Uloga asistenta u nastavi - Olivera Leković - Podgorica, april 2012. Sadržaj Uvod.…………………………………………………………………………………….………………………………………………..3 1. Inkluzivno obrazovanje - zakonski okvir………………………………………………………………………………4 2. Angažovanje asistenta u nastavi…………………………………………………………………………………………4 3. Kada angažovati asistenta u nastavi…………….………………………………………………………………………6 4. Uloga i dužnosti asistenta u nastavi......................................……………………………………………….6 5. Razlozi za uvođenje asistenta u nastavi………………………………………………………………………………7 6. Edukacija asistenta u nastavi……………………………………………………………………………………………….8 7. Hrvatski model asistencije u nastavi…………………………………………………………………………………….9 Zaključak……………………………………………………………………………………………………………………………….11 Literatura………………………………………………………………………………………………………………………………12 2 UVOD Inkluzija podrazumjeva promjenu. To je beskrajan proces unapredenja učenja i učešća svih učenika. To je ideal ka kome škole mogu težiti, ali koji nikada nije u potpunosti ostvaren. Inkluzija postoji čim započne proces unapređenja učešća učenika u školskoj zajednici. Učešće znači učenje sa drugima i u saradnji sa njima u okvirima zajedničkog iskustva. Ono zahtjeva aktivno angažovanje u učenju i iznošenju sopstvenih iskustava i stavova o obrazovanju. Uz to, učešće podrazumjeva i da je svaki učenik prepoznat, prihvaćen i vrednovan onakav kakav jeste. Inkluzivna škola je škola u razvoju. Razvoj inkluzivnog pristupa nastavi i učenju poštuje razlike i zasnovan je na razlikama izmedu učenika. Ovaj pristup podrazumjeva promjene u aktivnostima u učionici, nastavničkoj zbornici, školskom dvorištu, kao i u odnosu sa roditeljima učenika. Da bi uključili bilo koje dijete u obrazovanje, moramo imati u vidu cijelu njegovu ličnost. To se često zanemaruje jer smo usmjereni samo na nedostatak ili posebnu potrebu djeteta. Razlike izmedu učenika u interesovanjima, vještinama, znanjima, porijeklu, maternjem jeziku, sposobnostima ili nedostacima mogu biti sredstvo za podršku učenju. Umanjivanje prepreka učenju i učešću, podrazumjeva pokretanje svih postojećih sredstava koja postoje u školi i zajednici. Postoje bogata znanja u samim školama, kako se može unaprijediti učenje i učešće učenika, koje obično nije u potpunosti iskorišćeno. Jedan od načina umanjivanja prepreka učenju i učešću učenika sa posebnim obrazovnim potrebama je uključivanje asistenta u nastavi, što je i tema ovog seminarskog rada. 3 1. INKLUZIVNO OBRAZOVANJE - ZAKONSKI OKVIR Domaća dokumenta koja su odredila i jasno definisala pravac razvoja kvalitetnog i dostupnog obrazovanja za sve su važeći zakoni i sva dokumenta je usvojila Vlada Crne Gore. Vlada Crne Gore usvojila je dokumenta koja daju prioritet razvoju obrazovanja, naročito razvoju inkluzivnog obrazovanja: Strategija za integraciju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori (2008-2016), Nacionalni akcioni plan „Dekada inkluzije Roma 2005-2015“, Strategija za poboljšanje položaja RAE populacije u Crnoj Gori (2008-2012), Strategija inkluzivnog obrazovanja (2008-2012), Strategija smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti (2008-2012), Ustav Crne Gore, 2007. Strateški plan reforme obrazovanja za period 2005-2009. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, 2007. Strategija za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, 2003; Inovirana verzija (jul 2007), Nacionalni plan akcije za djecu (NPAD), 2004. Knjiga promjena, 2001. U navedenim dokumentima obrazovnom sistemu su date smjernice i preporučene mjere i radnje koje treba preduzeti u cilju obezbjeđivanja obrazovanja djece i omladine sa posebnim obrazovnim potrebama u skladu s njihovim interesovanjima, mogućnostima i potrebama. Reforma obrazovnog sistema u Crnoj Gori počela je uspostavljanjem osnovnih principa, definisanih dokumentom »Knjiga promjena« (2001), koja je poslužila kao osnova za kreiranje dugoročne vizije budućeg obrazovnog sistema. Naša država je članica Savjeta Evrope, tijela u kome sve države članice aktivno promovišu i primjenjuju nacionalne standarde obrazovanja i vaspitanja utemeljene na brojnim dokumentima Ujedinjenih nacija i dokumentima koji su iz njih proistekli: Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Svijet po mjeri djeteta, Milenijumski ciljevi razvoja Ujedinjenih nacija, Kongres UNESCO-a, Salamanka dokument i dr. 2. ANGAŽOVANJE ASISTENTA U NASTAVI Crna Gora gradi sistem inkluzivnog obrazovanja u kojem učitelj sa ostalim saradnicima i pomoćnicima u proces učenja uključuje svu djecu sa različitim individualnim potrebama, a okruženje je manje restriktivno i bolje prilagođeno potrebama sve djece. 4 Reforma obrazovnog sistema predviđa pružanje različitih oblika pomoći djeci sa smetnjama u razvoju i teškoćama u učenju. Jedna od mogućnosti je angažovanje i asistenta u nastavi kao pomoći djetetu u cilju lakše integracije u redovan obrazovni sistem i društvene integracije kroz lični, kulturni i duhovni razvoj djeteta. U Crnoj Gori je, u školskoj 2010/2011 godini, angažovano ukupno 99 asistenata u nastavi, i to u: - Podgorici 27 asistenata u osnovnim školama, 22 u predškolskim ustanovama; - Bijelom Polju 11 asistenata u osnovnim školama, 4 u predškolskim ustanovama; - Pljevljima 4 asistenta u osnovnim školama, 2 u predškolskim ustanovama; - Nikšiću 19 asistenata u osnovnim školama, 5 u predškolskim ustanovama; - Herceg Novom 5 asistenata u osnovnim školama, 5 u predškolskim ustanovama. Kao jedan od najboljih primjera dobre prakse u Crnoj Gori, u aktivnostima angažovanja asistenta ističe se NVO sektor u projektu „Asistenti za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju koja se školuju u redovnim školama po inkluzivnom modelu” koje sprovode nevladine organizacije u Herceg Novom, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici. Ove aktivnosti su, za sada, podržane kroz “Programe javnog rada” Zavoda za zapošljavanje. Takođe, po istom principu se u JPU “Ljubica Popović” i JPU „Đina Vrbica“ iz Podgorice, obezbjeđuju asistenti, koji obavljaju tehničku pomoć u vaspitno-obrazovnom procesu. Pomoć asistenta predstavlja značajan doprinos u radu sa djecom koja imaju smetnje u razvoju i teškoće u učenju. Asistent u nastavi ne pomaže samo djetetu da savlada nova znanja i vještine, već doprinosi lakšem radu u učionici i kod nastavnika i drugih učenika podstiče toleranciju, razumijevanje i prihvatanje različitosti što potiskuje predrasude i stereotipe i sprečava diskriminaciju. “Djetetu sa posebnim obrazovnim potrebama u toku pohađanja nastave može se obezbijediti asistent u nastavi, kao tehnička pomoć u pogledu obezbjeđivanja pristupa obrazovanju i obrazovnom postignuću. Komisija određuje rješenjem kojoj se djeci obezbjeđuje tehnička pomoć. Asistent u nastavi obavlja tehničku pomoć, po pravilu, kao volonterski rad, u skladu sa posebnim zakonom.”1 Zakonska norma koja propisuje mogućnost dodjeljivanja asistenta u nastavi, kao oblika pomoći djetetu sa smetnjama u razvoju i teškoćama u učenju, je jedan od načina lakše integracije djeteta u redovan obrazovni sistem. Asistentova uloga da pruža tehničku pomoć djetetu s posebnim obrazovnim potrebama, odnosi se i na saradnju sa nastavnikom i čitavim odjeljenjem, zavisno od potrebama u datom trenutku. Boravak djeteta u školi tako je manje stresan za dijete, nastavnika i čitavo odjeljenje. Osoba koja obavlja posao asistenta mora imati završenu bar srednju školu, sklonost ka obavljanju ovog specifičnog posla i dodatnu edukaciju. Asistent u nastavi je jedan od preduslova kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja. 1 Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, čl.30a 5 3. KADA UKLJUČITI ASISTENTA U NASTAVI Na osnovu procjene Komisije za usmjeravanje utvrđuje se predlog o usmjeravanju. Ovim predlogom se određuje obrazovni program djeteta, tj. obim i način sprovođenja dodatne stručne pomoći kao i potreba za angažovanjem asistenta u nastavi. Pravilnikom o normativima i standardima za finansiranje ustanova koje realizuju javnovažeće obrazovne programe uvedena je mogućnost sistematizovanja radnog mjesta asistent u nastavi, u skladu sa Rješenjem o usmjeravanju u obrazovni program. Najnovija istraživanja koja su u Crnoj Gori rađena, ukazuju da su stavovi nastavnog osoblja po pitanju inkluzivnog obrazovanja sljedeći: najveći procenat prosvjetnih radnika je neodlučan (48%), najmanje je onih koji imaju negativan stav (22%), dok pozitivan stav ima tek 30% ispitanih prosvjetnih radnika.2 Upravo ovakvi stavovi nastavnog kadra uslovili su veće angažovanje asistenata u nastavi tako da njihovi poslovi znatno prevazilaze angažovanje u vidu tehničke pomoći koja je predviđena zakonom. Asistenti u nastavi, osim tehničke pomoći, prižaju pedagoško-socijalnu pomoć u vidu pomoći u savladavanju gradiva, pomoći u izradi domaćih zadataka, ponavljanju nastavnih jedinica, pomoć u socijalizaciji djeteta sa posebnim obrazovnim potrebama, njegovoj integraciji i unapređenju razvijanja njegove ličnosti. 4.ULOGA I DUŽNOSTI ASISTENTA U NASTAVI Uloga asistenta u nastavi je višestruka. Asistent u nastavi pruža tehničku pomoć i podršku u zavisnosti od djetetovih mogućnosti, a sve sa ciljem postizanja što većeg stepena samostalnosti djeteta. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama (“Sl. list CG”, br. 45/10) učeniku sa posebnim obrazovnim potrebama u toku pohađanja nastave škola može obezbijediti asistenta u nastavi, koji obavlja tehničku pomoć, po pravilu, kao volonterski rad. Asistencija u nastavi je zakonom određena kao volonterski rad što nije dobro, jer je djetetu, kome je dodjeljena asistencija, najčešće neophodna duža i kontinuirana podrška u radu. U našem društvu još nije dovoljno razvijena potreba za volonterizmom, a i socio-ekonomska situacija u zemlji nije povoljna za takav vid radnog angažovanja. Volonterskom radu se najčešće odazivaju apsolventi srodnih fakulteta i penzionisana lica, ali njihovo angažovanje je uglavnom kratkoročno. U dosadašnjem periodu u oblasti tehničke podrške u nastavnom procesu u radu sa učenicima sa smetnjama i teškoćama u razvoju imamo primjere dobre 2 Vodič za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, str.33 6 prakse: projekat „Asistenti za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju koja se školuju u redovnim školama po inkluzivnom modelu”. Pokazalo se da angažovanje asistenata doprinosi boljoj inkluziji djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Stoga je Ministarstvo davalo preporuke i saglasnost za nastavak ovih aktivnosti. Pravilnik o normativima i standardima za sticanje sredstava iz javnih prihoda za ustanove koje realizuju javno važeće obrazovne programe omogućava da škola angažuje jednog asistenta u skladu sa rješenjem o usmjeravanju. Odluka da na nivou škole ima se pravo na jednog asistenta ne ide u korist učenika kojima je asistencija neophodna. To iz razloga što neke škole trenutno nemaju učenika ili imaju jednog kome je neophodan asistent, dok druge škole zbog većeg broja učenika imaju znatno veću potrebu za asistentom. Pravilnikom o načinu, uslovima i postupku usmjeravanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama preporučeni su asistenti za: djecu sa težim i teškim tjelesnim smetnjama, sa umjerenim mentalnim smetnjama, djecu bez vida – slijepu djecu, djecu sa najtežim i potpunim gubitkom sluha, djecu sa težim do teškim govornojezičkim smetnjama i djecu sa autizmom. Na ovaj način se u skladu sa realnim mogučnostima i u opravdanim slučajevima omogućava ovakav vid tehničke podrške u učionici. Poslove i zadatke asistenta određuje stručni tim škole uz pomoć spoljnih saradnika i uz konsultacije sa roditeljima djeteta; asistent pruža tehničku pomoć, roditelj ukazuje na posebnosti, a stručni tim škole određuje nivo podrške pojedinom učeniku. Posao asistenta u radu sa djetetom koje ima smetnje u razvoju započinje prije početka nastave. Naime, asistent uvijek dolazi u školu prije djeteta kojem je podrška. On je neko ko prvi dočeka dijete i preuzima ga od roditelja, da bi ga pripremio za početak nastave. Sva podrška pruža se u mjeri u kojoj je to potrebno ovisno o sposobnostima učenika i podstiče se osamostaljivanje u okviru mogućnosti učenika. 5. RAZLOZI ZA UVOĐENJE ASISTENCIJE U NASTAVI Temeljni cilj implementacije asistenta u nastavu jeste olakšavanje procesa inkluzije učenika s posebnim potrebama u primarno obrazovanje, kao i povećanje same mogućnosti upisa ovih učenika u redovne škole. Time se ujedno unaprijeđuje kvalitet njihovog školovanja, jer se obrazovanje sprovodi u njihovim prirodnim socijalnim okruženjima. Asistent u nastavi, takođe će doprinositi i uspješnijoj socijalizaciji učenika s teškoćama u razvoju, uz nastavnika će podsticati prihvatanje različitosti, ne samo unutar odjeljenja, već i na planu ustanove, pomagaće učenicima u traženju i nadogradnji vlastitih potencijala te jačanju ličnosti. U inkluzivnim razrednim okruženjima učenik se prirodno i spontano uključuje u zajednički život u kojem participiraju djeca različitih sposobnosti i potreba. 7 Uključivanjem djece s posebnim potrebama u redovne škole postiže se: - socijalizacija djece s teškoćama u razvoju; integracija djece s teškoćama u razvoju; bolji stav učitelja prema integraciji djece s teškoćama u razvoju; odrastanje djece s posebnim potrebama u prirodnoj okolini; prihvatanje različitosti; razvoj tolerancije; hrabrost u traženju i primanju pomoći od drugih; razvoj kompletne ličnosti; jačanje ličnosti djece s teškočama u razvoju. Da bi pojedinom učeniku bio dodijeljen asistent, potrebna je saglasnost škole, saglasnost učenikovih roditelji, ali nužno mora biti zadovoljen i izvor financiranja asistenta, što je najčešće problem jer uključivanje asistenta u nastavu zakonom još uvijek nije regulisano. 6. EDUKACIJA ASISTENTA U NASTAVI S obzirom na činjenicu da pomoć asistenta u nastavi uveliko prevazilazi predviđene tehničke asistencije, potrebu za dodatnom edukacijom asistenata u Crnoj Gori prepoznao je nevladin sektor. Tako su u organizaciji NVO "Staze" organizovane edukacije asistenata za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju. Edukacije su pomogle asistentima da ovladaju mnogim vještinama rada sa djecom i dobiju uputstva kako da prevaziđu neke probleme koji se mogu pojaviti u njihovom radu. Pored vještina i dodatnih kompetencija asistenti su ovladali izradom i praćenjem individualnih razvojnih planova kao veoma važnim instrumentom obrazovanja djece sa smetnjama po inkluzivnom modelu. Još efikasniju edukaciju i osposobljavanje asistenata onemogućava nedostatak odgovarajuće literature za asistente, kao i nepostojanje kordinatora za asistenciju u školi koji bi redovno vršio superviziju asistencije. Na taj način asistenti bi imali mogućnost da dobiju korisne savjete, smjernice, uputstva i da razmjene iskustva. 8 7. HRVATSKI MODEL ASISTENCIJE U NASTAVI Na konkursu Ministarstva obitelji, branitelja i međugenaracijske solidarnosti, a uz suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pokrenut je projekat Asistent u nastavi. Istraživanjem je obuhvaćeno prvo polugodište školske godine 2006/2007. i u projekat je bilo uključeno 10 škola sa 21-im učenikom s više od 5.500 časova rada asistenata. Evaluacija ankete koju je ispunilo nastavno osoblje na skali 1-5 pokazala je da: 1. su lično zadovoljni provedenim projektom (4,86) 2. je održavanje nastave jednostavnije (4,86) 3. je smanjen stres nastavnog osoblja (4,64) 4. je smanjen stres učenika s posebnim potrebama (4,75) 5. su poboljšane socijalne vještine učenika s posebnim potrebama ( 4,60) 6. postoji napredak u savladavanju školskog gradiva ( 4,60) 7. se povećala samostalnost učenika (4,03) 8. su zadovoljni komunikacijom s asistentima (4,86) 9. ih prisustvo u razredu ne ometa (3,81) 10. su zadovoljni komunikacijom s roditeljima (4,28) 11. su zadovoljni komunikacijom s učenikom (4,72) 12. su zadovoljni komunikacijom s voditeljima projekta (4,59) 13. se osjećaju kompetentno za rad s djecom s posebnim potrebama (3,62) 14. je projekat ispunio svrhu (4,68) 15. je edukacija bila odgovarajuća (3,76) 16. postoji potreba za specijalnim temama edukacije (4,35) 17. projekat treba nastaviti (4,96) Projekat je sufinansiran s pozicije sredstava dobijenih na konkursu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te u posljednje vrijeme manjim dijelom, Hrvatske lutrije. Opšti koncept sistema podrške prilagođen hrvatskim uslovima sadrži podršku putem savjetovanja u školi koja su obavezna najmanje jednom sedmično u trajanju od dva sata, te putem redovnih jednomjesečnih grupnih supervizija za asistente. Superviziju vode iskusni stručnjaci. Ovdje asistenti imaju mogućnost da podijele svoja iskustva iz proteklog mjeseca, da čuju iskustva drugih kolega i zajedno sa stručnjakom koji vodi superviziju nađu rješenja za postojeće nedoumice u radu, te da isplaniraju tok rada u idućem mjesecu. Hrvatski model razlikuje tri koraka koja kandidati moraju proći kako bi postali asistenti u nastavi: 1) intervju i selekcija kandidata, 2) edukacija, 3) rad u odjeljenju. Edukacija se sastoji od osnovne edukacije o posebnostima rada s učenicima s teškoćama u razvoju, grupne supervizije i literature za asistente. 9 Rad u odjeljenju ima dvije faze: upoznavanje s kolektivom škole i učenicima u odjeljenju, te saradnja s učiteljom uz podršku članova Mobilnog stručnog tima i koordinatora za asistente škole. U sklopu hrvatskog modela podrške uključivanju djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovni sistem vaspitanja i obrazovanja, moraju biti zadovoljeni slijedeći uslovi kako bi se asistent mogao uključiti u direktan rad u odjeljenju: odobrenje škole za rad asistenta, spremnost roditelja za podršku učeniku, imenovani koordinator škole za asistente, osigurani članovi Mobilnog stručnog tima za kontinuiranu podršku učiteljima i asistentu, redovna supervizija članova MST-a te redovna supervizija asistenata. Izvorni engleski model ističe kako asistent u nastavi, čiji je zadatak rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama, ima pristup nizu izvora kojima zadovoljava vlastite potrebe: - pristup informacijama o posebnim obrazovnim potrebama i specifičnostima učenika kojem pruža podršku; - pristup informacijama o metodama i strategijama rada koje će dati najbolji mogući rezultat u radu s određenim učenikom; - pristup članu mobilnog stručnog tima, učitelju ili drugom asistentu u nastavi koji mu može dati smjernice ili odgovoriti na pitanja; - pristup informacijama o ulozi asistenta u nastavi u pružanju podrške učeniku s posebnim obrazovnim potrebama, pružanju podrške učitelju, njegovoj ulozi u kreiranju nastavnog plana i programa i pružanju podrške školi (Halliwell, 2003). Po istom modelu navodi se da asistent u nastavi pomaže učeniku s posebnim obrazovnim potrebama tako što podstiče njegovo sudjelovanje u socijalnim i vaspitno-obrazovnim procesima u školi, nastoji omogućiti učeniku da postane neovisan u učenju u što većoj mjeri te pomaže savladavanju standarda dostignuća učenika s posebnim obrazovnim potrebama (Halliwell, 2003). Učenici inkluzivnog odjeljenja u OŠ »P.Rovinski« Podgorica 10 ZAKLJUČAK S novim spoznajama mijenjaju se temeljni pedagoški ciljevi, orjentacije, didaktičke koncepcije i dominantne strategije učenja i podučavanja. Jedan od dugoročnih ciljeva je i postojanje radnog mjesta Asistenta u nastavi za učenike s posebnim potrebama u okviru sistema inkluzivno obrazovanje. Inkluzivna obrazovanje omogućava obrazovanje velikog broja djece u njihovim prirodnim socijalnim okruženjima (porodica, prijatelji, matična škola…) Potreba današnjih razrednih odjeljenja ukazuje na nužnost podrške asistenta u nastavi, što znači da bi njihov status trebao dobiti i zakonsku regulativu kojom bi se regulisao njihov status i finansiranje. Modeli finansiranja asistenta u nastavi nisu nepoznanica u zemljama Evropske unije i valjalo bi ih prilagoditi našim uslovima. Uvođenjem asistenta u nastavi mijenjaju se uslovi školovanja unutar odjeljenja. U cilju osiguranja normalnog životnog ritma djece s teškoćama u razvoju svi segmenti društva dužni su dati doprinos njihovoj inkluziji u društvo. Uključenje asistenta trebalo bi početi u sto ranijem životnom dobu, nastaviti kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, sve do zaposlenja kako bi inkluzija bila kvalitetna u punom smislu te riječi. Kada se govori o pružanju podrške, hrvatski model zauzima jasan stav da asistent u nastavi treba biti oprezan u pružanju podrške učeniku s posebnim obrazovnim potrebama kako se ne bi dogodilo da pruža preobimnu podršku koja smanjuje prostor i vrijeme učeniku za samostalan rad. Asistent je prisutan kako bi usmjeravao učenika, podsticao njegovu pažnju i koncentraciju za nastavni čas te prilagođavao gradivo učenikovim potrebama, ali svakako mora dozvoliti učeniku da radi samostalno i da griješi jer je to najdjelotvorniji način da nauči. Asistent u nastavi je uključen u direktan rad za učenika, a nikako ne umjesto učenika. Zato je nužno senzibilisati društvo, poštovati različitosti, širiti pozitivnu stav prema osobama sa invaliditetom. Već je rečeno, da djeca s teškoćama u razvoju mogu i žele doprinositi društvu, a ne zavisiti od njega… Svakodnevno živjeti i uvažavati različitost svakog djeteta, poštujući i različito kulturno, socio-ekonomsko porijeklo, nacionalnu, jezičku, rasnu raznolikost, veliki je profesionalni izazov. Uvođenjem asistenta u nastavi korak smo bliže ostvarenju tog cilja. 11 Literatura 1. Bruner,J. (2000) Kultura obrazovanja. Zagreb:Educa 2. Greenspan, S. I. (2004): Zahtjevna djeca: Razumijevanje, podizanje i radost s pet "teških" tipova djece, Ostvarenje, Lekenik 3. Greenspan, S. I. i Wieder, S. (2003): Dijete s posebnim potrebama: Poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja, Ostvarenje, Lekenik 4. Bruner, J. (2000) Kultura obrazovanja. Zagreb:Educa 5. Gardner, H. (2005), Disciplinirani um: Obrazovanje kakvo zaslužuje svako dijete: S onu stranu činjenica i standardiziranih testova. Zagreb: Educa 6. Muštac, V. i Vičić, M. (1996): Rad s učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi – Priručnik za prosvjetne djelatnike, Školska knjiga, Zagreb 7. Knjiga promjena (2001): Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2001. 8. Rijavec, Majda i Miljković, Dubravka (2003): Vodič za preživljavanje u školi, IEP, Zagreb. 9. Katalog programa stručnog usavršavanja nastavnika za šk. 2008-2009.godinu, Zavod za školstvo CG. 10. www.udrugapuz.hr 11. Marzano, R.J. (2006): Nastavne strategije, Zagreb, Educa. 12. Guberina-Abramović,D. (2004): Priručnik za rad s učenicima s posebnim potrebama, Zagreb, Školska knjiga. 12
© Copyright 2024 Paperzz
