LJEPOTE DUBROVNIKA GRADSKE ZIDINE Gradske zidine su jedan od najmonumentalnijih fortifikacijskih spomenika u Europi... i primjer razvoja arhitekture tvrđava. Gradnja prvih utvrda započela je već u 8. stoljeću, ali je najintenzivnija izgradnja bila od sredine 15. do kraja 16. stoljeća. Veliki potres 1667. nije ih mnogo oštetio. Zidine opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu grada i tvrđavom Sv. Ivana s morske, jugoistočne strane. Jake tvrđave poput Lovrijenca na Pilama i Revelina na Pločama, mada su odvojene od zidina, spadaju u obrambeni sustav. Zid je na pojedinim mjestima visok 22 m. Debljina zida s kopnene strane je od 4 do 6 m, a s morske strane jedan i pol do 3 m. S kopnene strane pred glavnim zidom je predziđe s 10 polukružnih bastiona, a pred njima je u prošlosti bio i jarak. Glavni zid ima 14 četverouglastih kula, 2 okrugle kule, 2 ugaone utvrde i 4 bastiona. Tri su ulaza na gradske zidine: na Stradunu kod vrata od Pila, kod Tvrđave sv. Ivana i kod Tvrđave sv. Luke. ŽIČARA DUBROVNIK Otisnite se na jedinstvenu panoramsku avanturu... Vožnja nudi spektakularne poglede na Stari grad, prekrasnu obalu i zadivljujući zalazak sunca. Kada dođete na vrh, uzmite vremena i uživajte u panoramskom pogledu koji ćete dugo pamtiti. Ostavite vremena za posjet našem restoranu gdje svatko može naći ponešto za sjećanje na ovu avanturu. KNEŽEV DVOR Jedan je od najznačajnijih spomenika profane arhitekture na hrvatskoj obali,... a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama. Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom. Kapitele je izradio Pietro di Martino iz Milana s naznakama renesansnog sloga, a njegov kapitel s Eskulapom sačuvan je na desnom polustupu trijema. U eksploziji 1463., zapadno pročelje je bilo srušeno, a na obnovi su kratko radila dva poznata graditelja: Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. Mada je Michellozov nacrt nažalost bio odbijen, neosporan je njegov utjecaj kod obnove pročelja i trijema pretežito u renesansnom slogu. Nakon potresa 1667. atrij je djelomično rekonstruiran, s reprezentativnim baroknim stubištem. U dvoru je stanovao knez u vrijeme jednomjesečnog mandata. Palača je imala dvoranu za Malo vijeće, Vijeće umoljenih, stan za kneza, sudnicu, ured, bilježništvo, zatvore, oružanu i skladište. Iz Kneževa dvora ulazilo se u palaču Velikog vijeća, a nad očuvanim ulaznim vratima čitamo natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se državnim poslovima). U atriju je spomenik bogatom pomorskom kapetanu i dobrotvoru Mihu Pracatu, kipara P. Giacomettija iz 1628. To je jedini javni spomenik koji je Republika podigla zaslužnom građaninu. Danas je u Kneževu dvoru kulturno-povijesni odjel Dubrovačkog muzeja s ambijentalno postavljenim dvoranama s antiknim namještajem i uporabnim predmetima, kao i slikama pretežito talijanskih i domaćih majstora. Muzej ima numizmatičku zbirku Dubrovačke Republike, zbirku oružja i predmete ljekarne "Domus Christi" iz 15. stoljeća. U atriju Kneževa dvora priređuju se koncerti jer se prostor osim ljepotom odlikuje i izvrsnom akustikom. OTOK LOKRUM Iz gradske luke za samo desetak minuta vožnje brodom stići ćete na otok Lokrum, ... posebni rezervat šumske vegetacijepod zaštitom UNESC-a. Lokrum je omiljeno kupalište i izletište toliko blizu Grada, a u isto vrijeme egzotično, tajanstveno, mjesto za koje se vežu mnoge legende i priče. Na otoku se nalazi malo jezero – „Mrtvo more“ pogodno za kupanje djece i neplivača. Prošetajte do najviše točke na Lokrumu, uzvisine na kojoj se nalazi tvrđava u obliku zvijezde Fort Royal, koju su sagradili francuzi 1806. godine.S tog mjesta se pruža predivan pogled da Grad, Cavtat i otoke. Putevi i staze Lokruma provest će vas kroz botanički vrt sa zanimljivom zbirkom eukaliptusa, kaktusa i sukulenata do ostataka bazilike (12./13. st.), samostana s klaustarskim vrtom (15./16. st.) i ljetnikovca Maksimilijana Habsburškog (19. st.) s vrtovima i perivojem. Očarat će vas šuma česvine i crnog jasena, šuma alepskog bora, stari maslinik sačuvan još iz vremena benediktinske uprave otokom te vrtovi i perivoji. KATEDRALA Na spomen dubrovačke stolne crkve Uznesenja Marijina, Velike Gospe ili,... jednostavno Katedrale kako je Dubrovčani zovu, poznavateljima će se nametnuti dvije asocijacije. Jedna je povezana uz predaju o zavjetu engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca, a druga uz bogatstvo njene riznice koja je svjedočila o besprijekornom ugledu dubrovačkog zlatarstva od XI. do XVIII. stoljeća i umjetničkom blagu Republike. Toga svjesni, a poslovično mudri, sumnjičavi i oprezni, Dubrovčani su u to vrijeme osiguravali bogatstvo pohranjeno u Katedrali s trima ključevima. Jednoga je čuvao knez, drugog biskup, a trećeg tajnik Republike, no samo su se na istovremeni okretaj svih ključeva vrata riznice otvarala pred posjetiteljima. Stara, romanička Katedrala građena od XII. do XIV. stoljeća bila je na istom mjestu na kojemu je i današnja, a za njenu je izgradnju velikim dijelom zaslužan engleski kralj Rikard Lavljeg Srca. Vraćajući se iz III. križarskog rata 1192. godine i jedva spasivši glavu u brodolomu ispred olujom zavijenog otoka Lokrum zavjetovao se pokloniti gradu u kojemu kroči na čvrsto tlo, dukate za izgradnju velike crkve. Ta raskošna romanička bazilika s kupolom u potpunosti je stradala u velikoj trešnji 1667. godine. U tim tragičnim vremenima za Dubrovnik sreća je htjela da u Vatikanu kao kustos, kasnije i rektor Vatikanske knjižnice, radi Stjepan Gradić, ugledni povjesničar, filozof, pjesnik, diplomat koji je svojim utjecajem počeo prikupljati pomoć za svoj rodni grad. Uspio je u Dubrovnik dovesti najpoznatije talijanske arhitekte, a njegovu želju da katedrala bude građena prema uzorima tadašnje crkvene arhitekture u baroknom stilu ostvario je arhitekt Andrea Buffalini. Prema njegovom nacrtu Katedralu gradi Paolo Andreotti počev od 1672. godine. Gradila se dugo i uz pomoć mnogih majstora. Završava je 1713. godine domaći majstor Ilija Katičić. U unutrašnjosti ove trobrodne crkve s kupolom niz je vrijednih oltara s naznakama kasnog baroka, a posebnu fascinaciju izazivaju umjetnički radovi velikog Tiziana i njegove radionice (poliptih Uznesenje Marijino iz XVI. stoljeća) iznad glavnog oltara, te Raffaellova Madonna della Seggiola, Bijeg u Egipat talijanskog slikara Savolda itd. Dubrovačka katedrala je, ne samo prekrasan primjerak bogate dubrovačke povijesti i umjetnosti, već i intrigantno arheološko nalazište na kojemu se otvaraju brojna pitanja o prvom dubrovačkom tisućljeću. Radeći na oštećenjima nastalima 1979. godine uslijed potresa na Katedrali, arheolozi su naišli na ostatke još jedne katedrale, starije od one romaničke. Njeno datiranje u VII. stoljeće upućuje na podatak da je Dubrovnik već tada bio izgrađena urbana cjelina, te pomiče vrijeme postanka ovoga grada. STRADUN Jednostavnost glavne gradske ulice Place, zvane Stradun, odražava sklad čitave gradske jezgre... Dubrovnika,u čemu je njegova najveća vrijednost i veličina. Stradun je dugačak 298 m, a Statutom grada iz 1272. donesen je konačni regulacijski plan grada i njegove glavne ulice.Ujednačena barokna arhitektura niza kuća na Placi, s prostorom za trgovine u prizemlju koji imaju vrata "na koljeno", dobila je današnji izgled u obnovi grada nakon katastrofalnog potresa 1667. kada je uništen veći broj bogatih gotičkih i renesansnih građevina. Arhitektonsko rješenje Place pokazuje djelotvornost u rješenjima i trgovački duh Dubrovačke Republike u teškim vremenima. Danas je Placa i dalje trgovačko središte i stjecište svih zbivanja u životu grada. PALAČA SPONZA Zapadno od zvonika prelijepa je palača carinarnice - Divona, zvana Sponza,... najizrazitiji primjer gotičko-renesansnog stila specifične dubrovačke arhitekture. U njoj je još bila kovnica novca i oružana. Izgrađena je u 16. stoljeću prema projektu Paskoja Miliečevića, pravokutnog je tlocrta, s prednjim hladovitim trijemom i unutarnjim dvorištem. Većinu bogatih klesarskih radova izradili su braća Andrijić. Unutarnje dvorište i trijem prvoga kata okružuju vrata skladišta, a na glavnom zidu je natpis: FALLERE NOSTRA VETANT; ET FALLI PONDERE: MEQVE PONDERC CVM MERCES PONDERAT IPSE DEUS (Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog). Ovo je mjesto bila trgovačka žila kucavica grada, a u 17. stoljeću i sastajalište članova Akademije učenih koji su raspravljali o književnosti, umjetnosti i znanosti. Danas je u palači Sponzi smješten Povijesni arhiv, jedan od najbogatijih u Europi. CRKVA SVETOG VLAHA Crkva sv. Vlaha, jedan od najljepših sakralnih objekata u Dubrovniku,... kakvu je vidimo danas, potječe iz 1715. godine.Oduševljava stilom kićenog venecijanskog baroka. Gradio ju je graditelj Marino Gropelli iz Venecije od 1706. godine i to prema zahtijevu dubrovačkog Senata koji je želio novu crkvu na mjestu stare, romaničke iz XIV. st. Prvo oštećenje doživjela je u potresu, a u pepelu je cijela nestala 1706. godine, za vrijeme strašnog požara. Sve je tada u vatri nestalo, jedino je, nekim čudom, preživio srebreni kip sv. Vlaha. Nakon “izgnaničkih” godina provedenih u crkvici sv. Nikole na Prijekome gdje ga smjestiše, od 1715. godine na starome je mjestu. U crkvi posvećenoj njegovim imenom. Tada Dubrovčani kipu pridodaše i zapis kako su “svi ostali kipovi od zlata, srebra i mjedi bili rastopljeni u vatri, dok je kip svečev, zaštićen čudom, izvađen iz požara neoštećen”. Taj kip predstavlja jedno od najznačajnijih skulptura u Dubrovniku, a iz makete koju svetac drži u ruci iščitava se nekadašnja arhitektura grada. U Dubrovniku se sv. Vlaho štuje od 10. stoljeća. On je parac Grada. Prema zapisima dubrovačkih ljetopisaca sv. Vlaho je spasio Dubrovčane u 10. st. kada Mlečani usidriše svoje brodove u Gružu i pred Lokrumom. Dubrovčani s povjerenjem prihvatiše njihove priče kako će nakon što nabave hrane i pića, krenuti prema Levantu. Iskoristili su tu priliku i razgledali grad, tražeći mu slabe točke za osvojit ga. No, sv. Vlaho objavi župniku Stojku njihove namjere i spasi Grad od noćnog prepada. Opisao ga je župnik kao sijedog starca duge brade s biskupskom kapom na glavi i štapom u ruci. Onako kako nam se predstavlja s gradskih zidina i kula. Dan sv. Vlaha slavi se 3. veljače, a parčev blagdan proglašen je i Danom Grada Dubrovnika. TVRĐAVA LOVRIJENAC Izvan sklopa gradskih zidina tvrđava Lovrjenac se uzdiže na 37 m visoke litici,... a do nje se dolazi s morskog žala "u Pilama", penjući se šumovitom stazom. Dubrovčani su sagradili tvrđavu da bi štitila zapadni morski prilaz gradu, poglavito od mletačkog brodovlja. Početak gradnje bilježi se 1018. godine, mada je ona trajala do 16. stoljeća. S morske strane zidovi dostižu debljinu od 4 do 12 m. Na ulazu u tvrđavu je latinski natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO (Sloboda se ne prodaje ni za svo blago svijeta). U tvrđavi je Kapela sv. Lovra, a unutrašnje dvorište s cisternom čudesan je prostor za scenske izvedbe. Danas se na Dubrovačkom ljetnom festivalu ovdje izvodi veliki broj dramskih djela, a Lovrjenac je postao poznat u svijetu kao izvanredna pozornica i istoznačnica danskom dvorcu Elsinor za izvedbu Shakespeareovog "Hamleta". Tvrđava je otvorena za posjetitelje. ARBORETUM TRSTENO Trsteno je maleno primorsko mjesto poznato po svojoj bogatoj povijesti, ... prirodnoj ljepoti i 500 godina starim spomenicima prirode, gigantskim azijskim platanima. U njemu se nalazi i Arboretum Trsteno do kojega ćete lako doći čak i jednom od redovnih autobusnih linija koje povezuju Dubrovnik i Dubrovačko primorje za svega dvadesetak minuta vožnje. Znamenitost Trstenoga je renesansni ljetnikovac Gučetić – Gozze (15. st.) čiji je vrtni prostor nastajao od 15. st. do današnjih dana.Ovaj vrt s ljetnikovcem, akvaduktom, mlinicom, baroknom fontanom sa Neptunom i nimfama te paviljonom – vidikovcem prema moru i otocima je najljepši primjer vrtne arhitekture dubrovačkih ljetnikovaca.