Izvještaj o održivom turizmu na Mediteranu Ovaj izvještaj je sastavila izvjestiteljka Mišel Saban (Michèle Sabban) (Skupština evropskih regiona; Ile-de-France Regionalni savjet/FR). O njemu je raspravljano na 4. sastanku ARLEM-ove Komisije za održivi razvoj (SUDEV) 16. januara 2013. godine a usvojen je na 4. plenarnom zasjedanju ARLEM-a 18. februara 2013. godine u Briselu, Belgija. CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD ME -1Posmatran u cjelini, Mediteranski region je vodeća svjetska turistička destinacija, iako unutar njega postoje znatne razlike. U njemu se bilježi 30% turističkih dolazaka i 25% ukupnih prihoda od globalnog turizma, sa 80% turističkih posjeta iz Evrope, uglavnom iz Njemačke1. Iako je turizam pokretač ekonomskog razvoja regiona i integracije u proces globalizacije, on takođe vrši veliki pritisak na prirodne resurse i okolinu. Članovi ARLEM-a su u potpunosti saglasni sa Komitetom regiona u pozivu za razvoj turizma na osnovu konkurentnosti i održivosti, što se može podijeliti u tri kategorije: ekonomska održivost, osiguranje objektivnog i efikasnog ekonomskog razvoja, osposobljavanje budućih generacija za razvoj; socio-kulturna održivost, koja je u skladu sa kulturom, vrijednostima i identitetom Mediteranskih regiona; i održivost okoline, koja osigurava da se razvoj 2 odvija u skladu sa održivošću osnovnih procesa, biološkom raznovrsnošću i resursima . Unaprjeđivanje ekološki održivog turizma je od vitalnog značaja, posebno u ovom dijelu svijeta u kom se bilježi najveća stopa globalnog zagrijavanja sa svim posljedicama povezanim sa širenjem pustinja, smanjenjem rezervi pitke vode i gubitkom biološke raznovrsnosti. Prema tome, upravljanje vodenim resursima, rješavanje pitanja zagađenja i otpada i suzbijanje erozije tla su neki od najvažnijih izazova koje postavlja turizam na Mediteranu, što je ilustrovano činjenicom da su 2007. godine u regionu prirodni resursi korišćeni 2,6 puta brže nego što se obnavljaju (u poređenju sa stopom od 1,5 puta brže na cijeloj planeti)1. Štaviše, turizam je samo marginalno pogođen krizom i recesijom izazvanom Arapskim proljećem, koja na njega neće imati dugotrajan učinak, pa se može očekivati da će se stanje pogoršavati sa povećanjem turističkih dolazaka (u protekle dvije decenije, Mediteranski region bilježi najveći rast ulaznog turizma na svijetu)1, što će najvjerovatnije dovesti do zabrinjavajućeg uticaja na okolinu. Turistička industrija (uključujući sve povezane usluge i investicije) je 2010. godine predstavljala prosjek od 10,9% BDP-a, što joj daje vitalnu važnost za ekonomije regiona1 (u smislu zapošljavanja i njenog doprinosa vanjskotrgovačkom bilansu mediteranskih zemalja). Bez turizma, mnoge mediteranske zemlje bi morale drastično da smanje uvoz dobara i usluga kako bi uravnotežile trgovački bilans (na primjer, u Albaniji i Crnoj Gori preko 50% izvoza zasniva se na turizmu1). Sa druge strane, u ostalim područjima kao što je infrastruktura, ljudski, prirodni i kulturni resursi i regulatorni okvir, Mediteranski region zauzima prilično nisko mjesto na međunarodnoj skali. U skladu s tim, dva glavna prioriteta su smanjiti uticaj koji turizam ima na okolinu kroz podizanje svijesti i efikasnije upravljanje resursima i infrastrukturom, te razvijanje alternativnih oblika turizma povezanih sa izgradnjom golf-terena, bazena i drugih objekata, a koji bi imali manji uticaj na ekosistem od modela „3S turizmaˮ (sea, sand and sun), koji trenutno preovladava. 1 2 Robert Lankar (2011): Turizam u zemljama MED 11, Mrežni izvještaji CASE-a, br. 98/2011, CASE – Centar za društvenoekonomsko istraživanje, Varšava (http://www.case-research.eu/upload/publikacja_plik/34467842_CNR_2011_98.pdf, 18.01.2013.) Mišljenje Komiteta regiona „Evropa, svjetska turistička destinacija br. 1ˮ, izvjestilac: Ramon Luis Valkarsel Siso, usvojeno na 88. plenarnom zasjedanju 27-28. januara 2011. (KoR 342/2010 završna verzija), tačka 12. CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -2Drugi problem se odnosi na turističke brojeve koji znatno variraju između različitih regiona i zemalja, sa izuzetno velikom koncentracijom u nekim oblastima, dok su druge zone marginalizovane. Na primjer, prihodi od ulaznog turizma čine 20% BDP-a u Libanu, ali skoro 0% u Alžiru1. Prema tome, odgovor na ekološke izazove koje postavlja turizam takođe će značiti pomjeranje fokusa prema manje frekventnim regionima. I konačno, kad je riječ o održivom turizmu, održivi pristup lokalnim kulturama u zemljama domaćinima mora se uzeti u obzir zajedno sa pitanjima održivosti okoline. Kod unaprjeđivanja održivog turizma važno je da se nametanje strane kulture od strane posjetioca svede na najmanju moguću mjeru, koliko je važna i zaštita od pretjerane komercijalizacije lokalne kulture. Bitno je da se kroz održivi turizam omogući očuvanje tradicije bez narušavanja bogatstva raznovrsnosti u regionu. Regionalne i lokalne vlasti moraju igrati ključnu ulogu u regulisanju razvoja turizma i obezbjeđivanju njegove održivosti. 1. Ekološki izazovi izazvani turizmom u Mediteranskom regionu: unaprjeđivanje održivog, integrisanog turizma Za razliku od mnogih drugih ekonomskih sektora, turizam uzrokuje uništavanje okoline koje ima negativan uticaj na razvoj samog sektora. Ako je uništavanje toliko da područje više nije atraktivno kao turistička destinacija, region može da izgubi važan izvor prihoda. Osim toga, pritisak na ekosistem se ubrzava: potrošnja vode i energije često prevazilazi kapacitete proizvodnje i snabdijevanja; skupljanje čvrstog otpada i njegovo odlaganje nisu adekvatni; a takođe, urbanizacija, trend izgradnje obale i transformacija prirodnih prostora ima snažan uticaj na biološku raznovrsnost Mediterana. Ovome se može dodati i salinizacija priobalnih oblasti, posebno u Italiji, dok intenzivna poljoprivredna proizvodnja doprinosi povećanoj progresiji erozije tla. Kao rezultat svega toga, sve je hitnija potreba za zaštitom tla i vodenih resursa i, mada to ne mora uvijek da bude nacionalni prioritet, podrška treba da dođe od strane lokalnih i regionalnih vlasti, uz podršku UzM-a i različitih organizacija koje bi mogle da finansiraju potrebne projekte i infrastrukturu. 1.1 Upravljanje vodenim resursima: pretjerano korišćenje, širenje pustinja, zagađenje vode i reciklaža Turizam na Mediteranu dovodi do velikih pritisaka na potražnju vode i vodi ka pretjeranom iskorišćavanju podzemnih voda i zagađenju. U principu, jedan turista troši 3 ili 4 puta više vode od lokalnog stanovnika.Na primjer, u Alanji (Turska) 2009. godine, potrošnja pitke vode vezane za turizam iznosila je 52% od ukupne potrošnje. Čak i u oblastima u kojima potrošnja vode nije tako velika, dostupnost pitke vode može predstavljati problem. Na primjer, u guvernoratu Marsa Matruh u Egiptu, loš kvalitet lokalne vode znači da se zalihe moraju preusmjeriti u oblast preko dva cjevovoda, koja su priključena na mrežu distribucije u CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -3Aleksandriji, i prevesti vozom i cisternama, samo da bi se osigurale dodatne zalihe potrebne za turizam. U Đerbi, dva postrojenja za desalinizaciju vode nisu dovoljna za zadovoljavanje velikih turističkih potreba za potrošnjom vode, tako da se slična rješenja planiraju za ljetnji period, kada je deficit vode najizraženiji3. Najnovije rješenje je, dakle, korišćenje postrojenja za desalinizaciju za proizvodnju pitke vode. Ipak, radi se o neadekvatnom i skupom rješenju te, iako troši manje energije od prevoženja zaliha cisternama ili cjevovodima, pitanje energije ostaje ključno: u cijelom Mediteranskom regionu desalinizacija 30 miliona kubnih metara dnevno odgovara snazi od 5000 MW, odnosno kapacitetu od 8-10 gasnih centrala sa kombinovanim ciklusom ili 4-5 fabrika na nuklearni pogon. Pored toga, fabrike za desalinizaciju ispuštaju slanu vodu i gasove staklene bašte, te njihova potrošnja energije predstavlja ozbiljan problem za vrijeme vrhunca sezone kada je potrošnja električne energije u turističkim i drugim objektima vezanim za turizam najveća. U Toremolinosu, na turizam otpada 40% potrošnje električne energije, što je za 169% više u odnosu na posljednjih dvadeset godina. U Alanji (Turska), gdje je potrošnja električne energije porasla za 208% između 2000. i 2008. godine, turizam učestvuje sa 21% potrošnje. Štaviše, potrošnja električne energije se udvostručuje ili utrostručuje u turističkim oblastima u periodu vrhunca sezone. NVO Plan Bleu je sprovela regionalno istraživanje i preporučuje ponovno korišćenje prerađenih otpadnih voda pored desalinizacije. Skupljanje i prerada otpadnih voda mogli bi da uštede energiju i, u smislu radnih mjesta i obuke, prerada vode zahtijeva sličnu stručnost (uključujući membransku tehnologiju i reverznu osmozu) na polju desalinizacije, što znači da se dva pristupa mogu međusobno dopunjavati. Međutim, regione treba prvo opremiti fabrikama za preradu. Toremolinos (Španija) nema nijedno takvo postrojenje, uprkos činjenici da godišnje bilježi oko 5 miliona noćenja. Na obali Tetuana (Maroko), otpadne vode proizvedene od turizma često se neprečišćene ispuštaju direktno u more, a postojeća postrojenja za preradu otpadnih voda su izuzetno preopterećena. EEA (Evropska agencija za okolinu) je 2000. godine procijenila da turizam učestvuje sa 7% u ukupnom zagađenju Sredozemnog mora. U Turskoj, oko 90% fabrika i 80% turističkih objekata nema sistem za preradu vode, a prerađuje se samo 20% otpadnih voda iz domaćinstava a 6% ukupnog godišnjeg čvrstog otpada propisno se odlaže (WWF Turska, 2002. godine). U Italiji se 80% otpadnih voda iz 120 glavnih priobalnih gradova ispušta u more potpuno neprerađeno. Pored toga, iako Sredozemno more predstavlja samo 0,7% ukupne svjetske vodene površine, ono prima čak 17% morskog naftnog zagađenja. Procjenjuje se da se zbog aktivnosti morskog transporta svake godine između 100.000 i 150.000 tona sirove nafte ispušta u more.3 S obzirom na sporu stopu obnavljanja slane vode na Mediteranu, koja se dešava otprilike svakih 80 godina, prerada zagađenih voda predstavlja prioritet, posebno zbog činjenice da se Sredozemno more takođe koristi za ribolov, akvakulturu (koji su i sami izvori zagađenja) i plivanje. 3 Lusia De Stefano (2004): „Slatka voda i turizam na Mediteranuˮ, Mediteranski program WWF-a (http://www.scribd.com/doc/20408492/Fress-Water-and-Tourism-WWF, 18.01.2013.) CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -4Ulaganja u pogone za preradu vode pomogla bi u rješavanju niza problema koji se odnose na sanaciju i zdravstvenu zaštitu, okolinu – posebno kad je riječ o morskim oblastima - i snabdijevanje vodom. Značajne uštede vode mogu da se ostvare ako, sa jedne strane, turistička industrija postane dovoljno svjesna problema kako bi krenula u pravom smjeru i ako, sa druge strane, javne vlasti sprovedu planove za upravljanje vodama. Ovi planovi moraju da se zasnivaju na komparativnim studijama o troškovima i prednostima različitih opcija upravljanja vodama (što uključuje komparativnu analizu isplativosti uštede vode naspram povećanja snabdijevanja). Osim toga, izgleda da politika koja se fokusira na upravljanje potražnjom vode košta manje od one koja se fokusira na upravljanje ponudom. Takođe, takve studije će istaći dobiti od optimalizacije raspodjele vodenih resursa u različitim sektorima (domaćinstvo, turizam, poljoprivreda i industrija), čija bi potrošnja vode bila regulisana. Na primjer, one bi mogle da osiguraju osnovu za obavezivanje industrija na preradu ili predpreradu zagađene vode koju ispuštaju. Ovdje javne vlasti moraju da odigraju ključnu ulogu u sprovođenju revizije, centralizovanju baze podataka o vodi i povezanih problema, kao i u obezbjeđivanju sprovođenja novih propisa. Ovaj posljednji aspekt je bitan i javlja se u različitim oblicima, uključujući utvrđivanje postupaka upravljanja vodama, izgrađivanje institucionalnih i administrativnih kapaciteta i jačanje stručnosti, podsticaja i sankcija. 1.2 Erozija, širenje urbanih zona, gubitak biološke raznovrsnosti i degradacija prioblanih oblasti Drugi važan izazov odnosi se na razvoj regionalnog planiranja radi poboljšanja urbanih usluga, regulisanje pritiska na kopno i smanjenje uticaja na prirodne sredine. Urbani razvoj koji nameće turizam ima brojne negativne uticaje: (1) degradacija obale i erozija tla, (2) zasićenje zemljišta i (3) smanjenje raspoloživog zemljišta za poljoprivredu. (1) (2) 4 Turizam u regionu je uglavnom koncentrisan duž obale, što prijeti velikom opasnošću od erozije plaža. Studija koju citira EEA (2001) 4 sugeriše da je tri četvrtine pješčanih dina između Španije i Sicilije nestalo kao rezultat urbanizacije vezane za razvoj turizma. Izgradnja turističkih infrastruktura suviše blizu obale, a posebno na obalama dina, ubrzava proces erozije plaža. Rastuća urbanizacija koja proizilazi iz izgradnje turističkih smještaja i masovnog razvoja stambenih zona od 1990-tih takođe vodi do pojave zasićenja zemljišta. Kritični prag u pogledu zauzimanja zemljišta dostignut je duž 25.000 km od ukupno 46.000 km obale. Duž obale u Tetuanu (Maroko), samo 12,5% obalne linije je još uvijek u „prirodnom stanjuˮ, što je rezultat razvoja stambenih zona i građevinskih projekata oko golf-terena. U Toremolinosu, 85% ukupne površine područja je urbanizovano, a preostalo je samo 10 hektara građevinskog zemljišta. Evropska agencija za okolinu (2001): Ekološki signali. CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -5(3) U Mediteranskom regionu posmatranom u cjelini, površina poljoprivrednog zemljišta po stanovniku smanjila se za četvrtinu od 1990. godine, odnosno za polovinu u posljednjih 40 godina. Površina sada iznosi samo 0,2 hektara po stanovniku. Mada su pripremljena nova obradiva zemljišta, njihova ukupna površina se od 1990. godine smanjila za 7%. Nestajanje obradivog zemljišta može se objasniti brojnim faktorima, kao što su erozija, gubitak plodnosti i urbanizacija. Ove štete su često nepopravljive. Osim toga, potrebno je preduzeti korake kako bi se smanjila ugroženost urbanih područja od klimatskih promjena i uvelo planiranje i građevinski standardi koji uvažavaju njihove dugoročne efekte. Treba takođe sprovesti mjere za ograničavanje širenja urbanih zona (uz naglasak na potpuno iskorišćavanje postojeće urbane osnove, napuštenih i neiskorišćenih lokacija, povećanje gustine u manje nastanjenim područjima) i razvoj održivog urbanističkog planiranja i arhitekture smanjenjem ekološkog uticaja građevina, pregledom mobilnosti (pješaci, bicikli, javni saobraćaj), kao i unaprjeđivanjem funkcionalne raznovrsnosti. Podrazumijeva se da takva prilagođavanja moraju zasnivati na principima održivog razvoja, uključujući oporavak i ponovno korišćenje vode i otpada svih vrsta, kao i upotrebu obnovljivih izvora energije. 1.3 Saobraćaj Na turizam otpada oko 5,3% emisije ukupnih gasova staklene bašte; 75% stvara saobraćaj, koji je glavni izvor zagađenja vazduha povezan sa turizmom. Zbog toga je važno dati prioritet oblicima prevoza koji ne zagađuju ili troše manje energije. Putovanje avionom je oblik prevoza koji daleko najviše zagađuje, ali i same vlade često ga favorizuju u odnosu na putovanje željeznicom. Od 1970. godine, došlo je do povećanja godišnjeg broja letova za 5% ili 6%, što je uglavnom rezultat značajnog pada cijene avionskih karata. S obzirom na veliki ekološki uticaj, posebnu pažnju treba posvetiti i individualnim oblicima prevoza. Studija koju je objavio Francuski institut za okolinu (IFEN) u avgustu 2007. godine pokazala je da putovanja automobilom koje stanovništvo preduzima za vikend izlete i odmore, zasebno posmatrana, predstavljaju 16% godišnje emisije CO2 u odnosu na ukupnu godišnju emisiju koju izazivaju privatna vozila u cijeloj zemlji. Pored toga, dok je samo 7% turista putovalo avionom, vazdušni saobraćaj je odgovoran za 62% emisije gasova staklene bašte povezane sa turizmom. Štaviše, 42% ovih emisija stvaraju dugi letovi, što predstavlja jedva 2% od ukupnog broja putovanja. Zato inicijative koje se odnose na saobraćaj moraju biti usmjerene ka nekoliko različitih ciljeva, a posebno: lokalne vlasti, kako bi se podstakle na uvođenju energetski ekonomičnijih oblika saobraćaja (voz, tramvaj i bicikli), unaprijedile javni transport i ograničile pristup automobila određenim lokacijama; podsticale turističke industrije da unaprijede čiste aktivnosti (npr. kanu i kajak radije nego mlazni čamac); i proizvođači automobila i aviona kako bi se podstakli da razvijaju oblike transporta koji će biti manje štetni za okolinu. CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -61.4 Otpad Postoji povećana potreba za izgradnjom postrojenja za čvrsti otpad, ne samo zbog stope rasta stanovništva koja je ostala visoka na južnom Mediteranu, nego i zbog gustine naseljenosti u turističkim destinacijama, koja značajno raste za vrijeme ljetnjih mjeseci (na primjer, u avgustu, broj stanovnika Toremolinosa poraste od 3.300 po km2 do 10.000 po km2), kao i činjenice da turisti proizvode mnogo više otpada nego stalni stanovnici (u Kabrasu, na primjer, jedan turista u prosjeku proizvede 7 kg otpada dnevno, u poređenju sa dnevnom količinom od 0,5 kg na stalnog stanovnika), dok je reciklaža često nerazvijena u ovoj zoni. Sama po sebi, krstarenja Mediteranom su izvor velikih ekoloških problema, uključujući zagađenje vode i obale i uništenje morskog dna. Jedan linijski putnički brod za krstarenje proizvede oko 50 miliona tona čvrstog otpada godišnje, 7,5 miliona litara tečnog otpada, 800.000 litara otpadne vode iz sanitarnih instalacija i 130.000 litara otpadne vode iz ugostiteljskih prostorija. Uz nedostatak ulaganja u prikupljanje, skladištenje i preradu otpada, ovo izaziva ozbiljne probleme za zdravstvenu zaštitu, zagađenje zemljišta i vode za piće. S obzirom na to, postupci sortiranja i reciklaže moraju se uspostaviti kako u privatnim domaćinstvima tako i u smještajnim turističkim objektima. Svi profesionalci u dotičnom sektoru (zaposleni, industrijalci, trgovci i izabrani predstavnici) moraju se u potpunosti informisati o problemima i sami preduzeti mjere kako bi informacije proslijedili turistima. Takođe je važno da se u javnom sektoru razviju usluge reciklaže i uvede bolje upravljanje otpadom. Konačno, sezonska priroda turističke djelatnosti objašnjava nedostatak motivacije kada je u pitanju pokretanje mjera u ovoj oblasti, zbog čega je potrebno razmišljati o upravljanju otpadom u cjelini, a ne samo o upravljanju otpadom povezanim sa turističkom djelatnošću. 1.5 Biološka raznovrsnost U većini zemalja Mediteranskog regiona, izgradnja infrastrukture uništila je pješčane dine i smanjila biološku raznovrsnost biljnih vrsta duž obale. Intenzivni turizam takođe doprinosi degradaciji pojedinih osjetljivih močvara u blizini prenaseljenih 5 turističkih lokacija. Već je 1996. godine u izvještaju OECD-a/IUCN-a ustanovljeno da je „svijet izgubio 50% svojih močvara od 1900. godineˮ. Danas su močvare u nekim područjima skoro potpuno nestale. Takođe su pogođene Francuska, Grčka, Italija i Španija, mada je stanje kritičnije na jugu Mediterana, na primjer duž tetuanske obale. Nestanak ovih prirodnih staništa propraćen je izumiranjem velikog broja vrsta čiji opstanak zavisi od tog okruženja: broj vodenih ptica u posljednjih 20 godina je smanjen za više od polovine, a četvrtina vrsta koje žive u ovim područjima su pod prijetnjom izumiranja. 5 OECD/IUCN (1996): Smjernice za pomoć agencijama u unaprjeđenju očuvanja i održivom iskorišćavanju tropskih i suptropskih močvara, OECD, Pariz, str. 10 (http://www.cbd.int/doc/guidelines/fin-oecd-gd-lns-wlands-en.pdf, 18.01.2013.). CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -7- 6 Što se tiče morske biološke raznovrsnosti, procjena koju je 2010. godine sprovela Evropska agencija za okolinu pokazala je da je ugroženo najmanje 50% evropskih reptila (kornjače) i morskih riba, dok je stanje kod drugih vrsta nepoznato ili povoljno, kod vrlo malog broja ribljih vrsta. Nijedna proučavana vrsta reptila ili beskičmenjaka nije bila van opasnosti, a nedovoljan je broj podataka kako bi se ustanovilo stanje kod 70% sisara (takođe ugroženih) i beskičmenjaka. Veslanje i druge rekreativne aktivnosti na vodi su takođe faktor gubitka biološke raznovrsnosti, koji vodi do propadanja livada morske trave (posidonija i koraligenske vrste), što doprinosi smanjenju populacije morskih kornjača preko uništavanja njihovih gnijezda i predstavlja prijetnju populaciji morske medvjedice, posebno u Alanji, Turska. Prema EAA, samo 10% evropskih morskih ekosistema je pravilno zaštićeno, dok je 50% ugroženo ili značajno smanjeno, a stanje ostalih 40% nije poznato. U priobalnim zonama, uništeno je ili djelimično oštećeno čak 70% morskih staništa, dok je samo 8% ostalo u dobrom u stanju. Iz tih razloga važno je podsticati jednostavnije sportove (kao što su surfovanje, jedrenje, pedaline i plivanje) i uvesti ograničenja ovih aktivnosti u osjetljivim oblastima. Konačno, turisti moraju biti informisani o ekološkim opasnostima proizvoda koje koriste, uključujući kreme za sunčanje i proizvode za održavanje opreme. Na primjer, udruženje „Zdravlje i životna sredina Francuskaˮ, koje predstavlja 2.500 doktora, dijeli besplatan „zeleniˮ vodič za sportove (mali zeleni biosportski vodič)7 sa savjetima za ljude kako da se bave sportom štiteći zdravlje i okolinu. Vodič pruža pregled svakog sporta i različitih povezanih proizvoda kako bi se ljudima pomoglo u razumijevanju onoga što je štetno za njihovo zdravlje i okolinu. 1.6 Poboljšanje cjelokupnog odnosa između turizma i održivog razvoja Kao što je pokazano na Sardiniji, gdje su razvijeni posebni programi za posjete prirodnim rezervatima i u Rovinju (Hrvatska), gdje su prirodni prostori uspješno zaštićeni zahvaljujući usredsređivanju na njihovo očuvanje kroz politiku prostornog planiranja, moguće je razviti pozitivan odnos između turizma i zaštite prirodnih staništa. U principu, odnos između turizma i zaštite okoline može se poboljšati podizanjem svijesti svih zainteresovanih strana, sprovođenjem zelenih inicijativa, usvajanjem standarda i strateških planova koji će voditi računa o ovim aspektima, nametanjem sankcija za njihovo nepoštovanje i nagrađivanjem napora naljepnicama i ekološkim poveljama. Javno-privatna partnerstva, razmjena dobrih praksi i saradnja sa udruženjima specijalizovanim za ovu oblast (kao što su Plan Bleu i WWF, koji mogu osigurati studije i prijedloge) takođe imaju veliku važnost. Na kraju, ne možemo sebi dozvoliti da ne razmišljamo o okolini u širem smislu, izvan okvira samog turizma, vodeći računa o drugim sektorima kao što su poljoprivreda i ugostiteljstvo. 6 7 Evropska agencija za okolinu (2010): 10 poruka za 2010. – Morski ekosistemi. (http://www.eea.europa.eu/publications/10messages-for-2010-2014-2, 18.01.2013.) http://www.asef-asso.fr/attachments/article/830/Guide%20du%20sportif%20ASEF%20bd.pdf, 18.1.2013. CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -8- 8 Jedan od najslikovitijih primjera je sigurno Džirali u Turskoj . Ova oblast na turskoj obali preobražena je u model održivog turizma zahvaljujući aktivnom učešću lokalne zajednice u aktivnostima očuvanja i ostvarenoj ekonomskoj koristi od okoline. Tamo je osnovana zadruga za proizvodnju i prodaju domaćih proizvoda sa markom Džirali. Obučeni su vodiči po prirodi i označene pješačke staze. Edukativne aktivnosti za turiste, podsticanje najboljih praksi za upravljanje oblastima sa gnijezdima morskih kornjača i stalna kontrola plaža znatno su smanjili prijetnje sa kojima se ova vrsta suočava, a istovremeno su podstakle turizam. Ove aktivnosti su pomogle da se članovi zajednice okupe, posebno mladi ljudi, a zajednica u cjelini je razvila osjećaj pripadnosti i vlasništva, što će biti ključ za dugotrajan uspjeh projekta. Treba imati na umu da su, u krajnjoj liniji i gledajući samo sa ekonomskog aspekta, održivi razvoj i ekološki odgovorni oblici turizma isplativiji put koji treba slijediti. I na kraju, činjenica da će lokalna zajednica, a ne turisti, morati da plati konačan ekološki račun, pokazuje koliko je važno uključivanje lokalnog stanovništva u ovaj oblik razvoja. 2. Održivi razvoj turističkog sektora Turizam može imati ekonomski, socijalni, kulturni i ekološki uticaj na lokalne i regionalne zajednice. On podstiče razvoj ekonomije i čini je raznovrsnom tamo gdje ona počiva na relativno ograničenim osnovima, te omogućava poboljšanje infrastrukture. Izazov se, znači, nalazi u pronalaženju sredstava za pružanje podrške održivom razvoju turizma u Mediteranskom regionu Kao što su na to ukazali UNEP i UNWTO 9 , ulaganje u zeleni i održivi turizam je sredstvo za otvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva uz istovremeno poboljšanje ekoloških rezultata. To povlači za sobom uvođenje lokalne i regionalne dimenzije kako bi se olakšao demokratski i participativni proces. Zbog toga će biti neophodno postaviti zajednički protokol putem ARLEM-a radi procjene specifičnih akcionih planova. ARLEM će takođe moći da prikupi informacije i podstakne različite interesne grupe da zajednički rade na izradi lokalnih akcionih strategija za Mediteran. Osim toga, biće važno da se osigura da se region prilagodi promjenama na globalnom turističkom tržištu, posebno kada je riječ o dolasku turista iz zemalja u razvoju. Obuka, infrastruktura i podrška, kao i pružanje informacija malim i srednjim preduzećima takođe su oblasti u kojima lokalne i regionalne vlasti mogu intervenisati i osloniti se na iskustva svojih partnera, ali i na organizacije kao što je Unija za Mediteran (UzM). Dakle, lokalne i regionalne vlasti mogu preduzeti brojne korake za unaprjeđenje održivog turizma na svojim teritorijama: 8 9 Vidi WWF Mediteran: Okvir za održivi turizam u Turskoj, objavljen 20. juna 2002. (http://mediterranean.panda.org/?4685/Ashowcase-for-sustainable-tourism-in-Turkey, 18.1.2013.). Poglavlje o turizmu izvještaja o zelenoj ekonomiji, koje su zajednički pripremili UNEP i UNWTO (2011), dostupno na http://www.unep.org/greeneconomy/Portals/88/documents/ger/GER_11_Tourism.pdf (18.01.2013). CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... -9- 2.1 Podsticanje inovacija, atraktivnosti, kvaliteta i produktivnog razvoja To će zahtijevati razmjenu dobrih praksi između aktera (modeli profesionalnih udruženja se ni ovdje ne smiju zanemariti) i pružanje značajne podrške malim i srednjim preduzećima kako bi se osposobili da odgovore na zahtjeve turista, posebno kada je riječ o kvalitetu usluga. Druga mogućnost je raznovrsnost turističkih usluga njihovim prilagođavanjem prema različitim ciljnim grupama (kao što su stariji penzioneri, lica sa invaliditetom i studenti). Prenos tehnologija radi osiguravanja opremljenosti preduzeća osnovnim uslugama, kao što su telefon i internet, i saradnja na više nivoa takođe treba da se razmotre kao moguće opcije. 2.2 Upravljanje ljudskim resursima U 2010. godini, radna mjesta koja su se direktno ili indirektno odnosila na turizam iznosila su 12% ukupne zaposlenosti u regionu (ILO, 2012). Iako se povećanje broja radnih mjesta odvija sporije od povećanja broja turista, turizam svakako predstavlja ključni podsticaj za zapošljavanje u regionu koji hronično pati od visoke stope nezaposlenosti, posebno među mladim ljudima (mnogi poslovi vezani za turizam angažuju ljude iz ove grupe). Zato upravljanje ljudskim resursima u ovom sektoru treba da obuhvati pristup sticanju kvalifikacija (u oblastima kao što su usluge, jezici i menadžment), kao i atraktivnije uslove rada i plate. 2.3 Isticanje specifičnih kvaliteta svake pojedinačne destinacije Očuvanje nasljeđa je još jedan problem koji se pojavljuje u vezi sa razvojem turizma. Kulturni turizam je od izuzetne važnosti u mnogim regionima Mediterana. Hodočasnička putovanja su važan vid u zemljama kao što su Grčka, Izrael, Italija, okupirane Palestinske teritorije, Španija i Turska, a njihovo učešće u ukupnom turizmu dostiže skoro 90%. Organizacije, kao što je UNESCO, mogu u ovoj oblasti da pruže podršku regionima, kako u materijalnom tako i u nematerijalnom nasljeđu, kao što su tradicija i kultura. U svom izvještaju o očuvanju i unaprjeđenju kulturnog nasljeđa na Mediteranu, usvojenom na Trećem plenarnom zasjedanju ARLEM-a u Bariju 30. januara 2012. 10 godine , članovi ARLEM-a su naglasili da lokalne i regionalne vlasti mogu imati ključnu ulogu u zaštiti kulturnog nasljeđa, kao i u efikasnom upravljanju njegovim iskorišćavanjem. Kada je riječ o turizmu, postavlja se izazov kako da se zadovolje zahtjevi turista za autentičnim iskustvima uz istovremeno modernizovanje usluga koje im se nude. U tom smislu, najbolji pristup bi bio uvođenje strožih standarda urbanističkog planiranja u cilju očuvanja okoline i unaprjeđenja pojedinačnih regiona na nacionalnom i internacionalnom nivou. 10 KoR 386/2011 rev. 1, dostupno na http://cor.europa.eu/arlem CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... - 10 2.4 Zaštita i očuvanje resursa Razvoj turizma treba usmjeriti ka većoj energetskoj efikasnosti i održivosti. Prioritet se mora dati investiranju u energetski efikasan saobraćaj i turističke infrastrukture, smanjenju otpada i zagađenja, podsticanju biološke raznovrsnosti i korišćenju tehnološkog napretka u smanjenju emisije gasova staklene bašte. Međutim, tijela javne uprave takođe moraju pružati podršku udruženjima za zaštitu prirode kako bi se osiguralo da javnost bude svjesna problema povezanih sa okolinom. 2.5 Uklanjanje prepreka u razvoju turizma Treba razlikovati dvije vrste prepreka: materijalne, kao što je neadekvatna saobraćajna infrastruktura (i u unutrašnjem i u vanjskom saobraćaju), nedovoljni turistički kapaciteti ili snabdijevanje resursima; i nematerijalne, kao što je nedostatak investicija (kao posljedica nesposobnosti privlačenja investitora), ali i zahtjevni i nekoordinisani administrativni postupci. Treba razvijati dugoročne projekte između aktera a njihov uticaj nadzirati pažljivo kako bi se omogućio razvoj turizma, koji je važan izvor nacionalnog dohotka za južne i istočne zemlje, i zaštitila njegova održivost. Naročito tokom ovog tranzicijskog perioda, većina zemalja južnog Mediterana ne bi trebalo da nosi dodatni teret koji će usporiti njihov razvoj. 2.6 Poboljšanje znanja o turizmu i njegovim uticajima Radi prilagođavanja politike turizma i omogućavanja efikasnosti poslovanja preduzeća, potrebni su statistički i informacioni instrumenti koji će pokrivati sve aspekte turizma kako bi se bolje odgovorilo na zahtjeve aktera u sektoru, upravljalo izazovima vezanim za turizam i informisale potencijalne interesne grupe o prednostima razvoja turizma. To bi za posljedicu imalo stvaranje lokalnih agencija za razvoj održivog turizma koje bi: − − − djelovale kao posrednici i koordinatori, pružale informacije i pomoć zaposlenima u turističkom sektoru, pratile stanje prirodne okoline (nivo zagađenja, erozija tla, uticaj hemijske industrije). 11 U Evropi je trenutno u toku sprovođenje ENPI-SEIS projekta , sistema za razmjenu informacija o okolini u EU i njenom širem susjedstvu. Partnerske zemlje u ovom programu su članice Evropske unije i Evropske politike susjedstva, što uključuje Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libiju, Maroko, Palestinsku samoupravu, Siriju i Tunis. Nacionalne organizacije za statistiku i okolinu pružaju ključne podatke o okolini, a ministarstva, agencije, statističke službe i druga tijela će proslijeđivati svoje statistike u ENPI-SEIS. Saradnja se sprovodi i u okviru UNEP/MAP/Barselonske konvencije, Ekonomske komisije za Evropu Ujedinjenih nacija, članica i saradnica EEA (Evropske agencije za okolinu). Informacioni sistem biološke raznovrsnosti u Evropi (BISE) takođe se može iskoristiti kao ulazna tačka za podatke i informacije o biološkoj raznovrsnosti za evropske regione i druge regione koji graniče sa Mediteranom. Ovaj sistem povezuje „prikupljene činjenice i brojeve o biološkoj 11 http://enpi-seis.ew.eea.europa.eu (18.01.2013.) CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... - 11 raznovrsnosti i održavanju ekosistema sa odgovarajućim politikama, centrima za podatke o okolini, 12 procjenama i rezultatima istraživanja iz različitih izvoraˮ . 2.7 Obezbjeđivanje stabilnosti i sigurnosti Regioni su suočeni sa potrebom za sigurnošću kako bi se omogućio održivi turizam, ali i sa relativno malim uticajem na političku stabilnost svojih zemalja. Sa druge strane, postoje koraci koje oni mogu da preduzmu kako bi ojačali bezbjednost unutar svojih teritorija, posebno kada je riječ o prirodnim opasnostima. Takođe mogu podržati ekonomski razvoj i socijalnu koheziju i uključiti lokalno stanovništvo u projekte za razvoj turizma i očuvanje nasljeđa kako bi ojačali lokalne zajednice. Međutim, regioni koji podliježu velikim rizicima od prirodnih opasnosti ili političkih nemira ne treba pretjerano da zavise od turizma, pošto takva dešavanja imaju posebno negativan uticaj na ovaj sektor, a time i potencijalno dramatične posljedice po ekonomiju regiona u cjelini. Na primjer, prije ustanka i represije, u Siriji je turizam učestvovao sa 12% radnih mjesta i BDP-a. Tek nakon što se situacija stabilizuje, turisti će početi da se vraćaju. Revolucije Arapskog proljeća imale su sličan efekat, pa i na zemlje južnog Mediterana koje nisu bile direktno obuhvaćene. Međutim, nakon što se stabilnost i bezbjednost ponovo uspostave, turizam relativno brzo zauzima svoje mjesto. 2.8 Jačanje saradnje radi olakšavanja razvoja održivog turizma Članovi ARLEM-a u potpunosti podržavaju gledište Komiteta regiona da je potrebno podstaknuti saradnju između Evropske unije i mediteranskih naroda kako bi se unaprijedio model održivog turizma i kultura očuvanja okoline, jer se pozitivni uticaj može postići samo putem zajedničke akcije i 13 sa istim angažmanom i osjećajem odgovornosti. Dugoročne strategije se mogu razviti u partnerstvu sa drugim regionima ili uz podršku pruženu kroz razmjenu iskustva i dobre prakse, međuregionalnu saradnju ili kroz procjenu od strane ravnopravnih partnera. Projekat PRESERVE14 koji sprovodi Skupština evropskih regiona je dobar primjer. U periodu od samo tri godine, PRESERVE je za 13 partnera iz 11 evropskih regiona omogućio razmjenu iskustva i dobre prakse sa ciljem poboljšanja njihovih lokalnih strategija. Nakon analize rješenja koja su partneri pronašli, u brošuri su detaljno opisana 24 uspješna primjera održivog turizma, kako bi se mogli ponoviti. Kroz istraživanje inovacija, projekat je rezultirao otvaranjem novih radnih mjesta uz uštedu resursa i širenjem ključnih iskustava iz kojih i drugi regioni mogu imati koristi. Brojne druge međunarodne organizacije mogu da podržavaju i finansiraju razvoj održivog turizma: 12 13 14 BISE letak dostupan na http://biodiversity.europa.eu/bise/info (18.01.2013.) Mišljenje Komiteta regiona „Evropa, svjetska turistička destinacija br. 1ˮ, izvjestilac: Ramon Luis Valkarsel Siso, usvojeno na 88. plenarnom zasjedanju 27-28. januara 2011. (KoR 342/2010 završna verzija), tačka 30. http://preserve.aer.eu/project-description.html (18.01.2013.) CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... - 12 • Unija za Mediteran (UzM) je multilateralno partnerstvo koje obuhvata 43 zemlje iz Evrope i mediteranskog bazena. Osnovana 2008. godine sa ciljem jačanja stabilnosti i prosperiteta u Mediteranskom regionu, UzM sprovodi brojne inicijative koje se indirektno tiču pomoći održivom razvoju. Pokrenula je jedan projekat za otklanjanje zagađenja Mediterana i još jedan za izgradnju luka, autoputeva i željezničkih pruga, što indirektno podstiče turizam. Takođe je pokrenula inicijativu za podršku razvoju preduzetništva na Mediteranu, posebno malih i srednjih preduzeća. Osim toga, aktivna je u borbi protiv širenja pustinja i klimatskih promjena na Mediteranu. • The EIB (Evropska investiciona banka) finansira aktivnosti u mediteranskim partnerskim zemljama sada okupljenim oko Evro-mediteranskog fonda za investicije i partnerstvo (FEMIP), koji je osnovan 2002. godine. Od 2008. godine, FEMIP je pružio podršku realizaciji projekata za smanjenje zagađenja na Mediteranu i razvoj pomorskog i kopnenog saobraćaja. Treba ovdje spomenuti i njegov projekat ELENA, kojim se pruža tehnička podrška lokalnim i regionalnim vlastima u razvoju politike energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. • Svjetska banka i EBRD takođe mogu da pruže tehničku ili finansijsku pomoć preduzećima iz turističkog sektora. • Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija (UNWTO), koja predstavlja državna tijela iz sektora turizma, prikuplja i objavljuje statističke podatke, omogućavajući poređenje turističkih tokova i rasta koji se dešavaju na globalnom nivou. Podstiče sprovođenje Globalnog etičkog kodeksa za turizam, čiji je cilj da osigura da svi akteri daju svoj maksimalni socio-ekonomski i kulturni doprinos u turizmu, istovremeno svodeći moguće negativne socijalne i ekološke uticaje na najmanju mjeru. I na kraju, ARLEM igra sve veću ulogu unutar Unije za Mediteran i jača svoju saradnju sa evropskim institucijama, posebno sa Komisijom koja sprovodi program CIUDAD („Saradnja u urbanom razvoju 15 i dijalogˮ) u oblasti održivosti okoline i energetske efikasnosti, održivosti ekonomskog razvoja i smanjenja socijalnih nejednakosti, kao i dobrog upravljanja i održivog razvoja urbanističkog planiranja, što su sve ciljevi usmjereni na gradove. Trenutno Evropska komisija konsultuje ARLEM u početnoj fazi svog novog projekta „Čišća ušteda energije u mediteranskim gradovimaˮ pružajući sekretarijatu ARLEM-a mogućnost da učestvuje u ulozi posmatrača u Upravnom odboru. Cilj ovog projekta je razvoj kapaciteta lokalnih vlasti u Mediteranskom regionu u formulaciji i realizaciji održivih lokalnih politika, poput onih koje impliciraju povezivanje Sporazuma gradonačelnika i razvoj povezanih Akcionih planova za održivu energiju. U 2013. godini, sinergiju treba tražiti i između rada ARLEM-a i Komisije za prirodne resurse Komiteta regiona (NAT), koja se bavi turizmom i koja će razraditi mišljenje o predstojećem saopštenju Evropske komisije o kopnenom i pomorskom turizmu. 15 http://www.ciudad-programme.eu/ (18.01.2013.) CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD .../... - 13 Koordinacija različitih partnerstava između centralnih i lokalnih vlasti će takođe pomoći u unaprjeđenju efikasnog prenosa znanja. Najuspješniji primjeri treba da urode međunarodnim partnerstvima za prenos dobrih praksi. Pored toga, u oblasti zaštite okoline, ARLEM se zalaže za kombinovanje nacionalnih i lokalnih politika kroz usvajanje Teritorijalnog pristupa klimatskim promjenama (TACC) koji će podržati teritorijalni razvoj uz istovremenu kontrolu emisije ugljendioksida. Tijela nadležna za sprovođenje akcionih programa imaju samo ograničen pristup finansijskim sredstvima, što predstavlja prepreku. Stoga je veoma važno da se razvijaju inovativni sistemi za dugoročno finansiranje i da se regionima pružaju informacije kako bi se mogli bolje iskoristiti dostupni izvori finansiranja, posebno na evropskom nivou i preko međunarodnih tijela. _____________ CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
© Copyright 2024 Paperzz
