dr. šandor farkaš

Dr. Imre Nadj – Dr. Damir Šljivac – Dr. Balaž Duraj –Dipl. Ing. Marko Vukobratović –
Dr. Šandor Farkaš – Andrea Šuvak:
Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja
alternativnih izvora energije u zrcalu održivog ekološkog
gospodarenja u mađarsko-hrvatskoj pograničnoj regiji
Završna studija projekta HUHR/0901/2.1.3/0001 u okviru IPA prekograničnog programa
Mađarska - Hrvatska 2007-2013 Regional Universities as Generators of a Transnational
knowledge region
Autori knjige
Dr. Imre Nadj – redovni profesor, Sveučilište u Novom Sadu, Sveučilište u Kapošvaru
Dr. Damir Šljivac – izvanredni profesor, Sveučilište J. J. Strosmajer, Osijek
Dr. Balaž Duraj – voditelj odjela u Bekeščabi, Madžarska akademija znanosti, Centar za
regionalana istraživanja, Bekescaba
Dipl. Ing. Marko Vukobratović – Sveučilište J. J. Strosmajer, Osijek
Dr. Šandor Farkaš – docent, Sveučilište u Kapošvaru, Kaposvar
Andrea Šuvak – znanstveni suradnik, Madžarska akademija znanosti, Centar za
regionalana istraživanja, Pečuh
Urednik: prof. Dr. Imre Nadj
H-7621 Kaposvár, Guba S. 40.
[email protected]
Tehnički urednik: Róbert Dr. Barna
Prijevod: Tamás Füri
Izdavač: Sveučilište u Kapošvaru
H-7400 Kaposvár, Guba S. u. 40.
Dombovari Szecsox Kft.
Naklada: 200 komada
ISBN 978-963-9821-33-0
Kaposvár, 2011
2
Poštovani čitatelju,
pred vama se nalaze rezultati zajedničkog rada hrvatskih i mađarskih kolega na projektu
Regional Universities as Generators of a Transnational Knowledge Region - UNIREG
IMPULSE.
Projekt UNIREG IMPULSE realiziran je tijekom 2010. i 2011. godine u okviru IPA programa
prekogranične suradnje Hrvatska Mađarska 2011. do 2013., a u njegovu provedbu
uključene su ustanove iz pet županija s obje strane granice – županije Somogy i Baranya s
mađarske i Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska i Koprivničko-križevačka županija s
hrvatske. Projekt je vodio Podunavski regionalni istraživački institut iz Pečuha uz
sudjelovanje Sveučilišta u Kapošvaru i Osijeku te uz potporu razvojnih agencija južnog
Zadunavlja, VIDRA-e i PORA-e.
U ovom projektu rodila se nova, virtualna regija - nazvali smo je UNIREG IMPULSE regija –
kroz čiju sredinu je prolazila stvarna granica između Hrvatske i Mađarske. Sastavne
dijelove UNIREG IMPULSE regije vezale su zajednička duga povijest i zajednički problemi i
pitanja, a razdirali su je različiti pravni, prostorni i organizacijski ustroji naših država.
Tijekom 16 mjeseci, punih aktivnosti, skupova, sastanaka i radionica održanih u Pečuhu,
Osijeku i Kapošvaru, ali i Beremendu, Ivankovu, Viljevu i Karancu, članovi projektnih
timova istraživali su najvažnije pokazatelje stanja UNIREG IMPULSE prostora – ruralni
razvoj, prostorno i strateško planiranje, okoliš i obnovljive izvore energije te ulogu
sveučilišta u razvoju ove regije. Istraživanje je započelo detaljnom, višeslojnom analizom
svih ovih područja u Hrvatskoj i Mađarskoj, nastavilo se usporedbom situacije u obje
zemlje te je rezultiralo prijedlozima zajedničkih strateških razvojnih smjernica. Cijelo
istraživanje vodile su homogene hrvatsko-mađarske radne grupe i svaka radna grupa
svoj je rad uobličila u dio završne publikacije UNIREG IMPULSE projekta.
Jedan od rezultata projekta je i uspostavljanje suradnje Ureda za inovacije i prijenos
znanja Sveučilišta u Kapošvaru sa srodnim uredom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera
u Osijeku. U ovom izdanju nalaze se opsežni pripremni materijali potrebni za pokretanje,
funkcioniranje i napredovanje takvih ureda na sveučilištima.
Završetak UNIREG IMPULSE-a ostavlja sve sudionike u projektu bogatije za nove
suradnike, projektne partnere i prijatelje; tako stvaramo temelje akademske mreže znanja
u našoj regiji.
I, na kraju, pitanje – mogu li sveučilišta biti pokretači regionalnog razvoja? Mogu li, uz
nastavnu i znanstvenu, preuzeti i treću ulogu proaktivnog djelovanja u društvu i služenja
zajednici?
Odgovore potražite u našoj knjizi!
3
1
Sadržaj
Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja alternativnih izvora energije u zrcalu
održivog ekološkog gospodarenja u mađarsko-hrvatskoj pograničnoj regiji......................... 1
1 Sadržaj .................................................................................................................................................... 4
2 Uvod ....................................................................................................................................................... 5
3 Točke gledišta ekološke održivosti u Južno-Zadunavskoj regiji u Mađarskoj te u
razvojnim dokumentima Koprivničko-križevačke, Virovitičko-podravske i Osječkobaranjske županije (Dr. Imre Nadj, Andreja Šuvak) ......................................................................... 6
4 Istraženo područje (Dr. Imre Nadj)............................................................................................... 12
5 Vrednovanje stanja okoliša (Dr. Imre Nadj) ............................................................................... 13
5.1
Kvaliteta podzemnih voda ...................................................................................................... 13
5.2
Kvaliteta nadzemnih voda ...................................................................................................... 15
5.3
Okoliš naselja ............................................................................................................................... 15
5.3.1 Kvaliteta zraka ...................................................................................................................... 16
5.3.2 Kvaliteta pitke vode, opskrba pitkom vodom .......................................................... 19
5.3.3 Onečišćenje otpadnih voda, gospodarenje otpadnim vodama ....................... 19
5.3.4 Gospodarenje otpadom, zbrinjavanje otpada, javna čistoća ............................ 19
5.3.5 Gospodarenje zelenim površinama ............................................................................. 22
6 Obnovljivi izvori energije (Dr. Damir Šljivac, Dr. Balaž Duraj, Ing. Marko Vukobratović)24
6.1
Zakonodavni okvir za OIE u Hrvatskoj ................................................................................ 24
6.2
Zakonodavni okvir za OIE u Mađarskoj .............................................................................. 24
6.3
Solarna energija .......................................................................................................................... 26
6.4
Vjetrena energija ........................................................................................................................ 28
6.5
Geotermalna energija ............................................................................................................... 29
6.6
Biomasa .......................................................................................................................................... 30
6.7
Potencijal za proizvodnju bioplina u Južno Zadunavskoj regiji............................... 32
7 Prirodne vrijednosti mađarsko-hrvatske pogranične regije (Dr. Š. Farkaš) ..................... 36
7.1
Osnovne prirodne karakteristike Dravskog poplavnog područja ........................... 36
7.1.1 Biljni svijet .............................................................................................................................. 37
7.1.2 Životinjski svijet ................................................................................................................... 37
7.1.3 Zaštićena područja i nacionalni parkovi .................................................................... 40
8 Institucionalni sustav zaštite okoliša (Dr. I. Nadj, A. Šuvak) .................................................. 43
8.1
Institucionalni sustav zaštite okoliša mađarske pogranične regije......................... 43
8.2
Institucionalni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj .......................................................... 43
8.3
Institucionalni sustav zaštite okoliša lokalnih samouprava ....................................... 44
9 Strategija rješavanja zadataka zaštite okoliša i prirode, te zaštite kvalitete vode u
pograničnoj regiji .................................................................................................................................... 45
10 Izvori: .................................................................................................................................................... 47
4
2
Uvod
U okviru projekta UNIREG – IMPULSE stručni odbor za ekološke aktivnosti postavio je sebi
za cilj promicanje znanja o zaštiti okoliša i prirode, odnosno o mogućnostima korištenja
alternativnih izvora energije, te u okviru suradnje dvaju regionalnih sveučilišta i
Regionalnog istraživačkog centra pri Mađarskoj akademiji znanosti u Pečuhu sastavili
dokument, koji sadrži prijedlog o održivom razvoju regije. U slijedećoj tabeli (tablica 1) su
prikazane postaje projektnih aktivnosti.
Tablica 1:
Br
1.
PRIJEDLOGA PROJEKTNIH AKTIVNOSTI O ODRŽIVOM RAZVOJU REGIJE
Aktivnost
Analiza ulaznih
dokumenata
Podaktivnost
Identifikacija
dokumenata
Odlučivanje o
smjernicama provedbe
Analiza
2.
Radionica
Skup na temu OIE na
ETFOS-u
3.
Radionica
IPA Sastanak u Osijeku
4.
Izrada baze podataka za
strateški bitne
dokumente Hrvatske i
Istraživanje – početna
Mađarske
faza
Izrada radne verzije
rezultata istraživanja
Posjet bioplinskoj
elektrani u Ivankovu
5.
Transfer tehnologije
6.
Detaljna analiza ulaznih
Istraživanje – završna
parametara u skladu sa
faza
nacionalnim interesima
Ishod
Vrijeme
Odabrani dokumenti ožujak 2010
Postavljena
metodologija analize
Osnovni rezultati
analize
Izlaganja, razmjena
mišljenja i informacija
Prezentacija
dosadašnjeg napretka
Baza podataka sa
svim bitnim
dokumentima
travanj 2010
Travanj 2010
Svibanj 2010
Lipanj 2010
Rujan 2010
Radna verzija studije
sa svim bitnim
Listopad 2010
odrednicama WG3
Transfer znanja i
iskustva u ruralnom
Studeni 2010
razvoju i pravilnom
korištenju OIE
Završna verzija studije
sa svim relevantnim Veljača 2011
podacima
Izvor: originalan
Tijekom aktivnosti održano je niz konzultacija, obilazaka po terenu, stručnih
usuglašavanja, stjecanja novih spoznaja, a rezultat svega toga je ovo dvojezično izdanje,
koje s obzirom na ekološko stanje pogranične regije sadrži razvojne ciljeve i strateške
preporuke, a koje se odnose na zaštitu prirode i okoliša, odnosno na mogućnosti
korištenja alternativnih izvora energije u zajedničkoj suradnji u pograničnoj regiji.
5
3
Točke gledišta ekološke održivosti u Južno-Zadunavskoj regiji u
Mađarskoj te u razvojnim dokumentima Koprivničko-križevačke,
Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije (Dr. Imre Nadj,
Andreja Šuvak)
O programiranju i planiranju u Mađarskoj općenito može se reći, da do priključenja EU
nije zavladala strateška predodžba. Današnja situacija pokazuje „miješanu” sliku, jer
pored tradicionalnih sektorlanih predodžbi rađaju se sveobuhvatni, dugoročni i strateški
planski dokumenti. U Mađarskoj se udomaćio jedinstveni sustav za podjelu poticaja, koji
je samostalno djelovao, te je stvorio vlastiti institucionalni sustav, razvojne dokumente,
odnosno mrežu za raspodjelu poticajnih sredstava, konzalting i vrednovanje. U pozadini
podijeljenosti se krije već spomenuto nepostojanje strateške predodžbe, naime,
„integrirane” dokumente, koji su propisani unutar EU, nisu uspjeli prilagoditi već
postojećim, općim državnim strateškim sustavima. Razvojni dokumenti, koji su potrebni
za pojedine programe, često puta su nepotpuni, te se ne poklapaju domaćim direktivama
i propisima.
Za korištenje EU sredstava potrebna je „integrirana” predodžba, odnosno tumačenje i
provedba održivog razvoja – koji se stalno mijenja – daje novi zamah strateškom
planiranju, koji se zamjećuje u području zaštite okoliša. Okoliš, kao jedan od temeljnih
„stupova” održivosti pojavljuje se kao horizontalni cilj u razvojnoj politici EU -a, i upravo
zbog toga za postizanje ciljeva na području zaštite okoliša neophodno je permanentno
usuglašavanje ekoloških i sektorskih politika, izbalansirano upravljanje gospodarskim i
ekološkim ciljevima, te izrada takvih modela, koji mogu udovoljiti objema kriterijima (npr.
zelena gazdinstva). Međutim, lisabonski ciljevi i njihovo preosmišljavanje u 2OO5.g. na
razini cijele EU dovelo je do toga, da umjesto ekološke više se fokusiralo na gospodarsku
održivost. Kao posljedica toga je, da strategijski dokumenti, koji su povezani korištenjem
EU izvora sadrže manje konkretnosti vezano za zaštitu okoliša, dok domaći jači i detaljniji
dokumenti, koji se vezuju uz korištenje domaćih financijskih izvora, te raspolažu
prijedlozima za intervenciju i rigoroznim ciljnim sustavima, ali ne i strategijskom vizijom,
gube na značenju.
U Mađarskoj zaštita okoliša i ekološki održivi razvoj se pojavljuje i u samostalnoj,
tematskoj dokumentaciji, ali isto tako i u dokumentima teritorijalnog razvoja pojedinih
regija. Na nacionalnoj razini među te razvojne dokumente se ubraja Nacionalna strategija
klimatskih promjena (NÉS), Nacionalna strategija održivog razvoja (NFFS), te Nacionalni
program zaštite okoliša (NKP), koji se odnosi na razdoblje između 2009-2014.g.
Nacionalni program zaštite okoliša raspolaže vlastitim proračunom i izvorima, istina zbog
financiranja iz domaćih izvora poticaji se iz godine u godinu permanentno smanjuju, dok
unijski se povećavaju. Od tri nacionalna dokumenta ovaj Program se smatra
najcjelovitijim i najdetaljnijim, ali ne sadrži naputke kako bi taj dokument mogla postati
strateška smjernica po pitanju intervencija na području zaštite okoliša, te za
usuglašavanje ekoloških i drugih interesa. Detaljan prikaz dokumenta sadrži ciljeve,
tematske akcijske planove i programe te financijska sredstva za realizaciju istih, međutim,
nije prepoznatljiv taj sustav, koji se krije iza tih akcija, koji bi trebao dati pregled o
6
međusobnoj povezanosti ciljanih sustava sektorskih politika te o međusobnim utjecajima
provedenih intervencija.
Strategijski pristup zaštiti okoliša je deklarativno zadatak Nacionalne strategije održivog
razvoja (NFFS). Ovaj dokument, koji je prihvaćen 2OO7.g., nije toliko detaljno izrađen kao
Nacionalni program zaštite okoliša (NKP), te nije došlo do revidiranja ni nakon
prihvaćanja Programa zaštite okoliša u 2OO9.g., stoga strategija, koja je prihvaćena u
njemu ne prelazi granicu općenitosti, pored ciljeva nisu definirane konkretne mjere, niti
financijski izvori, a ne definira ni odnose sektorskim politikama. U Nacionalnom programu
zaštite okoliša (NKP) se ukazuje na to, da je za izradu strategije zadužena Nacionalna
strategija održivog razvoja (NFFS), kao poseban dokument, meutim, to nije ostvareno.
Jedinstveno rješavanje problema zaštite okoliša i ekološki razvoj koči glomazni pravni
okvir, koji mnogobrojnim zakonima definira onečišćenje prirode (npr. gospodarenje
otpadom, otpadne vode, zaštita vodene baze i od poplava, zaštita prirode, kvaliteta
zraka,itd.). A što se tiče zaštite okoliša na nižim razinama manje područne jedinice na
temelju Zakona o zaštiti okoliša (iz 1995.g. –Opći zakon o zaštiti okoliša), trebaju
pripremiti na regionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini svoju strategiju ili program zaštite
okoliša, odnosno lokalne jedinice uzimajući u obzir opće propise o zaštiti okoliša mogu
pripremiti Generalni urbanistički plan(GUP).
Definirani ciljevi u Nacionalnom programu zaštite okoliša (NKP) trebaju biti realizirani i u
zadacima zaštite okoliša lokalnih samouprava, a ujedno provedene i zakonske regulative
zaštite okoliša. Za provedbu se koriste novčana sredstva od prihoda stečenih kaznenim
djelom, odnosno od različitih eko poreza, međutim, to ne utječe stimulativno na
eliminiranje ekoloških šteta.
U Operativnom programu Južnog Zadunavlja - u razdoblju između 2007-2013.g. definirana su tri specifična cilja, a na prvom je mjestu očuvanje prirodnog i ahitektonskog
okoliša u regiji. Ovaj cilj želi se postići putem poticanja integrirane akcije za razvoj
gradova (prioritet br.4.), te poboljšanjem dostupnosti i razvojem okoliša (prioritet br.5) –
ali tako u značajnoj mjeri suzivši krug potencijalnih ekoloških problema u regiji.
Strateški razvojni dokument Južno-zadunavske regije je istovjetan s dokumentom
Strateškog programa ekološkog razvoja (KSFP), koji je prihvaćen u 2006. g., te je
sastavljen u planskom razdoblju između 2007-2013.g., kada i ostali razvojni dokumenti.
Program ne raspolaže vlastitim financijskim izvorima, ali za provedbu ciljeva moguće je
koristiti izvore sektorskih i regionalnih operativnih programa.
Specifični ciljevi Strateškog programa ekološkog razvoja (KSFP) ne poklapaju se ciljanim
područjima Nacionalnog programa. Specifični ciljevi u tom slučaju su:
•
•
•
Održivo korištenje prirodnog okoliša
Formiranje zdravog živućeg krajobraza u naseljima
Eko industrija – ekoharmonično gospodarenje energijom.
Pošto je program sastavljen u 2006.g., tada još nisu bili u potpunosti poznati prioriteti
operativnih programa. Zbog toga planirani financijski izvori Strateškog programa
ekološkog razvoja nisu ušli među prioritete operativnog programa.
7
Prioritete i planirane financijske izvore za provedbu Južno-zadunavske regije sadrži
tablica 2, a sivom bojom su označeni oni prioriteti, koji nisu ušli u operativne programe.
Tablica 2:
RAZVOJNI PRIORITETI JUŽNOG ZADUNAVLJA I PRIPADAJUĆI PLANIRANI
FINANCIJSKI IZVORI
SFP prioriteti
Broj mjere
1.1
1.
Zaštita i održivo korištenje
prirodne i arhitektonske
1.2
baštine
1.3
2.1
2.
Rehabilitacija krajobraza
2.2
3.1
3.2/a
3.
Eko i zdravstvena zaštita
elemenata okoliša
3.2/b
3.3
4.1
4.2
4.
Korištenje obnovljivih
izvora energije i
sekundarnih sirovih
materijala
4.3/a
4.3/b
Naslov mjere
Povećanje zaštićenih područja,
poboljšanje kvalitete zaštite
Stvaranje preduvjeta za ekoturističke
usluge
Razvoj zelenih površina unutar naselja i
rješavanje problema unutarnjih voda
Rehabilitacija krajobraza u okolici
nekadašnjih rudnika, te zatvaranje
ilegalnih deponija smeća i animalnih
otpada
Rješavanje problema voda izvan
urbanih sredina
Razvoj opskrbe pitke vode
Odvodnja i češćenje otpadnih voda na
temelju Vladine uredbe u naseljima,
koja su izvan aglomeracije
Odvodnja i čišćenje otpadnih voda u
nasejima iznad 2OOO stanovnika i na
temelju Vladine uredbe (br.31/2006) u
određenim aglomeracijama
Mreža za monitoring, razvoj civilne
mreže, programiranje zaštite okoliša
(Različite akcije za zaštitu okoliša i
prirode uz sudjelovanje civilnih udruga
i lokalnih samouprava)
Kompleksni programi za gospodarenje
otpadom
Uzgoj energetskih biljaka i korištenje
primarne biomase
Korištenje i gospodarenje
alternativnim izvorima energije i
otpadom u slučaju investicija iznad
kapaciteta 0,5 MW ( korištenje
toplinske energije, proizvodnja
el.energije ili u kompleksnom sustavu)
Korištenje i gospodarenje
alternativnim izvorima energije i
otpadom u slučaju investicija ispod
kapaciteta 0,5 MW ( korištenje
toplinske energije, proizvodnja
el.energije ili u kompleksnom sustavu)
Spojne
točke za OP
KOP
ROP
ROP
KOP
KOP
KOP
ROP
KOP
ROP
KOP
KOP
KOP
ROP
Umjesto povećanja površina zaštićenih područja među prioritetima Operativnog
programa okoliša i energije(KEOP) je predviđen samo razvoj već postojećih zaštićenih
područja. U istom Programu se ne pojavljuje kao zaseban prioritet rekultivacija
krajobraza u okolici nekadašnjih rudnika, te zatvaranje ilegalnih deponija smeća i
8
animalnih otpada, samo kod prioriteta za zaštitu vodene baze. Ulaganja vezana za
korištenje alternativnih izvora energije ispod kapaciteta 0,5 MW mogu se financirati u
okviru Operativnog programu okoliša i energije, a ne u OP Južnog Zadunavlja.
Program EKOGRAD-EKOREGIJA isključivo se temelji na temi zaštite okoliša, te je
kompleksnog karaktera, koji je pripremilo D.o.o. BIOKOM još u 2004. g.,a od globalnog
ekološkog programa do sada je ostvaren samo Program gospodarenja otpadom
MECSEK-DRAVA.
U slučaju provedbe lokalnih programa zaštite okoliša treba obratiti pozornost na
slijedeća područja:
●
Čistoća okoliša u naseljima
●
Odvodnja oborinskih voda
●
Sakupljanje, odvodnja i čišćenje otpadnih voda
●
Komunalno gospodarenje otpadom
●
Zaštita protiv onečišćenja zraka, buke i neionizirajućeg zračenja, što uzrokuju
stanovništvo i javne usluge (npr.ugostiteljstvo, trgovina na malo, lokalna
komunalna služba),
●
Logistika lokalnog prometa
●
Opskrba pitkom vodom
●
Gospodarenje energijom
●
Gospodarenje zelenim površinama
●
Eliminiranje problema uvjetovanog onečišćenja okoliša te smanjenje rizika od
zagađenja
Za provedbu gore navedenih zadataka naselja mogu sastaviti zajednički program zaštite
okoliša, ali za razvoj je moguće osigurati sredstva samo već iz gore navedenih, zakonski
prihvaćenih prihoda: od različitih kazni i eko poreza. Zbog toga EU izvori i alokacije u
operativnim programima imaju značajnu ulogu u ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša.
Razvojni dokument za zaštitu okoliša Podravskog kraja pripremila je Uprava Nacionalnog
parka Dunav-Drava za razdoblje 2009-2014.g. Mada Naciobalni park ne porkiva cijelu
Podravinu, ali je značajna njegova nazočnost.
Hrvatska stategija definira slijedeća ključna načela za polaznu točku operativnog
programa:
●
Usuglašavanje metodologije prikupljanja i obrade podataka, odnosno uvođenje
nacionalnih standarda koji će biti u skladu s EU normama jedna je od ključnih
aktivnosti za osiguranje lakšega praćenja stanja okoliša i provedbe politike
zaštite okoliša u RH.
●
Uspostavljanje kvalitetnih, funkcionalnih horizontalnih i vertikalnih veza na svim
razinama državne administracije nužno će pridonij eti ne samo njezinoj većoj
učinkovitosti, već i pravodobnom i usuglašenom djelovanju na zaštiti okoliša.
9
●
Samo razumij evanje i uključivanje zahtjeva, potreba i ciljeva zaštite okoliša u
planske i razvojne dokumente svih sektora koji su izvori pritiska na okoliš
osigurat će dugoročnu zaštitu okoliša na državnoj razini.
Županijski programi zaštite okoliša u kontekstu stvarnog
procesa uspostave sustava zaštite okoliša u Hrvatskoj
Trenutno stanje uspostavljenosti sustava zaštite okoliša u Hrvatskoj daleko je od svoga,
zakonom utvrđenog, idealnog oblika. Mnogi podaci i informacije, te rezultati mjerenja
stanja okoliša i sustava upravljanjem okolišem, ili ne postoje, ili ako postoje, nije ih lako
koristiti, jer su: 1) raspršeni u mnoštvu neusklađenih aktera, 2) prečesto nedovoljno
dostupni, jer akteri zaduženi za njihovo prikupljanje i obradu nisu uložili dovoljno napora
da ih učine dostupnima. Mnogi neophodni procesi i aktivnosti zaštite okoliša ili ne
postoje, ili su ranoj fazi uspostave. Usprkos mnogim inicijativama, suradnja i usklađenost
među segmentima sustava je u pravilu još uvijek daleko od zadovoljavajuće. S obzirom
da je Županijski program zaštite okoliša, kako je već rečeno, dio šireg konteksta sustava
zaštite okoliša u Hrvatskoj, njegov sadržaj, odnosno način i moguća razina provedbe
sadržaja određenog zakonom, neminovno su uvjetovani stanjem (razinom
uspostavljenosti, učinkovitosti, i sl.) cijelog sustava. Stoga je, s obzirom na prije opisano
stanje sustava, osnovna zadaća ovog dokumenta: 1) s ciljem davanja (utvrđivanja i
objedinjavanja) što kvalitetnijih preporuka vezanih uz prioritete zaštite okoliša u županiji,
u najvećoj mjeri koristiti ono što postojeći segmenti sustava omogućuju; 2)
identificirajući nedostatke trenutnog sustava, te uvažavajući preporuke i inicijative s
nacionalne razine, dati preporuke za njegovo unapređenje.
Operativno to znači, da se aktivnosti oko razvijanja Programa i sustava čiju strukturu i
dinamiku ovaj dokument treba osmisliti trebaju nastaviti i nakon što on bude dovršen i
usvojen, a jedna od njegovih važnijih uloga je poslužiti kao ishodište za jedan takav
kontinuirani razvojni proces. U tome smislu, ovaj dokument je inicijalni materijal koji se,
kroz dijalog i sudjelovanje svih za ovu problematiku značajnih aktera, te na osnovi
iskustava i spoznaja stečenih njegovom provedbom, treba nastaviti stalno dorađivati
iprilagođavati novim uvjetima. Taj kontinuirani proces, a ne ovaj dokument, jest Program
zaštite okoliša županija.
Zadaća Programa zaštite okoliša Koprivničko-krževačke, Virovitičko-podravske i Osječkobaranjske županije.
Svi programi moraju imati stratešku širinu i vremenski obuhvat, i da služe za informiranje
i educiranje cijelog procesa uspostave sustava, pa je stoga kao prva zadaća određeno:
postavljanje cjelovitog okvira i kvalitetne ishodišne točke za uspostavu i dugoročni razvoj
sustava zaštite okoliša i unapređenje stanja okoliša županija, koji je 1) u skladu s
nacionalnom strategijom i 2) uvažava posebnosti županijskog prostora. S druge strane,
od programskog dokumenta očekuju se i posve konkretne, operativno provedive mjere,
pa se kao druga zadaća određuje: određivanje prioritetnih mjera kojima će se u
trenutnim financijsko-zakonodavno institucionalnim okvirima, u sljedećem
kratkoročno/srednjoročnom razdoblju, na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način
unaprijediti sustav zaštite okoliša i stanje okoliša županija. Prioritetne mjere održivog
razvoja i zaštite okoliša u pograničnim županijama
10
●
Poticanje uvođenja sustava upravljanja okolišem u gospodarski sektor
●
Kontrolirana eksploatacija mineralnih sirovina
●
Poticanje iskoristivih izvora energije
●
Kartiranje flore i faune
●
Infrastrukturni preduvjeti proĉišćavanja otpadnih voda te oĉuvanje izvorišta
pitke vode
●
Kontinuirani monitoring okoliša, uspostava područne mreže za monitoring
kvalitete zraka
●
Izrada karte buke županijskog središta
●
Uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom
●
Nadzor primjene zaštitnih sredstava u poljoprivredi i zbrinjavanja otpada
●
Osiguranje strateške procjene utjecaja planova i programa županijske razine
●
Uspostava informacijskog sustava okoliša županije
●
Izrada lokalnih programa zaštite okoliša u kontekstu LA21
●
Očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza
●
Informiranje i edukacija te pristup javnosti informacijama o okolišu
●
Kontinuirano obrazovanje o održivom korištenju prirodnih podruĉja i zaštiti
okoliša
11
4
Istraženo područje (Dr. Imre Nadj)
Ciljano područje, koje je među ciljevima projekta, u pograničnoj zoni ne pokriva u
potpunosti mađarsko-hrvatsko programsko područje IPA programa. Radni odbor za
zaštitu okoliša prvenstveno je fokusirao na zadatke vezano za probleme i razvoj okoliša,
koji se mogu rješavati u okviru uzajamne i prekogranične suradnje. Zato u znanstvenu
analizu te u definiranje okvirnih strateških zadataka uključili smo dvije mađarske
županije: Baranju i Šomođsku, te mikroregije Csurgo, Barč, Sigetvar, Šikloš, Šeljin i Mohač,
dok s hrvatske strane Osječko-baranjsku, Virovitičko-podravsku te Koprivničko-križevačku
županiju. Granice je odredila direktna veza pograničnih regija, pa zbog toga županija
Tolna – kao treća županija Južno-Zadunavske regije – nije uključena u provedbu istrage
na ciljanim područjima.
Pošto do potencijalnog preoterećenja i onečišćenja okoliša može doći i na pograničnim
područjima, stanje opanosti analizirali smo na temelju županijskih dokumenata, jer na
lokalnoj ili mikroregionalnoj razini ne postoji baza podataka, koja bi mogla poslužiti
adekvatnim informacijama.
Veličina istraživanog produčja je sveukupno 18432 km2 , a broj stanovnika u spomenutim
hrvatskim i mađarskim županijama je 1.262.700 osoba .
Cijelo područje spomenute regije nalazi se u jugozapadnom dijelu Karpatske kotline.
Pogranična regija sa sjevera se graniči Šomođskim brežuljcima, planinama Meček i Vilanj,
rijekom Dravom i Dunavskim bazenom, dok na jugu se nalaze planine Kalnik, Bilogora,
Papuk i Krndija. Na jugoistočnom dijelu Osječko-baranjske županije rubni dio regije
prema Dunavu zatvaraju nataloženi pješčani nanosi baranjskog i erdutskog kraja, a to je
ujedno i prirodna granica prema Srbiji. Umjerena kontinentalna klima, koja ima i neke
mediteranske osobine, pogoduje za obavljanje raznovrsnih poljoprivrednih aktivnosti,
koje znače i temelj razvijene prehrambene industrije i vinogradarstva. Među značajnije
industrijske grane se ubraja drvna industrija, proizvodnja cementa i kemijska industrija.
Na području Hrvatske jedan od strateških industrijskih grana je proizvodnja nafte i plina,
dok u Mađarskoj proizvodnja ugljena.
Što se umreženosti naselja tiče u planinskim i brežuljkastim krajevima dominiraju sitna
naselja, 4O naselja nosi titulu grada, od kojih 5 gradova su županijski centri, a od njih
Pečuh i Osijek su regionalna središta. Pečuh po broju stanovnika u Mađarskoj nalazi se na
petom, a u Hrvatskoj Osijek na četvrtom mjestu.
Što se gospodarske razvijenosti tiče obje pogranične regije su zaostale na odnosu na
ostale, posebice pogranične mikroregije i naselja ( Podravina u Hrvatskoj, Ormansag u
Madarskoj). Preopterećenje okoliša zbog proizvodnje ugljena, koje je bilo značajno prije
devedesetih godina, do danas svelo se na minimalnu razinu, tako da na istraživanom
području o preopterećenju okoliša danas možemo govoriti zbog nedovoljne i
nerazvijene infrastrukture, te zbog pretjeranog korištenja kemikalija u poljoprivrednoj
proizvodnji.
12
5
Vrednovanje stanja okoliša (Dr. Imre Nadj)
Vrednovanje stanja okoliša susjednih pograničnih regija sadrži u sebi analizu
opterećenosti elemenata okoliša, te analizu institucionalnog sustava okoliša. Županijski
podaci o zaštiti okoliša su dostupni na obje strane granice, ali ti podaci ipak ne daju
objektivnu informaciju o stvarnom stanju okoliša pogranične regije. Usporedbu
mikroregijskih podataka ponekad otežava i drugačije ustrojstvo javne uprave ili
usporedba podataka različitih javnoupravnih jedinica.
5.1
Kvaliteta podzemnih voda
Zaštita nadzemnih i podzemnih vodenih baza je od iznimne važnosti u cijeloj
pograničnoj regiji. Najznačajnije zalihe pitke vode nalaze se u Dravskoj kotlini, pošto
nataloženi pijesak i šljunak stvaraju sloj, koji ne propušta vodu i raspolaže izvrsnim
hidrauličnim sposobnostima te mogućnostima ponovnog nataloženja. S obzirom na to,
da ovo područje raspolaže izvrsnim poljoprivrednim i drugi prirodnim resursima, treba
obratiti posebnu pozornost na zaštitu vodenih baza, jer zbog veličine i rasprostranjenosti
regije teško je organizirati efikasnu zaštitu. U teritorijalnoj strategiji Hrvatske vodena baza
Podravske regije po važnosti se nalazi na drugome mjestu, te stoga iz aspekta regije vrlo
je važna i jedan od strateških zadataka očuvanje njezine kvalitete i kvantitete.
(Virovitičko-podravska županija leži na kvalitetnoj vodenoj bazi, te je na 51% izgrađena
kanalizacija). Na slijedećoj slici je prezentirana vodena baza podzemnih voda u Mađarskoj
(slika 1).
Slika 1:
OSJETLJIVA PODRUČJA I STANJE PODZEMNIH VODA
Izvor: www.kvvm.hu/szakmai/karmentes/kiadvanyok/karmfuzet10/index.htm
Najveći problem u županiji Baranja predstavlja iznadprosječna koncetracija arsena (10
µg/l), posebice u zalihama vode u pograničnim mikroregijama: u okolici Šeljina (18
13
naselja), Šikloša (1 naselje), Senlurinca (4 naselja) i Sigetvara (7 naselja). U šeljinskoj
mikroregiji taj problem ima utjecaj na 9000 stanovnika (u naselju Galos 2010), a u županiji
Šomođ, u mikroregiji Barča ( 5 naselja), Kapošvara ( 2 naselja) i Nagyatada ( 3 naselja) je
iznadprosječna koncetracija arsena od dozvoljene granice.
Koncetracija amonija iznad dozvoljene granice je uočljiva u sedam mikroregija u županiji
Baranja. Izrozito je visoka koncetracija u naseljima u okolici Senlurinca, Šeljina i Šašda. U
županiji Šomođ također se pojavljuje isti problem, naime, tamo od 11 u 7 mikroregija je
visoka koncetracija amonija. Sličnim problemom se suočavaju i stanovnici Kapošvara i
okolice - njih oko 8O tisuća. Slijedeći grafikon (slika 2) kolika je količina mangana u
podzemnih vodama u pograničnim mikroregijama.
Slika 2:
KOLIČINA MANGANA IZNAD DOZVOLJENE GRANICE U POJEDINIM NASELJIMA PO
MIKROREGIJAMA
14
12
10
8
6
4
2
0
Barcsi
Mohácsi
Szigetvári
Sellyei
Izvor: Na osnovu Uredbe Vlade R. Madžarske 65/2009. (31. III.) priredila Gálosi, 2010.
Količina nitrita iznad dozvoljene granice u pojedinim naseljima po mikroregijama: u
okolici Šeljina (3 naselja), Sigetvara (1 naselje), Mohača (4 naselja), Šikloša i Barča (1-1
naselje) (slika 3).
Slika 3:
KOLIČINA NITRITA IZNAD DOZVOLJENE GRANICE U POJEDINIM NASELJIMA PO
MIKROREGIJAMA
Sellyei
Szigetvári
Mohácsi
Siklósi
Barcsi
0
500
1000
1500
2000
Izvor: Na osnovu Uredbe Vlade R. Madžarske 65/2009. (31. III.) priredila Gálosi, 2010.
14
5.2
Kvaliteta nadzemnih voda
Kvaliteta nadzemnih voda u regiji je u kritičnom stanju, pošto manje rijeke i pritoke
(Pečuška voda, kanali Kapoš i Šio-Nador, rijeke Koppany i Rinya), koje nose pročišćavane
otpadne vode obližnjih gradova i naselja, ulijevaju u Dravu te su po kvaliteti zagađene
(kat.broj IV) ili u značajnoj mjeri zagađene (kat.broj V). Također su i rijeke u pograničnoj
regiji po kvaliteti zagađenosti ugrožene (npr. Drava. Karašica, Kapoš, i „Crna voda”).
Na području Hrvatske kvaliteta vode rijeke Drava je odgovarajuća (kat.br. II-III), te istu
kvalitetu drži do Osijeka, međutim, kod ušća zbog pojedinih parametara kvaliteta se
mijenja (kat.br.IV). Kod gornjeg toga rijeke u okolici Koprivnice iznadprosječna je
koncetracija i zagađenost od nitrita, nitrata, amonija i željeza, što uzrok zagađenosti
otpadnih voda. To stanje potvrđuju i vodeni uzorci istočno od Osijeka.
Slika 4:
IZVORI ONEČISTAČA NADZEMNIH VODA NA SLIVNOM PODRUČJU PANONSKE
HRVATSKE
Izvor: Environmental Operational Program 2007-2009, Instrument for pre-accession
assistance 2007 HR16IPO003
Na periferiji regije kvaliteta vode Dunava također spada u kategoriju II-III, kvaliteta vode
Kopačkog rita u kategoriju II-III (kod Kopačeva koncentracija kisika spada u kat.IV.), dok
rijeka Karašica već spada u kategoriju IV-V.
Bilo bi preporučljivo, da većinu otpadnih voda puštaju u rijeke nakon preventivnog
filtriranja, jer bise na taj način mogao sačuvati eko karakter krajobraza, autohtonu
vegetaciju, prirodna i specifična staništa, održivi lov i ribolov, te rekreativne aktivnosti u
prirodi. (Gálosi, 2010).
5.3
Okoliš naselja
U regiji naselja, a posebice gradovi su integrirana područja onečišćenja okoliša, te ujedno
se smatraju opasnim izvorima i prostorom, gdje su stanovnici izloženi onečišćenju. Mada
istraživano područje nije pretjerano onečišćeno, ali veliki gradovi i nekadašnji rudarski i
industrijski kompleksi još uvijek znače potencijalni izvor onečišćavanja. To se posebno
odnosi na Pečuh, Osijek, Viroviticu i Koprivnicu. Problemi okoliša zbog nedostatka
komunalne infrastrukture prvenstveno se pojavljuju u manjim gradovima te u većim
općinama.
15
U Mađarskoj zadatke i obveze vezano za održavanje okoliša u naseljima regulira Zakon o
formiranju i zaštiti arhitektonskog okoliša iz 1997.g. (LXXVIII), dok u Hrvatskoj zadaci su
definirani u županijskim dokumentima o zaštiti okoliša.
5.3.1
Kvaliteta zraka
Heterogena gospodarska i industrijska struktura pogranične regije u prošlosti je
uzrokovala značajna onečišćenje okoliša, posebice u okolici Pečuha i Komloa, gdje se
vršila proizvodnja ugljena. Nakon demokratskih promjena u znatnoj mjeri su smanjena
onečišćenja okoliša. Danas već u naseljima na kvalitetu zraka utječu intenzivni promet
motornih vozila, na pojedinim mjestima individualne tehnike grijanja što povećava
emisije onečišćavanja, odnosno industrijske emisije, te poljoprivredna onečišćavanja.
Osim nekoliko kritičnih točaka kvaliteta zraka Južnog Zadunavlja je zadovoljavajuća.
(Fodor, 2006). Potencijalno onečišćavanje može značiti veću opasnost u gradovima kao
što su Pečuh i Osijek, i to zbog povećanog prometa i rada toplana (tablica 3), dok u
drugim gradovima, i na mađarskoj i na hrvatskoj strani, onečišćenje zraka je ispod praga
upozorenja.
Tablica 3:
ELEKTRANE U JUŽNO-ZADUNAVSKOJ REGIJI
Ime
Nuklearka Paks (Paksi Atomerőmű Zrt.)
Termoelektrana Pečuh (Pannon Hőerőmű Zrt.)
Termoelektrana Komló (Komlói Fűtőerőmű Zrt.)
Toplana Szigetvá (EFC Szigetvár Kft. – Ligna-Therm Kft.)
Toplana Kaposvár (Kaposvári Fűtőerőmű Kft.)
Toplana Mohács (Mohácsi Hőszolgáltató Kft.)
Toplana Szekszárd (Alfa-Nova Energetikai Fejlesztő, Tervező Kft.)
Toplana Dombóvár (Dalkia Energia Zrt.)
Toplana Bonyhád (Fűtőmű Szolgáltató és Kereskedelmi Kft.)
Energenti
Uran
Plin, biomasa
Biomasa
Plin, (biomasa)
Plin
Plin
Plin
Plin
Plin
Izvor: www.atomeromu.hu, www.pannonpover.hu, www.komloieromu.hu,
www.mohacsihoszolg.hu, www.ddkkk.pte.hu, www.alfanova.hu, www.dalkia.hu,
www.futomukft.hu
Na pogoršanje kakvoće zraka u značajnoj mjeri utječe NO2 , nataloženi i leteći prah u
zraku, a prekoračenjem praga upozorenja onečišćenje zraka samo u iznimnim
slučajevima može uzrokovati okolišne i zdravstvene probleme. U smanjenju onečišćenja
zraka na regionalnoj razini značajnu ulogu igra velik postotak priključenih stanova na
plinsku mrežu. U 2008.g. u Baranji na plinovod je priključeno 47% naselja, dok u županiji
Šomođ 54,5%. U Baranji 39,5%, a u Šomođskoj županiji 57,1% stanova je priključeno na
plinsku mrežu, dok 25% odnosno 6% stanova je priključeno na toplane. U pograničnim
mikroregijama velike su razlike u tome, koliko kućanstava je priključeno na plinovod (slika
5).
16
Slika 5:
KUĆANSTVA, KOJA SU PRIKLJUČENA NA PLINOVOD U 2008.G.
120
100
80
60
40
20
0
Mohácsi
Sellyei
Siklósi
Szigetvári
Barcsi
Csurgói
Siófoki
Izvor: Na osnovu podataka Centralne Uprave za statistiku priredila: Gálosi, 2010.
Emisija praha pečuške termoelektrane u 1965.g. prekoračila je 40 000 tona, dok se ta
brojka u 2004. smanjila na 975 tona. U regiji 20% izvora onečišćivača mogu se naći u
Pečuhu i okolici, dok svi ostali izvori (78%) u ostalim gradovima. Količina nataloženog
sumpora je iznad praga upozorenja (3,0g·m-2 ·godina-1). Smog može nastati u Pečuhu,
ovisno o vremenskim prilikama. Podaci imisije o povećanoj koncetraciji prašine, koja je
iznad praga upozorenja, karakteristični su pored većih prometnica u velikim gradovima
te tijekom sezone grijanja, dok koncetracija nataložene prašine ostaje ispodpraga
upozorenja (Fodor, 2006).
Povećanu koncentraciju NO2 iznad praga upozorenja mjerili su u slijedećim gradovima:
Pécs, Szászvár, Komló, Mohács, Szigetvár i Kaposvár, pa stoga ovi gradovi po rezultatima
redovitih mjerenja spadaju u kategoriju umjereno onečišćenih gradova. (Fodor, 2006).
U hrvatskoj pograničnoj regiji na temelju rezultata mjerenja o kvaliteti zraka u 2003.g.
ustanovljeno je da je koncetracija prašine, olova, kadmija i mangana ispod praga
upozorenja. To znači, da indikatori kvalitete zraka na području tri hrvatske županije ne
premašuju pragove upozorenja.
Mjerenja u centru Virovitice ponekad pokazuju prekoračenja, međutim, ovi podaci nisu
relevantni pošto su mjerenja izvršena u roku od mjesec dana. Podaci imisije u Virovitici u
sezoni grijanja u 2002–2003.g. su pokazali povecane rezultate dima i SO2 (slika 6).
17
Slika 6:
SREDIŠNJE VRIJEDNOSTI ONEČIŠĆENJA ZRAKA U VIROVITICI NA TEMELJU 24
SATNOG MJERENJA I ANALIZE U PERIODU 2002-2003.G.
Izvor: IKZVP
Međutim, mjerenja Agencije za zaštitu okoliša na području županije su pokazala, da je
kvaliteta zraka uvrštena u kategoriju br.I, što znači, da je zrak čist ili u neznatnoj mjeri
onečišćen, te ne prelazi prag upozorenja.
Na temelju izmjerenih indikatora i dobivenih rezultata kvaliteta zraka u centru Osijeka
(Snježne Gospe) i Valpova (INA kod benzinske) uvrštena je u kategoriju br.II., dok na
ostalim mjestima u kategoriju br. I. Može se reći, da je kvaliteta zraka u Osječko-baranjskoj
županiji zadovoljavajuća, što pokazuju i rezultati ispitivanja javnog mnijenja u krugu
stanovnika.
Na istraživanom području u Hrvatskoj broj priključenih kućanstava na plinovod je manji,
nego u na mađarskoj strani. Taj broj u Koprivničko-križevačkoj županiji je 48,5%, u
Osječko-baranjskoj 41,2%, dok u Virovitičko-podravskoj županiji 37,1%
(http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/2004.pdf).
Stručna literatura u Hrvatskoj naglašava te navodi kao uzrok onečišćenja zraka
poljoprivredu, naglasivši pri tom ulogu metana (iznad 40%) i NO2 ( iznad 60%), koji
elementi jačaju proces kiseljavanja i eutrofizacije, te pojavljivanje visoke koncetracije
amonijaka (62%) i pesticida. Farme goveda i svinja također pogoršaju kvalitetu zraka
(amonijak, vodik-sulfid, merkaptan).
Materijali, koji uzrokuju onečišćenje zraka tijekom grijanja kućanstava (CO,dioksin,
ugljučni dioksini,itd.) relativno često se pojavljuju u ruralnim naseljima, poogotovo tamo,
gdje još nije izgrađena plinofikacija. A od industrijskih onečišćivača trebamo napomenuti
osječku termoelektranu (TE-TO) i tvornicu cementa u Našicama („Našicecement”).
18
5.3.2
Kvaliteta pitke vode, opskrba pitkom vodom
Analiza kvalitete podzemnih voda ukazuje na stanje i probleme snabdjevanja vodom
pogranične regije. Mada je u zadnjim godinama u Južnom Zadunavlju opao broj onih
naselja, koja na temelju propisa javnoga zdravstva ne raspolažu odgovarajućom pitkom
vodom (Fodor, 2006), prema rezultatima permanentno obavljenih mjerenja se dokazalo,
da uzorci u 60–70% slučajeva ne odgovaraju kriterijima zdravstvenih propisa, te je visoka
koncentracija amonijaka, željeza, mangana, arsena, bora, nitrita i fluorida. U jednoj svojoj
studiji Galosi detaljno opisuje probleme zbog pružanja nekvalitetne usluge komunalnih
poduzeća i upućuje žalbu zbog nekvalitetne pitke vode, te objavljuje listu naselja, koja se
nalaze u istraživanim pograničnim mikroregijama (ukupno 6O naselja: od toga 7 u
mikroregiji Mohača, 28 oko Šeljina, 17 oko Sigetvara i 8 oko Barča).
5.3.3
Onečišćenje otpadnih voda, gospodarenje otpadnim vodama
Osim otpadnih voda kućanstava i industrijske otpadne vode stvara se velika količina
onečišćenja i za vrijeme kišnih perioda, kada padalinska voda opere pokrivena urbana
područja (krovove, parkirališta, tvornice, ceste), a te tvari u suspendiranom obliku uliju u
veće vode.
Temeljni je problem u Mađarskoj i u Hrvatskoj, da je u nedovoljnoj mjeri izgrađena
infrastrukturalna mreža, a pošto su i na jednoj i na drugoj strani pogranične regije
zaostale, izgradnja kanalizacije, koja zahtjeva značajna ulaganja teče vrlo sporo.
Rješavanje tog problema se očekuje u predstojećim desetljećima.
Priključkom na sustav otpadnih voda u pograničnim županijama Južnog Zadunavlja
raspolaže 153 naselja (28%), te broj priključenih kućanstava u postocima iznosi (68%).
Razlika u razvijenosti komunalne infrastrukture u postocima iznosi 56,3% (dvije krajnosti
su : Šeljin 16%, dok Pečuh 92%). U 2OO8.g. odvodnja otpadnih voda u količinskom smslu
pala je na 60%-ra u odnosu na 199O.godinu. (23,6 milijuna kubnih metara).
Priključkom na sustav otpadnih voda u pograničnim mikroregijama raspolaže 58 naselja
(33%), te broj priključenih kućanstava u postocima iznosi 53,6%. Razlika u razvijenosti
komunalne infrastrukture u postocima iznosi 52,2% (dvije krajnosti su : Šeljin 16%, dok
Barč 73,5%). Nažalost, odvodnja otpadnih voda u količinskom smislu od 199O.g. nije se
riješila (čak se negdje i povećala).
Na slivnom području Drave i Dunava samo je 29% kućanstava priključeno na sustav
otpadnih voda (8OO tisuća stanovnika), te samo 16 % otpadnih voda se ulije u čistače
otpadnih voda.
Na Hrvatskoj strani najveću potencijalnu opasnost i izvor onečišćenja za Dravu
predstavlja Tvornica šećera u Virovitici, čije otpadne vode čiste zajedno s komunalnim
otpadnim vodama Virovitice putem mehaničkog i biološkog procesa.
5.3.4
Gospodarenje otpadom, zbrinjavanje otpada, javna čistoća
Ovisno od gospodarske strukture, komunalnih usluga i kvalitete življenja u regiji
prosječna količina otpada po stanovniku u naseljima je dosta hektična. Na Mađarskoj
19
strani u mikroregijama prosječna količina otpada po stanovniku iznosi 220 i 550 kg po
osobi, dok prosjek cijelog istraživanog područja iznosi 331 kg po osobi (slika 7), ali i u
hrvatskim županijama se mogu uočiti značajne razlike (Tablica 4).
Slika 7:
KRUPNI OTPAD PO MIKROREGIJAMA (KG/OSOBA) U 2008.G. U JUŽNOM
ZADUNAVLJU
Mohácsi
Sásdi
Sellyei
Szigetvári
Barcsi
Csurgói
0
100
200
300
400
500
600
kg/fő
Izvor: Na osnovu Uredbe Vlade R. Madžarske 65/2009. (31. III.) priredila Gálosi, 2010.
U regiji se godišnje sakuplja 256 tisuća tona krupnog otpada iz 91% kućanstava (od toga
selektivno samo 2% iz 2O% stanova).
Vezano za zbrinjavanje otpada u Mađarskoj između 1996-97.g. pokrenuto je niz uspješnih
rekultivacijskih programa te je poduzeto niz mjera (npr.eliminiranje otpada,itd.), odnosno
eliminiranje efekata onečišćenja nakon zatvaranja rudnika urana, te obavljanje
rekultivacijskih poslova, te eliminiranje deponija opasnih tvari u mjestu Garčin (Gálosi,
2010).
U sakupljanju otpada u organiziranoj formi sudjeluju vsa naselja u regiji. U hrvatskim
županijama godišnje se stvara 26000–126000 tona komunalnog otpada. Velik je postotak
onih stanova, koji su uključeni u sakupljanje otpada u organiziranoj formi, u odnosu na
broj naselja. U Osječko-baranjskoj županiji 90%, u Virovitičko-podravskoj županiji 85%,
dok u Koprivničko-križevačkoj županiji čak 75% stanovništva je uključeno u sakupljanje
otpada u organiziranoj formi.
20
Tablica 4:
KOLIČINA KOMUNALNOG OTPADA U VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ ŽUPANIJI
Općina/grad
Virovitica
Slatina
Orahovica
Pitiomača
Špišić Bukovica
Lukač
Gradina
Suhopolje
Sopje
Vućin
Čađavica
Nova Bukovica
Mikleuš
Čačinci
Crnac
Zdenci
Broj stanovnika
22931
15.844
6262
11500
4928
4543
5200
8962
3370
3200
3011
2522
2191
4528
2141
2700
Broj kućanstava
7835
5264
2089
3500
1500
1501
1560
3022
1057
420
1099
862
700
1603
745
871
Zapremnina otpada
17000 t
15360 m3
4000 m3
1420 t
500 m3
500-700 m3
190 t
8000 t
7920 m3
3011 m3
7000-9000 m3
250 t
110 t
180 t
Izvor: IOVP
Slika 8:
RASPODJELA NASELJA, KOJA SU UKLJUČENA U PRIKUPLJANJE OTPADA U
VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ ŽUPANIJI
Izvor: Plan gospodarenja otpadom Virovitičke-podravske županije, 2006
Na slici 9. predstavljena su odlagališta otpada u mađarskom dijelu pogranične regije, gdje
će uskoro otpočeti rekultivacije, od kojih na 59 mjesta će primijeniti proces rekultivacije
na samom lokalitetu, potpuno eliminiranje na 25 mjesta, te potpuno eliminiranje u dvije
faze na 6 mjesta.
21
Slika 9:
ODLAGALIŠTA PRED REKULTIVACIJOM U OKVIRU PROJEKTA GOSPODARENJA
OTPADOM MECSEK-DRAVA
Izvor: http: //www.mdhp.hu/images/stories/rekult.jpg
5.3.5
Gospodarenje zelenim površinama
Općepoznata je stvar, da struktura zelenih površina u naseljima u kakvoj mjeri utječe na
klimatske promjene i na zaštitu kvalitete zraka. U Dravskom bazenu, na planinskim i
brežuljkastim predjelima zelene površine u naseljima se javljaju u prirodnom
infrastrukturalnom obliku, a nedostacima zelenih površina se najčešće suočavamo u
većim općinskim naseljima ili gradovima.
Uočljive su razlike između veličine zelenih površina po stanovniku u Južno Zadunavskoj
regiji (prosjek je 33 m2, a dvije su krajnosti: u gradu Lengyeltóti 7,6%, te u Pečuhu 65,8%).
U pograničnoj regiji prosječna zelena površina po stanovniku je 39 m2, dok su rezultati
po mikroregijama izjednačeni (Marcali 18,2%, Šeljin 48,5%) (slika 10).
22
SLIKA 10:
PROSJEČNA ZELENA POVRŠINA PO STANOVNIKU U MAĐARSKOM DIJELU
POGRANIČNIH MIKROREGIJA U 2008.G.
Barcsi
Csurgói
Mohácsi
Sellyei
Siklósi
Szigetvári
0
10
20
30
40
50
60
%
Izvor: SSU Središnji statistički ured
SLIKA 11:
KARTA UGROŽENOG OKOLIŠA KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE
Izvor: IKKŽ
23
6
Obnovljivi izvori energije1
(Dr. Damir Šljivac, Dr. Balaž Duraj, Ing. Marko Vukobratović)
6.1
Zakonodavni okvir za OIE u Hrvatskoj
Republika Hrvatska je 22. Ožujka 2007. donijela niz uredbi, zakona i pravilnika koji
definiraju korištenje OIE:
●
Uredba o naknadi za poticanje proizvodnje električne energije iz OIE
●
Uredba o minimalnom udjelu OIE u proizvodnji električne energije;
●
Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE
●
Pravilnik o korištenju OIE
●
Pravilnik za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača
Poticajne cijene za proizvodnju električne energije jamče otkupnu cijenu u periodu od 12
godina i to uz stjecanje statusa povlaštenog proizvođača što se smatra osnovom za
„zelenu“ proizvodnju električne energije u Hrvatskoj.
U skladu sa Direktivom 2001/77/EC Europskog parlamenta i Vijeća za promicanje
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora interni cilj Republike Hrvatske je:
●
1139 GWh (5,8%) ukupne proizvodnje električne energije iz nekonvecionalnih OIE
●
Ukupni cilj (uključujući i velike hidro elektrane) je 6750 GWh (34,4%) energije iz OIE
Dodatne promijene zakonskog okvira Republike Hrvatske prema Direktivi 2009/28/EC se
očekuje tijekom narednih godina.
6.2
Zakonodavni okvir za OIE u Mađarskoj
Mađarski model subvencioniranja obnovljivih izvora energije (OIE) baziran je na
sudjelovanju u investicijskim troškovima i na poticajnim cijenama. Prijašnji model sustava
poticaja prihvaćen je 2001 dekretom Ministarstva (GKM 56/2002). Zakon nije definirao
vremenski period za poticajnu cijenu, već je poticajna cijena bila garantirana za
cjelokupan životni vijek postrojenja. Ipak, doneseni dokument omogućio je Vladi početak
izrade sustava zelenih certifikata. U vrijeme stupanja na snagu zelenih certifikata sustav
poticaja bi prestao postojati.
Novi zakonodavni okvir donesen je 2007. Neki od problema koje on ne rješava su:
1
●
Poticajne cijene za OIE i otpad u konačnom vremenskom periodu
●
Porijeklo proizvedene električne energije
Zeleni Osijek projekt HU-CRO/02/31
24
Mađarski ured za energetiku definirao je kako se električna energija iz obnovljivih izvora
energije može prodavati prema poticajnim cijenama. Vremenski rok i količina energije
ovise o vrsti ulaganja i postrojenja. Uzima se u obzir otplata investicije kroz zelene
certifikate i promjena modela poticaja njihovim stupanjem na snagu. Vlada može u bilo
kojem trenutku uvesti sustav zelenih certifikata. Prema EU Direktivi 2001/77/EC Mađarska
se obvezala na 3,6% udjela OIE do 2010. Naknadno se udio prema Direktivi 2009/28/EC
povećava na:
●
13% ukupnog udjela OIE u cjelokupnoj potrošnji energije do 2020.
●
Barem 10% udjela OIE u potrošnji energije u transportu do 2020.
U tablici u nastavku prikazana je usporedba modela poticaja u Republici Hrvatskoj (2007.)
i Republici Mađarskoj (2008.)
TABLICA 5:
MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA OIE HRVATSKE I MAĐARSKE
Usporedba sustava poticaja
Hrvatska (2007)
a. Solarne elektrane
a.1. Solarne elektrane < 10
3,40 HRK/kWh
(0,47€/kWh)
kW
a.2. Solarna pogona 10 kW 3,00 HRK/kWh
(0,47€/kWh)
30 kW
a.3. Solarne elektrane >30 kW 2,10 HRK/kWh
(0,29€/kWh)
b. Hidroelektrane
0,69 HRK/kWh
(0.09€/kWh)
c. Vjetroelektrane
0,64 HRK/kWh
(0.09€/kWh)
1,20 HRK/kWh
(0,16€/kWh)
0,95 HRK/kWh
(0,13€/kWh)
1,26 HRK/kWh
(0,17€/kWh)
1,20 HRK/kWh
(0,16€/kWh)
0,36 HRK/kWh
(0,05€/kWh)
0,36 HRK/kWh
(0,05€/kWh)
0,60 HRK/kWh
(0,08€/kWh)
d. Elektrane na biomasu
d.1. biomasa iz šumarstva i
poljoprivede
d.2. biomasa iz drvno
prerađivačke industrije
e. Geotermalne elektrane
f. Elektrane na bioplin iz
poljoprivrednih nasada,
organskih ostataka i otpada iz
poljoprivredne i
prehrambeno-prerađivačke
industrije
g. Elektrane na tekuća
biogoriva
h. Elektrane na deponijski
plin i plin iz otpadnih voda
i. Ostali OIE (morski valovi,
plima i oseka…)
Mađarska (2008)
27,86 HUF/kWh 0,1 €/kWh
12,39 - 19,36
HUF/kWh
11,37- 31,13
HUF/kWh
0,04 – 0,07
€/kWh
0,04 – 0,11
€/kWh
- Sustavi < 20 - Sustavi< 20
MW i sustavi
MW i sustavi
vjetroleketran
vjetroleketra
a, 20 do 50
na 20 to 50
MW: 11,37MW: 0,04 –
31,13
0,11 €/kWh
HUF/kWh
- Sustavi 20 to
- Sustavi 20 to
50 MW: 0,03 50 MW: 9,09 0.09 €/kWh
24,90
- Sustavi > 50
HUF/kWh
MW i
- Sustavi > 50
hidroelektran
MW i
e > 5 MW:
hidroelektran
0,04 – 0,07
e > 5 MW:
€/kWh
12,39 - 19,36
HUF/kWh
EUR = 7,28 HRK = 272,10 HUF (September 25 2010)
Izvor:
http://www.eh.gov.hu/home/html/index.asp?msid=1&sid=0&hkl=399&lng=2,
http://www.hrote.hr/hrote/obnovljivi/cijene.aspx
U nastavku tog poglavlja na temelju baze podataka stručne literature analizirat ćemo
stanje OIE, te sastav, količinu i kvalitetu na područjima Južno zadunavske regij, odnosno
u Koprivničko-križevačkoj, Virovitičko-podravskoj te u Osiječko-baranjskoj županiji.
25
6.3
Solarna energija
Pogranično područje Republike Hrvatske i Mađarske ima jako dobar potencijal za
iskorištavanje energije Sunca. Uspoređujući potencijal hrvatsko – mađarskog
pograničnog područja s područjem Njemačke (europski lider u iskorištavanju energije
Sunca), dolazi se do zaključka da hrvatsko – mađarsko pogranično područje ima čak i
preko 20% veće izravno Sunčevo zračenje nego Njemačka. Prosječno izravno Sunčevo
zračenje Hrvatske iznosi od 1300 do 1900kWh/m2 godišnje, a prosječno izravno Sunčevo
zračenje Mađarske iznosi od 1250 do 1400 kWh/m2 godišnje. Nadalje, treba napomenuti
da se na pogranično područje odnose niže vrijednosti, tj. oko 1300 kWh/m2 godišnje za
Hrvatsku, odnosno 1250 kWh/m2 godišnje za Mađarsku. Na slici 3.4, usporedbe radi,
prikazan je i potencijal Europe u smislu iskorištavanja izravnog Sunčevog zračenja.
Što se aktivnog solarnog potencijala tiče u 2010.g. u županiji Baranja – ovisno o
poticajima, natječajnim mogućnostima i od mogućih poticajnih mjera – trenutno se
može računati na instaliranje solarnih kolektora na površini cca. 40.000 m2 (to je samo
10% od ukupne količine). Uzevši u obzir korištene površine stambenih objekata u Baranji
postoji mogućnost za instaliranje solarnih kolektora na ukupnoj površini 2,31milijun
četvornih metara, a dobivena energija (na površini 0,953 milijuna m2) može se koristiti za
snabdjevanje toplom vodom. U Baranji to bi značilo 1216,77 TJ godišnjeg kapaciteta
toplinske energije.
Izgradnja kapaciteta za korištenje solarne energije u institucijama u roku od 10 godina,
ovisno o novčanim poticajima, moguće je proširiti godišnje sa 120-150 TJ.
Korištenje pasivne solarne energije u baranjskoj županiji zaostaje od Alfelda, unatoč
tome što je relativno visoko sunčano zračenje u našoj regiji, te je veće od državnog
prosjeka (1260-1290 kWh/m2.).
Cjelogodišnja potreba energije za grijanje iznosi 177 PJ. Iz toga proizlazi, da unutarnja
toplinska energija i dobit od solarne enrgije zajedno iznose 60 PJ, od čega 50% dobijemo
korištenjem solarne energije (30PJ). Trenutačno u županiji Baranja, ako je korištenje
energenata slična kao u državi, prosječno po stanovniku se koristi 1,19 PJ, a u odnosu na
stanove 2,98 PJ pasivne solarne energije.
Prema Strategiji energetskog razvitka RH, Republika Hrvatska za cilj si postavlja da će po
stanovniku do 2020. godine biti instalirano barem 0,225 m2 po stanovniku solarnih
kolektora za pripremu potrošnje tople vode.
26
SLIKA 12:
TOPLINSKA ENERGIJA OD SUNČEVOG ZRAČENJA U HRVATSKOJ I MAĐARSKOJ
Izvor: http://re.jrc.ec.europa.eu/pvgis/apps3/pvest.php.
Republika Hrvatska potiče i fotonaponske sustave za proizvodnju električne energije i
elektrane s koncentracijom sunčeve energije. Iznos poticaja za električnu energiju iz
sunčevih elektrana određivat će se u programima provedbe Strategije, ovisno o
ukupnom iznosu poticaja za obnovljive izvore energije, mogućnostima sudjelovanja
domaće industrije i njihovoj konkurentnosti unutar obnovljivih izvora. Procijenjeni
potencijal za dobivanje električne i toplinske energije za ovo područje prikazan je u
tablici 5.
TABLICA 6:
PROCIJENJENI POTENCIJAL ZA DOBIVANJE ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE IZ
SOLARNE ENERGIJE
Županija
Osijek-Baranja
Virovitica- Podravina
Koprivnica-Križevci
Baranya
Somogy
Zala
Total:
Ukupna
površina
4.155 km2
2.021 km2
1.746 km2
4.430 km2
6.036 km2
3.784 km2
22.172 km2
Iskoristiva površina (1%
PV+2% ST)
42 km2 + 83 km2
20 km2 + 40 km2
17 km2 + 35 km2
44 km2 + 89 km2
60 km2 + 121 km2
38 km2 + 76 km2
222 km2 + 443 km2
PV
[GWh/yr]
5.460
2.600
2.210
5.720
7.800
4.940
28.860
ST
[PJ/yr]
12,1
5,7
4,9
12,7
17,3
11,0
63,7
Izvor: http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf,
http://www.dzs.hr/, http://portal.ksh.hu
27
Proračun je napravljen uz pretpostavku da je od ukupne površine moguće 3% iskoristiti
za pretvorbu solarne energije u korisnu energiju. Nadalje, valja napomenuti da se od toga
1% odnosi na fotonaponsku pretvorbu, a 2% na solarne kolektore, tj. za dobivanje
toplinske energije.Radi usporedbe, u nastavku teksta navedeni su podaci o dijelu
proizvodnje električne energije odnosno potrošnji toplinske energije u Hrvatskoj i
Mađarskoj za 2010, odnosno 2008:
6.4
●
Proizvedena električna energija u NE Paks u 2010. (42% HU proizvodnje
električne energije): 15.672GWh.
●
Ukupna potrošnja toplinske energije u 2008. je iznosila: HU 81.800TJ, HR
30.500TJ.
Vjetrena energija
Što se tiče potencijala energije vjetra, on je umjeren za ovo područje. Prosječne brzine
vjetra su otprilike oko 4-5 m/s. Na temelju šestogodišnjih prikupljenih podataka 29
meteoroloških postaja godišnji prosjek brzine vjetra je između 1,47 m s-1 (Jósvafő) i 4,05
m s-1 (Szentkirályszabadja), koji rezultati su izmjereni na visini od 1O metara, a iz kojih
također doznajemo, da Mađarska i Hrvatska pogranična regija po prihvaćenim
standardima uvrštena je u europsku zonu, koja je umjereno vjetrovita (2-2,5 ms-1 )
(Bartholy et al. 2003). To znači da s trenutnim tehnologijama iskorištavanja energije vjetra
nije još uvijek isplativo. Za isplativo iskorištavanje energije vjetra, potreban je prosječna
brzina vjetra nešto veća od 5,5m/s. Takva situacija se jedino pojavljuje u području mikro
lokacije u blizini Pečuha (brda).
SLIKA 13:
28
ENERGETSKI POTENCIJAL VJETRA ZA HRVATSKU I MAĐARSKU
Izvor: www. 3tier.com
6.5
Geotermalna energija
Geotermalna energija uz energiju biomase ima najveći potencijal u pograničnom
području. Ovo područje ima jako veliki potencijal za iskorištavanja geotermalne energije
(među najvećim geotermalnim gradijentima u Europi – 0,0490C/m – panonski bazen).
Mađarska je vodeća zemlja u iskorištavanju geotermalnih izvora u EU. Njezina usporedba
s ostalim članicama EU vidljiva je na slici 13. Trenutno je u Mađarskoj instalirano
694,2MWth toplinske energije u geotermalnim izvorima.
Pošto su na Panonskom području geotermalni pokazatelji (gradienti) puno bolji od
europskog prosjeka, moguće je pored već poznatih pronalaženje i novih, do sada
nepoznatih geotermalnih izvora.
Korištenje geotermalne energije u pograničnoj zoni trenutno se manifestira u korištenju
geotermalnih izvora (npr. u hortikulturama). Razvoj sustava za snabdjevanja energijom,
aktivnosti u okviru korištenja alternativnih izvora energije, korištenje termalne vode, kao
geotermalne energije u okviru projekta u Boju (mikroregija Mohača). Prvenstveni cilj
ovakvih mjera je pronalaženje i jeftino korištenje lokalnih energetskih izvora, povećanje
zapošljavanja i konkurentnosti, te u maksimalnoj mjeri udovoljiti kriterijima zaštite
okoliša.
SLIKA 14:
ISKORIŠTAVANJE GEOTERMALNE ENERGIJE U EU-27
Izvor: Balázs Felsmann: RES Outlook for Hungary, 2010, Prague,
http://www.acus.org/files/EnergyEnvironment/Prague/Session%20III%20-%20Balazs%20
Felsmann.pdf
29
Što se tiče hrvatske strane, također postoji veliki potencijal za iskorištavanje geotermalne
energije. U tablici 6 prikazane su geotermalne bušotine u Hrvatskoj, izgrađene bušotine i
razrađena ležišta.
Tablica 7:
GEOTERMALNI IZVORI ENERGIJE U ISTOČNIM REGIJAMA HRVATSKE
Izgrađene bušotine
Razrađena ležišta
Toplinska energija (MW)
Električna energija (MW)
Temp.vode > 100°C
Temp.vode 50> 100°C
Temp.vode > 100°C
188
26
7,2
740
72
45,8
Izvor: http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html
Na slici 15 prikazana su geotermalna nalazišta u Hrvatskoj. Vidljivo je da u pograničnom
području Hrvatske i Mađarske postoji veliki potencijal. Neka od tih nalazišta se već
iskorištavaju za dobivanje toplinske energije kao što je Bizovac, Lunjkovec i ostali.
Slika 15:
GEOTERMALNA NALAZIŠTA U ISTOČNOJ HRVATSKOJ
Izvor: http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html
6.6
Biomasa
U mađarskom dijelu pogranične regije u velikim količinama slama se može koristiti i kao
ogrijev (žito,ječam,zob,rož,tritikale,repica). Osim što se slama koristi u govedarstvu,
industriji i poljoprivredi, pogodna je i za grijanje, ali otprilike polovica od biljke se može
koristiti u te svrhe. Vrlo su dobri pokazatelji sagorijevanja, a niska joj je i prosječna vlaga
(10-20%). Ovisno o vrsti i meteorološkim okolnostima godišnja količina slame se vrti
između 1,5-3,0 t/ha. ( u slučaju žita i jesenskog ječma 2,0 t/ha, roža 3 t/ha, proljetnog
ječma i zoba 1,5 t/ha/godina).
Kukuruzni oklasak, kao sporedni proizvod u sjemenarstvima, ovisno o količini može se
koristiti i za proizvodnju toplinske energije, jer spaljivanjem oklaska mogu se podmiriti
toplinske potrebe tehnološkog sušenja i na taj način zamijeniti lož ulje ili plin. U najvećoj
količini se pojavljuju kao sporedni proizvodi kukuruzni oklasak i ljuska od kukuruza.
Zahvaljujući novim tehnologijama stoje nam na raspolaganju velike količine pri stvaranju
30
toplinske energije. Međutim, velika vlaga u stabljici kukuruza (40-65%) otežava korištenje
biljke kao ogrijeva.
Rozgva ili prut vinove loze nakon roljetne rezidbe također se može koristiti za proivodnju
energije, a prema procjeni u županiji Baranja na 4000 Ha se uzgaja vinova loza što u
sezoni rezidbe potencijalno može značiti cca. 4000-6000 tona rozgve, tj. 0,05 PJ - 0,07 PJ (
na 1 Ha 1 tona rozgve). Osim toga u Baranji na 1200 Ha se prostiru i vocnjaci, koji isto
znače značajan energetski potencijal (0,08 PJ).
U županiji Baranja na 97 tisuća Ha se prostiru šume. Razina pošumljivanja je 22%, što je
veće od zemaljskog prosjeka (18,5), dok je procjenjena količina živog drveta bruto 13,7
milijuna kubnih metara.
Opća karakteristika plantaža energetskih trava i ostalih biljaka s mekom stabljikom je
visoki potencijal biomase po hektaru, te primjena suvremenih poljoprivrednih
tehnologija u poljoprivredi.
U pojedinim regijama županije Baranja u širem krugu poljoprivrednika vlada velika
zainteresiranost za proizvodnjom energetskih trava. Najviše njih su zainteresirani u
mikroregiji Ormansag, gdje zbog loših resursa zemljišta ne uspijevaju druge
poljoprivredne kulture, međutim, energetska trava, šume ili neke niske biljke mogu
značiti nove mogućnosti i potencijale za proizvođače.
75% cjelokupnog pograničnog područja (7905 km2) pogodno je uzgajanje nekakve
biomase (tablica 15). Od toga jedna trećina je šumsko područje (2766 km2). Najvećim
potencijalom za proizvodnju biomase raspolažu zemljišta, koja su vrlo loše kvalitete te
šumska područja u okolici Šašda, Komloa, Šeljina, Barča i grada Tab (slika 16).
SLIKA 16:
VAŽNIJA PODRUČJA IZ ASPEKTA PROIZVODNJE BIOMASE
Izvor: originalan
31
Slika 17:
OPTIMALNA SMJEŠTENOST PODRUČJA POGODNA ZA PROIZVODNJU BIOMASE
Izvor: originalan
6.7
Potencijal za proizvodnju bioplina u Južno Zadunavskoj regiji
Naša je pretpostavka, da u realnim okvirima u našoj regiji za pokretanje postrojenja
bioplina samo 3O% gazdinstava udovoljava kriterijima ( prvenstveno na lokacijama gdje
su proizvodni i uporabni potencijali, a isto tako i uvjeti zadovoljavajući), uzevši u obzir
godišnju količinu tekućeg gnojiva, organskih tvari, te na kraju količinu proizvedenog
bioplina. O godišnjoj proizvodnji realne količine bioplina više informacija iz tablice br.7.
TABLICA 8:
IZRAČUN GODIŠNJE REALNE PROIZVODNJE BIOPLINA
Baranja županija
Somodj županija
Tolna županija
sveukupno
30%
tekući gnoj (m3/životinja/god)
tekući gnoj sveukupno (m3)
sveukupno sastavni suho-materije (t)
određene količine bioplina (m3/kg
suho-materija)
količina bioplina godišnje (40-50 dni
fermentaciju vrijeme (m3)
goveđi (1000)
24,9
23
20,2
68,1
20,43
19,8
404,514
32361
0,4
svinjetina (1000)
240,2
117
169,2
526,4
157,92
1,6
252672
20214
0,55
1,294x10
7
perad (1000)
1808
89
188
2085
625,5
0,071
44411
3553
0,6
1,112x10
7
0,213x107
Izvor: HM KKA HU-CRO/02/31 projekt
Prema tome dobili smo godišnju količinu bioplina (2,619·107 m3 ), gdje se uočava razlika
u količini bioplina dobivenog od gnojiva peradi te drugih vrsta gnojiva.
32
Proizvedena električna energija odgovara godišnjoj proizvodnji energije 41 vjetrenjače
od 600 kW. Međutim, izgradnja 41 vjetrenjače košta 30% više, tj. 8,2 milijardi Forinti.
Tijekom korištenja bioplina u pokretanju plinske turbine stvara se i toplinska energija,
koja se u slučaju vjetrenjača ne javlja.
Pretpostavlja se, da će se količina energije podrijetlom iz biomase do 2030.g. povećati čak
do 50 i 80 PJ. Samo je dio raspoložive količine biomase korišten na efikasan način, i to za
grijanje kućanstava.
Na temelju baze podataka istraživačkog projekta (ENEREGIO 2008) po mogućnostima
alternativnih izvora energije mikroregije požemo podijeliti u dvije skupine. U jednoj
skupini dominira potencijal vjetrene energije (nakon toga slijedi biomasa, solarna
energija, bioplin i geotermalna energija), dok u drugoj skupini dominira energetski
potencijal geotermalne energije, i tek nakon toga slijede drugi izvori energije.
Ako ćemo analizirati regije na temelju korištenja svih alternativnih izvora energije, onda u
svakom pogledu prednjači mohačka mikroregija (6378 TJ), ali postoji još 9 mikroregija,
koje raspolažu izvrsnim potencijalima OIE iznad 4000 TJ.
Slika 18:
POTENCIJALI KORIŠTENJA OIE U 2005.G.
Izvor: na temelju baze podataka ENEREGIO 2008
Ako gledamo sastojke biomase, najvećim energetskim potencijalom raspolaže drvo za
ogrijev (7268 TJ), nakon toga slama (6402 TJ), pa rozgva ili prut venyige (3410 TJ), repica
(1518 TJ), drvni otpad (1309 TJ) i na kraju kukuruz (42 TJ).
33
Što se apsolutne količine tiče najvećim potencijalom biomase raspolažu mikroregije
Mohača, Sigetvara, Csurgoa i Pečuha (tablica 17.), a što se količine rozgve tiče prednjače
mikroregije Marcalija, Nagyatada, Barča odnosno Mohača.
Gledajući sve vrste obnovljivih izvora energije, hrvatskom dijelu pograničnog područja
najviše potencijala za iskorištavanje energije biomase. Mogući potencijal dobivanja
električne i toplinske energije iz biomase (šumarstva i poljoprivrede) prikazan je u
sljedećoj tablici:
TABLICA 9:
PROCIJENJENI POTENCIJAL ZA DOBIVANJE ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE IZ
BIOMASE
Županija
Ukupna
površina
Osijek-Baranja
Virovitica- Podravina
Koprivnica-Križevci
Baranya
Somogy
Zala
Total:
4.155 km2
2.021 km2
1.746 km2
4.430 km2
6.036 km2
3.784 km2
22.172 km2
Iskoristiva površina:
šumarstvo + poljoprivreda
[km2]
2.077,5+1.038,7
1.010,5+505,2
873+436,5
2.215+1.107,5
3.018+1.509
1.892+946
11.086+5.543
Električna
energija
[GWh/yr]
288,54
140,34
121,25
307,64
419,12
262,78
1.539,72
Toplinska
energija
[PJ/yr]
2,60
1,26
1,09
2,77
3,77
2,37
13,86
Izvor:http://www.dzs.hr/
http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf,
HM KKA HU-CRO/02/31 sz. projekt, http://portal.ksh.hu
Izračunati je potencijal dobiven uz pretpostavku da se od biomase iz šumarstva može
dobiti 2TJ/km2, a iz ostataka iz poljoprivrede oko 1TJ/km2. Od ukupne površine područja
cca 25% otpada na urbane sredine, a od ostatka 2/3 su šume, a 1/3 poljoprivredno
zemljište. Pretpostavilo se da je električna energija dobivena uz η=20%, toplinska uz
η=50%. Na slikama 3.5 i 3.6 prikazani su energetski potencijal biomase za Republiku
Hrvatsku i Republiku Mađarsku. Iz tablice 8 moguće je primijetiti da postoji izrazito veliki
potencijal za iskorištavanje biomase, što je očekivano s obzirom na pretežito ruralni
krajolik u pograničnom području Hrvatske.
34
Slika 19:
ENERGETSKI POTENCIJAL BIOMASE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Izvor: http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html
Biomasa je dominantan izvor toplinske i električne energije iz obnovljivih izvora u
Mađarskoj, dok u Hrvatskoj zbog dinaridskog planinskog područja s izrazito povoljnim
prosječnim brzinama vjetra ipak dominira energija vjetra, ali se to ne odnosi na
pogranično područje u kojem je biomasa glavni potencijal energije.
U tablici 9 su prikazani potencijali za iskorištavanje energije bioplina za pogranično
područje. Dobiveni potencijal u tablici 3.3 dobiven je uz pretpostavku da je električna
energija dobivena uz stupanj korisnog djelovanja η=20%, a toplinska uz stupanj korisnog
djelovanja η=50%.
TABLICA 10:
PROCIJENJENI POTENCIJAL ZA DOBIVANJE ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE IZ
BIOPLINA
ŽUPANJIA
Govedarst Svinjogojs Bioplin
vo
tvo
[m3/day]
Električna Toplinska
energija
energija
[GWh/yr]
[TJ/yr]
770
278
250
90
264
95
82
30
670
242
207
75
538
194
Koprivnica- Križevci
66.712
163.186
263.973
>10,00 ha
26.032
37.421
82.001
Virovitica-Podravina
13.374
89.017
97.962
> 10,00 ha
6.282
20.324
28.823
Osijek-Baranja
25.130
257.421
256.197
> 10,00 ha
13.796
58.093
74.066
Total >10,00 ha
46.110
115.838
184.890
Izvor: http://www.dzs.hr/,
http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf ,
http://portal.ksh.hu
35
7
7.1
Prirodne vrijednosti mađarsko-hrvatske pogranične regije
(Dr. Š. Farkaš)
Osnovne prirodne karakteristike Dravskog poplavnog područja
Jedan od najznačajnijih elemenata mađarsko-hrvatske pogranične regije iz aspekta
zaštite prirode je rijeka Drava i njeno poplavljeno područje na obje strane granice.
Dravski bazen u županiji Šomođ oblikovan je kao uzak, dok u baranjskom dijelu malo širi
prostor, te je potpuno ravan, koji je nastao od riječnih nanosa, mulja te pijeska Drave i
njenih pritoka u doba pleistocena i holocena. Karakteristični elementi tog krajobraza su i
nekadašnje napuštene meandere. Pored nadzemnih voda i tla životinjski svijet
karakterizira klima, koja se sastoji od tri čimbenika: sa istoka dominiraju ne toliko značajni
kontinenetalni, sa zapada oceansk, dok s juga dominiraju utjecaji mediteranske klime.
Godišnja količina oborine je u prosjeku 700-800 mm, a pošto veće količine padaju
početkom proljeća i ljeta, odnosno u jesen, često nastanu poplave. Pored složenih
makroklimatskih prilika nastali su topli i vlažni, odnosno umjereno vlažni klimatski uvjeti
te raznovrsni oblici reljefa te na taj način formirali vrlo bogatu mikroklimatsku zonu. Na
nekadašnjim nanosima rijeke kao plod simbioze klime i vegetacije mogu se naći
poplavljena, šumovita, pješčana i močvarna tla i livade.
SLIKA 20:
ZAŠTIĆENA PODRUČJA I IZLOŽBENI POSTORI U POGRANIČNOJ REGIJI
Izvor: originalan
36
7.1.1
Biljni svijet
Prema biljnozemljopisnoj podjeli samostalno područje „podravinske flore” (Dravense)
pripada biljnom svijetu područja Pannonicum. Na samoj obali rijeka, potoka i mrtvica
mogu se naći šumarci vrbika i johe, a udaljavajući se od vode sve su učestaliji šumarci
bijelih vrba, te bijele i crne topole. Na povišenim područjima se nalaze šume hrasta, johe i
hrasta lužnjaka.
Ovakvo područje i bez drveća daje jedinstveni izgled: prevladava močvarna vegetacija,
šaš, vlažne košanice i druge vodene asocijacije. Isto tako ovaj kraj obogaćuju različiti biljni
elementi Panonskog (kontinentalnog), alpskog i mediteranskog područja.
Na tom području se nalaze rijetke vrste zaštićenih biljaka, npr.: grozdasti ovratnjak
(Carpesium abrotanoides), kockavica (Fritillaria meleagris), velika pukovica (Peucedanum
verticillare), kebrač (Myricaria gemanica), obalna vrba (Salix elaeagnos), siva joha (Alnus
incana), zimska preslica (Equisetum hiemale), divlja loza (Vitis sylvestris), obična
kozokrvina (Lonicera caprifolium), močvarna rebratica(Hottonia palustris), ljetni
drijemovac (Leucojum aestivum i iđirot (Acorus calamus).
Slika 21:
7.1.2
EUPHYDRYAS MATURNA (FOTO: FARKAS S.)
Životinjski svijet
Na temelju podjele životinjske vrste poplavno područje Drave se nalazi na prostoru
životinjskog svijeta Srednjeg Dunava, ali zapadni dio pripada životinjskom svijetu
Euillyricuma na području Ilirskog prostora, dok istočni dio životinjskom svijetu
Eupannonicuma na području Alfelda.
37
Slika 22:
PRUGASTO JEDARCE (IPHICLIDES PODALIRIUS) (FOTO: FARKAS S.)
Zbog bogatih vodenih i šarolikih prirodnih szaništa iznimno je velika populacija
životinjskih vrsta na ovom području. Posebno su bila značajna istraživanja po tom pitanju
u 2006-2007.g., kada je u okviru mađarsko-hrvatskog Drava-Interreg programa na obje
strane granice istražena fauna beskralješnika i kralješnika. Voda rijeke Drave je čista,
obiluje u kisiku, a njeno pješčano i šljunčano korito idealno je stanište za slatkovodne
ribe. Tijekom istraživanja faune zabilježeno je čak 5O vrsta slatkovodnih riba, od kojih
treba istaći kečigu (Acipenser ruthenus), crnku (Umbra krameri), piškura (Misgurnus
fossilis), i manjića (Lota lota). U močvarama, tršćacima i šumama mjestu su našli različiti
vodozemci, kao npr.: mali vodenjak – Triturus vulgaris, veliki vodenjak– Triturus cristatus,
podunavski vodenjak – T. dobrogicus, crveni mukač - Bombina bombina, smeđa krastača
– Bufo bufo, zelena krastača – Bufo viridis, gatalinka – Hyla arborea, češnjača – Pelobates
fuscus, šumska smeđa žaba – Rana dalmatina, močvarna smeđa žaba – Rana arvalis,
jestiva zelena žaba – Rana esculenta. Od gmazova, koji žive na ovom području, iz aspekta
zaštićenosti vrlo važna vrsta stepski guž (Dolicophis caspius), koji su nedavno pronaćli
oko Batine, ali osim zmije otrovnice sve vrste se mogu pronaći, koje žive i u Mađarskoj.
Također je zapaženo puno običnih zelembaća (Lacerta viridis) livadnih gušterica (L.
agilis), i zidnih gušterica (Podarcis muralis).
Svakako je vrijedno napomenuti bogatu orniofaunu na području poplavljenog područja
Drave, jer nema ni dovoljno prostora, da bi se naveli svi elementi, zato ćemo samo
nekoliko značajnijih vrsta navesti. Mnoge vrste žive na različitim staništima te pronalaze
pogodno gnjezdilište. U plitkim, biljkama bogato zaraslim barama i močvarama mjesto
nađu siva čaplja i čaplja danguba (Ardea cinerea, A. purpurea), mala bijela čaplja (Egretta
garzetta), velik bijela čaplja (Egretta alba), gak (Nycticorax nycticorax), bukavac (Botaurus
stellaris), te bijela i crna roda (Ciconia ciconia és C. nigra). Također često nailazimo na tim
38
područjima na vodomar (Alcedo atthis), različite vrste trstenjaka (veliki trstenjak Acrocephalus arundinaceus, trstenjak rogozar Acrocephalus scirpaceus).
Slika 23:
CRNOOKI PARNASOVAC (PARNASSIUS MNEMOSYNE) (FOTO: FARKAS S.)
Vrlo je značajna ovdašnja populacija orla štekavca (Haliaeetus albicilla), međutim, ima i
drugih zaštićenih ptičjih vrsta kao što su bukoč (Pandion haliaetus) ili crna lunja (Milvus
migrans). Na privremenim pješčanim i šljunčanim otocima gnijezde kulici slijepčići
(Charadrius dubius). Ponegdje, u okolici Heresznye na strmim i visokim lesnim zidovima
gnijezde velike populacije pčelarice (Merops apiaster) i bregunice (Riparia riparia).
Od sisavaca kopitara trebamo svakako napomenuti običnog jelena (Cervus elaphus), u
šumarcima i tršćacima srne (Capriolus capriolus) i divlje svinje (Sus scrofa). Mnoge vrste
raspolažu stabilnom populacijom, od kojih treba istaći divlju mačku (Felis sylvestris) i
vidru (Lutra lutra), ali tu naravno ima i lisice (Vulpes vulpes), kune bjelice (Martes foina),
kune zlatice (Martes martes), hermelina (Mustelas erminea), lasice (Mustela nivalis) i
jazavca (Meles meles).
U tridesetim godinama prošloga stoljeća u Mađarskoj izumrla je jedna posebna vrsta,
zlatni čagalj (Canis aureus), međutim, u proteklih 2O godina ponovo se pojavio na ovim
prostorima.
Tijekom istraživanja faune beskralješnika također je pronađeno nekoliko interesantnih i
rijetkih vrsta. Također je bogata fauna vretenca ( ili vilinog konjića), od kojih mnoge su
vrste zaštićene (Coenagrion ornatum), (Leucorrhinia caudalis), (Leucorrhinia pectoralis).
Na tom području kukci su najbrojnija skupina životinja, zabilježeno je više od 1OO vrsta,
među njima i zaštićeni plavi trčak (Carabus violaceus). Također se može naći na ovim
prostorima endemični dravski tular (Platyphylax frauenfeldi). Na livadama i u svim drugim
biotopima žive šaroliki leptiri, koji ne očaravaju samo stručnjake svojom bogatom
populacijom. Od domaćih zaštićenih leptira tu se mogu naći slijedeći: lastin rep – Papilio
39
machaon, prugasto jedarce – Iphiclides podalirius, uskršnji leptir – Zerynthia polyxena,
crnooki parnasovac – Parnassius mnemosyne, šumski okaš - Lopinga achine i kao
posebna vrsta Natura 2000, koja se nalazi i u knjizi europske Crvene knjige žuti šarenac
(Euphydryas maturna).
7.1.3
Zaštićena područja i nacionalni parkovi
Zadatke na prirodno zaštićenim područjima na mađarskoj strani pogranične regije
kontrolira Uprava Nacionalnog parka Dunav-Drava, dok na hrvatskoj strani to čini Uprava
Parka prirode Kopački rit.
Nacionalni park Dunav-Drava, koji je utemeljen 1996.g., prostire se na 50000 ha, od čega
je 14123 Ha strogo zaštićeno područje. Uprava djeluje na području više županija, o kojih
županije Šomođ i Tolna se nalaze u hrvatsko-mađarskoj pograničnoj regiji. Park je
osnivan i spajanjem takvih područja, koja su već i prethodno bila zaštićena. Malo
udaljenije od Drave može se naći pet zaštićenih krajolika i 25 manjih zaštićenih područja,
koja isto pripadaju Upravi Nacionalnog parka. Nacionalni park na lijevoj obali Drave i uz
Dunav sačinjava 1O zaštičenih područja, koje su različitih veličina i povezuju ih „ekološki”
hodnici. Većina tih područja je otvorenog tipa, te se posjećuju bez posebne dozvole.
Najdragocjenija područja Nacionalnog parka nalaze se u okolici Zakanya i Ortilosa. Tu je
1987.g. osnovano čak tri zaštićena područja (Zákányi Tölös-hegy, Őrtilosi Vasútoldal,
Őrtilosi Szent Mihály-hegy). Zbog svojevrsne vlažnije i hladnije klime u dolinama je
nastalo specifično raslinje, koje se ne može naći nigdje u državi, a ovdje se nalaze i
šumarci johe, bukve, običnog graba i hrasta. Tu živi i vrlo rijetka populacija trolisnih
šumarica (Anemone trifolia) i trolisnih trifolija (Dentaria trifolia).
U okolici Gyekenyesa se nalazi šuma Lankoci, koja je pod zaštitom od 1991.g. i koja se
proteže i kroz državnu granicu. Ova prekrasna šuma, koja je bogata u prirodnim vrstama,
mogla je ostati u prirodnom obliku zahvaljujući tome, što je ovo područje 5O godina bilo
zatvoreno.
Na području lužnjaka i hrastovo-grabovih šuma, te močvara živi nekoliko zaštićenih
biljaka, npr. kockarica (Fritillaria meleagris), proljetni ljetni drijemovac(Leucojum vernum,
L. aestivum) i sibirska perunika (Iris sibirica). Zbog velikih poplavljenih područja vrlo je
bogata fauna vodozemaca i gmazova. Prava je rijetkost, da u vrijeme kada jeleni riču, ove
velike životinje tu prelivaju Dravu.
Šumarak „Középrigóc”, koji se nalazi u blizini Barča, već je bio zaštićen 1942.g., te su
pojedini dijelovi šumarka značili temelj za osnivanje Zaštićenog područja „stare
borovnice” u Barču.( danas je poznat kao „park borovnica” u Barču). Mnogima je
nepoznato, da je u nastanku „stare borovnice” igrala važnu ulogu sekundarna vegetacija,
koja je narasla na nekadašnjim mjestima hrastovih šuma, kada su isjekli drva i napravili
pašnjake.
Na kiselom pješčanom tlu u različitim fazama sukcesije nastali su otvoreni i zatvoreni
pješčani travnjaci, močvarna polja, cretne šume i lužnjaci. Na visoravnima možemo naći
pješčane travnjake i šumarke breze i borovnice, koji čine cjelinu sastavljenu od mozaika.
40
Na vlažnijim predjelima možemo naći močvare, cretne šume i šume sive vrbe te livade
košanice. Na ovim područjima ima i rijetkih biljaka (od kojih je 100 zaštićeno) npr. mali
kućan - Orchis morio, Pulsatilla nigricans, Iris variegata,Eleocharis carniolica, močvarna
mahovina – Sphagnum, a od kojih je najpoznatija i najvrijednija biljka kraljevska paprat Osmunda regalis. Tu biljku pronašli su polaznici botaničkog tabora još 1979.g., koja je
inače zaštićena, voli močvarna područja, i može se naći jedino u Karpatskom bazenu.
Prilikom pregleda područja identificirana je velika populacija leptira od 700 vrsta. Ovdje
živi i nosati (Acrida hungarica) te obični skakavac (Mantis religiosa); obje vrste su
zaštićene.
Karakteristične vrste kukaca su pješčani trčak (Cicindela hybrida) i borovnicina strizibuba
(Semanotus russicus). Na pustim pješčanim predjelima vidljiv je lijevak, u kojma su ličinke
mravinjaka. Čest je gost na vlažnijim terenima žaba (Pelobates fuscus), dok na suhim,
pješčanim terenima lako možemo naći zelenog guštera (Lacerta viridis). U gustim
šumama gnijezde zaštićene crne rode (Ciconia nigra).
Poseban ugođaj stvara Ornitološki spomen-park u mjestu Matty, gdje su izložene već
izumrle domaće vrste ptica. U spomen na izumrle vrste podignute su izrezbarene
spomen ploče.
Područje Parka prirode Kopački rit, kao najznačajnije zaštičeno područje regije na
Hrvatskoj strani, nalazi se između rijeke Drave i Dunava te državne granice s Republikom
Mađarskom (Dravski trokut). Dio poplavljenih staništa je već zakonom bilo zaštićeno od
1969.g. Zbog iznimne prirodne vrijednosti i popularnosti uvršten je na Popis Ramsarskih
područja, te je također uključen u mrežu Natura 2000.
Ime je dobilo po starom ribarskom naselju Kopačevu. Tijekom proljeća ogromna
područja su poplavljena zahvaljujući dvjema velikim rijekama čime se osiguravaju uvjeti
mriješćenja bogatoj ribljoj fauni. Ovo područje je jedno od najznačajnijih europskih
vodenih staništa.
Bogatu floru karakterizira podatak, na temelju čega je zabilježeno 4O raznvrsnih biljnih
zajednica. Najznačanije su čume tvrdih joha i šumarci mekih bijelih vrba. Najrjeđe biljke u
Hrvatskoj samo se ovdje mogu pronaći, npr.: laxmanov rogoz (Typha laxmannii) i šaš
(Carex bohemic).
41
Slika 24:
PODIJELJENA PODRUČJA PO KATEGORIJAMA KOJA PRIPADAJU MREŽI NATURA
2000 U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI
Izvor: www.eihp.hr/hrvatski/pdf/2004.pdf
O fauni beskralješnjaka u Kopačkom ritu do sada je objavljeno malo publikacija. Među
njima je poznata kopačevska lisanka (Unio tumidus kopaciensis), koja je endemična
podvrsta. Na tom području živi više tisuća beskralješnjaka, međutim, objavljene su
publikacije samo o nekoliko stotina člankonožaca. Fauna kralješnjaka je detaljnije
istraživana: 55 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca i 10 vrsta gmazova. Do danas je u Parku
prirode zabilježeno 296 vrsta ptica, o čemu glase i publikacije, što je i u međunarodnom
pogledu lijep rezultat. Ima više zaštićenih vrsta. Najzančajnija među pticama, koje
gnijezde na području Parka prirode, je orao štekavac (Haliaeetus albicilla). Tijekom
selidbe ptica u velikom broju zastanu divlje patke i guske, ponekad čak 40-50 tisuća
komada. Prema dosadašnjim istraživanjima faunu sisavaca čini nešto više od 50 vrsta.
Među njima značajan je zlatni šakal (Canis aureus), koji se kao i u Mađarskoj pojavljuje u
sve većem broju. U Kopačkom ritu ima deset takvih sisavaca, koji su na listi IUCN, npr.:
europska vidra (Lutra lutra) te dvije vrste šišmiša (Myotis emarginatus i Myotis
dasycneme).
Dakle, poplavno područje rijeke Drave na obje strane granice obiluje u prirodnim
vrijednostima, u rijetkim vrstama biljaka i životinja. Kako bi se sačuvale ove zajedničke
vrijednosti potrebno je stvoriti povoljne uvjete, da bi se nastavila istraživanja te učiniti
sve, da o rezultatima budu informirani lokalni stanovnici, odnosno donositelji odluka, o
kojima ovisi budućnost tog područja.
42
8
8.1
Institucionalni sustav zaštite okoliša (Dr. I. Nadj, A. Šuvak)
Institucionalni sustav zaštite okoliša mađarske pogranične regije
Nakon parlamentarnih izbora u 2010.g. u ustroju nove Vlade zaštita okoliša i prirode,
odnosno vodno gospodarstvo zastupljeno je na razini državnog tajništva u okviru
Ministarstva ruralnog razvoja. Međutim, do strukturalne promjene nije došlo u
regionalnom institucionalnom sustavu, te su na temelju vladine Uredbe 341/2004.(XII.22)
utemeljeni inspekcije za zaštitu okoliša i prirode te vodnog gospodarstva, odnosno
uprave nacionalnih parkova, za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva, koje su u
potpunom skladu strukturom resornog ministarstva.
Na mađarskoj strani istraženog i slivnog područja (Južno Zadunavska regija) nadležna
tijela su Inspekcija za zaštitu okoliša, prirode te vodnog gospodarstva Južnog Zadunavlja
(područje javne uprave Pečuha i Kapošvara), nadalje Inspekcija za zaštitu okoliša, prirode,
te vodnog gospodarstva Zapadnog Zadunavlja (tominspektoratu pripada 22 naselja u
šomođskoj županiji), te Inspekcija za zaštitu okoliša, prirode i vodnog gospodarstva
donjeg dijela dunavskog bazena.
Uprave nacionalnih parkova sudjeluju u očuvanju istaknutih lokalnih i prirodnih
vrijednosti, odnosno obavljaju zadatke oko održavanja i rehabilitacije prirodnih staništa.
Organiziraju promotivne, edukative ili obrazovne aktivnosti, te pomažu lokalnim
samoupravama u obavljanju zadataka zaštite okoliša. U pograničnoj regiji ove zadatke
obavlja Uprava Nacionalnog parka Dunav-Drava.
Uprave za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva odgovorne su za pripremanje
regionalnih planova i koncepcija gospodarenja vodama, te za provedbu istih, nadalje za
održavanje i razvoj vodenih objekata. Na istraženom području nadležna tijela su Uprava
za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva Južnog Zadunavlja (tu pripadaju naselja
županije Baranje i Šomođ, te Pečuh), te Uprava za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva
Zapadnog Zadunavlja (Fodor, 2006).
Funkcioniranje institucionalnog sustava na spomenutim područjima ometaju raznolikosti
po pitanju nadležnosti (npr. po pitanju javnog zdravstva razlike institucionalnog sustava,
ili po pitanju šuma adekvatna su šumarstva).
8.2
Institucionalni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj
U Republici Hrvatskoj zaštita okoliša spada pod nadležnost tri ministarstva. Zaštita
elemenata okoliša, te problemi otpada i buke spada pod nadležnost Ministarstva zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo zaštite
okoliša), zaštita prirode pod nadležnost Ministasrtva kulturne , dok zaštita kvalitete vode
pod nadležnost Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva.
Osnovna načela nacionalne strategije zaštite okoliša naglašavaju, da zaštitu okoliša treba
ugraditi i u područja aktivnosti drugih politika, a ove aktivnosti neka se temelje na
43
zajedničkoj suradnji i odgovornosti, i da se ciljevi tih politika svjesno i iz senzibilnosti
prema okolišu ostvaruju.
8.3
Institucionalni sustav zaštite okoliša lokalnih samouprava
Aktivnosti upravnih vijeća za zaštitu okoliša na hrvatskim područjima, koji su također
dijelovi Karpatskog bazena, spadaju pod nadležnost županijskih uprava. To se ispoljava
kroz dvije institucije: s jedne strane kroz podružnicu Ministarstva zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva, te kroz županijske uprave, kao tijela glavne inspekcije
za zaštitu okoliša, vrše kontrolu uredbi na području javne uprave vezano za zaštitu
čistoće kvaliteta zraka, gospodarenja otpadom i zaštitu mora i priobalja, te
međunarodnih sporazuma i nad procesima upravljanja.
Inspekcija vrši analizu mogućih štetnih efekata na okoliš, a ujedno i stručnu koordinaciju
te nadzor tijekom pripremanja studije izvodljivosti i interventnih mjera vezano za zaštitu
okoliša. Ured pri tome vrši kontrolu jesu li ispunjeni uvjeti uredbi koje spadaju pod
njegovu nadležnost, a to su kontrola i izdavanje dozvola za uporabu deponija otpada,
transport opasnih tvari te ispuštanje stakleničkih plinova. Ured osim toga sastavlja
zakonske prijedloge, propise, izrađuje planove i vrši kontrolu ispunjuju li se ti propisi.
Priprema servisne informacije o najsvježijim događanjima, daje odgovore na zastupnička
pitanja i informira javnost.
Druga razina hrvatskog institucionalnog sustava zaštite okoliša je županijski ured za
zaštitu okoliša, koji obnaša funkciju upravnog tijela i koji funkcionira na temelju Zakona o
zaštiti okoliša i Zakona o lokalnim samoupravama.
Na čelu je župan , koga imenuje Županijsko vijeće u suglanosti Statutom županije. Ured
osim već navedenih aktivnosti može se baviti npr. i komunalnim gospodarenjem te
prostornim uređenjem. Županijski upravni odjeli za zaštitu okoliša mogu se spojiti i
drugim upravnim odjelima, koji se također bave aktivnostima zaštite okoliša.
44
9
Strategija rješavanja zadataka zaštite okoliša i prirode, te zaštite
kvalitete vode u pograničnoj regiji
Tijekom izrade strategije za rješavanje zadataka zaštite okoliša i prirode, te zaštite
kvalitete vode u pograničnoj regiji potrebno je obaviti slijedeće zadatke:
1. Detaljna analiza sličnosti i različitosti sustava u vezi stanja i zaštite okoliša,
instiucionalnog sistema, kao i potencijala obnovljivih izvora energije u
pogranicnim regijama Republikei Hrvatske i Republike Mađarske.
2. Osnova za zajedničku strategiju i Master plan involviranih regija u području
zaštite okoliša i korščenja obnovljivih energetski izvora i energetske učinkovitosti.
3. Prijedlozi za buduću suradnju svih strana na projektu i razvitak pograničnih
područja.
Na temelju analize preporuke za izradu zajedničke pogranične strategije su slijedeće:
1. Infrastrukturalni razvoj zaštite okoliša u svim pograničnim naseljima, važno je
obrazovanje „zelenih površina” iz bioklimatoloških i estetskih aspekata, odnosno
razvoj javnog prometa bi trebao biti u fokusu ekoloških ciljeva, a u okviru razvoja
trebale bi uživati prioritet aktivnosti, koje povećaju energetsku učinkovitost te
smanjuju ispuštanje štetnih tvari.
2. Neophodna je provedba takvih ciljanih razvojnih aktivnosti, koje se vezuju za
rehabilitaciju staništa, odnosno provedba projekata u pograničnim naseljima
vezano za razvoj komunalne infrastrukture i zaštitu kvalitete vode Drave i Dunava.
3. Vezano za korištenje obnovljivih izvora energije na istraženom području
definirani su slijedeći ciljevi:
●
Provedba rentabilnih mjera u cilju energetske učinkovitosti u komunalnoj
sferi, iskoristivši mogućnosti poticajnih sredstava,
●
Povećanje broja priključenih stanova i institucija na plinsku mrežu
uključivanjem novih naselja, a unutar toga novih kućanstava (informiranje
stranaka o mogućim troškovima),
●
Davanje poticaja za korištenje obnovljivih izvora energije (solarna energija,
vjetrena energija, biomasa, itd.),
●
Neka bude u prvom planu proizvodnja i energetsko korištenje biomase, na
temelju umrežene gospodarske mikroregijske jedinice
●
Neka počnu pripremni radovi za proizdvonju i korištenje biodizela i
bioetanola,
●
Također neka počnu pripremni radovi za proizvodnju i korištenje solarne,
vjetrene i geotermalne energije,
●
Razvoj industrije okoliša (unutar toga reciklaža i ponovno korištenje otpada,
razvoj na području OIE i eko gospodarstvo),
●
U pograničnoj zoni pored tradicionalnih poljoprivrednih poslova sve su
popularniji programi za uzgoj energetske trave:
45
1. Jedan od glavnih ciljeva uzgoja energetske trave je plansko iskorištavanje
postojećih i neiskorištenih resursa u mikroregijama, a sve u interesu razvoja
ekološke svijesti regije, povećanja zapošljavanja, te putem diverzifikacije
poljoprivrednog sektora smenjenje tržišnog rizika i potčinjenosti,
2. Dopunski strateški cilj: stvaranje ekološke harmonije održavanjem zdravog,
konkuretnog i svestranog gospodarstva u uvjetima, koji osiguraju skoro
stopostotnu zaposlenost
3. U pograničnoj regiji poljoprivredna proizvodnja uglavnom fokusira na
proizvodnju žitarica. Smanjenjem uzgoja životinja u velikoj količini se
nagomilavaju sporedni proizvodi, čije eliminiranje je skupcjeno i onečišćava
okoliš.
4. Gore navedeni primjeri te mjere apeliraju na to, da se stvaraju pogoni za
korištenje OIE, te na nabavu tehnologije, koja je sposobna ubirati sporedne
proizvode u poljoprivredi.
46
10 Izvori:
Balázs Felsmann: RES Outlook for Hungary, 2010, Prague,
Belanka Csaba – Nagy Imre (2007): A környezetvédelmi együttműködés Magyarország
határrégióiban különös tekintettel az Interreg IIIA Szomszédsági Program eredményeire.
In: Európai Kihívások IV. Nemzetközi tudományos konferencia. Szerk.: Gulyás L., Gál J.
Szeged: Szegedi Tudományegyetem Mérnöki Kar Ökonómiai és Vidékfejlesztési Intézet,
2007. 21–26. p.
Borhidi A.–Juhász M. (1985): Egy új növénytársulás a Barcsi Tájvédelmi Körzetben:
Ranunculo flammulae – Gratioletum officinalis Borhidi et Juhász ass. nova. – Pécs,
Dunántúli Dolg. Term.tud. Sor. 5: 59-66.
Boros Á. (1923): A dunántúli homokpuszták eltérő növényzete. – Természettudományi
Közlemények 55.
Boros Á. (1924): A Somogyi sík erdőségei. – Erdészeti Lapok 12. füzet.
Boros, Á. 1946: A kopácsi ártér növényvilága nagy vízálláskor. Botanikai közlemények 43:
21-24.
Csiky, J. & Purger, D. (2008): Monitoring of plant species along the Drava river and the
Hungarian-Croatian border. In: Purger, J. J. (ed.): Biodiversity studies along the Drava
river. University of Pécs, Pécs.
Csiky, J., Purger, D. & Nikolić T. (2008): Reseda inodora Rchb., a new species of the
Croatian flora. Acta Botanica Croatica 67 (2)(in press).
Dénes Andrea, Kevey Balázs, Ortmann-né Ajkai A., Pálfai László (1998): A Dráva-sík
védelmet érdemlő területei. Janus Pannonius Múzeum Évkönyve.
Duray B, Mezei I, Nagy I, Pánovics A. (2010): Environmental Policy and the Institutional
System of Environment Protection in the Carpathian Basin. 38 p. Pécs: Centre for Regional
Studies of the Hungarian Academy of Sciences. (Discussion papers; 79.), ISBN 978 963
9899 28 5 (2010)
EREC: Renewable Energy Policy Rewiev Hungary, http://www.erec.org, 2010.
Fenyősi László (é. n.): A Dráva. Természeti értékek a Duna-Dráva Nemzeti Park somogyi
területén. Duna-Dráva Nemzeti Park Igazgatóság, Pécs
Fodor István (2006): Környezeti állapot, természeti erőforrások.In: Dél-Dunántúl (szerk:
HajdúZ.). Pécs-Budapest, MTA RKK - Dialóg Campus. Pp: 149-190.
Gálosi Kovács Bernadett (2010): A kistérségek és környezetvédelmi fejlesztésük jellemzői
a Dél-dunántúli régióban. Pécs (Kézirat)
HM KKA HU-CRO/02/31 sz.projekt
Horvát, A. O. (1942): Képek a hazatért Baranyai-háromszög nyári növényzetéből.
Pannonia 7: 179-182.
Intelligent Energy project RES 2020: Monitoring and Evaluation of the RES Directives
implementation in EU27 and policy recommendations to 2020, www.res2020.eu, 2010.
Iványi Ildikó–Lehmann Antal (szerk.) (2002): Duna-Dráva Nemzeti Park. Mezőgazda Kiadó,
Budapest
Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, DUZPO, Zagreb, 1998.
IOVP - Izvješće o stanju okoliša na području Virovitičko-podravske županije za razdoblje
2000-2004 godinu.
Strategija prostornog uređenja RH, MZOPU, 1997.
IKZVP - Izvješće o kakvoći zraka na području Virovitičko – podravske županije za razdoblje
2006 – 2008. god. Virovitičko – podravska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje,
graditeljstvo, komunalne poslove i zaštitu okoliša
47
KKŽ - Izvješće o stanju u prostoru KKŽ (Službeni glasnik KKŽ, br. 01/05)
Juhász M. (1983): A Barcsi Borókás Tájvédelmi Körzet magasabbrendű növényei. –
Dunántúli Dolgozatok Természettudományi Sorozat 3:35-46. Pécs.
Juhász M. (2007): A Barcsi Borókás növényzete. - Somogyi Múzeumok Közleményei 17/B
(2006) Természettudomány: 123-146.
Juhász Magdolna (2007): A barcsi Borókás növényzete. – In. Ábrahám Levente–Juhász
Magdolna (szerk.): Somogyi Múzeumok Közleményei 17/B (2006). Somogy Megyei
Múzeumok Igazgatósága, Kaposvár
Nagy Imre (2008): Horvátország környezetvédelmi intézményrendszere. In: Fodor I, Suvák
A. (szerk.). A fenntartható fejlődés és a megújuló természeti erőforrások
környezetvédelmi összefüggései a Kárpát-medencében: konferenciakötet. Pécs,
Magyarország, 2008.11.10-2008.11.11. Pécs: MTA Regionális Kutatások Központja, pp.
325-330.(ISBN:963 9052 56 6 )
Kevey Balázs (2007): A somogyi Dráva-ártér tölgy-kőris-szil ligetei. – In. Ábrahám
Levente–Juhász Magdolna (szerk.): Somogyi Múzeumok Közleményei 17/B (2006).
Somogy Megyei Múzeumok Igazgatósága, Kaposvár
Topić, J. (1999): Flora i vegetacija. Pp: 71- 80. In: Martincic, J. (ed.): Kopacki rit, pregled
istrazivanja i bibliografija. HAZU, Zavod za znanstveni rad Osijek, Zagreb-Osijek.
Uherkovich Á. (szerk. 1980): A Barcsi Ősborókás élővilága, I. – Dunántúli Dolgozatok
Természettudományi Sorozat 1:150.
Uherkovich Á. (szerk. 1982): A Barcsi Borókás élővilága, II. – Dunántúli Dolgozatok
Természettudományi Sorozat 2. pp. 188.
Uherkovich Á. (szerk. 1984): A Barcsi Borókás élővilága, III. – Dunántúli Dolgozatok
Természettudományi Sorozat 3. pp. 125.
Uherkovich Á. (szerk. 1985): A Barcsi Borókás élővilága, IV. – Dunántúli Dolgozatok
Természettudományi Sorozat 5. pp. 243.
Uherkovich Ákos (szerk.) (1989): Boróka, nyír, tündérrózsa. A Barcsi tájvédelmi körzet. Déldunántúli Környezetvédelmi és Vízügyi Igazgatóság, Pécs
Deklaracija o zaštiti okoliša u RH (NN br. 34/92)
Državni plan za zaštitu voda i Uredba o kategorizaciji voda (NN br. 8/98)
Magyar Energia Hivatal, www.eh.gov.hu, 2010.
Nacionalna strategija zaštite okoliša, Ured za strategiju razvitka RH (Narodne novine, br.
46/02)
Nacionalno plan djelovanja za okoliš, MZOPU (Narodne novine, br. 46/02) Izvješće o
stanju okoliša u
Koprivničko-križevačkoj županiji 2000-2004 (Službeni glasnik KKŽ, br. 6/04)
POB - Program zaštite okoliša za podrucje Osječko-baranjske županije, Skupština
Osječko-baranjske županije
PIOB - Plan intervencija u zaštiti okoliša za Osječko-baranjsku županiju, Skupština
Osječko-baranjske županije
Prilagodba i nadogradnja Strategije Energetskog razvitka Repubilike Hrvatske - nacrt
zelene knjige, www.energetska-efikasnost.hr, Zagreb, 2008.
Program prostornog uredenja RH, MZOPU, 1998.
Plan gospodarenja otpadom Virovitičke-podravske županije, 2006
Prostorni plan Koprivničko-križevačke županije (Službeni glasnik KKŽ, br. 8/01)
Plan intervencija u zaštiti okoliša – državni (Narodne novine, br. 82/99, 86/99,12/01)
Master plan energetske učinkovitosti za Hrvatsku, Program Ujedinjenih naroda za
razvitak (UNDP): www.energetska-efikasnost.hr. Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva Repubike Hrvatske, Zagreb. 2008.
48
National Waste Management Plan, Croatia
Plan intervencija u zaštiti okoliša (NN br. 82/99, NN br. 86/99, NN br. 12/01)
Pravilnik o katastru emisija u okoliš (NN br. 36/96)
Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN br. 59/00, 136/04)
Pravilnik o korištenju OIE
Pravilnik za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača
Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim
vodama (NN br. 40/99 i 6/01)
Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (Narodne novina br. 28/96)
Pravilnik o zdrastvenoj ispravnosti vode za pice (NN br. 182/04)
Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u kojoj ljudi rade i borave (NN br.37/90,
NN br. 145/04)
Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN br 15/92)
Strategija energetskog razvitka Repubike Hrvatske, Narodne novine, br. 38, 2002. godine
Strategija gospodarenja otpadom RH (NN br. 130/05)
Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE
Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, NN br. 135/97, NN br. 8/98 – procišceni tekst, NN
br. 113/00, NN br. 124/00 – procišceni tekst)
Uredba o klasifikaciji voda (NN br. 78/98)
Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN br. 78/98)
Uredba o naknadi za poticanje proizvodnje električne energije iz OIE
Uredba o minimalnom udjelu OIE u proizvodnji električne energije;
Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora
(NN br. 140/97, NN br. 105/02, NN br. 108/03, NN br. 100/04)
Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (NN br. 133/05)
Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (NN br. 120/05)
Zakon o zaštiti od buke (NN br. 20/03)
Zakon o vodama (NN br. 107/95)
Zakon o zaštiti zraka (NN br. 178/04)
Zakon o šumama (NN br. 76/93, NN br. 160/04)
Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN br. 26/03, NN br. 82/04, NN br. 178/04)
Zakon o koncesijama (NN br. 89/92)
Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH (NN br. 69/99, NN br. 151/03 i NN br.
157/03)
Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 82/94, NN br. 128/99)
Zakon o zaštiti prirode (NN br. 70/05)
Zakon o zaštiti spomenika kulture (NN br. 52/94)
Zakon o poljoprivredi (NN br. 66/01 i NN. br. 83/02)
Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 66/01, NN br. 90/05)
http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/2004.pdf
http://re.jrc.ec.europa.eu/pvgis/apps3/pvest.php
http://www.dzs.hr/
http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf
http://portal.ksh.hu
http://www.acus.org/files/EnergyEnvironment/Prague/Session%20III%20%20Balazs%20Felsmann.pdf
http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html
http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html
49