MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA od 19. do 25. sijeènja 2015. 19. I. Mario, Marta Ponedjeljak 20. I. Fabijan i Sebastijan Utorak 21. I. Agneza, Janja Srijeda 22. I. Vinko, ðakon Èetvrtak 23. I. Emercijana, Ema Petak 24. I. Subota 25. I. Nedjelja 7:00 - + Matija Šadek 18:00 - + Fabijan Petriæ i + iz obit. Petriæ 18:00 - + Zdravko i Goran Vrbošiæ, god. 17:30 - EUHARISTIJSKO KLANJANJE 18:00 - + Stjepan Koštiæ 18:00 - + Antun, Agata i Matija Svetec i + iz obit. Svetec i Rešetar 18:00 1. + Ana i Valent Cahunek, Ivan Kovaèiæ i Dražen Lukaèin 2. + Anica, Pavao, Ljubica i Franjo Saboloviæ, Barbara i Josip Lovrenèiæ 3. + Pavao Soèev 4. + Marija Votuc i Anica i Vinko Trdak Franjo Saleški 5. + Stjepan Ferlindeš 6. + Stjepan Cindori i Josip Laziæ 7. + Goran Perakoviæ, god. 8. + Vinko Škrobot 9:00 - + vlè. Josip Kasiæ, god. 3. NEDJELJA 11:00 - + Jakov i Marija Žaja KROZ GODINU 18:00 - ŽUPNA SVETA MISA SRIJEDA, 21. 01. 2015. - 18:45. sati 2. susret roditelja prvoprièesnika i potvrðenika u župnoj dvorani crkve sv. Nikole biskupa Koprivnica ðakon M. Flajs Daj nam snage, Gospodine, da živimo otvorenih oèiju i prepoznajemo znakove tvoje prisutnosti meðu nama. Pomozi nam da shvatimo i prihvatimo naèin i sadržaj tvoga govora kako bi ga mogli prenositi našoj djeci, te im tako biti najjaèi poticaj na putu dobra! BISKUPIJA VARAŽDINSKA - ŽUPA SVETOG NIKOLE BISKUPA KOPRIVNICA Odgovara: župa Svetog Nikole biskupa Koprivnica Ðure Estera 2, Tel. 048/ 621-174, e-mail: [email protected] Internet stranica: www.zupasvnikolakc.hr Koprivnica - godina XIV. - broj 21. - 18. sijeènja 2015. DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU Sam 3, 3b-10. 19; Ps 40, 2. 4ab. 7-10; 1 Kor 6, 13c-15a. 17-20; Iv 1, 35-42 »Gospodine, gdje stanuješ?« Kao nekoæ dvojici uèenika Isus upuæuje i nama svoj poziv i pitanje: što tražite? Svatko je od nas pozvan da doðe Gospodinu, da sluša i prenosi Božju rijeè i tako ostvari vlastito i svoje braæe spasenje. Bog nas svakoga poziva da na svoj naèin budemo dionici pronošenja Božje rijeèi u svijetu u kojem živimo. Zacrtao nam je put spasenja, a to je život s Bogom i za Boga što ga možemo i moramo ostvariti mi sami, ali ne osamljeni nego u zajednici s braæom: u obitelji, društvu, u Crkvi. Uz poziv Bog nam daje i milosti, darove, sposobnosti, moguænosti da poziv prihvatimo i izvršimo i tako ostvarimo svoje spasenje. Možda nismo pozvani na neki izvanredan naèin za svoju životnu zadaæu, poput proroka Samuela, ili pak apostola Andrije ili Petra. Ali svatko je pozvan da bude svjedok vjere u svojoj obitelji, okruženju u kojem živi. U Božjem planu svaki èovjek, svaki od nas, pozvan je na vjeèni život, na spasenje i sreæu u Bogu. On nas svakoga zove da po njegovom nacrtu izgradimo svoj život, da slušamo Božju poruku i da je prenesemo drugima. Samuel je Gospodinu odgovorio: Govori Gospodine sluga tvoj sluša! Možemo li i mi Bogu tako odgovoriti? Slušamo li mi Božju rijeè svake nedjelje i blagdana? Ne samo da li je slušamo veæ da li je vršimo? Ostvarujemo li u životu ono što Bog s nama planira, odnosno ispunjamo li zadaæu koju nam je Bog dao, ili pak poput veæine tražimo lakši put, bez križa i obveza. Slijediti Isus znaèi živjeti život po deset zapovijedi, a to je mnogima danas teško i ne spojivo s njihovim naèinom življenja. No mi smo svjedoci da se isplati živjeti po zapovijedima i evanðelju. Život s Kristom nas ispunja i èini radosnima i snažnima da možemo nositi svoje životne križeve. Doði i vidi“. Osobna se vjera ne može prenijeti. Ona se može odgajati, u nju upuæivati, ali osobna se vjera mora stjecati osobnim iskustvom duhovnog života. Neke stvari u životu èovjek mora proæi ili obaviti sam. Svoju duhovnu izgradnju, radost svoga života, smisao svoje egzistencije – ne može ti nitko drugi dati ili izgraditi. To je na tebi. I tu je èovjekova velièina, i prilika, koju mnogi propuštaju. Nemojmo si dopustit da i mi budemo pribrojeni meðu te „mnoge“ koji su propustili priliku pronaæi i upoznati Boga! Tomislav Petriæ, župnik PISMO STUDENTA TEOLOGIJE . . . Pomalo se i bojim objaviti ovaj èlanak koji slijedi. Naime, s jedne strane mogao bih se zamjeriti jednoj ekstremnoj skupini koja štiti slobodu govora pod svaku cijenu pa riskiram da ovdje budem proglašen nekakvim katolibanom. S druge strane, riskiram zamjeriti se fundamentalistima koji skoro u svakome tko nije vjernik vide neko niže biæe koje je potrebno "popraviti" pod svaku cijenu. Molim sve èitatelje da stoga pažljivo pristupe ovome tekstu, koji je pisan u najboljoj namjeri. Prije gotovo dva tjedna u Francuskoj se dogodio stravièan teroristièki napad. Ubijeno je nekoliko osoba. Reakcija je to ekstremista na karikature koje su prikazane u satirièkom èasopisu Charlie Hebdo. Èasopis doduše ne objavljuje samo karikature (proroka) Muhameda (niti opæenito samo liènosti važne islamu ili nekim muslimanskim ekstremnim skupinama). Moguæe je ondje naæi i kršæanske likove. Tako se tamo rade karikature presvetog Trojstva, roðenja Isusova, zatim njegova raspeæa, a ima i karikatura nekih papa. Satirièni èasopis po samoj svojoj naravi mora vrijeðati, no ovdje se radi o posebnoj vrsti vrijeðanja. Naime, ovo se vrijeðanje i izrugivanje smatra umjetnošæu. I mislim da se s time možemo složiti. To zaista jest umjetnost, to zaista jest sloboda izražavanja. Ti ljudi zaista dobro crtaju. To treba braniti i ta se umjetnost i sloboda ne smiju narušavati. Svi mediji i sve politièke i javne liènosti to su takoðer naglasile. Cijeli svijet je to naglasio. Takoðer, teroristièki napad, ubijati radi crteža... to je èin za svaku osudu. Zaista je strašno na koji naèin ti napadi funkcioniraju i uopæe ne mare niti za one koji nisu ništa niti nacrtali niti napisali. Ovo je takoðer svima jasno i svi su nam mediji to naglasili. No volio bih skrenuti pozornost na nešto što se nije naglasilo. Nije se naglasilo da se ovdje takoðer radi o vrijeðanju. Satira jest umjetnost, ali umjetnost vrijeðanja i izrugivanja. Uvrede i izrugivanje tu su uglavnom iz dva razloga, da se drugoga ponizi (povrijedi), a da sebe uzvisimo (pokažemo odreðnu nadmoæ u kojem nam god pogledu drago). Živimo u društvu koje izrazito cijeni i drži do slobode govora, mišljenja i izražavanja opæenito. Nešto što je svakako dobro, nešto za èime su stoljeæa i tisuèljeæa žudila. Ipak, predstoji nam se zalagati i za još nešto, a to je ljudsko dostojanstvo. Ovo današnje društvo zna oduzeti dostojanstvo, ono zna vrijeðati, ono zna zanemarivati, ne isplaèivati plaæe, banalizirati, izokretati, ponižavati... Nažalost, jedina reakcija za koju možemo èuti na takvo što su pobune, ustanci, revolucije, a danas i teroristièki napadi. To su sve nasilni oblici reakcije i kao takvi veæ su sami po sebi problematièni i nije dobro kad se dogode, odnosno uvijek ima žrtava, najèešæe upravo onih nevinih, onih koji nemaju veze s problematiènim zbivanjima. Kako se onda nositi s time kad vas netko vrijeða, ponižava, crta karikature od Kristova raspeæa? Jedno od najboljih riješenja svakako je ignorirati takvo ponašanje, jer što se više o njemu razglaba i što se više na njega reagira to onaj koji vrijeða ima više materijala, njemu se svaka reakcija isplati. Slièno kao kad je Isus rekao da trebamo okrenuti drugi obraz. Jasno, nekad je umjerena reakcija i potrebna. Tu mi se èini zanimljivim riješenje koje je na jednom predavanju ponudio Ivica Šola. On je tada rekao (parafriziram) da na karikaturu ne smijemo iæi bombom, veæ na karikaturu trebamo iæi karikaturom. I konaèno, (kaže Ivica Šola) potrebne su tužbe, udariti ih po džepu. To æe osjetiti. Dakle, kad vas netko vrijeða jasno da æete se osjeèati povrijeðenim i da æete htjeti reagirati. No, ne smijemo na olovku iæi puškom jer tada prelazimo iz jedne krajnosti u drugu. Kao društvo moramo zaštiti ljudsko dostojanstvo, ali ono se ne sastoji samo od slobode govore. Ono se takoðer sastoji i od slobode od ponižavanja, vrijeðanja i izrugivanja. Lako je nekoga povrijediti (od laganog izrugivanja do ekstremnog ubojstva) jer to svi znamo na ovaj ili ona naèin. No, znamo li zaštiti i afirmirati ljudsko dostojastvo? (hš) O BAV I J E S T I ¢ Susret ministranata: - subota 11:00 sati. ¢ Mješoviti zbor, srijeda poslije sv. mise. ¢ Zbor mješovitog djeèjeg uzrasta, subota 11:00 sati. ¢ Zbor mladih, subota prema dogovoru. ¢ Utorkom poslije sv. mise molitvena zajednica župe Sv. Nikole ima svoje molitvene susrete. Doðite i molite s nama! SUBOTA, SUBOTA, O 24. B S T I 24. 01. 2015. 01.A 2015.V I J E VJERONAUK VJERONAUK => PRVOPRIÈESNICI 10:00 sati, svi u dvorani => KRIZMANICI 10:00 sati, svi u crkvi POPRIÈESNA MEDITACIJA “Uèitelju, gdje stanuješ?” Bilo je to bojažljivo pitanje ljudi koji su nešto osjetili, koji su se našli zateèeni privlaènošæu Isusove osobe. To je bila neka zahvaæenost na prvi pogled. A Isus ne zatvara svoje boravište. Otvoreno je svakome. Na jednostavan je naèin pozvao prve uèenike koji su puni želje i znatiželje krenuli za njim. Bilo je to za uèenike tako znaèajan susret da su zapamtili: bila je otprilike deseta ura. Smijemo se pitati o èasu kada smo mi sreli Isusa. Bismo li se mogli prisjetiti toènog trenutka koji je zapisan u kronici života? Gospodin nas vodi tamo gdje stanuje - vodi rado, èesto - upravo se zato i - nastanio meðu nama. Uèitelju, povedi nas k sebi! Jedan je stari kršæanski pisac na pitanje kako bi od jednoga poganina naèinio kršæanina jednostavno odgovorio: „Pozvao bih ga da godinu dana stanuje kod mene!“ Tako i mi: kad nas upitaju, što je to kršæanstvo, što znaèi stvarno vjerovati u Krista, što nam on znaèi u životu, možemo jednostavno odgovoriti: „Doðite i vidjet æete!“ A sam æe nas Krist, snagom Duha Svetoga svojom milošæu preobraziti da ne živimo više mi, nego sam on - Krist.