8 "U polnoæ se Bog rodi, nebo i zemlju rasvjetli..." - kako je to sada iva stvarnost bez šminke! Ušao sam u nju kroz neka nevidljiva vrata koja su otvorile nevidljive ruke onih koji su i one prve noæi pozivali i sada pozivaju: "Ne bojte se!... evo vam znaka: (doðite,) naæi æete novoroðenèe u jaslama." ....... U drugom straarskom satu ljudi se veæ polako vraæaju svojim kuæama. Razdragani, utopljeni ljubavlju Djeteta èiju èenju za ljubavlju moda jesu, a moda i nisu naslutili... Snijeg škripi pod nogama. I ja se vraæam. Obogaæen spoznajom da su upravo oni koji su mi uskratili 'normalnu' polnoæku kojoj sam se sa svima drugima veselio, omoguæili doivjeti ovu drugu, koja je - istini za volju - bila još bogatija i ljepša i koju nikada neæu zaboraviti. NR BOIÆNI DAR SVETOM JERONIMU SVETO IME upni bilten - RISIKA BOIÆ 2010. Broj: 42(186) DANAS NAM SE RODIO SPASITELJ SVIJETA Naš Sveti Jeronim je ove godine imao priliku osjetiti kako puno prijatelja ima. Toliki su mu na razne naèine djelatno pokazali da ga vole i da ele da bude "lijep". I kad je veæ izgledalo da je za ovu godinu dosta, pojavio se naš Risièanin VINKO BRUSIÆ sa novim hrastovim vratima da zamijeni dvoja poboèna ulazna vrata koja veæ nisu bila baš 'ukras' našoj crkvi; due su vrijeme veæ traila zamjenu. I zamjena je došla, baš u najzgodniji èas, za Boiæ. Naš stolar VINKO koji je i iz Rijeke osjeæao sa Svetim Jeronimom htio je kompletirati svoj dar našoj crkvi. On je naime svojevremeno izradio velika izrezbarena srednja (glavna) vrata, a sada je na slièan naèin izradio, izrezbario i poklonio još dvoja, pokrajna. Radujemo se sa sv. Jeronimom ovom boiænom daru i ostajemo s jednom rijeèi na ustima: HVALA! Detalj sa junih vrata Dok ne budemo u našoj civilizaciji iskorijenili nasilje, Krist neæe biti roðen... Nenasilje je najveæa snaga kojom raspolae èovjeèanstvo. Svijet je umoran od mrnje. Mrnja se moe pobijediti samo ljubavlju. Suprostavljajuæi mrnju mrnji ne èini se ništa drugo osim što ju se poveæava i produbljuje... Atomska bomba? Suprostavio bih joj se molitvom. Gandhi Izdaje: UPNI URED RISIKA, 51516 Vrbnik; e-mail: [email protected] Mjesto roðenja Isusova KRIST GOSPODIN SRETAN, BLAGOSLOVLJEN BOIÆ eli svim Risièanima i svim èitateljima upnik 2 7 Dragutin Domjaniæ: TAMA JE SVUD Tama je svud vladala tad, snivao san Betlem je grad. Budna je tek èekala noæ. Znala je: Bog k zemlji æe doæ. Zvijezde se tad najljepši sjaj razli nad kraj sanjarski taj. Zlatom je sav posula put, štalu i tih s jaslama kut. Išli su s njom k štalici toj ljudi i bijel anðela roj. Vidješe tu stupiv na prag: rodi se kralj moæan ali blag. Znali su svi, travka i cvijet: rodi se brat skroman i svet. Slave ga vijek beskraji svi, slavu mu sad pojmo i mi. Ljepotu mojih polnoæki ne mogu nikako poistovjetiti s ugodnošæu, iako je i ugodnih trenutaka bilo mnogo. No bilo je i trpkih, muènih - kao na pr. kad sam jednom, u vatrometu petardi, toèno u ponoæ, polnoæku morao otkazati i ljude poslati kuæi (kasnije sam doznao se jedna grupa mladih vandala spremala èak za vrijeme mise baciti petardu na oltar). Tu smo bili negdje blizu iskustva nipošto prijateljski raspoloene betlehemske zbilje. Moram priznati da se ove polnoæke jako nerado sjeæam. Ali ima još jedna davna "polnoæka" - namjerno je stavljam u navodnike koja je na sasvim drugi naèin bila surova, koje se pak vrlo rado sjeæam. Nezaboravna je! Bio sam vojnik, "strelac" jednog (ne znam više kojeg) brdsko-pešadijskog puka stacioniranog izmeðu Kopaonika i Golije, u srcu negdašnje Raške, kolijevke srpske drave, sasvim blizu njezine povijesne prijestolnice Rasa. Okruenje izrazito neprijateljski raspoloeno. Bili smo prisiljeni noæu imati par "mrtvih straa", jer su nam nekoliko straara zaklali da bi se doèepali oruja. Izrazito oštre zime. Temperatura se noæu spuštala i do -25°. Prosinac je 1956. U straarskom sam odjeljenju. Dajemo strau za nekoliko straarskih mjesta. Jedno je mjesto "sjenik" koji se nalazi uz garnizon. Po danu ugodno, ali po noæi vrlo neugodno straarsko mjesto, jer je površina koju treba kontrolirati dosta velika, a hodanje izmeðu stogova sijena moglo je svaki èas donijeti kobno iznenaðenje... Sjenik je na padini koja se lagano spušta prema dolini odakle noæu bliješte svjetla, ogranièavajuæi još više preglednost èuvanog terena. Jedina 'sigurnost' na koju se moeš osloniti su napete uši i prst na obaraèu. Badnjak je. Ne bih elio ostati bez polnoæke. Najbolja moguænost da se iz ove divljine pridruim svijetu koji se uputio k jaslicama bila bi ponoæna straa. No moj raspored je bio drukèiji. Ne znam više kako, ali sam se s nekim vojnikom uspio zamijeniti. U pola noæi bio sam na sjeniku. Mirna, hladna boiæna noæ. Mislim da je lagano snijeilo. Naviru sjeæanja, slike, dragi ljudi okupljeni oko jaslica... Izdaleka, izdaleka, sa svih strana dopiru zvuci boiænih pjesama... Duša ih èuje i zajedno pjeva..., duboko, proæuæeno. Ne, ovdje nema boiæne idile, ovdje je betlehemska stvarnost. Ovdje sam meðu pastirima. Tamo negdje podalje oni èuvaju ovce od kradljivaca, ja èuvam sijeno..., ima sliènosti. Svjetiljke u dolini ... Ne, to nisu blještave lampice s borova. Ove kroz ledenu hladnoæu koja štipa nos i uši vrlo prozaièno, ali duboko istinski podsjeæaju da je sada svijet obasut svjetlom koje plamti u dušama, u srcima, u oèima onih koji su noæas zagledani u otajstvo Boiæa... Eh, ono troje u štali, i njima je zima kao i meni. Ali nemaju velikih zahtjeva. Trebaju samo malo slame da jasle ne budu tako tvrde i hladne..., i sijena za gladne stanare onog škrtog prostora koji je privremeno udomio ove Putnike... Da, i tu sam im bliz. Slame i sijena ima kod mene na sjeniku koliko god treba..., a to je i sve što im ja mogu ponuditi. 6 3 Pogledate li otvorenim oèima u bilo koje ivotno podruèje vidjet æete da se danas nigdje ne nudi nešto što bi ljudi odmah prepoznali kao zlo ili štetno. Èesto "u paketu" ima veæina dobroga, samo da bi se s tim "prodalo" i onih 10% ili 5% otrova. Tako je upravo i ovdje: sve je dobro, samo uz jedan 'mali uvjet': da se ne osjeti izvorni dah Boiæa. Boiæ postaje nositelj neèega što Boiæ nije. I u tome je perverzija. Onima koji vide i koji bi htjeli svijesnim ili ne svijesnim slijepcima otvoriti oèi vezane su, na neki naèin, ruke. Jer, tko bi mogao imati nešto protiv "boiænog" darivanja?? U ovom trenutku nije potrebno Boiæu vraæati ili ga obiljeavati darivanjem, veæ je je potrebno darivanju vratiti Boiæ. Kako? Najprije treba reæi: ako na Boiæu elimo nauèiti kako æemo osmisliti naše darivanje, onda svako naše darivanje (boiæno je samo 'prototip') mora poticati (na) ivot u svim njegovim aspektima, poèevši od onog elementarnog. Pogledajmo to na najradikalnijim i najèišæim primjerima onih koji su darovali i daruju najvrednije što imaju, vlastiti ivot, da bi drugi mogli ivjeti. Sve drugo što u tom pravcu èine (pa i mali boiæni darovi) samo su kamenèiæi u mozaiku Boiæa koji se ostvaruje, ovaj put ne u betlehemskoj špilji, nego u njihovu ivotu. Sv. Ivana Beretta Molla, èiju sliku nose naši zidni kalendari za 2011. g, pokonila je doslovno vlastiti ivot svojoj maloj Ivani Emanueli. To je savršeni model boiænog Dara. Dakako da svi ne mogu i ne moraju biti tako "savršeni". Ali taj 'timbar' moraju imati. Ako Vam se moda èini da to nema veze s Boiæem dok oni darovi ispod bora imaju, onda Vam je netko ipak uspio efikasno "pobrkati lonèiæe". NR ISKLIJAT ÆE MLADICA "Isklijat æe mladica iz panja Jišajeva, izdanak æe izbit iz njegova korijena. Na njemu æe duh Jahvin poèivat..." (Iz 11, 1-2) "Evo, zaèet æe djevica i roditi sina i nadjenut æe mu ime Emanuel!" (Iz 7, 14) Izaija je davno, davno prorekao Dogaðaj, a nakon što se dogodio, kršæani su se s beskrajnom ljubavlju i zahvalnošæu sjeæali proroèanstva, ne zaboravljajuæi nikad Djevicu, svijesni, da bez nje ne bismo imali ni Emanuela. Jer... nemoguæe je Njega doivjeti bez nje. Stari je anonimni njemaèki pjesnik u XVI. st. svoje divljenje najprije uputio Njoj: "Es ist ein Ros' entsprungen" - 'Rua je iznikla' iz panja Jišajeva, kako nam preniješe naši stari i usred hladne zimske noæi donijela je na svijet pupoljak. Tako slikovito pjeva pjesnik da bi onda opisao cijeli tijek dogaðanja, slièno kako to èini i naša pjesma Poslan bi anðel Gabrijel. Vjerujem da æe Vam doivljaj Boiæa biti još ljepši i bogatiji ako odslušate ovu njemaèku boiænu pjesmu u interpretaciji Nane Mouskouri koju æete naæi na adresi http://www.youtube.com/watch?v=F-prg5D-bJo JEDNA NEZABORAVNA POLNOÆKA Svi se rado sjeæamo polnoæki u našem ivotu. Pogotovo nekih. Polnoæke iz djetinjstva, iz mladih dana, zajednièke obiteljske polnoæke, polnoæke iz raznih vremenskih razdoblja, mirnih i ratnih; polnoæke burne, snijene, kišovite, mirne... Ovih dana prebirem i ja po polnoækama moga ivota. Mogao bih ih podijeliti u dvije grupe: one iz djetinjstva i mladenaštva, te one 'sveæenièke'. Od ovih drugih mogao bih isplesti jednu neobiènu, ali zanimljivu 'krunicu' koja se ove godine upravo kompletira posljednjim, pedesetim 'zrnom'. Sve su one bile lijepi vjerski doivljaj, ali ne sve na isti naèin. Kada ih usporeðujem, èini mi se da su one pred-sveæenièke bile na neki naèin više moje, za mene. Brinuo sam se kako æu ih ja što ljepše doivjeti. Dok su ove kasnije sve bile obiljeene brigom kako da ih što ljepše i bogatije doive drugi. Ja sam ih više doivljavao kroz druge. Zadnju kiticu koju pjeva Nana ne nalazim u originalnim tekstovima ove pjesme, a ona otprilike glasi: Marijo, ruo njena, po bolima što ih je tvoj pupoljak podnio, pomozi nam, da bismo mu mi (u nama) pripravili lijep i ugodan stan. Molitva i poziv.... Trebamo ih samo uèiniti svojima! 4 5 "ODMOR RATNIKA" Boiæ je blagdan s nevjerojatnom nutarnjom snagom. Zato i ne èudi što ga danas pokušavaju prekriti svim i svaèim samo da ta nutarnja snaga ne bi došla do izraaja. Nevjerojatno je što moe uèiniti Boiæ, kad mu se ljudi jednom stavrno otvore. Evo jednog primjera za to: Jedan od najnevjerojatnijih dogaðaja u povijesti ratovanja dogodio se u I. svjetskom ratu na badnjak 1914. na zapadnoj fronti. Poèeo je blizu mjesta Ypresa u Belgiji, da bi zahvatio po svoj prilici, èitavu zapadnu frontu... "Obièni" vojnici zraæenih strana, Nijemci s jedne, a Škoti s druge strane, u rovovima udaljenima svega 100-ak metara, potpuno neovlašteno, neslubeno, nenajavljeno, zakljuèili su primirje koje je prema dogovoru trebalo trajati na badnjak i sutradan, na Boiæ, no proteglo se do poèetka sijeènja 1915. Nijemcima su naime iz domovine u rovove slali boiæna drvca koja su ovi okitili i poredali na rovovima te su poèeli pjevati boiæne pjesme... Škoti s druge strane, prvotno u šoku, jer to je bilo vrijeme kada jedni o drugima gotovo ništa nisu niti znali doli onoga èime ih je hranila vlastita ratna propaganda, pa su se zamišljali meðusobno kao zvijeri i bogza još kako. Dakle, Škoti su polako odgovorili vlastitim pjesmama, sviranjem tradicionalnih gajdi pa su poèeli polako aplaudirati jedni drugima. I tako je krenulo. Predstavnici su se sastali na nièijoj zemlji, pojasu izmeðu rovova, i dogovorili mir barem za tu svetu noæ, odnosno dan. Trenutak ranije smrtni neprijatelji posjeæivali su se u rovovima te dijelili piæe, cigare, ..., razmjenjivali fotografije svojih obitelji, ena, djevojaka, odigrala se èak i nogometna utakmica (3:2 za Nijemce), a osim toga je dogovoreno i pokapanje mrtvih koji su leali na nièijoj zemlji veæ danima, smrznuti. I doista, na Boiæ nije ispaljen niti metak, a primirje je trajalo nekoliko dana, jer nitko nije htio prvi zapoèeti opet s "normalnim ratom"... Iako je tadašnji papa Benedikt XV. u jesen 1914. zamolio èelnike zaraæenih strana za primirje barem na taj dan, nitko ga nije shvaæao ozbiljno. Kakvo primirje ... kakav papa ...? Kada se vijest o stvarnom primirju proèula, viši èasnici s obje strane bili su ogorèeni svatko na svoje. To je bilo nešto neèuveno do tada, da Nijemci prijateljuju sa Škotima/Englezima/Francuzima i obratno, umjesto da se nabadaju na bajunete i truju bojnim otrovima... Bilo je tu i vojnih sudova, premještaja, rotiranja jedinica da se ne bi sluèajno zbliili s mrskim neprijateljem. Svega i svaèega je bilo samo da se takvo što sluèajno ne bi ponovilo. Ali ponovilo se i 1915. opet na zapadnom frontu izmeðu Nijemaca i Francuza, te 1916. na istoènom frontu. No ovo boiæno primirje iz 1914. ostalo je upamæeno kao prvo takve vrste u povijesti ratovanja, a nekako je i najbolje dokumentirano fotografijama. Francuski redatelj Christian Carion snimio je o tom dogaðaju film "Joyeux Noël" (hrvatski su mu dali naslov "Odmor ratnika"). BOIÆ i DARIVANJE Da je Boiæ blagdan uz koji su kršæani povezali praksu i obièaj darivanja ne bi trebalo èuditi nikoga tko Boiæ razumije kao Dar Boga èovjeku, najveæi moguæi dar što ga je uopæe moguæe zamisliti; najèišæi Dar, samo dar i ništa drugo, jer ga nitko, nièim ni u najmanjem dijeliæu nije mogao zasluiti. Lijepo je primiti dar. To iskustvo imamo svi. Lijepo je i darivati. I to mnogi znamo. Znamo i kako se s darovima svakako postupa. Ne uvijek onako kako je elio darovatelj, niti kako bi se oèekivalo prema vrijednosti dara. I motivacije darivanja mogu biti vrlo razlièite i raznolike: od iskrene elje da se nekoga intimno obraduje ili da mu se pomogne, do ispunjavanja nekog obièaja, makar i preko volje... Kako god bilo, ispod boiænih borova puno je danas darova - dakako najviše za djecu - od skupocjenih do vrlo jeftinih (jer æe ih se mali miljenik ili miljenica ionako za nekoliko sati zasititi), ali svi su vrlo paljivo zamotani, blještavi, svjetlucavi..., plijene panju. Kada bi neki "Svemirac" ušetao u mnoge kuæe današnjih Zemljana koji se inaèe nazivaju kršæani pa bi - doznavši da se tu slavi nešto što je Bog uèinio za njih pred par tisuæa godina - paljivo pogledao ispod borova sve te kutije i smotuljke, morao bi zakljuèiti da je to On ljudima oèito darovao neku veliku igraèku da bi u svoj dosadni zemaljski vijek unijeli malo razonode. Što se to dogaða u svijesti nekih ljudi koji Boiæ doivljavaju kao blagdan za darivanje? Uoèavamo nešto, što je malo kritiènijem oku zapravo nevjerojatno: ljudi su se prihvatili simpatiènog darivanja, a zaboravili Boiæ koji je darivanje potaknuo. I to bi bilo sasvim logièno kad bi Bog tom prilikom bio došao, pritisnuo u ljudima "starter za darivanje" i opet se vratio u nebo da ovdje s njima ne gubi vrijeme. No nije bilo tako!! Boiæ je èovjeku poklonio ivot, puninu ivota. Bog se nije rodio da bi èovjeka razonodio pa ni da bi mu uljepšao ivot, nego da bi mu ivot 'omoguæio'. Neizmjerno je vano uvidjeti da je to doista poklon, dar, ali je isto tako neophodno spoznati u èemu se taj dar sastoji i jednako tako prihvatiti ga. Dinamika darivanja koja je tu jasno uoèljiva nije prazna, kao da bi èekala da je mi bilo èime ispunimo; ona je totalno ispunjena smislom koji joj daje sam Dar i sve što iz njega proizlazi. Svako boiæno darivanje koje je izgubilo odnos prema toj iskonskoj boiænoj Istini, darivanje koje ta Istina ne obasjava i ne ispunjava, jest zapravo darivanje "roga za svijeæu"; jest vrlo vješto izvedena prevara. Nitko normalan ne misli da je ovo, kao i bilo koje drugo darivanje, kao takvo veæ nešto loše ili da nema nikakve vrijednosti. Ne radi se o tome. Ono moe biti i ljudsko i toplo, kako je veæ spomenuto, ali ono je ispranjeno od Boiæa. To je u mnogim sluèajevima i vidljivo izraeno kad su pod borom jaslice zamijenjene raznim blještavim kutijicama. Ovdje se radi o vještoj makinaciji koje mnogi nisu svijesni, a koja se ne koristi samo u ovom sluèaju. Radi se o tome da se nešto što je svim ljudima prisno i lijepo iskoristi na naèin da se to isprazni od svoga izvornog sadraja, a ispuni neèim drugim - tako da na kraju ljudi ni ne znaju što im se dogodilo.
© Copyright 2024 Paperzz
