ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA 2013. prosinac 2012. UVODNIK Na peronu U SUSRET 2013. Evo, dragi čitaoci u rukama imate dvanaesti broj našega glasila. Prošla je dakle godina dana izlaženja mjesečnika Na peronu. Iako smo u svakodnevnom kontaktu sa “bazom”, članstvom, čitaocima, kolegama; osluškujemo i slušamo primjedbe, stavove i mišljenja, pozivamo sve čitaoce da usmeno i pismeno iznose kontinuirano svoja mišljenja. Uvijek možemo biti još bolji, a to ne ovisi samo o nama već i o vama dragi čitaoci. Pišite, javljajte nam se, a mi smo tu da vas saslušamo i napravimo što možemo. Hajde, da se malo osvrnemo na proteklih godinu dana koji su iza nas. Smjena vlasti, nove uprave, nastavljanje kolektivnih pregovaranja, restrukturiranja; Gredelj, Holding, Cargo... stezanje kaiša i recesija, gubici u poslovanju, višak djelatnika... rast nezaposlenosti i zaduženosti na nivou Hrvatske, pad BDP-a... Proizlazi da slika baš i nije ružičasta. No bilo je i sportskih igara, plaće su redovite, generali su oslobođeni, riješili smo se stigme o Domovinskom ratu, ulazak u EU je sve bliži i bliži... A što nam slijedi? Bit ćemo otvoreni. SPVH nikada, baš nikada, nije obmanjivao članstvo pa nećemo ni sada. Čekaju nas problemi. Gomila problema koje trebamo riješiti. Mi sami i nitko drugi. Naše probleme neće riješiti nitko umjesto nas. Moramo biti svjesni da se radi o vrlo ozbiljnim problemima koji će zahtijevati zajednički pristup, određene žrtve i odricanja, timski rad i toleranciju, uvažavanje tuđih interesa i problema... Kao što postoje privatni i društveni interesi postoje i privatni i društveni problemi. Morat ćemo više poraditi na konsenzusu (zajednički dogovor) Temelj konsenzusa je tolerancija i razumijevanje problema “onog drugog”, kao što očekujemo da “onaj drugi” razumije nas i naše probleme. I evo par riječi za kraj: nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar nebu da nekak nebu. Dakle u slijedećoj godini se moramo suočiti sa novim paketom problema koje valja riješiti a sebi samima postaviti pitanje: možemo li ih riješiti? Nismo sami, imamo i EU koja neće umjesto nas riješiti probleme, ali možemo mnogo naučiti i brže naći puteve i načine rješavanja problema. I konačno možemo dobiti i neke novce. Naša sudbina je u našim rukama ili: pomozi si sam pa će ti i dragi Bog pomoći. Na peronu NEMOJMO KLATI VOLA ZBOG KILE MESA U teškim vremenima obično se pojavljuju lažni spasitelji. Kako situacija postaje sve teža tako se i ti lažni sindikalni spasitelji pokrenu i nude rješenja. Niste ih vidjeli? Pričekajte, navratit će već neko od sindikalnih povjerenika do vas s ponudom: pristupi kod nas i dobit ćeš 20.000 kuna… O čemu se radi? Suradnici: Ante Kunčić, Branko Cindrić, Neven Topolnjak, Željko Bokulić, Željko Vukelić, Josip Tirić, Tomislav Tonković, Krešimir Belak, Domagoj B., Mario Grbešić, Srećo Stijepić, Jakov Rašić, Anto Iličić Foto: SPVH ■ Kolumnisti: Nenad Katanić, Nikola Bezerić ■ Uređuje i odgovara: Anto Iličić Naslovnica: Zoran Martić, prometnik vlakova kolodvora Garčin ■ Zadnja strana: Kolodvor Vrhovine - zima 2012. VAŽNO! Imate li potrebu za pisanjem o izvršnim radnicima, HŽ Infri, “Maloj voćki poslije kiše”, ili nečemu drugome adresa je: Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Trg kralja Tomislava 12, 10000 Zagreb, e-mail: [email protected] ■ Gledajte nas na: www.spvh.hr 2 prosinac 2012. Sindikat infrastrukture HŽ-a pokrenuo je 2009. godine tužbu kojom je želio osporiti III. Aneks KU HŽ Infrastrukture d.o.o. u kojem su se preostala tri sindikata (SPVH, SŽH i SHŽ) odrekli povećanja plaće za 6% za 2009. godinu. Prvostupanjska presuda odbacila je tužbu SIHŽ kao neosnovanu, međutim drugostupanjska presuda presudila je u korist SIHŽ. Aneks III. KU poništen je zbog proceduralne pogreške prilikom formiranja pregovaračkog odbora od strane sindikata. Drugostupanjska presuda postala je pravomoćna u studenom 2011. godine. Uprava HŽ Infre i SPVH zatražili su reviziju presude od strane Vrhovnog suda. Revizija može presudu proglasiti pravovaljanom ili je poništiti i vratiti na početak. Navedenom drugostupanjskom presudom Aneks III. proglašen je nevažećim, a samim time i odricanje od 6 %-tnog povećanja plaće postaje nevažeće. Da bi radnici ostvarili pravo na razliku plaće koja je nastale zbog ove presude moraju podnijeti pojedinačne tužbe, nakon čega će im biti isplaćena razlika plaće koja je nastala primjenom nevažećeg Aneksa III. Trošak koji bi isplata navedene razlike prouzročila, ako do nje dođe, iznosi 150.000.000,00 do nekih procjena i 200.000.000,00 kn. U proračunu RH za 2013. godinu predviđena sredstva za HŽ Infrastrukturu su 860.600.000,00 + 100.000.000,00 kn. Godišnji trošak radnika HŽ Infre je oko 1.100.000.000,00 (izračun na bazi 2012. godine). 3 prosinac 2012. Potezanjem ove tužbe negiramo sva odricanja učinjena proteklih godina, ali uklanjamo sve prepreke nedobrovoljnom smanjenju broja zaposlenih i na kraju ugrožavamo opstojnost same firme. Jesmo li spremni na to? Vidi li tko od sindikalnih kolega ovu situaciju ili smo mi u SPVH jedini? Na peronu na tužbu za novce kojih nema i koje (tužbe) mogu ekonomski gledano imati vrlo neugodne posljedice. U teška vremena kada se zbog nedostatka financijskih sredstava provode nove organizacije u HŽ Infri s ciljem smanjenja troška radnika kako bi se uklopili u skromne financijske okvire, dok se borimo za sva- vjetnu isplatu kompletnog iznosa višak će biti 1250 radnika. Da se razumijemo, mi ovim ne pravdamo loše poteze bivših uprava, nesnalaženje sadašnje uprave, niti nam je cilj skupljati jeftine sindikalne bodove. Pokušavamo Na peronu prosinac 2012. LAŽLJIVI KUHAR je isključivo nastao zaslugom nekolicine pojedinaca koji vode SŽH-a na čelu sa Zoranom Maršićem – novopečenim predsjednikom SŽH. Možda će neke riječi zvučati pregrubo, ali vjerujte nam nastojali smo ignorirati njihove bezumne pokušaje blaćenja SPVH-a, ali jednostavno ne ide. Te riječi upućene su Zoranu Maršiću i nekolicini njegovih poslušnika. I sami si postavljamo to pitanje kada vidimo da kolege iz SIHŽ-a već mjesecima „marljivo“ skupljaju punomoći, a kolege iz SŽH-a objaviše po oglasnim pločama kako svojim članovima uz ostalo nude čak i izračun razlike plaće koju (lažući – samo ako pristupite u naš sindikat!) trebaju dobiti, što je naravno obična laž koja se ogleda tek kad pročitate izjavu kojom su sav eventualni trošak prevalili na člana. Ima li kaljuže u kojoj se oni neće valjati? SŽH koji je potpisao III. Aneks praktički nagovara radnike ko radno mjesto i svakog radnika, kada nam ukidaju manevre i kompletne manevarske odrede, brišu skretničare na cijelim dionicama pruge, uvode prekide rada kolodvora, prije pomenutim lažnim sindikalnim spasiteljima bitno je kako ostvariti sindikalni poen gorkog okusa i vrlo visoke cijene. Zapamtite: kad šest radnika dobije isplatu razlike po 20.000 kuna jedan radnik postat će višak. Netko od nas. A ako poslodavca prisilimo na bezu- Kako se ponijeti kada ste u situaciji da morate raspravljati sa ljudima koji nisu dorasli situaciji u kojoj se nalaze niti funkciji koju obnašaju. Kako sa lažovima, mutikašama i spletkarošima, sa ljudima kakav je Zoran Maršić? probuditi svijest kod radnika HŽ Infre da svaki ponaosob sam za sebe dobro promisli – koliko vrijedi sigurnost radnog mjesta i koliko vrijedi činjenica da je plaća redovita, svakog 15. u mjesecu? Ako se lavina tužbi pokrene naravno da će i SPVH zaštiti prava svojih članova. To nikada nije bilo sporno i neće biti problem. Problem će biti nositi se s posljedicama – jesmo li spremni na to? Nemojmo (kako se kaže) klati vola za kilu mesa. Poštovani članovi SPVH i ostali radnici HŽ Infre, unaprijed se ispričavamo, svjesni činjenice da je i Vama kao i nama pun kufer sindikalnog prepucavanja zbog teksta koji slijedi i koji Ne možeš takve ljude argumentirano pobijediti jer oni ne razumiju argumentiranu raspravu. I onda se probaš držati one “pametniji popušta”. I pustiš lažove i spletkaroše neka rade i tako ih nitko ne doživljava ozbiljno, a oni u silnoj nemoći i želji da se stekne dojam kako nešto rade, primiše se nečasnih radnji iz kriminalnog miljea misleći da šutimo jer smo krivi. Svašta bi još 5 prosinac 2012. Na peronu izveli da ih pustimo i dalje, ali tu je i 1200 radnika HŽ Infrastrukture koje zastupaju i čije interese bi trebali štititi. Ali stanje postaje kritično pa daljnje popuštanje ne dolazi u obzir. željno stremiš. Ali od silne frustracije, nemoći i mržnje putuješ u kontra smjeru. Na štetu ljudi koje zastupaš g. Maršiću – ali ti ne znaš drugačije i nisi ti kriv – takav si kakav si, to su tvoji dometi. Za vas koji razumijete argumente, za razliku od Zorana Maršića i nekoliko njegovih poltrona, evo i nepatvorene istine o sporazumu odvjetnika SPVH sa Upravom, i tužbi za 6%. Dakle, nigdje nema govora o tužbi SIHŽ-a za III. Aneks, niti odustajanju od 6 % za 2009. Nakon tog Sporazuma Uprava je s odvjetnikom sklo- Istovremeno, (pazi sad g. Maršiću, ide tebi najvažniji dio) niti jednom svom članu nismo ni na koji način onemogućili ponovno pokretanje tužbi za 6% i za 2011. godinu, a cilj smo postigli. Zahvaljujući kvalitetnoj pravnoj formulaciji navedene Promemorije svaki član SPVH bez obzira na navedeni sporazum može pokrenuti tužbu za navedenih 6% kada god poželi. To je g. Maršiću viša razina kojoj tako 6 prosinac 2012. I ti sanjaš o velikom i jakom sindikatu...? To je jedina istina koja je iz priloženih dokumenta lako provjerljiva. Sve ostalo, nošeni mržnjom prema nama, utemeljili su na lažnom pismu kolege Andrije Vranešića. Kako su i koliko tog čovjeka bezdušno oblatili najgorim lažima svjedoče brojni mailovi koje su lažovi i prevaranti kreirali. Sindikat prometnika vlakova Hrvatske nikada neće iznevjeriti svog člana niti će svojim djelovanjem nanositi štetu drugim radnicima HŽ Infrastrukture d.o.o. Jesmo li našli način kako da im objasnimo što želimo reći i da su u krivu? Jesu li svjesni situacije koju su proizveli u RVR-u, Njezi i čišćenju, HŽ Cargu... Čisto sumnjamo! Glupost nema granica, tu su g. Maršić i njegovi veliki… I jaki! SPVH je s upravom dana 26. lipnja 2012. potpisao Sporazum ili Promemoriju u kojem je postignut dogovor o povlačenju tužbi za 6 % za 2011. godinu te da SPVH neće poticati zahtjeve radnika za ispunjenje obveze po čl. 223. KU za 2011. godinu. Pojašnjenje za Zorana Maršića jer on to nikako sam ne može shvatiti: SPVH je jedini podigao tužbe za povećanje plaće od 6% u 2011. godini. Na osnovu naših tužbi i pritiska koji smo izvršili na Upravu dogodilo se nekoliko iznimno bitnih stvari: - odbačena je studija Info Pulsa, - potpisan je KU HŽ Infrastrukture, - potpisan je Aneks ll. KU koji štiti sve radnike HŽ Infrastrukture d.o.o. od jednostranog proglašavanja tehnološkim viškom u 2012. i 2013.godini. Na peronu pil a nagodbu o podmirenju odvjetničkih troškova. Ti troškovi iznose točno onoliko koliko je i navedeno u njihovom Sporazumu. Opet pojašnjenje Zoranu Maršiću, jer koliko god mu pričali on i dalje ne shvaća: Za razliku od SŽH-a troškove odvjetničkog zastupanja članova SPVH-a podmiruje sindikat ili strana koju tužimo. Ne pada nam na pamet pisati punomoći u kojima stoji otprilike ovako: “Ako dobijemo spor, sindikat se izborio, a ako izgubimo sve to morate platiti! Sami! I to s kamatama!“ Zorane Maršiću kad ćeš naučiti da nije samo tvoja guzica u pitanju? Odgovoran si i za ljude koje zastupaš! Kako se čini – na žalost - nikada!!! Evo i odgovora za sve one koji će se pitati zašto sporazum nije bio objavljen na našim oglasnim pločama? Upravo zbog Zorana Maršića i njemu sličnih. Htjeli smo izbjeći svu ovu gungulu, ali... očigledno g. Maršić ima „igrače“ u Upravi koji su mu dostavili sporazum misleći da su nam napokon doskočili. Njihova sposobnost shvaćanja nije daleko od sposobnosti shvaćanja g.Maršića. Istina na kraju neminovno izađe na svjetlo dana i lažljivce uvijek ogoli do kosti g. Maršiću. Probajte nešto naučiti iz ovoga. Ako ne zbog sebe onda zbog ljudi koju Vam unatoč svemu i dalje ukazuju povjerenje. Sporazum objavljujemo na slijedećoj stranici. 7 prosinac 2012. Na peronu PAPIR JE JEDNO, A PRAKSA DRUGO Cindrić Ivan U Moravicama se oduvijek odvijao manevarski rad. Dugo vremena ovdje su radile dvije manevarke, prva kod bloka jedan i druga kod bloka dva. Krajem devedesetih ukinuta je jedna manevarka, a sada postoji opasnost da se ovdje prestane odvijati manevarski rad. Poučeni iskustvom od prije četiri godine kada je telegrafistima pri dolasku na posao nisu vidjeli svoje stolove te im je jednostavno priopćeno kako više ne rade kao telegrafisti već su prema novoj organizaciji skretničari i mogu se javiti na posao netko u Rijeku, a netko u Ogulin. Argumentacija kako su Moravice odmah nakon izgradnje pruge organizirane kao ranžirno rasporedni kolodvor ne 8 mora puno značiti ukoliko je netko dovoljno snažan da provede odluku zamislio drugačije. I to je ono što najviše brine dvadeset željezničara čija bi radna mjesta postala upitna ukoliko se ovdje ukine manevarski rad. Jedan od njih je i rukovaoc manevre Ivan Cindrić. On se na željeznici zaposlio 1986. godine i prvo mu je zanimanje bilo manevrista, a devet godina kasnije radi kako rukovaoc manevre. Posla u Moravicama ima i više nego dovoljno. Ovdje se rastavljaju teški vlakovi i slažu za Rijeku, Škrljevo, Brajdicu i riječku luku. Manevarka svakodnevno napravi oko 100 kilometara. Poznata je činjenica kako na riječkoj pruzi nedostaje lokomotiva, a zbog njihove vremešnosti česti su i defekti. Zbog toga se događa da manevarka povuče teretni ili putnički vlak. Zbog ukidanja radnih mjesta skretničara u zimsko je doba posebno složena situacija pošto se križanja vlakova rade u Ogulinu i Moravicama između kojih vožnja traje 35 minuta. Pošto HŽ Cargo namjerava raditi manevarski rad u Karlovcu uz ostalo treba misliti i o tome kako će se vagoni dopremati u radionicu. Da li će manevarski rad obavljati velika dizel lokomotiva ili će to raditi manevarska lokomotiva koja ujutro u četiri sata iz Oguli- na dovozi radni vlak. Niti jedno rješenje nije dobro. Bučiti s velikom dizel lokomotivom i razvoziti vagone po kolodvoru zasigurno nije ekonomično, a manevarka bi pak po dolasku u Moravice morala čekati početak radnog vremena u „ložioni“. Organizacija prometa s trenutnim brojem lokomotiva nije ostvariva. Procjena je da bi trebalo bitno više električnih lokomotiva koje bi vozile pod naponom od 25 kV, a tih lokomotiva jednostavno nema. I s obzirom na goranske zime valja računati i s iznadprosječnim brojem kvarova. Kada iz mjerne stanice u Škrljeva u prometni ured jave brzinu vjetra koja se zna kretati od 100 – 140 km/h, bez obzira na vlakove složene u Karlovcu, opet ih je nužno preslagivati i u Moravicama. U takvim uvjetima, ovisno o brzini vjetra iz sastava kompozicija isključuju se vagoni s ceradom i lakši kontejneri. Dakle nije sve baš tako jednostavno. Na papiru možda stvari izgledaju izvedive no praksa i iskustvo ljudi koji dugi niz godina ovdje rade govore drugačije. Samo po sebi upitno je tko na radnom mjestu manevriste ili rukovaoca manevre može odraditi puni radni staž i otići u mirovinu. Ljudi imaju beneficije, ali nemaju godine života. Opet očekivati da se netko, na - 20° C pod naletima bure vozi na manevarki, te spaja i rastavlja vlakove pa nakon „sto godina radnog staža“ ode u punu mirovinu doista je potpuna iluzija. I za kraj, po tko zna koji put, koja riječ o zaštitnoj odjeći. Ukratko i dalje je nema i s time ćemo završiti ovu priču. Na peronu prosinac 2012. A GDJE JE ISTINA prima na kolosijek koji je već zauzet drugim vlakom. Zastanimo tu i recimo da samom činjenicom da je korišten PS sigurnost željezničkog prometa, a pogotovo sigurnost putnika niti u jednom trenutku nije bila ugrožena. Zastoj u prometu koji se odužio na nekoliko sati, a realno mogao je biti riješen za nekoliko desetaka minuta dijelom ide na dušu istražnog povjerenstva HŽ Infrastrukture d.o.o, ali velikim dijelom ide na dušu MUP-a koji zahvaljujući odluci ŽDO(Županijsko državno odvjetništvo) blokira sve radnje koje za cilj imaju što hitniju ponovnu uspostavu prometa. piše: Mario Grbešić Svjedočili smo nedavno dvoma izvanrednim događajima na željeznica koji su, jedan više, jedan manje, medijski popraćeni – „izbjegnuta nesreća“ u kolodvoru Plase i izbjegnuta nesreća između kolodvora Dugo Selo i Vrbovec. Idemo sa željezničkog stajališta sagledati i usporediti ova dva događaja Kolodvor Plase, „izbjegnut sudar“ brzog i putničkog vlaka, dana 6. studenog 2012. Događaj okvalificiran kao izbjegnuta nesreća (izbjegnut sudar vlakova). Što se dogodilo u stvarnosti? Zbog nemogućnosti postavljanja redovitog ulaza vlaku prometnik je koristio PS. Većina zna o čemu se radi, za one koji ne znaju radi se o signalnom znaku „Oprezna vožnja brzinom do 20 km/h“ koji se između ostalog koristi i kada se vlak Pruga Vrbovec – Dugo Selo, izbjegnut sudar poslovnog vlaka i TMD-a, dana 16. studenog 2012. Događaj koji je dobio puno manju medijsku pozornost zahvaljujući povratku generala iz Haga, a koji je u stvarnosti mogao imati nemjerljivo katastrofalnije posljedice za sigurnost putnika u poslovnom vlaku koji je „pun kao šipak“ vozio na relaciji Zagreb – Osijek. Vozač TMD-a je samoinicijativno napustio kolodvor Vrbovec i krenuo u susret poslovnom vlaku koji je u tom trenutku napustio kolodvor Dugo Selo. Kako se radi o pruzi sa APB-om na kojoj je TMD prometovao u suprotnom smjeru (prostorni signali su bili u mraku) nesreća je spriječena isključivo brzom reakcijom prometnika vlakova kolodvora Vrbovec i Dugo Selo koji su , nakon što su zaustavili poslovni vlak signalno sigurnosnim uređajem i isključenjem napona,upjeli uspostaviti kontakt sa vozačem TMD-a i zaustaviti ga na vrijeme. Opet moram napomenuti da zastoj u prometu koji se odužio na nekoliko sati, a realno mogao je biti riješen za nekoliko desetaka minuta dijelom ide na dušu istražnog povjerenstva HŽ Infrastrukture d.o.o, ali velikim dijelom ide na dušu MUP-a koji zahvaljujući odluci ŽDO(Županijsko državno odvjetništvo) blokira sve radnje koje za cilj imaju što hitniju ponovnu uspostavu prometa. Mediji su posebna priča. Toliko neobjektivnih, nerealnih, neodgovornih i neprovjerenih članaka je objavljeno o prvom događaju (u nedostatku zanimljivijih informacija) da su i sami željezničari pomislili da je kolega u Plasama nešto gadno zgriješio. Pa je i prvi željezničar u Hrvata za javnost dao izjavu da će prometnik dobiti izvanredni otkaz ugovora o radu, jer to je odgovor koji „razjarena“ javnost očekuje. Nikome iz Uprave nije palo na pamet pojasniti javnosti da sigurnost putnika nije bila ugrožena. SPVH je poslao demantij svim medijima, ali kako to obično biva, demantije nitko ne čita. Drugi događaj popraćen je sa jedva nekoliko članaka. Stoga sljedeći put kada budete u novinama čitali članke o željeznici u kojima nas željezničare proglašavaju parazitima društva, nepismenima, gutačima novca poreznih obveznika, neradnicima i sl., sjetite se da su autori isti novinari. Novinari koji za cilj nemaju objektivno i odgovorno izvješćivanje javnosti, novinari koji pišu naručene članke za one koji su to spremni platiti, novinari koji su „žedni krvi“ jer to prodaje i nosi profit, novinari kojima nije bitno što svojim pisanjem unaprijed osuđuju i uništavaju ljudske živote. 9 prosinac 2012. Na peronu GENETSKI PREDODREĐENA ZA ŽELJEZNICU Goranka Vučinić Na tipično muškom zanimanju popisnog vlakovođe, u Moravicama radi Šibenčanka Goranka Vučinić. jednom prilikom i „lice s naslovnice“ našeg časopisa. Pošto su joj oba roditelja radila na željeznici i ona je kako sama voli reći „tipično željezničarsko“ dijete odmalena bila zainteresirana za vlakove. Na kraju krajeva i suprug joj radi kao prometnik. Nakon što je završila Željezničku tehničku školu u Moravicama, Goranka je 1995. godine počela raditi u Rijeci, a u Moravice gdje živi sa suprugom i dvije blizanke Robertom i Vanjom dolazi četiri godine kasnije i od tada radi kao popisni vlakovođa. Tokom smjene propješači i do petnaest kilometara tako da joj treba vjerovati kada kaže kako pozna svaki kamen u kolodvoru. U Moravicama radi sedam popisnih vlakovođa. Svaki vlak koji ovdje dolazi i odavde odlazi, treba obići i pregledati, bilo da se radi o pola ili potpunoj preradi. U kolodvoru Moravice ima dvadeset kolosijeka, a ovdje se brojka kreće od 150 do 250 vagona na kolosijecima. Vlakovi se u prosjeku vlakovi ovdje zadržavaju dva do tri dana. Nova organizacija zabrinula je radnike izvršne službe. Puno toga je neizvjesno, a ljudima se čini kako neke organizacijske promjene jednostavno nemaju logike: - „Ovo je željezničarski kraj i oduvijek je bilo posla. I danas ga ima, a opet planiraju se ukinuti radna mjesta u izvršnoj službi. Nas popisnih vlakovođa je sedam, a novom organizacijom planirano je ukidanje dva radna mjesta. HŽ Cargo ima svoje popisne vlakovođe u Karlovcu. Čak se i po uniforma- 10 ma razlikujemo. Nije nam jasno čemu raditi iste poslove u Karlovcu kada se po prirodi posla oduvijek sve radi u Morav ic ama. Ljudi su u strahu i pitaju se po kojim će se kriterijima određivati višak radnika. Sada sa strahom dolaze na posao i pitaju se hoće li im šef priopćiti kako više ne trebaju dolaziti. S druge strane, posla pogotovo noću, objektivno ima i više nego dovoljno. Ja ovaj posao radim s ljubavlju. Završila sam školu i za prometnika i meni je svejedno što ću raditi, ali nije u redu kada se nastoji mimo poslovne logike ići na štetu ljudi koji godinama u svim uvjetima obavljaju teške poslove.“ Iz Zagreba u Moravice pristižu vlakovi dugački 550 metara. Iznimka su 350 metara dugački vlakovi koji prevoze rudaču. Do sada su u smjeni dva popisna vlakovođe pregledavali postavljene kompozicije, jedan one u smjeru Zagreba i drugi u pravcu Rijeke. Nije realno očekivati da će sada oba pravca moći pregledati jedan čovjek. Uz to malo tko uzima u obzir da je pruga Na peronu prosinac 2012. O SLUŽBENOJ I ZAŠTITNOJ ODJEĆI I OBUĆI od Moravica prema Rijeci brdska pruga s najvećim padom i uz zimske uvjete sigurno je kako će se uvijek u Moravicama trebati ranžirati vlakove. - Sve je lijepo zamišljeno. No da li se netko zapitao kako će se promet odvijati kada se zimi smrznu skretnice, a to se često događa. Križanja vlakova nema na dugačkim dionicama pruge pošto su u nekim kolodvorima ukinuta radna mjesta skretničara. Pola kolodvora neće raditi i promet će se usporiti. I na kraju bih svim željezničarima, a pogotovo svojim „Brigitama““ zaželjela sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu. 11 prosinac 2012. Na peronu Na peronu prosinac 2012. DUŠKO NIMAC, prometnik vlakova kolodvor Kistanje: ČEMU SLUŽI AUTOSTOP UREĐAJ NA VUČNIM VOZILIMA ŽELJEZNIČKA NESREĆA U KOLODVORU STARO PETROVO SELO nik vlakova, u tzv. „A“ turnusu. Mirna noć, četvrtak, 18. listopada u 3,35 sati, pred svitanje, dežurni prometnik dočekuje ispred kolodvorske zgrade teretni vlak i tada počinje… O ovoj piše: Branko Cindrić željezničkoj nesreći, u kojoj je iz Kolodvor Staro Petrovo Selo nalazi tračnica iskliznulo dvanaest vagose na dvokolosječnoj pruzi Novska na, izvještavali su svi mediji. Vidjeli – Tovarnik d.g. Duljina kolodvor- smo prevrnute vagone, veliku maskog područja iznosi 2277 metara, terijalnu štetu. unutar kojega se nalazi jedan ces- Ono što nismo vidjeli je čovjek, tovni prijelaz. Kolodvor je oprem- prometnik vlakova i njegovi ljen elektro - relejnim SS uređajem osjećaji koji u tim trenutcima tipa Lorenz i svi glavni signali naviru, a mora ostati pribran, pokazuju dvoznačne signalne zna- ignorirajući stres koji je doživio. kove. Na četiri kolosijeka nalazi se Dejan Kotrljanović, prometnik koji je radio tu noć, kratko je rekao: „Ne deset skretnica i četiri iskliznice. Prometnu službu obavlja promet- daj Bože nikome. Šok, adrenalin.“ 12 Dnevna je smjena poslije nemilog događaja. Prometnik vlakova Milan Pustaić i skretničar Stjepan Magdić, koji je došao iz susjednog kolodvora, nemaju vremena za razgovor. U kolodvoru je pomoćni vlak, nekoliko vozila za potrebe HŽ Infrastrukture, radnici i rukovodeći kadar. Iznimne su mjere opreza prilikom manevriranja, jedan je kolosijek prohodan, vlakovi prolaze, putnicima se prodaju karte. Telefonska slušalica i prijenosna radio stanica gotovo da se ne ispuštaju iz ruke. U cijeloj toj zbrci, prometnik jedva uspije podići pogled, nasmiješiti se i reći: „ Ide to, ide.“ Sve je dobro organizirano, dižu se i uklanjaju iskliznuli vagoni, nakon čega se pristupilo izmjeni oštećene skretnice. Promet po desnom kolosijeku ponovo je uspostavljen u nedjelju, 21. listopada 2012. u 20,30 sati. Nakon izvanrednog događaja od 16.11. 2012. kad je izbjegnut sudar IC vlaka Podravka i teške motorne drezine postavlja se pitanje kako je to moguće na pruzi s APB-om i pružnim dijelom autostop uređaja (AS) odnosno kako je TMD mogao proći pored signala zabranjene vožnje iz kolodvora Vrbovec na otvorenu prugu. Autostop uređaj je sigurnosni uređaj kojim se u toku vožnje provjerava reagiranje strojovođe na sve signalne znakove osim signalnih znakova “slo¬bodno”, “slobodno očekuj slobodno ili oprezno”. Prijenos informacija o signalnom znaku dolazi na lokomotivski autostop uređaj prelaskom lokomotivske balize (lokomotivski magnet) preko aktivnog pružnog magneta ugrađenog uz signal. Lokomotivske balize ugrađene su na okretna postolja pomoću nosača kojima se može regu¬lirati visina primajne glave ovisno o promjeru kotača vozila. Zadaća AS uređaj je da zavede prinudno kočenje vlaka ako strojovođa ne postupi pravilno prilikom prolaska vlaka pored signal- U Novoj 2013. godini očekujem da nam svima bude bolje i da se vozni red na zadarskoj pruzi bolje prilagodi potrebama putnika. Sretna Nova 2013. godina! nog znaka koji zabranje vožnju odnosno ne smanji brzinu nakon prolaska vlaka pored signala koji signaliziraju opreznost, najavljuju ograničenje brzine ili ograničavaju brzinu vožnje. Pravilnikom o tehničkim uvjetima za sigurnost željezničkog prometa (NN 82/2008) propisano je da vučna vozila i druga vozila s upravljačnicom moraju biti opremljena, između ostalog, i induktivnim autostop-uređajem, ako je vozilo namijenjeno za vožnju brzinom većom od 100 km/h koji je kompatibilan s podsustavom autostop uređaja na pruzi. Nadalje u Pravilniku o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa (NN 133/2009) u članku 123 stoji:. Ako je vodeće vozilo opremljeno AS uređajem ili radio-dispečerskim uređajem taj uređaj mora biti djelatan za vrijeme vožnje na prugama opremljenim AS ili radiodispečerskim uređajima, neovisno o najvećoj dopuštenoj brzini vlaka. Ovisno o gustoći prometa, vrsti vlakova i drugim sigurnosnim FRANJO JURKOVIĆ, prometnik vlakova kolodvor Zadar: Želim svima sreću, zdravlje i posao od kojega i svi živimo. 13 prosinac 2012. Ivan Jurčić, prometnik vlakova, Slavonski Brod Blagoslovljen Božić i sretniju 2013. godinu, želim članovima SPVH, njihovim obiteljima i svim radnicima HŽ Infre. Zoran Milojica, prometnik vlakova, kolodvor Erdut U 2013. očekujem porast obima posla,te poboljšanje radnih uvjeta u kolodvorima; napokon podjelu službene odjeće, te poštivanje ugovorenih obveza od strane Uprave. 14 Na peronu razlozima, a neovisno o najvećoj dopuštenoj brzini vlakova, ministar može propisati da na pojedinim prugama odnosno pružnim dionicama opremljenim AS uređajem vodeća vozila moraju imati djelatni AS uređaj. Dakle, propisi nisu jasno definirali potrebu ugradnje AS uređaja na vozilima. Naime, TMD spomenut u vezi s izvanrednim događajem od 16. 11. 2012. nije opremljen AS uređajem iako se radi vozilu s upravljačnicom koje može prometovati kao vlak. To vozilo je moglo prometovati kao vlak na koprivničkoj pruzi jer ministar nije propisao da na toj pruzi da sva vodeća vozila moraju imati djelatan AS uređaj. Činjenica je da još uvijek velik broj vučnih vozila HŽ Putničkog prijevoza i HŽ Carga te motornih vozila posebne namjene HŽ Infrastrukture nije opremljen induktivnim autostop-uređajem iako prometuju po prugama koje su opremljene pružnim dijelom auto-stop uređaja s gustim prometom. Spomenut ćemo samo da u zagrebačkom čvoru, odnosno dionici od Savskog Marofa do Dugog Sela, između ostalih, prometuju teške motorne drezine, motorni vlakovi serije 7 122 te lokomotive serije 2 132 i 2 041 bez autostop uređaja. Valja napomenuti da se lokomotive serije 2 132 i 2 041 često upotrebljavaju za vuču teretnih vlakova. Dakle, dosta se ulaže u modernizaciju vučnih vozila te nabavku pogonskih vozila HŽ Infrastrukture. Modernizirano je 30 manevarskih lokomotiva serije 2 132, na koje su ugrađeni i klima uređaji i radio-dispečerski uređaji, a autostop uređaji od vitalnog značaja za sigurnost prometa nisu ugrađeni. Isto vrijedi i za nedavno 5 moderniziranih lokomotive serije 2 041. Također, kupljen je velik broj teških motornih drezina bez autostop uređaja iako su takva vozila i po snazi i po mogućnostima u stvari više lokomotive nego radni strojevi i često ih se koristi za vuču radnih vlakova. Stoga nam nije jasno zašto se još uvijek oklijeva sa sustavnim opremanjem vučnih vozila autostop uređajem čime bi se znatno povećala sigurnost željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj. Sjetimo se proteklih godina kad se teretni promet, zbog oštećenja mosta „Sava“, odvijao preko zagrebačkog Glavnog kolodvora. Takva situacija je bila vrlo rizična s obzirom na gustoću željezničkog prometa na užem gradskom području. Za kraj podsjetimo na ID u Jastrebarskom 2010 godine kada je djelovanjem AS uređaja spriječen sudar vlakova. Na peronu prosinac 2012. Danilo Maoduš, prometnik vlakova, kolodvor Dalj U 2013. očekujem i želim manje najava o potencijalnom višku radnika, a više najava o dogovorenim prijevozima željeznicom. VOŽNJA MUZEJSKIM VLAKOM piše: Vjekoslav Suton I ove godine za Martinje tradicionalno je vozio muzejski vlaku u Sloveniji vučen parnom lokomotivom. Vožnja je bila iz Jesenica do Nove Gorice i natrag. Na vlaku su bile dvije parne lokomotive, 06-018 napravljena 1930. godine, i 33-037 napravljena 1944. godine. Za ovu drugu lokomotivu interesantno je da je bila isporučena željeznicama NDH. U Hrvatskoj lokomotiva je službovala u Ogulinu i Osijeku, da bi završila u Gračacu kao RR (ratna rezerva). Iz Gračaca je lokomotiva prodana kao staro željezo u željezaru Jesenice. Željezara je lokomotivu mijenjala sa SŽ za drugi željezni otpad. SŽ je uredio i doveo lokomotivu ponovno u vozno stanje. Vlak putuje pored Bledskog jezera i kroz najveći tunel na ovim prostorima. To je Bohinjski predor, dugačak 6327m. Izlaskom iz tunela pruga ide dolinom rijeke Soče. Na pruzi je najveći pad odnosno uspon 27 promila između stanica Most na Soči i Podbrdo. Na tom uspnu jedna lokomotiva izvuče vlak sa 25 km/h, a sa dvije lokomotive 35 km/h. Interesantna je vožnja noću na tom usponu kada lokomotive bacaju i iskre. Osim putnika koji su išli za Martinje dosta je i vlakoljubitelja. Na stanici Bled jezeo na vlak je došao glavom i brkovima nesuđeni car Franc Ferdinand s nadvojvotkinjom Sofijom, koji je u vlaku obilazio svoje podanike. Bio je to jedan lijepo proveden dan. Sada jedno pitanje za nas? Zašto i HŽ ne može imati jednu aktivnu parnu lokomotivu koja bi turistički vozila. Interesa za vožnju postoji. U Poljskoj su od parnih lokomotiva u gradiću Wolsztyn napravili jedan brend, koji je prepoznala i EU. U Wolsztynu novac za održavanje parnih lokomotiva dobivaju od EU, lokalne zajednice, vojvodstva, države i PKP. Najmanji dio daje PKP. Još se i za proslavu Dana grada održava parada parnih lokomotiva. Dragutin Zetaić, skretničar, kolodvor Dalj U 2013. želim svim željezničarima dobro zdravlje i redovite plaće. 15 prosinac 2012. Na peronu Nediljko Zorčić, prometnik vlakova kolodvor Ražine: U 2013. godini ne očekujem nikakva poboljšanja,dapače smatram da će biti još gora od 2012. Uspjehom smatram ako radnicima ne bude dirana cijena sata rada sa dodacima. Svim željezničarima želim blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu. Darko Šlogar, prometnik vlakova kolodvor Šibenik Nadam se boljoj godini iako je to teško za očekivati. Od sindikata očekujem borbu za održavanje prava iz važećeg KU. Svim ljudima sretan Božić i Nova 2013.godina. 16 NESTAJE DNEVNIKA, ODJEĆE, ŽICE... I SVJEDOKA piše: Mario Grbešić Na području TK dionice Koprivnica u razdoblju od 1. 1. 2012. do 15. 10. 2012. godine zabilježeno je 79 štetnih događaja u kojima je otuđeno 9100 kg vodne Si-Cu (čitaj: bakrene) žice promjera 3mm što iznosi pomalo nevjerojatnih 136,5 kilometara. Preračunamo li to u kune, uz prosječnu cijenu kilograma bakra od 30,00 kn dolazimo do respektabilnog iznosa od 273.000,00 kn (dvjesto sedamdeset i tri tisuće kuna). Samo na području jedne TK dionice! Nije krađa bakra i željeza na području HŽ Infre neka osobita vijest, ipak je to naša svakodnevnica. Međutim ono što je novo u svemu tome je da više nemamo čime nadomjestiti ukradene vodove. Silne zalihe koje su se, po riječima bivše Uprave (a i sadašnja ne zaostaje sa izjavama), gomilale godinama su na izdisaju (ako bi bili bezobrazni rekli bi i da je cijela željeznica na izdisaju). Pa nam se događa da se sporazumijevanje između po- jedinih kolodvora već mjesecima odvija uz prisustvovanje svjedoka jer TK linije nisu u funkciji. Kako TK linije nisu u funkciji, prometnici vlakova nisu u mogućnosti ni zamijetiti novu krađu kada se ono dogodi, pa jedino što preostaje TT mehaničarima je da redovito obilaze i pregledavaju vodove i evidentiraju koliko kilograma smo danas „prodali“. Kako nevolja nikada ne dolazi sama tako i ovi problemi uzrokuju druge probleme. Pa nam se javlja veća potrošnja dnevnika i ostalih papira zbog dodatnih dozvola i fonograma koji se moraju upisivati, a znamo da šefovi kolodvora već godinama kopiraju prometne dnevnike jer zalihe istih se također tope kao snijeg na proljetnom suncu, pa i njih već dugo nema. Uz to zivkanje kolega putem fiksnih ili mobilnih linija uzrokuje dodatne troškove telefona, a poznata su ograničenja na račune koje je Uprava (jedna od njih) donijela, pitam se tko će to sve platiti kada Na peronu HT ili Metronet ispostavi račun na kraju mjeseca. Sporazumijevanje uz svjedoka je legitimno i u skladu sa našim propisima (doduše predviđa se kao iznimno, međutim poznato je da kod nas „privremene mjere“ traju duže nego one stalne), no zabrinjava činjenica da je u tijeku smanjenje broja zaposlenih pa se bojim da uskoro nećemo imati dovoljno svjedoka na raspolaganju! Kako već dugo nemamo dovoljno radnika koji bi se brinuli o okolišu kolodvora, košnji trave i sličnim radnjama možda će se netko sjetiti da se ta silna trava koja neumoljivo raste može i zapaliti pa ćemo imati mogućnost sporazumijevanja i dimnim signalima. A znam i kolegu iz mog bivšeg kolodvora koji bi za sitne novce iznajmio golube pismonoše – eto, prosinac 2012. rješenja se sama nude! To bi mogle biti tehnologije koje proizvode tehnološki višak. Stoga predlažem Upravi da oglasi prodaju preostalih količina bakra kako bi bar dio novaca ostao na raspolaganju Infri (treba nekako i golubove platiti) prije nego ga drski lopovi odnesu do zadnjeg grama. Uz sve to najavljuje je se i uvođenje prekida u pojedinim službenim mjestima pa ćemo „otuđiteljima“ željezničke imovine dodatno olakšati rad. Neće morati žuriti jer ih neće tko imati loviti po noći (tko ne vjeruje neka pogleda kako izgledaju dionice pruge koje su zatvorene „privremeno“ – kao scena iz filma Dan poslije, ako ste ga gledali). Kao u izreci: „Smijem se, a plače mi se“. Tragikomično. Kolić Damir, skretničar kolodvor Ludbreg: Članovima SPVH želim puno zdravlja, sreće i ostvarenje snova u novoj godini.. REDOVITI OTKAZ UGOVORA O RADU Zakon o radu: Članak 107. (1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), (2) Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. (3) Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. (4) Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. (7) Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika. (8) Ako u roku iz stavka 7. ovoga članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Ivana Međimorec, prometnica kolodvor Ludbreg: Članovima sindikata i svim zaposlenicima puno sreće i uspjeha u radu neka donese Božić i Nova godina! 17 prosinac 2012. Na peronu Zoran Bakšaj, nadzornik skretnica kolodvor Varaždin: Na peronu Stjepan Mavračić, prometni dispečer Regionalne jedinice organizacije i regulacije prometa centar, Zagreb: Želim svima puno radosti, osmjeha i veselja i neka nam se ostvari svaka želja u 2013. godini i da svima bude bolje... Daj Bože da makar ostane ovako, a da ne ide na gore. Sretan Božić i Nova 2013. svima. RADOVI NA PRUZI POŽEGA - VELIKA piše: Branko Cindrić Jakup Ljutvi, skretničar kolodvor Varaždin: Sretna Nova Godina sa željom da nam bude bolja nego prethodna. 18 Zbog dotrajalosti i izostanka ulaganja u infrastrukturu, na dionici pruge Požega – Velika brzina vlakova je samo 20 km/sat. Nakon „privremene“ obustave prometa na pruzi Pleternica – Našice, sličan scenarij se očekivao i na ovoj dionici. SPVH je u studenom 2011. godine, u Požegi održao konferenciju za medije i upozorio na ovaj problem. Razgovorima predsjednika podružnice Požeški bazen s gradonačelnikom grada Požege, vidjelo se da je lokalna zajednica zainteresirana za obnovu ovog dijela pruge i da je spremna financijski pomoći sa 350.000 kuna. Godinu dana nakon konferencije za medije, 12. studenog 2012. godine, HŽ Infrastruktura je započela sa radovima od kolodvora Velika prema Požegi. Pruga je zatvorena za promet od ponedjeljka u 7,00 sati do petka u 15,00 sati, kada putnike prevoze autobusi, a vikendom, kada nema radova, promet vlakova se ponovo uspostavlja. Dnevno se uspije zamijeniti između 150 i 200 metara pruge. Radi se zamjena gornjeg ustroja, te bi pruga bila sposobna za brzinu od 60 km/sat. Vrijednost radova je 25 milijuna kuna za 11,8 kilometara pruge. Dionica se planira završiti do 01. svibnja 2013. godine. HŽ Infrastruktura sa gradom Požega namjerava potpisati sporazum o obnovi pruge Pleternica – Našice, na dionici do Čaglina, te u skoroj budućnosti možemo očekivati nastavak obnove pruge u „Požeškom bazenu“. VLADIMIR GRGURIĆ - prometnik vlakova kolodvora Duga RESA Svim članovima SPVH i svim ljudima dobre volje Čestit i Blagoslovljen Božić te Sretnu Novu 2013,sa željom da zadrže svoja radna mjesta uz puno zdravlja i radosti. prosinac 2012. Anto Vilić, prometni dispečer Regionalne jedinice organizacije i regulacije prometa centar, Zagreb: Očekujem da dispečeri dobiju mjesto na željeznici kakvo zaslužuju. Svim željezničarima sve najbolje za Božić i Novu 2013. godinu. Irma Pandžić, glavni ekonomista za Regionalnu jedinicu organizacije i regulacije prometa centar, Zagreb: Svima želim na prvom mjestu najviše zdravlja a potom veselja, sreće i novaca. Isto tako želim da nas što više ostane raditi na svojim radnim mjestima. Svima zaposlenicima HŽ-a sretan Božić i Nova 2013. godina. Karlo Wenziger, prometni dispečer Regionalne jedinice organizacije i regulacije prometa centar, Zagreb: Očekujem da konačno krenu te najavljene investicije i obnova pruga. Svima sretan Božić i Nova 2013. godina. Ivana ŠTEFANČIĆ, prometnica vlakova kolodvora KAMANJE Čestitka Kolegicama i kolegama članovima SPVH blagoslovljen i Čestit Božić te Sretnu 2013. godinu 19 prosinac 2012. Na peronu Na peronu prosinac 2012. HUMOR Radi plavuša u restoranu kao konobarica. Zazvoni telefon: ‘Htio bih za večeras naručiti stol za osam osoba.’ A plavuša će na to: ‘Opet vi! Već sam vam pet puta rekla da ne prodajemo namještaj!’ DAVNO JE NETKO PAMETAN SVE POSLOŽIO Tihomir Blašković Za sebe će Tihomir Blašković, s obzirom na neizvjesnost oko nove organizacije HŽ Infrastrukture, reći da je „još uvijek prometnik“. Istina, 1995. godine počeo je kao manevrist, a nakon što je završio Željezničku tehničku školu u Moravicama počeo je raditi kao prometnik. Neizvjesnost i najave organiziranja manevarskog rada u Karlovcu itekako brinu radnike izvršne službe u Moravicama: - „Prije su ovdje bile dvije manvre, a sada je ostala samo jedna i ona postaje upitna. Nitko ništa ne zna, a o novoj organizaciji se govori i kod ljudi je prisutan strah za radno mjesto. Ukoliko bi se ukinula menvra upitno postaje od petnaest do dvadeset radnih mjesta, a sve su to dečki koji imaju obitelji, kredite… Teško je razumjeti da se vlak nakon što iz zagrebačkog ranžirnog kolodvora krene prema Rijeci zaustavlja nakon pedeset kilometara i ranžira u Karlovcu.“ Iz Mađarske stižu vlakvi „teški“ 1900 tona. U Karlovcu se težina vlaka smanjuje na 1300 tona i vuče do 20 Moravica. Tu se vlak opet rastavlja i nastavlja put prema Rijeci. Stavljanjem zaprega u Koprivnici i Moravicama smanjio bi se broj potrebnih operacija. Ili kada govorimo o duljini iz ranžirnog kolodvora kreće vlak dugačak 500 metara i takav bi mogao voziti do Moravica gdje se skraćuje na 360 metara. Zbog toga lokomotiva bez ikakve potrebe osamdeset kilometara, od Karlovca do Moravica, vuče 140 metara kraći vlak za što objektivno nema realne potrebe i ekonomske opravdanosti. Veliko je pitanje hoće li na liberaliziranom tržištu usluga teretnog prijevoza strani prijevoznici biti voljni bez potrebe osamdeset kilometara vuči „lakše“ vlakove. Posla i danas ima dovoljno. U noćnoj smjeni 29/30 studenog odavde su, u uvjetima zatvora pruge zbog radova na tunelu, otpremljena dvadeset četiri vlaka. Istog dana ovdje je na kolosijecima bilo raspoređeno stotinu devedeset vagona. Ukoliko se sve to želi „presložiti“ i otpremiti jasno je da manevarka mora odraditi čitav niz vožnji po kolodvoru, a manevristi, rukovaoci manevre i popisni vlakovođe imaju sasvim dovoljno posla. Kada se u obzir uzme još i konfiguracija terena kroz koji pruga prolazi prema Rijeci, te česte bure, led na i nanosi soli na tračnicama i snijeg kojim Gorski Kotar obiluje jasno je kako će se određena spajanja i rastavljanja te pregledi vlakova morati obavljati u Moravicama. Ljudima koji ovdje rade poznata je istina „da do nas može kakav god vlak doći, ali dalje ne može. Netko pametan davno je ovo smislio i sada se nakon sto godina našao netko …“ Ovdje smatraju kako u Karlovcu nema uvjeta za kvalitetan manevarski rad. Tamo bi manevarka vozila i okretala se negdje kod vijadukta auto ceste. Uz to promjenom napona ovdje će voziti drugačije lokomotive koj edoduše imaju potrebnu snagu, ali moguće je da njihova težina neće biti dovoljna. U svakom slučaju to se još ne može sa sigurnošću znati. I što ako se pokušaj s Karlovcem pokaže neuspjelim? U Moravicama se radnici pitaju. „Hoće li onaj koji je to potpisao ići kući?“ Plavuša u pošti šalje prijateljici paket. Službenik joj kaže: ‘Paket vam je pretežak, morate zalijepiti još jednu markicu.’ Plavuša će na to: ‘A što, onda će biti lakši?’ Zaposlila se plavuša kao čistačica u velikom šoping centru. Prvi dan kaže joj šef: ‘Nemoj zaboraviti očistiti lift.’ A ona će: ‘Jel’ na svakom katu?’ ‘Plavuša zove konobara: ‘Molim vas, još jednu kocku šećera.’ ‘Pa, već ste stavili sedam kockica u tu kavu!’ ‘Znam, ali sve su mi potonule.’ Gleda plavuša meni u kafiću. ‘Oprostite, što vam je to hibiskus?’ ‘To je čaj.’ ‘Onda jedan hibiskus od kamilice!’ Plavuši počeo požar u kući. Panično zove vatrogasce.’ Samo mirno, gospođice. Recite nam kako da dođemo do vas’, pitaju vatrogasci.’Pa, onim velikim crvenim autom’, odgovori plavuša. 21 prosinac 2012. Na peronu VPN SPVH NOVOSTI Zahvaljujući povjerenju koje ste nam ukazali i velikom interesu za Josip Knežević, pomoćnik šefa uključenje u SPVH-VPN mrežu koja trenutno broji preko 500 kokolodvor Rijeka risnika potpisali smo novi ugovor Očekuje da će u 2013 godini tar- o poslovnoj suradnji sa T-Mobileifne opcije VPN SPVH biti pov- om. Gledajući prvenstveno interoljnije u odnosu na dosadašnje! ese naših članova ugovorom smo osigurali dodatne povoljnosti, nove tarifne modele i smanjenje cijena postojećih tarifnih modela. Ugovor stupa na snagu 01. prosinca 2012 godine. Uz postojeće tarifne modele ugovorili smo i tri nova tarifna modela: Moj račun S, Moj račun L i Flex VPN XL. Također smo dogovorili i popuste na pojedine dodatne tarifne opcije. Za detaljnije informacije o novim tarifnim modelima i popustima javite se svom sindikalnom povjereniku ili pošaljite upit elekŽELJKO SAMBOLEC, tronskom poštom na adresu spvhskretničar, kol. Đurđenovac [email protected] . Ukoliko želiti putem interneta “U idućoj godini očekujem da na portalu Moj poslovni telekom dobijemo sve čega smo se ove imati uvid u svoj račun, mjesečnu godine odrekli, mislim na regres potrošnju, ispis poziva i sl. potrebi božićnicu.” no je poslati mail na spvhvpn1@ gmail.com sa sljedećim podacima: Na peronu prosinac 2012. PAJSER br. 5 Ime i prezime, broj telefona, e-mail adresa i zatim ćete na svoju e-mail adresu dobiti svoje korisničko ime i lozinku za prijavu na navedeni portal. Služba za korisnike u T-Mobile-u za članove SPVH VPN mreže je na broju 0800 9500 (uz napomenu da prilikom pozivanja navedenog broja treba napomenuti da ste u SPVHVPN mreži). Prije rata na zamjeni u kolodvoru Našička Breznica (koji naravno, danas više ne postoji) našao sam knjigu naredbi šefa iz pedesetih godina prošlog stoljeća. I tako, osim što je svaka naredba završavala rečenicom . „Smrt fašizmu – sloboda narodu!“ ili kasnije kraticom: „ SF-SN!“ ( a kasnije je bio i žig s tim sadržajem!) neke stvari su slične….. Tako u navedenoj knjizi između ostalog ima naredba koja opisuje sljedeći slučaj kao pouku za ostale. Naime, kako stoji u naredbi, prometnik vlakova (imenom i prezimenom) iz kolodvora Darda odbio je dekret za zamjenu u kolodvor Ličko Lešće. Dalje stoji, citiram: „Prometnik (ime i prezime) sproveden je od strane narodne milicije pred narodni sud koji ga je osudio na rad u Ličkom Lešću.“ Danas je to puno lakše,kakvi organi gonjenja,kakav sud… Lijepo proglasiš stečaj i možeš kako hoćeš. Radnici sami idu gdje im kažeš, jer nemaju od čega živjeti. I još su ti zahvalni jer si ih spasio… Zatim još jedna zanimljiva naredba. Više pisana kao upozorenje. Kao, čuvarska se služba ne vrši dobro, pa ljudi kradu ugalj namijenjen za vuču 22 vlakova,tj. za parnjače. Također je uredno zabilježena replika jednog željoša koji je izjavio da ne želi rizik da ga netko „zatuče“ na kolodvoru kada ga vidi da krade ugljen. Još je izjavio da je problem što je narod siromašan. I danas smo u sličnoj poziciji. Krade se na sve strane. Tko zna koliko je bakrenih vodova odneseno s HŽ-a. Platile su i šahte. Mislim da je danas to više situacija pohlepe nego siromaštva. Kako bilo sada su na udaru i tračnice i pružni materijal. I niko ništa. Dođe policija, sastavi zapisnik, i uhvati ili ne uhvati počinitelja….. Ako i završi na sudu - nikom ništa, kao ono siromašni socijalni slučajevi, što ćeš s njima…. Žalosno je što to pokazuje percepciju pučanstva prema željeznici. Kao ono, višak, teret društva, ništ’ koristi… pa je treba i ukloniti. I nažalost to se dešava. Željeznička oprema neprimjetno nestaje, društvo pa i naš „gazda“ ne reagira. U javnosti još uvijek zločesti vlak i glupi željoši gaze ljude i nalijeću na vozila na ŽCP-rovima. U razgovoru s policijom saznajem da je krađa željezničke imovine zbog toga jako dobro isplativ posao – zarada dobra a rizika nema. Nešto mogu poduzeti ( ali obično na sudskoj instanci bez uspjeha) ako baš počinitelja uh- vate na djelu. Naime otkupljivači se ne moraju uopće čuditi odakle čovjeku npr. komad tračnice, a kamoli to prijaviti. A i ako dođe policija, bude kao u onom vicu: „Šta zna dete šta je trista kila…pa odnelo komad pruge…“ Dok je u vremenu „mraka“ to bilo karakterizirano kao napad na državu. Smatralo se što ako u tom trenutku npr. izbije rat ili neka druga nevolja , vojska se digne na noge, a pruge ili telefona nema. Čista sabotaža. Ovako danas je to pomaganje socijalnih slučajeva, uništavanje i tako uništene firme… Čak nam u neku ruku i pomognu kada maznu npr. pragove jer nema skupog ekološkog zbrinjavanja. I tako , na miru zaustavi kombi ne samo pored pruge, već i u kolodvoru, izvadi torbu, ključ, fleksu, pajser br. 5 i slobodno navali na posao. Ako i dođe do suda, više će željoš koji je prijavo morati dokazivati zašto je baš u to vrijeme bio na svom radnom mjestu i radio svoj posao, I što je imao sreće da ga lopovi ne zatuku, nego lopovi zašto su krali. I da slučajno ih netko ne bi optužio za sabotažu – jer bi to bilo kršenje ljudskih prava. Za razliku od prava npr. putnika i osoblja u vlaku koji moraju strepiti ima li iza sljedeće krivine uopće pruge. Ako nema, eto dobar razlog za ukidanje i proglašavanje viška ljudi. 23