foto: Vjekoslav Suton UVODNIK Kako je Torcida dala jaku podršku Sindikatu prometnika O ED AŽ N Z I · DJ IC JEZ N L E d kako je na vlast došla socijaldemokratka struja jedan od osnovnih načina demokratskog izražavanja, a to su socijalno partnerstvo i socijalni prosvjedi postali su nešto najružnije što se događa u Hrvatskoj. To su pokazali mnogi bezuspješni proscjedi raznih sindikalnih organizacija u Hrvatskoj, bili su to i radniciz zdravstva, obrazovanja pa i željeznica. jedan takav nedavno je bio u Splitu gdje se članovi SPPVH prosvjedovali protiv ukidanja vlakova na relaciji Zagre - Split - Zagreb. Iz HŽ Putničkog prijevoza su izražavali negodovanje jer se u tom poduzeću SPVH-a ne nalazi kao brojčano značajan sindikat. U HŽ Infrastrukturi su prosvjedovali radi službenih crvenih kapa koje su radnici nosili na prosvjedu. Niti u jednom poduzeću Uprave nisu pomislile poslušati poruku koju šalju prosvjednici. Ostali su ustrajani u svojem uništavanju željeznice. Kada gledamo bezuspješan prosvjed branitelja u Savskoj mislimo u sebi, možete vi prosjedovati koliko želite, ovoj Vlasti to ništa ne znači. Odmah su izašli u javnost kako Šuker dogovara važne poslove u Aziji. Nemaju oni u sebi niti socijalnu niti demokartsku dimenziju. I onda se dogodi nešto iznenađujuće. Torcida i njihov prosvjed. Grupa ljudi od koje bi se očekivalo da nikoga neće previše zanimati. Ali u pitanju je nogomet. Ono što nas zanima. I oni naprave prosjed koji postaje top tema u svim medijima i uspije podijeliti i političare i kvazi poduzetnike i uljuljani ostatak srednjeg sloja pa u konačnici i sve one koje nogomet ne zanima. Na sve to poznati socilog Dražen Lalić izjavi: "To je sukob dvaju poimanja nogometa; jedno je nogomet koji uključuje publiku i koji postoji ponajprije zbog publike, taj nogomet je naš nacionalni ponos. Drugo je jedno cinično gledanje nogometa kao obične dobiti. Mislim da se protesti šire i na druge gradove, ovo u Splitu je tek uvertira." Kao što vrijedi za nogomet vrijedi za željeznicu. Postoje dvije koncepcije željeznice. Ona željeznica koja uključuje sve strane: korisnike, društevnu zajednicu pa i radnike i ona željeznica u kojoj se gleda samo dobit politički instalirane podobne manjine. Oni govore o prihodima i troškovima, a iz željeznice izvlače nacionalnogo bogatstvo i rasprodaju nacionale dragulje. Isto tako: "Lalić kaže da je aktualni sustav maligan i politički oktroiran: 'Ali, nije samo HDZ za to kriv, nego i SDP. Tri godine nije ništa učinio, a hitno treba promijeniti Zakon o sportu i Zakon o suzbijanju nereda na tribinama, a to je prije svega stvar premijera i ove Vlade." Željeznici su potrebni također bolji Zakoni i laž je da su ovi usklađeni sa EU direktivamo. To je samo izgovor. Potrebna nam je i razvojna Stratgeija prometnog sustava Republike Hrvatske, a ne muljaža koju nudi ministar prometa. Potreban nam je i Nacionalni program željezničke infrastrukture. A to je također prije svega stvar premijera i ove Vlade. Iako toga nisu svjesni pripadnici i simpatizeri Torcide su svojim prosvjedom na Rivi dali punu podršku i sindikalnom prosvjedu koji je organizirao SPVH. IMPRESUM Suradnici: Ante Kunčić, Milan Kovačićek Branko Cindrić, Neven Topolnjak, Željko Vukelić, Josip Tirić, Tomislav Tonković, Krešimir Belak, Dražen Lihtar, Robert Jukić, Mario Grbešić, Srećo Stjepić, Jakov Rašić, Dražen Drčić, Branko Marijanović, Nebojša Gojković. Foto: SPVH Kolumnisti: Nenad Katanić, Nikola Bezerić Uređuje i odgovara: Anto Iličić Naslovnica: Gordana Radanović i Josipa Filipović prometnice vl. u Savskom Marofu VAŽNO! Imate li potrebu za pisanjem o izvršnim radnicima, HŽ Infri, “Maloj voćki poslije kiše”, ili nečemu drugome adresa je: Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Trg kralja Tomislava 11, 10000 Zagreb, e-mail: [email protected] Pratite nas na: www.spvh.hr M R A AKTUALNO na peronu br. 36 P Prof. dr. sc. Blaž Bogović Fakultet prometnih znanosti Zagreb 4 AKTUALNO na peronu br. 36 svi imaju priliku rofesore lijepo Vas pozdravljamo i zahvaljujemo što ste se odazvali ovome razgovoru. Želja nam je sa eminentnim stručnjacima željezničkog prometa obaviti razgovore i prezentirati promišljanja stanja željeznice u ovome trenutku i željeznice u budućnosti u Hrvatskoj, a i u Europskoj Uniji. Vi ste danas u mirovini. Nakon cijelog života provedenog uz željeznicu, čime se danas bavite, jeste li aktivni na Fakultetu prometnih znanosti? Hvala lijepa, mogu reći da se ugodno osjećam u ovoj sredini. Biti će mi drago sa Vama porazgovarati o željeznici dakako, pa i o drugim temama ako stignemo. Da, ja sam otišao u mirovinu pred četiri godine, još sam aktivan na Fakultetu. Ja naime imam počasno zvanje profesor emeritus koje se dobiva prema puno kriterija, a ja sam treći na Fakultetu od živućih kolega, tri prva su pokojna. Profesor emeritus je počasno zvanje i daje se zaslužnim profesorima koji su nešto napravili glede udžbenika, pa i glede suradnje Fakulteta sa drugim fakultetima, naime treba dokazati neku suradnju što sam radio i gdje sam radio u inozemstvu, po nekim strogim pravilima za te časopise, radove itd. To mi je ovako velika čast, fizički se dobro osjećam, odem na Fakultet, posjetim mlade kolege, s njima porazgovaram. Angažiran sam još recimo za doktorate u vezi s našom željezničkom strukom, sudjelujem na nekim predavanjima i to je ono što se tiče fakultetske obveze. Imam tamo kabinet i čast mi je tamo doći. Privatno sam aktivan na svom imanju koje imam već nekih dvadesetak godina, imam malo vrta i time se malo bavim. Imam dvoje unučića i nije mi dosadno, uglavnom svaki dan mi je nekako lijepo, isplanirano, zadovoljan sam i u principu nisam na nikoga ljut, jer kad čovjek dođe u godine ponekad bude malo i zločest, a ja pokušavam ne biti takav i osjećam se mlado. Profesore Vi ste od mladosti vezani za željeznicu, možete li nam oslikati Vaš put na željeznici, a poslije i na Fakultetu? Ja sam otišao u mirovinu sa 47 godina staža, od toga dvije godine beneficiranog. Došao sam na željeznicu 1961. godine i zaposlio se u skladištu kao skladišni radnik. U to vrijeme imao sam samo pet razreda osnovne škole i onda je pod hitno trebalo završiti večernju osmogodišnju školu i odmah sam nastavio pripreme za željezničku srednju školu. Položio sam izvanredno dva razreda srednje škole i odmah sam se upisao u željezničku školu, bio sam tri godine stariji od moje generacije i nisam stanovao u domu tako da sam prikraćen za neke domske doživljaje. Tu imam jednu fotografiju iz željezničke škole u kojoj smo bili sedma generacija i u sjećanju mi je ostalo da smo svi bili siromašni, pa i ja koji sam već imao tri i pol godine staža. Na ovoj smo se fotografiji svi slikali u jednom kaputu koji smo zajedno sa kravatom samo mijenjali međusobno i svi smo ispali jednaki, kao vojnici. Ta mi je škola utvrdila znanje koje sam ja već imao i možda i nisam bio baš najbolji u školi, svaka čast mlađima, ali trebalo je crtati skretnice i to je meni bilo kao od šale, jer sam već bio i skretničar i otkopčavao sam vagone i imao sam dobre temelje. Bio sam vrlo dobar učenik, imao sam stipendiju i nakon dvije godine školovanja i mature otišao sam u Zapadni kolodvor za pripravnika gdje sam ja već bio manevrist. Taj Zapadni kolodvor bio je dosta specifičan i tamo se dosta radilo jer nije bilo Ranžirnog kolodvora. Bio je dosta problema sa kolodvorima kao što je Zaprešić jer ti kolodvori nisu bili osigurani. Tu je bilo dosta nezgodnih situacija i karambola i tada se mijenjalo osoblje pa sam ja otišao tamo raditi. Za to vrijeme sam izvanredno završio Ekonomski fakultet i diplomirao što mi je uz rad bilo dosta teško. Po završetku Fakulteta otišao sam raditi u HŽ u Mihanovićevu i tu sam radio na međunarodnim poslovima tri godine. Za to vrijeme sam magistrirao na Ekonomskom fakultetu i otišao sam raditi u Institut prometnih znanosti pri ondašnjem Komitetu za saobraćaj i tamo sam s jednim kolegom radio željezničke studije, projekte pri čemu je trebalo dosta zapeti, nije bilo radnog vremena i bilo je dosta naporno za mene koji sam bio tipični operativac, a za znanstveni rad trebalo je dosta toga za napraviti, ali sam bio mlad i uporan, te sam i doktorirao na Ekonomskom fakultetu dijelom i iz tih projekata koje smo radili. Nakon što se u školi za cestovni promet formirao željeznički smjer i pozvali su me da tamo budem predavač. Pitao sam se kako ću ja to, pa to je jako teško misleći na kolege kojima ću ja to predavati. U početku je bilo više izvanrednih studenata, naših kolega kojima sam ja predavao tematiku koju oni već znaju. Kod njih sam htio potaknuti neku kreaciju i razmišljanje glede neke studije, nekog programa ili nekog projekta. Bilo mi je teško izaći pred studente bez svog udžbenika jer kada imate svoj udžbenik po kojem studenti spremaju ispite sve je puno lakše. Ne sumnjamo da pratite razvoj prometa. Kako gledate na promjene u željezničkom sustavu u Hrvatskoj i u Europskoj Uniji? Prije smo Hrvatsku u unutarnjem prometu u bivšoj Državi smatrali dužinom – longitudinalni pravac, međutim već je tada bio zapostavljen transverzalni pravac pri čemu mislim pravac iz naših luka prema zemljama koje nemaju izlaz na more i to su u prvom redu Mađarska, Češ- 5 AKTUALNO ka, Slovačka i Austrija. Te zemlje su tradicionalno orijentirane prema nama i našim lukama, prema Rijeci. Dogodilo se da mi više nismo u bivšoj Državi i sada nam je prilika da se Hrvatska i Hrvatske željeznice orijentiraju prema tim zemljama koje nemaju izlaz na more. Ja sam radio magistarski rad iz gravitacijskih područja. Ako gledamo deset Europskih luka od čega su tri na našem Jadranskom moru – Trst, Koper i Rijeka, a ostale gore na Baltiku i deset velikih gradova u Europi – Munchen, Budimpešta… i uz primjenu jedne metodologije u znanosti koja se zove Utvrđivanje gravitacijskih područja temeljem kilometarskih dosega, ja sam za svoj rad uzeo deset luka, deset gradova i deset vrsta roba, pa sam uspoređivao kilometarski doseg i tarifnu komponentu za tih deset vrsta roba. Poslije sam na tom principu u Institutu prometnih znanosti radio s kolegom Dragićem Studiju u kojoj smo utvrdili gravitacijsko područje Rijeke. Rijeka je zbog dubine mora za velike brodove povoljnija nego Koper, ali smo u vezi sa zaleđem slabi. U Europi nema više roba koje su se nekad u moje vrijeme prevozile. Sada su aktualne velike Svjetske industrije kao što su Kineska ili Indijska – čeličane, a mi toga nemamo, ali smo sada sastavni dio Europe i moramo se nametnuti i naći način da se orijentiramo na zemlje u našem gravitacijskom području, odnosno da se one orijentiraju prema nama. Posebni je problem tu konkurencija, imamo izgrađene ceste koje su skupe, a slabo se koriste. Željeznica je tu slaba i prazna, ali Europa je tu i sigurno će se ulagati u željeznice i one bi morale dobiti na značaju. Vi ste me ovdje preduhitrili i govorili ste o ulozi Rijeke i o Srednjeeuropskim zemljama koje nemaju more i moraju se oslanjati na Rijeku. Mi to nismo prepoznali, prolazi vrijeme i dalje traju diskusije o nizinskoj pruzi, da li je 6 na peronu br. 36 ona potrebna, da li jednoklosječna ili dvokolosječna ili elektrificirana… Kakvo je Vaše mišljenje o nizinskoj pruzi? Ta je pruga itekako potrebna jer smo već utvrdili da Rijeka nema zaleđe, dobru vezu sa zaleđem, a kopnene veze nema bez željeznice i dvokolosječne pruge. Zakasnili smo jer postoji cesta koja ne radi ništa, a Europa, kada će davati sredstva iz svojih fondova i ulagati u željeznicu, uvijek će vagati uz izgovor da imamo cestu. Tu nažalost struka ima veoma mali utjecaj. Smatrate li da nacionalni željeznički prijevoznici imaju šanse na otvorenom tržištu, konkretno HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz? Imaju šanse ako se osposobe za to, ako budu konkurentni, znači da treba ulagati u ono što zovemo ponuda željeznice. Ova ponuda koja se sada nudi na tom međunarodnom tržištu je sa naše strane slaba. Ako se mi osposobimo, a morati ćemo se da budemo konkurentni i da vozimo ne samo na svojim prugama nego i skroz do Budimpešte i dalje, onda ćemo biti pravi, a to vrijeme će morati doći. Svjedočimo paralelno da je u Hrvatskoj borba za opstanak HŽ Carga i u slučaju da se zbog tržišnih okolnosti dogodi da HŽ Cargo ode u stečaj, kakve su šanse uopće za opstanak željezničke Infrastrukture u Hrvatskoj? To bi bila tragedija i to se ne bi smjelo dozvoliti. HŽ Cargo se mora orijentirati na međunarodnu poziciju i treba ga drugačije postaviti zbog osposobljavanja za konkurenciju. Svjedoci smo ogromnog smanjenja vlakova za prijevoz putnika, to se dogodilo nedavno. Najviše bode u oči ulaganje u infrastrukturu, u Ličku prugu, za malu Hrvatsku je 2,5 milijarde kuna ogromna količina novaca, a istovremeno HŽ Putnički prijevoz na toj pruzi ukida vlakove. Što treba poduzeti HŽ In- frastruktura da postane privlačna prijevoznicima? Puno toga treba poduzeti. Prema Splitu imamo jako duga vremena putovanja i predugo se putuje i cestovni, a i zračni promet je prejaka konkurencija. Željeznica se nije prilagodila potrebama i zahtjevima korisnika. Na Prometnom se fakultetu ući o koncepciji marketinga, o prilagođavanju zahtjevima i potrebama korisnika. Željeznica je ostala kruta i nije se prilagodila, dugo joj treba, teško se reorganizira zbog svoje glomaznosti prije svega, a i za željeznicu postoji tržište samo se treba modernizirati. Ako iz te perspektive gledamo da se željeznica nije prilagodila, a paralelno pratimo da se iz državnog proračuna smanjuje dotok novaca i za održavanje i za regulaciju prometa, a naročito za osuvremenjivanje željezničke infrastrukture, možemo svjedočiti da željeznica ide nekonkurentnoj brzini, lošijoj mreži i zatvaranju pruga. Nije li to u konačnici svjestan izbor da se uništi željeznica? Politika je kod nas kratkog daha. U prometu mi imamo Strategiju, što je govorio profesor Dadić, ali je ona zastarjela. Prometnu strategiju treba raditi stalno i kontinuirano, ali Vlade se mijenjaju i ponekad investicije odu u krivom pravcu. U pet godina nije zaposlen nijedan mladi inženjer sa Prometnog fakulteta koliko nam je poznato. Kako Vi na to gledate? To je tragedija. Otkad sam ja na željeznici imao sam neki uvid što to znači prometni inženjer. U početku sam i ja mislio da je dosta srednja škola. Prometnik je jako dobro zanimanje i ima jako dobar pregled što se na željeznici radi, međutim inženjer je neki koordinator koji vodi sustav. Mi smo tako počeli na Prometnom fakultetu, naši inženjeri su se zapošljavali na željeznici. Međutim u zadnje vrijeme nema zapošljavanja i to je AKTUALNO na peronu br. 36 tragedija. Ja mislim da bi se upravo sada trebali zaposliti inženjeri i kod na i u sjedištu EU. Pa gledajte kako dolaze direktive iz EU, te direktive piše pravna struka i oni normiraju sve u neke pravne okvire, a nemaju tehnološke norme. Nemaju tim prometnih inženjera i takvi studiji na zapadu uglavnom ni ne postoje i oni su negdje pri građevini itd. Mi smo tu sa našim studijem u Zagrebu fakulteta i to pokazuje da cijenite znanje i stručnost. Smatrate li da Hrvatska ide prema onoj premisi koju je iskazala, prema društvu znanja? U svim programima Ministarstva znanosti se teži prema društvu znanja. Što smo mi bez znanja i ako nismo znanstveno uzdignuti? Svi znademo da je željeznica podobna za duge pruge i za masovne prijevoze i to dobro, međutim prošlo je već više od 20 godina, ostali smo nekako jadni i nismo se povezali sa cestovnim prometom. Bilo je određene suradnje i lomljenja koplja za zajedničku kartu, kako napraviti cijenu i kako podijeliti prihode. Mi smo na Prometnom fakultetu na tome radili i dali svoje prijedloge. Zahvaljujući putničkom kilometru se zna točno koliko putnika iz Zaprešića vozimo kojega treba i modernizirati kvalificirani da se nametnemo Bruxsellesu pa da i naši ljudi rade tamo. Mogu li Fakultet prometnih znanosti i željeznička poduzeća pronaći tu zajedničku formulu za uspjeh željeznice? To tražimo stalno i nadamo se da možemo naći. Proći će tu još puno vremena, ali neće biti dobre organizacije bez struke i znanosti. Profesore, doktorirali ste na dva su dvije velike prednosti željeznice. Duge pruge, znači dugačku relaciju imamo ako napravimo u putničkom prometu puno putničkih kilometara pa onda imamo učinak. Ako vozimo robu na duge pruge imamo onda puno tona kilometra i to nam je dobar učinak. U putničkom prometu nam prednost daje masa u prigradskom prometu. Kako je nastala Država Hrvatska HŽ je započeo sa prigradskim prometom i to je jako prema Zagreb Glavnom kolodvoru. Zna se i koliko ima kilometra od Glavnog do nekog sela iz kojeg vozi autobus koji sakuplja putnike. Na nekom prosjeku se može napraviti model, a danas imamo dobar informacijski sustav i napravimo zajedničku cijenu i poslije podjelu prihoda. Taj prigradski promet, a to je onda masovni prijevoz može zaživjeti. Tada u gradu Zagrebu nećemo imati toliko automobila i 7 AKTUALNO izdići ćemo se kao željeznica. Glede razvijanja prigradskog prometa smo dobro započeli, ali smo stali. Profesor Dadić je nedavno napomenuo da te prednosti nisu prepoznate, nisu se razvijale i nije se u njih ulagalo. Vjerojatno je u tome i veliki dio naše željezničke krivice? Da i mi smo krivi. Što smo mi učinili i za samu edukaciju? Što znači prevoziti putnika? Što znači prometna usluga? To je proizvod, usluga koju ne možemo skladištiti, koja se događa sada. Naši korisnici nas gledaju tri sata do Osijeka, gledaju nas sa naočalama, stoji nam vlak, zašto nam vlak stoji. To nam korisnici ne mogu oprostiti, jer su kritični, a kako neće i biti kada su tu sada prisutni. Nije to da on da svoju robu pa ju vozimo, nego vozimo čovjeka, a prema njemu se tako odnosimo. Morati ćemo smisliti dodatne edukacije. U tijeku je završna izrada Strategije prometnog razvitka RH. Spomenuli ste na početku da je ona proizvod koji se kontinuirano treba raditi. Strategiju nam rade Društva izvan RH, Ministarstvo se odlučilo za znanje izvan Hrvatske. Kako se dogodilo nešto takvo za Hrvatsku znanost vrlo ružno? Slažem se s tim da je to vrlo loše i 8 na peronu br. 36 ružno za Hrvatsku znanost. Ne Institutu prometnih znanosti kolega Dragić i ja radili smo dinamiku troškova. Mi na Fakultetu prometnih znanosti dokazujemo prednosti željeznice temeljem dinamike troškova i ponašanje troškova s obzirom na udaljenosti. Temeljem toga željeznica ima degresiju tarifa, gdje su po jedinici cijene na većoj udaljenosti niže. To željeznica može jer je podobna na duge pruge. Ta strategije je napravljena bez nekakvih troškova. Nažalost i danas nam Strategiju rade većinom stručnjaci sa Zapada, gdje nema prometne ekonomije gdje se gleda trošak. Mi moramo napraviti Strategiju, odnosno podjelu transportnog tržišta prema troškovnom principu, da vidimo tko je zašto podoban. O Strategiji je dosta govorio profesor Dadić, da 30 % bruta mora ići na željeznicu itd. To je neka odrednica koju je netko odredio u Strategiji, ali to bi po mom mišljenju trebalo dokazati na bazi troškova. Profesore vratimo se onim lijepim stvarima, imate u životnom putu dio vremena koje ste proveli na željeznici i dio vremena koje ste proveli na Fakultetu. Možete li nam opisati neke lijepe slučajeve iz tih vremena? Bilo je i teških i lijepi trenutaka, ali nekako pamtim te lijepe. Čovjek je mlad, putnici su tu, veseli me to što ide u Zaprešiću puno putnika, a vlak stoji zbog toga što ide brzi vlak, putnici fučkaju i komentiraju tko ti je dao crvenu kapu, zovem dispečera, a on ostaje pri svome da putnički mora čekati jer brzi ima prednost, tako da mi je to bilo jako teško zbog tih putnika kad im vlakovi stoje. Bio sam i ja manevrista i jednom mi je prometnik skopčao lokomotivu jer ja nisam stigao sa bloka 2 u Zapadnom kolodvoru, prometnik gospodin Brajković, kojeg smo onda zvali činovnik. Tada je trajala ta anegdota među mojim kolegama i prometnicima o mojoj krivnji i činjenici da mi je prometnik morao kopčati lokomotivu, ali mi nisu mi uzeli za zlo. Na Fakultetu je nekako bila trta predavati kolegama koji su sa mnom radili i trudio sam se potaknuti njih na razmišljanje da iz jednostavne stvari, ono što vi dobro znate, gospodo, kako uspostavljamo promet, imate uvijek dvije odrednice – vrijeme i prostor prikazano u grafikonu. Te dvije odrednice mene nekako tjeraju i dan danas za svaki projekt, za svaku studiju, uvijek imaš vrijeme i prostor, kada se prilazi nekom problemu, bilo da se radi o studiji ili projektu. Živimo u ovom vremenu, prostor nam je takav kakav jest i moramo poći od tih odrednica prostora i vremena. Bilo je i loših trenutaka, mnogih mi kolega već danas nažalost nema, ja sam valjda zahvaljujući genima još tu na ovom svijetu. Ponekad me netko sretne pa kaže ti si profesor, mi smo zajedno kopčali vagone i to mi je drago. I dan danas nemojte reći da je teško, je teško, ali čovjek mora ulagati u sebe sve za stare dane. Ako se nećeš truditi sam, neće ni drugi. Bilo je dosta u mom životu onih koji su me onako tiskali, i bila je poznata krilatica tko dolazi na željeznicu, seljaci i propali đaci, mnogi su mi spočitavali - ti si jedan od tih koji nije uspio u školi. Ja sam onako šutke prelazio preko toga mis- AKTUALNO na peronu br. 36 leći da će doći moje vrijeme. Zapravo je ljudski opraštati. Profesore možemo li Vas pitati još kako gledate na budućnost članova našeg Sindikata. Izvršni radnici su danas čini nam se pred neizvjesnom budućnošću željeznice? Još u moje vrijeme su počeli djelovati Sindikati. U početku smo mi bili protiv toga, međutim sada u Republici Hrvatskoj Sindikati imaju itekako važnu ulogu. Sindikati su svojevrsna oporba vlasti. Kada ne bi bilo Sindikata bilo bi gore, to je sigurno i to spominje sindikalist Ribić iz Znanosti i to je velika istina. Raduje me što ste vi Sindikati na željeznici jaki. Sigurno ste povezani i sa međunarodnim sindikalnim asocijacijama i tu čete morati preuzeti ulogu ne samo u smislu studija i projekata, nego i u smislu edukacije, ovih trenutno zaposlenih radnika, imajući na umu ovo što sam malo prije rekao, čovjeka koji je dao sebe, rekao bih sada nama, mi ga vozimo, a vozimo ga kako. Da nam je svejedno da li vlak stoji, kakva je tu čistoća. Vozim se iz Vrapča i mene veseli kad sam vidio konduktera. Došao je kondukter, karte molim, fino obučen i dotjeran, ne možeš ne dati kartu. Bilo bi mi neugodno ne pokazati mu kartu, a ako je sve zapušteno, ofucano?! U moje vrijem putujući u Zaprešić prodavala se rakije, one bake iz Zagorja su prodavale rakiju. Onda su tu radnici bili dosta onako pijani, bio je prvi razred i drugi razred. Ja sam doživio, gledao sam da čovjek u prvom razredu, pomalo pijan reže sjedalo nožem. On je komentirao kako je sve ionako neuredno. Dakle, ako se mi nećemo pokazati prema tom putniku ma kakav on bio u pozitivnom smislu, tada će se on izgovoriti ako nije vama stalo nije ni meni. Mislim da bi Sindikati baš zbog svoje snage, svoje osobnosti trebali nešto poduzeti, ako već nemate u programu i o edukaciji ovog postojećeg kadra i drugih koji dolaze. Profesore, ima li neko područje koje nismo dodirnuli, a koje bi Vi željeli istaknuti kao interesantno? Ima puno područja, sve vezano za prijevoz, za gubitak roba. Mene jako smeta što nemamo što raditi. Mi smo radili nekoliko projekata u Institutu prometnih znanosti. Kada sam došao tamo bila je aktualna ona rudača iz Brazila koja se vozila do Bakra pa su išle maršrute za Sisak, uspostavili smo kombinirani promet Sisak, Osijek i Vukovar, dakle, iz Rijeke su išle maršrute. Onda smo išli u posjetu u Austriju jednoj željezari i onda je mene impresioniralo kako to lijepo funkcionira promet uzvodno Dunavom do Austrije. Naše su Hrvatske željeznice tada u sastavu bivše Države, već nekako malo iskočile. Malo smo imali problema sa Slovencima oko podjele prihoda, pa smo formirali radne komisije, tu sam dakle svašta vidio i bilo je još puno toga zanimljivog. Mi Vam se zahvaljujemo za ovaj razgovor, a nadam se će biti novog poticaja i da čete imati vremena da ispričamo neku drugu priču koju danas nismo dodirnuli. Pa hvala Vam lijepa. Bit će mi drago jer doživljavam Vas kao mlađe kolege koji ste evo tu nakon puno godina došli da malo kreirate tu željeznicu, da ju vodite. Naime, bilo je dosta lutanja na željeznici. U početku se mislilo da željeznica mora imati neki svoj Institut, neko Društvo. U mom vremenu je bila neka Razvojna služba itd. Danas kao što znate toga nema. Mislim da biste Vi iz Sindikata baš možda mogli formirati neku ideju, imati neku žicu koja bi vukla naprijed, a posebno sada kada smo samostalni, kada nemamo ograničenja, kada gledamo prema Evropi, a imamo izvrsnu poziciju, trebamo se dokazati. Hvala lijepa. ragovarao: Anto Iličić 9 AKTUALNO na peronu br. 36 Suvremena prispodoba o talentima s primjenom u željeznici ''Uzmite stoga od njega talent i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onome koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnog slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'' Uzmemo li da je željeznica služi svojem društvu, poticaj gospodarskom razvoju i zadovoljstvu putnika moguće je onda prepoznati i još tri kategorije sluga danas: • sluge koje od pet dobivenih talenata steknu novih pet ali sebi zadrže dva talenta, • sluge koje od pet dobivenih talenata steknu novih pet talenata i sve ih zadrže za sebe, • sluge koje pišu pravila i zakone kako bi se nagradilo upravo ove nove sluge, a sluge prepoznate u gornjoj prispodobi proglase viškom ili predmetom ismijavanja. J edan od klasičnih evanđeoskih tekstova o zvanju kaže: ''Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugome dva, trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.'' ''Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći ''Gospodaru, pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao.'' Reče mu gospodar ''Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome 10 si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga.'' Pristupi i onaj sa dva talenta te reče ''Gospodaru. Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao.'' Reče mu gospodar ''Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga.'' A pristupi i onaj koji je primio jedan talent te reče ''Gospodaru. Znadoh te, čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talent tvoj u zemlju. Evo ti tvoje.'' A gospodar mu reče ''Slugo zli i lijeni. Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao. Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'' Danas, kada smo dobili samoprozvane bogove koji šeću zemljom, teško je biti radnik. Oni kroje ljudske sudbine te motiviraju ljude da budu zli i lijeni. Teško je danas biti dobar željezničar. Ipak, intervju s profesorom Bogovićem daje nam smjer. Nije niti prije bilo lako. Teško se je živjelo i borilo. Treba se sjetiti da je puno željezničara bilo i u Domovinskom ratu. Oni koji nisu radili su pod granatama i u životnoj opasnosti obavljali radne zadatke. Bojali su se ali su radili. Zato je važno danas biti odlučan i ustrajan. Biti sluga koje oplemenjuju nove talente, a ne krade ih i ne uništava. Naša željeznica to treba od nas, a naši građani to trebaju od naše željeznice. AKTUALNO na peronu br. 36 OVDJE ANĐELI RADE PREKOVREMENO Pitanje SPVH: Kako u skladu s propisanim postupkom postupiti prigodom otpreme vlaka iz kolodvora Sesvete u smjeru kolodvora Dugo Selo u odnosu na prednajavu čuvaru ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu? Pod propisanim postupkom smatram isključivo odredbe Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa („NN“, br. 133/09., 14/10., 56/12.) – u daljnjem tekstu – Pravilnik. Nisu mi poznati eventualni opći akti HŽ-Infrastrukture kojima bi pitanja u vezi s predmetnom problematikom bila odgovarajuće riješena u skladu s Pravilnikom (što je automatska privola, traženje i davanje dopuštenja, davanje najave i/ili prednajave i sl.). ravanje prijelaza s polubranicima i svjetlosno- zvučnom signalizacijom kojom se najavljuje njihovo spuštanje. Navedeni uređaji nisu u ovisnosti s glavnim signalima, a uključuje ih čuvar prijelaza iz stajališta Sesvetski Kraljevec. Dionice pruge Zagreb Borongaj – Sesvete i Zagreb Resnik – Sesvete su dvokolosiječne i opremljene su APB-om. Dopuštena brzina na pruzi od kolodvora Sesvete do km 435+755 iznosi 60 km/h, a od km 435+755 do km 439+619 iznosi 140 km/h. Vozno vrijeme vlaka smjera Sesvete – Dugo Selo, koji bi vozio navedenim dopuštenim brzinama od kolodvora Sesvete do prvog ŽCP-a u voznom smjeru, iznosi oko 2,5 min. Preko oba ŽCP-a dopuštena brzina na pruzi iznosi 140 km/h. Prema važećem voznom redu vozno vrijeme od kolodvora Zagreb Resnik i kolodvora Zagreb Borongaj do kolodvora Sesvete (nakraće vozno vrijeme) iznosi 6 min. Za napomenuti je, da pri istim dopuštenim brzinama, najkraće vozno vrijeme (npr. vlak br. 211) između kolodvora Zagreb Borongaj i Sesvete prema voznom redu 2014/2015. (od 14. 12. 2014) iznosi 4 min. Odgovor: Za vlakove koji u kolodvor Sesvete dolaze iz smjera kolodvora Zagreb Borongaj ili Zagreb Resnik, a kolodvor Sesvete u smjeru kolodvora Dugo Selo prolaze bez zadržavanja, nije moguće postupiti na propisani način u vezi davanja prednajave čuvaru ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu. Za vlakove koji u kolodvoru Sesvete imaju zadržavanje, mogućnost propisanog postupka prednajave Propisi: ovisi od duljine zadržavanja vlaka u Člankom 136. stavkom 9. Pravilnika kolodvoru Sesvete. propisano je obavezno davanje najave i odjave na svim prugama, osim Obrazloženje: kod automatskog davanja privole Opis postojećeg stanja: (?). Ako se pod „automatskim daPruga između kolodvora Sesvete vanjem privole“ smatra APB ili (km 435+000) i kolodvora Dugo MO, onda kolodvor Zagreb Resnik Selo (km 445+200) je dvokolosiječ- i Zagreb Borongaj kolodvoru Sesna i opremljena je APB-om. Na toj vete, kao niti Zagreb Gl.kol. koloddionici pruge nalaze se dva ŽCP-a voru Zagreb Borongaj, nisu dužni (km 439+470 i km 440+291). ŽCP dati najavu. Najava je prijavljivanje su osigurani uređajima za osigu- odlaska vlaka koja se daje odmah Što želim u novoj 2015. godini? Darko Gluić prometik vlakova kol. Knin: Puno zdravlja, sreće i da bude bolja od 2014. godine. Tihomir Ivušić prometnik vlakova kol. Knin: Zdravlje, veselje, prijateljstva, više vlakova, da vrate noćne vlakove, veću plaću, da nam vrate božićnicu i regres. Ivica Kero Nadzorni skretničar kol. Knin: Još jedna godina bliže mirovini i da primanja na željeznici budu bolja nego do sada i da se ne ukidaju vlakovi, nego da ih ima ima više. Tomislav Pustak prometnik vlakova kol. Pađene: Bolji vozni red i bolje plaće, bolje uvjete rada i više posla! 11 AKTUALNO nakon odlaska odnosno prolaska vlaka. Člankom 140. stavkom 18. Pravilnika propisano je da je na dvoklosiječnim prugama na kojima nije propisano traženje i davanje dopuštenja obavezna prijava dolaska uzastopnog vlaka. Člankom 140. stavkom 25. Pravilnika propisano je da na prugama opremljenim uređajima APB-a i MO-a za prijelaze koji nisu zaštićeni glavnim signalima vrijede odredbe koje se odnose na davanje najave i prednajave kao i za prijelaze koji se nalaze na prugama koje nisu opremljene navedenim uređajima. To znači da za postupak u kolodvoru Sesvete u odnosu na ŽCP Sesvetski Kraljevec vrijede odredbe Pravilnika koje se odnose na pruge koje nisu opremljene uređajima APB-a i MO-a (članak 138. Pravilnika). Člankom 138. Pravilnika između ostalog propisano je : 1.); - čuvarima prijelaza koji nisu zaštićeni glavnim signalima vožnja vlaka ili pružnog vozila mora se prednajaviti najkasnije 7 min. prije vjerojatnog odlaska vlaka iz kolodvora (stavak 4.); - glavni signali za izlazak odnosno prolazak vlaka ne smiju se postaviti tako da signaliziraju signalni znak za dopuštenu vožnju ako od čuvara prijelaza nije primljena potvrda prednajave. Člankom 181. stavkom 2. Pravilnika propisano je da čuvar prijelaza rukuje uređajem najkasnije 5 min. prije predvidljivog prolaska vlaka ili pružnog vozila. Vjerujem da bi svaki prosječan poznavatelj prethodno navedenih propisa, voznog reda i opisa postojećeg stanja mogao zaključiti da kolodvor Sesvete u pogledu prednajave čuvaru ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu nije u mogućnosti po tim propisima u potpunosti postupiti. Ipak, da bi ova problematika - vožnja svakog vlaka ili pružnog možda bila malo jasnija, pokušati vozila mora biti najavljena predna- ću to ilustrirati jednim ekstremjavom čuvarima prijelaza (stavak no nepovoljnim primjerom kod 12 na peronu br. 36 vlaka broj 211 po voznom redu 2014/2015. Vlak 211 polazi iz Zagreb Gl. kol. u 17:41 h, prolazi Zagreb Borongaj u 17:47 h, a Sesvete u 17:51 h. Prema orijentacijskoj prosudbi vlak bi preko prvog ŽCP-a u Sesvetskom Kraljevcu prošao oko 17:53/17:54 h. To znači da bi čuvar ŽCP-a u Sesvetskom Kraljevcu uređajem za osiguravanje navedenog prijelaza morao rukovati najkasnije u 17:48 h. Prednajavu vlaka broj 211 trebao bi od kolodvora Sesvete primiti najkasnije u 17:44 h. Vlak 211 se u 17:44 h nalazi između kolodvora Zagreb Gl.kol. i Zagreb Borongaj. S obzirom da prema Pravilniku, kako ga osobno razumijem, kolodvori Zagreb Gl. Kol. i Zagreb Borongaj nemaju obvezu davanja najave ili prednajave, osim prijave dolaska uzastopnog vlaka (?), opravdano se može postaviti pitanje, na temelju čega će kolodvor Sesvete dati prednajvu čuvaru prijelaza u Sesvetskom Kraljevcu 7 min. prije prolaska vlaka broj 211 ? Ako nisam grubo pogriješio u interpretaciji Pravilnika u opisanim okolnostima, ili sam nehotice propustio uočiti njegove pojedine relevantne odredbe, mislim da se nisu stekli uvjeti da se određen broj vlakova iz kolodvora Sesvete u odnosu na ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu može otpremiti u skladu s Pravilnikom. To naravno ne znači i da bi bilo koji vlak zbog toga morao doći na neosigurani ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu.ž Zbog čega mislim da niti jedan vlak ne bi smjeo doći na ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu na neosigurani prijelaz ? Kod tzv. automatskih ŽCP-a s polubranicima, kod kojih se uređaj za osiguravanje prijelaza s daljinskom kontrolom uključuje automats- AKTUALNO na peronu br. 36 ki nailaskom vlaka, vrijeme od početka signaliziranja (svjetlosno-zvučna signalizacija) i spuštanja polubranika do nailaska vlaka s najvećom dopuštenom brzinom iznosi minimalno 31 sec. Analogno prethodno navedenom, moglo bi se u sadašnjim okolnostima konstatirati: - postavljanje izlaznog signala u kolodvoru Sesvete tako da signalizira dopuštenu vožnju u smjeru kolodvora Dugo Selo ne smije se obaviti prije dane prednajave ŽCP Sesvetski Kraljevec i primljene potvrde o primljenoj prednajavi; - vozno vrijeme „najbržeg vlaka“ od kolodvora Sesvete do prvog ŽCP-a u Sesvetskom Kraljevcu iznosi oko 2,5 min.; - od momenta primljene prednajave za vožnju vlaka smjera Sesvete – Dugo Selo, čuvaru prijelaza je potrebno oko 0,5 min da rukuje uređajem za osiguravanje prijelaza (pritiskom na dva tastera na upravljačkom stolu); - pretpostavimo da vrijeme od aktiviranja uređaja za osiguravanje prijelaza do spuštenih polubranika iznosi oko jedne (1) minute. Iz navedenog prikaza očito je da bi davanje prednajave čuvaru ŽCP-a u Sesvetskom Kraljevcu tri minute prije odlaska (prolaska) vlaka iz kolodvora Sesvete omogućilo osiguravanje ŽCP-a na način da isti može biti osiguran za prolazak vlaka najmanje jednu minutu prije nailaska vlaka na prijelaz. To pretpostavlja da čuvar prijelaza odmah nakon primljene prednajave rukuje uređajem za osiguravanje prijelaza. Za sudionike u cestovnom prometu je irelevantno da li se uređajem za osiguravanje prijelaza rukuje od strane čuvara prijelaza ili se u rad uključuju automatski. Za napomenuti je da opisano postupanje ne bi bilo u skladu s Pravilnikom. Pod pretpostavkom da se moje viđenje predmetne problematike, koliko – toliko prihvati kao realno i opravdano, mogu se (trebaju) poduzeti hitne, privremene i/iIi dugoročne aktivnosti na njezinu rješavanju. Što želim u novoj 2015. godini? Mario Sirić, prometnik vl. kol. Pađene: Božićnicu, regres i povratak bliže kući. Slavko Skorup Popisni vlakovođa kol. Knin: Da ne bude viška radnika i da bude više posla! piše: Damir Štefinec Krešimir Klepić, prometnik vl. , kolodvor Lovinac U 2015. želim što više vlakova na “ ličkoj “ pruzi a posebno povratak vlakova 825/824. TOMO HAMAČEK, prometnik vl. u kol. Slatina “Jedina želja mi je da u 2015. g. ne bude viška radnika te da svi ostanemo raditi na svojim radnim mjestima.” 13 IZ NAŠEG VRTA T na peronu br. 36 pričA O LJEPOTI murno vrijeme, tmurna vremena… Da ne bude sve tako crno, želimo vam u kratkim crtama, telegrafski, ispričati priču o podružnici Zagreb Zapad, točnije o njezinoj ljepšoj strani, kolegicama koje se ističu u ovom oblačnom raspoloženju. Podružnica Zagreb Zapad je među najmanjim podružnicama SPVH i pokriva kolodvore Zagreb Zapadni, Podsused Tvornica, Zaprešić i Savski Marof. Broji dvadesetak članova od kojih skoro polovica čine kolegice, nekad čak i 10 a trenutno njih 8. piše: Robert Radanović Krenimo redom,u kolodvoru Podsused Tvornica od nedavno radi prometnica Dragica Barukčić. Dragica je započela rad na željeznici 1989. u kolodvoru Banja Luka. 1995. prelazi u kolodvor Daruvar, a radila je i u svim okolnim kolodvorima (Sirač, Pakrac, Đulovac, Poljana…). 2014. godine prelazi u kolodvor Podsused Tvornica. Majka dvoje djece. Ima željeznicu u malom prstu. IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 Darinka Šumonja, prometnica vlakova, školovanje završila 2004. godine kao najbolja u generaciji, te se iste godine zaposlila u Plaškom. 2005 g. prelazi u Zaprešić. Vesela i optimistična. Inženjer prometa od 2011. godine. Budućnost je pred njom, a uz ovakav osmjeh, dolaze bolja vremena. Gđa Zorica Zemljić, prometnica vlakova, na željeznici od 1996. godine. Počela je kao vježbenik u kolodvoru Zaprešić, no nakon položenog ispita prelazi u kolodvoru Podsused TV. No sudbonosno „Uzimam“ , doveli su je opet do Zaprešića i supruga prometnika. Dvoje djece. Vedra i profesionalna. Kolodvor Zaprešić je najbrojniji, u njemu radi pet kolegica: Kolegica Snježana Arih, prometnica vlakova, na željeznici od 1990. godine. Prva prometnica zapadne strane zagrebačkog čvora. Žena koja se dokazala, u ono doba u muškom zanimanju, te utrla put drugim i srušila predrasude. Stroga, ali pravedna. Majka dvoje djece. Božena Balaško, putnička blagajnica, na željeznici od 2005. godine. Nakon nekoliko godina rada kao kondukter, sreću je našla kao putnička blagajnica od 2008. a u kolodvoru Zaprešić od 2012. Izuzetno simpatična a nervozne putnike doslovno razoružava osmjehom. Majka prvoškolke. Anđelka Barišić, prometnica vlakova, na željeznici od 2000. godine. Stažirala i položila u Podsused Tvornici 2001. godine te prelazi u Zaprešić. Dvoje djece, a na željeznici je srela i supruga, naravno željezničara. Šarmantna i skromna. 14 Kolodvor Savski Marof se može pohvaliti s dvije: Josipa Filipović, prometnica vlakova, na željeznici od 1996. godine. Prvo kao prometnica u kolodvoru Zaprešić, pa Klanjec i Kumrovec. „Privremenim“ zatvaranjem pruge S. Marof –Kumrovec prelazi u Zagreb GK kao telegrafist, pa opet u promet, u kolodvor Podsused TV. Naposljetku prelazi u kolodvor Savski Marof. Majka je tri sina. Gordana Radanović, prometnica vlakova, na željeznici od 1996. Nakon stažiranja u Zagreb Zapadnom zapošljava se u Savskom Marofu, gdje se doslovno vezala za željeznicu i upoznala supruga prometnika. Aktivna u ženskoj sekciji SPVH, predstavnica regije Centar. Dvoje djece. 15 IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 Loparić, violina, osmijeh... S Antonija Civka prometnica vlakova u kol. Sisak Caprag 16 ve ovo možemo povezati s našom kolegicom, Antonijom Civkom, prometnicom vlakova u kolodvoru Sisak Caprag. Rođena je 25. svibnja 1976. godine u Sisku. Osnovnu školu pohađa u O.Š. „Brača Ribar“ u Sisku kao i osnovnu glazbenu naobrazbu za violinu u glazbenoj školi „Fran Lothka“. Ljubav prema glazbi naslijedila je od oca, zaljubljenika u gitaru i usnu harmoniku. Pošto potječe iz poznate željezničke obitelji, već tradicionalno se odlučuje nastaviti svoje školovanje u Zagrebu u „Željezničkom obrazovnom centru“ gdje 1994. godine završava usmjerenje tehničar željezničkog prometa te stječe zvanje prometnika vlakova. Radi obiteljskog obrta završava i prekvalifikaciju za limara. Nakon toga volontira na Hrvatskim željeznicama u kolodvoru Sisak te početkom 1995. godine polaže stručni ispit za prometnika vlakova i zasniva stalni radni odnos u ožujku 1995. godine kao prometnik vlakova u kolodvoru Sisak. Tu stječe veliko iskustvo radeći na zamjenama telegrafiste, vlakovođe i pomoćnika šefa kolodvora. Osnivanjem obitelji, 1998. godine odlazi raditi u kolodvor Popovača gdje i živi sa suprugom, također našim kolegom prometnikom vlakova, te postaje majka troje predivne dječice. U to vrijeme, uz rad i obveze u obitelji, 2008. godine postaje i ing. željezničkog prometa na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Zbog obiteljskih prilika, u svibnju 2014. godine, vraća se u Sisak te počinje raditi u kolodvoru Sisak Caprag kao prometnica vlakova. Vrstan je prometnik, rame uz rame starijim kolegama, žena vedrog duha, omiljena u svim sredinama i svim kolodvorima gdje je radila, a posebno poznata po neiscrpnim slastičarskim vještinama. Lavica u životu. Bori se sa svim životnim nedaćama, podiže djecu na pravi put, skrbi nesebično o obitelji, vrlo predana na radnom mjestu, što reći, tu snagu i predanost ima samo žena. Od smih početaka svog radnog vijeka na Hrvatskim željeznicama, članica je Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. Cijenjena kao kolegicaa i osoba, postaje i dio vodstva SPVH podružnice Sisak kao blagajnica podružnice. Nažalost i Antonija je jedna od mnogih hrvatskih priča, obrazovana osoba koja ne radi posao sukladno svojoj stručnoj spremi. No vjerujemo u neka svjetlija vremena u našem društvu. piše: Dražen Drčić 17 JEDAN OD NAS na peronu br. 36 ČESTITKE na peronu br. 36 KUGLAČ I ŽELJEZNIČAR R Ivan Tomić prometnik vlakova u kol. Malovan 18 ođen sam 28. studenog 1971. godine u Drnišu. Osnovnu školu završavam u rodnom Siveriću nedaleko Drniša. Srednju strojarsku školu upisujem u Drnišu, a poslije završenog drugog razreda prelazim u Željezničku školu u Zagrebu za prometnika vlakova. Poslije završene škole 1990. godine zapošljavam se na željeznici kao prometnik vlakova. Pripravnički staž odrađujem u kolodvoru Solin i poslije položenog stručnog ispita dobivam ugovor o radu u kolodvoru Drniš, a povremeno na zamjeni radim i u kolodvoru Siverić. Zadnju smjenu u kolodvoru Siverić odrađujem 16. rujna 1991. godine kada se dogodio napad i okupacija sela i šire okolice Drniškog kraja od strane pobunjenih Srba. Zajedno s obitelji i dijelom sumještana ostajem u okruženju u rodnom selu pod okupacijom puna 373 dana. Iz okupiranoga sela smo se izvukli zahvaljujući mirovnim snagama Unprofora. U prognanstvu sam s obitelji zbrinut u hotelsko naselje Solaris. Na posao prelazim u kolodvor Unešić, a radim po potrebi u kolodvorima Koprno, Primorski Dolac i Brdašcu. U međuvremenu sam bio pripadnik ročnog sastava Hrvatske vojske. Poslije oslobođenja okupiranih područja 1995. godine sa obitelji se doseljavam u Knin. Nekoliko smjena radim u kolodvoru Knin, a onda sam upućen na otvaranje kolodvora Gračac, neposredno prije prolaska "Vlaka slobode" ličkom prugom. U Gračacu ostajem šest mjeseci, kada se vraćam u kolodvor Drniš gdje sam proveo iduće četiri godine. 1999. godine dobivam premještaj u kolodvor Kistanje u kojem radim sve do 10. prosinca 2012. godine, dakle punih 13 godina, kada su ukinuta dva radna mjesta prometnika vlakova u kolodvoru Kistanje. Kolega iz kolodvora Kistanje Željko Blaž dobio je premještaj u kolodvor Zrmanja, a meni je ponuđeno radno mjesto u kolodvoru Malovan gdje i danas radim. Što se tiče posla kao prometnik vlakova kroz moje 24 godine staža, zadovoljan sam sa poslom, samo da je više vlakova i posla na našoj pruzi koja povezuje sjever i jug naše domovine Hrvatske. Kolodvor Malovan specifičan je po nadmorskoj visini od 793 metara kao najviši kolodvor u regiji Jug. U zimskim mjesecima su naročito izražene snježne padaline kada zna biti i preko 100 cm snijega. I često se dogodi da državna cesta D1 Knin – Gračac bude zatvorena za sav promet, a noćni vlak Split – Zagreb i natrag je ukinut, i tada se javlja problem odlaska i dolaska na posao radnika izvršne službe koji rade u ličkim kolodvorima. Inače se aktivno bavim kuglanjem od 2000. godine u kuglačkom klubu Knin. Od 2007. godine kao najbolji igrač III. Hrvatske lige Jug, prelazim u II. Hrvatsku ligu u kuglački klub "Brodosplit" iz Splita. I na kraju, svim radnim kolegama i kolegicama želim puno zdravlja i sreće u novoj 2015. godini. piše: Krešimir Belak Što želim u novoj 2015. godini? Josip Conjar, prometnik vlakova kol. Sisak „U 2015. godini želim sigurnost i opstojnost radnih mjesta, te u ova teška vremena što bolju zaštitu prava radnika definirana kolektivnim ugovorom, odnosno 8. Aneksom KU. Kao i svojoj obitelji, svima Vama želim zdravlja i veselja“. Dragan Vučić direktor RJHŽI Centar „U 2015. godini svima želim što veći rad, veći broj vlakova i putnika u njima, uopće da imamo svi zajedno što više posla i pokazatelja rada, za što veću sigurnost i bolju budućnost na HŽ-u. Svima iskreno želim da nam svaka nova godina bude bolja i uspješnija od prethodne “. Branimir Duvnjak, direktor Organizacije i regulacije prometa „Cilj mi je da u 2015. godini vlakovi budu što redovitiji, da imamo dovoljno posla za sve djelatnike u našem HŽ-u te što veći broj vlakova sa što manje nesreća“. 19 AKTUALNO na peronu br. 36 VI./2014......... 64.425,00 x 16 =1.078,80 kn bruto VIII./2014....... 64.425,00 x 16 = 1.078,80 kn bruto MANJE PLAĆENO = 2.157,60 kn bruto MJESEČNI FOND RADNIH SATI K KRAJ VIŠEGODIŠNJEG ZAKIDANJA U (Službeni vjesnik HŽ od 26. listopada 2011. godine) Članak 162. "Ako radnik ne radi zbog blagdana ili neradnih dana utvrđenih zakonom, ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio." "Povećanje plaće za rad subotom, nedjeljom, za rad na blagdane i neradne dane, te rad na dan Uskrsa međusobno se isključuju, odnosno radniku se isplaćuje povećanje za dan koje je za njega povoljnije." Iz navedenog je razvidno da mjeseci u kojima blagdan pada u radni dan, radnicima treba iskazati radno vrijeme kao umnožak broja radnih dana sa 8 sati, a za blagdane iskazati naknadu u visini plaće kao da je radio. Radnici koji rade u smjenama i turnusima u pravilu nemaju obračunatu naknadu za blagdane koji padaju u radni dan, osim kada koriste godišnji odmor ili kad su na bolovanju. Temeljem rasporeda smjena ili rade u turnusu (i rad na blagdan se plaća 250%), a ako je blagdan u radni dan kada je radnik po rasporedu smjena slobodan, tada mu nije obračunata gore navedena naknada. U skladu sa izjednačavanjem prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima u mjesecu kada blagdan pada u radni dan svaki radnik se zadužuje s manjim brojem radnih sati, a za neradne dane koji predstavljaju blagdan prima obračunatu naknadu, tako se radnici koji rade u smjenama i turnusima trebaju također zadužiti satnicom mjesečnog fonda radnih sati u mjesecima u kojima blagdan pada u radni dan. To znači da se iskazuje prekovremeni rad kao razlika između stvarno odrađenog broja sati u mjesecu i mjesečnog fonda radnih sati. RADNIK C RADNIK A Iz evidencije radnog vremena je vidljivo da je ukupno odrađeno 168 sati. Nesporno je da je mjesečni fond sati za lipanj 2014. godine 168 sati i također je nesporno da u lipnju ima 152 radna sata i 16 sati naknade za blagdan koji pada u radni dan. Iz isplatne liste za lipanj 2014. godine je vidljivo da je radnik A ukupno odradio 173 sata. Poslodavac je radniku platio 5 prekovremenih sati (67,425 kn bruto x 5 sati = 337,12 kn bruto) kao razliku između stvarno odrađenih sati i mjesečnog fonda sati. Međutim, radnik je radio 21 sat duže od mjesečnog fonda radnih sati te mu je manje plaćeno 16 radnih sati (21 – 5 = 16) ili: 67,425 kn bruto x 16 sati = 1.078,80 kn bruto a sve iz razloga što je radio 21 sat dulje od mjesečnog fonda radnih sati. RADNIK B AKTUALNO na peronu br. 36 VI./2014............. 48,285 x 16 = 772,56 kn bruto VIII./2014.......... 48,285 x 16 = 772,56 kn bruto MANJE PLAĆENO = 1.545,12 kn bruto RADNIK D VI./2014........... 67,995 x 16 = 1.087,92 kn bruto VIII./2014......... 67,995 x 16 = 1.087,92 kn bruto MANJE PLAĆENO = 2.175,84 kn bruto Na prikazanim primjerima u mjesecima u kojima blagdan pada u radni dan je vidljivo da radnici koji rade u turnusu, ukoliko nisu na godišnjem odmoru, ne primaju naknadu za blagdan, ali odrađuju veći broj sati od radnika koji rade samo u 1. smjeni (režija, administracija). Poslodavac je radniku platio 3 prekovremena sata kao razliku između stvarno odrađenog rada i mjesečnog fonda sati, a stvarno odrađena razlika (između stvarno odrađenih sati i mjesečnog fonda sati radnih sati je 19 sati, te nije plaćena razlika od 16 sati i to: 67.425,00 kn bruto x 16 sati = 1.078,80 kn bruto 20 Poslodavac je obračunao i platio razliku prekovremenog rada između stvarno odrađenih sati i mjesečnog fonda sati, a ne razliku između stvarno odrađenog rada i mjesečnog fonda radnih sati. ZAKLJUČAK Činjenica je daje mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati u tekućem mjesecu, kao i da su Zakonom propisani blagdani i spomendani koji su neradni dani u RH, te se tako razlikuje: -mjesečni fond radnih sati -mjesečni fond sati (koji uključuje mjesečni fond radnih sati i sve blagdane koji padaju u radni dan). Nastavno na navedeno, radnici koji rade samo 1. smjenu uvijek odrađuju samo mjesečni fond radnih sati (umnožak radnih dana x 8 sati), a radnici u turnusu odrađuju veći broj sati od mjesečnog fonda radnih sati. Poslodavac razliku između mjesečnog fonda sati i stvarno odrađenog rada u mjesecu obračunava i isplaćuje kao prekovremeni rad, međutim, radnici i povrh toga odrađuju veći broj radnih dana/sati od drugih radnika, kako je to prikazano u prvom dijelu ovoga prikaza. 21 IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 K Gordana Radanović prometnica vlakova u kol. Savski Marof 22 IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 Birtija je tu pa ima i veselih putnika ao pravi željezničar u Savski Marof uputio sam se automobilom. Otkako nam je HŽ Putnički prijevoz ukinuo povlastice za vožnju vlakom, automobilom je brže, jednostavnije, a i nije puno skuplje. Za razliku od drugih mjesta, u Savskom Marofu uz cestu nema znaka, odnosno informacije gdje je skretanje za kolodvor. Domaći svijet puno putuje vlakom pa valjda svi znaju gdje je željeznička stanica, a ostalih je najvjerojatnije malo pa možda oznaka niti ne treba. Bilo kako bilo, uspio sam zalutati i tražeći znak završio sam u Šenkovcu. No brzo sam pronašao stanicu i u stanici u popodnevnoj smjeni sam razgovarao s prometnicama, Gordanom Radonić i Josipom Filipović. Muvajući se po kolodvorima oko Zagreba, uočljivo je kako danas na njima radi dosta prometnica. I to nije slučajno, a Gordana Radanović to logički objašnjava: - Kada sam 1992. godine krenula u prvi razred Željezničke tehničke škole i ušla u razred vidjela sam da u njemu sjedi samo šest dečki. Odmah sam pomislila da sam u krivom razredu. Te su godine ukinuli smjer komercijalista i automatski ga pretvorili u usmjerenje prometnih tehničara. Tako su se većinom cure, neplanirano, počele obrazovati za prometnike. I danas nas iz te generacije ima dosta na pruzi, u Dugom Selu, Hrvatskom Leskovcu, Koprivnici, Rijeci, Slavonskom Brodu na Ranžirnom kolodvoru. I moja kolegica Josipa je iz te generacije samo nismo išle u isti razred.“ Kao pripravnica, Gordana Radanović počela je 1. veljače 1996. raditi u Savskom Marofu. U lipnju je položila pripravnički ispit, a na posao je putovala iz Velike Gorice. Putovanja su joj se u početku činila dugačkima, a malo po malo se privikla: - „Vlakom se putuje do zadnje stanice. Nekako mi je to, u početku bilo daleko, a onda sam se navikla, a sada ne samo da radim ovdje već tu i živim.“ Ovdje je upoznala prometnika Roberta Radanovića za kojeg se udala 1998: -„ On je ovdje domaći pa sam se definitivno ovamo i preselila. U to vrijeme to je bila velika promjena za mene. Ovo je lijep kraj i navikla sam se.“ Do ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Savski Marof je bio pogranični kolodvor. Danas, odnosno od 1. srpnja 2013, pogranična policija se preselila u Dobovu. - “Dok smo bili pogranični kolodvor nagledali smo se svakojakih scena. Tu su bili i carina i policija, a brzi vlakovi su se ovdje zaustavljali radi pregleda. U vlakovima su se ispod krovova ponekad sakrivale cijele obitelji s malom djecom. Ljeti je bilo užasno vruće i tim je ljudima bilo i opasno i jako teško. Sakrivali su se i u teretnim vagonima. Ljudi su bježali i snalazili su se na svakojake načine da se domognu zapada. Sada se ovdje zaustavljaju samo teretni vlakovi.” U Savskom Marofu je sistematizirano deset prometnika. Od ove godine preko tjedna ovdje su i skretničari. No otkako su Jasminka Kromar i Snježana Lukić otišle, sistematizacija nije popunjavana. Radno vrijeme prometnika je kombinirano pa prometnici rade i osmicu i dvanaest sati, ovisno tko je unutarnji odnosno vanjski. Od deset navečer do jutra u stanici je samo jedna prometnica, što priznat ćete, ne zvuči primamljivo: - “Osmica nikome ne odgovara. Više puta u mjesecu treba dolaziti na posao, a većina ljudi putuje. Manje je noćnog rada pa su i plaće manje. Samoj prometnici po noći nije ugodno. Navikle smo. Ovdje birtija radi cijelu noć, pa ima i veselijih kojima svašta pada na pamet. “ Savski Marof je od Zagreba udaljen 35 minuta putovanja i ovdje tradicionalno ima puno putnika. Prvi mađar kreće u 4 ujutro, a posljednji putnički vlak dolazi u 23.45. Ujutro ovamo dolaze prazne garniture i razdvajaju se za Harmicu i Dobovu. - Putnička blagajna radi od 5.40 do 17.20. Prije otprilike pet godina prometnici su ovdje prodavali karte. Od 12 do 5 sati ujutro. To je bilo grozno, sami po noći, a tu su različiti popusti koje treba izračunavati, pa mjesečne karte. U blagajni je bilo i puno novaca i sve nas je to činilo nervoznima. Najteže je pak bilo kada je, još čini mi se oko 2000–te, ovdje bio remont. Srećom prije pet godina sindikat se uspio izboriti i mi više ne prodajemo karte. piše: Svebor Matković Lagvić 23 JEDAN OD NAS na peronu br. 36 N Ivan Hrbak skretničar u kolodvoru Čačinci 24 a željeznici je još do nedavno važilo nepisano pravilo, da radnici izvršne službe jednom, kad dobiju radno mjesto u kolodvoru koji im najviše odgovara (najčešće zbog blizine mjesta stanovanja), tu obično dočekaju i mirovinu. Ako se nekad i dogodilo da moraju negdje na zamjenu, u većini slučajeva bilo je to u prvi susjedni kolodvor i to najduže na period od mjesec ili dva. U zadnjih nekoliko godina stvari su se u tom pogledu prilično promjenile, naravno, na štetu radnika. Kao posljedica stalnog smanjivanja obima posla, a samim tim i smanjivanja broja radnih mjesta u pojedinim kolodvorima, te uvođenja prekida službe u većini lokalnih i regionalnih pruga, došlo je do situacije da za mnoge naše kolege u njihovim domicilnim kolodvorima nema posla. Iz tog razloga nemaju izbora nego prihvatiti ugovore o radu u nekom drugom kolodvoru, a koji znaju biti i po nekoliko desetaka kilometara daleko od njihovog mjesta stanovanja. Dešava se tako da ljudi koji su 20 i više godina radili u kolodvoru do kojeg su od kuće dolazili pješice ili biciklom, sada (nekim drugim prijevoznim sredstvima ) do svog novog radnog mjesta moraju krenuti i po nekoliko sati ranije, kako bi na vrijeme stigli na posao. Razgovaramo s našim članom, skretničarem Ivanom Hrbakom, koji je nakon dugo godina rada u kol. Cabuna, počet- JEDAN OD NAS na peronu br. 36 kom prošle godine dobio ugovor o radu, a samim tim i premještaj u kol. Čačinci. Ivane, recite nam nekoliko riječi o sebi. Rođen sam 1958. godine u Vojvodini, a živim u Slatini. Otac sam sinu Tomislavu, koji ima 31 godinu, oženjen je i ima troje djece. Kako je izgledao Vaš dolazak na željeznicu? Na željeznici sam počeo raditi 1986. godine. Prije toga radio sam u poljoprivredi i građevinarstvu. Na željeznicu sam došao po preporuci svog bratića koji je tu već bio zaposlen. Završio sam tečaj za prometno-transportnog radnika i u početku sam radio kao manevrista. Nakon toga sam imao ozljedu ruke pa sam premješten na drugo radno mjesto. Po dolasku u Hrvatsku radio sam u kolodvorima Slatina i Cabuna, a sada trenutno radim u kolodvoru Čačinci. Recite nam nešto o svom radnom mjestu. Kao što rekoh, radim u kol. Čačinci na radnom mjestu skretničara. Za sada sam se dobro snašao u poslu i nadam se da će tako i ostati. S kojim problemima se susrećete u obavljanju službe? Ne mogu reći da ima nekih problema što se tiče posla. Svjestan sam situacije u kojoj se trenutno nalazimo, mislim na gospodarstvo u Hrvatskoj. Mene osobno zabrinjava ono što će biti sutra. Ovaj trend ukidanja i otkazivanja vlakova, što teretnih to i putničkih, kao i zatvaranje kolodvora i smanjenje djelatnika u izvršnoj službi. Zdravlje mi nije baš sjajno, tako da je i to jedan od problema koji zabrinjava i mene i moje kolege koji su također u godinama i sličnog zdravlja. Kad ste već spomenuli zdravlje, može li se dočekati mirovina kao radnik izvršne službe, obzirom da se sa godinama mijenja i zdravstveno stanje čovjeka? Teško pitanje. Godine same po sebi nose svoje probleme, prvenstveno zdravstvene, kako one tjelesne tako i one psihičke, kao posljedicu neizvjesnosti koja nas prati već duže vrijeme. Kako ste se adaptirali na novu radnu sredinu? Što se tiče adaptacije tu sam se dobro snašao. Kolege su imale razumjevanja i puno su mi pomogli dajući mi savjete i upute o pojedinostima i specifičnostima posla. Sve u svemu, nije bilo nekih većih problema i dobro sam se uklopio u radnu sredinu. Kako dolazite na posao? Na posao dolazim osobnim autom. Nažalost, vlakovi mi nisu pogodni za dolazak i odlazak na posao i s posla. Pokriju li Vam putni troškovi koje dobijete stvarne troškove putovanja i kako ste zadovoljni načinom na koji je taj dio reguliran? Meni osobno do sada su putni troškovi pokrivali troškove koje imam za gorivo. Bio sam zadovoljan, ali sada po novom reguliranju ne znam da li će biti dostatno. Kakvi su radni uvjeti, jeste li zadovoljni? Radni uvjeti su tu i tamo zadovoljavajući. Uvijek može biti bolje, ali svjestan situacije u kojoj se nalazimo i dobro je. Kakva je situacija sa zaštitnom odjećom i obućom, kakva je kvaliteta i stiže li na vrijeme? Radna odjeća i obuća nekad je malo bolja, a nekad lošija. Ove zadnje cipele koje sam dobio nisu baš nešto dobre, preuske su u gornjem dijelu pa bi se taj dio trebao popraviti na bolje. Koliko se željeznica promijenila od vremena kada ste počeli raditi pa do danas i u čemu se ta promjena najviše ogleda? Puno se promjenila. Nekad smo svi bili jedno poduzeće i to je po meni bolje funkcioniralo nego danas. Bili smo kao jedna obitelj i radilo se timski, bila je bolja komunikacija i suradnja. Vjerujem da su i rezultati bili bolji i nije se odnosilo tako prema željeznici kao danas. Podjeljeni smo na više društava od kojih svako gleda svoj interes, a za ostale ne mari. Nema zajedničkih ciljeva ni interesa. Promjene se vide u tome u kakvom nam je stanju pruga i kojom brzinom voze vlakovi. Umjesto vlakova sve češe voze autobusi, kolodvori su devastirani, sve je manje i željezničara i putnika. Vidite li gdje prostor da se situacija poboljša? Prostora za poboljšanje bi bilo uz bolju organizaciju i saradnju samih društava HŽ-a i naravno, uz uvjet da se gospodarska situacija popravi. Plaše li Vas stalne racionalizacije poslovanja na HŽ-u, koje u konačnici znače manje izvršnog osoblja? Naravno da me plaše. O tome se duže vrijeme priča, ali ništa se ne čini. Napretka i boljitka nema na vidiku. Pitam se gdje su te uštede i novac? Vjerujete li u priče o velikim ulaganjima u našu prugu koje idu tako daleko da pojedinci spominju čak i milijarde? O velikim ulaganjima nemam što reći, čuo sam te priče, ali ostaje nam samo optimizam da će se jednog dana to i dogoditi. Kad ne radite, kako provodite slobodno vrijeme? Najčešće sam u vrtu i voćnjaku, a kad se umorim odem kod sina i snahe. Tamo se malo odmorim i igram se sa unucima. Poruka za kraj. Pa evo za kraj, želja mi je da ova situacija i kriza čim prije prođu. Pozdravljam sve svoje kolege iz kolodvora i sve članove SPVH-a. Ujedno koristim priliku da svima zaželim Sretan Božić i svako dobro u novoj 2015. godini. piše: Nebojša Gojković 25 JEDAN OD NAS na peronu br. 36 IVAN ŽUNIĆ PROMETNIK VLAKOVA U KOLODVORU SOLIN U kolodvoru Solin smo razgovarali sa kolegom prometnikom vlakova Ivanom Žunićem. Rođen je 1972. godine u Splitu. Završio je srednju željezničku školu u Zagrebu 1990. godine. U školu je išao u ona dobra stara vremena kada je željeznica stipendirala đake, a dakako uz to imali su osiguran posao nakon završetka školovanja. Kao prometnik vlakova je počeo raditi 1990. godine u kolodvoru Brdašce (u međuvremenu ukinuto) i Primorski Dolac gdje je radio do 1996. godine kada prelazi u kolodvor Solin gdje i dan- 26 as radi. S ukupno 25 godina radnoga staža i sve na radnom mjestu prometnika vlakova željeznicu i sve vezano uz nju pozna u dušu. Kaže nam da je kolodvor Solin u prometnom smislu bio broj 1 po obimu posla prije 1990. godine. Nakon toga rat i konstantno propadanje privrede i poduzeća je doveo do toga da je ostalo jako malo komitenata a i oni koji su ostali (žitarice, cement i gorivo) su smanjeni više nego dvostruko. Uvjeti u kojima radi prometnik vlakova i nisu baš primjereni jer je prostor skučen a primijetio sam i godinama neobojan, što bi se uz ne velika ulaganja moglo poboljšati. Isto tako želim napomenuti da su prostori blok kućica u katastrofalnom stanju te im je potrebna hitna sanacija. Sjedeći u prometnom uredu kolega nam pokazuje desetak novouvedenih laganih vožnji s 20 km/h koje produžuju vrijeme vožnje na relaciji Split-Perković za 20-tak minuta. To traje već 15 dana i kao da nikoga nije briga osim prometnika koji se moraju pravdati putnicima i izmišljati izgovore. Nažalost to je željeznica koju imamo. piše: Ante Kunčić JEDAN OD NAS na peronu br. 36 BRANKO PEJANOVIĆ P PROMETNIK VLAKOVA U KOLODVORU OTOK rilokom posjete kolodvoru Otok, smjenu je odrađivao Branko Pejanović, prometnik vlakova. Rođen je 2. siječnja 1964. u Bosni i Hercegovini, Gornja Skakava, kod Brčkog, a u Otok se doselio 1971. godine s roditeljima. Živi u kući koju je najvećim dijelom sam sagradio, uz svesrdnu pomoć prijatelja. Otac je četvero djece, dvoje osnovnoškolaca, jedna kćer studira u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, a druga je nakon završene srednje škole prijavljena Zavodu za zapošljavanje. Kako si završio na željeznici? Iako sam iz željezničke obitelji (pokojni otac je bio, a i dva brata su željezničari), ovdje sam nekako, slučajno. Želio sam studirati pravo, no nakon dvije godine u vinkovačkoj gimnaziji uplašio sam se „Šuvarove reforme“ i odlučio sam se za školovanje u Zagrebu, za prometnika. Nisam požalio, ali i danas mi nije svejedno kad pomislim na pravni fakultet. Gdje si počeo raditi nakon završene škole? Školu sam završio 1983. godine i počeo sam raditi u kolodvoru Otok, ali sam radio i u preko desetak kolodvora po Hrvatskoj na radnim mjestima skretničara, skladištara, telegrafiste, prometnika i šefa kolodvora i evo me, nakon petnaestak godina, opet u Otoku. S obzirom na tvoje iskustvo, kako je biti željezničar nekad i sad? Biti željezničar nekad i sad nije niti približno jednako. Danas su željeznica i željezničari omalovaženi. Tretira nas se kao balast društva i najbolje bi bilo da nas nema. Teretni prijevoz su preuzeli kamioni, a sada i prijevoz putnika željeznički prijevoznik prevozi autobusima, kao da se željeznica namjerno uništava. Koliko si zadovoljan svojim radnim mjestom? Raditi mi nikada ništa nije teško, a prometnik vlakova je prekrasno zanimanje. Jedini problem je početak rada kolodvora u 3.20 sati, pa rana ustajanja nisu baš primjerena, ali tako to mora biti. Nedostataka, kao i drugdje, ima, ali podnošljivo je. Ako radim po propisu, krut sam, ne fleksibilan, a ako ne radim, kriv sam. Zanimanje ne bih mijenjao, ali nesigurnost izaziva stres. Oni koji vode željeznicu kao da žele da „sudac što prije označi kraj utakmice“ i njihova misija bi bila ispunjena. Razmišljaju li uopće o povećanju obima posla ili samo o smanjenju broja radnika? Da li je vozni red prilagođen potrebama putnika? Vozni red je onakav kakvog su htjeli ili morali napraviti, a odgovara jedino cestovnim prijevoznicima. Ako se bude imalo želje, puno truda će se morati uložiti kako bi se putnici vratili željeznici. Nešto za kraj razgovora? Ako državi ne treba željeznica, neka je ukinu, jer ovako je bolnije, umiremo polako. Postavljam pitanje i sindikalnim čelnicima, je li ovo njihov maksimum? Do kada ćemo smanjivanje broja radnika i njihovih prava promatrati pognute glave, šuteći, jer ovaj put mi nismo u „kvoti za odstrel“, ali pravo na rad svaki dan ima sve manje ljudi. Samo je pitanje vremena kada ćemo i mi biti u jednoj od „kvota“, a tada je kasno za nešto poduzeti. ragovarao: Branko Cindrić 27 27 JEDAN OD NAS na peronu br. 36 Što želim u novoj 2015. godini? Davor Štrk, prometnik vlakova Andrijevci: Volim svirati gitaru. Kako mi je stara gitara u kvaru, dobro bi došao regres, za novu. Ivica Pudić, prometnik vl. Slavonski Brod: Slijedeće godine želim da se napokon dogodi rast BDP-a. Tako bi mogla biti povoljnija klima za radnike i one koji ne rade. ŽELJKO SAMBOLEC, skretničar u kol. Đurđenovac “Želja mi je da se slijedeće godine povećaju otpremnine kako bi se zbrinuli mi koji još imamo nekoliko godina do mirovine te na taj način ostavili prostora mlađima. “ MIROSLAV ĆURAK, prom.vl. u kol. Zdenci-Orahovica “Želja mi je da se u 2015.g. poveća obim posla, a samim tim i poveća sigurnost naših radnih mjesta.” 28 Dragan Novak prometnik vlakova u kol. Čakovec JEDAN OD NAS na peronu br. 36 O tkako sam došao na željeznicu već gotovo dvadeset godina dijelim isto radno okruženje sa Draganom Novakom na mjestu prometnika vlakova kolodvora Čakovec. Zajedno smo nekih dvije godine radili u istom turnusu i iako je tada bilo oko 1000 vagona dnevnog prometa, raditi s odanim i marljivim suradnikom predstavljalo je pravo zadovoljstvo. Od Dragana sam „pokupio“ mnoga znanja iz stvarnog života, a mnogi puta kada sam se našao pred zidom on mi je pomogao svojim savjetom ili pak praktičnom pomoći gdje se na djelu pokazala ona tradicijska poslovica da se pravi prijatelji prepoznaju kada je čovjeku najteže – u nevolji. Također, Dragan je čovjek koji prakticira vjeru i nikada ni u najvećoj bezizlaznoj situaciji on ne izgovara psovke i ne pokazuje znakove ljutnje, te sam i tu naučio biti smireniji i odmjereniji u ophođenju s ljudima uzdajući se u poslovicu da uvijek poslije kiše dolazi sunce. Dragan Novak rođen je u Obitelji Novak u Nedelišću 1967. godine kao najstariji sin. Otac Stjepan radio je kao skretničar u kolodvoru Čakovec, te je na njega više puta pala obaveza čuvanja mlađe sestre i dva mlađa brata, kao i pomoć majci u obavljanju razno raznih poslova u kućanstvu i poljoprivredi. Radeći te poslove stekao je mnoga znanja i više mu nikad u životu raditi nije bilo teško. Na poticaj oca upisao je školu za prometnika vlakova koju uspješno završava u Zagrebu 1986. godine. Iste je godine obavio stažiranje za prometnika u Donjem Kraljevcu i odmah potom otišao na odsluženje vojnog roka u ondašnju JNA. Po povratku iz vojske radio je šest mjeseci kao prometnik u Donjem Kraljevcu, a nakon toga još godinu dana kao putnički blagajnik u kolodvoru Čakovec. Potreba za prometnicima u kolodvoru Čakovec otvorila mu je put na radno mjesto za koje se školovao, te je 3. siječnja 1989. dobio stalno zaposlenje na radnom mjestu prometnika vlakova kolodvora Čakovec, gdje radi i dan danas. Dobiti stalno zaposlenje na željeznici danas je kao pronaći iglu u plastu sjena, dok je u njegovo vrijeme to bilo nešto sasvim normalno, a Dragan je prilikom upisa u ŽOC imao i stipendiju i obećanje OUR Saobraćaja Čakovec da će po završetku školovanja dobiti ugovor na neodređeno. Nakon što je ostvario prvi cilj u životu, a to je bilo zaposlenje, krenuo je ka drugom cilju, a to je vlastita obitelj, te je i taj cilj vrlo uspješno ostvario. Danas je Dragan u braku sa suprugom Snježanom koja je učiteljica u OŠ Nedelišće, a žive u obiteljskoj kući u Nedelišću sa dvoje djece. Sin Marko, također je završio školu za prometnika vlakova, ali na žalost nije dobio mogućnost, zbog svim znanih razloga, raditi zajedno sa svojim ocem, dok je kćerka Sara na prvoj godini Studija Multimedije u Varaždinu. Dragan u slobodno vrijeme uživa radeći u svom dvorištu, voćnjaku i vrtu, proizvodeći zdravu hranu za osobne potrebe. Uzgaja zečeve, te proizvodi gnojivo glistin kako bi njegovi proizvodi bili potpuno ekološki. Pred nekoliko godina posadio je nasad kupina, od koji sada radi kupinovo vino. Spomenimo i da proizvodi vlastite mesne delicije kao što su domaće kobasice, čvarci i čuveno meso s tiblice. Dragana njegovi prijatelji koji se bave proizvodnjom vina rado pozovu da im krsti mlado vino preobučen u vinskog biskupa Martina. Prošle sam godine i sam sudjelovao na jednom takvom krštenju mošta i sveti Martin (Dragan) zaista je bio na visini zadatka. I to nije sve. Baš jučer kada sam ga zvao da odradimo mali razgovor za članak došao je u odori svetog Nikole sa priredbe gdje je razveselio mališane iz dječjeg vrtića u Strahonincu. Što reći za kraj nego da je više ljudi kao Dragan naš bi svijet bio itekako bolji, veseliji i pravedniji. piše: Neven Topolnjak Što želim u novoj 2015. godini? Alen Hudorović prometnik vlakova kol. Sirač Očekujem da se nekakav vlak provoza mojom ‘štrekom’ (B. Jaruga - Pčelić), bilo kakav i bilo čiji... Čisto da znam zbog čega mi služi crvena kapa koja se nije pomakla s mjesta mjesecima i da ne moram na internet ili u B. Jarugu vidjeti kako vlakovi izgledaju. Je li to previše tražiti od 2015. godine? Danijela Jakubek Jarmić prom. vl. u kol. Moslavačka Gračenica U 2015. godini želim da naši međuljudski odnosi budu puni poštovanja, razumijevanja sa što manje osuđivanja bez obzira na naše karakterne, intelektualne i socijalne razlike. Svi mi znamo da nije dovoljno samo željeti, već se moramo i potruditi za ostvarenje naših želja. Svima nama želim puno vjere i hrabrosti! 27 29 IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 IZ NAŠEG VRTA na peronu br. 36 S istoka prema zapadu P Josipa Filipović prometnica vlakova u kol. Savski Marof 30 rometnica u kolodvoru Savski Marof svaki dan napravi pravac s istoka prema zapadu, odnosno na posao krene iz Dugog Sela i nakon 45 minuta vožnje gradsko prigradskom linijom stiže na posao u kolodvor Savski Marof. Ili stručno rečeno sa sustava osiguranja Integra dolazi na područje sustava Lorentz. Za razliku od svoje kolegice Gordane Radanović, Josipa je prije dolaska u Savski Marof prokrstarila niz kolodvora. U veljači 1996. je kao pripravnica u Zaprešiću, a prvo radon mjesto bilo joj je na kumrovečkoj pruzi u Klanjcu. U to vrijeme živjela je na Jarunu, no putovanja joj tada i nisu isuviše teško padala. Josipa iza sebe ima željezničarsku priču, pošto su joj mama i stric radili na željeznici. Ona pak nije planirala raditi na željeznici. No danas je zadovoljna. Nakon nekoliko mjeseci na zamjeni u Savskom Marofu i zatvaranja kumrovečke pruge, Josipa odlazi na porodiljni. Nakon toga radila je kako telegrafist na glavnom kolodvoru, pa prometnica u Podsusetu TK, i konačno 2008. godine dolazi u Savski Marof. Nakon svega njena sadašnja životna bilanca je troje djece, Leon. Karlo i Petar u dobi od pet do petnaest godina. Sa suprugom Markom živi u Sesvetama. - „Putovanja do posla su mi prihvatljiva. Imam desetak minuta šetnje do stanice i onda se za 45 minuta dovezem do Marofa. Sad sam na granici, zapravo nekadašnjoj granici i tu mi je dobro. Otkako je suprug otišao raditi u Njemačku, baka servis mi pomaže oko djece. Ta mi pomoć puno znači. Otkako su nam uvedene osmice situacija je za nas radnike nepovoljnija. Najgora mi je druga smjena od 14 – 22 sata, nikako da mi vrijeme prođe. Kada radim do 19 sati, pričekam vlak pola sata i brzo dolazim kući. Ima kolega koji primjerice na posao u Sesvete putuje iz Karlovca, pa uz presjedanje u Zagrebu, to zna biti komplicirano.“ Otkako je otišao šef kolodvora Fuad Selmić, ingerenciju nad Savskim Marofom preuzeo je Danko Hrastinski, šef kolodvora Zaprešić. Ne tako davne 1996. u Marofu su uz šefa kolodvora u smjeni radili robni blagajnik, tri putnička blagajnika, dva skladištara, dva skretničara i dva prometnika. Danas teško da toliko ljudi ima u svim smjenama. Zanimljivo je kako su telefonske komunikacije s kolegama u Dobovi, vremenom prerasli u želju da se radnici s dvije strane nekadašnje granice bolje upoznaju. Na inicijativu slovenskih kolega i prometnice Mojce Kač, organizirano je druženje željezničara oba kolodvora. Nakon toga, domaćini su bili naši željezničari koji su feštu priredili u Kumrovcu. -„Drago mi je da smo se upoznali s kolegama s kojima svakodnevno telefonski komuniciramo. Iz priča saznaš i kakva je situacija na njihovim željeznicama. Čini se da je ipak bolje nego kod nas. Tamo su na primjer u smjeni tri prometnika, dva unutarnja i jedan vanjski, stanica je nova i odlično uređena, plaće su bolje… Uskoro tri kolegice odlaze u mirovinu, pa kad bi nas primili ne bi bilo loše… Šalim se jer na kraju kad gledam što se događa kod privatnika mi na željeznici možemo biti zadovoljni.“ Na proljeće se očekuje početak remonta pruge od Savskog Marofa do Zaprešića. Brzina vožnji vlakova od granice do Marofa je 120 km/h, a dalje prema Zaprešiću vozi se 60 km/h. - „Jasno je kako očekujemo poteškoće u prometu. Jedan kolosijek bit će zatvoren, a obostrani promet odvijat će se na drugom. Puno je svakodnevnih putnika i trebat ćemo se dobro pripremiti da poremećaji ostanu na prihvatljivom nivou.“ Josipa je zadovoljna u Marofu I nada se kako će ovdje ostati dulje vrijeme. Na primjedbu kako bi joj možda lakše bilo bliže kući u Dugom Selu ili Sesvetama, odgovara kako se ovdje navikla: - Ovdje sam se prilagodila. Uređaj kojim radimo je star, ali pouzdan, možda i pouzdaniji nego onaj tamo. Kad idem kući svratim u prolazu na stanicu, da vidim kolege… I u Dugom Selu i u Sesvetama ima jako puno posla. Teško je naći vremena za predahnuti…” I na kraju razgovora, Josipa Filipović je rekla kako joj je namjera s obitelji ljetovati u odmaralištu Sindikata prometnika vlakova na Ugljanu. - “Pokušavala sam ove godine, ali nisam došla na red. Kućica je malo, cijene su vrlo povoljne, a zainteresiranih je puno. Predbilježit ću se i valjda ću biti bolje sreća. piše: Trpimir Krešimir Glamočak 27 31 JEDAN OD NAS na peronu br. 36 STJEPAN NAĐ Što želim u novoj 2015. godini? prometnik vlakova u kol. Čačinci Tanja Pavić tehnolog u kol. Kutina Sve što je dobro i dobrim se zove neka nas prati od godine nove. Sve što je loše i nemir nam stvara neka odnese godina stara. Sretnu, uspješnu i nadasve zdravu 2015. godinu želim svim djelatnicima Hrvatskih željeznica i članovima njihovih obitelji! Josip Đudarić prom. vlakova kol. Ivanić Grad Što se tiče želja u 2015. godini, neću izreći poznate fraze: zdravlje, novac i da nam bude bolje... od toga ništa. Jedino što mogu poželjeti sebi, a i ostalima, je da imamo snage i mudrosti boriti se sa svime što život sa sobom nosi u ovom nemirnom i turbulentnom vremenu! Raim Sajatovski, skretničar u Cabuni “Puno toga sam već prošao na željeznici, a nikad nisam bio direktor pa se nadam da će mi se u 2015.g. i ta želja ostvariti.” 32 U kolodvoru Čačinci prometna služba obavlja se u redovnom turnusu 12/24/12/48, a po važećoj sistematizaciji predviđeno je 5 izvršilaca. Specifičnost prometničkog posla u ovom kolodvoru ogleda se u činjenici da od prošlog voznog reda svi radni vlakovi, kako oni od strane Osijeka, tako i oni od Virovitice, prometuju do i od Čačinaca. Tako je u neku ruku ovo postao i rasporedni kolodvor u kojem se vlakovi redovito formiraju i rasformiraju, te uvode u promet ili otkazuju. Osim regulacije prometa, prometnici vlakova obavljaju i prodaju karata na kolodvorsko-putničkoj blagajni gdje ostvaruju vrlo dobre rezultate (najbolje od svih kolodvora u kojima prometnici vrše prodaju karata od Osijeka do Virovitice), pa su tako u 2013. godini prodali 13775 karata i otpremili 35503 putnika. O svim dobrim i onim manje dobrim stranama prometničkog posla u Čačincima, kao i nekim drugim temama, razgovaramo s našim članom, prometnikom vlakova Stjepanom Nađom, koji je inače među kolegama poznatiji kao Pišta, pa ćemo ga i mi u daljem razgovoru tako oslovljavati. Za početak, Pišta, recite nam nekoliko riječi o sebi. Rođen sam 14. 5. 1961. godine u Orahovici, s prebivalištem u Zdencima. Živim sa suprugom Mirom i imam dvije kćeri Marinu i Moniku i četvoro unučadi. Kći Monika, njen suprug i dvoje malih unučadi žive s nama u zajedničkom domaćinstvu, a drugih dvoje također žive u Zdencima. Kako ste se zaposlili na željeznici? Po završetku srednje elektrotehničke škole u Zagrebu, vratio sam se kući, odslužio vojsku, te nemogavši naći posao u struci, na nagovor pokojnog oca koji je bio pružni radnik, upisao sam kurs za skretničara 1993. godine, dok sam radni odnos zasnovao 9. 0. 1984. godine. Recite nam nešto o svom radnom mjestu. Nakon prekvalifikacije, od 1. 1. 2006. godine imam ugovor za radno mjesto prometnika vlakova. Prometnik u Čačincima ima dosta posla, posebno s radnim vlakovima, obzirom da se utovari veliki broj vagona. Nije kao prije 20-ak godina, ali još uvijek je puno više nego u većini naših kolodvora. Dugo godina ste bili skretničar. Da li Vam je bilo teško priviknuti se na novo radno mjesto? Bio sam skretničar 23 godine i nakon više pokušaja uspio sam se prekvalificirati za prometnika vlakova, što mi je bila želja, ali je dugo godina nisam mogao ostvariti. Velika je razlika JEDAN OD NAS na peronu br. 36 između skretničara i prometnika, ali uz pomoć svojih kolega sve to i nije bio toliko veliki problem, samo malo više odgovornosti. S kakvim problemima se susreću prometnici vlakova u Čačincima kad je riječ o regulaciji prometa? Mi u kol. Čačinci nemamo nekih problema u vezi regulacije prometa jer je kolodvor dosta velik. Ima 10 kolosjeka, što glavnih, što industrijskih i manipulativnih tako da se sva križanja i manevre mogu obaviti bez problema. Već neko vrijeme svi radni vlakovi voze do i od Čačinaca. Koliko je to utjecalo na obim posla u kolodvoru? Druga godina je od kada radni vlakovi iz oba smjera voze do Čačinaca i obrnuto i to je dosta više obaveza nego ranije, ali sve se to uspije riješiti. Kad je više posla i vrijeme brže prođe. Smatrate li da je to adekvatno popraćeno od strane poslodavca kroz rang kolodvora ili visinu satnice? Mislim da nismo adekvatno nagrađeni za naš rad jer u jednu ruku obavljamo posao rasporednog kolodvora, a to se nigdje ne vidi, što smatram da nije u redu. Ali što je tu je, svi smo sretni da radimo. Imate dosta „jaku“ putničku blagajnu. S kakvim problemima se tu susrećete? Putnička blagajna nam je bila dosta „jaka“ (nekih 70 do 80 tisuća kuna mjesečno), ali od prošlog mjeseca nešto je smanjena zbog subvencioniranih mjesečnih učeničkih karata koje se sada prodaju u Slatini. Najveći problem imamo s brzojavkama koje se odnose na razne nove povlastice i izmjene tarifa. Brzojavke stižu s nekoliko dana zakašnjenja ili uopće ne stignu, a zna se desiti da pojedini putnici više znaju o nekim povlasticama nego mi, pa nas to dovodi u nezgodne situacije. Kako biste ocijenili odnos HŽ Putničkog prijevoza prema djelatnicima HŽ Infrastrukture? Mislim da HŽ Putnički prijevoz nije korektan prema nama u HŽ Infri, ponajprije zbog režijskih karata i visine povlastice, tako da ja ove godine nisam niti produživao režijsku kartu. Ostali smo bez besplatne vožnje, a povlasticu od 50% imaju i neki putnici koji nemaju veze sa željeznicom. Dok god im mi vršimo usluge, smatrat ću da to nije korektno prema nama. Kakvi su uvjeti rada u kolodvoru? Uvjeti rada su dobri, osim što nema vode na bloku 1, sve drugo je zadovoljavajuće. Kako ste zadovoljni službenom odjećom i obućom? Prilično sam zadovoljan, stiže na vrijeme i dobre je kvalitete, samo neka tako ostane. Za radno mjesto prometnika vlakova obavezno je imati 1. zdravstvenu grupu. Šta mislite o tome da se periodični pregledi umjesto svake, obavljaju bar svake druge godine? Za nas starije bilo bi dobro da se periodični pregledi rijeđe obavljaju jer ne bi bilo toliko nervoze. Bez 1. zdravstvene grupe nema posla, a još je daleko do mirovine. Nekada su u Čačincima radili putnički i robni blagajnik, skladištar, skladišni radnik. Danas tih radnih mjesta više nema. Istovremeno stižu najave o modernizaciji naše pruge. Bojite li se za svoje radno mjesto i kako vidite budućnost željeznice? Da, nekad nas je bili deset u smjeni, a danas jedva četvoro. Često se sjetim tih vremena kada se kava pila po nekoliko puta na dan, a danas samo jedna ujutro i svi se raziđu i gotovo se ne vidimo do kraja smjene. Svi su nešto zatvoreni u sebe. Nekad se radilo puno više, a ljudi su bili zadovoljniji i sretniji. Ne vidim neku svijetlu budućnost za željeznicu ovdje, što dalje sve je gore. Čime se bavite u slobodno vrijeme? Slobodno vrijeme provodim sa svojom unučadi. Kako ih ima četvoro, svakom se posvetim po malo, dok malo vremena provedem uz kompjuter, malo se pokartam i to je to. Nešto za kraj. I na kraju, evo približava nam se Božić i nova 2015. godina pa bi svima zaželio sretne Božićne i Novogodišnje blagdane, da ih provedu u miru i blagoslovu i da nam u novoj 2015. godini bude bolje nego do sada. razgovarao: Nebojša Gojković Što želim u novoj 2015. godini? Ivan Lehkec skretničar kol. Mala Subotica Svim članovima Sindikata prometnika vlakova Hrvatske želim sve najbolje u novoj 2015. godini, puno zdravlja, više ravnopravnosti, poštovanja i ljubavi za bolju Hrvatsku. Dražen Zadravec prometnik vl. kol. Čakovec Svim željezničarima želim da im nadolazeći blagdani budu ispunjeni mirom, a nova 2015. godina bude ispunjena obiljem radosti i zdravlja, te osobnog i poslovnog uspjeha. Hrvoje Fegeš postavničar kol. Čakovec Osim želja koje si svi poželimo na temu osobnog i poslovnog uspjeha, moja je najveća želja da u 2015. godini budemo zdravi, jer inače ne možemo raditi posao kojeg volimo, a napose želim da viđamo što više putnika i teretnih vlakova i da željeznički prijevoz napokon ima pozitivne pokazatelje uspješnosti. 27 33 AKTUALNO na peronu br. 36 Hrvatska – globalno intermodalno čvorište VIII. forum IPC-a u stručnom dijelu progovorio je o Nacrtu Strategije prometnog razvitka RH. Za ovu prigodu izdvojili smo djelove izlaganja prof. dr. sc. Slavka Kulića, direktora Instituta za svjetske probleme za Europu, prof. dr. sc. Anke Mašek Tonković s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, prof. dr. sc. Bojana Hlače s Pomorskog fakulteta u Rijeci, Renate Suša predsjednice uprave HŽ Infre i mr. sc. Dragutina Šubata. Koristimo priliku napomenuti da je skup održan u velikoj vijećnici Hrvatske gospodarske komore na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, u ponedjeljak 24. studenoga 2014. Izvadak iz izlaganja Hrvatski prostor je 2004. godine roba. Međutim, mi tako nismo misprof. dr. sc. Slavko Kulić, predan SAD – u, ne znam za koju ci- lili i ubuduće bih htio da se tako direktor Instituta za svjetske jenu i za što, bez znanja predsjedni- misli ta naša integracija prostora sa probleme za Europu ka države, Sabora i naroda. To je naš geoprometnom koncepcijom EuŽivimo u odnos prema poslu, a ako govori- rope. Ovaj dio vrednovanja prostora v r e m e n u mo o upotrebljivosti prostora onda o kojem govorim traži širi horizont m e đ u k o n t i - moramo znati da je Hrvatski pros- i pozicioniranje Hrvatske u svijetu nentalnog su- tor zadobio neku drugu vrijednost i i taj se svijet dešava kod nas. Da koba i mega neko drugo značenje kada smo izišli bi to mogli izvesti moramo postići kon kurenci- iz Jugoslavije u ovo što danas jesmo. kulturni, intelektualni i političje, sniženja Znači da imamo neku novu geo- ki konsenzus o tome što mi jesmo troškova i sk- političku vrijednost. U tom kontek- danas, prema onom čemu težimo. raćenja vre- stu kad imamo te parametre i kad Hrvatska po kulturi i civilizaciji jest mena transporta ljudi, roba, usluga imamo ta saznanja, idemo na biran- sredozemna kultura i civilizacija, pa i kapitala. Kako se integrirati u to je pravaca važnosti i značenja našeg onda srednjeeuropska, o tom konmoramo misliti, za biti isključen ne prostora spram tog međunarod- senzusa između kulture i politike mora se ništa misliti. Za sljedeću nog prometnog okruženja. Mi tako nema i nas Europa tretira da smo raspravu predložio je da se istovre- do danas nismo mislili niti jedan mi ono što nismo. Naši takozvani meno ovaj dio istine i problema dokument. Ako uskom sviješću pregovori sa Europskom unijom komisli, u okviru koncepcije strategije pokušavamo raditi dokumente koji jih uopće nije ni bilo, pregovaramo i sustava transporta Republike Hr- znače samo nešto za nas, to ne mora s pozicije da smo Balkan. Znači da vatske. Zašto, koncepcija je objek- značiti ništa. O smislu i značenju je to naša pozicija i iz te nas pozicije tivno odmjeravanje onog što mi jes- izgradnje prometnog sustava inter- tretiraju kao neku zaostalu kultumo sada, prema onom čemu težimo. modalnog prometa. Hrvatska je bila ru. Tako nas tretiraju i u politici i Strategija je činjenje, znači koncep- nekada deseta pomorska zemlja u u ekonomiji i pravu i u svemu. Mi cija je ono što hoćemo, a strategija svijetu, a sada smo negdje oko sto- moramo imati duboku korekciju u ono što možemo. Pisat papire na tog mjesta. U brodogradnji smo bili mišljenju o samima sebi u stanju te temu strategije znači ne razumjet na četvrtom mjestu, a sada uopće ne takozvane opće vanjske svijesti. Što pri čistoj svijesti ono što hoćemo znam gdje smo. Bio sam nedavno u se tiče globalne razvojne koncepcije od sebe. Sustav je kriterij i sredst- luci Solun koja privuče 17 milijuna strategije Hrvatske spram budućnovo ponašanja sudionika u tom sus- tona od onog što prođe Sredozeml- sti, pitam, imamo li mi uopće kontavu, transportu, bilo pomorskom, jem. Sredozemljem prolazi oko 800 cepciju dugoročnog razvoja života riječnom, zračnom ili bilo kojem milijuna do milijardu tona tereta. na prostoru Hrvatske ili nemamo? drugom. Znači, moramo najprije Nije nemoguće da mi ne možemo Koliko ja znam nemamo. Konceprazumjeti o čemu pričamo. Ne ra- privući 40 - 50 milijuna tona tereta i cija političkog ustroja do danas ne zumjeti u čistoj svijesti, u praktičnoj tako skratimo put prema Europi. To postoji, jer Hrvatska do danas, dosvijesti, imamo ovaj pragmatizam je onaj smisao koji bi dao značenje bro me slušajte, nije politički konza koji mislimo da nešto znači, a on onom što mi danas radimo. Moramo stituirana u smislu da smo postigli nas zapravo ne vodi nikuda, nego tu imati taj jedan cilj da privučemo ter- konsenzus u Hrvatskom Saboru gdje jesmo. Odnos prema Hrvats- et koji ide Sredozemljem, oceanima o tome koji tip socijalnih odnosa kom prostoru je bio vrlo negativan, itd., da skratimo put i da postigne- ćemo mi prakticirati. Prostor Hrposebno od strane političke struk- mo i ponudimo našim korisnicima: vatske mora biti upotrebljiv u cjelini ture, jer smo mi politički, zapravo nižu cijenu i brže vrijeme dospijeća da bi mogli govoriti o transformaci- 34 AKTUALNO na peronu br. 36 ji prometnog sustava. On to zasada nije. Ako nemamo prometa i ako je Rijeka pretprošle godine imala 150 tisuća kontejnera, a zadnje godine 130 tisuća, od toga 80 % kontejnera ide u prostor Hrvatske, 16 % ide u Srbiju, Bosnu i Republiku Srpsku, samo 2 % ide prema EU. Otvara se pitanje smisla i značenja, pod uvjetom i da imamo novca da li bi to išta promijenilo. Sve manje išta ičega proizvodimo, nemamo roba, nemamo ljudi, ukidamo vlakove za Split, ukidamo prometna sredstva koja nisu iskorištena, prema tome ako nema rasta BDP – a, znači nema više roba, više ljudi i to je ono što utječe bitno na promišljanje smisla i značenja intermodalnog prometa, odnosno sustava. Europa i svijet će nas cijeniti u svemu, pa i u onom što budemo činili u transformaciji prometnog sustava prema onome što ćemo svijetu doprinositi, a ne ono što ćemo od svijeta nositi. Vama mladima poručujem, ako vašim znanjem, vašom kulturom niste u mogućnosti da sudjelujete u stvaranju rješenja, tisuću i jednog problema svijeta, Europe i Hrvatske, učinite makar toliko da Hrvatskoj, Europi i svijetu ne budete problem kao mi danas. Razgovor s prof. Slavkom Kulićem nakon VIII. foruma Strategija prometnog razvitka republike Hrvatske kao dokument upućena Saboru. Da li je to strategija koju zaslužuje Hrvatska? Taj dokument koji je pod naslovom Strategije, ne može proći na seminarskom radu, znači da onaj koji je pisao ono što treba činiti nije razumio što mu je bila zadaća. Mi ovdje trebamo govoriti o koncepciji dugoročnog uređivanja transporta u Republici Hrvatskoj. Znači, koncepcija je dalekosežno odmjeravanje onog što mi hoćemo prema onom čemu težimo, a strategija je ono što možemo u činjenju, znači činjenje se ne piše. Sustav prometnog uređenja govori da mora biti kriterij i sredstvo ponašanja sudionika u njemu, međutim mi te paradigme moramo složiti da znamo što mislimo, da znamo što govorimo i što pišemo. Profesore, imamo regionalizaciju Hrvatske predloženu u Strategiji koja kao zvanični dokument nije usvojena? To je taj dio istine o kojoj sam danas govorio da mi nemamo koncepcije dugoročnog razvoja života na prostoru Republike Hrvatske, pa zato svi oblici života u pojedinim dijelovima Hrvatske nestaju i koncentriraju se u četiri ili u dva grada. Da li Vam je poznato da postoje u ovom momentu dvije strategije. Jedna Prometna strategija za Pomorstvo, a druga Prometna strategija za ostatak prometa? Ni jedna, ni druga ne može imati društvenu potrebu uporabe kao dokument. Znači, mi moramo dobro promisliti kada pišemo, što pišemo, a kada činimo, što činimo. Nama ovdje nedostaje koncepcija dugoročnog razvoja života, a unutar nje nama nedostaje prostorno uređenje i prometno uređenje, a onda i intermodalni promet itd. godine, napustilo je naše prostore, a 58 % svih odlazećih ljudi iz Republike Hrvatske je iz Istočne Hrvatske. Dakle, to je ipak jedan podatak koji je itekako zastrašujući. Zašto, sela ostaju prazna i napuštena, a industrija se urušava? Smatrali smo svojevremeno da će ovaj koridor Vc donijeti pomoć u razvoju gospodarstva Istočne Hrvatske i upravo zbog toga je Ekonomski fakultet i pokrenuo taj simpozij. Koridor Vc nije samo cestovni promet, nego je on i željeznički promet, a kakav je on? Tuga i žalost za Istočnu Hrvatsku. Željeznički kolodvor u Osijeku, izgrađen još za vrijeme Marije Terezije, urušava se svakodnevno, otpadaju mu cigle. Dakle nitko o njemu ne brine, a da ne govorimo da ga nema ni u ovom prijedlogu Strategije. Predlaže se izmještanje željezničkog Vc koridora iz ovih prostora na neke druge prostore. Da li je netko konzultirao naše stručnjake da li je to ekonomski isplativo? Ja sam financijaš i financijski kada promatrate, svaka investicija u koju se odlazi morate znati zbog čega se u nju ulazi, vijek povrata kapitala i koji su razlozi za tako veliku investiciju da se utroši u tom momentu na tom prijedlogu kako su ga gospoda dala. Dakle, nema objašnjenja, a ne možemo nikoga ni pitati radi toga što u toj Prometnoj strategiji Izvadak iz izlaganja nemate navedene ljude na koje se prof. dr. sc. Anka Mašek Tonković, možete pozvati. Jednostavno nas se Ekonomski fakultet u Osijeku zapušta i to organizirano. Istočna Hrvatska s pet županija, civilizacija Ja dolazim iz Europe, a nas se zapostavlja i to na Osijeka, glav- lokalnoj razini da i ne govorim. Lonog grada kalne ceste, lokalni prometi, a naši Istočne Hr- prometni signali, znate na što su – vatske. Na- na petrolej. Istočna Hrvatska koja jgore od sve- je puno propatila i još uvijek pati, ga u Istočnoj jer se zapostavlja, morala bi dobiti H r v a t s k o j više pozornosti od Vlade Republike je to što nas Hrvatske i kod pitanja Prometne napuštaju brojni mladi ljudi i to strategije razvoja Hrvatske. zamislite molim Vas 86 tisuća stanovnika je otišlo od 2001. do 2011. 27 35 AKTUALNO Izvadak iz izlaganja mr. sc. Dragutin Šubat Godine 1994. na Kreti, na drugoj međunarodnoj Ministarskoj konferenciji, Hrvatska je bila vezana, samo Rijeka sa koridorom, ovo drugo kao što vidite svjetle točka, prazan je prostor. Tri godine rada nakon toga 1997. godine u Helsinkiju uspostavljeni su koridori koji na dobar način uključuju Hrvatski prostor u Europski prostor. Tu je sada Rijeka vezana sa V.b koridorom sa Budimpeštom, isto tako Ploče sa Budimpeštom preko Osijeka sa V.c koridorom i X. koridor istok – zapad i ono što je posebno važno, što nitko neće da shvati, to je X.a koridor koji omogućava X. koridoru da ode u Europu, jer je on išao iz Salzburga i spuštao se dolje. Međutim i pruga od Villacha do Salzburga i kroz Sloveniju, to nije pruga koja može biti teretna pruga, može biti eventualno turistička putnička pruga. X.a koridor preko Krapinske željeznice omogućuje da se priključimo u Grazu na prugu velike prijevozne moći. Što radi Europa sada u ovom trenutku, na što mi imamo ozbiljnu primjedbu. Ja sam to sinoć rekao gospođi iz Europske komisije i želim to danas reći ovdje. Ovo je sada nova karta na mreži Europskih koridora i možete vidjeti da tu Hrvatske ima samo onoliko koliko su Mađari napravili 1873. godine kada su napravili Rijeku. Samo postoji sadašnji V.b koridor i Hrvatske na karti nema. Postavlja se pitanje, da li je Hrvatska odustala da u sjevernom Jadranu u luci Rijeka bude jadranska vrata Europe sa nizinskom prugom velike prijevozne moći preko Zagreba do Graza Krap- 36 na peronu br. 36 inskom željeznicom na koridoru ne samo trenutačne potrebe, nego X.a, od modernizacije luke Vukovar i buduće potrebe za prometom, sli povezivanje sa Jadranom, kanalom jedećih 10 ili 15 godina. Dunav – Sava i X. koridorom? Mi danas nemamo smišljeno mjesto Izvadak iz izlaganja gdje ima deset ljudi koji misle o razprof. dr. sc. Bojan Hlača, voju prometa u Hrvatskoj. Možete Pomorski fakultet u Rijeci misliti kako se to radi. Pomorski put Izvadak iz izlaganja je najkraći i Renata Suša, onda se pitate predsjednica Uprave zašto ta sva HŽ Infrastrukture d.o.o. roba ide preEvo ja bi se ma sjeveru. prvo naAko gledamo dovezala na zašto, možeprethodnike mo vidjeti da i diskusiju, ukupno unutarnji i vanjski kopneni znači o Strate- pomorski troškovi pokazuju niže giji. Ono što troškove za sjeverni pravac, nego za primjećujem južni pravac. Prema tome i po tim je da se nigdje unutarnjim i vanjskim kopnenim ne spominje izvor financiranja. Da- pomorskim troškovima konkurentkle, do 2008. godine smo imali jed- niji je sjeverni pravac. Ako poglenu situaciju na tržištu kapitala, a od damo servis trinaest Operatora 2008. drugu situaciju i živimo zaista željezničkog prometa, onda ćemo u vremenima smanjenih izvora fi- vidjeti da luka Koper sa željezničkim nanciranja. Vrlo se gleda isplativost karakterom ide čak do Baltika. Presvake dionice, pitanje je tko će to ot- ma tome sve ono što može luka Riplatiti i kada ćete otplatiti. Znači, mi jeka složiti u deset dana, luka Koper smo sada svi zajedno pred teškim može složiti za jedan dan. Naravno odlukama. Znači kada profesorica da nisam rekao ništa novo. Slovenispominje kolodvor u Osijeku, zaista ja je u EU već 10 godina i uspjela evo mi imamo 597 službenih mjes- je popriličnim trudom u organita, znači između ostalog i kolod- zaciji željezničkog prometa postići vor u Osijeku. Novaca nema, znači da luka Srednje Evrope može doći da ga ima bilo bi lako donijeti te do vrata Baltika. Na web stranici odluke, a sada mi donosimo odluke luke Koper može se jasno vidjeti koja službena mjesta gasiti. Ja sam da su oni dodirnuli Baltičko more svjesna da je to ružno za vidjeti, da po pitanju željezničkog prijevoza iz grad Osijek zaslužuje bolji kolodvor, luke, a pogotovo i promet koji ide ali evo nažalost to je situacija u kojoj iz Dalekog istoka prema tom podmi jesmo danas. Znači, kada vidite ručju. Ako vidimo luku Trst možekoliko je potrebno vremena za usk- mo vidjeti da je situacija slična ili lađivanje prostornih planova pojed- ista kao u luci Koper. Praktički isti inih gradova i općina, znači, zaista brodovi iz Dalekog istoka dolaze se zapitate postoji li jasna strategija Mediteranom u luku Trst i luku Koi želja za razvoj željeznice. Znači to per. Ako gledamo željeznički servis nije stvar samo HŽ Infrastrukture, operatora vidjet ćemo da je on nešto već je to stvar cijelog društva. Mi manji, ali dovoljno jak, gotovo cijela moramo tražiti jeftinija optimalna stranica i to prema Austriji, Češkoj, rješenja koja zadovoljavaju, znači, Mađarskoj, Njemačkoj i naravno ČESTITKA na peronu br. 36 Italiji. Ako gledamo luku Rijeka, onda ćemo vidjeti da nema velike razlike između luke Kopra i luke Trst, prema tome ticanje luka na sjevernom Jadranu, praktički tiču isti brodovi. Možemo reći da brodovi koji tiču luku Trst i Koper tiču i luku Rijeka. Naravno samo je pitanje koliko kontejnera postoji u uvozu i izvozu. Što se tiče željezničkog servisa možemo reći da je na koridoru Vb i naravno na VIII. koridoru u Republici Hrvatskoj HŽ Cargo ona tvrtka koja servisira luku Rijeka i ostale luke. Maksimalna dužina vlakova za određene luke sje- vernog Jadrana jasno govori da postoje različite dužine vlakova. Ono što je potrebno i to prema konzultantima koji su napravili Studiju prometa za Sjeverno Jadranske luke i koja je bila prezentirana Europskoj komisiji, prema njima bi trebalo biti da Riječka luka može formirati vlak na TNT koridoru od 750 metara. Naravno to je lako reći, ali koliko je potrebno sredstava da bi do toga došli. prijepis izlaganja izradili: Dražen Lihtar i Neven Topolnjak Službena i zaštitna odjeća i obuća D onosimo pregled aktivnosti vezanih za sklapanje ugovora o nabavci službene i zaštitne odjeće i obuće kako slijedi; Po provedenim postupcima nabave za službenu i zaštitnu odjeću i obuću za 2014. godinu,sklopljeni su sljedeći ugovori i okvirni sporazumi: - Za nabavku službene i zaštitne obuće sklopljen je ugovor broj 353/12 sa zajednicom ponuditelja Obuća VIKO d.o.o iz Varaždina, Inkop obuća d.o.o. iz Poznanovca i Jelen Profesional d.o.o. iz Čakovca. - Za nabavku službene i zaštitne odjeće po grupama: Platnena zaštitna odjeća, Rukavice, Kožne vjetrovke i remen sklopljen je okvirni sporazum broj 2/13 sa tvrtkom Uriho iz Zagreba. Na temelju okvirnog sporazuma sklopljen je godišnji ugovor za 2014. godinu broj 91/14. - Za nabavku kapa sklopljen je okvirni sporazum broj 18/12 sa zajednicom ponuditelja Šešir d.o.o. iz Zagreba i Kap-ko d.o.o. iz Zagreba na temelju kojeg je sklopljen godišnji ugovor 96/14. - Za nabavku službene odjeće (odjeća, košulje, kravate, vrpce) sklopljen je ugovor broj 70/13 s tvrtkom Konfeks d.o.o. iz Zagreba. - Za nabavku zaštitnih kaciga pokrenut je postupak nabave do 200.000,00 kn. Do isteka roka za dostavu ponuda zaprimljene su 3 ponude. Najpovoljniju ponudu dostavio je ponuditelj Bačelić d.o.o. u tijeku je izrada i potpisivanje zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda. - Pleteni program Na temelju okvirnog sporazuma 11/13 pokrenut je postupak sklapanja godišnjeg ugovora za 2014. godinu u vrijednosti 31.654,00 kn. U tijeku je usklađenje liste potreba iz sustava HR u suradnji sa Odjelom zaštite na radu kako bi odredili prioritete za isporuku odjeće u okviru preostalog iznosa ugovora.Za službenu odjeću pokrenut je otvoreni postupak javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma na razdoblje do 2 godine. U tijeku je otvoreni postupak javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma na razdoblje do 2 godine za nabavku Službene i zaštitne odjeće i obuće po grupama, procijenjena vrijednost po grupama je: Laminatna zaštitna odjeća 2.005.724,59 kn 2. Kišni program 547.437,37 kn 3. Reflektirajući prsluci 60.598,40 kn 4. Službena obuća 1.323.950,20 kn 5. Zaštitna obuća 1.786.791,95 kn Po završetku postupka nabave sa najpovoljnijim ponuditeljem sklopit će se okvirni sporazumi te ugovori za isporuku navedenih grupa službene i zaštitne obuće i odjeće za period od dvije godine (2015. i 2016. godina). piše: Jakov Rašić Što želim u novoj 2015. godini? Miro Flegar, prometnik vl. kol. Varaždin „Za 2015 želim više posla, bolju organizaciju firme, bolju organizaciju rada, bolju organizaciju društva, bolju suradnju pretpostavljenih i radnika a najviše svima dobro zdravlje.“ Nedeljka Lihtar Tersus eko „ Svakako mi je na prvom mjestu želja da članove moje obitelji i mene posluži zdravlje. Odmah sljedeće je da naše društvo, ako se već deklarira kao kršćansko, počinje izlaziti iz kaljuže nepravednosti, nepotizma, bešćutnosti, grabežljivosti i egoizma. I neka je svima sretna 2015. godina.“ Antun Sokol skretničar Ludbreg „Svim ljudima dobre volje, zaposlenicima HŽ-a želim sretne blagdane i sve najbolje u novoj godini, puno zdravlja a isto tako želi bih da se u sljedećoj godini krene na bolje prijevoz robe i putnika.“ 27 37 JEDAN OD NAS na peronu br. 36 BRIGA ZA BUDUĆNOST D anas je, nažalost, teško pronaći čovjeka koji svojim radom, poštenjem i odgovornošću može biti primjer svojim kolegama mlađim i starijim. Svi smo mi u nekakvim problemima, prate nas razne poteškoće i velika većina nas sve se teže tome opire i pronalazi izlaz. Ali u svakoj se sredini pronađe i nekoliko upravo takvih, odlučnih ljudi, s pozitivnim karakteristikama i trude se da pozitivno djeluju na okolinu. Jedan od tih je i Copak Slavko, skretničar u kolodvoru Varaždin, četrdeset petogodišnjak, koji se kao i velika većina nas bori i prolazi kroz vrtlog 38 života. Slavko se prvi iz obitelji uputio na željeznicu zaposlivši se 1994. godine nakon trogodišnjeg sudjelovanja u Domovinskom ratu i boravka na ratištima diljem Lijepe naše, kao pripadnik 104. brigade Hrvatske vojske. Odgovoran odnos prema poslu, discipliniranost i radišnost kalio je u Hrvatskoj vojsci a prije u privatnom sektoru u jednoj građevinskoj firmi. Te su se vrline pokazale kao dobro iskustvo na sadašnjem radnom mjestu skretničara. Slavko je ugodan sugovornik i o bilo kojoj temi s njim možete razgovarati, voli čuti drugo mišljenje, iznositi svoje stavove ali ih ne nameće. Kad pričamo o željeznici i o poslu skretničara vrlo je kritičan. Osjeća veliku razliku u tih dvadesetak godina kako je došao na željeznicu. Poslije Domovinskog rata, došlo je do osjetnog pada teretnog prometa kao rezultat skretanja tokova tereta. Ljudski odnosi nisu kao u to doba, došlo je do velike smjene generacija, stalne organizacije i reorganizacije donose smanjenje izvršitelja, ukidaju se radna mjesta, ljudi su pod stalnim pritiskom. Premalo se ulaže u radnike, kasni se sa osobnim zaštitnim sredstvima, ne ulaže se ili tek vrlo malo se ulaže u radne prostorije i radne uvjete. Osobna zaštitna sredstva su upitne kvalitete i upitnih rokova trajanja i s neredovitom isporukom. Iako u posljednje vrijeme ima nekih pokazatelja na bolje, još uvijek je daleko od dobrog. Nažalost i to malo ulaganja u radne prostore često je nefunkcionalno i nekvalitetno. U skretničkim blok kućicama problem je grijanja u zimskom periodu. Godinama se to pokušava riješiti. Evo već je nova zima na pragu a zagrijavanje prostorija s nekakvim zidnim grijalicama i termoakomulacionim peći nije rješenje. Kao i svi mi i Slavko je zabrinut za budućnost željeznice, ali isto tako je odlučan da se suprotstavi novim teškoćama i novim vremenima. Svojom snalažljivošću, brigom za obitelj spremno se prihvaća novih izazova. Slavko stanuje u mjestu Tužno nedaleko Varaždina u svojoj obiteljskoj kući i sa suprugom i djecom zajedno obrađuju nešto zemlje, uglavnom za svoje potrebe. Rekli bi svaštari za lakše preživljavanje. I kako voli sam kazati - fala Bogu na zdravlju a za ostalo se moramo sami pobrinuti. na peronu br. 36 AKTUALNO NEŠTO SU TROŠILI piše: Dražen Lihtar 27 39 FILM na peronu br. 36 Zrnca pravopisa Drage čitateljice i čitatelji, sretan Božić, božićni blagdani i nova 2015. godina! Egzodus – Bogovi i kraljevi N ajnoviji film redatelja Ridleyja Scotta ‘Egzodus: Bogovi i kraljevi’ (Exodus: Gods and Kings, 2014.) pojavit će se prije Božića u hrvatskim kinima. Uz upotrebu snažnih vizualnih efekata i 3D tehnologiju, poznati redatelj unosi novu dimenziju u priču o biblijskom liku Mojsiju (Christian Bale) koji se suprotstavio egipatskom faraonu Ramzesu (Joel Edgerton) i poveo 400.000 robova u slobodu. Film započinje spektakularnom bitkom u kojoj 15.000 egipatskih vojnika napada hetitski kamp, zatim slijedi zastrašujuća epidemija, a onda efektno razdvajanje Crvenog mora. Ridley Scott unosi svoje viđenje jedne od najpoznatijih i najvažnijih biblijskih priča. U filmu se posebno težište stavlja na odnos glavnih likova, odnos Mojsija i Ramzesa koji su odrasli kao braća. Ramzes je postao faraon, a Mojsije njegov savjetnik i desna ruka. Ali kad je Ramzes saznao da je Mosije zapravo Židov, protjerao ga je u pustinju. U filmu nastupaju mnogi poznati 40 glumci. Christian Bale glumi Mojsija, Joel Edgerton je Ramzes, John Turturro preuzeo je ulogu Setija, Ben Kingsley tumači Nuna, a Aaron Paul je Joshua. Dojmljivo je kako se Bale temeljito pripremio za ulogu, čitao je svete knjige, uključujući i Toru i dijelove Kurana, kao i knjigu ‘Moses: A Life’ Jonathana Kirscha. Također je gledao dva filma čiji se duhoviti pristup povijesti i religiji bitno razlikuje od ozbiljnog pristupa Scottova filma: ‘History of the World, Part I’ Mela Brooksa i ‘The Life of Brian’ Terryja Gilliama. Joel Edgerton je za svoj lik rekao kako je Ramzes primjer kako apsolutna moć potpuno korumpira. Ramzes počinje vjerovati da je uistinu bog, što uzrokuje promjenu odnosa između njega i Mojsija. Redatelj i producent Ridley Scott bio je nominiran za Oskara za filmove ‘Black Hawk Down’ (2001.), ‘Gladiator’ (2000.) i ‘Thelma & Louise’ (1991.). Nagrade i nominacije dobio je za filmove ‘Robin Hood’ (2010.), ‘Body of Lies’ (2008.), ‘American Gangster’ (2007.), ‘A Good Year’ (2006.), ‘Kingdom of Heaven’ (2005.) i ‘Matchstick Men’ (2003.), a nedavno je režirao znanstvenofantastični ‘Prometheus’ (2012.) i krimidramu ‘Savjetnik’ (The Counselor, 2013.). Njegov sljedeći projekt je ‘The Martian’ s Mattom Damonom. Ridley Scott započeo je karijeru na BBCju, zatim je utemeljio vlastitu tvrtku RSA, uspješnu produkcijsku kuću s kojom je režirao više od 2000 reklama. Prvi film koji je režirao bio je ‘The Duellists’ (1977.) koji je osvojio nagradu filmskog festivala u Cannesu, a zatim je snimio svoj veliki hit ‘Alien’ (1979.), iza kojeg slijedi kultni ‘Blade Runner’ (1982.). Također je režirao filmove ‘Legend’ (1985.), ‘Someone to Watch Over Me’ (1987.), ‘Black Rain’ (1989.), ‘1492: Conquest of Paradise’ (1992.), ‘White Squall’ (1996.), ‘G.I. Jane’ (1997.) i ‘Hannibal’ (2001.). Zajedno s bratom Tonyjem Scottom osnovao je Scott Free Productions i producirao mnoge filmove i televizijske projekte. piše: Robert Jukić Ako ste pomislili da je riječ nova u uvodu U našemu malom svemiru blagdani, srećom, traju posljedica zatipka (tipfelera), varate se. Pravopisna duže od jednog dana. No, za razliku od naziva novost u pitanju jedna je od rijetkih, po mome samih blagdana, nazive blagdanskih razdoblja, ali i skromnom sudu, razumnih promjena koje je donio ostale opisne pridjeve u vezi s nazivima blagdana Novi pravopis. Budući da postoji razlika između zapisujemo malim početnim slovom: nove godine kao naredne, iduće, sljedeće godine i - advent - božićni blagdani - božićno putovanje Naime, ukoliko nekome zaželimo sretnu Novu - božićni popusti 2015. godinu, utoliko smo zaželjeli sretan blagdan - novogodišnji doček Nove godine. Drugim riječima, svoje želje - novogodišnje odluke - uskrsni blagdani itd. Nove godine kao blagdana, trebalo bi tu razliku i u izražavanju poštovati. rasipamo na jedan dan, 1. siječnja 2015. godine. S druge strane, želimo li (a uglavnom želimo) nekome sretnu cjelokupnu iduću, novu godinu, reći ćemo: Sretna nova 2015. godina! Kad smo već kod blagdana, podsjetimo se da njihove nazive još uvijek zapisujemo poput ostalih imenica kojima iskazujemo čast i poštovanje velikim početnim slovom: - Sveti Nikola - Božić - Sveta tri kralja - Nova godina - Tijelovo - Uskrs itd. Zaokružimo godinu lijepim želja i čestitkama u vezi s kojima je posljednji savjet: prilikom započinjanja svakog pisma, stoga i svake čestitke treba obratiti pozornost na bilježenje zareza uz imenice u vokativu, primjerice: Dragi svi, sretan svaki dan svake godine! Marija Lovrić [email protected] U SKRETANJE na peronu br. 36 U SKRETANJE na peronu br. 36 „ima se, meže se“ u skretanje by nenad katanich „ima se, meže se“ SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE Neumitni znak starenja je što svako izlaganje počinješ: „ E, nekad je…“ Naravno tu je i slabija koncentracija ali i upadanje u euforiju zbog tko zna čega. Jednostavno se sjetiš nekog trenutna iz prošlosti i samo krene… Tako jutros idem u dnevnu smjenu i sjetim se kao smo u vrijeme maraka na ljetnim praznicima bili na omladinskim radnim akcijama, nabijali žuljeve i klicali: „Za koga??? i onda bi uslijedilo za ovog ili ovo. To je bilo vrijeme nade i optimizma pa makar i nestvarnog i bajkovitog… 42 D nevna smjena. Ništa posebno uobičajeno zatupljivanje brzojavima tipa „svima“ a koji u stvari ne zanimaju nikog. Gomila beskorisnih informacija, potrošen papir i toner uzalud. Ali, odjednom mi privlači pogled brzojav iz sestrinske ( protivničke) firme HŽ PP. Br. 66f 24.11.2014. – ukidaju se stajališta u Nedođiji. Znači unatoč svom našem trudu i investiranju , na novim, izgrađenim stajalištima sa širokim i visokim peronom (za razliku od npr., četvrtog po veličini grada u Hrvatskoj) nismo uspjeli privući potencijalne korisnike prijevoza. Lički međedi, zagorski tetrijebi, slavonske kune zlatice nisu bile privučene da koriste usluge HŽ PP. Možda nije dosta uloženo? Možda je trebalo napraviti odgovarajuće nadstrešnice? S hranilicama? I antilovačkom zaštitom? Kako bilo nije bitno što je ta investicija propala. Ima se, meže se. Uštediti ćemo mi na drugim stvarima. Reducirati vlakove i smanjiti osoblje. I napokon na miru, neopterećeni osobljem, putnicima i teretom doživjeti, kao firma, nirvanu. A kad se ima, onda se i meže. Palim računalo, sa hrpom inča zaslonom, najnovijim programima, 1 TB memorije , ali zato bez pristupa internetu. Ako mislite da sam preselio kod ljubljenog sjevernokorejskog vođe nisam, još sam uvijek u prometnom uredu u HR, samo neko ima gene ljubljenog vođe. Dakle ostavljeno nam je da ne možemo mi, prometnici, sitnozubaši, vidjeti „google“, ali nam je ostavljeno da slobodno slinimo nad menijem u Mihanovićevoj. Tako , po mom običaju, prvo po- gledam što danas neću jesti, pa onda eventualna priopćenja. I otvorim novi „Službeni vjesnik“ na portalu. Ne vjerujem svojim očima. Napokon – „Izjava o opredijeljenosti Uprave HŽI”. Napokon, ima se, meže se ! Crno na bijelo, potpisano od gospođe predsjednice (bilježim se sa štovanjem!). Napokon kreću pruge, naše obrazovanje, (zato je 1 TB memorije na kompu kojeg je naštimao ljubljeni vođa), MI KONKURENTNI! Bacam novu crvenu kapu od sreće u zrak, vitlam novim zimskim demode sakoom od uniforme. Grlim i ljubim šefa i skretničara. Da nije osim alkotesta i suspenzije zapriječena onolika kazna, još bi se našišao rakije i urokao od koke. Samo da mi se dočepati onih sindikalaca koji tvrde da će nas ukidati , smanjivati prava i što ti ja znam… Ovoliku sreću nisam doživio od kad mi je onomad osobno predsjednik uprave poslao na kućnu adresu prigodnu čestitku. Napokon svijetla budućnost, napokon ima se meže se. Još će nas međedi, kune i tetrijebi moliti da im vratimo stajališta u Nedođiji! 43