza iz sadašnjeg
stanja, i da za cijelo puèanstvo, kako je sam kazao, ovo bude
"kvasac dobra i doprinos konsolidaciji bratstva i mira,
meðuvjerskog dijaloga i prijateljstva". Duboko vjerujem,
cijela æe zemlja doživjeti Papin posjet kao veliko olakšanje.
Doèekajmo Svetoga Oca kako dolikuje doèeku prvoga
moralnog autoriteta našeg planeta i namjesnika našega
Gospodina. Ne možemo mu poæi u susret u milijunskom
mnoštvu kao nedavno oni u Manili, ali možemo ga primiti
sinovskom odanošæu i širokom dušom. Dobro nam došao,
Sveti Oèe! poruèuje predsjednik Vijeæa franjevaèkih
zajednica u RH i BiH.
22
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
Nuncij Pezzuto i kardinal Puljiæ o predstojeæem pohodu
pape Franje Bosni i Hercegovini
Sarajevo, 2.2.2015. (IKA/KTA) - O pohodu pape Franje
Bosni i Hercegovini 6. lipnja govorili su 2. veljaèe na
konferenciji za novinare u prostorijama Apostolske
nuncijature u Sarajevu apostolski nuncij u BiH mons. Luigi
Pezzuto i vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko
Puljiæ. Na konferenciji bio je i vojni biskup Tomo Vukšiæ.
Nuncij Pezzuto istaknuo je da na taj naèin želi i "službeno,
javno i sigurno" potvrditi Papin pohod Sarajevu, a koji je
papa Franjo najavio nakon Angelusa u nedjelju 1. veljaèe u
Vatikanu. Kazao je potom da je mnogo puta osobno s papom
Franjom razgovarao o njegovu moguæem posjetu BiH.
Prenio je i želju Svetog Oca da se susretne s graðanima
Sarajeva i sa svim ljudima u Bosni i Hercegovini. Najavio je
da æe sada zapoèeti pokretanje procesa priprave predstojeæeg
Papina pohoda te pojasnio da je rijeè o pastoralnom pohodu,
odnosno da Sveti Otac u Sarajevo dolazi primarno kao
poglavar Katolièke Crkve, a da je njegova uloga državnog
poglavara u tom sluèaju sekundarna. Istaknuo je da papa
Franjo u BiH dolazi kao otac, pastir, kao osoba koja
utjelovljuje mudrost Katolièke Crkve za koju je rekao da,
kroz vrijednosti Drugoga vatikanskog sabora, teži biti
"iskusna u èovjekoljublju'". Istaknuo je da je srce pape
Franje ispunjeno solidarnošæu, osjeæajem poštovanja prema
drugima, dijalogom na svim razinama, pa tako i
meðureligijskim i ekumenskim dijalogom, zalaganjem za
mir, te da æe njegov pohod Bosni i Hercegovini biti doprinos
uèvršæenju mirovnog procesa u BiH, dodajuæi kako mu se
èini da taj proces napreduje i raste.
Kardinal Puljiæ istaknuo je da je rijeè o jednodnevnom
Papinu posjetu te da je potrebno najprije na razini
Vrhbosanske nadbiskupije uspostaviti crkveni odbor u
dogovoru sa svim biskupima Biskupske konferencije BiH.
Središnji dogaðaj pohoda je misa koju æe predvoditi Sveti
Otac. Napominjuæi da je upravo papa Franjo proglasio
Godinu posveæenog života, koja je u tijeku, kazao je da æe
vjerojatno biti potrebno pripraviti Papin susret s duhovnim
zvanjima. Prema njegovim rijeèima, papa Franjo æe se
susresti i s biskupima BK BiH kojima želi uputiti svoju rijeè
kao vrhovni pastir. Uvjeren je da æe se papa Franjo toga dana
susresti i s domaæim predstavnicima vlasti koje su mu
uputile poziv da doðe u BiH te ih saslušati i uputiti im svoju
pastirsku rijeè. Najavio je moguænost organizacije i drugih
susreta, ukoliko to vremenski bude moguæe. Zaželio je da
Sveti Otac na odlasku ponese radosne doživljaje iz Sarajeva
i iz Bosne i Hercegovine i susreta s ljudima u njoj. Izrazio je
uvjerenje da æe i državne strukture sa svoje strane formirati
organizacijski odbor za Papin doèek te da æe se uspostaviti
dobra suradnja s crkvenim odborom. Istaknuo je i veliku
ulogu medija, prvenstveno u obavještavanju javnosti o tijeku
priprema, a potom i prenošenju samog pohoda pape Franje.
Kardinal Puljiæ izvijestio je da su, u skladu s Papinim opæim
pozivom na molitvu za predstojeæi posjet, sveæenici,
redovnici, redovnice, bogoslovi i kandidatice te drugi
vjernici u katedrali Srca Isusova u Sarajevu uoèi Dana
posveæenog života molili na tu nakanu tijekom klanjanja,
molitve Prve Veèernje i sveèanoga misnog slavlja. Papa
Franjo najavio je da dolazi kao hodoèasnik mira, da podupre
izgradnju mira u ovoj zemlji. To nas posebno raduje jer svi
želimo sudjelovati u izgradnji mira. Zato je potrebna i
molitva da bi to njegovo dolaženje i prisutnost i govor
istinski poduprli sve pozitivne energije koje su nam tako
ika
potrebne na ovim prostorima, kazao je kardinal Puljiæ,
dodajuæi da æe veæ tijekom popodneva pozvati svoje
suradnike kako bi zapoèeli s detaljnim razmatranjem
razlièitih programa od prostora na kojem æe se slaviti misa,
medijske djelatnosti, opæe sigurnosti, pozivnica gostima kao
i o geslu kojim bi se u malo rijeèi obuhvatila sva ljepota
predstojeæeg Papina pohoda.
Nuncij Pezzuto dodao je i da je datum pohoda pape Franje 6.
lipnja dogovoren u suradnji Svete Stolice s mjesnom
Crkvom i vlastima. Spomenuo je i moguæi posjet pape
Franje Predsjedništvu BiH, što je redovita praksa kod takvih
pohoda, te istaknuo da æe se osobito voditi raèuna o
siromasima jer taj sloj stanovništva je posebno pri srcu papi
Franji i s njima osjeæa posebnu blizinu. Kazao je da je æe
vjerojatno biti uzeta u obzir i èinjenica da su u Bosni i
Hercegovini još vidljive posljedice rata pa postoji
moguænost Papina susreta s predstavnicima žrtava.
Napomenuo je da se trenutaèno o programu Papina pohoda
može govoriti samo okvirno te da je tiskovna konferencija i
službena potvrda samo "prva stepenica" u organizaciji.
Ponovno podsjeæajuæi na važnu ulogu medija u cijelom tom
dogaðaju, pozvao je novinare da do svih ljudi u BiH i šire
prenose
pozitivne
poruke
solidarnosti,
dijaloga,
razumijevanja i mira.
Kardinal Puljiæ i nuncij Pezzuto potom su odgovarali na
novinarska pitanja.
Na pitanje kakav osjeæaj papa Franjo ima prema tim
krajevima, s obzirom da je posljednji papa koji je posjetio
BiH bio sv. Ivan Pavao II., koji je kao Slaven imao narodnu
povezanost s tim prostorima, kardinal Puljiæ istaknuo je da
sadašnji Papa ima poseban osjeæaj za siromahe i one koji
trpe istièuæi da upravo zbog toga papa Franjo dobro poznaje
ovu državu. Podsjetio je da mu je veæ prilikom njihova
prvog susreta, nedugo nakon što je izabran za papu, Franjo
kazao da dolazi iz "trpeæe Crkve". "On zna da ovdje je narod
puno pretrpio, i još trpi. On itekako poznaje našu situaciju",
rekao je kardinal Puljiæ.
Na molbu novinara da prokomentira znaèenje Papina posjeta
Sarajevu u svjetlu nastojanja pape Franje prema
meðureligijskom dijalogu, u koji spadaju i nedavni posjeti
Turskoj i Albaniji, kardinal Puljiæ podsjetio je da je sam
Papa prilikom objave da æe pohoditi glavni grad BiH
istaknuo da želi poduprijeti meðureligijski dijalog u BiH te
da æe se tako odreðeni dijelovi programa Papina pohoda
razmatrati u suradnji s predstavnicima drugih Crkava i
vjerskih zajednica.
Na pitanje o mjestu središnjega misnog slavlja tijekom,
kardinal Puljiæ podsjetio je da je godine 1997. papa Ivan
Pavao II. slavio misu na gradskom stadionu "Koševo" (sada
stadion "Asim Ferhatoviæ Hase"). Dodao je da æe se o mjestu
misnog slavlja odluèivati u dogovoru s predstavnicima
vlasti. Zamoljen da razjasni na èiji se poziv papa Franjo
odazvao kada je odluèio doæi u BiH, kardinal Puljiæ rekao je
da Sveti Otac dolazi prvenstveno na poziv mjesne Crkve, ali
i da Papa ne posjeæuje neku zemlju bez poziva i državnih
struktura. Podsjetio je da su, u ovom sluèaju, poziv najprije
uputili predstavnici Katolièke Crkve u BiH te da su taj poziv
svojim pozivom poduprli i predstavnici vlasti pa je rijeè o
obostranom pozivu.
Crkva u Hrvata
Kardinal Puljiæ primio reis-ul-ulemu Kavazoviæa
Islamska zajednica raduje se pohodu pape Franje Sarajevu
te su ponudili pomoæ u što kvalitetnijoj i dostojanstvenoj
organizaciji Papina pohoda
Sarajevo, 3.2.2015. (IKA/KTA) - Vrhbosanski nadbiskup
kardinal Vinko Puljiæ primio je u utorak 3. veljaèe reis-ululemu Islamske zajednice u BiH Huseina Kavazoviæa. U
pratnji su bili njegov zamjenik Husein Smajiæ i direktor
Uprave za vanjske poslove Rijaseta islamske zajednice u
BiH Razim Èoliæ. U razgovoru je sudjelovao i suradnik
kardinala Puljiæa kancelar Vrhbosanske nadbiskupije
Mladen Kalfiæ. Na poèetku razgovora kardinal Puljiæ
èestitao je reisu Kavazoviæu na odluènim i itekako
potrebnim rijeèima osude ekstremizma i terorizma, rekavši
da je to imalo vrlo pozitivan odjek u medijima i društvenoj
zajednici cijele Europe.
Reis-ul-ulema Kavazoviæ rekao je kardinalu Puljiæu da se
obradovao najavi posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini te
dodao: "Poglavari Katolièke Crkve dragi su gosti u Bosni i
Hercegovini. Tako je bilo kada nas je posjetio veliki prijatelj
BiH papa Ivan Pavao II., a isto vrijedi i za papu Franju. To je
ne samo moj stav, nego stav cijele Islamske zajednice u BiH.
Mi muslimani u BiH posebno se radujemo zbog nastupa
pape Franje i njegovih zauzimanja za opæeljudsko dobro.
Glavni naglasci njegovih dosadašnjih nastupa su briga za
siromašne i napuštene, a to bi trebala biti univerzalna
vrijednost za sve", rekao je izmeðu ostaloga Kavazoviæ.
Zamjenik Smajiæ pozdravio je najavu da se poglavari
vjerskih zajednica u BiH zajednièki sastanu s papom
Franjom. Kardinal Puljiæ rekao je da æe u kreiranju programa
Papina pohoda pokušati uvrstiti i taj susret koji bi vjerojatno
mogao biti održan u prostorijama Apostolske nuncijature.
Tijekom srdaènog razgovora sugovornici su razmijenili
mišljenja o trenutaènom stanju vjerskih zajednica u Bosni i
Hercegovini. Istaknuto je da se, nakon uspostavljanja nove
vlasti osobito Vijeæa ministara BiH, oèekuje konaèno
rješenje pitanja poput: povratka otuðene imovine Crkava i
vjerskih zajednica, rješavanja pitanja vjerskih blagdana na
razini cijele BiH te rješavanje zdravstvenoga i mirovinskoga
osiguranja vjerskih službenika. "To su samo neke
pojedinosti koje nam se obeæavaju uèiniti veæ dvadeset
godina, a od nove vlasti zahtijevat æemo da se konaèno
ispune obeæanja", zajednièki su zakljuèili sugovornici.
Pred kraj razgovora reis Kavazoviæ zahvalio je kardinalu
Puljiæu na prijemu, ali i cijeloj Katolièkoj Crkvi u BiH na
"velikoj zauzetosti za narode Bosne i Hercegovine, te na
radu oko pomirenja i poboljšavanja meðuljudskih odnosa".
Potom je èestitao kardinalu 20 godina kardinalske èasti te
mu poklonio prigodni dar. Na kraju je rekao kako "Islamska
zajednica u BiH stoji na raspolaganju za svestranu pomoæ u
što kvalitetnijoj i dostojanstvenoj organizaciji Papina
pohoda". Kardinal Puljiæ zahvalio je "na podršci i
otvorenosti u tom velikom projektu koji je pred nama".
.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
23
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Nadbiskup Gänswein o odnosu Benedikta XVI. i pape
Franje
Ne postoji neslaganje izmeðu Benedikta XVI. i pape Franje
po pitanju prièesti za rastavljene i civilno ponovno vjenèane
Vatikan, 27.1.2015. (IKA) - Nadbiskup George Gänswein,
proèelnik Papinskoga doma i osobni tajnik Pape emeritusa,
rekao je kako ne postoji neslaganje izmeðu Benedikta XVI. i
pape Franje po pitanju prièesti za rastavljene i civilno
ponovno vjenèane, prenosi Catholic Herald. U razgovoru za
njemaèki èasopis "Christ und Welt", nadbiskup je rekao da
je ideja o suprotnosti izmeðu dvojice papa po tom pitanju
"umjetna".
"Ne dijelim taj dojam. Stvara se umjetnu suprotnost koja ne
postoji. Papa je prvi jamac i èuvar nauka Crkve te istodobno
je prvi pastir. Nauk i pastoralna skrb nisu u suprotnosti, veæ
su poput blizanaca", kazao je nadbiskup Gänswein.
Proèelnik Papinskog doma nadalje je rekao da bi bilo
"apsurdno" tvrditi kako doktrinarne izjave pape Franje
proturjeèe njegovu prethodniku. "Jedna je stvar jasnije
naglasiti pastoralna nastojanja jer to zahtijevaju prilike. Ali
sasvim je druga stvar promijeniti nauk. Mogu djelovati na
pastoralno osjetljiv naèin, dosljedno i savjesno jedino na
temelju èitavoga katolièkoga nauka. Bit sakramenata nije
pastirima dana na slobodnu volju, veæ je predana Crkvi. To
je osobito istinito za sakrament braka", rekao je nadbiskup
Gänswein.
Opovrgnuo je da je Benedikt XVI. – ne bi li utjecao na tijek
izvanredne sinode – promijenio zakljuèak u jednom eseju
koji je godine 1972. bio napisao o prièesti za rastavljene i
civilno ponovno vjenèane. "Revizija èlanka bila je dovršena
i poslana izdavaèu davno prije sinode. Moramo se sjetiti
kako svaki autor ima pravo unijeti promjene u svoje spise.
Svaka informirana osoba zna da papa Benedikt još od 1981.
ne prihvaæa zakljuèak spomenutog èlanka, što je duže od 30
godina! Kao proèelnik Kongregacije za nauk vjere, to je
jasno izrazio u brojnim izjavama", kazao je nadbiskup
Gänswein. Opovrgnuo je i glasine da su zabrinuti kardinali
tražili intervenciju Pape emeritusa tijekom izvanredne
sinode, nazvavši ih "èistom izmišljotinom". Upitan o reakciji
na odstupanje pape Benedikta XVI., rekao je da nutarnje
prihvaæanje te odluke nije bilo lako i dodao: "Na dan
njegova izbora za papu, obeæao sam da æu mu pomagati in
vita et in morte. Dakako, tada nisam imao na umu
odstupanje od službe. Ali obeæanje je i dalje istinito te ostaje
valjano."
Papa o obljetnici osloboðenja iz Auschwitza
Vatikan, 27.1.2015. (IKA) - Auschwitz podsjeæa na bolni
vapaj strahovitoga trpljenja, i zaziva buduænost poštovanja,
mira i susreta meðu narodima – tim rijeèima papa Franjo u
tweetu na svojemu raèunu @Pontifex, govori o
Meðunarodnom danu sjeæanja na žrtve Holokausta.
Obilježavanje toga dana, koji su godine 2005. ustanovili
Ujedinjeni narodi, ove godine podudara se sa 70.
obljetnicom osloboðenja iz Auschwitza, i rušenja željeznih
logorskih vrata.
Tim su povodom u cijelom svijetu organizirane brojne
priredbe. Glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda Ban
Ki Moon, u svojoj je pak poruci upozorio na nove oblike
antisemitizma i nesnošljivosti, te zatražio da se ojaèa svako
zauzimanje protiv te, još uvijek žive, prijetnje.
24
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
"Dan djece s ulice": 100 milijuna djece na ulicama
Udruga "Mladi jedan svijet" posvetila 2015. godinu posebno
djeci s ulice na Filipinima
Beè, 28.1.2015. (IKA) - 100 milijuna djece diljem svijeta
živi na ulici. Na njihovu tešku sudbinu u povodu "Dana
djece s ulice", koji se obilježava 31. sijeènja, na isti dan kada
se slavi blagdan "sveca mladih" don Ivana Bosca, upozorava
katolièka dobrotvorna organizacija "Mladi jedan svijet".
"Oni prodaju novine, cigarete, cvijeæe, bombone. Neki nude
drogu ili svoje tijelo", izvješæuje organizacija na svojim
internetskim stranicama.
U sklopu svoje dobrotvorne akcije udruga "Mladi jedan
svijet" nastoji meðu školarcima i adolescentima diljem
Austrije prikupiti donacije za više od 70 nevladinih projekata
za djecu i mlade u potrebi. U središtu pozornosti 2015.
godine su Filipini. Samo u toj otoènoj državi na zapadnom
Pacifiku više od 250.000 djece provedu veæinu svog života
na ulici. Mnogi rade za dopunu obiteljskih prihoda i redovito
se vraæaju kuæi. Oko 25 do 30 posto ih ima kontakt sa svojim
obiteljima, ali ogranièen ili u potpunosti prekinut nakon što
su u njima èesto godinama morali trpjeti nasilje i
zlostavljanje. Kao "surogat obitelji" èesto im služe djeèje
bande. Sedmero od desetero filipinske djece s ulice su
djeèaci, ali sve više na ulici završavaju i djevojèice.
"Mladi jedan svijet" akcijom podupiru i Centar za zaštitu
djece u Manili, koji vodi salezijanska redovnica Maria
Victoria Santa Ana. Planiraju prikupiti donacije kojima bi
proširili centar tako da se u njemu može smjestiti stotinjak
djevojaka
Odluèan korak prema poštovanju neroðena života
Bostonski kardinal o odluci amerièkih zastupnika da se
novcem poreznih obveznika ne smije financirati pobaèaj
Boston, 28.1.2015. (IKA) - To je odluèan korak prema
poštovanju neroðena života, a ujedno je izraz želje
amerièkoga naroda, rekao je nadbiskup Bostona i
predsjednik Odbora za život pri Biskupskoj konferenciji
Sjedinjenih Amerièkih Država kardinal Sean O'Malley,
govoreæi o odluci amerièkih zastupnika da se novcem
poreznih obveznika ne smije financirati pobaèaj, te da se
ukine tajnost o namjeni dijela novca, plaæenoga
osiguravajuæim kuæama.
Do sada, naime, neka osiguravajuæa kuæa svojim klijentima
nije morala objašnjavati namjenu njihova novca; neovisno o
njihovim moralnim ili vjerskim uvjerenjima jedan je dio
novca mogla namijeniti zajednièkom fondu za financiranje
"usluga" nazvanih prevencijom i brigom za zdravlje žena. S
veæinom od 249 glasova za te 179 protiv zakon je usvojen
22. sijeènja, a kardinal je proteklih tjedana želio takvu
odluku pozivajuæi zastupnike u Kongresu da podupru
prijedlog zakona.
Novi je zakon u skladu s voljom veæine Amerikanaca kao i s
pravom u SAD-u, prema kojem država ne može javnim
novcem podupirati i promicati dragovoljni prekid trudnoæe,
obvezujuæi porezne obveznike da financiraju to nasilje.
Veæina amerièkih poreznih obveznika ne želi da se njihov
novac troši za pobaèaj, isto kao što ne želi da se dio novca
plaæenoga za osiguranja namijeni financiranju pobaèaja,
izjavio je kardinal, kako izvještava Radio Vatikan,
poželjevši da i Senat usvoji taj zakon.
ika
Pokrenut postupak za proglašenje blaženom i svetom
Chiare Lubich
Frascati, 28.1.2015. (IKA) - Sveèanošæu u katedrali u
Frascatiju kojom je predsjedao biskup Raffaello Martinelli,
27. sijeènja zapoèeo je postupak za proglašenje blaženom i
svetom Chiare Lubich, utemeljiteljice Pokreta fokolara.
Tijekom slavlja biskup Martinelli rekao je kako je crkveni
sud pozvan razmotriti djela, vrline i spise Chiare Lubich. A
Božji narod pozvan je dati svoj doprinos u molitvi, ali
takoðer u svjedoèenju. Na ceremoniji je proèitan i Dekret o
pokretanju kauze. Na teritoriju biskupije Frascati nalazi se
Meðunarodni centar Pokreta fokolara, u blizini kojeg je
Chiara Lubich proživjela veæinu svog života i umrla 14.
ožujka 2008.
U poruci povodom pokretanje kauze papa Franjo pozvao je
da se Božjem narodu pomogne upoznati život i djelo Chiare
Lubich koja je, prihvativši Gospodinov poziv, zapalila za
Crkvu novo svjetlo na putu prema jedinstvu. Izrazio je
takoðer želju da svijetli primjer života Chiare Lubich
probudi u vjernicima nove želje za vjernošæu Kristu.
Promjena naèina predaje palija novim nadbiskupima
metropolitima
Želi se bolje istaknuti veza novih nadbiskupa metropolita s
njihovom mjesnom Crkvom – pojasnio je mons. Marini
Vatikan, 29.1.2015. (IKA) - U pismu s nadnevkom od 12.
sijeènja, i poslanom svim apostolskim nuncijaturama,
ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja mons. Guido Marini
objavio je odluku pape Franje da promijeni naèin predaje
palija novim nadbiskupima metropolitima. Tu vrpcu od
bijele vune, koja oznaèava ovcu na ramenima Isusa Dobroga
Pastira, novim je nadbiskupima na ramena stavljao Sveti
Otac, tradicionalno 29. lipnja, na svetkovinu svetih Petra i
Pavla.
Od sada æe taj èin biti održavan u biskupijama iz kojih
potjeèu novi nadbiskupi, a palij æe im na ramena stavljati
tamošnji apostolski nunciji.
Tumaèeæi tu promjenu u razgovoru za Radio Vatikan, mons.
Marini kazao je da æe od sljedeæe svetkovine svetih Petra i
Pavla, 29. lipnja, nadbiskupi, kao što je obièaj, biti nazoèni u
Rimu, suslavit æe sa Svetim Ocem, i sudjelovati u obredu
blagoslova palija, ali im on neæe biti stavljen na ramena,
nego æe ga primiti od Svetoga Oca na jednostavniji i privatan
naèin.
Èin stavljanja palija na ramena bit æe održan u nekom
drugom trenutku u njihovim biskupijama, i to u nazoènosti
mjesne Crkve, i posebno biskupa sufraganskih biskupija,
zajedno s njihovim vjernicima.
Znaèenje je te promjene to da se bolje istakne veza novih
nadbiskupa metropolita s njihovom mjesnom Crkvom,
napomenuo je mons. Marini te dodao da to znaèi takoðer
dati moguænost veæem broju vjernika da budu nazoèni na
tom, za njih tako važnom, obredu, a posebno biskupima
sufraganskih biskupija koji æe na taj naèin moæi sudjelovati
na tom dogaðaju.
U tom se smislu zadržava cjelokupno znaèenje slavlja koje
se održava 29. lipnja, a koje istièe odnos zajedništva, kao i
hijerarhijskoga zajedništva izmeðu Svetoga Oca i novih
nadbiskupa; ali, istodobno, tomu se – kroz znakovitu gestu –
dodaje i veza s mjesnom Crkvom, objasnio je ravnatelj
papinskih liturgijskih slavlja mons. Guido Marini.
Inozemne vijesti
Europski mediji o najavljenom Papinu posjetu Sarajevu
Rim, 2.2.2015. (IKA) - Vijest o najavi putovanja pape
Franje u Sarajevo naišla je na veliki odjek u svjetskim
medijima. Mnogi su dnevni listovi prenijeli tu vijest
poprativši je uglavnom uspomenama ratnih zbivanja
devedesetih godina. Veæinom se osvræu i na posjet Ivana
Pavla II. tome trpeæem gradu, koji je godinama bio pod
opsadom srpskih vojnih jedinica i istièu kako je glavna svrha
toga jednodnevnog posjeta molitva i preporuke mirovnog
suživota.
Talijanski dnevnik La Repubblica istièe kako je Sarajevo
glavni grad BiH, simbol teškog suživota meðu katolicima,
pravoslavnima i muslimanima. Papa je toga svjestan te je
veæ sada tražio od vjernika da mu pomognu svojim
molitvama kako bi njegovo putovanje urodilo plodom u tom
gradu gdje su se èesto susretali i nerijetko sukobljavali Istok
i Zapad. Posjet Pape Franje pružit æe priliku za ispit savjesti i
Europske unije, koja se mora upitati je li dosta uèinila za te
teško iskušane narode, piše La Repubblica.
Rimski dnevnik Il Messaggero primjeæuje kako je Papa
obeæao predsjedavajuæem Predsjedništva BiH Draganu
Èoviæu 15. prosinca prošle godine da æe posjetiti Sarajevo,
ali je to prošlo u medijima dosta nezapaženo, premda je
bosanski tisak dao naslutiti da bi do toga moglo doæi veæ
2015. godine. Il Messaggero istièe da æe Papu doèekati
odvažni kardinal Vinko Puljiæ, biskup koji je ostao uz narod
u Sarajevu tijekom cijele ratne opsade.
Vatican insider primjeæuje kako je Papa Franjo dodao još
jedno putovanje tijekom 2015., premda je popis bio veæ
dosta popunjen. Do toga dolazi 18 godina nakon
nezaboravnog posjeta Ivana Pavla II., zakljuèuje se.
Njemaèki Die Zeit primjeæuje kako je Sarajevo, glavni grad
BiH, simbol krvavog rata na Balkanu devedesetih godina.
Tijekom svog posjeta 78-godišnji poglavar Rimokatolièke
Crkve molit æe u tom gradu s muslimanskom prevlašæu za
mir i meðuvjerski dijalog, pišu njemaèke novine, a Švicarski
Blick podsjeæa da je za rata u Bosni i Hercegovini ubijeno
oko sto tisuæa ljudi.
Francuski Liberation primjeæuje kako Papa želi moliti za mir
i potaknuti narode BiH na meðuvjerski dijalog. Liberation se
spominje posjeta Ivana Pavla II. i mise po snježnom
nevremenu, kao i stote obljetnice ubojstva austrijskoga
nasljednika prijestolja Franje Ferdinanda što je bio povod za
poèetak Prvoga svjetskog rata.
Katolièka crkva opet meta vandala u New Delhiju
New Delhi, 2.2.2015. (IKA) – U New Delhiju se dogodila
provala u katolièku crkvu pri èemu je razbijeno svetohranište
i razbacane posveæene hostije, izvijestio je Radio Vatikan
pozivajuæi se na agenciju UCANews. To je peta katolièka
crkva koja je napadnuta i ošteæena u posljednja dva mjeseca.
Provala se dogodila u noæi na ponedjeljak, a kada je župnik
ušao u crkvu Sv. Alfonse vidio je otvoreno svetohranište i
hostije prosute po oltaru i podu crkve, rekao je agenciji
glasnogovornik Nadbiskupije Delhi o. Savarimuthu Shankar.
Vlasti ne poduzimaju ništa kako bi pronašle krivce za
provale i napade na crkve, pa se kršæanska zajednica osjeæa
vrlo uznemirenom i ne preostaje joj ništa nego prosvjedovati
na ulici, upozorio je glasnogovornik.
.
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
25
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
Oèvrsnite srca (Jak 5, 8)
Poruka pape Franje za korizmu 2015.
Draga braæo i sestre, korizma je vrijeme obnove za Crkvu,
zajednice i pojedine vjernike. To je nadasve "vrijeme
milosti" (2 Kor 6, 2). Bog od nas ne traži ništa što nam veæ
prije nije dao: "Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi" (1 Iv 4,
19). On nije ravnodušan prema nama. Stalo mu je do svakog
od nas, poznaje svakog od nas po imenu, brine se za nas i
traži nas kada se okrenemo od njega. On se zanima za
svakog od nas; njegova ga ljubav prijeèi da bude ravnodušan
prema onome što nam se dogaða.
Meðutim dogaða se da kada nam je dobro i kada smo bez
briga tada zaboravljamo druge (što Bog Otac nikada ne èini):
ne zanimaju nas njihovi problemi, njihove patnje i nepravde
koje podnose… Tada naše srce postaje hladno. Sve dok mi
je relativno dobro i dok sam zadovoljan, ne mislim na one
koji nisu dobro. Taj egoistièni, ravnodušni stav danas je
poprimio svjetske razmjere, dotle da možemo govoriti o
globalizaciji ravnodušnosti. To je problem s kojim se, kao
kršæani, moramo uhvatiti u koštac.
Kada se Božji narod obrati njegovoj ljubavi, nalazi odgovore
na ona pitanja koja povijest neprestano postavlja. Jedan od
najveæih izazova o kojem želim progovoriti u ovoj svojoj
poruci jest upravo globalizacija ravnodušnosti.
Ravnodušnost prema bližnjemu i prema Bogu predstavlja
stvarnu napast takoðer za nas kršæane. Imamo stoga potrebu
svake godine u korizmi èuti vapaj proroka koji dižu svoj glas
i bude naše uspavane savjesti.
Bog nije ravnodušan prema svijetu, veæ ga toliko ljubi da je
dao svoga Sina za spasenje svakog èovjeka. U utjelovljenju,
zemaljskom životu, smrti i uskrsnuæa Sina Božjega vrata
izmeðu Boga i èovjeka, izmeðu neba i zemlje otvorena su
jednom zasvagda. Crkva je poput ruke koja ta vrata drži
otvorenima naviještanjem Božje rijeèi, slavljenjem
sakramenata, svjedoèenjem vjere ljubavlju djelotvorne (usp.
Gal 5, 6). No, svijet teži zatvoriti se u samoga sebe i zatvoriti
ta vrata kroz koja Bog ulazi u svijet i svijet u njega. Tako
ruka, koja je Crkva, ne smije se nikada iznenaditi ako bude
odbaèena, zgažena i ranjena.
Božji narod treba dakle tu duhovnu obnovu, da ne bi postao
ravnodušan i zatvoren u samoga sebe. Želim vam predložiti
za razmišljanje tri biblijska teksta.
1. "Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi" (1 Kor 12, 26)
– Crkva
Božja ljubav razbija tu pogibeljnu zatvorenost u sebe same
koja se zove ravnodušnost. Crkva nam tu Božju ljubav pruža
svojim uèenjem i, nadasve, svojim svjedoèenjem. Meðutim,
svjedoèiti se može samo ono što se najprije iskusilo.
Kršæanin je onaj koji dopušta Bogu da ga zaodjene svojom
dobrotom i milosrðem, da ga zaodjene Kristom, da bi poput
njega bio na službu Bogu i ljudima. To nam jasno doziva u
svijest liturgija Velikog èetvrtka obredom pranja nogu. Petar
nije želio da mu Isus opere noge, ali je kasnije shvatio da
Isus ne želi biti samo primjer kako trebamo jedni drugima
prati noge. Tu službu može èiniti drugima samo onaj koji je
prije toga dopustio Isusu da mu opere noge. Jedino on ima
"dijela" s njim (Iv 13, 8) i tako može služiti drugima.
Korizma je pogodno vrijeme da dopustimo Kristu da nam
služi te tako postanemo poput njega. To se dogaða svaki put
kada primamo sakramente, napose euharistiju. U njoj
26
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
postajemo to što primamo: Kristovo tijelo. U tome tijelu
nema mjesta za onu ravnodušnost koja, èini se, tako èesto
zagospodari našim srcima. Jer onaj tko je Kristov pripada
jednom tijelu i u njemu ne možemo biti ravnodušni jedni
prema drugima. "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi;
ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi." (1 Kor
12, 26).
Crkva je communio sanctorum ne samo zbog svojih svetaca,
veæ takoðer zato jer je zajedništvo u svetim stvarima: ljubavi
Boga koji nam se objavio u Kristu i svim njegovim
darovima. Meðu tim darovima je takoðer odgovor onih koji
su dopustili da ih ta ljubav zahvati. U tome zajedništvu
svetih i u tome dioništvu u svetim stvarima nitko zadržava
ništa za sebe, veæ sve što ima dijeli s drugima. A buduæi da
smo povezani u Bogu, možemo uèiniti nešto i za one koji su
daleko od Boga, za one do kojih nikada ne bismo mogli
doprijeti vlastitim silama, da s njima i za njih molimo Boga
da se svi otvorimo njegovu djelu spasenja.
2. "Gdje ti je brat…? " (Post 4, 9) – Župa i zajednice
Sve što smo rekli za opæu Crkvu mora se primijeniti na život
župa i zajednica. Uspijevamo li u tim crkvenim stvarnostima
iskusiti da smo dio istoga tijela? Tijela koje ujedno prima i
dijeli ono što Bog želi darivati? Tijela koje poznaje i skrbi za
svoje najslabije, najsiromašnije i najmanje èlanove? Ili se
sklanjamo u neku opæu ljubav koja želi zagrliti cio svijet, ali
zaboravlja Lazara koji sjedi pred našim zatvorenim vratima?
(usp. Lk 16, 19-31).
Kako bismo primili ono što nam Bog daje i kako bi to dalo
obilne plodove moramo nadiæi granice vidljive Crkve na dva
naèina.
Prije svega ujedinjujuæi se s nebeskom Crkvom u molitvi.
Kada zemaljska Crkva moli, tada se uspostavlja zajedništvo
uzajamnog služenja i dobra koje se uspijeva vinuti do
Božjeg lica. Sa svetima koji su našli svoju puninu u Bogu,
èinimo sastavni dio onoga zajedništva u kojem ljubav
pobjeðuje ravnodušnost. Nebeska Crkva nije pobjednièka jer
je okrenula leða patnjama svijeta i sama uživa u slavi. Sveci,
radije, veæ kontempliraju i raduju se èinjenici da su,
Isusovom smræu i uskrsnuæem, jednom zauvijek pobijedili
ravnodušnost, tvrdoæu srca i mržnju. Sve dok ta pobjeda
ljubavi ne prožme èitav svijet, sveci nas nastavljaju pratiti na
našem ovozemaljskom putovanju. Sveta Terezija iz
Lisieuxa, crkvena nauèiteljica, izrazila je uvjerenje da radost
na nebu zbog pobijede raspete ljubavi neæe biti potpuna sve
dok i jedan èovjek na zemlji pati i jeca od boli: "Èvrsto sam
uvjerena da neæu biti besposlena na nebu; želja mi je i
nadalje raditi za Crkvu i za duše" (Pismo 254 od 14. srpnja
1897.).
Mi smo dionici zasluga i radosti svetaca, a oni sudjeluju u
našoj borbi i u našoj želji za mirom i pomirenjem. Njihova
radost zbog pobjede Krista uskrsloga daje nam snagu u
nastojanju da prevladamo tolike oblike ravnodušnosti i
tvrdoæe srca.
S druge strane svaka je kršæanska zajednica pozvana izaæi iz
same sebe i biti ukljuèena u život društva èiji je dio, napose
radeæi sa siromašnima i onima koji su se udaljili od Crkve.
Crkva je po svojoj naravi misionarska, nije prignuta nad
samu sebe, veæ je poslana svim ljudima.
Njezina je misija biti strpljivi svjedok Onoga koji želi
ika
privesti Ocu cjelokupnu stvarnost i svakoga èovjeka. Njezina
je misija svima donijeti ljubav koja ne može šutjeti. Crkva
slijedi Isusa Krista na putu koji je vodi do svakog èovjeka,
sve do kraja zemlje (usp. Dj 1, 8). Tako u svakom našem
bližnjem možemo vidjeti brata i sestru za koje je Krist umro
i uskrsnuo. Sve što smo primili, primili smo i za njih.
Jednako tako, sve ono što ta braæa posjeduju je dar za Crkvu
i èitavo èovjeèanstvo.
Draga braæo i sestre, velika mi je želja da sva mjesta u
kojima je Crkva prisutna, posebno naše župe i naše
zajednice, postanu otoci milosrða usred mora ravnodušnosti.
3. "Oèvrsnite srca" (Jak 5, 8) – Pojedini vjernik
I kao pojedinci izloženi smo napasti ravnodušnosti. Zatrpani
vijestima i potresnim slikama ljudskih patnji, èesto osjeæamo
našu nesposobnost da pružimo pomoæ. Kako izbjeæi da
budemo uvuèeni u tu spiralu strahote i bespomoænosti?
U prvom redu, možemo moliti u zajedništvu sa zemaljskom i
nebeskom Crkvom. Ne podcjenjujmo snagu molitve
mnoštva glasova ujedinjenih u molitvi! Inicijativa 24 sata za
Gospodina, za koju se nadam da æe se 13. i 14. ožujka
provesti u èitavoj Crkvi, takoðer na dijecezanskoj razini, želi
biti znak te potrebe za molitvom.
Drugo, možemo pomagati djelima ljubavi, dopiruæi kako do
onih koji su blizu tako i do onih koji su daleko, preko
mnogobrojnih karitativnih tijela Crkve. Korizma je pogodno
vrijeme da se pokaže ta briga za druge jednim znakom, pa i
bio on i mali, našeg pripadanja jednoj ljudskoj obitelji.
Treæe, patnja drugoga predstavlja poziv na obraæenje, jer mi
potreba brata doziva u svijest krhkost moga života i moju
ovisnost o Bogu i braæi. Ako ponizno molimo za Božju
milost i prihvaæamo granice svojih moguænosti, tada æemo
vjerovati u beskrajne moguænosti koje Božja ljubav èuva za
nas. Moæi æemo se takoðer oduprijeti ðavolskoj napasti da
mislimo da možemo vlastitim silama spasiti svijet i sebe.
Da bismo pobijedili ravnodušnost i naše težnje
samodostatnosti, sve vas pozivam da živite ovo vrijeme
korizme kao prigodu da se poradi na onome što je Benedikt
XVI. nazvao izgradnjom srca (usp. Deus caritas est, 31).
Imati milosrdno srce ne znaèi imati slabo srce. Tko želi biti
milosrdan treba èvrsto, postojano srce, zatvorenu napasniku,
a otvoreno Bogu. Srce koje dopušta da ga pronikne Duh
Sveti i da posvuda nosi ljubav braæi i sestrama. I konaèno,
siromašno srce, koje je svjesno vlastitog siromaštva i
besplatno se daje drugima.
Zbog toga, draga braæo i sestre, želim zajedno s vama u ovoj
korizmi reæi Kristu: "Fac cor nostrum secundum cor tuum":
"Uèini srce naše po Srcu svome" (prošnja iz litanija
Presvetom Srcu Isusovu). Tada æemo imati snažno i
milosrdno, budno i velikodušno srce koje se ne zatvara u
samo sebe i ne postaje plijenom globalizacije ravnodušnosti.
U toj usrdnoj nadi, jamèim svoju molitvu da ova korizma
urodi duhovnim plodovima za svakog vjernika i svaku
crkvenu zajednicu, i molim vas da molite za mene. Neka vas
Gospodin blagoslovi i Majka Božja èuva!
Iz Vatikana, 4. listopada 2014.
Blagdan svetog Franje Asiškog
Franjo
.
Prilog dokumenti
Odsutnost oca u životima djece i mladih
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 28. sijeènja
2015.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Nastavljamo niz kateheza o obitelji. Danas æe u središtu biti
rijeè "otac". Ta je rijeè nama kršæanima draža od bilo koje
druge, jer je to naziv kojim nas je Isus uèio oslovljavati
Boga: otac. Znaèenje toga naziva dobilo je novu dubinu
upravo iz naèina na koji ga je Isus koristio u svom obraæanju
Bogu i da pokaže svoj poseban odnos s njim. Sveti misterij
prisnosti Boga, Oca, Sina i Duha, kojeg je objavio Isus, je
srce naše kršæanske vjere.
"Otac" je rijeè poznata svima, univerzalna rijeè. Ona
pokazuje temeljni odnos èija stvarnost je stara koliko i
ljudska povijest. Danas se, meðutim, ide tako daleko da se
govori kako je ovo naše "društvo bez oèeva". Drugim
rijeèima, osobito u zapadnoj kulturi, lik oca je simbolièno
odsutan, nestao, uklonjen. Isprva se to shvaæalo kao
osloboðenje: osloboðenje od oca-gospodara, oca kao
predstavnika zakona koji je nametnut izvana, oca koji je
kovaè sreæe svojoj djeci i prepreka emancipaciji i
samostalnosti mladih ljudi. Ponekad je u nekim obiteljima u
prošlosti vladala autoritarnost, u nekim sluèajevima èak i
tlaèenje: roditelji su postupali sa svojom djecom kao sa
slugama, ne poštujuæi osobne potrebe njihovog rasta; oèevi
im nisu pomogli slobodno krenuti svojim putem - ali nije
lako odgajati dijete u slobodi -; oèevi im nisu pomagali
preuzeti vlastite odgovornosti u izgraðivanju vlastite i
buduænosti društva.
To, naravno, nije dobar stav; no, kao što se èesto dogaða, ide
se iz jedne krajnosti u drugu. Problem našeg vremena, èini
se, nije toliko nametljiva prisutnost oèeva, koliko prije
njihova odsutnost, njihova skrivenost. Oèevi su katkad tako
usredotoèeni na same sebe i svoj posao, a ponekad i na
vlastita individualna postignuæa, da zaboravljaju èak i
obitelj. I ostavljaju malene i mlade same. Veæ kao biskup u
Buenos Airesu zamijetio sam da se današnja djeca osjeæaju
kao siroèad; èesto sam pitao tate igraju li se sa svojom
djecom, imaju li hrabrosti i vole li provoditi vrijeme sa
svojom djecom. A odgovor je, u veæini sluèajeva, bio ružan:
"Pa, ja ne mogu, jer imam toliko posla ...". I otac nije bio uz
to dijete koje raste, nije se igrao s njim, nije gubio vrijeme s
njim.
Sada, na ovom zajednièkom putu razmišljanja o obitelji,
želio bih poruèiti svim kršæanskim zajednicama da trebamo
biti pažljiviji: odsutnost oca u životima djece i mladih ljudi
stvara praznine i rane koje mogu biti i vrlo ozbiljne. I
zapravo se zastranjivanje djece i adolescenata može u velikoj
mjeri pripisati tom nedostatku, nedostatku primjerâ i
autoritativnih voða u njihovu svakodnevnom životu,
nedostatku blizine, nedostatku ljubavi od strane oèeva. I,
dublje no što mislimo, to je razlog što se mnogi mladi
osjeæaju kao siroèad.
Oni su siroèad u obitelji, jer su tate èesto odsutni, èak i
fizièki, iz kuæe, ali prije svega zato što, èak i kada jesu kod
kuæe, ne ponašaju se kao oèevi, ne komuniciraju sa svojom
djecom, ne ispunjavaju svoju odgojnu zadaæu, ne daju djeci,
svojim primjerom popraæenim rijeèima, ona naèela, one
vrijednosti, ona pravila života koji su im potrebni kao kruh
nasušni. Odgojna kvaliteta oèeve prisutnosti je utoliko
potrebnija što je otac prisiljen zbog posla biti daleko od
kuæe. Ponekad se èini da tate ne znaju dobro koje mjesto
zauzimaju u obitelji i kako odgajati djecu. I tada, našavši se
u nedoumici, drže se na distanci, povlaèe se i zanemaruju
svoje dužnosti, ili možda nalaze utoèište u nemoguæem
"ravnopravnom" odnosu s djecom. Toèno je da moraš biti
"prijatelj" svome djetetu, ali ne zaboravi pritom da si otac!
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
27
Prilog dokumenti
28
ika
Ako se ponašaš samo kao ravnopravni prijatelj djetetu, to
neæe biti dobro za dijete.
I taj problem uoèavamo i u društvenoj zajednici. Društvena
zajednica sa svojim institucijama ima odreðenu odgovornost
- možemo reæi oèinsku - prema mladima, jednu odgovornost
koju ponekad zanemaruje ili loše obavlja. I ona ih èesto
ostavlja kao siroèad i ne nudi im perspektivnu istinu. Mladi
tako ostaju siroèad sigurnih putova kojim treba iæi, siroèad
uèiteljâ u koje se valja pouzdati, siroèad idealâ koji mogu
zagrijati srce, siroèad vrijednosti i nada koji æe ih
svakodnevno podupirati. Ispunjeni su možda èak i idolima,
ali im se otima srce; potièe ih se da sanjaju o zabavama i
užicima, ali im se ne daje posao; zavedeni su bogom
novcem, a nijeèu im se prava bogatstva.
Dobro je da svi, i oèevi i djeca, ponovno poslušaju obeæanje
koje je Isus dao svojim uèenicima: "Neæu vas ostaviti kao
siroèad" (Iv 14, 18). On je naime Put kojim treba iæi, Uèitelj
kojeg treba slušati, Nada da se svijet može promijeniti, da
ljubav pobjeðuje mržnju, da je buduænost bratstva i mira za
sve moguæa. Netko æe mi možda od vas reæi: "Ali oèe, danas
ste previše negativni. Govorili ste samo o odsutnosti oèeva,
o tome što se dogaða kada oèevi nisu blizu svoje djece...".
To je toèno, želio sam to istaknuti, jer æu iduæu srijedu
nastaviti tu katehezu iznoseæi na vidjelo ljepotu oèinstva.
Zato sam odluèio krenuti od tame da bih došao do svjetla.
Neka nam Gospodin pomogne dobro shvatiti ove stvari.
Hvala!
Evanðelje je rijeè života: ne tlaèi ljude, naprotiv, oslobaða
one koji su robovi tolikih zlih duhova ovog svijeta: duha
taštine, ljubavi prema novcu, oholosti, putenosti... Evanðelje
mijenja srce, mijenja život, pretvara zle sklonosti u dobre
odluke. Evanðelje može mijenjati ljude! Stoga je dužnost
Kristovih vjernika širiti posvuda njegovu otkupiteljsku moæ,
postajuæi misionari i glasnici Božje rijeèi. Predlaže nam to
sam današnji odlomak koji završava s misionarskim
otvaranjem i kaže: "I proèulo se odmah o njemu – o Isusu –
posvuda, po svoj okolici galilejskoj" (r. 28). Novo uèenje
koje Isus pouèava s vlašæu jest ono koje Crkva donosi
svijetu, zajedno s uèinkovitim znacima njegove prisutnosti:
pouzdan nauk i oslobaðajuæe djelovanje Sina Božjeg postaju
rijeèi spasenja i geste ljubavi misionarske Crkve. Uvijek
imajte na umu da evanðelje ima moæ promijeniti život!
Nemojte to zaboraviti. To je Radosna vijest, koja nas
preobražava tek kad dopustimo da ona preobrazi nas same.
Zato vas uvijek molim da budete u svakodnevnom doticaju s
evanðeljem, da ga èitate svaki dan, jedan odlomak, kratki
tekst, da meditirate i da ga nosite svugdje sa sobom: u džepu,
torbi... To jest da se hranite svakoga dana tim neiscrpnim
izvorom spasenja. Ne zaboravite to! Proèitajte odlomak iz
Evanðelja svakoga dana. To je snaga koja nas mijenja, koja
nas preobražava: mijenja život, mijenja srce.
Zazovimo majèinski zagovor Djevice Marije, one koja je
prihvatila Rijeè i rodila je za svijet, za sve ljude. Neka nas
ona nauèi da budemo slušatelji i snažni navjestitelji Isusova
evanðelja.
Snaga Božje Rijeèi
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 1.
veljaèe 2015.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Evanðelje ove nedjelje (Mk 1, 21-28) predstavlja Isusa koji
je, sa svojom malom zajednicom uèenika, ulazi u
Kafarnaum, grad u kojem je živio Petar i koji je u to doba
bio najveæi grad u Galileji. I Isus ulazi u grad.
Evanðelist Marko nam govori da je Isus, buduæi da je toga
dana bila subota, pošao odmah u sinagogu i poèeo pouèavati
(usp. r. 21). To upuæuje na zakljuèak kako prvo mjesto
pripada Božjoj Rijeèi, Rijeèi koju treba slušati, Rijeèi koju
treba primiti, Rijeèi koju treba naviještati. Došavši u
Kafarnaum, Isus ne odgaða navještaj evanðelja, ne misli
najprije na logistièko ureðenje - koje je svakako potrebno svoje male zajednice, ne zadržava se na organizaciji.
Njegova glavna briga je prenositi Božju Rijeè snagom Duha
Svetoga. A ljudi u sinagogi bili su zadivljeni, jer Isus "uèio
ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci" (r. 22).
Što znaèi "s vlašæu"? To znaèi da se u Isusovim ljudskim
rijeèima osjeæala sva snaga Božje rijeèi, osjeæala se vlast
samoga Boga, nadahnitelja Svetog pisma. A jedna od
karakteristika Božje rijeèi jest da ostvaruje ono što govori.
Jer Božja se rijeè podudara s njegovom voljom. Mi,
naprotiv, èesto izgovaramo prazne rijeèi, bez korijena ili
suvišne rijeèi, rijeèi koje se ne podudaraju s istinom. Božja
rijeè meðutim odgovara istini, jedno je s njegovom voljom i
ostvaruje ono što kaže. Zapravo, Isus, nakon što je
propovijedao, odmah pokazuje svoju vlast oslobodivši
jednog èovjeka, prisutna u sinagogi, koji je bio opsjednut
neèistim duhom (usp. Mk 1, 23-26). Upravo Kristova
božanska vlast je izazvala reakciju sotone, skrivenog u tome
èovjeku; Isus je, pak, odmah prepoznao glas zloduha te "mu
zaprijeti: 'Umukni i iziði iz njega'" (r. 25). Snagom svoje
rijeèi, Isus oslobaða èovjeka od zloduha. Prisutni su ponovno
ostali u èudu: "Pa i samim neèistim dusima zapovijeda, i
pokoravaju mu se" (r. 27). Božja rijeè izaziva u nama
èuðenje. Ona posjeduje takvu snagu da nas ostavlja u èudu.
Nakon Angelusa
Želim objaviti da æu u subotu 6. lipnja, ako Bog da, iæi u
Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine. Veæ od sada vas
molim da molite da moj pohod tim dragim ljudima bude
ohrabrenje za vjernike katolike, da probudi kvasce dobra i
pridonese uèvršæenju bratstva i mira, meðureligijskog
dijaloga i prijateljstva.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas da ne zaboravite
moliti za mene. Dobar tek i doviðenja!
4. veljaèe 2015. broj 5/2015
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
383 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content