Mate Matas MATIČNE KNJIGE – DRAGOCJENI IZVORI PODATAKA ZA DEMOGRAFSKA I RODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, NA PRIMJERU ŽUPE ČVRLJEVO I NASELJA KLADNJICE 1. Uvodne napomene Matične knjige javni su dokumenti kojima se dokazuje rođenje, vjenčanje i smrt. One u novijem razdoblju postaju sve traženija građa u državnim i drugim arhivima, što je i razumljivo ako se uzme u obzir njihovo značenje u demografskim i rodoslovnim istraživanjima. Ono što je starijim generacijama, posebno onima na selu, bilo dobro poznato – podrijetlo obitelji i njezina povijest, nanovo počinje zanimati i njihove potomke, pa nastoje što bolje upoznati svoje korijene i prošlost vlastite obitelji listajući stare matične knjige. Osim toga matične knjige, a posebno ona s nazivom Status animarum ili Knjiga duša odnosno staležnica, predstavljaju prvoklasni izvor podataka o prošlosti pojedinih krajeva, migracijama stanovništva, rasprostranjenosti prezimena, važnim političkim i vojnim događajima i raznim drugim pojavama (suše, mrazevi, vjetrovi – pijavice, nerodice, glad, cijene žitarica, vina i sl.), značajnih za određena naselja i krajeve. 2. O matičnim knjigama općenito Nastanak matičnih knjiga seže u daleku prošlost, a poznato je da su u 4. st., nakon Milanskog edikta djelomično bilježeni podaci o krštenju, smrti i vjenčanju. Sustavno praćenje tih pojava počinje u 16. stoljeću prema odlukama Tridentskog koncila (sabora), koji je s prekidima održavan od 1545. do 1563. godine. Posebno važnim smatra se njegovo 24. zasjedanje, u ljeto 1563. godine, kada je prihvaćen propis koji je obvezivao župnike na vođenje crkvenih matica krštenih i vjenčanih te njihovo brižno čuvanje. Odredbe Tridentskog sabora dopunjene su Rimskim ritualom (Rituale Romanum)1 iz 1614. godine, prema kojem su župnici uz knjige krštenih i vjenčanih (uglavnom u narativnom obliku) trebali voditi i knjigu krizmanih te knjigu Status animarum ili svojevrsni obiteljski anagraf, koji za razliku od matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih nema službeni i državno priznati izvor. Rimskim ritualom određeni su i obrasci za svaku pojedinu knjigu i način njihova vođenja. Ritualom je predviđena i mogućnost da pokrajinski sabori ili pojedini biskupi način vođenja i izgled obrazaca prilagođavaju potrebama područja ili biskupije za koje su knjige vođene. Takav način vođenja matičnih knjiga ostao je u Dalmaciji i drugim katoličkim regijama i zemljama sve do reforme matičnih knjiga 1816. godine, kada je umjesto dotadašnjega narativnog uveden tablični sustav, što je knjige učinilo preglednijima i lakšima za uvid. Uz crkvene matične knjige postojale su i državne matice. Prva ih je uvela Engleska 1538. godine, a godinu dana kasnije i Francuska. Problematici vođenja matičnih knjiga i popisa stanovništva Habsburške su vlasti veću pozornost pokazale tek za vladavine Marije Terezije (1740. – 1780.). Dvorskim dekretom od 20. srpnja 1770. dopušteno je da se u matične knjige rođenih može upisivati i ime nezakonitog oca samo na njegov osobni zahtjev. Iste godine dekretom Dvorske kancelarije od 6. listopada uvedene su još neke promjene u načinu vođenju crkvenih matičnih 1 Fantina, I., Strgačić, A. (2006) Inventar matičnih knjiga XVI–XX. stoljeće, broj zbirke: HR DAZD, 378. knjiga. Popisima stanovništva obuhvaćeni su i podaci o prebivalištu, a koji su mogli poslužiti za vojne (novačenje) i zdravstvene svrhe. Patentom cara Josipa II. od 20. veljače 1784. u Monarhiji su uvedene državne matične knjige. Patentom je također propisano da svaka, zakonom priznata vjeroispovijest vodi matice za svoje pripadnike te da ih drži i vodi službenik te konfesije za svoj teritorij. Osim toga propisani su i napuci o načinu vođenja knjiga. Za matice koje su vodili svećenici kao državni službenici po državnim i crkvenim propisima koristio se naziv crkveno-državne matične knjige. Reorganizacijom državne administracije u Dalmaciji za vrijeme francuske uprave od 1806. do 1814. godine, koju je proveo providur Vicko Dandolo, krajem veljače 1806. godine, došlo je do promjena i u načinu vođenja matičnih knjiga. Tom reformom po Zagori je osnovan veći broj općina, a općinski načelnici za svoje su područje među ostalim bili zaduženi i za vođenje matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih. Za takve, isključivo državne matice koristio se i naziv civilno stanje. Župnici su i dalje vodili svoje crkvene matice po starim propisima utvrđenim Tridentskim saborom i Rimskim ritualom. U seoskim naseljima u kojima nije bilo moguće uspostaviti civilno stanje dio tih poslova vlasti su povjerile seoskim poglavarima (Capitani anziani). To su u pravilu bili ugledniji ljudi iz sela, ali uglavnom nepismeni, pa su matične knjige i nadalje najčešće vodili mjesni župnici. Korisno je naglasiti kako su upisi u matične knjige u Dalmaciji sve do njihove reforme 20. kolovoza 1816. rađeni po starom, crkvenom načelu, po kojem se u pravilu upisivao datum krštenja, dok datum rođenja djeteta uglavnom nije upisivan ili je upisivan sporadično. To je bio i razlog da su tako vođene knjige nazivane Libri baptizatorum. Spomenutom reformom određeno je kompromisno rješenje po kojem je prednost pri upisu imao datum rođenja, dok se datum krštenja djeteta upisivao sporadično. U skladu sa zakonom od 1. siječnja 1817. austrijske su vlasti predale biskupima (a oni župnicima) crkvene matice, koje su im bile oduzete za vrijeme francuske uprave, kao i registre civilnog stanja, vođene u tome kratkom razdoblju. Prigodom oduzimanja i vraćanja brojne su matične knjige, nažalost, zagubljene ili oštećene. Troškove nabavke državnih matičnih knjiga pokrivalo je okružno, odnosno kotarsko, poglavarstvo koje je prema zakonu bilo nadležno i za njihovu paginaciju, prošivanje crno-žutom trakom i pečaćenje voskom prije početka njihove upotrebe. Među zanimljivije odredbe austrijskih zakona iz tog vremena treba ubrojiti i onu po kojoj su župnici uz crkveno-državne matice morali voditi i duplikate ili tzv. crkvene matice. Za nabavku obrazaca za duplikate ili parice troškove je snosilo crkovinarstvo, dok su za paginaciju i pečaćenje bili nadležni biskupski ordinarijati. Naredba o dvostrukom vođenju matica u Dalmaciji postupno je zanemarena i župnici su u većini slučajeva vodili samo tzv. civilne matice. Odredbe austrijskih zakona o maticama s početka 19. stoljeća primjenjivane su u Dalmaciji sve do konca II. svjetskog rata. Zakonom o Državnim matičnim knjigama od 9. travnja 1946. godine2 uvedene su građanske ili civilne matične knjige, a njihovo vođenje povjereno je posebnim činovnicima (matičarima) u mjesnim odborima kojima su župni uredi sredinom 1948. godine predali matične knjige koje su se kod njih nalazile. Naknadnim zakonskim odredbama matični su uredi starije matične knjige predali 2 Službeni list FNRJ. br. 29/1946. nadležnim državnim arhivima (Split, Zadar i Zagreb). Stariji duplikati ili crkvene matice u skladu s ranijom praksom pohranjivane su u biskupijskim arhivima. Tijekom spomenutih kao i onih ranijih primopredaja neke su knjige zagubljene, a neke dodatno oštećene. 3. Važniji pokazatelji o matičnim knjigama Župe Čvrljevo 3.1. Najstarija matična knjiga Prva poznata matična knjiga u koju su upisivani i podaci o žiteljima naselja Župe Čvrljevo jest Liber baptizatorum, coniugatorum et defunctorum patris Bonaventurae Caput Album idem Biloglav Sicenisis Ordinis Minorum S. Patris Francisci de Observat, Provinciae Bosnae Argentinae parochiarum multarum dioecesuum3. Taj dokument, odnosno matičnu knjigu rođenih, vjenčanih i umrlih, vodio je fra Bonaventura Biloglav kao putujući župnik tadašnje Župe Zmina ili Zminovo koja je u to vrijeme obuhvaćala područje od Petrova polja do Kozjaka te od Unešića do Cetinske krajine, pa time i naselja koja u suvremenom razdoblju pripadaju Župi sv. Filipa i Jakova sa sjedištem u Čvrljevu. Kao pravi duhovni pastir župnik Biloglav je obilazio prostor koji su naseljavali njegovi župljani i pritom obavljao obrede krštenja i vjenčanja koje je, kao i podatke o umrlima, upisivao u svoju knjigu. Suvremeni korisnici te najstarije matične knjige za područje Zagore ističu i neke njezine manjkavosti kao npr. nedostatak imena naselja u kojem su rođeni krštenici, vjenčani ili umrli, kao i imena njihovih roditelja ili kumova. Među nedostatke ubrajaju se i nepotpuni podaci o životnoj dobi i uzrocima smrti pokojnika i sl. Razlozi navedenih nedostataka lako su razumljivi ako se uzme u obzir opća nesigurnost u tome graničnom prostoru u kojem su se sukobljavali mletački i osmanlijski interesi, kao i činjenica da brojni župljani koje je Biloglav obilazio nisu znali ni ime naselja u koje su se nešto ranije naselili. Međutim, unatoč spomenutim nedostacima matica fra Biloglava izvor je dragocjenih podataka za analize povijesnih i demografskih prilika Zagore u tim burnim prilikama i vremenima. Ti podaci među ostalim omogućavaju proučavanje podrijetla pojedinih obitelji, njihovih međusobnih veza, vremena doseljavanja i sl. Sudeći prema upisanim godinama, Biloglav je obilazio naselja Župe Čvrljevo 1679. i 1680. te od 1683. do 1686. godine. O tome svjedoče i prezimena zapisana u njegovoj knjizi, a koja su i u naše vrijeme zastupljena u naseljima te župe. U njegovoj knjizi upisana su prezimena: Božić, Grozdanić, Mandarić i Perajica, koja su i danas zastupljena u naselju Čvrljevo. Prezime Juras nije navedeno u toj matici kao ni u mletačkom zemljišniku trogirskog dijela Zagore rađenom početkom 18. st.4, što upućuje na razmišljanje o njihovu naknadnom dolasku u to naselje ili o pretvaranju nadimka u prezime. U matici se nalazi i prezime Radojević koje bi moglo predstavljati stariju inačicu današnjih Radoja, ali o tome nema sigurnijih podataka. 3 Vidjeti: Kužić, K. (1997.) Povijest Dalmatinske zagore, Književni krug, Split, str. 197.–222. i Bajić-Žarko, Nataša (1988.) Najstarija sačuvana matična knjiga dijela Dalmatinske zagore 1679–1710. i njezini antroponimi, Čakavska rič, Split, str. 71.–83. 4 Katastar je rađen između 1709. i 1711. godine, a u njemu se uz prezimena i imena nositelja domaćinstava u pojedinim naseljima nalaze i podaci o broju članova njihovih obitelji te njihovu dobnom i spolnom sastavu. Navedena su imena i prezimena vlasnika zemljišta kojima je stalno prebivalište bilo u nekom susjednom ili udaljenijem naselju. Odluka o njegovoj izradi bila je motivirana ponajprije vojnim razlozima, o čemu govori i podatak da je posebno izdvajan broj muškaraca spremnih za oružje, kao i broj dječaka ili budućih vojnika, zatim broj teglećih konja i volova koji su se također koristili u ratne svrhe. Drugi razlozi izrade katastra bili su financijske (plaćanje dominikala) prirode. Od prezimena zastupljenih u Divojevićima u maticu su upisani: Bogić, Grgurević, Plazonić i Zec (nije zastupljeno prezime Čavka). Vrlo često zapisivana su i kladnjička prezimena: Baran (odnosno Baranović – zastupljeni su i u nekim drugim naseljima tadašnje Župe Zminovo, koje je Biloglav obilazio), Kalaš (Kalašević), Matas (Matasović), Penga, Radanović, Šilović, Žižak (Žižić). Prezimena Bulaja, Oman, Omelić, Parčina i Vicković nisu zastupljena u matici fra Biloglava kao ni u već spomenutome mletačkom katastru, osim prezimena Oman, što upućuje na zaključak o njihovu naknadnom doseljenju u Kladnjice. Moguće je da prezime Oman, kao i neka druga potječu i od naziva ereda nekog od spomenutih prezimena u Kladnjicama. Od suvremenih prezimena u Utorima u matici su upisana; Bučevići i Milići. Prezime Melvan nije upisano u matici (nalazi se u mletačkom katastru). Brojnošću upisa za Vinovo Gornje ističe se prezime Ivić (ima ih u Promini i nekim drugim mjestima po Zagori koja je obilazio župnik Biloglav), Listeš, Mandarić, Vukorepa (Vukorepić), Vukava (Vukavić). U matici, kao ni u mletačkom katastru, nije zastupljeno prezime Gotovac, što znači da se u Vinovu pojavilo tijekom 18. st. Nakon 1686. godine (kad je fra Biloglav imenovan za župnika u Skradinu) pa sve do 1820. godine nema pouzdanijih podataka o matičnim knjigama Župe Čvrljevo. One se vjerojatno, neevidentirane, nalaze u nekom od arhiva. Nadajmo se da će, na veselje svih onih koji se bave znanstvenim i stručnim istraživanjima Zagore i koje zanimaju podaci o prošlosti njihove obitelji i kraja iz kojeg potječu, uskoro biti otkrivene i dostupne svima zainteresiranima. 3.2. Crkveno-državne ili civilne matične knjige Za razliku od mnogih drugih, Župa Čvrljevo nažalost nema originalnih matičnih knjiga. Prema sjećanju starijih mještana iz te Župe njih su 1942. godine kao i druge crkvene knjige zbog nekih čudnih ideja demonstrativno pred župnom kućom na unaprijed pripremljenoj lomači spalili „napredni“ mladi skojevci5. Ta žalosna činjenica isticana je u crkvenim publikacijama6 te u stručnim i znanstvenim radovima o prostoru Župe Čvrljevo i Zagore u širem smislu. 7 Taj barbarski čin pogodio je sve mještane Župe Čvrljevo rođene prije toga strašnog kulturocida i u emocionalnom (nestalo je njihovih libara s imenima njihovih predaka), i u praktičnom pogledu. Poznato je, naime, kako krštenica ili matični list (koji se piše na osnovi podataka iz matične knjige) predstavlja prvi uvjet za upis u školu, dobivanje osobne karte, radne i zdravstvene knjižice, putovnice i sl. U takvim okolnostima pozivani su susjedi koji su pred matičarima davali izjave (svjedočili) o datumima i godinama rođenja, vjenčanja ili smrti predaka ili mlađih rođaka i sumještana. 5 Prema dostupnim pokazateljima može se zaključiti da se to najvjerojatnije dogodilo sredinom 1942. godine za vrijem župnikovanja fra Frane Borića (1938 – 1942.). On se kao žestoki protivnik nadiruće komunističke ideologije, zamjerio mladim skojevcima koji su ga zbog toga sustavno pratili i provocirali (i paljenje matičnih knjiga može se smatrati jednom od provokacija) i ubojstvom prijetili. U takvim okolnostima fra Borić je napustio Čvrljevo i otišao u Makarsku. Na taj način župa je ostale bez župnika pa je tadašnji biskup dr. fra Jeronim Mileta 25. 11. 1942. Župu Čvrljevo povjerio fra Ivanu Mandacu župniku Lećevice (vidjeti dr. fra Petar Bezina (1997), Šibenska biskupija kroz dva rata, Šibenik, str. 66/67). I primjer autora ovog priloga kojeg je početkom rujna 1942. krstio fra Mandac u Lećevici ide u prilog navedenoj tvrdnji. 6 Šematizam Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Split, 1979., str. 52.), Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja (Split, 2007., str. 62.). 7 Matas, M. (1992) Mućko-lećevački prostor, Hrvatsko geografsko društvo Zagreb, Zagreb. Magaš, D. i Blaće, A. (2011) Geografske osnove razvoja općine Unešić, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa; Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, nakladnici: Sveučilište u Zadru, Kulturni sabor Zagore, Matica Hrvatska – ogranak Split, urednici; Mate Matas i Josip Faričić, Zadar, Zagreb, Split, rujan. 2011. i drugi radovi. Imajući u vidu da su to radili prema sjećanjima, koja često nisu bila najbolja, lako je zaključiti da ni upisani datumi nisu bili najtočniji.8 3.3. Crkvene matice Crkvene matice (parice) Župe Čvrljevo, kao duplikati uništenih originala, dragocjen su izvor podataka. One se pronađene u arhivu Ordinarijata Biskupije šibenske prije petnaestak godina u okviru projekta Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu usmjerenog prema evidentiranju i mikrofilmiranju starih matičnih knjiga. Pregled i evidentiranje obavio je arhivist Ivan Dovranić, prof., koji je naknadno o tome objavio i poseban stručni članak9. Članak gospodina Dovranića i pozitivni odgovor Ordinarijata Biskupije šibenske, kojem je prethodno upućena zamolba za uvid, ponukale su me na odlazak u Šibenik i višednevni pregled spomenute dokumentacije10. Bez obzira na izuzetno zadovoljstvo pregledavanja i oduševljenje rezultatima do kojih sam došao analizama parica matičnih knjiga, ipak želim naglasiti kako je njihova vrijednost kao izvora podataka za rodoslovna i demografska istraživanja Župe Čvrljevo znatno manja od originalnih matičnih knjiga11. O tome, u krajnjoj liniji, govori i njihov naziv parice ili duplikati. Za razliku od originalnih matičnih knjiga koje se vode u posebnim knjigama s čvrstim uvezom i koricama, parice su ispisivane na posebnim obrascima koji se lakše izgube od većih, debljih i čvrsto uvezanih knjiga. U originalnim matičnim knjigama naknadno uočene pogreške mogle su se ispraviti, dok se u paricama to uglavnom nije radilo pa su ostali svi pogrešno upisani podaci. U tom pogledu posebno se ističu razlike u datumima vjenčanja krštenikovih roditelja (i to ne samo u danima i mjesecima nego i u godinama), a koje su župnici najvjerojatnije upisivali prema usmenim izjavama, odnosno sjećanjima kumova i svjedoka koji su dijete nosili na krštenje. Uočene su i velike razlike u datumima rođenja i vjenčanja pojedinih osoba navedenih u paricama rođenih, umrlih i vjenčanih. U takvim slučajevima uzet je u obzir podatak koji se češće ponavljao, premda u metodološkom smislu tome nije pridavana posebna pozornost jer su ukupni podaci o pojavama rađanja i umiranja u odgovarajućoj godini ili razdoblju smatrani važnijima od manjih odstupanja u datumima rođenja, vjenčanja ili smrti pojedinaca. Obrasci parica crkvenih matičnih knjiga Župe Čvrljevo u arhivu Biskupije šibenske čuvaju se u dvjema arhivskim kutijama. U jednoj su oni za razdoblje od 1892. do 1918., a u drugoj za razdoblje od 1918. do 1934. godine. Obrasci za ranije razdoblje (od 1820. do 1893.) nalaze se u Državnom arhivu u Zagrebu, kamo su poslani radi restauracije i pripreme za mikrofilmiranje. Detaljnije su pregledani obrasci s podacima za razdoblje od 1880. do 1893. godine, a oni stariji, koji se nalaze u fazi restauracije i pripreme za mikrofilmiranje, samo letimično12. 8 Svoj jad ili probleme oko vađenja krštenice ili matičnog lista ljudi su često pretvarali i u šalu. Prema jednoj od njih otac je došao u matični ured tražiti matični list za kćer koja se zaposlila u Splitu. Na upit matičara kad je kćer rođena on je odgovorio: Kad je gora prolistala, a drugi je na isto pitanje odgovorio: Kad san gonija gnjoj na donju njivu. 9 Dovranić, I. (2002) Popis matičnih knjiga s područja Šibensko-kninske županije, Arhivski vjesnik, god. 45, str. 161– 190. 10 Ovom prigodom zahvaljujem gospodinu Ivanu Dovraniću na zanimljivom prilogu i informacijama o dotad nepoznatoj arhivskoj građi te na korisnim savjetima i preporukama za korištenje parica. Zahvaljujem i gospodinu P. Milošu koji me je upozorio na rad gospodina Dovranića. Posebno zahvaljujem don Josi Paviću, kancelaru Biskupije šibenske koji mi je vrlo susretljivo dopustio rad u arhivu i snimanje dijela građe digitalnim aparatom (prema uobičajenim arhivskim pravilima izbjegava se fotokopiranje i snimanje uz korištenje jačih svjetlosnih izvora). Dugujem zahvalnost i gospodinu Franku Čeki na pomoći i korisnim savjetima prilikom višednevnog rada u arhivu. 11 Nove crkvene matične knjige u Župi Čvrljevo počele su se voditi tek 1954., dolaskom prvog župnika u tu župu nakon završetka Drugoga svjetskog rata (fra Karlo Krolo). Uz manja odstupanja za pojedina razdoblja obrasci su rađeni na formatu A-2 (420x594 mm). Većina ih je podijeljena u deset redaka (svaki je prilagođen za upisivanje podataka o jednoj osobi), što znači da su se na jednom obrascu mogli upisati podaci za 20 osoba (10 na jednoj i 10 na drugoj strani obrasca). Obrasci su posebnim linijama podijeljeni na 13 okomitih stupaca (s naslovima: redni broj, datum rođenja i krštenja, muško, žensko, zakonito, nezakonito, ime i prezime majke, ime i prezime oca, datum i mjesto – župa vjenčanja roditelja, vjeroispovijest i zanimanje roditelja, kumovi, svjedoci i napomena). Isti broj stupaca imaju i obrasci za upisivanje umrlih, dok su listovi za upis vjenčanih podijeljeni na 8, a za neka razdoblja na 23 stupca. Takav način ispisivanja parica zahtijeva posebnu pozornost pri njihovu korištenju, posebno u slučajevima kada je broj upisa u određenom razdoblju (tromjesečje ili godina) bio veći od dvadeset. U slučajevima kad je ukupan broj upisa bio manji ili jednak 20, podaci o određenoj osobi upisivani su na dvije nasuprotne stranice (duplerica) jednoga presavijenog lista ili obrasca. Ako je broj upisa bio veći od 20, koristio se veći broj obrazaca pri čemu su, u pravilu, podaci za određenu osobu ispisivani na lijevoj strani jednog i desnoj strani drugog obrasca, što samo po sebi i ne bi trebalo stvarati posebne probleme. Ipak problemi se javljaju naročito u slučajevima kad je presavijeni obrazac ili svežanj obrazaca za jedno tromjesečje korišten kao omot (fascikl) obrascu ili svežnju obrazaca za drugo tromjesečje, pri čemu se podaci na dvjema nasuprotnim stranicama (pisani na isti način i uglavnom istim rukopisom) ne odnose na istu osobu.13 Za razliku od zapečaćenih i paginiranih matičnih knjiga u kojima su podaci unašani kontinuirano, izdvojeni obrasci ili upisnici na kojima su se ispisivale parice često su krivo odlagani, a bili su i podložniji gubicima. O tome svjedoči i podatak da u arhivskim kutijama u šibenskom arhivu nisu pronađeni obrasci za 1894., 1919. i 1920. godinu te za neka tromjesečja drugih godina. Kao primjer može se spomenuti da za 1895. nedostaju obrasci s brojevima od 1-17 (od ukupno 99), za 1906, listovi s brojevima (68-83 (od ukupno 94), za 1908. brojevi 38-47 (od ukupno 63), 1909. brojevi 59-85 (od ukupno 119) itd.. Postojala je i razlika u brojčanom označavanju upisa. U većini slučajeva uz prvi upis u odgovarajućoj kalendarskoj godini upisivan je broj jedan, a zadnji najveći uz zadnju upis u toj godini. U manjem broju slučajeva umjesto kalendarskih godina zaokruženi brojčani nizovi odnosili su se na tromjesečja u odgovarajućoj godini. Brojevi uz upis u pravilu su išli normalnim slijedom, ali se u obrascima za nekoliko godišta odstupalo od tog pravila, pa su se odgovarajući brojevi preskakali i naknadno upisivali na drugim obrascima. Napravo da je sve to otežava praćenje, posebno ona rodoslovna. Velik je broj obrazaca zbog vlage i drugih razloga oštećen, što uz (ne)kvalitetu korištenog crnila, oksidaciju i razlike u rukopisima (neki se ističu kaligrafskim umjetničkim dostignućima, ali je nažalost više onih jedva čitljivih) otežava njihov prijepis i analizu. Posebno problematično bilo je iščitavanje datuma rođenja pisanih slovima, tim prije što su u tome razmjerno malom prostoru uz datume rođenja na isti način (slovima) upisivani i datumi krštenja. Starije parice pisane su latinskim i talijanskim ili mješavinom talijanskog i hrvatskog jezika. I naslovi obrazaca vrlo su raznoliki. Na vrhu starijih obrazaca za rođene stoji: Atti di nascita (s naslovima stupaca pisanim talijanskim i hrvatskim jezikom), djelo rođenja ili upisnik rogjenja ili 12 Ovom prilikom zahvaljujem osoblju Državnog arhiva u Zagrebu na pomoći i savjetima tijekom pregledavanja, kojima su mi olakšali bilježenje i analizu brojnih zanimljivih podataka. 13 Moguće korisnike parica ili upisnika treba upozoriti i na pomiješanost različitih upisnika. Tako se, na primjer, dva obrasca ili upisnika umrlih za 1918. godinu, nalaze u skupini upisnika rođenih. Upisnici umrlih za 1896. nalaze se prije upisnika za 1895., a upisnik za prvo tromjesečje 1896. umjesto na početku nalazi se na kraju bunta. U svakom slučaju, prividno „izgubljeno“ vrijeme za slaganje obrazaca po tematskom i kronološkom slijedu bit će višestruko nadoknađeno u završnim analizama. rođenja. Slično je šarenilo i s obrascima za upis umrlih, koji su se nazivali: atto di morte, matica umrlih, matica mrtvih, djelo smrti, upisnik smrti ili upisnik mrtvih (na naslovima upisnika ispunjavanih nakon 1918. uz latinicu korištena je i ćirilica). Mlađe matice odnosno parice s kraja 19. i početka 20. stoljeća pisane su uglavnom hrvatskim jezikom, što je i razumljivo ako se uzme u obzir da su župnici po zagorskim selima bili uglavnom franjevci, učenici sinjske klasične gimnazije koja je bila poznata po širenju hrvatske prosvjete, razvoja hrvatske kulture i njegovanja hrvatskoga jezika. Župnici franjevci su u tom razdoblju koje se isticalo snažnim previranjima i kulturno-nacionalnim strujanjima u Dalmaciji bili nositelji hrvatskoga narodnog preporoda posebno po selima u Zagori. Pri pisanju parica pojedini župnici uz standardne oblike prezimena upotrebljavali su i nadimke za pojedine erede, kao npr. Baran-Pilić, Baran-Šalov, Grbeša-Jakovetić, Matas-Škotić, Matas-Vulan, Parčina-Matovljević, Šilović-Badić, Šilović-Galušić, Šilović-Marčić itd. Kao primjer poteškoća u povezivanju predaka i potomaka mogu se istaknuti različiti oblici prezimena u naselju Čvrljevo u kojem su uz najčešće prezime Božić korištene i inačice Božić-Bakušić, Božić-Radoja i sl., ali i oblik Bakušić, Radoja ili pak Bakušić-Božić, Radoja-Božić itd. 3.4. Značajniji ukupni pokazatelji za naselje Kladnjice Podacima dobivenim pregledom parica matičnih knjiga Župe Čvrljevo autor priloga je uz nove detalje o povijesti obitelji kojoj pripada, upotpunio i spoznaje o demografskim posebnostima prostora i vremena na koje se parice odnose. Pritom je posebnu pozornost posvetio naselju Kladnjice za koje je osim emocionalnih vezan i stručno-znanstvenim razlozima. Geografske, pa time i demografske, posebnosti Kladnjica bile su tema autorova diplomskog rada, pa su priloženi pokazatelji i analize njegova svojevrsna dopuna, ali i ispunjavanje duga jednom od članova ispitnog povjerenstva, kojem je prilikom obrane rada obećana potraga za tim dokumentima. Ukupni pokazatelji usklađeni su s vremenom ili godinama za koje su pronađene i analizirane parice i za koje postoje rezultati službenih državnih popisa stanovništva14. Zbog toga su i za izračunavanje stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta stanovništva Kladnjica korišteni podaci ukupnog broja stanovništva utvrđenog službenim državnim popisima od 1880. do 1931. godine te srednje vrijednosti broja rođenih, umrlih i prirodnoga kretanja za odgovarajuće desetogodišnje razdoblje (npr. od 1884. do 1893. itd.). Pri tome su za godine za koje parice nisu pronađene korišteni prosjeci njihova odgovarajućeg niza (pet godina prije popisa i četiri nakon popisa), a to je i razlog razlika u brojevima dobivenim analizom parica i onima koji su korišteni za izračunavanje spomenutih stopa. 3.4.1. Prema podacima upisanim u paricama Knjige rođenih u Kladnjicama je između 1884. i 1934. (bez godina i tromjesečja za koje parice nisu pronađene) rođeno 1172 djece i to 632 djece muškog i 540 ženskog spola. Pretvaranjem navedenih podataka u postotne iznose vidljivo je da se na 100 djece ženskog spola rodilo 117 muškića. Taj odnos, poznat i pod nazivom koeficijent maskuliniteta, znatno je veći od onoga uobičajenog 15, koji iznosi 100 : 106–107. Za potpunije 14 Prvi službeni i znanstveno relevantan popis stanovništva u našim krajevima napravljen je 1857. godine. On predstavlja pregled stanja s kritičnim trenutkom popisa (ponoć 31. listopada 1857. godine), a njime se, za razliku od nekih ranijih popisa koji su imali vojničku, financijsku ili kakvu drugu posebnu namjenu, željelo prikupiti podatke o stanovništvu koji su važni za državnu upravu. Osim toga, taj je popis bio opći popis stanovništva, što znači da je obuhvatio cjelokupno stanovništvo. Nakon toga popisi su se uz manja odstupanja obavljali početkom svakog desetljeća. Popisima rađenim krajem 19. i početkom 20. stoljeća obuhvaćeno je manje pokazatelja nego onima rađenima u drugoj polovici 20. stoljeća, što naravno utječe i na kvalitetu demografskih analiza. 15 Mladen Andreis u svojem radu Metodološki pristup analizi dalmatinskoga gradskog plemstva: primjer analize trogirskoga plemstva od 13. stoljeća do kraja prve austrijske uprave (1805.), Acta Histriae, 16, 2008, 1–2, navodi kako je ta stopa u 18. stoljeću u populaciji trogirskog plemstva bila 100 : 124. obrazloženje navedenih razlika u Kladnjicama nema dovoljno podataka. Moguće je da ja na to utjecalo i različito vrednovanje muške i ženske djece u prijašnjim razdobljima, odnosno upisivanje ili neupisivanje u parice, tj. matične knjige općenito, ženske djece umrle tijekom poroda ili neonatalnog razdoblja.16 Tablica 1. Živorođeni i umrli u Kladnjicama po desetogodišnjim razdobljima od 1884. do 1933. godine Rođeni (natalitet) Umrli (mortalitet) apsolutno stope apsolutno stope 1884.–1893. 171 1894.–1903. 281 1904.–1913. 312 1914.–1923. 249 1924.–1933. 272 26,6 113 17,2 40,0 209 29,8 43,4 208 28,9 33,0 161 21,3 35,0 120 15,5 Napomena: Stope nataliteta i mortaliteta za pojedina razdoblja izračunavane su prema ukupnom broju stanovnika zabilježenih popisima 1890., 1900., 1910., 1921. i 1931. (vidjeti Tablicu 4.) Iz priložene tablice vidljivo je da su Kladnjice u promatranom razdoblju imale visoke stope nataliteta, a posebno početkom 20. stoljeća, kada su premašivale 40 promila. Više ili visoke stope nataliteta u prošlosti bile su u skladu s načinom života stanovništva zagorskog područja te s načinom gospodarenja koje se temeljilo na samoopskrbnom ratarstvu i stočarstvu. Velik natalitet i prirodni prirast u takvim gospodarskim uvjetima bile su i gospodarska nužnost, jer se time osiguravala radna snaga. Uz opći prikaz obrađeni su i podaci rođenja po mjesecima (izostavljeni su oni uz čije ime nije upisan ili nije bio čitljiv mjesec rođenja). Iz tablice je vidljivo da je broj rođenih najmanji u srpnju, a najveći u veljači, zatim siječnju i listopadu. Povećani natalitet u listopadu u nekim se radovima objašnjava zimskim dobom i rjeđim težim poljoprivrednim i drugim radovima te većim brojem blagdanskih ili neradnih dana (Božić, Nova godina, Tri kralja i dr.)17. Podaci iz parica pokazuju i zastupljenost imena u Kladnjicama u tom razdoblju. Ukupno je korišteno tridesetak muških imena. Najzastupljenija muška imena bila su: Ivan (18 %), Ante (15 %), Mate (12 %), i Marko (9,5 %). Zanimljiva je razmjerno mala zastupljenost imena Jakov (7 %) i Filip/Pilip (1,5 %) iako su navedeni sveci patroni mjesne crkve, što je u nekim drugim mjestima bilo vidljivo i po većoj zastupljenosti imena svetaca patrona. Ostala korištena imena bila su: Adam, Božo, Dujo, Frane/Vrane, Grgo, Ilija, Jandrija, Josip/Joko, Jure, Lovre, Luka, Marijan, Martin, Mijo, Mile, Nikola, Paško, Petar, Roko, Stipan, Šimun i Toma. Ženskoj novorođenčadi najčešće je nadijevano ime Marija (111 ili 20,5 %). Ako se tom broju pridoda i skraćeni oblik Mara (oko 2 %), onda se može reći da se gotovo svaka četvrta djevojčica u Kladnjicama zvala Marija ili Mara. Na drugom mjestu s oko 10 % bilo je ime Jela. Ostala imena koja sa se davala djeci ženskog spola bila su: Anđa, Anđelija, Anica, Ana, Antica, Cvita, Boja, Božica, Ika, Iva, Ivanica, Ivka, Jaka, Jandra, Jurka, Kata, Luca, Lucija, Manda, Marta, Matija, Matuša, Milka, Pera, Ružica i Tomica. Treba naglasiti kako su se tijekom 19. i ranijih stoljeća, a često i u 20. stoljeću, u Zagori imena nasljeđivala, a slijedila se veza djed – unuk, baka – unuka, stric – sinovac, ujac – nećak (netijak), tetka – sinovka ili nećakinja (nestara), kum – kumče i sl. Pri izboru imena korišten je i 16 U patrijarhalnim prostorima i uvjetima dinarskog prostora, pa tako i Zagore, neželjenoj novorođenčadi (češće ženskoj nego muškoj) nije se poklanjala veća pažnja, a postoje i podaci da ih se izlagalo vjetru i hladnoći (stavljanje na vitar), što je rezultiralo prehladama odnosno upalama te brzom smrću. 17 Uz malo šale može se reći kako u tom vremenu nije bilo televizije niti serija, a posebno „sapunica“ koje se ne smiju propustiti i zbog kojih se često zanemaruju i bračne dužnosti. kalendar pa je dijete dobivalo ime sveca ili svetice koji se štuju u mjesecu ili danu kad je dijete rođeno/kršteno. U nekoliko slučajeva nadijevana su i dvostruka imena Ante-Jakov, Nikola-Jakov, BojaBernardica i sl. 3.4.2. Knjiga vjenčanih po opsegu zaostaje za knjigom rođenih, jer su u nju upisivani samo oni koji su se vjenčali u župi Čvrljevo. Onda, a često i danas, vjenčanje se obavljalo u župi mladenke pa su i podaci o vjenčanju upisivani u maticama tih župa i tek naknadno (uglavnom pri krštenju djece) i u MK. župe ženika. Za razliku od suvremenog razdoblja nekada su u Zagori o ženidbi i udaji više odlučivali roditelji i obitelji18, te posrednici19 nego mladići i djevojke20. Iz parica matične knjige vjenčanih Župe Čvrljevo vidljivo je da su Kladnjičani (momci i djevojke) sklapali brakove sa svojim sumještankama i sumještanima odnosno župljankama i župljanima, ali vrlo često i s onima iz udaljenih mjesta. U tom pogledu mogu se spomenuti naselja; Bogdanovići, Trolokve, Seget, Primorski Dolac i dr. kroz koje su vodili putovi prema Trogiru (koji je bio upravni, sudski, pa i gospodarski centar Zagore). Drugu skupinu čine naselja; Nevest, Vinovo Donje i Gornje, Kljaci i dr. preko kojih se putovalo prema Drnišu koji je bio poznato pazarno središte, a treću naselja; Kljaci, Crivac, Čavoglave, Ogorje i sl. koja se nalaze na putu prema planinskim pašnjacima na Svilaji na koje se izgonilo blago u ljetnim mjesecima. Na takvim putovanjima ljudi su zastajkivali radi okrijepe, odmora i noćenja što je pogodovalo sklapanju poznanstva i prijateljstva, a koja su između ostalog roditeljima ili posrednicima pružala priliku i za dogovore o ženidbama i udajama. 18 Obitelj je vodila računa da se mlađi ne žene/udaju prije starijih, o porijeklu ili rodu budućeg mladoženje/mladenke (o tome svjedoči i sadržaj deseteračke pjesme; Traži konja debeloga vrata i divojku kakva joj je majka), materijalnom stanju mladoženje ili doti djevojke, sposobnostima udavače za vođenje domaćinstva (posebno u slučajevima kad je mladoženjina obitelj ostala bez domaćice, tada su u prednosti bile starije i iskusnije udavače, pa čak i udovice), mogućnosti razminice u kojoj je neki mladići uzimao odgovarajuću djevojku, a za uzvrat njezin brat uzima sestru svog zeta ili sestrinu zavu (smatralo se dobrim da nevista ne zateče zavu u kući). Roditelji budućeg mladoženje ili mlade, nakon procjene dobre prilike za svog sina ili kćer zamolili bi prijatelje za pomoć i zagovor na suprotnoj strani, dogovor sastanka i sl. 19 Za posrednike u ženidbama i udajama koji su se u većem dijelu Hrvatske i susjednih zemalja nazivali provodadžijamja, u Zagori su se uglavnom koristili nazivi namirači (namiriti – namjeriti nekog na nešto, naći, naići, nabasati, naputiti i sl.) ili zamirači. Oni su u pravilu bili veseliji i komunikativniji ljudi, skloniji obilascima pazara (radi prodaje obiteljskog blaga, ili kupnje onog što obitelji treba), derneka i putovanjima općenito nego uobičajenim poljoprivrednim poslovima. U takvim okolnostima oni su, lakše dolazili do raznovrsnih informacija među kojima su bile i one o obiteljima sa sinovima za ženidbu ili kćerima za udaju. Prema uobičajenoj praksi oni bi s najavom, ili bez nje, posjetili kuću djevojke za udaju i započeli priču o svom rođaku, kome je vrijeme za ženidbu. Usput bi naglasili kako i u kući domaćina ima djevojka za udaju što je i prilika da se obitelji uz prijateljske povežu i rodbinskim vezama. Ako se roditeljima potencijalne udavače, prijedlog nije dopao izjavili bi kako njihovoj kćerki (zbog nekih razloga) još nije vrijeme za udaju, a ako su u prijedlogu vidjeli dobru priliku dogovaralo se viđenje i druge aktivnosti koje su prethodile vjenčanju i svadbi. Među brakovima sklopljenim na taj način uz uspješne, bilo je naravno i neuspješnih, a u svađama do kojih je ponekad dolazilo spominjao se i posrednik. U takvim prilikama muž ili žena znali bi reći; Bog ubija tebe i onoga ko te name namirija, ili đava odnija tebe i onoga ko te name namirija, a postojala je i izreka; namirija se (ili namirila se) na vraga i sl. 20 U razmjeno malom broju, u Zagori je u to vrijeme bilo i sretnika, koji su sami mogli birati curu ili momka. Momak koji je imao priliku zamirati curu zvao se i zamirač (zamirati ili zamjeriti - vidjeti, promatrati, razgledati, zapaziti, odmjeriti i sl., Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, JAZU, Zagreb, 1975. knjiga XXII., str. 136 i 150.). U nekim slučajevima izraz zamirač koristio se i za posrednika koji je pomagao pri uspostavljanju veze između dvoje mladih. Takvi bi se momci ili oženjeni ljudi u posebnim prilikama kroz razgovor ili pjesme ojkavice znali i pohvaliti kao npr. Jesan bećar i bećar san bija, sam san svoju curu zamirija. Ja sam svoju curu zamirija, u derneku čin san je vidija (kod ovaca di san je vidija). Moja se je mala zamirala, na bunaru kad je robu prala. Muškarci su se u prosjeku ženili u 28. godine 21, a djevojke udavala u 20. Bilo je međutim i nekoliko slučajeva udaja djevojaka mlađih od 16 godina. Zanimljiv je i podatak o brojnim brakovima razmjerno mladih udovaca (ponovo su se ženili u 27., 28, 31., 34., 40, 41, godini života itd). Oni su se u pravilu ženili s neudanim djevojkama, a tek poneki (uglavnom stariji) s udovicama. Veći broj udovaca od udovica govori o većoj smrtnosti ženske populacije posebno prilikom poroda. U to vrijeme brakovi su se najčešće sklapali u veljači (prije korizme ili o pokladama) te u studenom, a najrjeđe u kolovozu i prosincu. I broj vjenčanih u Kladnjicama u navedenom razdoblje prikazan je po mjesecima (vidjeti tab. 2.) i to uglavnom na osnovi podataka iz knjige rođenih u kojoj su upisivani u stupcu s nazivom Datum vjenčanja roditelja krštenika Tablica 2. Živorođeni i vjenčani u Kladnjicama za razdoblje od 1884. do 1934. godine po mjesecima 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Ukupno Rođeni 109 129 102 106 92 75 52 68 82 100 82 79 1076 Vjenčani 174 273 35 47 45 41 31 18 28 35 262 19 1008 VX 47 45 41 31 18 28 35 262 19 174 273 35 1008 X Napomena: Brojčani niz V u 3. retku nastao je pomicanjem brojeva iz 2. retka za 9 mjesta (mjeseci ili vrijeme trudnoće) unaprijed. Pokazatelji u nizu dobrim dijelom objašnjavaju i raspored broja rođenih po mjesecima. Slika 1. Živorođeni i vjenčani u Kladnjicama za razdoblje od 1884. do 1934. godine po mjesecima 300 250 200 150 100 50 0 1. 2. 3. Rođeni 21 4. 5. 6. 7. Vjenčani 8. 9. 10. 11. 12. Vx Vrijeme ili životna dob ženidbe mladića, u to vrijeme, nije ovisila samo o njegovoj i volji obitelji već i o tadašnjim zakonima prema kojima se vojni obveznici nisu smjeli ženiti prije 23. godine života (u miru) ili konačnog isteka dvanaestogodišnje službene vojne dužnosti (u koju je uz redoviti bio uključen i rezervni rok, posebno u ratnim razdobljima). To je u pravilo završavalo s 32 godine života. Naravno, bilo je i izuzetaka kada su se vojni obveznici pod određenim uvjetima mogli ženiti i prije (nesposobnost roditelja za samostalan život, nepostojanje ženske osobe u obitelji starije od 17 godina i sl.). Ograničavajuće odredbe o ženidbi vojnih obveznika imale su uporište u manjim psihološkim opterećenjima neoženjenih u odnosu na oženjene vojne obveznike, težim posljedicama u obiteljima s djecom ako ostane bez muške glave (vojnog obveznika), lakšim i bržim izvršavanjem vojnih obveza neoženjenih vojnika i ono što je sigurno bilo najvažnije – naglašeniji ratni moral neoženjenih vojnika u odnosu na oženjene. 3.4.3. U Kladnjicama kao i u ostalim naseljima u Zagori tijekom prošlih stoljeća teško se živjelo i lako umiralo, o čemu svjedoče i podaci iz tablice 1. Prema podacima iz pregledanih parica ukupno je u navedenom razdoblju umrlo 796 osoba. U maticama, odnosno u stupcu predviđenom za upis uzroka smrti najčešće se navodila slabost (18,5 %), zatim starost (14,7 %), ognjica (11,8 %). Među češćim uzrocima smrti bila je sučija (7,1 %), za koju su korišteni i drugi nazivi, tj. sušica (3,5 %), jetika (1,5 %) i tuberkuloza (0,15 %), što je ukupno stavlja na treće mjesto. Tu je bolest vjerojatno imao i dio onih za koje je kao uzrok smrti naveden kašalj (5 %). Od ostalih zaraznih bolesti kao uzrok smrti spominju se ospice, tifus (pošalica), gripa, hunjavica. Čest uzrok smrti (5,3 %) bila je grlica/grlavica (Ludwigova angina) posebno kod djece, od koje je u to doba (prije antibiotika) umiralo oko 50 % oboljelih, zatim upala pluća (2,5 %), punta, zaduva, pleurita itd. Kao primjer haranja grlavice izdvojene su obitelji Ante Vickovića i Ive (rođene Kalaš) te Vicković Josipa i Božice (rođene Juras) kojima je u desetak dana od grlavice umrlo po dvoje djece22. Jednako strašnu tragediju imala je i obitelj Vickovića Jakova i Jake (rođene Penga) kojima je 5 godina zaredom umiralo po jedno dijete od slaboće, kao i obitelj Matas Grge i Božice (rođene Gotovac) kojima je umrlo šestero djece. Slične tragedije proživljavale su i mnoge duge obitelji u Kladnjicama i Zagori općenito. U to vrijeme u Zagori se za brojna rađanja i umiranja koristila izreka: Bog dao, Bog uzeo. Ona je sigurno imala odgovarajući ili olakšavajući učinak na nesretne roditelje (jer takva je volja Božja). Ipak teško je pretpostaviti da smrt dvoje ili više djece u istom tjednu ili mjesecu nije ostavljala duboke tragove u njihovu psihičkom stanju. Tablica 3. Primjeri smrtnih slučajeva i njihovih uzroka u Kladnjicama krajem 19. i početkom 20. stoljeća Prezime i ime Matas, Jaka Matas, Marko Matas Pera Matas, Petar Matas, Petar Matas, Stipan Vicković, Cvita Vicković, Mate Vicković, Stana Vicković, Jaka Vicković, Antica Vicković, Iva Vicković, Antica Vicković, Matuša Vicković, Ivan Vicković, Ivan 22 Datum smrti 14. 1. 1878. 31. 10. 1883. 5. 1. 1893. 8. 1. 1893. 22. 8. 1896. 1903. 19. 4. 1897. 29. 4. 1897. 5. 5. 1897. 13. 5. 1897. 26. 2. 1901. 25. 6. 1902. 14. 8. 1903. 7. 11. 1904. 3. 12. 1905. 25. 6. 1911. Životna dob 11 mjeseci 4 dana 5 dana 7 dana 1 godina. 21 godina 4 mjeseca 3 godine 8 godina 20 godina 1 mjesec 10 dana ??? 3 godine 10 godina 15 dana Roditelji Uzrok smrti Matas, Grgo i Božica Matas, Grgo i Božica Matas, Grgo i Božica Matas, Grgo i Božica Matas, Grgo i Božica Matas, Grgo i Božica Vicković, Ante Iva Vicković, Ante Iva Vicković, Josip i Božica Vicković, Josip i Božica Vicković, Jakov i Jaka Vicković, Jakov i Jaka Vicković, Jakov i Jaka Vicković, Jakov i Jaka Vicković, Jakov i Jaka Vicković, Jakov i Jaka lijavica grlavica naravna naravna oganj ??? grlavica grlavica grlavica grlavica kašalj slabost slabost slabost i kašalj slabost slabost Pišući ove retke, prisjetih se strašne kletve koju sam kao dijete ponekad čuo, a koja glasi: Grlavica ga zadavila. U tom vremenu nisam shvaćao njezino puno značenje, a vjerujem ni oni koji su je izricali. Jednako teške kletve povezane s bolešću bile su: oslipija dabogda, brašenica mu bila (posebno za kradljivca namirnica), kap mu pala, vrat slomija, krv piša, jezik mu se osušija i sl. Oskudica vode i njezina često loša kvaliteta posebno u sušnijim ljetnim mjesecima (slabo održavane lokve, bunari i cisterne) utjecali su na smrtnost zbog srdobolje (4,3 %) i drugih bolesti probavnog trakta. 3.4.4. Prirodno kretanje stanovništva predstavlja razliku između broja rođenih i umrlih. Iz Tablice 1. i 2. te slike 2. vidljivo je da je u Kladnjicama u razdoblju od 1884. do 1934. godine rođeno 1278 djece i da je istovremeno umrlo 796 osoba. Proizlazi da se u tom razdoblju stanovništvo povećalo za 482 osobe ili u prosjeku 9,76 godišnje. Uz ukupan (ili apsolutan) broj živorođenih, umrlih i prirodnog prirasta te se pojave češće izražavaju u stopama, tj. postocima ili promilima (na sto ili tisuću postojećih stanovnika) utvrđenih službenim popisom ili na neki drugi način. U ovoj analizi prednost je dana rezultatima službenih statističkih popisa rađenih između 1880. i 1931. godine, prema kojima su izračunavane stope prirodnog kretanja. Za godine za koje nije bilo podataka o pojavama rađanja i umiranja korišteni su prosjeci odgovarajućega desetogodišnjeg niza. Iz tablice i grafičkog priloga vidljivo je da su krajem 19. i početkom 20. stoljeća stope nataliteta i mortaliteta imale uzlazne trendove. Nakon 1910. godine dolazi do znatnijih promjena, odnosno smanjivanja broja rođenih i broja umrlih uz napomenu da su stope mortaliteta opadale brže od stopa nataliteta, što je utjecalo i na povećanje stopa prirodnog prirasta stanovništva. Slika 2. Prirodno kretanje stanovništva Kladnjica od 1890. do 1931. godine 50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 1884.–1893. 1894.–1903. Rođeni 1904.–1913. 1914.–1923. 1924.–1933. Umrli Nakon 1910. stope prirodnog kretanja počinju se smanjivati. Među uzrocima njihova smanjivanja treba spomenuti i Prvi svjetski rat u kojem je stanovništvo zbog ratnih nedaća više stradavalo (povećan mortalitet), a stope nataliteta zbog poremećene spolne ravnoteže stanovništva bile su mnogo manje. U razdoblju između 1921. i 1931. stope nataliteta ponovo su lagano rasle, a stope mortaliteta imale su silaznu putanju, što je utjecalo na povećani prirodni prirast stanovništva. To je i jedan od razloga da su Kladnjice u popisu 1948. godine bez obzira na velika stradanja tijekom Drugoga svjetskog rata (75 osoba) imale najveći broj stanovnika u svojoj povijesti (814). Katastrofalni demografski trendovi nakon te godine koji prijete demografskim izumiranjem Kladnjica (kao i većine drugih naselja u Zagori) razlog su što su u ovu analizu uvršteni i neki brojčani pokazatelji iako ne odgovaraju vremenu na koje se analizirane parice odnose. Od 1948. do 1953. godine stanovništvo se smanjilo za 1,5 %, a od 1953. do 1961. za 10 %. Najveći pad zabilježen je između 1971. i 1981. (40 %). Velik je gubitak stanovništva (21 %) i u sljedećem desetljeću. Godine 2011. u Kladnjicama je živjelo samo 142 stanovnika ili 28 % u odnosu na 1857., odnosno samo 17 % u odnosu na 1948., kada su Kladnjice imale najveći broj stanovnika. Tablica 4. Kretanje broja stanovnika u Kladnjicama od 1857. do 2011. ukupno i u postocima God. broj 1857 = 100 Lanč. indeks 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011. 496 533 623 656 701 719 754 776 814 802 725 664 400 318 227 142 100 107 125 132 141 145 152 156 164 161 146 134 80 64 45 28 100 107 116 105 106 102 104 103 105 98 90 91 59 80 70 63 Slika 3. Kretanje ukupnog broja stanovnika Kladnjica od 1857. do 2011. godine 900 800 700 600 500 400 300 200 100 0 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011. Pad ukupnog broja stanovnika Kladnjica od 1948. do sedamdesetih godina 20. stoljeća nije bio uvjetovan negativnim stopama prirodnoga kretanja jer su stope nataliteta bile veće od stopa mortaliteta. Primjera radi može se spomenuti kako je u tom naselju u razdoblju od 1963. do 1971. rođeno 129 djece, a umrlo 18 osoba, što znači da je prirast iznosio 111. Od 1972. svake je godine bilo više umrlih nego rođenih. O tome svjedoče i podaci da je od 1972. do 1989. godine rođeno 41 dijete i da je istodobno umrlo 149 ljudi, što znači da ih je umrlo 108 više nego što ih se rodilo. Katastrofalna demografska slika Kladnjica kao i mnogih drugih naselja u Zagori posljedica je ponajprije naglog iseljavanja stanovništva prema primorju ili drugim dijelovima naše zemlje i inozemstva, i to uglavnom radno i reprodukcijski najkvalitetnijeg dijela populacije. Naselja i područja s negativnim prirodnim prirastom (više umrlih nego rođenih) i negativnim migracijskim učinkom, tj. prevagom broja iseljenika nad brojem useljenika, imaju egzodusna obilježja te im uz raznolike socijalne, gospodarske, psihološke i ekološke probleme posljedice prijeti i izumiranje. O izumiranju Kladnjica i ostalih zagorskih sela rječito svjedoče i pokazatelji o dobnom i spolnom sastavu (strukturi) stanovništva. Za prikazivanje tog sastava u geografskim se radovima obično koriste velike dobne skupine (0 – 19, 20 – 59 te 60 i više godina). Potpuniji je prikaz po petogodišnjim ili godišnjim skupinama – razredima. U Kladnjicama i u ostalim zagorskim selima, za razliku od drugih područja s normalnim ili povoljnijim demografskim sastavom, općenito je veći udio starog stanovništva nego mladog, odnosno mlađeg od 20 godina. Popisom stanovništva 2011. ustanovljeno je da je u Kladnjicama samo 9,1 % stanovnika bilo mlađe od 20 godina, a udio starog stanovništva, sa 60 i više godina, bio je čak 42,65 %. Prema kriterijima demografa (30 % mladog i 15 % starog stanovništva)23 Kladnjice su kao i ostalo zagorsko područje 2011. godine u pogledu starosti stanovništva imale obilježja 5. stupnja (tipa), tj. duboke starosti. Popisom stanovništva godine 1961. ustanovljeno je da je u Kladnjicama živjelo 38 % stanovništva mlađeg od 20 i 15 % starijeg od 60 godina. S takvim udjelom mladog stanovništva te su godine Kladnjice, kao vjerojatno i u dugome ranijem razdoblju, pripadale 1. stupnju i imale mladi tip stanovništva. Međutim, nakon godine 1961. slijedile su vrlo brze demografske promjene među kojima i promjene dobne strukture. Naime, prema popisu iz 1981. godine udio mladog stanovništva u Kladnjicama bio je samo 32 % ili oko 6 % manje nego 1961. godine. Tako su Kladnjice kao i ostalo zagorsko područje s obzirom na tip stanovništva prema dobnom sastavu za samo dvadesetak godina preskočile 2. i 3. stupanj i našle se između 4. i 5. stupnja, tj. između starosti i duboke starosti, a za sljedećih desetak godina poprimile potpuna obilježja 5. stupnja i duboke starosti stanovništva. Tablica 5. Promjene udjela u velikim dobnim skupinama stanovnika Kladnjica od 1947. do 2011. godine (u %) Godina mlado (0 – 19) zrelo (20 – 59) staro (60 i više) 24 1947. 47,0 43,0 10,0 1961. 38,0 47,0 15,0 1971. 42,0 41,0 17,0 1981. 32,0 42,0 26,0 1991. 18,0 51,0 31,0 2011. 9,1 52,8 38,1 Izvor podataka: Za 1947. godinu knjiga državljanstva stanovništva Kladnjica, a za ostale godine rezultati službenih popisa stanovništva Obilježja dobne strukture stanovništva nekog područja ili naselja još su bolje izražena kad se stanovništvo razvrsta u godišnje ili petogodišnje skupine. To omogućuje i točniji grafički prikaz odnosa među pojedinim skupinama i spolovima. Grafički prikaz napravljen prema godišnjim ili petogodišnjim skupinama obično nalikuje na piramidu pa odatle i naziv dobna i spolna piramida ili starosno stablo. O katastrofalnim demografskim trendovima Župe Čvrljevo pa tako i naselja Kladnjice (i Zagore u cjelini) govore i podaci iz župnog ureda Župe Čvrljevo navedenih u sljedećoj tablici. Tablica 6. Obredi krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja i pogreba u Župi Čvrljevo od 2003. do 2012. godine Godina 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. Ukupno Kršteni Župljani Vanjski* 2 2 0 9 1 4 0 6 2 7 0 7 0 5 1 7 0 4 3 5 9 56 Pričešćeni Župljani Vanjski 0 0 3 3 0 0 0 0 0 0 2 1 0 0 0 0 1 0 0 0 6 4 Krizmani Župljani Vanjski 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 Vjenčani Župljani Vanjski 1 1 1 2 1 1 3 0 3 0 2 0 0 0 0 0 0 0 1 0 12 4 Pogrebi Župljani Vanjski 27 12 19 14 17 17 11 20 14 23 10 24 10 25 16 12 15 28 23 23 162 198 * osobe sa stalnim boravkom u naseljima koja ne pripadaju Župi Čvrljevo 23 Friganović, M. (1973) Demogeografija - stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, str. 111. Zbog sve dužega životnog vijeka u razvijenim zemljama statističke granice između zrele i stare skupine u novije vrijeme pomiču se sa 60. na 65. godinu, a mlade i zrele sa 19. na 15. godinu. Te se promjene sve češće koriste i u dokumentaciji UN-a (vidjeti: Nejašmić, I. (2005) Demografija – stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, ŠK, Zagreb, str. 177.). U želji za usporedbama s ranijim razdobljima u ovom radu korištene su starije statističke granice, tj. 19. i 60. godina. 24 Iz tablice je vidljivo da je u posljednjih desetak godina u Župi Čvrljevo kršteno 65 djece25 od čega samo devetorica krštenika, odnosno njihovih roditelja imaju stalno prebivalište u nekom od naselja Župe, a ostalih 56 u drugim dijelovima naše zemlje (ili inozemstva), a krštenje u Župi Čvrljevu uglavnom je motivirano emocionalnim (tu se krstio jedan od roditelja ili njegovi preci) ili nekim drugim razlozima, među koje treba ubrojiti i lakšu organizaciju proslave koja slijedi nakon obreda krštenja djeteta. Istovremeno je u Župi bilo 360 pogreba. I među njima su u većini (198) bili ljudi koji su trbuhom za kruhom privremeno napustili svoja rodna mjesta, a onda pri kraju ovozemaljskog života odlučili da svoje zemne ostatke predaju kamenitoj Zagori u kojoj su rođeni 26. I na kraju spomenimo kako župnici nisu imali obveza pisanja parica za Status animarum u kojem se uz osobne podatke nalaze i neki drugi općenitiji podaci o zbivanjima u naseljima i oko njih, kao npr. važnija politička i vojna zbivanja, elementarne nepogode, velike suše, vrućine, mrazovi, vjetrovi – pijavice, nerodice, glad, cijene žitarica, vina i sl. UMJESTO ZAKLJUČKA Tijekom uvida i naknadnog prijepisa parica snimljenih digitalnim fotoaparatom i kroz razgovor s ljudima koji zbog emocionalnih, znanstvenih ili drugih razloga sa žaljenjem spominju barbarski čin paljenja originalnih matičnih knjiga i koji se vesele pronalasku spomenutih parica, pojavila se i ideja o njihovu cjelovitom prijepisu, što bi ih učinilo dostupnim širem krugu ljudi zainteresiranih za prošlost svoje župe, općine, mjesta i obitelji. Naravno da takav posao ne može napraviti pojedinac bez obzira na volju i osobne sposobnosti. U njega bi se trebale uključiti profesionalne stručne i znanstvene institucije za snimanje, prijepis i obradu takvih dokumenata te nadležne općinske, županijske i crkvene službe. U takvu projektu trebali bi sudjelovati i bolji poznavatelji prilika u pojedinim naseljima jer su pri pisanju parica pojedini župnici uz standardne oblike prezimena koristili i nadimke. Kao primjer poteškoća u povezivanju predaka i potomaka može se istaknuti već spomenuto šarenilo prezimena u naselju Čvrljevo. 25 Kao zanimljivost može se spomenuti da je stotinjak godina ranije, odnosno u razdoblju od 1903. do 1912. godine, u Matičnu knjigu rođenih Župe Čvrljevo bilo 950 upisa ili 95 u prosjeku godišnje ili nešto manje od 2 upisa odnosno krštenja tjedno. 26 Ovom prigodom zahvaljujem župniku fra Anti Jurić-Talaji na podacima koje je za ovaj prilog priredio.