Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj

Mirovinska reforma u
Republici Hrvatskoj
Dosadašnji učinci,
aktualno stanje
i prijedlozi za budućnost
Zagreb, srpanj 2011.
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Sadržaj
Sažetak
Uvod
Mirovinska reforma u Hrvatskoj 2002.
Osnovne značajke novog sustava
Novi mirovinski sustav nakon promjena tijekom 2002.
Razlozi za pokretanje mirovinske reforme u Hrvatskoj krajem 90-tih
Dosadašnji rezultati mirovinske reforme
Imovina mirovinskih fondova
Prinosi mirovinskih fondova
Prve mirovine iz drugog stupa i dodatak na mirovinu
Razvoj tržišta kapitala
Usporedba prinosa obveznih mirovinskih fondova s kamatama na bankovne depozite
Profitabilnost mirovinskih fondova
Profitabilnost mirovinskih društava
Dosadašnja ulaganja obveznih mirovinskih fondova
Naknade obveznih mirovinskih društava u usporedbi sa sličnim sustavima u svijetu
Ukupni troškovi novog mirovinskog sustava
Mirovinska osiguravajuća društva
Prijedlozi promjena mirovinskog sustava
Povećanje stope izdvajanja za drugi stup
Rješenje problema prvih umirovljenika iz 2 stupa
Smanjenje naknade za upravljanje obveznih mirovinskih fondova
Prijedlog uvođenja potportfelja
Sufinanciranje Regosa
Buduća ulaganja mirovinskih fondova
Promjena Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima (MOD)
Zaključci
Razlozi za pokretanje mirovinske reforme: kako na njih gledamo nakon desetak godina
Prijedlog zaključaka
3
4
5
5
5
5
7
7
8
10
11
12
14
14
16
19
22
22
23
23
23
23
25
26
26
27
28
28
29
2
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Sažetak
Mirovinska reforma provedena je prije deset godina s ciljem stvaranja osobne imovine
kao osnovice za isplatu mirovina budućih umirovljenika. Radi se o korjenitoj promjeni koja, za
razliku od ostalih, čestih promjena mirovinskog sustava, nije išla za time da redistribuira neke
buduće izdatke proračuna, već da stvori posve novu i o javnim financijama neovisnu osnovicu
za isplatu mirovina. Glavni motivi prelaska na kapitalizirani mirovinski sustav bila su nepovoljna
demografska kretanja i nemogućnost proračunskog financiranja budućih mirovina.
Nepunih deset godina nakon provedbe mirovinske reforme još se ne može govoriti o
rezultatima jer još nema redovnih umirovljenja iz drugog stupa. Dosadašnji prinosi mirovinskih
fondova u okviru su očekivanja i iznose oko 5,5% godišnje što je oko 3% iznad inflacije i to
usprkos krizi iz 2008. U usporedbi s drugim mirovinskim fondovima iz regije, prinosi hrvatskih
mirovinskih fondova su na razini prosjeka s tim da su hrvatski mirovinski fondovi imali relativno
niske gubitke u godinama krize. Ukupna dodana vrijednost članovima – iznos imovine iznad
uplata – iznosi oko 7 milijardi kuna dok je ukupna novostvorena vrijednost dioničarima
mirovinskih društava oko 260 milijuna kuna. Naknade obveznih mirovinskih fondova među
najnižim su na svijetu a profitabilnost mirovinskih društava na razini je profitabilnosti drugih
financijskih institucija u Hrvatskoj. Do sada je iz novog sustava u prijevremenu mirovinu otišlo
manje od 1000 ljudi, od oko 1,5 milijun učesnika. Mirovina tih osoba niža je no što bi bila da
nisu izabrali drugi stup isključivo zbog toga što im nije priznato pravo na dodatak na mirovinu.
Ta je odredba nepravedna i treba je mijenjati.
Neformalna javna rasprava o smjeru promjena mirovinskog sustava traje već neko vrijeme i
Udruženje mirovinskih fondova želi učestvovati u njoj. Udruženje predlaže nekoliko značajnih
promjena koje će, po našem mišljenju, dodatno unaprijediti novi mirovinski sustav.
Predlažemo da se u zakonski tekst ugradi formula za smanjenje naknada koje mirovinska
društva naplaćuju mirovinskom fondu i nudimo dvije formule: linearno smanjenje za 5%
godišnje ili diferenciranje naknade na dio koji bi se naplaćivao na sredstva u fondu do iznosa
ukupnih neto uplata i koji bi se smanjivao za 7% godišnje te na dio koji bi se naplaćivao na
dodanu vrijednost iznad uplata i koji bi bio fiksan i jednak današnjem zakonskom maksimumu.
Isto tako, predlažemo uvođenje potportfelja, odnosno podjelu postojećeg fonda na tri
nova različitih rizičnih profila. Postojeći članovi ostali bi u postojećem portfelju, ali bi dobili
mogućnost izbora dok bi za nove članove bio uveden automatski raspored po portfeljima
prema životnoj dobi.
Prvim umirovljenicima iz drugog stupa neophodno je dati pravo na proporcionalni dio
dodatka na mirovinu te im omogućiti izbor bolje mirovine u trenutku umirovljenja.
Mirovinska društva spremna su sudjelovati u financiranju Regosa i predlažu 10 kuna po
računu godišnje.
Glede budućih ulaganja mirovinskih fondova, mirovinska društva žele ulagati u profitabilne
i sigurne nove razvojne projekte u Republici Hrvatskoj. Za to su najvažnije ideje, a eventualna
tehnička prilagodba podzakonske regulative ne bi trebala biti problem.
Potrebno je detaljno analizirati i promijeniti zakon o Mirovinskim osiguravajućim društvima.
Udruženje mirovinskih društava smatra mirovinsku reformu u Hrvatskoj vrlo uspješnom. Svi
razlozi zbog kojih je reforma provedena prije desetak godina postoje i danas. Jedini stvaran
problem novog mirovinskog sustava je nedovoljna stopa izdvajanja za drugi stup. Postoje
i manji tehnički problemi sustava koje se treba rješavati i prijedlozi Udruženja idu za tim da
pomognu rješavanju tih pitanja.
3
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Uvod
Prve ideje o potrebi cjelokupne mirovinske reforme u Hrvatskoj pojavile su se sredinom
devedesetih godina, a poticaj za reformske procese dala je Svjetska banka. Ta je institucija u
većini tranzicijskog svijeta uspješno promovirala prelazak sa mirovinskih sustava temeljenih na
načelu međugeneracijske solidarnosti (Pay-As-You-Go ili PAYG) na kapitalizirani sustav temeljen
na individualnim računima budućih umirovljenika u tzv. trostupnom mirovinskom sustavu.
Takav sustav prvi put je uveden u Čileu početkom osamdesetih godina. Glavni motiv za
prelazak na kapitalizirani sustav su demografske promjene: sustavi temeljeni na generacijskoj
solidarnosti u kojima postojeći zaposlenici svojim mirovinskim doprinosima stvaraju mirovine
postojećih umirovljenika ne mogu izdržati promjene koje smanjuju broj onih koji uplaćuju
doprinose, a povećavaju broj onih koji primaju mirovine. Suština promjena mirovinskih sustava
je preusmjeravanje dijela obveznih doprinosa, ili cjeline kao u slučaju Čilea, na osobne račune
članova fondova drugog stupa u odabranom mirovinskom fondu. Ulaganja mirovinskih
fondova drugog stupa vrlo su strogo regulirana i, osobito u početnim godinama rada kada
je osjetljivost javnosti povećana, uglavnom nisko rizična s malim udjelom dionica i drugih
vrijednosnih papira s varijabilnim prinosom. Treći mirovinski stup predstavlja dobrovoljnu
štednju koja je na ovaj ili onaj način direktno financijski stimulirana od strane države. Uz manje
ili više različite tehničke elemente, novi mirovinski sustav s tri mirovinska stupa uveden je
u drugim zemljama. U Mađarskoj i Poljskoj u devedesetim godinama, Hrvatskoj, Bugarskoj
i Baltičkim republikama početkom 21. stoljeća te u Slovačkoj, Rumunjskoj i Makedoniji u
proteklih nekoliko godina. Većina latinoameričkih država uvela je tri mirovinska stupa u ranim
devedesetim (Argentina, Meksiko, Bolivija, Peru...). Neke zemlje u okruženju nisu uvele drugi
već samo treći, dobrovoljni stup (Slovenija, Srbija) dok Češka i Velika Britanija razmišljaju da ga
uskoro uvedu.
4
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Mirovinska reforma u Hrvatskoj 2002
Osnovne značajke novog sustava
Nizom zakonskih promjena od kraja devedesetih do početka 2000 definiran je smjer
promjene mirovinskog sustava. Uveden je drugi mirovinski stup sa stopom izdvajanja od
5% te treći mirovinski stup (dobrovoljni fondovi) kojeg država dvostruko potiče - državnim
poticajnim sredstvima u iznosu od 25% uplate člana te osobnom poreznom olakšicom1.
Paralelno uvođenju drugog i trećeg stupa povećana je dob za redovno umirovljenje te su
definirana umanjenja mirovinska prava za buduće umirovljenike koji će mirovinu primati
iz novog sustava. Redistribucija mirovinskih doprinosa iz prvog u drugi stup, što je u prvoj
godini primjene novog sustava (2002) iznosilo 1,92 mlrd HRK2 predstavljala je tranzicijski trošak
odnosno posredno je stvarala proračunski deficit. Veliku većinu tog deficita financirali su sami
mirovinski fondovi kupnjom hrvatskih državnih obveznica koje su krajem 2002 činile oko 88%
ulaganja obveznih mirovinskih fondova3.
Budući umirovljenici iz drugog stupa će u trenutku odlaska u mirovinu povući sredstva
sa svog osobnog računa te na temelju njih ostvariti (ili “kupiti”) neki oblik doživotne mirovine
u nekom od registriranih mirovinskih osiguravajućih društava. Mirovina će biti izračunata
isključivo na temelju aktuarskih pretpostavki i iznosa sredstava prenesenih s osobnog računa.
Novi mirovinski sustav nakon promjena tijekom 2002.
U mirovinske fondove drugog stupa obvezno su se učlanjivali svi osiguranici mlađi od 40
godina dok su osiguranici između 40 i 50 godina starosti mogli birati hoće li ostati u starom
sustavu ili se pridružiti novom. Prema procjenama4, oko 23% populacije u dobi od 40 do
50 godina života odabralo je drugi stup i većina njih vjerojatno nije pogriješila5 što ne znači
da među njima nema onih koji su pogriješili i njihov se problem mora riješiti. Krajem 2002
u obveznim mirovinskim fondovima bilo je učlanjeno oko 940 000 članova. Oformljeno je
7 obveznih mirovinskih fondova od kojih su nakon spajanja i inicijalne konsolidacije6 ostala
današnja 4: AZ (Allianz i Zagrebačka banka), Erste, PBZ - Croatia osiguranje i Raiffeisen.
Razlozi za pokretanje mirovinske reforme u Hrvatskoj krajem 90-tih
Prema našem viđenju razlozi za uvođenje drugog i trećeg mirovinskog stupa bili su sljedeći
(redoslijed prema važnosti):
Neodrživo stanje u tadašnjem mirovinskom sustavu
Stopa zamjene (odnos posljednje plaće i prve mirovine) pala je sa 70 - 80% koliko je iznosila
u 80-tim godinama na 40 - 45% koliko je iznosila krajem 90-tih. Općenito se smatra da je
optimalna stopa zamjene oko 70%.
Porezna olakšica za individualne uplate u dobrovoljne fondove ukida se mini poreznom reformom iz 2010. ali na
njeno mjesto dolazi porezna olakšica za poslodavce, 25% poticaja smanjeno je na 15% u 2010.. godini
2
Izvor: Hagena, mjesečno izvješće za veljaču 2003
3
Izvor: Hagena, mjesečno izvješće za veljaču 2003
4
Izvor: World Bank
5
Prema stanju osobnih računa u jednom obveznom mirovinskom fondu sredinom 2010. godine, prosječno stanje
osobnih računa članova koji su 2002 godine imali između 40 i 50 godina živote 210% je veće nego stanje osobnih
računa drugih članova koji su se tada učlanili. Također, prosječna dob članova od 40 do 50 godina iznosila je 42
godine. Ovi podaci ukazuju da je populacija 40 - 50 većinom racionalno odlučivala izabrati novi sustav ili ne. U novi
sustav prešli su oni među njima koji su imali više plaće i bili mlađi (tj. imali više godina do mirovine).
6
3 fonda nisu zadovoljila zakonski minimum članstva pa su ih kupili veći fondovi
1
5
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Odnos broja zaposlenih i umirovljenika (stopa ovisnosti) pao je sa oko 1:3 krajem 80-tih
godina na oko 1:1,5 krajem devedesetih.
Transferi iz proračuna činili su oko 42% ukupnih prihoda HZMO-a 2001 godine ili oko 5,7%
BDP-a dok 1994 praktički nisu postojali. To najbolje ocrtava neodrživost sustava.
Demografski problem
Kombinacija nepovoljne stope ovisnosti (ispod 1:1,5) i niskog fertiliteta ne omogućuju
porast stope zamjene sa tadašnjih (i današnjih!) opasno niskih 40-45% na prihvatljivije razine.
Štoviše, mehaničke projekcije mirovina iz prvog stupa bez uvođenja drugog stupa ukazivale
su da će stopa zamjene padati ispod 40%.7 Aktuarske projekcije pokazuju da će se u narednim
desetljećima udvostručiti broj starih osoba u odnosu na mlade8.
Stvara se direktna veza između mirovine i rezultata rada
Mirovina iz drugog stupa funkcija je nekoliko jednostavnih varijabli od kojih je najvažniji
iznos doprinosa uplaćen na osobni račun što je fiksni postotak od plaće. Veća plaća i duži radni
vijek daju veću mirovinu iz drugog stupa bez eksplicitne ugradnje tih načela u mirovinske
formule. To je naprosto tako po definiciji.
Drugi stup prirodno potiče kasnije umirovljenje
Preliminarni izračuni pokazuju9 da će muška osoba prosječnih primanja biti pred dilemom
- da li uzeti prijevremenu mirovinu iz 2 stupa sa 60 godina starosti ili redovnu mirovinu sa
65 godina starosti a koja će biti 50-60% viša od prijevremene. Drugim riječima, godina dana
dužeg radnog staža uvećat će mirovinu iz drugog stupa za oko 10%.
Stvaranje dodatne vrijednosti upravljanjem imovinom fondova
Sudionici mirovinske reforme (fondovi, regulator, novinari...) utjecali su na očekivanja
javnosti u pogledu buduće stope prinosa obveznih fondova. Stvoren je neformalni konsenzus
da se u dužem vremenskom razdoblju može očekivati stopa prinosa 2 - 3 postotna poena
iznad stope inflacije.
Razvoj tržišta kapitala i drugi korisni usputni učinci
Bilo bi krivo reći da se mirovinska reforma provodi zbog tržišta kapitala, ali se očekivalo
da će taj razvoj biti pozitivan usputni učinak. Također, postojala su očekivanja da će
transparentnost osobnih računa pojačati pritisak na poslodavce da smanje isplate plaća “na
crno” budući da te isplate ne povećavaju stanje na osobnom računu.
Brojni su izvori ovim tvrdnjama. Ističemo predavanje gđe Sandre Švaljek na Danima osiguranja 2007: http://hgk.
biznet.hr/hgk/fileovi/11112.ppt#336,1,Porezni poticaji za ulaganja u dobrovoljno mirovinsko i životno osiguranje:
kako mjerama ekonomske politike potaknuti štednju za stariju dob?
8
Tzv “dependency ratio” - omjer populacije starije od 65 godina prema populaciji 16 - 65 godina porast če sa oko
25% 2006 na gotovo 50% 2050 godine. Izvor: Allianz Global Investors:” Central and Eastern European Pensions 2007:
Systems and Markets”
9
Izvor: www.mod.hr
7
6
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Dosadašnji rezultati mirovinske reforme
Mirovinska reforma pokrenuta je radi osiguranja mirovina osiguranika koji su 2001 godine
bili mlađi od 40 godina te za one između 40 i 50 koji su tako izabrali. Nepunih deset godina
nakon primjene novog sustava, najstariji članovi obveznih mirovinskih fondova još nemaju
uvjete za redovnu mirovinu. Prema tome, po definiciji, rezultati mirovinske reforme još nisu
poznati. Prvi redovni umirovljenici iz drugog stupa pojavit će se kada najstariji članovi drugog
stupa odu sa 65 godina u redovnu mirovinu, što će se dogoditi 2015 godine ali i tada u vrlo
malom broju. Preliminarni ali relevantni rezultati vidjet će se kada u mirovinu odu prvi članovi
drugog stupa koji su morali ući u novi sustav. Ukoliko ne dođe do promjena u pravilima
umirovljenja prve takve umirovljenice otići će u mirovinu 2021 godine. S obzirom na odluku
Ustavnog suda da se dob umirovljenja muškaraca i žena treba izjednačiti, vjerojatno će se
prva umirovljenja dogoditi i kasnije. Tek tada ćemo znati prve relevantne rezultate mirovinske
reforme.
Imovina mirovinskih fondova
Imovina mirovinskih fondova raznih zemalja u % BDP
Nizozemska
Island
Australija
Finska
Ujedinjeno kraljestvo
SAD
Težinski prosjek
Čile
Kanada
Irska
Danska
Jednostavni prosjek
Japan
Poljska
Portugal
Mađarska
Novi Zeland
Hrvatska
Španjolska
Meksiko
Norveška
Njemačka
Austrija
Češka
Italija
Turska
Luksemburg
Koreja
130%
118%
82%
77%
73%
68%
67%
65%
63%
44%
43%
36%
25%
14%
13%
13%
12%
9%
8%
7%
7%
5%
5%
5%
4%
2%
2%
2%
0%
20%
40%
60%
80%
100%
120%
140%
Izvor: OECD Global Pension Statistics.
7
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Hrvatski mirovinski fondovi dobili su nekoliko važnih međunarodnih nagrada i priznanja.
Jedan hrvatski mirovinski fond dobio je nagradu za najinventivniji europski fond od
međunarodnog magazina IPE, dok je drugi hrvatski fond dobio nagradu za najbolji mali
mirovinski fond u Europi te za najbolji mirovinski fond u srednjoj i istočnoj Europi.
Prinosi mirovinskih fondova
Prosječni godišnji prinos mirovinskih fondova, sukladno zakonskoj definiciji, iznosi 5,49%10.
Grafikon s podacima o prinosu po godinama nalazi se u prilogu. Zakonska definicija prinosa
je tzv. vremenski vagana stopa prinosa kod koje je svaka godina jednako važna. Time se
umanjuje značaj činjenice da je prosječno stanje osobnih računa u godini velikih gubitaka
(2008.) bilo bitno više no u početnim godinama kada je prinos bio viši. Krizna godina značajno
je umanjila dobre rezultate koje su fondovi ostvarili u ostalim godinama. Da se izbaci 2008.
godina, prinosi obveznih fondova bili bi oko 7,7511.
Prinosi mirovinskih fondova u odabranim CEE zemljama
20
15
10
5
0
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
-5
-10
Hrvatska
Poljska
-15
Slovačka
Bugarska
Češka
-20
-25
Izvor: Mirovinski fondovi iz prikazanih zemalja. Prinos za 2011. zaključno sa travnjem
Prinosi Hrvatskih mirovinskih fondova ne odskaču bitno od prinosa koje ostvaruju
mirovinski fondovi u drugim zemljama. Osobito je važna 2008. godina – godina krize - kada su,
npr. veliki poljski mirovinski fondovi imali veći gubitak od hrvatskih. Češki i slovački mirovinski
fondovi nisu u potpunosti usporedivi sa hrvatskim. Češki mirovinski fondovi imaju eksplicitnu
garanciju pa ulažu vrlo konzervativno, zbog čega imaju niske prosječne prinose ali i nisku
volatilnost prinosa zbog koje su imali znatno manje gubitke u godini krize. Interesantno je
primijetiti kako su poljski mirovinski fondovi imali veći gubitak od hrvatskih u 2008. iako je
poznata činjenica da je Poljska bila jedna od najmanje krizom zahvaćenih zemalja Europe .
Razlog treba tražiti u činjenici da poljski mirovinski fondovi ulažu znatno više u dionice.
Izvor: Hanfa, Mjesečni izvještaj, Travanj 2011.. Prosječni prinos obveznih mirovinskih fondova za razdoblje od 30-042002 do 31-03-2011.
11 Time ne želimo reći da u budućnosti treba očekivati prinos od 7,75% već samo želimo staviti brojeve u kontekst.
Krize se na tržištima događaju i događat će se i u budućnosti.
10
8
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Prinosi mirovinskih fondova u svijetu tijekom krize 2008. - 2009.
2008
2009
Irska
SAD
Težinski prosjek
Australija
Belgija
Mađarska
Nizozemska
Finska
Portugal
Čile
Luksemburg
Poljska
Austrija
Hrvatska
Švicarska
Jednostavni prosjek
Norveška
Španjolska
Italija
Slovačka
Meksiko
Grčka
Češka
Njemačka
Koreja
Turska
-40%
-20%
0%
20%
40%
Izvor: OECD Global Pension Statistics and OECD estimates.
U usporedbi s mirovinskim fondovima u svijetu, prinos hrvatskih mirovinskih fondova u
godinama krize nešto su bolji od jednostavnog prosjeka dok su znatno bolji od ponderiranog
prosjeka gdje se za ponder uzima vrijednost imovine. Razlog je u tome što su američki
mirovinski fondovi imali velike gubitke, a njihov je udio u vaganom prosjeku vrlo značajan.
Ukupna dobit obveznih mirovinskih fondova, što predstavlja dodatnu vrijednost članovima
iznad uplata njihovih doprinosa, a nakon isplate svih naknada i troškova, iznosi gotovo 712
milijardi kuna. Taj broj je značajan i pozitivan usprkos činjenici da je 2008. godine zabilježen
gubitak od oko 2,9 milijardi kuna. Podatak o ukupnoj dobiti fondova uzima u obzir činjenicu da
je gubitak zabilježen u godini u kojoj su fondovi upravljali relativno velikom imovinom.
Suma svih neto dobiti (i gubitaka) svih obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od 2002. do 30.06.2011.
Izvor: financijska izvješća mirovinskih fondova i procjena za 2011.
12 9
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Prve mirovine iz drugog stupa i dodatak na
mirovinu
U dosadašnjem razdoblju nekoliko je stotina članova (točnije, članica) obveznih mirovinskih
fondova otišlo u prijevremenu mirovinu. Njihova je kombinirana mirovina iz prvog i drugog
stupa bitno niža no što bi bila da su ostale u prvom stupu. Najveći dio te negativne razlike (oko
95%) posljedica je činjenice da je u međuvremenu donesen Zakon o dodatku na mirovinu
koji umirovljenicima iz drugog stupa ne daje pravo na dodatak. U svjetlu činjenice da su te
osobe većinu svog radnog vijeka uplaćivale doprinose isključivo u prvi mirovinski stup, a manji
dio radnog vijeka kada su bile članice obveznih mirovinskih fondova također su tri četvrtine
svojih doprinosa uplaćivale u prvi stup, Zakon o dodatku na mirovinu duboko je nepravedan
i diskriminira članove drugog stupa. Pravedno rješenje bi bilo dati članovima drugog stupa
pravo na dodatak proporcionalno iznosu doprinosa koji su uplaćivali u prvi mirovinski stup.
Odnos uplaćenih doprinosa u I i II stup prosječne današnje umirovljenice koja je
otišla u mirovinu iz novog sustava
Distribucija doprinosa za mirovinsko osiguranje karakteristične članice OMF
1972
1982
1992
2002
2010
uplaćeno u OMF
uplaćeno u sustav generacijske solidarnosti
Nepravedno je ovakvu umirovljenicu zakinuti za dodatak na mirovinu iako je većinu
doprinosa (obojeno žutom u gornjem grafikonu) uplaćivala u prvi mirovinski stup a tek manji
dio (obojeno crvenom bojom u grafikonu) u drugi stup.
Kada bi se članovima drugog stupa proporcionalno dalo pravo na dodatak na mirovinu,
sporna razlika u mirovinama bila bi bitno manja. Naglašavamo da se radi o prijevremenim
mirovinama i da drugi mirovinski stup ne može isplaćivati visoke prijevremene mirovine. Za
sada iz novog sustava u mirovinu odlaze žene koje su same donijele odluku da uđu u drugi
mirovinski stup. Kod većine tih žena odluka je bila pogrešna, ali ne i kod svih. Nije ispravan
zaključak da drugi mirovinski stup ne funkcionira dobro jer su te mirovine iz drugog stupa
niske. One su upravo takve kakve trebaju biti a pogreške koje su nastale izborom novog
sustava onim članovima kojima to nije bila mudra odluka treba ispravljati na drugi način.
Mirovinski fondovi predlažu da se svim članovima koji su dobrovoljno izabrali novi sustav da
pravo da u trenutku umirovljenja izaberu opciju mirovine koja je povoljnija za njih. Jedino
10
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
bi se na taj način stvorio sustav u kojem bi svaki član drugog stupa mogao donijeti odluku
koja je najbolja za njega. Kako su osobe u dobi od 40 – 50 godina bile neka vrsta prijelazne
generacije, ovakvo ekskluzivno pravo se može opravdati.
Problem prvih umirovljenika iz drugog stupa iskorišten je kao krunski dokaz da je “drugi
stup promašaj” pa je na temelju takvih obrnutih teza pokrenut pokušaj ukidanja drugog stupa
početkom 2009 godine. Na sreću, reakcija javnosti bila je iznimno nepovoljna.
Razvoj tržišta kapitala
Nekoliko se pozitivnih događaja na domaćem tržištu kapitala može dovesti u vezu s
utjecajem mirovinskih fondova:
1. Pad troška zaduživanja hrvatske države. Razlika kamatnih stopa koje je plaćala hrvatska
država i njemačka država pala je s oko 2 postotna poena početkom mirovinske reforme
2001. na ispod 1 postotnog poena nekoliko godina kasnije. Ne tvrdimo da je to isključiva
posljedica rada obveznih mirovinskih fondova, ali je pozitivan učinak vrlo značajan.
2. Uspješne javne privatizacije INA-e i T-HT-a. Ove dvije uspješne privatizacijske priče u
značajnoj su mjeri posljedica utjecaja mirovinskih fondova na povećanje volumena
na tržištima kapitala. Dodatno, mirovinski fondovi pojedinačno su bili najveći kupci tih
dionica na javnim ponudama.
3. Mirovinski fondovi financirali su domaći privatni sektor s oko 9,5 milijardi kuna13. Od toga
značajan dio u direktnim, vlasničkim ulaganjima za što prije razvoja fondova nije bilo
raspoloživog kapitala.
4. Porast prometa na Zagrebačkoj burzi
70
60
50
40
30
20
10
0
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
Izvor: ZSE
13
Izvor: Hanfa, Mjesečno izvješće za travanj 2011..
11
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Usporedba prinosa obveznih mirovinskih fondova
s kamatama na bankovne depozite
Usporedba prinosa OMF-ova i kamata na depozite intuitivna je i na prvi pogled relevantna
ali pažljiva analiza ukazuje da ovakva usporedba zapravo nije niti jednostavna niti relevantna. U
krajnjoj liniji, nije ni negativna za obvezne mirovinske fondove.
Intuitivnost usporedbe posljedica je jednostavnog razmišljanja: “koliku kamatu bi dobio
da sam umjesto u drugi stup sredstva uplaćivao u banku?”. Svaki član obveznog mirovinskog
fonda uplaćuje doprinos svaki mjesec i ima pravo u svakom trenutku povući sredstva radi
odlaska u drugi fond. Takvo se ulaganje ne može uspoređivati s dugoročnim oročenjem u
banci jer ono nije otvoreno za svakodnevne uplate i isplate. Nadalje, čak i ako na razini jednog
člana bankovni depozit predstavlja moguću alternativu ulaganju u obvezni mirovinski fond,
na razini 1 500 000 članova to nije moguća alternativa. Ono bi značilo oročavanje 36 milijardi
kuna u bankovni sustav koji ima oko 53 milijardi kuna kapitala. Rizik takvog plasmana bio bi
nerazumno visok a kamatne stope koje bi bankovni sustav plaćao sigurno bi bile niže od onih
koje je plaćao kada tog iznosa nije bilo. Zakon ograničava ulaganje mirovinskog fonda na 2,5%
temeljnog kapitala neke banke, za što ima dobrih razloga, i ta činjenica implicitno govori da je
usporedba s bankovnim depozitima irelevantna.
Ipak, čak i ako se zanemare gore navedeni prigovori i prihvati usporedba s bankama,
dobivaju se rezultati koji pokazuju da je ulaganje u mirovinske fondove bilo profitabilnije nego
što bi bilo ulaganje u banke. Stupac „Mirovinski fond“ sadrži simulirani iznos na osobnom
računu u obveznom mirovinskom fondu uz pretpostavku ostvarivanje prosječnog prinosa
obveznih mirovinskih fondova, dok stupac „Banka“ sadrži isti iznos dobiven ukamaćivanjem po
prosječnoj kamatnoj stopi na kunska oročenja.
Simulacija ulaganja u mirovinski fond i banku
Uplaćeno HRK u
godini
Mirovinski fond
Banka
31.12.2002.
2.441
2.577
2.467
31.12.2003.
3.403
6.196
6.056
31.12.2004.
3.590
10.376
9.968
31.12.2005.
3.748
14.995
14.114
31.12.2006.
3.980
19.943
18.574
31.12.2007.
4.227
25.668
23.923
31.12.2008.
4.526
26.704
29.928
31.12.2009.
4.626
33.853
35.367
31.12.2010..
4.607
41.580
40.716
30.04.2011..
1.000
43.867
42.408
Izvori: HNB; HANFA (prosječna uplata po članu) Kamata: ukupni prosjek kamatnih stopa banaka na
oročene kunske depozite bez valutne klauzule
12
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Odnos brojeva iz stupaca “Mirovinski fond” i “Banka” dan je u sljedećem grafu:
10%
8%
6%
4%
2%
0%
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
-2%
-4%
-6%
-8%
-10%
-12%
Iz grafa se jasno vidi da je kriza iz 2008. godine privremeno promijenila odnos “u korist”
banka ali da je već u drugoj godini nakon krize taj broj ponovo postao pozitivan odnosno “u
korist” mirovinskih fondova. Jednostavne projekcije pokazuju da bi nastavak trendova iz 2009. 2011., što je zapravo i stanje iz godina prije krize, ušteđena sredstava u mirovinskim fondovima
doveo na razinu oko 15% iznad banke do kraja 2015.
13
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Profitabilnost mirovinskih fondova
Dobit mirovinskih fondova po godinama (u milijunima HRK)
4.000
3.000
2.000
1.000
0
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
-1.000
2009
2010
H1
2011
-2.000
-3.000
-4.000
Dobit mirovinskih fondova je zarada koju su društva za upravljanje ostvarila svojim
članovima nakon odbitka svih naknada. Ukupna dobit koju su do zaključno sa prvim
polugodištem 2011. godine ostvarili članovi obveznih mirovinskih fondova iznosi gotovo 7
milijardi kuna, usprkos činjenici da je krizne 2008. godine ostvaren gubitak od 2,9 milijardi
kuna. Obvezna mirovinska društva stvorila su, dakle, gotovo 7 milijardi kuna dodane vrijednosti
članovima obveznih mirovinskih fondova.
Kao što je vidljivo iz podataka o profitabilnosti mirovinskih društava, dioničari obveznih
mirovinskih društava zaradili su do sada oko 262 milijuna kuna iznad onoga što su uložili i taj
broj treba uspoređivati s podatkom o ukupnoj dobiti mirovinskih fondova (tj članova fonda)
u iznosu od gotovo 7 milijardi. Zarada dioničara mirovinskih društava 25 puta je manja od
zarade članova mirovinskih fondova ili, drugim riječima, od ukupne zarade oko 4% pripalo je
dioničarima mirovinskih društava a 96% je pripalo članovima.
Profitabilnost mirovinskih društava
Osnivači obveznih mirovinskih fondova uložili su kod osnivanja obveznih fondova ukupno
točno 426 milijuna kuna. Ulog je bio u cijelosti uplaćen u novcu. Ukupni iznos neto dobiti koje
su iznad gubitaka ostvarila četiri mirovinska fonda koja danas postoje iznosi 687 milijuna kuna
raspoređenih na deset godina. Ovaj broj ne uzima u obzir gubitke koje su imala ona društva
za upravljanje koje su preuzela postojeća društva. Na temelju ovih brojeva interna stopa
rentabilnosti za vlasnike mirovinskih društava iznosila je 7,1% u prosjeku. Za veće fondove taj
je broj veći dok je za manje fondove do sada ostvarena interna stopa rentabilnosti ispod troška
kapitala što znači da su dioničari manjih fondova i nakon deset godina u oportunitetnom
14
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
gubitku; da su ulagali u, npr. državne obveznice bolje bi zaradili nego osnivanjem mirovinskih
društava. Drugim riječima, dioničari manjih fondova tek očekuju da će im se ulaganje vratiti.
(000 HRK)
Neto dobit OMD-ova
ulaganje / zarada
dioničara
2001.
-67.595
-426.000
2002.
-66.031
0
2003.
42.626
0
2004.
49.291
0
2005.
90.175
48.466
2006.
103.397
103.397
2007.
109.011
109.011
2008..
107.449
107.449
2009.
143.642
143.642
2010.
175.692
175.692
Interna stopa rentabilnosti
7,1%
Izvor: OMD-ovi
Zadržavanje neto dobiti mirovinskih društava na ovoj razini još pet godina dovelo bi
internu stopu rentabilnosti za dioničare mirovinskih društava na razinu od oko 15% godišnje.
Daljnji rast interne stope rentabilnosti iznad 15% vjerojatno ne bi bio opravdan, ali do te točke
ima još barem pet godina.
Profitabilnost mirovinskih društava mjerena prosječnim prinosom na dioničku glavnicu
(ROE) kretala se od duboko negativnih -30% i -40% u prve dvije godine poslovanja do oko 30%
koliko je iznosila u 2010.. Prosječan ROE od 2001. do 2010. iznosio je 11,6%. Usporedbe radi,
prosječan ROE svih hrvatskih banaka u tom je razdoblju iznosio 11,3% a prosječan ROE 4 banke
koji su osnivači mirovinskih društava iznosio je 15,7%14.
14
bičan (ne vagani) prosjek ROE Zagrebačke banke, PBZ, RBA i Erste banke u razdoblju 2001 – 2010.. Izvor: financijska
O
izvješća
15
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Prinos na vlasnički kapital (ROE) obveznih mirovinskih društava i banaka
40%
30%
20%
10%
0%
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
-10%
-20%
-30%
OMD
Banke
-40%
-50%
Izvor: mirovinska društva, HNB
Dosadašnja ulaganja obveznih mirovinskih
fondova
Dosadašnja ulaganja obveznih mirovinskih fondova bila su u najvećoj mjeri određena
zakonskim ograničenjima. Sljedeće po važnosti bila su tržišna ograničenja dok su konkretne
investicijske odluke društava za upravljanje bila tek na trećem mjestu po važnosti. Na primjer,
prosječno ulaganje u hrvatske državne obveznice u travnju 2011. godine iznosilo je oko 61%
dok je zakonski minimum bio 50%. Razlika od 11% nije posljedica odluke fond managera da
ulože dodatnih 11% imovine u državne obveznice već je posljedica nemogućnosti većeg
ulaganja u druge oblike imovine - prvenstveno domaće dionice.
Bez obzira na dvostruku ograničenost – kroz zakonska rješenja i tržišne kapacitete –
obvezni mirovinski fondovi uložili su relativno značajan udio imovine u dionice.
16
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Ulaganja mirovinskih fondova u dionice
Australija
Čile
SAD
Finska
Kanada
Nizozemska
Norveška
Poljska
Austrija
Turska
Portugal
Island
Hrvatska
Mađarska
Meksiko
Luksemburg
Japan
Španjolska
Italija
Njemačka
Koreja
Češka
0%
Dionice
Zapisi i obveznice
50%
Gotovina i depoziti
100%
Ostalo (1)
Izvor: Pension Markets in Focus: July 2010., Issue 7 - © OECD 2010.
Ulaganje hrvatskih mirovinskih fondova u dionice na razini je prosječnog za zemlje regije koje
su provele slične mirovinske reforme. Čileanski mirovinski fondovi imaju značajniji udio dionica, ali
treba uzeti u obzir da je njihov mirovinski sustav star 30 godina. Visok udio dionica u mirovinskim
fondovima anglosaksonskih zemalja dio je njihove tradicije kao i tzv. „defined benefit“ mirovinski
sustav u kojem korisnici ne nose investicijski rizik već ga nose sponzori, odnosno poslodavci.
Postoji čvrsta veza između ulaganja u dionice i gubitaka mirovinskih fondova tijekom krize
2008. / 2009. godine. Kao što je vidljivo iz usporedbe prinosa hrvatskih mirovinskih fondova s
drugim fondovima iz regije, gubitak npr poljskih mirovinskih fondova u 2008. godini je bio veći
od gubitka hrvatskih fondova ali je također i ulaganje u dionice bilo veće. Isto tako, gubitak čeških
mirovinskih fondova bio je manji nego hrvatski i u isto vrijeme je ulaganje čeških mirovinskih
fondova u dionice bilo znatno manje.
Ulaganje u dionice znači preuzimanje većih rizika. Pozivanje mirovinskih fondova da više
ulažu u hrvatske dionice izlaže članove obveznih mirovinskih fondova potencijalno visokim
gubicima u godinama krize poput one 2008. godine.
17
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Iz donje tablice je vidljiva veza između ulaganja u dionice i gubitaka u kriznoj godini. Jasna
je korelacija između veličine ulaganja u dionice i gubitaka u godini krize. Gotovo je izvjesno da
će se ista korelacija vidjeti i u budućnosti u slučaju neke eventualne nove krize.
Ulaganje u dionice i investicijski rezultat u 2008. godini
Fond1
Fond2
Fond3
Fond4
Ulaganje u dionice*
20,7%
23,0%
29,3%
32,2%
Prinos u 2008.
-9,1%
-13,0%
-14,4%
-17,9%
*strane i domaće dionice + investicijski fondovi. Izvor: Hanfa, mjesečna izvješća
18
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Naknade obveznih mirovinskih društava u
usporedbi sa sličnim sustavima u svijetu
Naknade koje plaćaju članovi mirovinskih fondova bile su česta tema u javnosti tijekom
posljednjih nekoliko godina. Važno je istaći nekoliko važnih činjenica:
Naknade mirovinskih fondova, način obračuna naknada i maksimalni iznos određeni su
zakonom. Najvažniju naknadu, naknadu za upravljanje koja čini oko 95% troškova upravljanja
određuje regulator. U 2011. godini naknada za upravljanje iznosi 0,65% prosječne imovine
fonda godišnje i regulator ju je sukcesivno smanjivao od 1,2% koliko je iznosila na početku što
je i zakonski maksimum.
Ukupna razina naknada obveznih mirovinskih fondova bitno je niža no što su naknade
na tržištu otvorenih investicijskih fondova (što je i za očekivati) ali i niža od prosjeka naknada
obveznih mirovinskih fondova u drugim usporedivim zemljama.
Ukupne naknade mirovinskih fondova (% godišnje imovine) u ovisnosti o starosti sustava
10
9
8
Švedska
Hrvatska
e Bolivija
Poljska
a Mađarska
a Čile
a Meksiko
a Argentina
7
6
5
4
3
a
a
2
1
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Godine starosti sustava
10
11
12
13
14
15
Izvor (ex HR): Tapia, W. and J. Yermo (2008.), “Fees in Individual Account Pension Systems: A CrossCountry Comparison”,OECD Working Papers on Insurance and Private Pensions, No. 27, OECD
publishing, © OECD. doi:10.1787/236114516708, Izvor za HR: mirovinska društva
Naknade mirovinskih fondova treba gledati i dinamički, odnosno u ovisnosti o “starosti”
sustava. Na taj se način eliminira iz usporedbe naknada, činjenica da nisu sve zemlje započele
mirovinske reforme u istom trenutku. Gornji graf prikazuje ukupne naknade u ovisnosti od
starosti sustava. Vidljivo je da je hrvatski mirovinski sustav jeftiniji od gotovo svih na svijetu,
osim švedskog, a i švedski je sustav tek nešto jeftiniji od hrvatskog.
19
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Statički, iste podatke moguće je prikazati i na sljedeći način:
3,50 %
CEE
Bugarska
Naknada kao% ukupne imovine
3,00 %
2,50 %
Latinska Amerika
Kostarika
Kolumbija
Mađarska
2,00 %
Estonija
1,50 %
Slovačaka
Poljska
Meksiko
Argentina
Latvija
Australija
Salvador
1,00 %
Urugvaj
Hrvatska
0,50 %
Peru
Čile
Bolivija
Švedska
0,00 %
0
5
10
15
20
25
30
Starost sustava (godine)
Izvor (ex HR): Tapia, W. and J. Yermo (2008.), “Fees in Individual Account Pension Systems: A CrossCountry Comparison”,OECD Working Papers on Insurance and Private Pensions, No. 27, OECD
publishing, © OECD. doi:10.1787/236114516708, Izvor za HR: mirovinska društva
Iz grafa je vidljivo kako zemlje koje su pokrenule mirovinske reforme prije 10 - 15 godina,
zemlje Latinske Amerike imaju niže naknade od CEE zemalja koje su pokrenule mirovinske
reforme kasnije. Za očekivati da će se zemlje CEE regije kretati na gornjem grafu prema
sadašnjoj poziciji latinoameričkih zemlja. Hrvatska, međutim, već danas ima razinu naknada
kakvu ima Čile koji je mirovinsku reformu započeo prije 30 godina te nižu razinu naknada od
latinoameričkih zemalja koje su puno ranije pokrenule mirovinsku reformu.
U hrvatskoj se javnosti često neupućeno barata s naknadom koju naplaćuje mirovinsko
osiguravajuće društvo za isplatu mirovina iz dobrovoljnih mirovinskih fondova kao troškom
isplate mirovina iz obveznog sustava. Važno je naglasiti da se radi o dobrovoljnim fondovima.
Naknade obveznih mirovinskih fondova nekih CEE zemalja
zemlja
Naknada od doprinosa (u % od
uplata)
Naknada za upravljanje (%
prosječne godišnje imovine)
Hrvatska
0,80%
0,65%
Bugarska
5,00%
1,00%
Estonija
?
1,2% (do 2014.)
Poljska
3,5% (prije 2010. znatno viša)
0,54% - 0,60%
Rumunjska
2,50%
0,60%
Izvor: Anketa; podaci s kraja 2009. osim za HR (2011.)
20
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Ukupne naknade mirovinskih fondova odabranih zemalja (u % od prosječne godišnje
imovine, podaci za 2006.)
2,0
1,5
1,0
0,5
Švedska
Bolivija
Čile
Urugvaj
Peru
Salvador
Australija
Argentina
Latvija
Poljska
Estonija
Slovačka
Meksiko
Mađarska
Kostarika
0,0
Izvor: OECD Private Pensions Outlook 2008 - OECD © 2009 - ISBN 9789264044388
Iz gornjih podataka nedvojbeno je da su naknade obveznih mirovinskih fondova u
Hrvatskoj među najnižima u svijetu. Usprkos tome, mirovinska društva predlažu i daljnje
smanjenje naknada mirovinskog sustava.
21
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Ukupni troškovi novog mirovinskog sustava
U javnosti se često može čuti tvrdnja da ukupni troškovi novog mirovinskog sustava
uključuju i druge direktne troškove, a ne samo naknade koje su prema Zakonu zaračunavala
obvezna mirovinska društva. Pri tome se posebno ističe trošak Regosa, ali i drugi troškovi
koji bi trebali „teretiti“ mirovinsku reformu. Načelno, tvrdnja da postoje i drugi troškovi iznad
naknada mirovinskih društava je točna, ali procjena tih troškova u javnosti je često bila kriva.
Trošak Regosa
Ukupni troškovi Regosa15 za razdoblje 2001 – 2009 iznosili su oko 721 milijun kuna od čega
oko 600 milijuna kuna predstavlja prihod FINA-e i nekih drugih agencija. Sa šireg, „društvenog“
aspekta jedno predstavlja društveni trošak a drugo predstavlja društveni prihod. Pravo je
pitanje koja je stvarna cijena usluga koje je Regos obavljao što je stvarni društveni trošak. Da
bi se taj iznos ustanovio, potrebna je detaljna analiza poslovanja Regosa što do sada nije bilo
učinjeno.
Trošak kamata
Kamate plaćene na obveznice ne predstavljaju trošak uvođenja mirovinskog sustava.
Točno je da bi država izdavala manje obveznica i plaćala manje kamata da nije napravljena
mirovinska reforma, ali se time rješavaju neke buduće obveze proračuna (mirovine) koje zbog
mirovinske reforme nestaju. To je središnji postulat mirovinske reforme i tvrditi da povećane
kamate predstavljaju trošak mirovinske reforme zapravo znači da mirovinska reforma nije imala
nikakvog smisla.
Mirovinska osiguravajuća društva
Isplata mirovina iz 2. i 3. stupa moguća je isključivo kroz posebna osnovana mirovinska
osiguravajuća društva (MOD) čije je poslovanje regulirano posebnim zakonom. Prema tom
zakonu, osobe koje odlaze u mirovinu iz drugog stupa mogu u MOD-u „kupiti“ neki od oblika
doživotne mirovine. Moguće je odabrati nasljednu ili nenasljednu mirovinu, te mirovinu sa
zajamčenim razdobljem isplate. Takvih modaliteta isplata mirovine iz prvog stupa nema.
Zakon o MOD-ovima, iako ima brojne nedostatke, čini mirovinski sustav zaokruženim.
Prema tom zakonu za sada je osnovano samo jedno mirovinsko osiguravajuće društvo.
Izvor podataka o troškovima Regosa: Hanfa, Prijedlog Zakona o obveznim i dobrovoljnim fondovima (svibanj 2011.),
str 76
Na primjer: http://www.euractiv.com/en/socialeurope/brussels-dips-toe-into-pension-reform-debate-news-495661
15
22
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Prijedlozi promjena mirovinskog sustava
Povećanje stope izdvajanja za drugi stup
Mirovinski sustav temeljen na tri stupa dizajniran je sa ciljem da se stopa izdvajanja za drugi
stup polako podiže sa inicijalnih (i današnjih) 5% bruto plaće na više. U dosadašnjih gotovo
deset godina to se propustilo učiniti. Uz stopu izdvajanja od 5% mirovinska reforma ostat će
„zaglavljena“ na pola puta. Stvorena očekivanja i značajna imovina na osobnim računima
onemogućuje zaustavljanje odnosno okretanje ili poništavanje mirovinske reforme, a niska
razina štednje ne osigurava dovoljno visoke mirovine iz drugog stupa.
Povećanje stope izdvajanja za drugi stup sa 5% na 6% bruto plaće povećat će mirovinu
iz drugog stupa točno 20% za novozaposlene i nešto manje za postojeće članove obveznih
mirovinskih fondova. U isto vrijeme, to bi značilo oko milijardu kuna manje u državnom
proračunu.
Mirovinska društva predlažu zakonsko rješenje po kojem bi se stopa izdvajanja za drugi
stup povećala za 1 postotni poen svake godine kojoj bi prethodila godina sa gospodarskim
rastom većim od 2%. Time bi se ugradio kontraciklički element u mirovinski sustav jer bi se
deficit automatski povećavao samo u godinama s gospodarskim rastom.
Namjera povećanja stope izdvajanja za drugi stup dio je i gospodarskog programa Vlade ali
je i dio PEP-a odnosno zacrtana je u strategiji razvoja Republike Hrvatske.
Rješenje problema prvih umirovljenika iz drugog stupa
Prijedlog Udruženja je da se ljudima iz drugog stupa omogući da dobiju dodatak na
mirovinu proporcionalno vremenu provedenom u prvom stupu te da im se omogući izbor
između dvije mirovine, iz kombiniranog prvog i drugog stupa s dodatkom na mirovinu i uz
pretpostavku da su ostali cijelo vrijeme u prvom stupu, u trenutku umirovljenja. To je rješenje
pravedno i eliminira mogućnost pogreške u eventualnom izboru povratka u prvi stup. Naime,
omogućiti povrat ljudima iz drugog u prvi stup prije umirovljenja opet stavlja te ljude u
poziciju da pogriješe jer nije svima bolje da se vrate u prvi stup a nejasno je kako bi im dali
upute. Kada bi se taj izbor dogodio u trenutku umirovljenja, rizika ne bi bilo.
Smanjenje naknade za upravljanje obveznih mirovinskih fondova
Naknade obveznih mirovinskih fondova u nadležnosti su regulatora koji za svaku
kalendarsku godinu određuje naknadu za upravljanje koja čini oko 95% ukupnih prihoda
OMD-ova. Zakonski maksimum za tu naknadu je 1,20% prosječne godišnje imovine fonda
i taj je iznos regulator sukcesivno smanjivao na današnjih 0,65%. OMD-ovi očekuju daljnje
smanjenje naknada i u toj činjenici ne vide ništa sporno. Buduće naknade obveznih
mirovinskih društava trebalo bi odrediti na temelju sljedećih načela:
1. Naknade OMD-ova trebaju biti unaprijed poznate kako bi motivirale OMD-ove da
stvaraju investicijski prinos i time povećavaju osnovicu za naplaćivanje naknada.
2. Prihodi OMD-ova trebaju biti u vezi s investicijskim rezultatom na način da OMD-ovi
budu motivirani stvarati prinos članovima.
3. Uz pretpostavku investicijskog prinosa od 4% do 8%, buduće naknade trebaju omogućiti
rast prihoda OMD-ova po stopi manjoj od stope rasta imovine fonda.
4. Eventualno povećanje ili smanjenje stope izdvajanja za drugi stup ne treba imati
direktan utjecaj na prihode OMD-ova. Odnosno u slučaju povećanja izdvajanja za drugi
23
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
stup proporcionalno treba smanjiti naknade OMD-ovima i iznad iznosa na koji bi bile
smanjene da nije došlo do povećanje stope izdvajanja. Isto, ali s obrnutim predznakom
treba vrijediti u slučaju smanjenja stope izdvajanja.
5. Naknade OMD-ova moraju biti konkurentne u odnosu na naknade u usporedivim
sustavima.
Na temelju ovih načela, Udruženje predlaže dva modaliteta smanjivanja naknada OMFova u budućnosti. Oba modaliteta treba ugraditi u legislativu (Budući Zakon o obveznim i
dobrovoljnim mirovinskim fondovima) kako bi se poštovala gore navedena načela.
Prijedlog 1: Linearno smanjenje naknade za upravljanje za 5% svake godine
Prijedlog 2: diferencirane naknade za upravljanje na uplaćena sredstva i dodatno stvorenu
vrijednost
Naknada za upravljanje koja se naplaćuje na uplaćena sredstva iznosi 0,45% prosječne
imovine godišnje za 2012. godinu (naknada za 2011. iznosi 0,65%) i smanjuje se svake godine
za 7%. Naknada za upravljanje na imovnu iznad uplaćenih doprinosa određuje se u fiksnom
iznosu 1,2% godišnje, što odgovara današnjem zakonskom maksimumu. Na ovaj način stvara
se jača veza između prinosa fonda i naknada koje naplaćuju mirovinska društva te se osigurava
da ukupne naknade padaju. U slučaju niskih prinosa naknade će padati brže u prijedlogu 2
nego u prijedlogu 1, dok će u slučaju visokih prinosa biti obratno.
Projekcije naknada u ovisnosti o prinosu
Prosječni prinos OMF u
narednih 5 godina
0,00%
2,50%
5,00%
7,50%
10,00%
Prosječna stopa rasta imovine u 5
godina
11,80%
14,00%
16,20%
18,40%
20,60%
Linearno smanjenje
0,45%
0,45%
0,45%
0,45%
0,45%
Diferencirane naknade
0,39%
0,47%
0,45%
0,59%
0,65%
Naknada 2016. kao udio prosječne
imovine (2011. = 0,65%)
Budući troškovi mirovinskih društava
Ovdje predložene promjene mirovinskog sustava uključuju i nove troškove koje će nositi
mirovinska društva, što također treba uzeti u obzir kod određivanja budućih naknada. Dodatni
troškovi će nastati iz sljedećih izvora:
• Sufinanciranje Regosa u predloženom iznosu od 10 kuna po članu povećat će trošak
obveznih mirovinskih društava za oko 16 milijuna kuna godišnje
• Uvođenje potportfelja će donijeti jednokratne nove troškove zbog prilagodbe
informatičkih sustava i snažnije marketinške i direktne komunikacije sa članovima u
iznosu od oko 10 milijuna kuna.
• Novi modaliteti ulaganja mirovinskih društava i snažnija angažiranost mirovinskih
društava u korporativnom upravljanju u kompanijama u koje će ulagati donijet će nove
troškove zaposlenika jer s postojećom kadrovskom strukturom mirovinskih društava to
neće biti moguće.
24
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Prijedlog uvođenja potportfelja
3 potportfelja
(fonda)
Motivacija
Obvezni mirovinski fond se dijeli u tri fonda A, B i C različitog stupnja
rizičnosti i investicijskog horizonta.
A : Aktivni
Cilj ovog fonda je ostvarivanje većih prinosa
uz veću neizvjesnost ali zato sa snažno
diversificiranim portfeljem
B : Balansirani
Postojeći obvezni mirovinski fondovi
postali bi Fondovi B. Primarni cilj umjereno
rizičnog fonda B jest ostvarivanje prinosa uz
umjerenu razinu rizičnosti.
C : Konzervativni
Fond maloga stupnja rizičnosti u kojem
dominiraju ulaganja niskoga rizika sa
primarnim ciljem očuvanja realne vrijednosti
ušteđevina
Smatra se da je to unaprjeđenje sustava jer:
– članovi neće odlaziti u mirovinu sa padom vrijednosti obračunske
jedinice
– ako se dogodi pad pred prijelaz iz B u C onda će članu još ostati 10
godina u C-u da barem djelomično nadoknadi gubitak
– dakle to je neupitno unaprjeđenje u odnosu na postojeći sustav
– life cycle pristup kod mirovinskih fondova je u svijetu prihvaćeni
trend razmišljanja
Limiti ulaganja
Sukladno OECD-ovima preporukama (OECD GUIDELINES ON
PENSION FUND ASSET MANAGEMENT, Recommendation of the
council) ne preporučuje se uvođenje minimalnih zahtijevanih udjela
neke vrste imovine u fondu. To posebno vrijedi zbog postojanja
garancija. Također treba napomenuti da u Fondu A treba omogućiti
snažnu diversifikaciju (private equity, hedge fondovi, commodity,
nekretninski fondovi, small CAP, derivativi …). Okvirni limiti na
strukturu pojedinih fondova su dani u sljedećoj tabeli:
Fond A
Fond B
Fond C
RHMF
Da
Da
Da
Dionice
Da
Max 30%
Ne
Depoziti
Da
Da
Max 20%
KO i KZ (Rating AA ili
AAA)
Da
Max 30%
Max 20%
KO i KZ (Rating od
BBB do AAA)
Max 60%
Da
Ne
Izvan OECD-a i
rating < B
Max 30%
Ne
Ne
Imovina koja ne
kotira na burzi
Max 5%
Ne
Ne
25
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Raspodjela članova
Novi članovi po default-u ulaze u
• Fond A ako su mlađi od T-25
• Fond B ako su između T-25 i T-10
• Fond C inače
Postojeći članovi po default-u
• Ostaju u Fondu B ako su mlađi od T-10
• Idu u Fond C ako su stariji od T-10
Prelasci
Promjena društva za upravljanje je nezavisna o promjeni
potportfelja. Prelasci između društava se obavljaju kao i do sada na
šalterima REGOS-a. Prelasci između potportfelja istog društva:
Garancije
Predlaže se da;
• Fond A nema institut garantiranog prinosa
• Fond B zadrži postojeći oblik garancije
• Fond C MIREX-3% u prosjeku na zadnje 3 godine
Sufinanciranje Regosa
Mirovinska društva smatraju da bi bilo opće korisno kada bi se vratili ka konceptu tzv.
„velikog Regosa“ u kojem bi Regos postao centralna administrativna točka za prikupljanje
mirovinskih doprinosa i čuvanje podatka i dokumentacije.
U međuvremenu, mirovinska društva spremna su preuzeti dio troška financiranja Regosa i
predlažu sufinanciranje u iznosu od 10 kuna po članu godišnje.
Ukoliko se ne bi prihvatio koncept „velikog Regosa“, bit će potrebno daljnje razraditi
metode sufinanciranja Regosa od strane mirovinskih društava.
Buduća ulaganja mirovinskih fondova
Mirovinska društva su svjesna potrebe redefinicije ulaganja mirovinskih fondova u hrvatsko
gospodarstvo kao i činjenice da se radi o vrlo važnom pitanju za daljnji razvoj mirovinskog
sustava. Mirovinska društva žele učestvovati u nekim budućim velikim infrastrukturnim
projektima, naravno uz uvjet da je odnos rizika i dobiti prihvatljiv za obvezni mirovinski
fond. Mirovinska društva su zainteresirana za buduće privatizacije i druge oblike vlasničkih
transformacija, osobito dokapitalizacije i spremna su se i dalje uključivati u korporativno
upravljanje.
26
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Promjena Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima (MOD)
Isplata mirovina iz 2 i 3 stupa moguća je jedino kroz posebno licencirana mirovinska
osiguravajuća društva što je regulirano posebnim Zakonom. Zakon o mirovinskim
osiguravajućim društvima ima mnoge nedostatke i valjalo bi ga temeljito promijeniti. Držimo
da su neki od temeljnih zahtjeva koje propisuje taj Zakon – zahtjevi za posebnim kapitalom,
izdvojenim tehničkim pričuvama, ovlaštenim aktuarima i drugim ovlaštenim i licenciranim
osobama – opravdani i da ih treba zadržati u nekim budućim zakonskim rješenjima.
Osobito je važno da se promijeni način obračuna naknada za isplatu mirovine jer se
postojeći sustav u kojem se cjelokupne naknade obračunavaju na početku isplate mirovina,
iako transparentan, pokazao neprihvatljivim za članove mirovinskih fondova te ga treba
zamijeniti sustavom naknada temeljenim na godišnjoj naknadi za upravljanje.
27
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Zaključci
Razlozi za pokretanje mirovinske reforme: kako na njih gledamo
nakon desetak godina
Kao uvod u zaključke, korisno je pogledati kako nakon desetak godina od započinjanja
mirovinske reforme procjenjujemo promjene onih čimbenika koji su bili glavni motiv
pokretanju reforme.
Neodrživo stanje u tadašnjem mirovinskom sustavu
Stopa zamjene nije se promijenila u posljednjih desetak godina, transferi iz proračuna u
mirovinski sustav također. Kao ni odnos umirovljenika i zaposlenih... Mirovinski sustav 2011.
nije ništa manje neodrživ nego što je bio 2000.
Demografski problem
Nije bilo nikakve promjene u demografskoj slici Hrvatske u posljednjih deset godina.
Nastavlja se starenje stanovništva sa svim nepovoljnim utjecajima na mirovinski sustav
temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti.
Stvara se direktna veza između mirovine i rezultata rada
Potreba za snažnijom vezom između mirovine i rezultata rada danas je još jača nego što
je bila prije deset godina. To se najbolje očituje kroz nezadovoljstvo javnosti svim oblicima
povlaštenih mirovina.
Drugi stup prirodno potiče kasnije umirovljenje
Potreba za poticanjem kasnijeg umirovljenja danas je značajnije naglašena u javnosti
nego što je to bio slučaj prije desetak godina. Svjedoci smo da EU želi uključiti neke oblike
stimulacije kasnijeg umirovljenja
Stvaranje dodatne vrijednosti upravljanjem imovinom fondova
Rastom imovine u fondovima raste i značaj upravljanja njima. Iz gornjih razmatranja
je vidljivo kako raste neto dobit mirovinskih fondova tako raste i imovina što bi se trebalo
nastaviti i u budućnosti.
Razvoj tržišta kapitala i drugi korisni usputni učinci
Sa svojih više od trideset milijardi kuna imovine mirovinski fondovi su danas prirodni
partner za daljnje privatizacije i značajan izvor novog dioničkog kapitala za hrvatske
kompanije. Ne samo zbog sredstava s kojima upravljaju već i zato što predstavljaju “najbolje od
dva svijeta”: javno vlasništvo i privatni management, mirovinski bi fondovi trebali biti poželjan
partner i javnom i privatnom sektoru.
28
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
Prijedlog zaključaka
Iz gornjih razmatranja proizlazi da se ništa od glavnih razloga zbog kojih je mirovinska
reforma pokrenuta nije do danas promijenilo na bolje. Dapače, većina motiva danas je još jača.
Mirovinska reforma nema veze s postojećim umirovljenicima niti je bila dizajnirana sa ciljem
da poveća razine sadašnjih mirovina. Mirovinska reforma i drugi stup mirovinskog osiguranja
služe kao pouzdaniji izvor budućih mirovina današnjih zaposlenika.
Preliminarni rezultati mirovinskih fondova u obliku prosječne stope prinosa i ukupne zarade
fondova, iako ne spektakularni zbog krize iz 2008., zadovoljavajući su. Kriza 2008. je pokazala
da su mirovinski fondovi žilavi i otporni. Reakcije javnosti na napade na mirovinske fondove,
poput onih iz 2009., kao i istraživanja koja provode mirovinski fondovi, govore da je podrška
javnosti postojanju mirovinskog sustava s tri stupa još uvijek relativno snažna.
Mirovinsku reformu treba nastaviti. Nastavak mirovinske reforme znači povećanje stope
izdvajanja za drugi stup i smanjenje stope izdvajanja za prvi stup. Takva promjena stvara deficit.
Međutim, taj deficit nije ništa drugo nego eksplicitno priznanje već postojeće činjenice: da
država neće moći ispuniti obećane mirovine današnjim zaposlenicima. Utoliko taj deficit ne
treba gledati istim očima kojima se gleda deficit nastao zbog nemogućnosti financiranja
tekuće potrošnje.
29
Udruženje mirovinskih fondova - Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj
30

Download Report