ΣΑΠΦΩ
ΜΕΛΗ
—
PJESME
SAPFO
Priredio i preveo
Orsat Ligorio
Uvod
Protkan famom od najstarijih vremena, Sapfin je životopis zapravo nepoznat. Prema
Strabonu (13. 2, 3) rođena je oko 630 pr.n.e. u mjestu Erez na otoku Lezbu, a floruit je doživjela u
Mitileni tijekom 42. olimpijade (612–608 pr.n.e.). U isto je vrijeme, čini se, vodila neku vrstu zavoda
ili škole u kojoj su se mlade djevojke obrazovale u pjesništvu i muzici. Iz nepoznatih je razloga zatim,
kao što svjedoči Marmor Parium (36), prognana na Siciliju gdje je na prijelazu stoljeća provela
desetak godina; da li je to bilo zbog glasa na koji je kao upraviteljica djevojačke škole još u antici
došla ili zbog političkog angažmana njene porodice, ne zna se. Zvučna imena njenih učenica koja
brižno odzvanjaju mnogim fragmentima – Atida, Anaktorija, Gongila, Mnasidika... – ne pomažu
nam međutim da saznamo stoji li zaista išta više od historijskog trača iza Horacijeve objede:
»mascula Sappho« (Ep. 1. 19, 28 ). Ni iz drugih se Sapfinih fragmenata ne da saznati mnogo o njenu
životu. Pa ipak, sudeći prema frr. 98 i 132 mogli bismo zaključiti da je imala kćer Kleidu i, prema fr.
58, da je doživjela izvjesnu starost. Na koncu se života Sapfo tobože zaljubila u mladića Faona i –
prema istoj legendi (Str. 10. 2, 9) – zbog nesretne ljubavi strmoglavila s Leukadske stijene.
Sapfin je opus skupljen u devet knjiga koje su aleksandrijski filolozi za potrebe ondašnje
knjižnice složili prema metru. Prva knjiga obuhvaća pjesme u čuvenoj sapfičkoj strofi (frr. 1–42);
druga (frr. 43–52), treća (frr. 53–57), četvrta (frr. 58–91) i peta (frr. 92–101) pjesme u drugim eolskim
metrima. (V. Conspectus metrorum.) Za razliku od toga deveta knjiga (frr. 104–117) okuplja svatovce
(epithalamia) iz drugih knjiga. O ostatku se opusa manje zna: sedma je knjiga u potpunosti
izgubljena, a od osme i devete nemamo nego po jedan fragment (frr. 102, 103). Ostalim se
fragmentima (frr. 118–168) ne znaju čak ni prvobitne knjige, a pored toga je sačuvan i izvjestan broj
samostalnih riječi (frr. 169–192). Sapfina vjerojatno nisu tri epigrama iz Palatinske antologije, a od
jedne knjige elegija – koje joj anonymus Oxyrinchus pripisuje – također nije ostalo ništa. Došavši u
kasnoj antici i ranom srednjem vijeku na zao glas, Sapfino je djelo većinom uništeno tako da je do
nas doprla samo jedna jedina pjesma u cijelosti (fr. 1). »Pod takvim je nebom i u takvim je
okolnostima pjevala Sapfo, okružena mladim prijateljicama kojima je prenosila svoje poetsko
umijeće – a ono joj je već u antici donijelo naziv deseta Muza: Sapfo bi zacijelo bila, uz Erato, druga
Muza ljubavne poezije« (Škiljan, 2009: 135).
Sapfine su se pjesme u nas tiskale najviše u antologijama grčke i svjetske ljubavne lirike; u
njene se najčuvenije prevoditelje ubrajaju H. Badalić, K. Rac i M. Đurić. (V. dio II. u Bibliografiji.) No,
u ovim je prijevodima – ma kako izvrsnim – okupljena samo malena rukovet najčuvenijih
fragmenata. Jedini je pokušaj da se prevede čitav opus onaj Smerdelov (1961); on je uspio prevesti
ukupno 105 pjesama i fragmenata. Mi smo u ovoj knjižici – na prvobitni izazov D. Škiljana – pokušali
prevesti čitavu stvar. (»Pa, šta ne biste vi to pokušali?«) Prva verzija rukopisa (dovršena 2008.)
pojavila se u časopisu Nuntius 2009/31, 26–41. Ovdje se za razliku od toga donosi revidiran, proširen i
retuširan tekst koji je nastao u razdoblju od 2010. do danas. Nadamo se da će ovaj prijevod angažirati
one vičnije poeziji da se u supleciji fragmenata okušaju sami; Sapfino je, naime, djelo poput onog
Alkejeva jedra (λαῖφος ζάδηλον, fr. 208/7) – probušeno, ali tako da kroza nj puca Sunce.
Bibliografija
I. Izdanja grčkog teksta, sa i bez prijevoda:
Bergk, Theodor. 1882. Poetae lyrici Graeci. Leipzig: Teubner.
Campbell, D. A. 2002. Greek Lyric. London: Loeb.
Dhiel, Ernst. 1935. Anthologia lyrica Graeca. Leipzig: Teubner.
Edmonds, J. M. 1922. Lyra Graeca. London/New York: Heinemann/Putnam.
Lobel, E. - Page, D. 1997. Poetarum Lesbiorum Fragmenta. Oxford: Clarendon.
Voigt, E.-M. 1971. Sappho et Alcaeus. Amsterdam: Polak & van Gennep.
II. Prijevodi na jezike naroda bivše Jugoslavije:
Dionizije, Sabadoš. 1956. Grčko pjesništvo. Zagreb: Školska knjiga.
Ježić, S. - Krklec, G. Antologija svjetske lirike. Zagreb: Kultura.
Rac, Koloman. 1909. Primjeri iz grčke književnosti u hrvatskom prijevodu. Zagreb: Kraljevska vlada.
Rac, Koloman. 1916. Antologija stare grčke lirike. Zagreb: Matica hrvatska.
Senc, Stjepan. 1894. Primjeri iz grčke književnosti u hrvatskom prijevodu. Zagreb: Kraljevska vlada.
Smerdel, Toni. 1960. Palatinska antologija. Zagreb: autorova naklada.
Smerdel, Toni. 1961. Sapfo: Lirika. Beograd: Nolit.
Sovre, Anton. 1964. Starogrška lirika. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
Škiljan, Dubravko. 1971. Iz grčke lirike. Zagreb: autorova naklada.
III. Iz literature:
Della Corte, Francesco. 1950. Saffo : Storia e leggenda. Torino: s. e.
Edmonds, J. M. 1928. Sappho revocata. London : Davies.
Fränkel, H. F. 1951. Dichtung und Philosophie des frühen Griechentums. München: Beck.
Gallavotti, Carlo. 1948. La lingua dei poeti eolici. Bari/Napoli: Adriatica.
Gentili, Bruno. 1950. Metrica greca arcaica. Firenze: D’Anna.
Hamm, E.-M. 1962. Grammatik zu Sappho und Alkaios. Berlin: Akademie-Verlag.
Hooker, J. T. 1977. The language and text of Lesbian poets. Innsbruck: Institut für Sprachwiss.
Lobel, Edgar. 1925. Sapphous melē. Oxford: Clarendon.
Nicosia, Salvatore. 1977. Tradizione testuale diretta e indiretta dei poeti di Lesbo. Roma: Ateneo.
Page, D. L. 1955. Sappho and Alcaeus. Oxford: Clarendon.
Perrotta, Gennaro. 1935. Saffo e Pindaro. Bari: Laterza.
Rix, Helmut. 1992. Historische Grammatik des Griechischen. Darmstadt: Wiss. Buchges.
Schadewaldt, Wolfgang. 1950. Sappho : Welt und Dichtung. Postdam: Stichnote.
Škiljan, Dubravnko. 2009. Sapfo. U: Opuscula philologica, 133–138.
Treu, Max. 1954. Sappho. München: Heimeran.
Wilamowitz, Ulrich von. 1900. Textgeschichte der griechischen Lyriker. Berlin: Weidmann.
Wilamowitz, Ulrich von. 1913. Sappho und Simonides. Berlin: Weidmann.
ΜΕΛΗ
1.
ποικιλόθρον’ ἀθανάτ’ Ἀφρόδιτα,
παῖ ∆ίος δολόπλοκε, λίσσοµαί σε,
µὴ µ’ ἄσαισι µηδ’ ὀνίαισι δάµνα,
πότνια, θῦµον,
ἀλλὰ τύιδ’ ἔλθ’, αἴ ποτα κἀτέρωτα
τὰς ἔµας αὔδας ἀίοσα πήλοι
ἔκλυες, πάτρος δὲ δόµον λίποισα
χρύσιον ἦλθες
ἄρµ’ ὐπασδεύξαισα· κάλοι δέ σ’ ἆγον
ὤκεες στροῦθοι περὶ γᾶς µελαίνας
πύκνα δίννεντες πτέρ’ ἀπ’ ὠράνωἴθερος διὰ µέσσω,
αἴψα δ’ ἐξίκοντο· σύ δ’, ὦ µάκαιρα,
µειδιαίσαισ’ ἀθανάτῳ προσώπῳ
ἤρε’, ὄττι δηὖτε πέπονθα κὤττι
δηὖτε κάληµµι,
κὤττι µοι µάλιστα θέλω γένεσθαι
µαινόλα θύµω· τίνα δηὖτε πείθω
ἄψ σ’ ἄγην ἐς ϝὰν φιλότατα; τίς σ’, ὦ
Ψάπφ’, ἀδικήει;
1
5
10
15
20
καὶ γὰρ αἰ φεύγει, ταχέως διώξει·
αἰ δὲ δῶρα µὴ δέκετ’, ἀλλὰ δώσει,
αἰ δὲ µὴ φίλει, ταχέως φιλήσει
κωὐκ ἐθέλοισα.
ἔλθε µοι καὶ νῦν, χαλέπαν δὲ λῦσον
ἐκ µερίµναν, ὄσσα δέ µοι τέλεσσαι
θῦµος ἰµέρρει, τέλεσον· σὺ δ’ αὔτα
σύµµαχος ἔσσο.
2.
δεῦρύ µ’ ἐκ Κρήτας ἐπ[ὶ τόνδ]ε ναῦον
ἄγνον, ὄππ[ᾳ τοι] χάριεν µὲν ἄλσος
µαλί[αν], βῶµοι δὲ τεθυµιάµενοι [λι]βανώτῳ·
ἐν δ’ ὔδωρ ψῦχρον κελάδει δι’ ὔσδων
µαλίνων, βρόδοισι δὲ παῖς ὀ χῶρος
ἐκίαστ’, αἰθυσσοµένων δὲ φύλλων
κῶµα κατέρρει·
ἐν δὲ λείµων ἰππόβοτος τέθαλεν
25
1
5
ἠρίνοισιν ἄνθεσιν, αὶ δ’ ἄηται
µέλλιχα πνέοισιν [
. . .
ἔνθα δὴ σὺ [
]έλοισα Κύπρι
χρυσίαισιν ἐν κυλίκεσσιν ἄβρως
ὀµµεµείχµενον θαλίαισι νέκταρ
οἰνοχόαισον
10
15
3.
]δώσην
1
κλ]ύτων µέντ’ ἐπ[
κ]άλων κἄσλων, σ̣ [
τοὶς φί]λοις, λύπης τέ µ[ε
]µ’ ὄνειδος
5
]οιδήσαις ̣ ἐπιτ ̣ [
]΄ α̣ ν, ἄσαιο. τὸ γὰρ ν̣[όηµµα
τὦ]µον ούκ οὔτω µ̣ [
]διάκηται,
]µη̣ δ̣[
] ̣ αζε,[
]χ̣ις, συνίηµ[ι
] ̣ η ̣ κακότατο[ς
]µεν
]ν ἀτέραις µε[
]η φρένας, εὔ[
]α̣τοις µάκα[ρας
10
15
4.
]θε θῦµον
]µι πάµπαν
]δύναµαι,
. . .
]ας κεν ἦ µοι
]ς ̣ ἀντιλαµπην
]λ̣ ον πρόσωπον
]
]γ̣χροΐσθεις
]΄[ ̣ ̣ ]ρος ̣
5.
Κύπρι καὶ] Νηρήιδες ἀβλάβη[ν µοι
τὸν κασί]γνητον δ[ό]τε τυίδ’ ἴκεσθα[ι
κὤσα ϝ]ο̣ι ̣ θύµωι κε θέλη γένεσθαι
1
5
10
1
πάντα τε]λέσθην,
ὄσσα δὲ πρ]όσθ’ ἄµβροτε πάντα λῦσα[ι
καὶ φίλοισ]ι ϝοῖσι χάραν γένεσθαι,
κὠνίαν ἔ]χθροισι· γένοιτο δ’ ἄµµι
πῆµ’ ἔτι µ]ηδ’ εἶς·
5
τὰν κασιγ]νήταν δὲ θέλοι πόησθαι
ἔµµορον] τίµας, [ὀν]ίαν δὲ λύγραν
]οτοισι π[ά]ροιθ’ ἀχεύων
] ̣ να
10
] ̣ εισαΐω[ν] τὸ κέγχρω
]λ’ ἐπαγ̣[ορί]αι πολίταν
]λλως[̣
]νηκε δ’ αὖ’ οὐ
]κρω[
15
]οναικ[
]εο[
] ̣ι
]ν· σὺ[δ]ὲ̣ Κύπ̣ [ρ]ι ̣ σ̣ [έµ]να
]θεµ[έν]α κάκαν [
]ι.
6.
στεῖχ[ε
ὠς ἴδω̣ [µεν
πότνια [δ’ Αὔως
χρυσόπ̣ [αχυς
κᾶρα ̣ [
7.
∆ωρί]χας [
]κην κέλ̣ ε̣τ’, οὐ γ̣ὰρ̣[
]αις
]κάνην ἀγερωχία[
]µµεν’ ὄαν νέο̣ ̣ισι
] α̣ ν φ[ι]λ[
]µ̣ α ̣[
20
7
8
10
11
14
1
5
8.
Ἄ]τθι· σο ̣[
3
π]α̣ρκ̣ αλειοιταεε ̣[
]παν οὐκεχη[
]ερ ἐόρταν
1
9.
]µαν Ἤραι τελε[
] ̣ ωµέµ[
5
] ̣ ̣ ἆς ἄ ̣ [
]υσαι
15.
]α̣ µάκαι ̣[ρα
]ευ̣πλο ̣ [
] ̣ ατοσκα[
. . .
ὄσσα δὲ πρ]όσθ’[ ἄµ]βροτε κῆ[να λῦσαι
]αταις ̣ [ ]ν̣εµ̣ [
σὺν] τ̣ύχαι λίµ̣ [ ]ε̣νος κλ[
. . .
Κύ]πρι κα[ί σ]ε πι[κροτάτ]αν ἐπεύ[ροι,
µη]δὲ καυχάσ[α]ιτο τόδ’ ἐννέ[ποισα
∆]ωρίχα, τὸ δεύ[τ]ερον ὤς πόθε[ννον
εἰς] ἔρον ἦλθε.
16.
ο]ἰ µὲν ἰππήων στρότον οἰ δὲ πέσδων
οἰ δὲ νάων φαῖσ’ ἐπ[ὶ] γᾶν µέλαι[ν]αν
ἔ]µµεναι κάλλιστον, ἔγω δὲ κῆν’ ὄττω τις ἔραται·
πά]γχυ δ’ εὔµαρες σύνετον πόησαι
π]άντι τ[ο]ῦτ’, ἀ γὰρ πόλυ περσκέθ̣ο̣ισ̣ ̣ α
κάλ̣λο̣ς ̣ [ἀνθ]ρώπων Ἐλένα [τὸ]ν ἄνδρα
τ̣ὸν̣ [πανάρ]ισ̣ τον
κ̣ αλλ[ίποι]σ’ ἔβα ‘ς Τροΐαν πλέοι[̣ σα
κωὐδ[ὲ πα]ῖδος οὐδὲ φίλων το[κ]ήων
πά[µπαν] ἐµνάσθη, ἀλλὰ παράγ̣α̣γ̣’ α̣ὔταν
]σαν
]αµπτον γὰρ [
] ̣ ̣ ̣ κούφως τ[
]οησ̣ [ ]ν̣
]µ̣ ε νῦν Ἀνακτορί[ας ὀ]ν̣εµ̣́ ναισ’ οὐ] παρεοισας·
1
5
10
1
5
10
15
τᾶς κε βολλοίµαν ἔρατόν τε βᾶµα
κἀµάρυχµα λάµπρον ἴδην προσώπω
ἢτὰ Λύδων ἄρµατα κἀν ὄπλοισι
πεσδοµ]άχεντας.
20
] ̣ µεν οὐ δύνατον γένεσθαι
] ̣ ν ἀνθρωπ[ ]πεδέχην δ’ ἄρασθαι
. . .
τ’ ἐξ ἀδοκή[τω.
32
17.
Πλάσιον δή µ’ [εὐχοµέναι φανείη,
πότνι’ Ἦρα, σὰ χ[αρίεσσα µόρφα,
τὰν ἀράταν Ἀτρ[εΐδαι
κλῆτοι βασίληες·
ἐκτελέσσαντες µ[άλα πόλλ’ ἄεθλα,
πρῶτα µὲν πὲρ ῎Ι̣[λιον, ἔν τε πόντωι,
τυίδ’ ἀπορµάθεν[τες ὄδον περαίνην
οὐκ ἐδύναντο,
πρὶν σὲ καὶ ∆ί’ ἀντ[ίαον κάλεσσαι
καὶ Θυώνας ἰµε̣[ρόεντα παῖδα·
νῦν δὲ κ[ἄµοι πραϋµένης ἄρηξον
κὰτ τὸ πάλ̣[αιον.
ἄγνα καὶ κά̣[λα
[π]αρθ[εν
ἀ]µφι [
. . .
1
5
10
15
ἔµµενα̣[ι
ἶ]ρ̣’ἀπλικε[σθαι.
19
20
18.
<π>άν κεδ[
<ἐ>ννέπην [
γλῶσσα µ[
µυθολογῇ[σαι
κἆνδρι [̣
µεσδον[
1
5
19.
]µενοισα[
]θ’ ἐν θύοισι[
]ἔχοισαν ἔσλ[
5
]εἰ δὲ βαισα[
]ὐ γὰρ ἴδµεν[
]ιν ἔργων[
]δ’ ὐπίσσω
]κἀπικυδ[
]τοδ’ εἴπη[
10
20.
]επιθ̣εσ̣ µα[
1
.
.
.
.
.
]ε γάνος δὲ και ̣ ̣ ̣ [
. .
τ]ύχαι σὺν ἔσλαι,
λί]µενος κρέτησαι,
γ]ᾶς µελαίνας
. .
]έλοισι ναῦται
]µεγάλαις ἀήταις[
]α κἀπὶ χέρσω
. .
΄̣]µοθεν πλέοι ̣ [
]δε τὰ φόρτι’ εἰκ[
]νατιµ’ ἐπεὶ κ ̣ [
. .
]ρέοντι πόλλ̣α̣ι ̣[
]αιδλεκα̣[
]ει
. .
]ιν̣ ἔργα
]χέρσω[
] ̣α
5
1ο
15
20
21.
] ̣ επαβολησ̣ [
]α̣νδ’ ὄλοφυν [
]ε̣
] τροµέροις π ̣ [ ]α̣λλα
. . .
] χρόα γῆρας ἤδη
]ν ἀµφιβάσκει
]ς πέταται διώκων
. . .
]τας ἀγαύας
]ε̣α, λάβοισα
]ἄεισον ἄµµι
5
10
τὰν ἰόκολπον.
]ρ̣ων µάλιστα
]ας π[λ]άναται
15
22.
]βλα ̣ [
]εργον, ̣ ̣ λ’ α ̣ ̣ [
]ν ῤέθος δοκιµ[
]ησθαι
]ν αὐάδην χ [̣
αἰ δ]ὲ µή, χείµων[
1
5
] ο̣ ισαναλγεα ̣ [
]δε
] ̣ε ̣ [
κ]έλοµαι σ’ ἀ̣[είδην
Γο]γγύλαν̣ [Ἄβ]α̣νθι λάβοισαν ἀ ̣ [
πᾶ]κτιν, ἆς ̣ σε δηὖτε πόθος τ̣ ̣ [
ἀµφιπόταται
τὰν κάλαν· ἀ γὰρ κατάγωγις αὔτ̣α[ς σ’
ἐπτόαισ’ ἴδοισαν, ἐγὼ δὲ χαίρω·
καὶ γὰρ αὔτ̣α δήπο̣[τ’] ἐµέµφ[ετ’ ἄγνα
Κ]υπρογέν[ηα,
10
15
ὠ̣ ς ἄραµα̣[ι
τοῦτο τὦ[πος
β]όλλοµα̣[ι
23.
]ἔρωτος ἠλ̣π̣[
. . .
ὠς γὰρ ἄν]τιον εἰσίδω σ[ε,
φαίνεταί µ’ οὐδ’] Ἐρµιόνα τεαύ[τα
ἔµµεναι,] ξάνθαι δ’ Ἐλέναι σ’ ἐισ[κ]ην
οὐδ’ ἒν ἄει]κες
] ̣ ις θνάταις, τόδε δ’ ἴσ[θι] τὰι σᾶι
]παίσαν κέ µε τὰν µερίµναν
]λ̣ άισ’ ἀντιδ[ ] ΄[ ]α̣θοις δὲ̣
. . .
1
5
10
δροσόεν]τας ὄχθοις
]ταιν
παν]νυχίσ[δ]ην
24. a.
]ανάγα̣[
]εµνάσεσθ’ ἀ[
κ]αὶ γὰρ ἄµµες ἐν νεό[τατι
ταῦ̣τ’̣ [ἐ]πόηµµεν·
1
πό̣λ̣λ̣α̣ [µ]ὲν γὰρ καὶ κά[λα
]µεν, πoλι[
ἀ]µµε̣[ ]ὀ[ξ]είαις δ̣[
5
24. b.
ζ]ώοµ[εν
]εναντ[
τ]όλµαν[
2
4
6
]ανθρω[
7
] ̣ έδαφο[
λ]επτοφών[
1
6
]θαµέω[
ὄ]ττινα[ς γὰρ
εὖ θέω, κῆνοί µε µά]λ̣ ιστα πά[ντων
σίνοντα]ι ̣
]ἀλεµάτ’
1
]αν, ἔγω δ’ ἔµ’[αὔται
τοῦτο σύ]νοιδα
11
12
24. c.
26.
5
27.
] ̣ καὶ γὰρ [δ̣]ὴ σὺ πάις ποτ[
]ικ̣ ̣ης µέλπεσθ’ ἄγι ταῦτα[
] ζάλεξαι, κἄµµ’ ἀπὺ τωδεκ[
ἄ]δρα χάρισσαι·
σ]τείχοµεν γὰρ ἐς γάµον· εὖ δε[
κα]ὶ σὺ τοῦτ’, ἀλλ’ ὄττι τάχιστα[
πα]ρ̣[θ]ένοις ἄπ[π]εµπε, θέοι[
]εν ἔχοιεν
5
10
] ὄδος ̣ µ[έ]γαν εἰς Ὄλ[υµπον
ἀ]νθρω[π
]αίκ ̣ [
29.
]πεπλ[
τ]ο̣ι[ς]
̣̀ ὄρ̣µ̣οις
Γ̣ ο̣ρ́ γ̣ ̣ο̣ι ̣
1
2
9
30.
νυκτ[
1
πάρθενοι δ[
παννυχίσδοι[̣ σ]α̣ι ̣[
σὰν ἀείδοιε̣ν φ[ιλότατα καὶ νύµφας ἰοκόλπω.
5
ἀλλ’ ἐγέρθε̣ις̣ ἠϊθ[έοις
στεῖχε σοὶς ὐµάλικ̣[ας, ὠς ἐλάσσω
ἤπερ ὄσσον ἀ λιγ̣ύφω̣ [νος ὄρνις
ὔπνον [ἴ]δωµεν.
31.
φαίνεταί µοι κῆνος ἴσος θέοισιν
ἔµµεν’ ὤνηρ, ὄττις ἐνάντιός τοι
ἰσδάνει καὶ πλάσιον ἆδυ φωνείσας ὐπακούει
καὶ γελαίσας ἰµέροεν, τό µ’ἦ µὰν
καρδίαν ἐν στήθεσιν ἐπτόαισεν·
ὠς γὰρ ἔς σ’ ἰδω βρόχε’, ὤς µε φώναισ’ οὐδ’ ἒν ἔτ’ εἴκει,
ἀλλὰ κὰµ µὲν γλῶσσά̣ <µ’> ἔαγε, λέπτον
δ’ αὔτικα χρῷ πῦρ ὐπαδεδρόµηκεν,
ὄππάτεσσι δ’ οὐδ’ ἒν ὄρηµµ’, ἐπιρρόµβεισι δ’ ἄκουαι,
κὰδ δέ µ’ ἴδρως κακχέεται, τρόµος δὲ
παῖσαν ἄγρει, χλωροτέρα δὲ ποίας
ἔµµι, τεθνάκην δ’ ὀλίγω ’πιδεύης
φαίνοµ’ ἔµ’ αὔτ̣[ᾳ
1
5
10
15
ἀλλὰ πὰν τόλµατον, ὲπεὶ † καὶ πένητα †
32.
αἴ µε τιµίαν ἐπόησαν ἔργα
τὰ σφὰ δοῖσαι
1
33.
αἴθ’ ἔγω, χρυσοστέφαν’ Ἀφρόδιτα,
τόνδε τὸν πάλον λαχοίην
1
34.
ἄστερες µὲν ὰµφὶ κάλαν σελάνναν
ἂψ ἀποκρύπτοισι φάεννον εἶδος,
ὄπποτα πλήθοισα µάλιστα λάµπη
γᾶν
35.
ἤ σε Κύπρος ἢ Πάφος ἢ Πάναρµος
36.
καὶ ποθήω καὶ µάοµαι
37.
κὰτ ἔµον στάλαχµον
τὸν δ’ ἐπιπλάζοντ’ ἄνεµοι φέροιεν
καὶ µελέδωναι
1
38.
ὄπταις ἄµµε
39.
πόδας δὲ
ποίκιλος µάσλης ἐκάλυπτε, Λύδιον κάλον ἔργον
1
40.
σοὶ δ’ ἔγω λεύκας †επιδωµον αἶγος
41.
ταὶς κάλαισ’ ὔµµιν <τό> νόηµµα τὦµον
οὐ διάµειπτον
1
42.
ταῖσι <δὲ> ψῦχρος µὲν ἔγεντ’ ὀ θῦµος,
πὰρ δ’ ἴεισι τὰ πτέρα
1
43.
] ̣ ἄκαλα κλόνει
]κάµατος φρένα
]ε̣ κατισδάνε[ι]
] ἀλλ’ ἄγιτ’,ὦ φίλαι,
], ἄγχι γὰρ ἀµέρα.
44.
Κύπρο ̣ [
]ας·̣
κάρυξ ἦλθε̣ θε̣[
]ελε̣[ . . . ] ̣ θεις
Ἴδαος ταδεκα ̣ ̣ ̣ φ[ ] ̣ ις τάχυς ἄγγελος
. . .
τάς. τ’ ἄλλας Ἀσίας ̣ [ ]δε ̣ αν κλέος ἄφθιτον·
Ἔκτωρ καἰ συνέταιρ̣[ο]ι ἄγοισ’ ἐλικώπιδα
Θήβας ἐξ ἰέρας Πλακίας τ’ ἀ[π’ ἀι]ν<ν>άω
ἄβραν Ἀνδροµάχαν ἐνὶ ναῦσιν ἐπ’ ἄλµυρον
πόντον· πόλλα δ’ [ἐλί]γµατα χρύσια κἄµµατα
πορφύρ[α] καταΰτ[µε]να, ποίκ̣ ̣ ιλ̣ ’ ἀθύρµατα,
ἀργύρα τ’ ἀνά̣ριθ̣µα ποτήρια κἀλέφαις.
ὢς εἶπ’· ὀτραλέως δ’ ἀνόρουσε πάτ[η]ρ̣ φίλος·
φάµα δ’ ἦλθε κατὰ πτόλιν εὐρύχο̣ρο̣ ̣ν φίλοις·
αὔτικ’ Ἰλἰαδαι σατίναι[ς] ὐπ’ ἐυτρόχοις
ἆγον αἰµιόνοις, ἐπ[έ]βαινε δὲ παῖς ὄχλος
γυναίκων τ’ ἄµα παρθενίκα[ν] τ ̣ [̣ ]ο̣σφύρων,
χῶρις δ’ αὖ Περάµοιο θύγ[α]τρες[
5
1
5
10
15
ἴππ[οις] δ’ ἄνδρες ὔπαγον ὐπ’ ἀρ̣[µατπ[
]ες ἠίθ̣εοι µεγάλω[σ]τι δ̣[
δ[
] ̣ ἀνίοχοι φ[
π̣ [
΄]ξα ο̣ [
. . .
. . .
ἴ]κελοι θέοι[ς
]ἄγνον ἀoλ[λεὄ̣ρµ̣ ατ̣α̣ι ̣ [
]νον ἐς Ἴλιο[ν,
αὖλος δ’ ἀδυ[µ]έλης ̣ [κίθαρίς] τ’ ὀνεµίγνυ[το
καὶ ψ[ό]φο[ς κ]ροτάλ[ων, λιγέ]ως δ’ ἄρα πάρ[θενοι
ἄειδον µέλος ἄγν[ον, ἴκα]νε δ’ ἐς α̣ιθ̣̓́ ̣[ερα
ἄχω θεσπεσία̣, γελ̣[
πάνται δ’ ἦς κὰτ ὄδο[ις
κράτηρες φίαλαί τ’ ὀ[ ]υεδε[ ] ̣ ε̣ ακ[
µύρρα καὶ κασία λίβανός τ’ ὀνεµείχνυτο·
γύναικες δ’ ἐλέλυσδον ὄσαι προγενέστερα[ι,
πάντες δ’ ἄνδρες ἐπήρατον ἴαχον ὄρθιον
Πάον’ oνκαλέοντες ἐκάβολον εὐλύραν,
ὔµνην δ’ Ἔκτορα κ’ Ανδροµάχαν θεοεικέλο[ις.
20
25
30
35
44. a.
]σανορεσ̣ ̣ ̣[
Φοίβωι χρυσοκό]µ̣ αι, τὸν ἔτικτε Κόω κ̣ [όρα
µίγεισ’ ὐψινέφει Κρ]ονίδαι µεαλωνύµω̣ ι·
Ἄρτεµις δὲ θέων] µέγαν ὄρκον ἀπώµοσε·
νὴ τὰν σὰν κεφά]λαν, ἄϊ πάρθενος ἔσσοµαι
ἄδµης οἰοπό]λ̣ων ὀρέων κορύφα̣ι ̣σ’ ἔπι
θηρεύοισ’· ἄγι καὶ τά]δ̣ε νεῦσον ἔµαν χάριν.
ὢς εἶπ’· αὐτὰρ ἔνευ]σ̣ ε θέων µακάρων πάτηρ.
πάρθενον δ’ ἐλαφάβ]ολον ὰγροτέραν θέο̣ι
ἄνθρωποί τε κάλε]ισιν ἐπωνύµιον µέγα.
κήναι λυσιµέλης] Ἔρος οὐδαάµα πίλναται,
] ̣ ̣ ̣ ̣ α̣φόβε[ ] ΄̣ ̣ ̣ ω·
44. b.
Μοίσαν ἀγλα[
πόει καὶ Χαρίτων̣[
βραδίνοις ἐπεβ [̣
ὄργας µὴ ’πιλάθε ̣[
θ̣ν̣άτοισιν· πεδ ΄̣ χ[
]δ̣αλίω[
45.
ἆς θέλετ’ ὔµµες
1
5
10
1
5
46.
ἔγω δ’ ἐπὶ µολθάκαν
τύλαν <κα >σπολέω † µέλεα· κἄν µὲν τετύλαγκας
ἀσπόλεα †
1
47.
Ἔρος δ’ ἐτίναξέ µοι
φρένας, ὤς ἄνεµος κὰτ ὄρος δρύσιν ἐµπέτων.
1
48.
ἦλθες, ἔγω δέ σ’ ἐµαιόµαν,
ὂν δ’ ἔψυξας ἔµαν φρένα καιοµέναν πόθῳ
1
49.
ἠράµαν µὲν ἔγω σέθεν Ἄτθι πάλαι ποτά·
σµίκρα µοι πάις ἔµµεν’ ἐφαίνεο κἄχαρις.
1
50.
ὀ µὲν γὰρ κάλος ὄσσον ἴδην πέλεται <κάλος>,
ὀ δὲ κἄγαθος αὔτικα καὶ κάλος ἔσσεται.
1
51.
οὐκ οἶδ’ ὄττι θέω· δύο µοι τὰ νοήµατα
52.
ψαύην δ’ οὐ δοκίµωµ’ ὀράνω † δυσπαχέα †
53.
βροδοπάχεες ἄγναι Χάριτες δεῦτε ∆ίος κόραι
54.
ἐλθόντ’ ἐξ ὀράνω πορφυρίαν περθέµενον χλάµυν
55.
κατθάνοισα δὲ κείσῃ οὐδέ ποτα µναµοσύνα σέθεν
ἔσσετ’ οὐδὲ πόθα εἰς ὔστερον· οὐ γὰρ πεδέχῃς βρόδων
τὼν ὲκ Πιερίας, ἀλλ’ ὰφάνης κἀν Ἀίδα δόµῳ
φοιτάςῃς πεδ’ ἀµαύρων νεκύων ἐκπεποταµένα.
56.
οὐδ’ ἴαν δοκίµωµι προσίδοισαν φάος ἀλίω
ἔσσεσθαι σοφίαν πάρθενον εἰς οὐδένα πω χρόνον
τεαύταν
1
1
57.
† τίς δ’ ἀγροΐωτις θέλγει νόον [
ἀγροΐωτιν ἐπεµµένα στόλαν †
οὐκ ἐπισταµένα τὰ βράκε’ ἔλκην ἐπὶ τὼν σφύρων;
1
58.
]ύ̣γοισα̣[
]ιδ̣ άχθην
]χ̣υ θ[΄̣]ο̣ι[̣ ]αλλ[
]ύταν
] ̣ χθο ̣ [. .]ατί ̣ [ ]εισα
]µένα ταν[
ώ]νυµόν σε̣
]νι θῆται στ[ύ]µα[τι] πρό̣κοψιν
]πων κάλα δῶρα παῖδες.
]φιλάοιδον λιγύραν χελύνναν
πά]ντα χρόα γῆρας ἤδη
λεῦκαι δ’ ἐγένο]ντο τρίχες ἐκ µελαίναν
]α̣ι, γόνα δ’ [ο]ὐ φέροισι
]ησθ’ ἴσα νεβρίοισιν
ἀ]λ̣ λὰ τί κεν ποείην;
] οὐ δύνατον γένεεθαι
] βροδόπαχυν Αὔων
ἔσ]χατα γᾶς φέροισα
]ο̣ν ὔµως ἔµαρψε[
ἀταν]άταν ἄκοιτιν
]ιµέναν νοµίσδει
]αις ὀπάσδοι
ἔγω δὲ φίληµµ’ ἀβροσύναν,
] τοῦτο καί µοι
τὸ λά[µπρον ἔρος τὠελίω καὶ τὸ κάλ]ον λέ[λ]ογχε.
5
10
15
20
25
60.
]τύχοισα
]θέλ’ †ωνταπαίσαν
τε]λ̣εσον νόηµµα
]έτων κάληµι
]πεδὰ θῦµον αἶψα
ὄ]σσα τύχην θελήση[ς
]ρ ἔµοι µάχεσθα[ι
χ]λιδάναι πίθεισα[ν
]ι, σὺ δ’ εὖ γὰρ οἶσθα
]έτει τα[ ] ̣ λε [
]κλ̣ ασ[
62.
ἐπτάξατε̣[
δάφνας ὄτα[
1
5
10
1
πὰν δ’ ἄδιον[
ἢ κῆνον ἐλο[
καὶ ταῖσι µὲν ἀ̣[
ὀδοίπορος ἄν[
µύγις δέ ποτ’ εἰσάιον· ἐκλ̣[
ψύχα δ’ ἀγαπάτασυ ̣ [
τέαυτα δὲ νῦν ἔµµ̣ [
ἴκεσθ’ ἀγανα[
ἔφθατε· κάλαν[
τά τ’ ἔµµατα κα̣[
63.
ὄνοιρε µελαινα[
φ[ο]ίταις ὄτα τ’ ὔπνος[
γλύκυς ̣ θ[έ]ο̣ς, ἦ δεῖν’ ὀνίας µ[
ζὰ χῶρις ἔχην τὰν δυναµ[
ἔλπις δέ µ’ ἔχει µὴ πεδέχη[ν
µηδὲν µακάρων ἐλ̣ [
ο̣ὐ̣ γάρ κ’ ἔον οὔτω[ ̣ ΄̣
ἀθύρµατα κα [̣
γένοιτο δέ µοι[
τοὶς πάντα[
5
10
1
5
10
65.
] ̣ ̣ ̣ α[
]ροµε[
] ̣ ελασ̣ [
]ροτ̣ήννεµε[
Ψάπφοι, σεφίλ[
Κύπρωι ̣ β̣[α]σίλ[
κ̣ αίτοι µέγα δ [̣
ὄ]σσοις φαέθων̣[
πάνται κλέος[
καί σ’ ἐνν Ἀχέρ[οντ
67.
]ων µα [̣
κ]αὶ τοῦτ’ ἐπικε ̣ [
δ]αίµων ὀλοφ ̣ [
οὐ µὰν ἐφίλησ̣ [
νῦν δ’ ἔννεκα[
τὸ δ’ αἴτιον οὔτ[
οὐδὲν πόλυ[
68.
1
5
10
1
5
]ι ̣ γάρ µ’ ἀπὺ τὰς ἐ̣ ̣ [
ὔ]µως δ’ ἔγεν[το
] ἴσαν θέοισιν
]ασαν ἀλίτρα[
Άν]δροµέδαν [ ] ̣αξ[
]αρ[ ] ̣α µ̣ α̣κ́ α̣[ιρ]α
]ε̣ον δὲ τρόπον α[ . ] ̣ύνη[
] κ̣ όρο̣ν οὐ κατισχ̣ε [̣
]κ̣ α[ ] ̣ Τυνδαρίδαι[ς
]ασυ[ ] ̣ ̣ κ̣ α[ . ] χαρέεντ’ ἀ ̣[
]κ’ ἄδολον [µ]ηκέτι συν[
]Μεγά̣ρα ̣ [ ]ν̣α[ ]α[
1
5
10
70.
]ν̣ δ’ εἶµ’ ε[
]αρµονίας δ̣[
πολυγ]άθην χόρον, ἄα[
]δ̣ε λίγηα ̣ [
1
71.
]µισσε Μίκα
]ελα[ ]ἀ̣λ̣λά σ’ἔγωὐκ ἔάσω
]ν̣ φιλότ[ατ’] ἤλεο Πενθιλήαν̣[
]δα κα̣[κό]τροπ’, ἄµµα[
]µέλ̣ [ος] τι γλύκερον ̣ [
]α µελλιχόρων[
]δει, λίγυραι δ’ ἄη[ται
] δροσ[ό]εσσα[
1
5
73.
]αν Ἀφροδι[τα
ἀ]δύλογοι δ’ ἐρ[
]β̣αλλοι [
]ις ̣ ἔχοισα
] ̣ έν̣ α θαασ[σ
]άλλει
]ας ἐέρσας[
5
81.
]απύθεσ ̣ [
]χισταλ̣[
]ε̣µ̣π[
σὺ δὲ στεφάνοις, ὦ ∆ίκα, πέρθεσθ’ ἐράτοις φόβαισιν
ὄρπακας ἀνήτω συν<α>έρραισ’ ἀπαάλαισι χέρσιν·
εὐάνθεα † γὰρ πέλεται † καὶ Χάριτες µάκαιραι
1
5
µᾶλλον προτόρην, ἀστεφανώτοισι δ’ ἀπυστρέφονται.
82.
εὐµορφοτέρα Μνασιδίκα τὰς ὰπάλας Γυρίννως ̣ ̣ ̣
84.
]αν Ἀρτεµι[̣
6
]τ̣’ ὤστ’ ὀ πέλη[
2
] ̣ ακάλα ̣ [
]α̣ιγ̣̓ ̣ ιόχω λα̣[
] ̣ Κ̣ υ̣θέρη’ ε̣ὐ̣χ̣οµ[
]ο̣ν ἔχοισα θῦµο̣[ν
κλ]ῦθί µ̣ ’ ἄρας αἴ π[οτα κἀτέρωτα
]ας π̣ ρο̣ λίποισ̣ α κ[
] π
̣ εδ’ ἔµαν ἰώ[
] ̣ ν χα̣λέπαι ̣ [
1
85.
86.
5
88.
ἐµ[
το̣ῦ̣[
κ[
σε[
ἠ[
α[
φιλη̣ [
κᾶλ [̣
ἐστ ̣ [
]χα̣[
]ν̣ πρ̣ο̣ ̣ [̣
]νως πρὸς πότ̣[
] ̣ ατον χάλα[
] ̣θέλοις· οὐδυ̣[
] ̣άσδοισ’ ὀλιγα[
] ̣ένα φέρεσθα[ι
] ̣ φια̣ ̣ τισ̣ ̣ ̣ ̣ [
] ̣ δ’ ἄδιον εἰσορ[
ο]ἶσθα καὔτα·
λέ]λ̣αθ’ ἀλλονιά[
] ̣αν· τιρ̣ αδ[
]α̣ι ̣́ τις εἴποι
] ̣ σαν· ἔγω τε γαρ[
]µ̣ ’ ἆς κεν ἔνηι µ’[
]α̣ι µελήσεν·
] φίλα φαῖµ’ ἐχύρα γέ[νεσθαι
]ενα[ . ]αις· ἀτ̣[
] ̣ δ̣ ’ ὀνιαρ̣[ ]σ̣ [
] ̣ πίκρος ὔµ[
]τα ̣ θᾶδ̣[
] . α τόδε δ’ ἴσ̣ [θ
]ὤ
̣ ττι σ’ ἐ ̣ [
]α φιλήσω[
5
10
15
20
]τ̣ω τι ̣ λο[
]σσον γὰρ ̣ [
]σθαι βελέω[ν
25
91.
ἀσαροτέρα. οὐδάµα πΩἴρανα σέθεν τύχοισαν
92.
πέπλον[. . .]π̣ υ̣σ̣χ̣[
καὶ κλ̣ ε[̣ ]σαω
κροκoεντα[
πέπλον πορφυ[ρ
χλαιναι περσ̣ [
5
] δ̣εξω̣ [
στέφανοι περ[
καλ[ ]ο̣ςσ̣ ̣ α̣µ̣ [
φρυ[
10
πορφ[υρ
τ̣α̣π̣α̣[
94.
τεθνάκην δ’ ἀδόλως θέλω·
ἄ µε ψισδοµένα κατελίµπανεν
πόλλα, καὶ τόδ’ ἔειπέ̣ [µοι·
ὤιµ’ ὠς δεῖνα πεπ[όνθ]αµεν,
Ψάπφ’, ἦ µάν σ’ ἀέκοισ’ ἀπυλιµπάνω.
1
5
τὰν δ’ ἔγω τάδ’ ἀµειβόµαν·
χαίροισ’ ἔρχεο κἄµεθεν
µέµναισ’, οἶσθα γὰρ, ὤς σε πεδήποµεν·
αἰ δὲ µή, ἀλλά σ’ ἔγω θέλω
ὄµναισαι [ ] ̣ [ ] ̣ α̣ ι
]καἰ κάλ’ ἐπάσχοµεν.
10
πό̣[λλοις γἀρ στεφάν]οις ἴων
καὶ βρ[όδων κρο]κ̣ ίων τ’ ὔµοι
κα [ ] πὰρ ἔµοι περεθήκαο,
καὶ πό[λλαις ὔπα]θύµιδας
πλλέκ[ταις ἀµφ’ ἀ]πάλαι δέραι
ἀνθέων ἔ[̣ βαλες] πεποηµµέναις,
καὶ πόλ̣ ̣λ̣ω̣ι ̣[
] ̣ µύρωι
βρενθείωι ̣ [
]ρ̣υ[ ]ν
ἐξαλείψαο κα̣[ὶ βασ]ιληίωι,
καὶ στρώµν[αν ἐ]πὶ µολθάκαν
15
20
ἀπάλαν πα [̣
ἔξίης πόθο̣[ν
] ̣ ̣ ̣ ων
] ̣ νίδων,
κωὔτε τις [
οὔ]τ̣ε̣ τι
ἶρων οὐδυ[
ἔπλετ’, ὄππ̣ [οθεν ἄµ]µες ἀπέσκοµεν
οὐκ ἄλσος ̣ [
25
χ]ό̣ρος
]ψόφος
] ̣ ̣ ̣ οιδιαι
95.
Γογγυλα ̣ [
ἦ τι σᾶµ’ ἐθε [̣
παισι µάλιστα [̣
µας γ’ εἴηλθ’ ἐπ [̣
εἶπον· ὦ δέσποτ’, ἐπ ̣[
[ο]ὐ µὰ γὰρ µάκαιραν̣ [ἔγωγ’
[ο]ὐδὲν ἄδοµ’ ἔπαρθα γᾶ[ς ἔοισα,
5
10
κατθάνην δ’ ἴµερός τις [ἔχει µε καὶ
λωτίνοις δροσόεντας [ὄχ̣[θ]οις ἴδην Ἀχέρ[οντος
96.
]Σαρδ ̣ [
πόλ]λακι τυίδε̣ [ν]ῶν ἔχοισα
ὠσπ ̣ [ ] ώοµεν, ̣ [
] ̣ ̣ χ[
σε θέαι σ’ ἰκέλαν ἀριγνώται, σᾶι δὲ µάλιστ’ ἔχαιρε µόλπαι ̣.
1
5
νῦν δὲ Λύδαισιν ἐµπρέπεται γυναίκεσσιν, ὤς ποτ’ ἀελίω
δύντος ἀ βροδοδάκτυλος σελάννα
πάντα περρέχοισ’ ἄστρα· φάος δ’ ἐπίσχει θάλασσαν ἐπ’ ἀλµύραν
ἴσως καὶ πολυανθέµοις ἀρούραις·
10
ἀ δ’ ἐέρσα κάλα κέχυται, τεθάλαισι δὲ βρόδα κἄπαλ’ ἄνθρυσκα καὶ µελίλωτος ἀνθεµώδης·
πόλλα δὲ ζαφοίταισ’ ἀγἀνας ἐπιµνάσθεισ’ Ἄτθιδος ἰµέρῳ
λέπταν ποι φρένα, κ[ᾶ]ρ̣[ι σᾶι] βόρηται·
κῆθι δ’ ἔλθην ἀµµε ̣ [ ] ̣ ̣ ισα τὀ̣δ’ οὐ
νῶντ’ ἀ[π]υστονυµ̣ [
] πόλυς
15
γαρύει ̣ [
]αλον̣[
] ̣ ο̣ µέσσον·
20
ε]ὔ̣µαρ[ες µ]ὲν οὺκ ἄµ̣ µι θέαισι µόρφαν ἐπή[ρατο]ν ἐξίσωσθ̣αι συ[ ]ρ̣ο̣ς ἔχηισθ’ ἀ[ ] ̣νίδηον
µαλ[
καὶ δ[ ]µ̣ [
καµ̣ [
χρυσίας [
]απουρ̣[
]το[
]ρατι] ε̣ ρος
]ος Ἀφροδίτα
]νέκταρ ἔχευ’ ἀπὺ
]ναν
]χέρσι Πείθω
. . .
]ες τὸ Γεραίστιον
]ν̣ φίλαι
]υ̣στον οὐδενο[
]ερον ἰξο[µ
98. a.
] ̣ θος· ἀ γάρ µε γέννα[τ
25
33
35
1
σ]φ̣ᾶς ἐπ’ ἀλικίας µέγ[αν
κ]όσµον, αἴ τις ἔχη φόβα<ι>ς[̣
π̣ ]ορφύρ̣ωι κατελιξαµέν[αις πλόκωι,
ἔµµεναι µά̣λα τοῦτο δ̣[ή·
ἀ]λλ’ ἀ ξανθοτέρα<ι>ς ἔχη[
τ̣]αὶς κόµα<ι>ς δάιδος προ[
σ]τεφάνοισιν ἐπαρτία[ις
ἀ]νθέων ἐριθαλέων
µ]ι ̣τράναν δ’ ἀρτίως κλ[
5
10
π̣ οικίλαν ἀπὺ Σαρδίω[ν
Ἰ]αονίας πόλ[ε]ις
98. b.
σοὶ δ’ ἔγω Κλέι ποικίλαν
οὐκ ἔχω πόθεν ἔσσεται
µιτράν<αν>· ἀλλ’ τὼι Μυτιληνάωι
. . .
παι α̣ ̣ ειον ἔχην πο [̣
αἰκε̣ ̣ η̣ ποικιλασκ ̣ ̣ ̣ ̣ [
ταῦτα τὰς Κλεανακτίδα̣[ν
φύγας ̣ † ̣ ̣ ι ̣σαπολισεχει †
µνάµατ’ ἴδε γὰρ αἶνα διέρρυε̣[ν
100.
1
5
ἀµφὶ δ’ ἄβροισ’ ̣ ̣ ̣ λασίοισ’ εὖ <ϝ’> ἐπύκασσε.
101.
χερρόµακτρα δὲ † καγγόνων †
πορφύρα καταΰτµενα
† τατιµάσεις † ἔπεµψ’ ἀπὺ Φωκάας
δῶρα τίµια † καγγόνων †
102.
Γλύκηα µᾶτερ, οὔτοι δύναµαι κρέκην τὸν ἴστον
πόθῳ δάµεισα παῖδος βραδίναν δι’ Ἀφροδίταν.
103.
] ̣ ἐν τὸ γὰρ ἐννεπε[ ]η προ̣β̣[
] ̣ ατε τὰν εὔποδα νύµφαν [
]τ̣α παῖδα Κ̣ ρο̣ ̣νίδα τὰν ἰόκ[ολπ]ον[
] ̣ ̣ ̣ ς ὄργαν θεµένα τὰν ἰόκ[ολ]π̣ ος α[
] ̣ ̣ ἄγναι Χάριτες Πιέριδέ[ς τε] Μοῖ[̣ σαι
]π̣ π̣οτ’ ἀοιδαι φρέν̣ [
]αν ̣ [
]σ̣ αιοισα λιγύραν [ἀοί]δαν
γά]µβρον, ἄσαροι γ̣ὰρ̣ ὐ̣µαικ̣ [
]σε φόβαισι θεµέν̣α λύρα ̣ [
] ̣ ̣ η χρυσοπέδι ̣λ̣<λ>[ο]ς Αὔως
1
1
5
10
103. b.
]ρηον θαλάµω τ̣ωδεσ̣ [
]ις̣ εὔποδα νύµφαν ἀβ̣[
104. а.
Ἔσπερε πάντα φέρων, ὄσα φαίνολις ἐσκέδασ’ αὔως,
†φέρεις ὄιν, φέρεις † αἶγα, φέρεις ἀπὺ µάτερι παῖδα.
1
104. b.
ἀστέρων πάντων ὀ κάλλιστος
105. a.
οἶον τὸ γλυκύµαλον ἐρεύθεται ἄκρῳ ἐπ’ ὔσδῳ,
ἄκρον ἐπ’ ἀκροτάτῳ, λελάθοντο δὲ µαλοδρόπηες·
οὐ µὰν ἐκλελάθοντ, ἀλλ’ οὐκ ἐδύναντ’ ἐπίκεσθαι.
105. b.
οἴαν τὰν ὐάκινθον ἐν ὤρεσι ποίµενες ἄνδρες
πόσσι καταστείβοισι, χάµαι δέ τε πόρφυρον ἄνθος ̣ ̣ ̣
106.
1
1
πέρροχος ὠς ὄτ’ ἄοιδος ὀ Λέσβιος ἀλλοδάποισιν
107.
ἦρ’ ἔτι παρθενίας ἐπιβάλλοµαι;
108.
ὦ καλή, ὦ χαρίεσσα
109.
δώσοµεν, ἦσι πάτηρ
110 .
θυρώρῳ πόδες ἐπτορόγυιοι,
τὰ δὲ σάµβαλα πεµπεβόηα,
πίσσυγγοι δὲ δέκ’ ἐξεπόναισαν.
111.
ἴψοι δὴ τὸ µέλαθρον·
ὐµήναον,
ἀέρρατε, τέκτονες ἄνδρες·
ὐµήναον.
γάµβρο. † (εἰσ)έρχεται ἶσος † Ἄρευι,
ἄνδρος µεγάλω πόλυ µέσδων.
112.
ὄλβιε γάµβρε, σοὶ µὲν δὴ γάµος ὠς ἄραο
ἐκτετέλεστ’, ἔχῃς δὲ πάρθενον ἂν ἄραο ̣ ̣ ̣
σοὶ χάριεν µὲν εἶδος, ὄππατα δ’ ̣ ̣ ̣
µέλλιχ’, ἔρος δ’ ἐπ’ ἰµέρτῳ κέχυται προσώπῳ
̣ ̣ ̣ τετίµακ’ ἔξοχά σ’ Ἀροδίτα
1
1
5
1
5
113.
οὐ γὰρ † ἑτέρα νῦν † παῖς ὦ γάµβρε τεαύτα
114.
παρθενία, παρθενία, ποῖ µε λίποισ’ ἀοπίχῃ;
†οὐκέτι ἤξω πρὸς σέ, οὐκέτι ἤξω †.
1
115.
τίῳ σ’, ὦ φίλε γάµβρε, καλῶς ἐικάσδω;
ὄρπακι βραδίνῳ σε µάλιστ’ ἐικάσδω.
1
116.
χαῖρε, νύµφα, χαῖρε, τίµιε γάµβρε, πόλλα
117.
† χαίροις, ἀ νύµφα †, χαιρέτω δ’ ὀ γάµβρος
117. a.
ξοάνων προθύρων
118.
ἄγι δὴ χέλυ δῖα † µοι λέγε †
φωνάεσσα † δὲ γίνεο †
1
119.
αἰµιτύβιον στάλασσον
120.
ἀλλὰ τις οὐκ ἔµµι παλιγκότων
ὄργαν, ἀλλ’ ἀβάκην τὰν φρέν’ ἔγω ̣ ̣ ̣
121.
ἀλλ’ ἔων φίλος ἄµµι
λέχος ἄρνυσο νεώτερον·
οὐ γὰρ τλάσοµ’ ἔγω συνοίκην ἔοισα γεραιτέρα . . .
122.
ἄνθε’ ἀµέργοισαν παῖδ’ ἄγαν ἀπάλαν
123.
ἀρτίως µὲν ἀ χρυσοπέδιλλος Αὔως
124.
αὐτα δὲ σὺ Καλλιόπα
125.
† αυταόρα † ἐτεφαναπλόκην
126.
δαύοις ἀπάλας ἐτα<ί>ρας ἐν στήθεσιν
127.
δεῦρο δηὖτε Μοῖσαι χρύσιον λίποσαι ̣ ̣ ̣
128.
δεῦτέ νῦν ἄβραι Χάριτες καλλίκοµοί τε Μοῖσαι
129.
1
1
(a) ἔµεθεν δ’ ἔχῃσθα λάθαν ̣ ̣ ̣
(b) ἤ τιν’ ἄλλον ἀνθρώπων ἔµεθεν φίλησθα ̣ ̣ ̣
130.
Ἔρος δηὖτέ µ’ ὀ λυσιµέλης δόνει,
γλυκύπικρον ἀµάχανον ὄρπετον
1
131.
Ἄτθι, σοὶ δ’ ἔµεθεν µὲν ἀπήχθετο
φροντίσδην, ἐπὶ δ’ Ἀνδροµέδαν πότῃ
1
132.
ἔστι µοι κάλα πάις χρυσίοισιν ἀνθέµοισιν
ἐµφέρη<ν> ἔχοισα µόρφαν Κλέις ἀγαπάτα,
ἀντὶ τᾶς ἔγωὐδὲ Λυδίαν παῖσαν οὐδ’ ἐραάνναν ̣ ̣ ̣
1
133.
(a) ἔχει µὲν Ἄνδροµέδα κάλαν ἀµοίβαν ̣ ̣ ̣
(b) Ψάπφοι, τί τὰν πολύπολβον Ἀφροδίταν ̣ ̣ ̣ ;
134.
ζά <τ’> ἐλεξάµαν ὄναρ, Κυπρογένηα
135.
τί µε Πανδίονις, Ὤιρανα, χελίδων ̣ ̣ ̣ ;
136.
ἦρος ἄγγελος ἰµερόφωνος ἀήδων
137.
θέλω τί τ’ εἴπην, ἀλλὰ µε κωλύει
αἴδω ̣ ̣ ̣
αἰ δ’ ἦχες ἔσλων ἴµερον ἢ κάλων
καὶ µή τί τ’εἴπην γλῶσσ’ ἐκύκα κάκον,
αἴδως † κέν σε οὐκ † ἦχεν ὄππατ’,
ἀλλ’ ἔλεγες † περὶ τῶ δικαίω †
1
5
138.
στᾶθι † κἄντα † φίλος
καὶ τὰν ἐπ’ ὄσσοισ’ ὀµπέτασον χάριν
139.
θέοι δ[ ] ̣ νεσω ̣ [ α]ὔ̣τικ’ ἀδάκ[ρυτον θ̣ε[̣
140.
1
κατθνάσκε, Κυθέρη’, ἄβρος Ἄδωνις· τί κε θεῖµεν;
καττύπτεσθε, κόραι, καὶ κατερεικεσθε κίθωνας.
141.
κῆ δ’ ἀµβροσίας µὲν
κράτηρ ἐκέκρατ’,
Ἔρµαις δ’ ἔλων ὄπλιν θέοισ’ ἔοινοχόαησε.
κῆνοι δ’ ἄρα πάντες
καρχάσι’ ἦχον
κἄλειβον ἀραάσαντο δὲ πάµπαν ἔσλα
γάµβρῳ.
1
1
5
142.
Λάτω καὶ Νιόβα µάλα µὲν φίλαι ἦσαν ἔταιραι
143.
χρύσειοι δ’ ἐρέβινθοι ἐπ’ ἀιόνων ἐφύοντο
144.
µάλα δὴ κεκορηµένοις
1
Γόργως
145.
µὴ κίνη χέραδος
146.
µήτε µοι µέλι µήτε µέλισσα
147.
µνάσεσθαί τινά φαιµι † καὶ ἕτερον † ἀµµέων
148.
ὀ πλοῦτος ἄνευ † ἀρέτας οὐκ ἀσίνης πάροικος,
ἀ δ’ ἀµφοτέρων κρᾶσις † εὐδαιµονίας ἔχει τὸ ἄκρον†
1
149.
ὄτα πάννυχος ἄσφι κατάγρει
150.
οὐ γὰρ θέµις ἐν µοισοπόλων † οἰκίᾳ †
θρῆνον ἔµµεν’· οὔ κ’ ἄµµι πρέποι τάδε.
151.
ὀφθάλµοις δὲ µέλαις νύκτος ἄωρος ̣ ̣ ̣
1
152.
παντοδάπαισι µεµειχµένα χροίαισιν
153.
πάρθενον ἀδύφωνον
154.
πλήρης µὲν ἐφαίνετ’ ἀ σελάννα
αἰ δ’ ὠς περὶ βῶµον ἐστἀθησαν
1
155.
πόλλα µοι τὰν Πωλυανάκτιδα παῖδα χαίρην
156.
πόλυ πάκτιδος ἀδυµελεστέρα ̣ ̣ ̣
χρύσω χρυσοτέρα ̣ ̣ ̣
157.
πότνια Αὔως
158.
σκιδναµένας ἐν στήθεσιν ὄργα.
µαψυλάκαν γλῶσσαν πεφύλαχθαι
1
159.
̣ ̣ ̣ σύ τε κἄµος θεράπων Ἔρος
160.
τάδε νῦν ἐταίραις
ταὶς ἔµαις † τέρπνα † κάλως ἀείσω
161.
τανδεφυλασσετε εννε[ ]οι γ̣άµβροι [
162.
τίοισιν ὀφθάλµοισιν;
163.
τὸ µέληµα τὦµον
164.
τὸν ϝὸν παῖδα κάλει
165.
φαίνεταί ϝοι κῆνος
1
]υ πολίων βασίληες
166.
φαῖσι δή ποτα Λήδαν ὐακίνθινον
̣ ̣ ὤ
̣ ιον εὔρην πεπυκάδµενον
1
167.
ὠίω πόλυ λευκότερον
168.
ὦ τὸν Ἄδωνιν
168. b.
δέδευκε µὲν ἀ σελάννα
καὶ Πληΐαδες· µέσαι δὲ
νύκτες, παρὰ δ’ ἔρχετ’ ὤρα,
ἔγω δὲ µόνα κατεύδω.
1
168. c.
ποικίλλεται µὲν
γαῖα πολυστέφανος
169.
ἀγαγοίην
171.
ἄκακος
172.
ἀλγεσίδωρον
173.
ἀµαµάξυδος
174.
ἀµάρα
175.
αὔα
176.
βάρβιτος. βάρωµος. βάρµος.
177.
βεῦδος
1
179.
γρύτα
180.
Ἔκτωρ
181.
ζάβατον
182.
ἰοίην
183.
κατώρη
184.
κίνδυν
185.
µελίφωνοι
186.
Μήδεϊα
187.
Μοισάων
188.
µυθοπλόκον
189.
νίτρον
190.
πολυΐδριδι
191.
σέλιννα
192.
χρυσαστράγαλοι
Pjesme1
1.
Besmrtna Afrodito od šarena prijestola, lukavi rode Zeusov, molim te, ne opterećuj, ne mori mi
brižno srce nego ovamo, vladiko, hodi ako li si me ikad – čuvši mi zov iz daleka i napustivši u
upregnutim kolima očev zlatni dvor – uslišala i došla, a lijepi te i brzi vrapci s nebesa preko neba i
crne zemlje vodili brzo klepećući krilima. Stigoše vrpaci, a ti, blaga gospođo, na besmrtno lice
navukla smiješak i pitala me što li me to opet muči, i zašto li te ovaj put zovem, i što li mi se ludom
srcu sada hoće. »Koga da ovaj put uvjerim da ti se u zagrljaj vrati? Tko te, Sapfo, jedi? Ako sada
djevojka neće da ti se da, uskoro će te sama moliti; ako sada neće da primi darova, uskoro će te
sama darivati; ako sada neće da te voli, uskoro će te voljeti, pa milom ili silom!« I sada mi priskoči i
oslobodi me muke i briga; ispuni sve što mi se srce hoće; i sama uz mene u toj bitci stani!
2.
Ovamo, k meni s Krete hodi, k ovom svetom hramu gdje ti je krasni jabukov gaj i žrtvenici vrh kojih
se puši tamjan; gdje se među jabukovim granama gali zvuk studen-potoka, čitavo mjesto sjenom
krije ruža, a sa drhtavih se latica spušta začarani san; gdje livada, na kojoj konji pasu, buja u
proljetnom cvatu, a vjetar lagano piri…; gdje ti… Afrodito od Cipra, uzevši… u zlatne pehare
skladno nalij s radosti pomiješan nektar.
3.
dati… čuvenih… lijepih i dobrih… prijatelje, mučiš me… ukor… da ti je dosta… naime, moj naum…
ne tako…je takav… shvaćam… zlòćē… druge… srce… blage…
4.
duh… uopće… mogu… dok mi je… odsijavati… lice…
5.
Afrodito od Cipra i vi, kćeri Nerejeve, dajte da mi rođeni brat ovamo sigurno dospije i da se ostvari
sve što mu srce hoće; da se iskupi za sve ono što je u prošlosti zgriješio; i da prijateljima bude na
radost, neprijateljima na žao; a svima nama dajte da ne bude više nikakve nesreće. Dajte da poželi
rođenu sestru učiniti učesnicom časti… žalobnih patnja… od kojih u prošlosti pateći… slušajući…
prosa… objede građana… a ti, Afrodito od Cipra, odlažući… zala…
6.
Hodi… da vidimo… vladika Eos… zlatnih ruku… glava…
7.
…Dorihe… zapovijeda, jer ne… obijest… poput mladića… drag
8.
…Atido, tebi…
9.
1
Dijelovi prijevoda u kurzivu upućuju na suplemente, nečitke ili djelomično čitljive dijelove originala.
…zove… sve ne… praznik… Heri…dok…
15.
…blaga... da se iskupi za ono što je u prošlosti zgriješio… sa srećom... lúkē... kamo sreće, Afrodito od
Cipra, da budeš veoma stroga prema njoj, i neka se ne hvali ta Doriha govoreći da se po drugi put
vratio svojoj dragoj.
16.
Jedni kažu da je širom crne zemlje najljepša stvar konjica, drugi pak pješadija, a treći mornarica; ja
kažem da je najljepše ono biće koje tko voli. Veoma je lako učiniti da ovo svi shvate jer je ljepotica
Helena napustila preugledna muža i preko mora se u Troju uputila zaboravivši i kćer i voljene
roditelje kada ju je… zavela… me sad podsjeti na Anaktoriju koja je daleko… ja više volim gledati
njen ljupki hod i bljesak joj na licu sjajni negoli lidijska kola i oboružane vojnike… ne može da
bude… čovjek… moliti da dijeli… iznenada.
17.
Vladiko Hero, budi mi, dok ti se molim, u svoj svojoj krasoti blizu; ti, kojoj su se molili i glasoviti
kraljevi, sinovi Atrejevi! Dokazavši se u mnogim zgodama – najprije oko Ilija, a onda i na moru –
ovamo se oni upute, ali nisu mogli putovanje dovršiti prije nego što su u pomoć zazvali tebe, parca
Zeusa i ljupko Tionino čedo. Sada pak blaga… i pomozi mi prema starom…sveta i dobra…
djevojka… okolo…biti… doseći…
18.
Sve… kazati… jezik… ispripovjediti… i muškarac… veće
19.
…koja čeka… u žrtvama… onu koja ima dobru… koja hoda… znamo, naime…djelâ… i na… reče
ovako…
20
… a sjaj i… sa srećom… pristati u luku… crne zemlje… mornari… snažan vjetar… a na kopnu…
plovidba…teret… kad već… mnogo… djela… kopnu…
21.
žalost... dršćući... starost kožu već... pokriva... leti tražeći... sjajne.. uzevši... pjevaj nam o onoj
ljubičastih skuta... najviše... luta...
22.
…djelo... čestito lice... ugoditi... a ako ne, zima... boli... Abantido, molim te, uzmi trzalicu i pjevaj o
Gongili dok te lijepu čežnja opet salijeće…pogled te na njenu haljinu, naime, uzbudio, a mene to
baš obradovalo. I sama me blažena Afrodita od Cipra prekori jer sam sam se molila za... ovu riječ...
želim...
23.
…ljubavi... jer, kada te u lice pogledam, ni Hermiona mi se ne čini takvom i sasvim je opravdano
porediti te s plavojkom Helenom… smrtnice… ovo uzaznaj, tako li ti… od svih me briga… rosne
obale… čitavu noć bdjeti….
24. a.
…sjetit ćete se… i mi smo, naime, u mladosti to radile… jer mnoga i lijepa… grad… mi… oštre…
24. b.
…živimo… nasuprot… smionost… čovjek…
24. c.
…tiha glasa…
26.
…najviše od svih mi škode oni za koje se dobro staram…a ja sam toga svjesna…
27.
…naime, i ti si jednom dijete… hajde, pjevajte, ove… gòvorī, i nas od… usluge… naime, krenuli smo
na svadbu; dobro pak… i ti to, ali čim brže otpravi djevojke… bogovi… da imaju… put k velikom
Olimpu… čovjek…
29.
…odjeća… ogrlice… o Gorgo… o Girino….
30.
noć... djevojke... čitavu noć... da pjevaju o tvojoj ljubavi prema mladoj ljubičastih skuta. Probudi se,
hajde, i hodi po momke vršnjake , pa da ne uznademo za san duži od onog milozvučne ptičice.
31.
Jednak mi se čini bogovma onaj muškarac koji pred tobom sjedi i izbliza te sluša dok slatko
govoriš i ljupko se smiješ. Sama mi pomisao razgali srce u grudima; naime, kad te spazim – makar i
na ternutak – izgubim riječi i jezik mi se zapetlja i tanahni me trnci pod kožom odmah prođu, a na
oči mi padne mrak i uši mi zagluši šum i znoj se s mene slije i čitavo mi biće zadršće – a ja sam
bljeđa od utvare i čini mi se kao da ću svakog trena umrijeti. Ali sve to moram podnijeti jer… i
siromaha…
32.
koje su me učinile dostojnom dajući mi svoja djela...
33.
Kad bih bar, zlatom ovjenčana Afrodito, dobila na ovoj kocki!
34.
Zvijezde opet skrivaju svoj blještavi lik oko lijepa Mjeseca kada on pun puncat sija nad zemljom.
35.
…ili te Cipar ili Paf ili Panoram…
36.
…i čeznem i žudim…
37.
meni na žao…oh, da hoće vjetar i tuga zamesti onoga koji me kori…
38.
žežeš nas
39.
noge joj je skrivala šarena kožica, prekrasna lidijska rukotvorina
40.
…a tebi ću ja… bijêlē kòzē…
41.
prema vama se lijepima moje mišljenje neće promijeniti
42.
…osjećaji im sve više tupe, a krila spuštaju
43.
…salijeta… muka srce… sjȅdā…nego hajdete, prijateljice…dan se bliži.
44.
Cipar… glasnik dođe… Idej ovo… brzi vjesnik… »ostatka Azije… besmrtnu slavu…Hektor s
drugovima iz svete Tebe i vodom bogate Plakije u lađama preko slane pučine dovodi nježnu,
ljepooku Andromahu. Mnogo je zlatnih narukvica, milodušnih ljubičastih haljina, svakojakog
nakita, bezbroj srebrnih pehara i slonovih kosti.« Tako reče Idej, a voljeni mu otac smjesta ustade i
vijest se proširi prijateljima po gradu. Ilovi sinovi smjesta upregnu mazge u brza kola, a čitavo se
mnoštvo žena i djevojaka na njih popne… a napose kćeri Prijamove…a muškarci upregnu konje u
kočije… neženje uvelike… vozači… bogoliki… sveti… u Ilij… milozvučna se frula u buci praporaka
pomiješa s kitarom, a djevojke zvonko zapjevale svetu pjesmu i božanska se jeka do nebesa dizala…
po svim putovima… posude i zdjele… pomiješa se mirta s lovorom i tamjanom. Starice žene od
sreće zapjevale, a svi muškarci glasno zavikali dozivajući Pajana, pogađača i vješta svirača lire, i
pjesme pjevali o bogolikom Hektoru i Andromasi.
44. a.
…zlatokosom Febu kojeg je legavši s glasovitim Kronovim sinom, gospodarom nebeskih visina, rodila
kći Kejeva. No, Artemida se zakle strašnom zakletvom bogova: »Ja ću, tako li mi tvoje glave, zauvijek
ostati nevina i nevjerena ću po planinskim vrletima loviti, ali mi, molim te, daj ovo!« Tako reče
Artemida, a blagi bogootac kimne glavom. I bogovi je i ljudi zovu divljim jelenolovcem – krasnog li
imena! Eros, od kojeg tijelo malaksa, nikada joj ne ide blizu…
44. b.
sjajne… Muzâ... čìnī i Haritâ... vitke... mržnju ne zaboraviti... smrtnicima
45.
…dok god vi želite…
46.
…a ja ću udove položiti na mekan jastuk
47.
…Eros mi je uzdrmao srce poput vjetra koji vitla gorskim hrašćem.
48.
…ja sam za tobom čeznula, a ti si došla i umirila mi srce koje se rasplamsalo od čežnje.
49.
Nekoć sam te davno, Atido, voljela; činila si mi se poput malene i ljupke djevojke.
5o.
lijep je čovjek, naime, lijep samo po izgledu, a dobar čovjek u isti mah postaje i lijep
51.
ne znam što da učinim, dvoumim se….
52.
…ne mislim dotaknuti nebo…
53.
Ovamo Zeusove kćeri, svete Harite rumenih ruku…
54.
…koji je sišao s neba u ljubičastom ogrtaču…
55.
Mrtva ćeš ležati i nitko te se neće spomenuti niti će itko za tobom čeznuti – ti, naime, nisi jedna
od ruža iz Pierije – i tjerat će te i nevidljiva ćeš lutati po Hadovu stanu, među sjenkama pokojnika.
56 .
mislim da nikada neće biti djevojke koja je sunčevo svjetlo vidjela, a da ti je po umijeću ravna
57.
koja li ti je seljanka um opčinila...? odjevena u seosku nošnju... koja ni prnje ne zna preko
gležnjeva navući
58.
…da dade napredak ustima… lijepe darove djeca… ljubiteljicu pjesme, sviračicu lire… starost već
čitavu kožu… posijedila kosa… koljena ne nose… poput laneta… ali što da radim? Ne može da
bude… Eos rumenih ruku… koja na kraj svijeta nosi… ipak zgrȁbī… besmrtnu ženu… smatra… da
dade… a ja volim nježnost… što se mene tiče, ljubav je poprimila svjetlost i ljepotu Sunca.
60.
…koja ima… želja… svu…izvr̀ši naum… slijedeći srce iznenada… sve što želiš imati… boriti se sa
mnom… povlađujući umišljenoj…ti, naime, dobro znaš…
62.
Prestraviste se... lovora kad... a sve slatko... ili ono... i onim... putnik... jedva da sam ikada čuo...
voljena duša... a sada takve... došla nježna... bile ste prve, lijepu... haljine...
63.
Sanjo, crna... dolaziš kada san... sladak bog, zaista od tuge strahovito... razdvojenom držati moć...
nadam se da neću dijeliti... ništa… blagih... jer ne bih bila tako... nakit i... da mi bude... one… sve...
65.
…Sapfo, volim te... kraljica na Cipru... pa ipak veliko... one koji u sjaju... slava svuda... i tebe na
Aherontovu...
67.
…i ovo... utvara... zaista nisam volio... a sada... a uzrok ni... ne mnogo...
68.
…jer me od one... a bješe... jednaku boginjama... zla... Andromedu... blaga... a način... ne obuzdati
oholost... Tindarejeve potomke... i ljupke... bez varke ne opet... Megara...
70.
…a ja ću ići... sklada... ples pun radosti... zvonak...
71.
…Mika… ali ti ja neću dati… najvoliš prijateljstvo s Pentilovom kćeri… zlico,… nȅkā slatka
pjesma… slatkorječiv… zvonki povjetarci… rosna
81.
…ostaviti… čim brže… a ti, Diko, vijence na ljupke uvojke mećeš saplićući nježnim rukama mladice
anisa;, naime, blage Harite rado gledaju na ono što je cvijećem ukrašeno, a za neovjenčano čeljade
ne mare.
82.
od nježne Girine ljepša Mnasidika…
84.
…Artemida…
85.
…poput starca…
86.
…egidonosca… Afrodita od Citere… molim… imajući dušu… usliši moju molitvu ako si ikad prije…
ostaviviši… moju… teške…
88.
…da hoćeš… malo… biti nošen... i sama znaš… zabòravī… ako netko reče… jer ću te ja…
voljeti…dok god bude u meni… briga… tvrdim da sam bila dobra prijateljica… žalostan… gorak…
ali ovo zapamti… da ću te uvijek… voljeti… jer… strijelâ
91.
…ne susrevši nikoga opasnijeg od tebe, Ireno
92.
…ogrtač… žuti… ljubičasti ogrtač… perzijske haljine… vijenci… frigijski… ljubičasti…
94.
»Zaista želim umrijeti.« U gorkim me ostavila suzama i rekla: »Kuku, Sapfo, koja li nas je nevolja
snašla; nevoljko te, zaista, napuštam« A ja joj rekoh: »Zbogom, i sjeti me se; ti, naime, dobro znaš
koliko je nama do tebe stalo. A ako ne znaš, podsjetit ću te na…i ono lijepo što smo skupa prošli.
Kraj mene si se, naime… mnogim vijencima vjenčala – ljubičicama, ružama i božurima; i mnoge
ogrlice od cvijeća oko bijela vrata mećala; i mnogim… se – poput kraljice – cvijetnim mirisima
mirisala; i na mekim posteljama… nježnu… zadovoljila čežnju… i nije bilo… niti… niti hrama… a da
u njemu nismo bile… niti ples… štropot«
95.
…Gongila… zacijelo neki znak… svima veoma… uđe… rekoh: »Gospodaru«… tako li mu svete…
nimalo mi se ne dopada što sam na zemlji, nego me hvata neka želja da umrem i da vidim
Aherontove obale i rosne joj lopoče
96.
…Sard… često ovamo misli skreće… tebe poput poznate boginje, a tvojoj se pjesmi veoma
obradova. Među Lidijkama se sad ističe poput ružoprsta Mjeseca vrh svih zvijezda nakon što
sunce mine, a mjesečina se po slanoj pučini kao i po procvalim poljima prostire; lijêpā pala rosa, a
ruže, tanahne krasuljice i cvijetna žučka cvatu. Ona se često u šetnji spomene ljupke Atide, a srce
joj nježno zacjelo izjeda čežnja za tobom. Onamo otići… ne misleći o ovom… mnogi pjevaju…
srednji… A nama nije lako poređivati se s očaravajuće lijepim boginjama…Afrodita… ȉzlī nektar iz
zlatne… Pito rukama… Gerestij… drage
98. a.
…jer me mati… ako je tko imao uvojke… svezane ljubičastom pletenicom… u njenoj mladosti velik
ukras… ali djevojka kojoj je kosa svjetlija od plamena baklje, bolje je da je to… vijenciama u cvatu…
a upravo sardsku povezaču… jonske gradove
98. b.
ja pak, Kleido, nemam odakle da ti nabavim šarenu povezaču, ali Mitilenjaninu... imati… ako…
šarena… o progonu Kleanaktovih sinova… grad nam čuva ovaj spomen… jer strahovito propahu
100.
dobro je pȍkrī mekim platnenim pokrivačem
101.
a marame… ljubičaste, mirišljave... posla iz Fokeje skupocjene darove
102.
Draga majko, zaista ne mogu ovo tkanje tkati jer me zbog vitke Afrodite mori želja za mladićem.
103.
1. …jer kazivati…
2. …ljeponogu mladu…
3. …Zeusovu kćer u ljubičastoj opravi…
4. …ostavivši srdžbu… u ljubičastom…
5. …časne Harite i Muze iz Pierije…
6. …kad pjesme srce…
7. …zvonku pjesmu…
8. …ženika, jer drugovi…
9. …uvojcima, ostavivši liru…
10. …u zlato obuvena Eos
103. b.
sȍbē… ljeponogu mladu
104. a.
Večernja zvijezdo, sve što je svijetla zora rasula ti vraćaš: vraćaš ovcu, vraćaš kozu, vraćaš majci
dijete.
104. b.
najljepša od svih zvjezda
105. a.
Poput jabuke što slatko zrije na vrhu grane, na vrhu najviše grane, i što su je berači zaboravili – ne,
nisu je sasvim zaboravili nego je nisu mogli dohvatiti.
105. b.
Poput zumbula koji u gori pastiri nogama gaze, a po tlu ljubičasti cvijet…
106.
nadmoćan kao pjesnik s Lezba među strancima
107.
Zar još čeznem za nevinosti?
108.
o lijepa, o dražesna
109.
»Dat ćemo,« kaže otac
110.
Vrataru su noge sedam hvati dugačke, a obuća mu je od pet volujskih koža – ima da se deset
postolara na njoj ubilo od posla!
111.
U vis krov – Himeneju ! – dižite, graditelji: Himeneju! Stiže ženik jednak Aresu, mnogo od velika
čovjeka veći.
112.
Sretni ženiče, brak za koji si se molio ti se obistinio, djevojku za koju si se molio imaš… držanje ti
je ljupko, a oči… poput meda, ljubav ti ti se po dražesnom licu prelijeva…dobro te Afrodita
nagradila.
113.
jer ti, ženiče, djevojke poput ove više nema
114.
»Nevinosti, nevinosti, ostavi me i otiđe – kamo li?«
»Nikada ti se više neću vratiti, nikada više.«
115.
Dragi ženiče, s čim da te dobro usporedim? Najradije te s tanahnom grančicom poređujem.
116.
zdravo, mlada, i triput zdravo, časni ženiče
117.
zdrava bila, mlada, zdravo, ženiče
117. a.
ulaštena ulaza
118.
Hajde, divna liro… kaži mi… zazveči
119.
rubac koji kapa
120.
ali ja nisam zadrta, nego imam nježno srce
121.
Ako me voliš, s mlađom lezi; neću živjeti s tobom, starija sam.
122.
vrlo lijepu djevojku kako bere cvijeće
123.
a u zlato obuvena Eos upravo…
124.
i ti sama, Kaliopo
125.
i ja sam kao djevojčica vijence plela
126.
da spavaš na mekim grudima drugarice
127.
Ostavivši zlatni… ovamo opet, Muze….
128.
Nježne Harite i Muze krasne kose , ovamo sada….
129,
(a) ne sjećaš me se…
(b) ili voliš nekoga drugog više nego mene…
130.
Opet me potresa Eros od kojeg tijelo malaksa – taj gorkoslatki, nedobitni stvor.
131.
Atido, mrzi te da na me misliš; hitaš k Andromedi.
132.
Imam lijepo dijete nalik zlatnu cvijeću, voljenu Kleidu, koju ne bih ja ni za čitavu Lidiju ni za
milu….
133.
(a) a Andromeda ima lijepu nagradu
(b) Sapfo, što preblagu Afroditu…?
134.
U snu sam govorila s tobom, Afrodito od Cipra
135.
Ireno, što me lasta, Pandionova kći…?
136.
milozvučni slavuj, glasnik proljeća
137.
»Hoću ti nešto reći, ali me sram…«
»Da si naumio što dobro ili lijepo i da ti jezik ne muti nešto zločesto, ne bi od srama krio pogled
nego bi pravo rekao što imaš.«
138.
pred mene stani… drag, i raspi ljupkost ti na očima
139.
bozi… odmah… neoplakivana
140.
»Afrodito od Citere, nježni Adon umire – što da radimo?«
»Bijte se u prsa, djevojke, i trgajte odjeću.«
141.
Ondje je u vrču zamiješana ambrozija, a Hermes uzevši zaimaču nali bozima vina. Oni pak do
jednoga bukare uzeli, pa žrtve ljevanice lijevali i molili se za svako dobro u korist ženikovu.
142.
Leto i Nioba su bile veoma prisne drugarice.
143.
a na obalama uspijevaše zlatan slanutak
144.
one koji su se poprilično nasitili Gorge
145.
ne miči šljunak
146.
neću ni med ni pčelu
147.
netko će nas se već, kažem, sjetiti
148.
Bogatstvo bez kreposti je itekako škodan susjed: no, bogatstvo i krepost zajedno vrhuac su sreće.
149.
kad im tvrdi (san) sklopi…
150.
U kući pokloniteljica Muzâ nije red da se nariče; nama to ne priliči.
151
a oči crni san noći…
152.
svakojakim bojama prošarana
153.
djevojku slatka glasa
154.
Pun je sjao Mjesec, a djevojke oko oltara stale...
155.
dobar dan, Polianaktova kćerko
156.
mnogo od harfe blagozvučnija … od zlata zlatnija…
157.
vladika Eos
158.
držati lajavi jezik za zubima kada se prsa nadimaju od gnjeva.
159.
ti i Eros, moj djetić
160.
ove ću pjesme sada lijepo spjevati da obradujem svoje drugarice
161.
čuvajte je… ženici… kraljevi gradova
162.
kojim očima?
163.
milo moje
164.
zove svoga sina
165.
sebi se onaj čini
166.
kažu da je Leda jednom našla jaje crveno poput zumbula, pokriveno…
167.
mnogo bjelije od jajeta
168.
tako mi Adona
168. b.
Zamakao i Mjesec i Plejade. Ponoć je, vrijeme ide, a ja sama ležim.
168. c.
a zemlja se mnogim vijencima krasi
169.
da provedem
171.
bezazlen
172.
bolan
173.
lòzē penjàčicē
174.
jarak
175.
zora
176.
barbitos. barōmos. barmos.
177.
oprava
179.
neseser
180.
Hektor
181.
prohodno
182.
da idem
183.
što puše odozgo
184.
opasnost
185.
slatkorječivi
186.
Medeja
187.
Múzā
188.
pripovjedača
189.
natron
190.
veleznalcu
191.
ačak
192.
sa čvorovima od zlata
Komentar2
1 – Ova se pjesma – obzirom da je Hefestion (Ench. 14, 1) koristi za ilustraciju sapfičke strofe –
tradicionalno uzima za prvu pjesmu čitave zbirke. Dionizije iz Halikarnasa3 kao dva njena glavna
svojstva navodi izbor lijepih riječi (εὐέπεια) i ljupkost (χάρις).
2 – Za mjesto veoma slično onom iz 2. strofe v. Theoc. 7, 135sq.
5 – Upućeno Sapfinu bratu Karaksu koji je, zaljubivši se u Naukratidi u heteru Dorihu rastočio sav
imutak ne bi li je otkupio i doveo u Mitilenu, cf. Her. 2, 134sq. Osim 15. Karaksu je možda upućen i
fr. 3.
15 – Cf. fr. 5. Za model prema kojem je suplementiran 5. stih cf. i fr. 5/5.
17 – Ovamo, sc. na Lezbo. V. Od. 3, 130sqq.
31 – Za čuvenu rimsku adaptaciju v. i Cat. Carm. 51. Doslovce: zelenija od trave (χλωροτέρα ποίας).
32 – Apolonije Diskol, da je plural posvojnih zamjenica u eolskom dijalektu ἀµµέτερος i ἄµµος
»naš«, ὔµµος »vaš« i σφός »njihov«, kao što se – makar u slučaju posljednje – iz ovog fragmenta i
vidi.
33 – Apolonije Diskol, da molitve počinju određenim prilozima, npr. αἴθε »dabogda, kamo sreće«.
35 – Cipar, Paf i Panoram, sve redom mjesta posvećena Afroditi. Cf. i Horacijevu invokaciju: O
Venus regina Cnidi Paphique, sperne dilectam Cypron (Carm. 1. 30, 1 ).
36 – Etymologicum Genuinum, da se na eolskom dijalektu mjesto ποθέω »čeznuti« kaže ποθήω. No,
glagoli na -έω znaju u Sapfe imati i nastavak -ηµµι, cf. κάληµµι »zvati« mjesto καλέω iz fr. 1/16.
37 – Etymologicum Genuinum, da Sapfo pod στάλαχµος podrazumijeva »bol« jer se poput poput
kaplje (σταλαγµός) bol topi i otječe; budući da Bergk čita i στάλυγµον mjesto στάλχµον, ne može se
reći radi li se o pravoj ili pučkoj etimologiji. U drugom dijelu, Etymologicum napominje da kod
palatalizacije pgrč. grupe *ki̯ u eolskom dijalektu mjesto σσ stoji ζ, npr. eol. ἐπιπλάζω »koriti,
grditi«.
38 – Apolonije Diskol, da Sapfo u prvoj knjizi mjesto akuzativa ἡµᾶς »nas« koristi eolski oblik
ἄµµε. Lobel mjesto ὄπταις ἄµµε čita ὄπταισ’ ἄµµε, tj. »koja nas žeže«.
39 – Sholijast, o kvaliteti lidijskih proizvoda. Što se imenice µάσλης tiče, koja u atičkom
prvenstveno znači »koža«, prema Hesihiju (Μ 332) može da se shvati i kao »kožica za sandale«.
2
3
Osobna su imena istumačena u Kazalu imena.
Tvrdnje koje nisu ubicirane istog su porijekla kao i sami fragmenti (v. Fontes).
40 – Apolonije Diskol, da dativ zamjenice σύ »ti« na eolskom dijalektu, kao uostalom i na atičkom,
glasi σοί. Bekker mjesto επιδωµον čita ἐπὶ βῶµον, tj. »na oltaru«.
41 – Apolonije Diskol, da dativ zamjenice ὑµεῖς »vi« na eolskom dijelektu mjesto ὑµῖν glasi ὔµµιν; cf.
i komentar fr. 45.
42 – Sholijast, s napomenom »Sapfo o golubovima« (Σαπφὼ ἐπἰ τῶν περιστερῶν).
44 – Izraz ἴ]κελοι θέοι[ς »bogolik« iz 24. stiha mora da se odnosi na Hektora i Andromahu, iako se
to zbog lakune ne vidi; cf. Ἔκτορα κ’ Ανδροµάχαν θεοεικέλο[ις iz 37. stiha.
44. a – Lobel i Page pripisuju fragment Alkmanu.
45 – Apolonije Diskol, da Sapfo u drugoj knjizi mjesto ὑµεῖς »vi« koristi eolski oblik ὔµµες.
46 – Herodijan, da eol. τύλη znači »jastuk«; prvobitno je značenje, čini se, »otok«, cf. τύλος »žulj,
guka«.
49 – Hefestion, da se metar 2. knjige Pjesama zove sapfički četrnaesterac (Σαπφικὸν
τεσσαρεσκαιδεκασύλλαβον); v. i Conspectus metrorum. Ova su dva stiha posvjedočena zasebno, ali
se prema Terencijanu (6, 390) citiraju zajedno.
50 – Kalokagatija (καλοκαγαθία), o kojoj je u ovom fragmentu riječ, vrhovni je etički idol Helena.
52 – Herodijan, da οὐρανός »nebo« na eolskom dijalektu glasi ὄρανος.
54 – Sc. Eros. Poluks, da je Sapfo prva upotrijebila riječ χλαµύς »ogrtač«.
55 – Stovej, s napomenom »Sapfo neobrazovanoj ženi« (Σαπφοῦς πρὸς ἀπαίδευτον γυναῖκα) pace
Plutarh koji pak tvrdi da je opaska namijenjena »nekoj bogatoj ženi« (πρός τινα πλουσίαν), v.
Coniug. praec. 145sq.
56 – U ovom fragmentu σοφία znači »umijeće«, i to ono pjesničko (Treu 1954: 201).
57 – Atenej, da Sapfo u ovom fragmentu izruguje svoju suparnicu Andromedu. Njihov odnos
Maksim iz Tira dočarava ovako: »ono što je Gorgija Sokratu, to je Sapfi Andromeda« (Or. 18. 9).
63 – U 4. stihu prema Diehlu čitam δύναµιν.
65 – U 5. stihu prema Diehlu čitam σὲ φίληµµι.
71 – Pentilova bi kći mogla biti Sapfina suparnica Andromeda (Schadewaldt 1950: 149).
81 – Atenej, da čovjek kod žrtve treba da bude ovjenčan; cf. i frr. 362 i 436 u Alkeja. U 1. stihu
mjesto απύθεσ ̣[ prema Huntu čitam ἀπύθεσθαι, a mjesto ]χιστα u 2. stihu ὄττι τάχιστα prema
Diehlu.
82 – Hefestion, da se metar ovog fragmenta zove eolski metar (Αἰολικὸν µέτρον); v. shemu frr. 58–
91 u Conspectus metrorum. Sudeći prema metrici ovaj bi fragmenat onda imao pripadati 4. knjizi
Pjesama.
85 – Sc. πέλη[ος (Hunt); prijevod »starac« prema Hesihiju (Π 1325).
86 – Za model prema kojemu je suplementiran 5. stih cf. fr. 1/5. U okviru se istog modela
π̣ ρο̣ λίποισ̣ α κ[može prema Fraenkelu shvatiti i kao προλίποισα Κύπρον, tj. »ostavivši Cipar«.
91 – Prijevod prema Hirovoskoj glosi: βλαβερωτέρας οὐδαµῶς πού ποτε, Εἰρήνη, σοῦ ἐπιτυχοῦσαν.
Izraz πΩἴρανα shvati kao πω Εἴρανα, cf. i Ὤιρανα prema ὦ Εἴρανα u fr. 135 (q. v.).
95. – V. i Anacr. fr. 411. a.
96 – Mjesto slično onome iz 27. stiha v. u fr. 2/13sqq.
98. a – Lidijska povezača ima da bude neka skupocjena marama; cf. Alcm. fr. 1/67 i Verg. Aen. 4, 216
gdje se osim sardskom naziva i meonskom prema čemu Vogliano mjesto Ἰαονίας πόλεις u 12. stihu
čita Μαονίας πόλεις. (Za odjeću i obuću iz Lidije cf. i fr. 39/2sq.) Ovaj bi fragment, kao i onaj
susljedni, mogao da potječe iz vremena Sapfina progonstva (Page 1955: 98).
98. b – Mjesto ametričkog πολισεχει u 8. stihu prema Srebrnom čitam πόλις ἄµµ’ ἔχει, a mjesto ἴδε u
9. stihu οἴδε prema Lobelu.
100 – Ili: dobro ga pȍkrī. Poluks, da fragment potječe iz 5. knjige.
101 – Atenej, s napomenom »Sapfo kaže Afroditi« (Σαπφὼ πρὸς τὴν Ἀφροδίτην).
102 – Hefestion, da je metar 7. knjige pjesama katalektički antispastički tetrametar; zapravo,
antispast se nalazi samo u drugoj stopi dočim su ostale jampske (⏑ – ⏑ – ⏑ – – ⏑ ⏑ – ⏑ – ⏑ – –).
Gentili (1950: 112) ovaj metar analizira kao katalektički jampski dimetar (⏑ – ⏑ – ⏑ – ⏓) i osmerosložni enoplij (⏑ ⏑ – ⏑ – ⏑ – ⏓). Za upitni izraz καταΰτµενα koji po svoj prilici značiti »mirišljav,
milodušan« cf. i fr. 44/9.
103 – Anonymus Oxyrinchus prenoseći početne stihove prvih deset svatovaca: za 2. stih cf. fr. 103.
b/2; za 4. stih frr. 53 i 128; za 10. stih fr. 123.
104. a – Izraz φέρεις ἄπυ može se shvatiti i kao »odnositi, ukrasti«, cf. i Cat. 62, 21sqq.
104.b
104. b – Himerije, da Sapfo Večernju zvijezdu, tj. Veneru zove najljepšom zvijezdom.
105. a – Sc. djevojka.
105. b – Sc. djevojka. Demetrije, da χάµαι δέ τε πόρφυρον ἄνθος stoji u funkciji ukrasa (ἐπιφώνεµα)
dočim se značenje čitavog fragmenta krije u prvom njegovu dijelu.
106 – Prema Aristotelu (fr. 545 R.), Terpandar. Izraz µετὰ Λέσβιον ῷδόν vrijedi kao poslovica, cf. i
lat. post Lesbium cantorem – i jedno i drugo u značenju »drugi po redu«.
107 – Apolonije Diskol, da upitna čestica ἆρα u svim dijalektima (osim koine i atičkog) glasi ἦρα .
108 – Sc. mlada.
109 – Epimerismoi Homeri, da Sapfo piše ἦσι »kaže« gdje Alkman ima ἠτί; naime, ie. 3sg. *-ti u
Alkmanovu dijalektu (lakonskom) ostaje -τι, cf. i lak. δίδωτι »daje« mjesto δίδωσι.
110 – Hefestion, kao primjer eolskog katalektičkog daktilskog tetrametra (⏒ – – ⏑ ⏑ – ⏑ ⏑ – ⏓ ); ovaj
se metar zove i sapfički tetrameter. Demetrije (Eloc. 167) pak ističe da je ovaj fragment primjer
običnog jezika (πεζὰ ὀνόµατα) u Sapfe.
111 – Hefestion, da se refren unutar strofe zove µεσύνιον; za stilske napomene v. i Demetr. Eloc. 148.
112 – Hefestion, da je metar ovog Sapfina fragmenta dvostruki heftemimerički horijamb, tj.
aristofanij (– ⏑ ⏑ – ⏑ – ⏓). Stih 5 mogao bi biti upućen i mladoj ako u lakuni stoji nešto poput καὶ σέ,
κόρα (Di Bendetto).
113 – Cf. i Cat. 61, 88sqq.
114 – Demetrije, kao primjer anafore u Sapfe, tj. ponavljanja riječi i izraza s početka stiha.
115 – Hefestion, kao primjer eolskog katalektičkog daktilskog pentametra; prema Gentiliju (1950:
116) može se se analizirati i kao semiaskplepijadij (– ⏑ – ⏑ ⏑ –) i sedmerosloži reizijan (⏑ ⏑ – ⏑ ⏑ – –).
Sama je usporedba homerskog tipa, cf. Il. 4, 428, 13, 178 i 16, 483.
116 – Servije, da grč. γάµβρος osim gener »zet« znači i maritus »muž«, kao što bi se to iz ovoga
Sapfina fragmenta imalo vidjeti. Zapravo je γάµβρος bilo koji rođak po ženidbi: zet, djever, šurjak
itd., a ovdje prvenstveno muž, tj. ženik.
117 – Hefestion, kao primjer katalekse na jampskom trimetru. No, mi prema Gentiliju (1950: 117sq.)
ovaj metar analiziramo kao peterosložni reizijan (– – – – –) i itifalik (– ⏑ – ⏓ – ⏓). Što se svadbenih
pozdrava tiče v. slične u Theocr. 18, 49 i Cat. 61, 225sq.
117.a – Prijevod se uglavnom temelji na latinskom kalku rasilis foris (Cat. 61, 161). Pjesma 61 – iz
koje potječu Katulove usporedbe za ovaj Sapfin fragment – također je svatovac.
118 – Za sličnu invokaciju cf. testudo loquax, dic modos (Hor. Carm. 1. 11, 3). S obzirom da grč. λέγω
poput lat. dico zahtijeva nekakav objekt, između stihova 1 i 2 mora da bude lakuna.
119 – Sholijast, da je αἰµιτύβιον isto što i σουδάριον, tj. lat. sudarium »rubac«.
120 – Etymologicum Magnum, da pridjev ἀβακής »nježan, šutljiv« potječe od glagola βάζω
»govoriti«; za osnovu usporedi i homerske oblike βέβακται i ἔβαξας. Cf. i Anakreontov fr. 416.
121 – Stovej, da u braku žena ima biti mlađa od muškarca.
122 – Uspoređujući djevojku iz Sapfina fragmenta s Perzefonom koja oteta dok je i sama brala
cvijeće, Atenej napominje »Sapfo kaže da je vidjela« (Σαπφώ φησιν ἰδεῖν).
123 – Amonije, da se prilozi ἀρτίως »baš, onomad« i ἄρτι »odmah, baš« razlikuju jedan od drugog i
da Sapfo u ovom fragmentu tobože koristi ἀρτίως mjesto ἄρτι. Cf. i fr. 103/13.
124 – Hefestion, kao primjer jedne vrste prozodijaka (– – ⏑ ⏑ – ⏑ ⏑ –).
125 – Mjesto αυταόρα prema Ahrensu čitam αὔτα δ’ὡράα.
126 – Mjesto optativa, δαυοις se može shvatiti i kao particip ž.r. δαυοισ’ »spavajući«; pitanje je u
kojoj mjeri ovakvu lekciju – kao i na drugim sličnim mjestima – dugujemo legendama koje
okružuju Sapfinu školu (v. Uvod).
127 – Hefestion, kao primjer dvostrukog itifalika (– ⏑ – ⏓ – ⏓).
128 – Hefestion, kao primjer horijampskog tetrametra koji zavržava bakhijem; može se, kao
uostalom i fr. 103, analizirati i kao jampski dimetar (– ⏑ ⏑ – – ⏑ ⏑ –) i aristofanij (– ⏑ ⏑ – ⏑ – ⏓). Za
invokaciju cf. fr. 103/8.
129 – Apolonije Diskol, da mjesto ἐµοῦ genitiv zamjenice ἐγώ »ja« u eolskom dijalektu glasi ἔµεθεν,
cf. i genitive σέθεν »tebe« i ϝέθεν »njega«; ovi su oblici postali od akuzativâ (ἐµέ, σέ, ϝέ) i pgrč.
ablativnog priloga *-then (Rix 1992: 177).
130 – Hefestion, kao primjer akatalektičkog sapfičkog tetrametra (⏒ – – ⏑ ⏑ – ⏑ ⏑ – ⏑ ⏓); za
katalektičku varijantu ovog metra v. fr. 110/1, 3.
132 – Hefestion, kao primjer asinarteta. Za Sapfinu kći Kleidu cf. i fr. 98.
133 – Hefestion, da nakon dijamba (⏒ – ⏑ –) obično stoji anaklastički jonik (⏑ ⏑ – ⏑ – ⏑ – ⏓), kao u
ovom Sapfinu fragment; jonik se može shatiti i kao osmerosložni enoplij, cf. fr. 102.
134 – Hefestion, kao primjer akatalektičkog jonskog trimetra a minore (⏑ ⏑ – ⏑ – ⏑ – – ⏑ ⏑ – ⏓).
135 – Hefestion, da su Sapfo i Alkman pisali u jonskom metru. U ovom se slučaju radi o jonskom
trimetru a minore (⏑ ⏑ – – ⏑ ⏑ – – ⏑ ⏑ – –). Što se Pandionove kćeri Prokne tiče, nju su bogovi – kao
uostalom i njenu sestru Filomelu – preobrazili u lastu; cf. i priču u Ovidija (Metam. 6, 424sqq.).
Vokativ Ὤιρανα shvati kao ὦ Εἴρανα, cf. i fr. 91.
136 – Sholijast, da se slavuj pored ∆ιὸς ἄγγελος »Zeusov glasnik« naziva i ἦρος ἄγγελος, tj. »glasnik
proljeća«; cf. i Od. 19, 518sq.
137 – Aristotel, tvrdeći da je muškarca sram govoriti o onome. U fragment prvi govori Alkej (vv. 1–
2), a zatim Sapfo (3–7). V. i fr. 384 u Alkeja. Nije jasno da li je pjesma i Sapfina i Alkejeva ili je u
potpunosti Sapfina.
138 – Atenej, kao primjer sarkazma u Sapfe. Mjesto κἄντα u 1. stihu prema Ficku čitam µ’ἄντα.
140 – Hefestion, kao primjer katalekse u antispastičkom tetrametru (⏓ ⏒ – ⏑ ⏑ – – ⏑ ⏑ – – ⏑ ⏑ – ⏑);
zapravo se radi o katalektičkoj varijanti većeg asklepijadija. Fragmenat je dramatiziran,
razgovaraju Afrodita i djevojke u koru.
141 – Mjesto Hebe ili Ganimeda, u Sapfe bogovima vino toči Hermes. Sam fragment može biti
prizor s neke olimpske svadbe, npr. one Peleja i Tetide ili pak one Herakla i Hebe.
142 – Atenej, da riječ ἑταίρα »kurtizana, javna žena« izvorno znači »drugarica«, kao u ovom
Sapfinu fragmentu; cf. i lat. amica za identičan semantički razvoj. Za odnos Lete i Niobe v. i Il. 24,
602sqq.
143 – Doslovce: zlatni slanuci (χρύσειοι ἐρέβινθοι).
144 – V. i fr. 29/9.
145 – Značenje je: ne miči šljunak jer će te od sušte besmislenosti takva posla zaboljeti glava. Za
istu poslovicu v. i fr. 344 u Alkeja.
146 – Trifon, da Sapfo s ovom poslovicom hoće obijediti one ljude koji neće da s dobrim prihvate i
ono zlo. Čitava je poslovica zapravo ὁµοιόαρκτον, tj. figura kod koje više riječi počinje istim glasom
za koju v. i fr. 140.
147 – Mjesto καὶ ἕτερον prema Pageu čitam ἔτι κἄτερον. Cf. i fr. 55/1.
148 – Autorstvo drugog stiha sporno.
149 – Sc. oči. Apolonije Diskol, da je dativ zamjenice σφεῖς »oni« u eolskom dijalektu ἄσφι a ne σφι,
tj. s početnim ἀ- analogijom prema ἄµµε »mi« (Rix 1992: 180).
150 – Maksim iz Tira, da se Sapfo, poput Sokrata, srdila da se za njom nariče; ovaj je fragment,
upućen kćeri Kleidi, u očevidnoj kontradikciji s legendom prema kojoj Sapfo u smrt skače s
Leukadske stijene (v. Uvod).
151 – Cf. fr. 149.
152 – Sc. oprava.
154 – Hefestion kao primjer za praksilij (⏓ – ⏑ ⏑ – ⏑ – ⏑ – ⏓).
155 – Maksim iz Tira, da Sapfo, kao i Sokrat, koristi ironiju pa svoje svoje suparnice Andromedu i
Gorgo ljubazno pozdravlja; i Sokrat, naime, u Platonovu Ionu (530a) ljubazno pozdravlja
protagonista, a onda po svom običaju kreće da ga diskreditira. (Za primjer ironije v. i fr. 133/a.)
156 – Demetrije, kao primjer izraza koji je ujedno i hiperbola i adinaton (ὑπερβολὴ ἀδύνατος);
slični su, kaže, i Aristofanovi primjeri ὑγιέστερος κολοκύντης »zdraviji od tikve« i φαλακρότερος
εὐδίας »ćelaviji od vedra neba«.
157 – Etymologivum Genuinum, da ἠώς »zora« u eolskom dijalektu glasi αὔως.
158 – Plutarh, s napomenom »Sapfo preporučuje« (Σαπφὼ παραινεῖ). Pridjev µαψυλάκας »koji
uludo laje« dolazi još samo u Pindara (Nem. 7, 105).
159 – Maksim iz Tira, s napomenom »Afrodita kaže Sapfi« (λέγει Σαπφοῖ ἡ Ἀφροδίτη).
160 – Prema Sitzleru mjesto ametričkog τέρπνα u 2. stihu čitam τέρποισα; Hoffmann predlaže i
τέρποντα.
162 – Hirovosko, da Sapfo koristi τίοισιν mjesto τίσιν budući da se na eolskom dijalektu mjesto τίς
»tko« kaže τίος.
163 – Julijan citirajući Sapfu u vlastitoj ljubavnoj prepisci.
164 – Apolonije Diskol navodi kao ilustraciju za zamjenicu ὅς »njegov, svoj« koja je u eolskom
dijalektu sačuvala digamu u svim rodovima i padežima; digama je, naime, pravilan odraz ie. grupe
*su̯ - iz zamjenice *su̯ os (Rix 1992: 180)
165 – Apolonije Diskol, da Sapfo piše οἷ s digamom. (V. i prethodni komentar.) Uzima se i kao
emendacija fr. 31/1, ali usporedi i 31/16.
166 – Atenej, da Sapfo piše ὤιον »jaje« a ne ᾠόν, tj. trosložno a ne dvosložno. Samo jaje može biti
ono iz kojeg kasnije ima da se rode Kastor i Poluks.
167 – Još jedan Atenejev primjer za riječ ὤιον.
168 – Marije Plocije Sacerdot, da je Sapfo izumila adonej (– ⏑ ⏑ – ⏓), tj. metar koji dolazi u
zadnjem stihu sapfičke strofe. (V. i Conspectus metrorum.) Osim Adonius, taj se metar stoga – iako
rijetko – naziva i Sapphicum. Cf. i fr. 140/1.
168. b – Budući da se Plejade vide samo ljeti, njihov je zalaz isto što i »zima«. Lobel i Page odriču
Sapfi autorstvo ovog fragmenta.
169 – Sholijast, kao razlog a fortiori da se ἐπίσχοιες u Homera (Il. 14, 241) čita kao ἐπισχοίης; osim
ovoga navodi i drugi optativ u svoju korist za koji v. fr. 182.
171 – Fotije, da Sapfo pridjev ἄκακος koristi u značenju »bezazlen«, a ne – kao što bi se još moglo
shvatiti – »dobroćudan«.
172 – Doslovce: koji zadaje bol (ἀλγεσίδορον). Prema Maksimu iz Tira jedan od Erosovih epiteta u
Sapfe. Cf. i fr. 188.
173 – Prema Hirovoskovu mišljenju ἀµαµάξυδος ima da bude nepravilni genitiv (mjesto ἀµαµάξυος)
imenice ἀµάµαξυς »loza penjačica«; zapravo se radi o analogiji s imenicama dentalnih osnova tipa
πάλµυς, gen. πάλµυδος.
174 – Cf. i Il. 21, 245.
175 – Apolonije Diskol, da αὔα »zora« ima biti metaplastički nominativ, tj. nominativ izveden iz
kose osnove neke druge riječi (misleći valjda na αὔως »zora«, cf. frr. 58/19, 103/13, 104.a/1, 123, 157).
176 – Barbitos, barōmos, barmos, tj. barbiton je instrument nalik liri. U jezičnom je smislu barbitos
naprosto heterogeneon riječi barbiton, cf. i lat. pozajmljenicu barbitus. Oblik barmos se nalazi i u
Alkeja (fr. 70/4).
177 – Pozajmljenica iz stfrig. bevdos »kip«, v. Lubotsky, A. M. Old Phrygian bevdos ‘statue’ , Greek
βεῦδος ‘woman's dress’. Journal of Indo-European Studies 2008/36, 96–98.
179 – Prema Frinihu upravo neseser, tj. torbica ili kovčežić namijenjen kojekakvim toaletnim
potrepštinama.
180 – Može se čitati i kao ἕκτορες »držitelji« ili kao ἕστορες »čivije«; identična lectio varia za Il. 24,
272. Što god pisalo, trebalo bi da se radi o Sapfinu epitetu za Zeusa.
181 – Sholijast, da eol. ζάβατος »prohodan« prema at. διάβατος pokazuje palatalizaciju grupe δι
ispred vokala, cf. i ζάδηλος »probušen, providan« prema at. διάδηλος u Alkeja (fr. 208/7).
182 – V. komentar fr. 169.
183 – Sc. vjetar, vjerojatno Καικίας (SI) ili Σκείρων (SZ). Isti se pridjev nalazi i u Alkeja (fr. 412).
184 – Hirovosko, da Sapfo koristi κίνδυν »opasnost« mjesto κίνδυνος tj. atematsku mjesto tematske
imenice; u Alkeja (fr. 415) je zabilježen i atematski dat. sg. κίνδυνι.
186 – Ivan iz Aleksandrije, da Μήδεϊα u Sapfe odstupa od uobičajenih pravila grčke akcentuacije
prema kojim akcent ne može pasti dalje od trećeg sloga od kraja riječi, a kao razlog navodi
dijerezu, tj. da Sapfo piše Μήδεϊα a ne Μήδεια; može se, međutim, čitati i kao µήδεια »nijedna«.
187 – Epimerismoi Homeri, da eolski genitiv plurala riječi Μοῦσα »Muza« glasi Μοισάων; no,
usporedi i kontrahirani oblik Μοίσαν iz fr. 44. b/1.
188 – Doslovce: koji plete priče (µυθοπλόκον). Prema Maksimu iz Tira jedan od Erosovih epiteta u
Sapfe, cf. i što Sofoklo kaže σοφιστής. (Sofisti su, naime, poput zaljubjenih, vješti govornici.)
189 – Frinih, da se ova riječ razlikuje od jon.-at. λίτρον »natron«; naime, eol. νίτρον ne pokazuje
disimilaciju ν – ρ > λ – ρ koju vidimo u jonskom i atičkom dijalektu.
190 –Sholijast, da je πολυΐδριδι nepravilni dativ imenice πολύϊδρις »veleznalac« koja bi imala po
njegovu mišljenju da se deklinira kao ὄφις; zapravo se radi o analogiji za koju v. komentar fr. 173.
191 – Poluks, da su se Sapfo i Alkej osim mirtom i anisom vijence kitili i ačkom; v. i fr. 436 u Alkeja.
192 – Sc. zdjelice (φιάλαι), cf. fr. 44/28.
Fontes lectionum4
1. D. H. Comp. 23 (vi 114ss. Usener-Radermacher) (+ P. Oxy. 2288) 2. Ostracon Flor. 3. P. Berol. 5006 (vv. 1–10)
+ P. Oxy. 424 (vv. 6–18) 4. P. Berol. 5006 5. P. Oxy. 7 + 2289. 6. P. Oxy. 2289 fr. 1 (a) + (b) 7. P. Oxy. 2290 fr. 2 8.
P. Oxy. 2289 fr. 3 9. P. Oxy. 2289 fr. 4 15. P. Oxy. 1231 fr. 1 cp- i 1–12 + fr. 3 16. P. Oxy. 1231 fr. 1 col. i 13–34, col. ii
1 + 2166(a) 2 (Ox. Pap. xxi p. 122) + P.S.I. 123, 1–2 17. P.S.I. ii 123. 3-12 + P. Oxy. 1231 fr. 1 col. ii 2–21 + 2166(a)
(Ox. Pap. xxi p. 122) + 2290 fr. 9 18. P. Oxy. 1231 fr. 1 col. ii 22–2719. P. Oxy. 1231 fr. 2 20. 19. P. Oxy. 1231 fr. 9 +
2166(a)4A (Ox. Pap. xxi p. 122) 20.
20 P. Oxy. 1231 fr. 9 + 2166(a)4A (Ox. Pap. xxi p. 122) (xxiv versuum frr.) 21.
21 P.
Oxy. 1231 fr. 10 22. P. Oxy. 1231 frr. 12, 15 23. P. Oxy. 1231 fr. 14 24. a. P. 22. 24.(a) Oxy. 1231 fr. 13 + 2166(a)7a (Ox.
Pap. xxo p. 124) 24. b. P. Oxy. 1231 fr. 17 24. c. P. Oxy. 1231 frr. 22 + 25 26. P. Oxy. 1231 fr. 16 27. P. Oxy. 1231 frr.
50–54 + 2166(a)5 (Ox. Pap. xxi p. 123) 29. (6a) P. Oxy. 1231 fr. 19 + 2166(a)4B (Ox. Pap. xxi. p. 122) 30. P. Oxy.
1231 fr. 56 + 2166(a)6A 31. »Longinus« de subl. 10. 1–3 (pp. 14s. Russel) + P.S.I. (v. fr. 213B) 32. Ap. Dysc. Pron.
144a (i 113 32. Schneider) 33.
33 Ap. Dysc. Synt. 3. 247 (ii 350 Uhlig) 34.
34 Eust. Il. 729. 20 35.
35 Strab. 1. 2. 33 (i 60s.
Kramer) 36.
36 Et. Gen. (p. 31 Calame) 37.
37 Et. Gen. (p. 36 Calame) 38.
38 Ap. Dysc. Pron. 127a (i 100 Schneider) 39.
39
Schol. Ar. Pax 1174 (p. 205 Dubner) 40.
40 Ap. Dysc. Pron. 104c (i 81 Schneider) (v. inc. auct. 13) 41.
41 Ap. Dysc.
Pron. 124c (i 98 Schneider) 42.
42 Schol. Pind. Pyth. 1. 10 (ii 10 Drachmann) 43.
43 P. Oxy. 1232 fr. 1 col. i 5-9 44.
44 P.
Oxy. 1232 fr. 1 coll. ii, iii, fr. 2 + 2076 col. ii 44. a. (= Alc. 304 L. - P.) P. Fouad 239, col. i 44. b. (= Alc. 304 L. - P.)
P. Fouad 239, col. 5-10 45.
45 Ap. Dysc. Pron. 119b (i 93 Schneider) 46.
46 Hdn. π. µον. λέξ. β' 36 (ii 945 Lentz) 47.
47
Max. Tyr. 18. 9 (p. 232 Hobein) 48.
48 Iulian. Ep. 183 (p. 240s. Bidez-Cumont) 49.
49 Heph. Ench. 7. 7 (p. 23
Consbruch) 50.
50 Galen. 8. 16 (i 113 Marquardt) 51.
51 Chrysipp. π. ἀποφ. 23 (S.V.F. ii 57 Arnim) 52.
52 Hdn. π. µον.
λέξ. α' 7 (ii 912 Lentz) 53.
53 Schol. Theocr. 28 arg (p. 334 Wendel) 54.
54 Poll. 20 124. (ii 227 Bethe) 55.
55 Stob. 3. 4. 12
(iii 221s Wachsmuth-Hense) 56.
56 Chrysipp. π. ἀποφ. 13 (S.V.F. ii 55 Arnim) 57.
57 Athen. 21bc (i 46 Kaibel) 58.
58 P.
Oxy. 1787 fr. 1. 4–25, fr. 2. 1 + fr. nov. (Lobel Σ. µ. p. 26) 60.
60 Halle 3 = P. Oxy. 1787 fr. 44 62.
62 P. Oxy. 1787 fr. 3 col.
ii 3–14 63.
63 P. Oxy. 1787 fr. 3 col. ii 15–24 65.
65 P. Oxy. 1787 fr. 4 67. P. Oxy. 1787 fr. 5 68. P. Oxy. 1787 fr. 7 + frr.
nov. (Lobel Σ. µ. p. 32 + Ox. Pap. 21, 135) 70. P. Oxy. 1787 fr. 13 71.
71 P. Oxy. 1787 fr. 13 + eiusdem pap. fr. (Ox.
Pap. xxi 135) 73.
73 P. Oxy. 1787 fr. 11 81.
81 Athen. 15. 674e (iii 491 Kaibel) (vv. 4–7) + P. Oxy. 1787 fr. 33 (vv. 1–5) 82.
82
Heph. Ench. 11. 5 (p. 36 Consbruch) 84.
84 P. Oxy. 1787 frr. 37 + 41 85. P. Oxy. 1787 fr. 38 86.
86 P. Oxy. 1787 fr.
postmodo repertum = 2166(d)I 88.
88 P. Oxy. 2290 91.
91 Heph. Ench. 11. 5 (vid. fr. 82) 92.
92 P. Berol. 9722 fol. 1,
Berliner Klassikertexte 5. 2 p. 12 + Diehl A.L.G.2 1. 4 p. 57s. 94.
94 P. Berol. 9722 fol. 2, Berliner Klassikertexte 5.2 p.
12ss. + Lobel Σ. µ. p. 79 95.
95 P. Berol. 9722 96.
96 P. Berol. 9722 fol. 5, Berliner Klassikertexte 5. 2 p. 15ss. + Lobel Σ.
µ. p. 80 98.
98 P. Haun. 301 98. b. P. Mediol. ed. Vogliano, Philol. 93 (1939) 277ss. 100.
100 Poll. 7. 73 (ii 73 Bethe) 101.
101
Athen. 9. 410e (ii 395 Kaibel) 102.
102 Heph. Ench. 10. 5 (p. 34 Consbruch) 103.
103 P. Oxy. 2294 103. b. (Voigt) (= inc.
auct. 26 L.-P.) P. Oxy. 2308 104. a. Demetr. Eloc. 141 (p. 33 Radermacher) 104. b. Himer. Or. 46. 8 (p. 18
Colonna) 105. a. Syrian. in Hermog. Id. 1. 2 (i 15 Rabe) 105. b. Demetr. Eloc. 106 (p. 26 Radermacher) 106.
Demetr. Eloc. 146 (p. 34 Radermacher) 107.
107 Ap. Dysc. Coni. 490 (i 223 Schneider) 108.
108 Himer. Or. 9. 19 (p. 84.
Colonna) 109.
109 Epim. Hom. (Anecd. Oxon. i 190 Cramer) 110.
110 Heph. Ench. 7. 6 (p. 23 Consbruch) 111.
111 Heph.
Poem. 7. 1 (p. 70 Consbruch) 112.
112 Heph. Ench. 15. 26 (p.55s. Consbruch) (π. ἀσυναρτήτων) 113.
113 D. H. Comp. 25
(vi 127s. Usener-Radermacher) 114.
114 Demetr. Eloc. 140 (p. 33 Radermacher) 115.
115 Heph. Ench. 7. 6 (p. 23
Consbruch) 116.
116 Serv. in Verg. Gerog. 1.31 (iii 1,139s. Thilo-Hagen) 117.
117 Heph. Ench. 4.2 (p. 13 Consbruch) 117.
a. Hsch. Ξ 85 118.
118 Hermog. Id. 2. 4 (p. 334 Rabe) 119.
119 Schl. Aristoph. Plut. 729 (p. 364 Dubner) 120.
120 Et. Mag.
118. 2. 43 121. Stob. Ecl. 4. 22. 112 (iv 543 Wachsmuth-Hense) (ὅτι ἐν τοῖς γάµοις τὰς τῶν συναπτοµένων ἡλικίας
χρὴ σκοπεῖν) 122.
122 Athen. 12. 554b (iii 223 Kaibel) 123.
123 Ammon. Diff. 75 (p. 19 Nickau) 124.
124 Heph. Ench. 15. 4 (p.
48 Consbruch) 125.
125 Schol. Aristoph. Thesm. 401 (p. 267 Dubner) 126.
126 Et. Gen. (p. 22 Calame) = Et. Mag. 250.
10s 127. Heph. Ench. 15. 25 (p. 55 Consbruch) 128.
128 Heph. Ench. 9. 2 (p. 30 Consbruch) 129.
129 Ap. Dysc. Pron.
83bc (i66 Schneider) 130.
130 Heph. Ench. 7.7 (p. 23 Consbruch) 131.
131 Heph. Ench. 7.7 (v. ad fr. 130) 132.
132 Heph.
4
Praeter frr. 99, 101.a, 117.b, 168.а, 169.а, 170 et 178, quae omisi, haec editio maxima ex parte editionem, quam Campbell
secundum Lobel et Page curavit, sequitur.
Ench. 15.18 (p. 53s. Consbruch) 133.
133 Heph. Ench. 14.7 (p. 46 Consbruch) 134.
134 Heph. Ench. 12.4 (p. 39
Consbruch) 135.
135 Heph. Ench. 12.2 (p. 37s. Consbruch ) 136. Schol. Soph. El. 149 (p. 110 Papageorg.) 137.
137 Arist.
Rhet. 1367a (p. 47 Romer) 138.
138 Athen. 13. 564d (iii 244 Kaibel) 139.
139 Philo (P. Oxy. 1356 fol. 4a 14ss. + Lobel Σ. µ.
p. 55) 140.
140 Heph. Ench. 10.4 (p. 33 Consbruch) 141.
141 Athen. 10. 425d (ii 425 Kaibel) 142.
142 Athen. 13. 571d (iii 259s.
Kaibel) 143.
143 Athen. 2. 54f (i 127s. Kailel) 144.
144 Hdn. π. κλίσ. ὀνοµ. (ap. Aldi Thes. Cornucop. 268v: v. Choerob.
ii. lxv 43s. Hilgard) = cod. Voss. gr. 20 (Reitzenstein Gesch. Et. 367) 145.
145 Schol. Ap. Rhod. 1. 1123 (p. 99s.
Wendel) 146.
146 Trypho Trop. 25 (Rhet. Gr. viii 760 Walz) 147.
147 Dio Chrys. 37.47 (ii 29 Arnim) 148.
148 Schol. Pind.
Ol. 2. 96f (i 85s. Drachmann) 149.
149 Ap. Dysc. Pron. 126b (i 99 Schneider) 150.
150 Max. Tyr. 18. 9 (p. 232 Hobein)
151.
151 Et. Gen. (p.19 Calame) = Et. Mag. 117. 14ss 152.
152 Schol. Ap. Rhod. 1. 727 (p. 61 Wendel) 153.
153 Atil. Fort. Ars 28
(vi 301 Keil) (de metris Horatii) 154.
154 Heph. Ench. 11. 3 (p. 35 Consbruch) (π. ἰωνικοῦ τοῦ ἀπὸ µείζονος) 155.
155 Max.
Tyr. 18. 9d (p. 231 Hobein) 156.
156 Demetr. Eloc. 161s (p. 37 Radermacher) 157.
157 Et. Gen. (p. 18 Calame) = Et. Mag.
174. 43ss 158.
158 Plut. de cohib. ira 456e (iii 167 Pohlenz-Sieveking) 159.
159 Max. Tyr. 18.9g (p. 232 Hobein) 160.
160
Athen. 13.571d (v. fr. 142) 161.
161 P. Bouriant 8.91ss (v. A. P. F. 10, 1932, p. 3) 162.
162 Choerob. in Theodos. (i 193
Hilgard) 163.
163 Iulian. Ep. 193 (p. 263 Bidez-Cumont) 164.
164 Ap. Dysc. Pron. 136b (i 107 Schneider) 165.
165 Ap. Dysc.
Pron. 106a (ii 82 164. Schneider) 166.
166 Athen. 2. 57d (i 134 Kaibel) 167.
167 Athen. 2. 57d (v. fr. 166) 168.
168 . Zenob. 3. 3
(ii 58 Leutsch- 166. 167. Schneidewin) 168.
168. b. (Voigt) (=fr. adesp. 976 P.M.G.) 168.
168. c. (Voigt) (=fr. adesp. 964
P.M.G.) Demetr. Eloc. 164 (p. 37 Radermacher) 169.
169 Schol. Il. 14. 241 (ἐπισχοίης) (ii 46 Dindorf) 171.
171 Phot. (p.
57 Reitzenstein) 172.
172 Max. Tyr. 18.9h (p. 232 Hobein) 173.
173 Choerob. in Theodos. (ii 331 Hilgard) 174.
174 Orion
(3.12ss Sturz) 175.
175 Ap. Dysc. Adv. 596 (i 183 Schneider) 176.
176 Athen. 4. 182f (398 Kaibel) 177.
177 Poll. 7. 49 (ii 65
Bethe) 179.
179 Phrynich. Praep. Sophist. (p. 60 von Borries) 180.
180 Hch. E 1750 (ii 56 Latte) 181.
181 Schol. Lond. in.
Dion. Thrac. Art. 6 (p. 493 Hilgard) 182.
182 Schol. Il. 14. 241 (v. fr. 169) 183.
183 Porphyr. ad Il. 2. 447 (i 41 Schrader)
184.
184 Choerob. in Theodos. Can. (i 270 Hilgard) 185.
185 Philostr. Imag. 2. 1 (ii341 Kayser) 186.
186 Io. Alex. τον. παρ. (p.
4 Dindorf) 187.
187 Epim. Hom. (Anecd. Oxon. i 278 Cramer) 188.
188 Max. Tyr. 18.9h (p232 Hobein) 189.
189 Phrynich.
272 (p. 89 Fischer) 190.
190 Schol. A Il. 3.219 (ἄιδρεϊ) (i 152 Dindorf) 191.
191 Poll. 6.107 (ii 31 Bethe) 192.
192 Poll. 6.98 (ii
28 Bethe).
Supplementa5
2 – 1/ Galiano, Lobel; 2/ Page. 3 – 2, 3, 4, 7, 8/ Blass; 11/ Diehl; 12 Hunt. 5 – Grenfell, Hunt, Blass praeter 1/
Κύπρι καὶ Earle, µοι Diels; 2/ τὸν Diels; 4/ πάντα Jurenka; 5/ λῦσαι Diels; 6/ καὶ Diels; 7/ Blass; 8/ Page; 9/ τὰν
Diels; 10/ ἔµµορον Wiliamowitz; 14/ Lobel; 18/ Κύπρι Lobel. 6 – Treu. 7 – Lobel. 8 – Lobel. 9 – Gallavotti. 15 –
1/ Hunt; 5/ Hunt, Fraenkel, Diehl; 7/ Hunt, Fraenkel; 9/ Hunt, ἐπεύροι Wilamowitz; 10/ Lobel; 11/
Wiliamowitz, Hunt, Edmonds; 12/ Hunt. 16 – 1-7/ Hunt; 8/ Page; 9/ Lobel; 10/ Edmonds, Hunt; 11/ Theander;
20/ Rackham; 32/ Hunt. 17 – 1/ Milne; 2/ Wilamowitz; 3/ Ἀτρεΐδαι Wilamowitz, κλῆ- Edmonds; 5, 6/ Page; 7/
Jurenka; 9/ Lobel, Page; 10/ Wilamowitz; 11/ Page; 12/ Wilamowitz; 13/ Castiglioni; 14, 15/ Hunt; 20/ West. 18 –
1/ Lobel; 2/ Wilamowitz; 3/ Diehl. 21 – 15/ Hunt. 22 – 6/ Wilamowitz; 9/ Hunt, West; 10/ Wilamowitz, LobelPage; 11/ Castiglioni 13, 15/ West; 16, 17, 19/ Hunt; 18/ Edmonds. 23 – 3/ Hunt; 4/ Page; 5/ Page, Hunt; 6/
Wilamowitz; 11/ Lobel; 13/ Hunt. 24. a – 3, 4/ Hunt; 5/ Wilamowitz; 7/ Maas. 26 – 2, 3, 4/ Et. Gen.; 11, 12/ Ap.
Dysc. 27 – 7, 8, 9/ Treu; 10/Hunt, Lobel; 12/ Lobel; 13/ Hunt. 30 – 3/Lobel; 4/ Hunt, Wilamowitz; 6, 7, 8/
Lobel; 9/ Hunt. 31 – 9/ Sitzler. 43 – 7/ Hunt. 44 - Hunt praeter 8, 9, 10/ Wilamowitz; 24/ κίθαρίς Lobel; 25/
λιγέως Lobel; 26/ ἴκανε, αἴθερα Lobel 44.
44 a – Page. 46 – 2/ Hermann. 50 – 1/ Hermann. 58 – Hunt praeter 9,
20/ Lobel; 22/ Stiebitz. 60 – Hunt praeter 6/ θεήσης Voigt. 63 – Hunt. 65 – Hunt. 67 – Hunt. 68 – Hunt
praeter 2/ ἔγεντο Lobel. 71 – Hunt praeter 7/ Lobel. 73 – Hunt. 86 – 5/ κλῦθί Fraenkel, Diehl, ποτα Lobel,
κἀτέρωτα Fraenkel, Diehl. 94 – 3/ Blass; 12/ Wilamowitz; 13/ βρόδων Schubart, κροκίων Page; 15, 16/ Athen.;
17/ Theander; 20/ Athen.; 21/ Schubart; 24/ Page; 26/ Lobel, Wilamowitz; 27/ Lobel-Page. 95 – 9/ οὐ
Schubart, ἔγωγ’ Edmonds; 10/ οὐδὲν Schubart, γᾶς ἔοισα West; 11/ Blass; 12, 13/ Lobel. 96 – Page. 98.
98 a – 1, 4/
Vogliano; 4/ κατελιξαµέν[αις Lobel; 5, 8/Page; 12/Diehl, Schadewaldt; 100 – Bergk. 103 – Lobel.
5
Supplementa, quae ab hoc loco absunt, in Commentario indicata sunt.
Conspectus metrorum6
–⏑–⏓–⏑⏑–⏑–⏓
–⏑⏑–⏓
3 × v. Sapphicus +
1 × v. Adonius
frr. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24. a, 24. b, 24.c, 26, 27,
29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42.
⏓⏒–⏑⏑– ⏑⏑–⏑⏑–⏑⏓
v. semiasclepiadeus minor + v. prosodiacus
frr. 43, 44, 44. a., 44. b, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52.
⏓⏒–⏑⏑––⏑⏑––⏑⏑–⏑⏓
v. Asclepiadeus maior
frr. 53, 54, 55, 56, 57.
⏒–⏑⏑– –⏑⏑– –⏑⏑–⏑–⏓
v. semiasclepiadeus minor acephalus + choriambus + v. Aristophanius
frr. 58, 60, 62, 63, 65, 67, 68, 70, 71, 73, 81, 82, 84, 85, 86, 88, 91.
⏓⏓–⏑⏑–⏑⏓
–⏓–⏑⏑–⏑⏑–⏑⏓
2 × v. Glyconius +
1 × tetrameter Sapphicus catalecticus
fr. 94
– ⏑ – ⏓ ⏓– ⏑ ⏑ – ⏑ ⏓
⏓⏓–⏑⏒⏓⏑⏓
⏓⏓–⏑⏑–⏓–⏑–⏓
1× ditrochaeus + v. Telesillius +
1 × v. Glyconius +
1 × v. Phalaecius
frr. 95, 96
⏓⏓–⏑⏑–⏑⏓
– ⏑ – ⏓ ⏓– ⏑ ⏑ – ⏑ ⏓
2 × v. Glyconius +
1× ditrochaeus + v. Telesillius
frr. 98. a, 98. b
⏓⏒–⏑⏑––⏑⏑–⏑–
v. Asclepiadeus minor catalecticus
fr. 100
⏑–⏑–⏑–⏓ ⏑⏑–⏑–⏑–⏓
dimeter iambicus catalecticus + r. enoplius in viii syll.
fr. 102
–⏑⏑––⏑⏑– –⏑⏑–⏑–⏓
dimeter choriambicus + v. Aristophanius
fr. 103
–⏑⏑–⏑⏑–– ⏑–⏑⏑–⏑⏑–⏓
semipes femininus + r. enoplius in ix syll.
fr. 104. a/1.
⏓⏓–⏑⏑–⏑⏓ ⏑–⏑⏑–⏑⏑–⏓
v. Glyconius + r. enoplius in ix syll.
fr. 104. a/2.
–⏕–⏕–⏕–⏕–⏑⏑–⏓
hexameter
frr. 105. a, 106
6
Secundum Gentili. Frr. 118–192 (έξ ἀδήλων βιβλίων) omisi. Dubii metri sunt frr. 92, 101, 103. b, 108.
⏓⏓–⏑⏑–⏓ ⏑–⏑⏑–⏑⏑–⏓
v. Pherecratius + r. enoplius in ix syll.
fr. 105. b.
–⏑⏑–⏑⏑–⏑⏑–⏑⏑
v. Alcmanius
fr. 107
–⏑⏑–⏑⏑–
semipes masculinus
fr. 109
⏒––⏑⏑–⏑⏑–⏓
tetrameter Sapphicus
fr. 110/1, 3
⏓⏑ – ⏑ ⏑ – ⏑ ⏑ – ⏓
r. enoplius in x syll.
frr. 110/2, 111/3, 6
⏓⏓–⏑⏑–⏓
v. Pherecratius
fr. 111/1
⏑–⏑⏓
diiambus
fr. 111/2, 4
–⏑⏑–⏑–⏓ –⏑⏑–⏑–⏓
v. Aristophanius + v. Aristophanius
fr. 112
⏓⏒ –⏑⏑––⏑⏑––⏑⏑––
v. Asclepiadeus maior catalecticus in syll.
fr. 113
–⏑⏑––⏑⏑– –⏑⏑–––
dimeter choriambicus + dochmius
fr. 114/1
–⏑–––⏑–– –⏑–⏓–⏓
dimeter trochaïcus + v. ithyphallicus
fr. 114/2
–––⏑⏑–⏑⏑–⏑⏑–⏓
pentameter Sapphicus
fr. 115
–⏑–⏓–⏓ –⏑⏑–⏑–⏓
v. ithyphallicus + v. Aristophanius
fr. 116
––––– –⏑–⏓–⏓
v. Reizianus in v syll. + v. ithyphallicus
fr. 117
Ordo fragmentorum
Lobel-Page,
Campbell
1
2
3
4
5
6–9
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
26
27
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
44.a
45
46
47
48
49
50
51
52
53
Bergk
Diehl
1
4, 5
2
10
9
3
6
23
17
115
19
7
14
16
96
25
50 + 81
42
33 + 34
101
36
37
65
1
Suppl, p.30
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33 + 36
35
34
37
38
39
2
10
9
4
7
20
14
19
17
8
12
13
54
55
102
44
42
50
48
40 + 41
49
46
47
57
54
55
56
57
58
60
62
63
65
67.a
68.a
70
71
73.a
81
82.a
84
85.b
86
88
90
91
92
94
95
96
98
100
101
102
103
103.b
103.c
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
64
68
69
70
79
78
76
77
89
44
90
95 + 133
93
92
102
93 Adn.
97
98
91
99 + 100
106
109
104
105
56
58
60
61
65.a
84
66
67
68
69
71
76
70
74
80
63
82
83
RM 1944
64
95
96
97
98
Suppl. p. 39, 70
85
99
114
120 + 133
116 + 117
115
53
116.a
122
124
123
128, 1-5
130
131
127
128, 6
117
117.a
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
157
158
159
160
161
162
103
45
116
72
75
121
18
82
73
83
84
60
21 + 22
40
41
85
58 + 59
87
88
39
28
29
62
51
31
30
48
114
113
32
80
43
136
57
20
61
53
86
122 + 123
153
74
11
168
129
103
153
108
100
111
15
155
101
134
154
90
146 + 18
137
137
152
144.a, b
87
86
121
149
151
156.b
107
135 + 136
119
118
143
113
52
59
92
125
109
106
142
91
88
150
138
16
126
11
130.a
156.a
163
164
165
166
167
168
168.b/
168.c/
169
171
172
173
174
175
176
177
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
128
117
111
56
112
63
52
Adesp. 104.a
159
149
125
150
151
152
154
155
156
157
158
159
160
161
129
162
164
125
165
166
128
170
147
112
3
105
139
21
94
156 + 22
-̣
133
Kazalo imena
Ἄβανθις 22/10 – Sapfina učenica.
Ἄδωνις 140/1, 168 – Afroditin vjerenik.
Ἀΐδης 55/3 – Zagrobni svijet.
Ἀνακτορία 16/15 – Sapfina učenica.
Ἀνδροµάχα 44/8, 44/37 – Žena Hektorova.
Ἀνδροµέδα 68/5, 131/2, 133/a – Sapfina
suparnica.
Ἄρευς 111/5 – Bog rata.
Ἄρτεµις 44.a/4, 84 – Boginja lova.
Ἀσία 44/5 – Zemlja istočno od Grčke.
Ἄτθις 8/3, 49/1, 96/16, 131/1 – Sapfina učenica.
Ἀτρεΐδαις 17/3 – Potomak Atrejev.
Αὔως 6/10, 58/19, 103/13, 123, 157, 175 – Zora.
Ἀφροδίτα 1/1, 33/1, 73/3, 96/26, 102/2, 112/5, 133/b
– Boginja ljubavi.
Ἀχέρων 65/10, 95/13 – Rijeka u podzemlju.
Γεραίστιον 96/33 – Rt u Eubeji.
Γογγύλα 22/10, 95/4 – Sapfina učenica.
Γόργω 29/9, 144/2 – Sapfina suparnica.
Γυρίννω 82 – Sapfina prijateljica.
∆ίκα 81 – Personifikacija pravde, ili Mnasidika
od milja.
∆ωρίχα 7/1, 15/11 – Egipatska hetera.
Ἔκτωρ 44/6, 44/37, 180 – Sin Prijamov, junak
pod Trojom.
Ἐλένα 16/7, 23/5 – Žena Menelajeva i vjerenica
Parisova.
Ἔρµαις 141/3 – Glasnik bogova.
Ἐρµιόνα 23/4 – Helenina kći.
Ἔρος 44.a/11, 47/1, 130/1, 159 – Bog ljubavi.
Ἔσπερος 104.a/1 – Večernjača.
Ζεῦς 1/2,17/9, 53 – Otac bogova.
Ἤρα 9/4, 17/2 – Žena Zeusova.
Θήβα 44/7 – Grad u Beotiji.
Θυώνα 17/10 – Semela, mati Dionizova.
Ἴδαος 44/3 – Trojanski glasnik.
Ἴλιος 17/6, 44/26 – Ilij, grad u Aziji.
Καλλιόπα 124 – Muza pokroviteljica epske
poezije.
Κλεανακτίδαις 98.b/7 – Tiranin Mirsil.
Κλέις 98.b/1, 132/2 - Kći Sapfina.
Κοός 44.a/2 – Otac Letin.
Κρήτα 2/1 – Otok u Egejskom moru.
Κρονίδαις 44.a/3, 103/6 – Sin Kronov.
Κυθέρηα 86/3, 140/1 – Nadimak Afroditin.
Κυπρογένηα 22/16, 134 – Nadimak Afroditin.
Κύπρις 2/13, 5/1, 5/18, 15/9 – Nadimak Afroditin.
Κύπρος 35, 44/1, 65/6 – Cipar.
Λάτω 142 – kći Kejeva i mati Febova.
Λήδα 166/1 – Zeusova vjerenica.
Λυδία 132/3 – Kraj u Maloj Aziji.
Μεγάρα 68.b/12 – Sapfina učenica.
Μήδεϊα 186 – Vjerenica Jazonova.
Μίκα 71/1 – Sapfina prijateljica.
Μνασιδίκα 82 – Sapfina učenica.
Μοῖσαι 44.b/1, 103.a/8, 127, 128, 150/1, 187 Pokroviteljice umjetnosti.
Mυτιλήναος 98. b/3 – Mudrac Pitak.
Νηρήιδες 5/1 – Kćeri Nerejeve.
Νιόβα 142 – Žena Amfionova.
Ὄλυµπος 27/12 – Planina na kojoj bogovi
stanuju.
Πανδίονις 135 – Pandinova kći, Prokna ili
Filomela.
Πάνορµος 35 – Grad na Siciliji, danas Palermo.
Πάφος 35 – Grad na Cipru.
Πάων 44/36 – Apolon.
Πείθω 96/29 – Boginja nagovora.
Πενθίληος 71/3 – Sin Orestov.
Πέραµος 44/17 – Kralj trojanski, otac Hektorov.
Πιερία 55/3 – Kraj u Makedoniji.
Πιέριδες 103/8 – Nadimak Muza.
Πλακία 44/7 – Gora u Miziji.
Πληΐαδης 168.b/2 – Plejade, ili Vlašići.
Πωλυανακτίδαις 155 – Domaćin na Lezbu.
Σάρδεις 96/1, 98.a/11 – Perzijska utvrda u Maloj
Aziji.
Σελάννα 154/1, 168.b/1 – Mjesec.
Τροΐα 16/9 – Troja, kraj u Maloj Aziji.
Τυνδαρίδαις 68/9 – Kralj spartanski.
’Υµήναος 111/2, 111/4 – Bog svadbe.
Φοῖβος 44.a/2 – Nadimak Apolonov.
Φωκάα 101/3 – Grad u Lidiji.
Χάριτες 44.b/2, 53, 81/6, 103.a/8, 128 – Boginje ljepote.
Ψάπφω 1/20, 65/5, 94/5, 133/b – Sapfo.
Ωἰράνα 91, 135 – Sapfina učenica.
Kazalo
Uvod
Bibliografija
ΜΕΛΗ
Pjesme
Komentar
Fontes lectionum
Supplementa
Conspectus metrorum
Ordo fragmentorum
Kazalo imena
Kazalo

KISIK - NOVI SAVEZNIK U VAŠOJ LJEPOTI 40% popusta

- darhiv

Razvoj pisave in matematika - Marko Razpet

Preuzmi sporazum