novinar broj 10/11/12/2010. novinar 3 BROJ 10/11/12/2010. glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka o dobro • journalism - public good • novinarstvo - javno dobro • journalism - public good SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Trenutak istine Jozo PetriËeviÊ i Milka Ganza HND i kao novinarski sindikat Zdenko Duka str. 4. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Dokumenti Sloboda medija ne zadovoljava europske standarde str. 6. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Zahvalnice u povodu 100. obljetnice HND-a dobili su æivuÊe predsjednice i predsjednici Druπtva Berto »rnja 1952. - 1953. Zlatko Sinobad 1953. - 1954. Fadil HadæiÊ 1954. - 1955. Boæidar Novak 1958. - 1962. Milan BeslaË 1964. - 1967. Dara JanekoviÊ 1972. - 1977. Muharem KulenoviÊ 1981. - 1982. Ante ÆivkoviÊ 1982. - 1985. Franjo Kiseljak 1985. - 1987. Ante GavranoviÊ 1991. - 1995. Jagoda VukuπiÊ 1995. - 1999. Dragutin LuËiÊ Luce 1999. - 2007. Pogled u povijest Pokoravano a nikad pokoreno novinarstvo Boæidar Novak str. 8. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Njeæni odgovor Draga moja, ti, kako ti je ono ime… Æeljko ÆiæiÊ str. 14. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Meunarodna konferencija... Sloboda medija - pretpostavka slobode druπtva str. 16. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Smrtonosna πutnja Duπevne boli i cenzura bez duπe Davor Krile str. 20. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ NaliËje profesije Perverzna ljubav Sanadera i medija Miroslav FilipoviÊ str. 23. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Kriminalizacija klevete i uvrede Mediji izmeu chilling effecta i difamacije Vesna KesiÊ str. 24. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Istraga o smrti Hrvoja MateljiÊa Vjeπtaci zasad nesloæni Ivica GrËar str. 28. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Medijska scena Radio posustaje Darko Labor str. 30. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Prenosimo Kako je propao Radio 101 str. 32. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Prenosimo Ubili radio pa otiπli na unosne funkcije Saπa VejnoviÊ str. 33. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Medijska scena Sluge traæe nove gospodare Tomislav Klauπki str. 34. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Medijska scena Tjednici - vlastite blijede kopije Goga SimonoviÊ str. 36. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Pogled s marjanske vidilice Mediji u funkciji politike, kapitala i sitnoduπja Pero Juriπin str. 38. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ hnd SluËaj Wikileaksa: Novinarstvo ili terorizam Washington ipak u sluæbi politiËki motivirane cenzure Drago Pilsel str. 40. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Priroda u hrvatskim medijima (4) Stvarni novinari i zmijske koπuljice Ivo LuËiÊ str. 43. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Nagrade Polemike Kuljiπ - biË gazdin Jerko Bakotin str. 45. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Provjeravamo li svaku “patriotsku” tvrdnju Hrvati prvi na Marsu Æarko ModriÊ str. 47. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Gerrymander - koji je to bijes Nives OpaËiÊ str. 48. In memoriam str. 49. SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ Ovaj broj Novinara ilustriran je fotografijama Sandra Lendlera, Slavka Midæora, Marina Franova, Siniπe Sunare, Marka LukuniÊa, Vedrana Karuze, Boæe VukiËeviÊa, Duπka MaruπiÊa i Hrvoja JeloviÊa broj 10/11/12/2010. HND 2010 Recite im… SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ SADRÆAJ novinar Prvi broj izaπao je 1946. godine Godina 64. IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I, tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828332 e-mail: [email protected] www: http://www.hnd.hr Za nakladnika: Zdenko Duka Æiro raËun: 2360000-1101234838 V.d. glavne urednice: Goga SimonoviÊ Redakcija: glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Ivica GrËar, Jozo PetriËeviÊ Redaktor: Mirko MihaljeviÊ, e-mail: [email protected] 4500 primjeraka GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ/POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: [email protected] Tisak NOVI LIST Rijeka UreivaËki odbor: Abramov Sergej, Sindikata novinara Hrvatske Elizabeta Gojan, –ivo –uroviÊ, Toni HnojËik, Marinko JurasiÊ (predsjednik), Ranka KovaËeviÊ-JeliËiÊ, Dinko Radaljac, Vlado ©obota, Nevenka ©poljariÊ (potpredsjednica) i Vuk Teπija novinar 3 Priznanje Milan GrloviÊ za rad u HND-u dobili su broj 10/11/12/2010. novinar 2 SADRÆAJ Trenutak istine Europapress holding otvorio je pred javnoπÊu pet godina stare ugovore o kupoprodaji Slobodne Dalmacije. Bili su i prije pozvani da to uËine, ali predstavljaju ih sada, vjerojatno zbog toga πto je dio te kupoprodaje predmet izvida istraænih organa. Bez obzira na motive tog poteza, trebala bi to biti pokazna gesta kako bi svi kupoprodajni ugovori medija bili pod okom javnosti, jer mediji su neπto posve drugo od bilo koje druge robe. U kupovini medija postoji opasnost da bi onaj koji kupuje htio krojiti istinu zbog svojih profitnih interesa i brojnih nenovinarskih razloga, a to prekrojavanje javnost treba nadzirati. Zato bi javnost trebala biti svestrano izvjeπtena i o promjeni vlasnika u zagrebaËkom Nacionalu i u Business.hr-u, to viπe πto je bjelodano da te nove gazde nemaju medijskog portfelja. Sada gotovo da i nema tako slobodnih medija u kojima novinari imaju potpunu slobodu objavljivati autentiËne priËe i komentare koje urednici neÊe dirati Treba se rijeπiti taπtina nekolicine ljudi i ujediniti struku u jedinstvenoj, efikasnoj organizaciji koja Êe πtititi i profesionalna i radna novinarska prava HND i kao novinarski sindikat Piπe Zdenko Duka Cenzorske trake Poslije redovne, radne 51. skupπtine, HND je 18. prosinca proslavio 100. roendan. Rijetko koja profesionalna novinarska udruga u Europi moæe se pohvaliti takvim kontinuitetom djelovanja. Iziπla je velika, vrijedna monografija o prvom stoljeÊu Druπtva, Orsat FrankoviÊ sjajno je minimalistiËki dizajnirao prigodnu poπtansku marku o 100 godina HND-a koju Hrvatska poπta tiska u 100.000 primjeraka. Svim dosadaπnjim predsjednicima HND-a uruËili smo zahvalnice svaki od predsjednika dao je u svom vremenu vrijedan doprinos. Dok sam kao predsjednik HND-a govorio na sveËanoj akademiji, kolegice i kolege stajali su s cenzorskim trakama na reverima - da bi pokazali u kakvoj su loπoj situaciji novinari danas. Cenzura je tu - jer iako ju je, gledajuÊi opÊenito, u cjelini, manje nego prije 15 godina, sada gotovo da i nema tako slobodnih medija u kojima novinari imaju potpunu slobodu objavljivati autentiËne priËe i komentare koje urednici neÊe dirati. Prije 15 godina bilo je, recimo, osamdesetak posto dræavnih i dvadesetak posto stvarno neovisnih medija. Danas su, osim HRT-a, Hine i Vjesnika, svi privatni - ali nema nijednog neovisnog. Otpuπtaju se prije svih novinari u honorarnom odnosu i u RPO-u, najgore je u lokalnim medijima, prvo su na udaru dopisnici. Mislim da Êe se novinari viπe nego dosad poËeti zalagati za promoviranje pozitivnih druπtvenih vrijednosti - rada, poπtenja, jednakopravnosti, humanosti i solidarnosti Provjeriti koncesije Mislim isto tako da Êe morati doÊi do svojevrsnog preokreta druπtvenih vrijednosti ne samo u druπtvu nego i u novinarstvu pa da Êe se i novinari viπe nego dosad poËeti zalagati za promoviranje pozitivnih druπtvenih vrijednosti - rada, poπtenja, jednakopravnosti, humanosti i solidarnosti. Kao πto velika veÊina novinara æeli da se Hrvatska obraËuna s korupcijom, egzistencijalno smo zainteresirani da vlasnici upravljaju medijima sa zdravim kapitalom. Skupπtina HND-a zato je u svom zakljuËku pozvala nadleæne da provjere koncesije elektronskim medijima i donacije tiskovnim medijima za koje se sumnja da su financirani iz stranaËkih crnih fondova. TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK Treba reÊi i to da pojedini novinari, uglavnom uvijek jedni te isti, sramote novinarsku profesiju jer piπuÊi ili prikazujuÊi pritvaranja, istrage i procese nepotrebno dodatno gaze te (joπ neosuene) ljude ili su agresivni prema Ëlanovima obitelji pa je tako jedna novinarska Jutarnjeg lista prisluπkivala πto Mirjana Sanader govori na predavanju na fakultetu a onda ju je zaskoËila privatnim pitanjima, procjenjujuÊi i mjereÊi koliko je ona uznemirena i ljuta. Antikorupcijski procesi bude ipak nadu da je Hrvatska sasvim pri dnu moralne krize druπtva i politike koje su se godinama produbljavale. A ne moæe se dosegnuti dno a da se ne doæivi preobraæaj i da se ne vidi da se jedino na drukËiji naËin od dosadaπnjeg moæe iÊi dalje. TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK I Budi nadu i za mnoge novinare i za mnoge medije znaËi satisfakciju jer su godinama ranije broj 10/11/12/2010. Satisfakcija hrabrima oni otvarali neke od tih afera, ali tada Dræavno odvjetniπtvo nije trzalo na te istraæivaËke poticaje. U vezi sa Sanaderom joπ 2006. godine nabrajani su brojni vrlo skupocjeni satovi na premijerovoj ruci, o Ëijem porijeklu se niπta nije znalo. Novinari su bezuspjeπno traæili odgovore o Sanaderovom boravku u Veroni u rujnu te 2006, gdje su otkrili da se naπao sa Æeljkom »oviÊem i Miomirom Æuæulom u vrijeme kad se Pliva prodavala ameriËkom Barru. Joπ poËetkom desetljeÊa, zataπkan je skandal u vezi s kreditom Hypobanke Kutli u kojem je navodno posredovao Sanader, trebale su godine da pravosue razotkrije MORHovu aferu s kupovinom kamiona, a ni sada se ne zna kamo je nestao veliki novac koji je isisan iz splitskog Brodosplita. broj 10/11/12/2010. Nekoliko osoba koje su uhiÊene u kafiÊu Meandar na zagrebaËkoj Kneæiji policija dovodi u vezu s pokuπajem ubojstva naπeg kolege Duπka Miljuπa u lipnju 2008. godine. Najbrutalniji napad na novinara - s izuzetkom bombaπkog ubojstva Ive PukaniÊa i Nike FranjiÊa iste te 2008. - dobit Êe valjda sudski epilog ali se joπ ne zna hoÊe li policija i dræavno odvjetniπtvo doÊi i do naruËitelja tog zlodjela. Baπ nekako istodobno dok je policija hapsila sumnjivce, Zdravko MamiÊ istresao je joπ jednu svoju bolesnu eskapadu, sada na Boruta ©ipsa, novinara T-portala. Ovog puta je, eto, policija reagirala po sluæbenoj duænosti i podnijela protiv MamiÊa prekrπajnu prijavu. BuduÊi da raspolaæe ogromnim novcem, dosad mu je svako psovanje i divljanje jedino koristilo i uËvrπÊivalo mu autoritet, takvo je ovo druπtvo. Ali, sada se stvari, barem naizgled, mijenjaju. Hrvatska kriminalizirana “krema” proæivljava tmurne dane - valjda viπe nitko od njih ne moæe biti siguran da ga istraæni organi neÊe dirati. Nije se desetljeÊima u Europi dogodilo da u tuoj zemlji hvataju bivπeg premijera prema raspisanoj tjeralici, zbog korupcijskih afera. ©to ova prijelomna bitka protiv korupcije - na koju su Jadranka Kosor i Vlada pritiskom izvana primorani - znaËi za novinarstvo? TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK Dogodile su se u posljednje vrijeme i pozitivne stvari. TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK ISTINE TRENUTAK Objediniti snage SljedeÊa Êe godina biti kljuËna. Treba pritiskati poslodavce, pregovarati s njima, ne dati im da otpuπtaju a kada to ipak rade - da onda maksimalno obeπtete novinare koji odlaze. Koliko god Ministarstvo kulture u ovoj izbornoj godini nevoljko prihvaÊa posao izmjena sadaπnjeg Zakona o medijima, moramo ih i javnim pritiscima prisiliti da se krene u taj veliki posao od kojeg novinari oËekuju povratak vlastitog utjecaja u redakcijama. U teπkim vremenima pokazuje se i potreba ujedinjavanja snaga. HND bi trebao biti ujedno i novinarski sindikat. »lanstvo je ionako u izvjesnom postotku identiËno u obje organizacije, treba se rijeπiti taπtina nekolicine ljudi i ujediniti struku u jedinstvenoj, efikasnoj organizaciji koja Êe πtititi i profesionalna i radna novinarska prava novinar 5 novinar 4 Trenutak istine foto XXXXXXX Sloboda medija ne zadovoljava europske standarde Izvrπni odbor HND-a se zaduæuje da do 31. sijeËnja 2011. napravi akcijski plan HND na nagomilane probleme u profesiji mora drukËije reagirati, ne samo priopÊenjima novinar 7 9. HND treba nastaviti rad na πto skorijem osnivanju VijeÊa za medije. 10. HND treba od Vlade i Sabora zatraæiti donoπenje posebnog zakona o Vjesniku, koji bi trebao dobiti status javnog medija. 11. HND inzistira od Vlade i Sabora da se u Upravom vijeÊu Hine osigura izbor kompetentnih Ëlanova vijeÊa. 12. HND osuuje i protivi se tomu πto se pod krinkom recesije ukidaju dopisniπtva u zemlji i inozemstvu te regionalni centri. Na taj naËin onemoguÊava se pristup informacijama najπirem krugu javnosti. 13. HND treba uËinkovitije poraditi na zaπtiti autorskih prava novinara. 14. Nedopustiv je naËin na koji uprava HRT-a provodi cenzuru ne samo svog programa, nego se - naæalost, manipulirajuÊi postojeÊim zakonskim normama - upliÊe i u rad cehovske udruge (kazna i zaustavljanje puπtanja priloga iz Latinice na okruglom stolu HND-a) broj 10/11/12/2010. 4. Skupπtina negativnim ocjenjuje protokol potpisan u procesu pregovaranja izmeu sindikata i poslodavaca za nacionalni granski kolektivni ugovor, jer se sindikat obvezao do 31. oæujka 2011. na neprovoenje sindikalnih akcija, a poslodavci se istodobno nisu obvezali da neÊe dijeliti otkaze. 5. »lanovi HND-a koji u pregovorima oko Nacionalnog kolektivnog ugovora sjede na strani poslodavaca, Ëlanstvo u HND-u moraju zamrznuti. 6. HND mora inzistirati na transparentnosti vlasniπtva i nadzirati koncentraciju vlasniπtva u medijima. HND poziva da se provjere koncesije elektronskih medija i donacije tiskovnim medijima za koje se sumnja da su financirani iz „crnih fondova“ HDZ-a, ali i ostalih politiËkih stranaka. 7. HND od Vlade i resornih ministarstava zahtijeva da se Zakon o radu i Zakon o medijima poËnu primjenjivati u svim medijima i na sve novinare. Osobito se to odnosi na prikriveni radni odnos na osnovu krivotvorenih autorskih i ostalih ugovora o djelu koje s novinarima sklapaju uprave medija radi izbjegavanja poreza i doprinosa. Sve novinare s ugovorima o prikrivenim radnim obvezama mediji trebaju zaposliti. U suprotnome, HND Êe pokrenuti odgovarajuÊe pravne i druge akcije. 8. Svaki Ëlan HND-a je duæan u djelokrugu svoga rada inzistirati na tome da se teme vezane uz ceh u njihovim medijima prate na primjeren naËin - da ne budu tek fusnota ili vijest prije prognoze vremena. Problemi novinarstva i novinara zasluæuju isti tretman kao i πtrajk u Kamenskom i πkverovima. broj 10/11/12/2010. Na 51. skupπtini Hrvatskog novinarskog druπtva odræanoj 17. prosinca 2010. u Zagrebu doneseni su sljedeÊi zakljuËci: Stanje u hrvatskom novinarstvu i hrvatskim medijima je na najniæim granama u novijoj povijesti. Sve viπe je uredniËkog novinarstva, sloboda medija sve viπe postaje sloboda za njihove vlasnike, a novinare degradiraju, otpuπtaju, guπe njihove slobode i prisiljava ih se na promociju laænih vrijednosti. U posebno su teπkoj situaciji novinari u privatnim medijima. Suprotno ocjeni iz izvjeπÊa Europske komisije o napretku Hrvatske u pregovaraËkom procesu s Europskom unijom, sloboda medija u Hrvatskoj ne zadovoljava europske standarde, hrvatski novinari nemaju zadovoljavajuÊi zakonski okvir za ostvarivanje svojih profesionalnih prava i obveza, a k tomu aktualni se zakoni ne provode. Ne znaju se vlasniËke strukture medija, neistraæeni su njihovi sukobi interesa, a mehanizmi samoregulacije struke nedostatni su. Uz politiËke pritiske, na slobodu novinara utjeËu i interesi profita - na lokalnoj razini i viπe nego na nacionalnoj. Slijedom toga HND: 1. Mora osmisliti strategiju kojom bi se nosio s rastuÊom krizom i nagomilanim problemima u profesiji. HND mora drukËije reagirati, a ne samo priopÊenjima. Izvrπni odbor HND-a se zaduæuje da do 31. sijeËnja 2011. napravi akcijski plan. 2. Gotovo svi problemi s kojima se danas suoËava hrvatsko novinarstvo u sindikalnom su djelokrugu - otkazi, materijalna prava, smanjenje plaÊa - ali se izravno odraæavaju na stanje u profesiji. Stoga mnoge akcije i zbog zakonskih ograniËenja ne mogu biti provedene bez suradnje sa sindikatom. Vodstvo HND-a mora pozvati vodstvo SNH da zajedniËki porade na ovim zakljuËcima jer nagodinu viπe neÊe imati tko izaÊi na ulicu, jer novinara neÊe biti. 3. Vrlo ozbiljno razmotriti moguÊnost da HND (po uzoru na njemaËko cehovsko druπtvo - Deutsche Journalisten Verband, na primjer) ujedno bude i sindikat koji bi na taj naËin mogao uz profesionalna, πtititi i radna prava novinara. ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. foto Sandro Lendler ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND ZAKLJU»CI 51. SKUP©TINE HND novinar 6 ZakljuËci 51. skupπtine HND Dokumenti Pogled u povijest 100. godina Hrvatskog novinarskog druπtva (I) Pokoravano a nikad pokoreno novinarstvo Kroz svoju stogodiπnju povijest, profesionalna udruga hrvatskih novinara imala je svoje uspone i padove ali je u svojoj matici saËuvalo osnovnu funkciju: sluæiti narodu i boriti se za svoja profesionalna prava. Povijest novinstva Hrvatske upozorava da nikada nije lako bilo biti novinarom. Pokuπaji pokoravanja uvijek su postojali. Ali najgore je biti posluπan i pokoren novinar. Povijest Hrvatskog novinarskog druπtva potiËe nas da se shvati nuænost te borbe i odgovornosti prema javnosti i zajednici. Ne samo u proπlosti, veÊ i danas u demokraciji. Ta povijest nije samo ono πto je bilo i dogaalo se drugima. Trnovit put hrvatskog novinstva moæe sadaπnjim i buduÊim novinarskim naraπtajima biti ohrabrenje, pouka i usmjerenje u svom vremenu broj 10/11/12/2010. Piπe Boæidar Novak broj 10/11/12/2010. sagledati kroz nekoliko njegovih povijesnih razdoblja u kojima je djelovalo. Ono je bilo uvjetovano dræavno-pravnim sustavima u kojima je hrvatsko novinstvo æivjelo, te od borbe vodeÊih novinara za svoja profesionalna i socijalna prava. Ovu povijest dijelim na πest razdoblja. Prvo, pripremno razdoblje za formiranje novinarske profesionalne organizacije poËinje Ëlankom novinarskog veterana Milana GrloviÊa “Hrvatsko æurnalistiËko druπtvo” kojeg je 11. studenoga 1877. objavio u svom politiËkoinformativnom tjedniku Hrvatski svjetozor. To razdoblje traje do 18. prosinca 1910. kada je nakon odobravanja Pravila, od nadleænih vlasti u BeËu i Peπti, odræana prva skupπtina i izabrano prvo vodstvo s predsjednikom Milanom GrloviÊem na Ëelu. Drugo razdoblje obuhvaÊa djelovanje legalnog Druπtva za vrijeme Habsburπke monarhije do stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon poraza AustroUgarske u Prvom svjetskom ratu i raspada te dræavne tvorevine. TreÊe razdoblje obuhvaÊa vrijeme djelovanje Druπtva do nacifaπistiËkog napada na Jugoslaviju u travnju 1941. Jugoslavija je bila okupirana i podijeljena meu silama Osovine. U to razdoblje ulazi i stvaranje Druπtva novinara Banovine Hrvatske, u sijeËnju 1940, nakon ponovne uspostave djelomiËne hrvatske autonomije u Kraljevini Jugoslaviji. Slijedi Ëetvrto razdoblje æivota hrvatskog novinstva za vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do svibnja 1945. i formiranje Druπtva novinara Hrvatske u posljednjim danima rata u svibnju 1945. godine. Peto i najduæe razdoblje je djelovanje novinarske organizacije je u SocijalistiËkoj Federativnoj Jugoslaviji, od svibnja 1945. do 1990. ©esto je razdoblje djelovanje u neovis- POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST Povijest Hrvatskog novinarskog druπtva trebamo POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST foto Slavko Midæor noj, demokratskoj dræavi Hrvatskoj od viπestranaËkih izbora u travnju 1990. i traje do danaπnjih dana. Pripremno razdoblje Novinarski naraπtaj koji je stasao u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata malo je znao o prvom pripremnom razdoblju za formiranje novinarskog staleπkog druπtva. Josip Horvat u Povijesti hrvatskog novinstva 1771- 1935. upozorava na spomenuti GrloviÊev Ëlanak. Po GrloviÊu novinari su tada bili “prezren staliπ”. Ni knjiæevnici ga nisu gledali sa simpatijama. Kada je u Matici hrvatskoj u Zagrebu na sastanku 6. X. 1897. donesene odluka da se formira Druπtvo hrvatskih knjiæevnika, neovisno od Matice hrvatske, u knjizi ∆irila PeteπiÊa - Milan GrloviÊ, prvi predsjednik HND-a, nalazimo podatak da je na osnivaËkom sastanku 22. travnja 1900. u Nacrtu poslovnika, kojeg je napisao GrloviÊ, stajalo da treba “pozvati sve hrvatske knjiæevnike i novinare da pristupe u Druπtvo”. Nakon toga formiran je Novinarski odsjek u sklopu Druπtva knjiæevnika. Na sastanku 5. sijeËnja 1891. GrloviÊ je bio izabran za predsjednika. Novinarski odsjek imao je 52 Ëlana. Bio je to poËetak profesionalnog okupljanja hrvatskih novinara. O prvom, organiziranom, pokuπaju formiranja Hrvatskog novinarskog druπtva, koji je odræan u Zagrebu 10. listopada 1903. pronaπao sam dva originalna izvjeπÊa uËesnika tog sastanka. Prvi je bio izvjeπtaj Prvoslava LjubiÊa, glavnog urednika novinar 9 novinar 8 Pogled u povijest Djelovanje Pripremnog odbora bilo je zamrlo sve do 20. studenoga 1910. kada je Hrvatska zemaljska vlada svojim otpisom od 11. studenog 1910. br. 60176 konaËno potvrdila Pravila Druπtva. Od tog dna poËinje djelotvoran rad na formiranje i legalno djelovanje Druπtva. Na prvom sastanku 20. studenoga, u prostorijama Druπtva hrvatskih knjiæevnika, sastalo se 25 novinara. Izabran je i odbor u sastavu Milan GrloviÊ, predsjednik, tajnik Ferdinand Pajas i blagajnik Ivan PerπiÊ. Mariji JuriÊZagorki povjereno je da napiπe proglas za prikupljanje Ëlanova - dobrotvora i doprinosa. Nakon toga Milanu GrloviÊu bila je povjerena zadaÊa da prema konceptu Zagorke napiπe proglas koji Êe objaviti svi listovi u Hrvatskoj. Tako je doπlo do povijesnog sastanka 18. prosinca, na kojemu je u prostorijama Matice hrvatske odræana prva skupπtina Hrvatskog novinarskog druπtva. Tim skupom poËinje drugo razdoblje u djelovanju profesionalne novinarske organizacije koja je okupljala sve novinare hrvatskih zemalja u Habsburπkoj monarhiji. Skupπtini je prisustvovalo 30 novinara i jedna novinarka - Zagorka. Nadahnuti uvodni govor Milana GrloviÊa, SreÊko LipovËan je u Spomenici HND-a 1910- 2000. podijelio u Ëetiri cjeline. U prvom segmentu GrloviÊ proklamira temeljno naËelo udruge - Ëlanovi su novinari, bez obzira na njihov svjetonazor. U drugom daje kratak pregled povijesti hrvatskog novinstva i izraæava puno priznanje pionirima hrvatskog novinstva, koji “su se u minulih 80 godina borili i trpjeli za isti ideal”. U prvom redu odao je priznanje Ljudevitu Gaju, prvom hrvatskom novinaru po zanimanju, “naπem preporoditelju i otcu hrvatskog novinstva”. (Do tada joπ nije bio rijeπeno tko je bio urednik hrvatskog dijela Kraljskog Dalmatina, kojeg su na talijanskom i hrvatskom jeziku tiskale francuske okupacijske vlasti 18061809. godine. Tom listu, koji je prvi put tiskan na hrvatskom jeziku, urednik hrvatskog dijela bio je dominikanac Domenik BudroviÊ. TreÊi segment GrloviÊeva nastupnog govora posveÊen je nezadovoljavajuÊem poloæaju hrvatskih novinara u svim hrvatskim zemljama, a razloge naπao u “zakaπnjeloj modernizaciji hrvatskog druπtva. U Ëetvrtom, najvaænijem dijelu dao je Apel za kolegijalnost Skupπtina je primila u Druπtvo 61 Ëlana. Nakon verificiranja liste Ëlanova obavljen je izbor Ëlanova Upravnog odbora, Nadzornog vijeÊa i »asnog suda. Poslije Glavne skupπtine Upravni odbor izabrao je za predsjednika Milana GrloviÊa, urednika Narodnih novina. Potpredsjednik je Antun Schlegel, blagajnik Ivan PerπiÊ, a tajnik Zvonimir pl. VukeliÊ. Odbornici su dr. Milivoj Deæman, VeÊeslav Wilder, Bude BudisavljeviÊ, zamjenici su Ferdinand Pajas i Jozo Lakatoπ. Na tim naËelima i s tim uglednim novinarima na Ëelu poËelo je svoj stoljetni æivot Hrvatsko novinarsko druπtvo. Normalan æivot Druπtva tekao je samo Ëetiri godine. Prekinut je poËetkom Prvog svjetskog rata, 28. srpnja 1914. godine. Do tada uprava Druπtvo poduzele je nekoliko koraka za sreivanje profesionalnih problema novinara, nadasve poloæaja hrvatskog tiska u dræavnom sustavu. Pokrenuto je 1911. osnivanje Mirovinskog fonda za novinare i istaknuta ideja o gradnji Novinarskog doma. Druga skupπtina (1912) Memorandumom se obratila na novinarske korporacije u Monarhiji i svijetu u kojem je izloæen poloæaj u kojem se nalazi πtampa u Hrvatskoj “pod kojima trpe probici i ugled novinara i novinarskog staleæa”. Od njih su molili drugarsku i moralnu potporu. Naglasili su i da se “jedan dio beËke i peπtanske πtampe ogrieπio o svoj uzviπeni zadatak i o novinarskoj solidarnosti i kolegijalnosti”. Bio je prvi put da se je hrvatsko novinarstvo javno obratilo domaÊoj i svjetskoj javnosti s ciljem osude teπkih uvjeta rada novinara, s pozivom za kolegijalnu pomoÊ. Druπtvo postaje Ëlanom Sveslavenskog novinarskog saveza. Razdor U tom kratkom razdoblju dolazi do razdora unutar novinarske udruge. Pod pritiskom politiËkih lobija GrloviÊ daje ostavku na predsjedniËku duænost 25. svibnja 1912. godine. Na kormilo Druπtva dolazi Antun Schlegel, do tada potpredsjednik Druπtva i glavni urednik Agramer Tagblatta. utopiti je u velikosrpski organiziranoj juænoslavenskoj dræavi”. PoËetkom Prvog svjetskog rata, sva udruæenja, pa tako i NHD, trebala su prekinuti rad. Oporbeni stranaËki listovi bili su zabranjeni, a nepodobni novinari bili uhiÊeni, internirani ili poslani na frontu. Neki se nisu æivi vratili. Druπtvo odlukom vlasti obnavlja rad u listopadu 1917. Druπtvo vodi Schlegel. Pokrenuta je akcija za sklapanje kolektivnih ugovora s vlasnicima listova, a od vlasti se traæi “potpuna uspostava tiskovnog zakona i ograniËavanje preventivne cenzure”. Posljednja skupπtina HND-a u Habsburπkoj monarhiji odræana je 27. travnja 1918. Druπtvo ima tada 91 Ëlana. Porazom u Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska se raspada a prvog prosinca 1918. Hrvatska se nalazi u novoj dræavi pod nazivom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Zemljom vlada srpska dinastija KaraoreviÊa. Sjediπte nove dræave je u Beogradu. Predsjednik HND -a je Kreπimir KovaËiÊ. On je zbog broπure Hrvatska u borbi za slobodu bio 1912. uhiÊen i onda osuen na izgon iz Zagreba 10 godina i konfiniran u Karlovcu. PoËetkom Prvog svjetskog rata poslan je na frontu. PoËinje treÊe razdoblje u æivotu Hrvatskog novinarskog druπtva. Ono traje do travanjskog rata 1941, do napada Hitlera u Mussolinija na Kraljevinu Jugoslaviju, koja je okupirana i podijeljena meu okupatorima. Likvidacija Prvi sastanak uprave HND-a u novoj dræavi odræan je 20. prosinca 1918. Kreπimir KovaËiÊ, predsjednik Druπtva novinara Hrvatske, glavni urednik zagrebaËkih Novosti, poËeo je akciju za formiranje nove jugoslavenske novinarske udruge. Inicijativni sastanak za osnivanje Jugoslavenskog novinarskog udruæenja (JNU), odræan je u Zagrebu 15.XI.1919. Udruæenje je utemeljeno na Kongresu u Sarajevu, 2631.oæujka 1921. Hrvatsko novinarsko druπtvo na Osmoj glavnoj skupπtini, 15.oæujka 1921. donosi odluku o likvidaciji Druπtva. Njegovih 96 Ëlanova organiziraju se u ZagrebaËku sekciju 26. travnja 1921. godine. Predsjednik sekcije je Kreπimir KovaËiÊ a od 1922-1928. predsjednik Jugoslavenskog novinarskog udruæenja. POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJES GrloviÊev nadahnuti govor POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJES Posebno je pouËna intervencija Frana Supila o pristupu organizaciji novinara tzv. “madæaronskih listova” tj. novinara koji su radili u listovima koji su podræavali dvadesetogodiπnju antihrvatsku, represivnu vladavini bana Khuena Hedervaryja a sada bili u oporbi. Ovaj sastanak odræan je πest mjeseci nakon πto je bila, svenarodnim otporom graana Banske Hrvatske, sruπena ta vladavina. Za Khuenove vladavine bilo je oko 6000 zapljena hrvatskih listova. To razdoblje ocijenjeno je prema slobodi πtampe kao “najokrutnije u Europi i kao ruglo Europe u XIX. stoljeÊu”. Neki delegati na ovom sastanku prigovorili su πto nisu pozvani i novinari koji su podræavali Milan MarjanoviÊ, glavni urednik koalicijskog glasila Pokret, uËesnik na sastanku 1907. i pisac prvog proglasa o osnivanju novinarske profesionalne organizacije, u veÊ spomenutom Ëlanku u Ëasopisu Zvono zanosno komentira taj korak u Ëlanku “Novinar -Hrvatski novinari su se organizirali u zajedniπtvo! Napokon! Novinari!” “U sadræaj novina bolji. Njihov je interes, da novinstvo ne bude samo stranaËki organ, stovariπte druπtvenih i osobnih reklama, izvjeπÊe policajne kronike, nego i kulturni faktor i uzgoitelj… U njihovom je interesu, da nauËe publiku, da je novinstvo vaæno i moÊno sredstvo, da traæi i jaku, skroz poslovnu bazu”. Novinstvo je dostojno zanimanje. ali “ga treba i valjano honorirati da ispuni onu zadaÊu koja mu je namijenjena…. Baπ za to, se nova organizacija u prvom redu bazira i obazire na novinare od zanata… Oni Êe morati doÊi u pitanju ureivanju novina do samostalnijeg poloæaja… i imati i nekih pogodnosti u razmjeru sa napretkom svoje novina.” U Proglasu za sva uredniπtva listova u Hrvatskoj pozivaju se “svi novinari bez razlike stranaka, da stupe u Organizaciju”. Prvi sastanak Privremenog odbora odræan je 29. prosinca 1907. Raspravljalo se o novËanim sredstvima za djelovanje Druπtva. Prvi novËani prilog od 100 kruna priloæio je biskup Gugler. Na prvim sastancima postavilo se je temeljno pitanje za sadræaj djelovanje buduÊeg novinarskog druπtva. saæeta programska naËela o “dvojakim duænostima novinara”, “naprama narodu kojemu sluæimo i naprama sebi”. Naglasivπi potrebu poboljπanja socijalnog poloæaja novinara, jer je to bitan preduvjet postojanja novinstva. “Da uzmogne vrπiti svoju uzviπenu misiju u narodu, πtampa mora biti neodvisna, ona mora biti poπtena, da bude ugledna, a mora biti sloæna, da bude jaka i uplivna”. SrdaËnu Ëestitku za formiranje Druπtva Skupπtina je dobila od Saveza slavenskih novinara koji je imao sjediπte u Pragu. broj 10/11/12/2010. Rani pluralizam Kulturni faktor i uzgoitelj U povodu dvadesete obljetnice JNU, odræan je 1939. Kongres u Zagrebu. Tim povodom u jubilarnom izdanju Novinara tiskan je kratak povijesni prikaz djelovanja ZagrebaËke sekcije od 1921. do 1939. godine. Prikaz je podijeljen na tri razdoblje. U prvom razdoblju djelovanje sekcije do 1928. glavna aktivnost bila je usmjerena na programu ustrojstva organizacije na strogo profesionalnim naËelima, suradnju s drugim sekcijama u Jugoslaviji, na donoπenju Zakona o novinarstvu, rjeπavanje mirovinskog osiguranja i pruæanje otpora represiji nad novinarstvom. Represija nad novinstvo uvedena je u novoj dræavi Obznanom 30. prosinca 1920. kojom je zabranjen rad i tisak lijevim listovima, a kasnije i listovima HSS-a, zatim Zakonom o zaπtiti dræave u kolovozu 1921. kojim su za tiskovne delikte uvedene kazne doæivotnog zatvora i smrtna kazna, te represivnim Zakonom o πtampi 1925. godine. U tom razdoblju primijenjena je i u Hrvatskoj druga tehnoloπka revolucija u medijskoj industriji. Stvaraju se elektroniËki mediji. Prvi je Radio Zagreb, koji djeluje od 15. svibnja 1926. godine. NajznaËajniji predsjednik ZagrebaËke sekcije u tom razdoblju je dr. Milivoj Deæman, glavni urednik Obzora a od 1926. ravnatelj novinarskog koncerna Tipografija. Deæman 1926. pokreÊe inicijativu za gradnju Novinarskog doma. Na Badnjak 1928. na Domu je postavljeno kroviπte. Godine 1928. ZagrebaËka sekcija broji 148 redovnih, 40 pripravnih i 167 izvanrednih Ëlanova. Stradanja u diktaturi Drugo razdoblje poËinje od uvoenja ©estosijeËanjske velikosrpske diktature kralja Aleksandra KaraoreviÊa 1929. godine, kojoj je prethodilo ubojstvo HSS-ovih zastupnika u parlamentu u kojem je stradao glavni urednik Narodne zaπtite dr. –uro BasariÊek, a od rana umire i novinar, urednik i Ëelnik HSS-a Stjepan RadiÊ. Smrtno je stradalo i nekoliko lijevih urednika. Bilo je na stotine izreËenih zatvorskih kazni, ukljuËujuÊi i smrtne presude. U razdoblju od uvoenja diktature do 1932. godine bilo je viπe ærtava terora nad Hrvatima nego u faπistiËkoj Italiji u tom razdoblju. Pred svojim stanom ubijen je u oæujku 1929. i Antun Schlegel, tada glavni ravnatelj novinskog koncerna Jugoπtampa u Zagreb, koji je tiskao i dnevnik Novosti. Za ubojstvo bili su optuæeni ekstremni hrvatski nacionalisti. Optuæba nije nikada dokazana. To razdoblje traje do 1934. godine. U tom razdoblju, πto zbog represije vlasti, πto “nehajem nekolicine tadaπnjih funkcionara” zamire i rad ZagrebaËke sekcije. U dokumentu se spominje da je “bila gotovo upropaπtena financijska ravnoteæa Druπtva”. Dom je bio s Bijelom dvoranom djelomiËno dogotovljen 1930. No tada se uvidjelo da je Uprava Sekcije neodgovorno vodila financijske poslove izgradnje Doma te se Dom naπao u steËaju. SokoliÊ spaπava Dom U treÊem razdoblju od 1934-1939. trebalo je poduzeti mnoge financijske poteze da se Dom spasi od steËaja i gubitka. Tim poslom uspjeπno se bavio novinar 11 Po SmolËiÊu novinari su “sebi postavili pitanje: Tko Êe nas osigurati u bolesti, bijedi i starosti? A tko naπe obitelji kad umremo? Kako Êemo biti neovisni i ugledni kao novinari? Oni su ovako rezonirali: Nas treba da osigura narod, naπa inteligencija, naπa privreda, naπe ustanove i naπa druπtva. Sve naπe ustanova nastale su pomoÊu πtampe, njezinim ærtvama za narod a za to πtampa ima pravo da za uzvrat traæi od njih, neka je ne zanemare, neka je pridignu, da moæe πto bolje vrπiti svoju misiju u narodu.” (Niko SmolËiÊ napisao je viπe o povijesti Druπtva u svojim memoarima koji nisu nikada objavljeni. Iz zapisnika DNH 1962-1963: predsjednik Druπtva Drago BobiÊ obavijestio je Predsjedniπtvo da je „ove memoare zagubio u selidbi Informatora, kojemu je bio glavnim urednikom.) broj 10/11/12/2010. U izvjeπÊu Prvoslav LjubiÊ navodi kako se je 10. listopada 1903. “sastalo u Zagrebu preko πezdeset hrvatskih nezavisnih novinara, da vijeÊaju o svojim staleπkim i nekim narodnim potrebama”. Sastanku je predsjedavao don Juraj Biankini, glavni urednik zadarskog Narodnog lista. Drugo veoma vaæno izvjeπÊe o ovom sastanku pronaπao sam ovog ljeta istraæujuÊi pisanje zadarskog Narodnog lista u Splitskoj sveuËiliπnoj knjiænici. U tom listu, u broju od 14. listopada 1903. nalazi se veliki izvjeπtaj s tog sastanka pod naslovom “Novinarski sastanak”. Izvjeπtaj je vjerojatno napisao novinar kojemu je sam Biankini dao precizne podatke o sastanku. Sastanak je odræan u prostorijama uredniπtva Obzora. Na skupu su bili predstavnici novinara iz svih hrvatskih zemalja Habsburπke monarhije. Otvorio ga je dr. Antun RadiÊ. Na skupu je istaknuto da se u “posljednjih 15 godina viπe puta o tome raspravljalo, ali se nije doπlo do neËeg konkretnog”. Jedan od inicijatora sastanka, dr. Milan Heimerl, urednik Obzora, “izvjeπtio je o novinskoj (tehniËkoj) i novinarskoj (staleπkoj) organizaciji. Dr. Antun RadiÊ, glavni urednih Doma, postavio je glavni cilj stvaranja organizacije “kako bi se naπe novinstvo moralo jednom zauzeti za svoje interese moralne i materijalne”. Na sastanku je istaknuto da se novinari organiziraju ne samo da bi zaπtitili svoje profesionalna i materijalne interese, veÊ da bi se mogli “brinuti i boriti za narodne interese i potrebe”. Zauzeli su se i za razvoj pokrajinskog novinstva u Slavoniji, te da se za Nijemce u Srijemu i Slavoniji pokrene list na njemaËkom jeziku. Zaloæili su se da hrvatsko novinstvo izae iz izolacije od meunarodnih novinarskih organizacija, posebice one koja je okupljala novinare slavenskih zemalja u Habsburπkoj monarhiji. Khuenov reæim. Pojedini uËesnici smatrali su to normalnim. Problem je rijeπio mudri Frano Supilo, zaloæivπi se da u profesionalnoj organizaciji trebaju imati otvorena vrata svi novinari bez obzira na stranaËko, nacionalno i ideoloπko opredjeljenje. To je ovako obrazloæio. “U Rimu obstoji druætvo ‘Associazione dei giornalisti’ u kojemu su upisani svi onamoπnji æurnaliste, dakle i monarhiste i republikanci i socijaliste i papinci. Premda ih diele naËela u politici, to ih ipak veæu zajedniËka staleæka pitanja”. To je pluralistiËko naËelo i usvojeno, pa je zakljuËeno da na sljedeÊu skupπtinu budu pozvani svi novinari. Po ovim izvjeπÊima GrloviÊ nije prisustvovao ovom sastanku. Drugi vaæan pripremni sastanak, neovisno od GrloviÊevih inicijativa, odræan je 1. prosinca 1907. Na njemu su bili prisutni samo zagrebaËki novinari. ZakljuËeno je da se prie formiranju posebnog novinarskog druπtva pod nazivom Hrvatsko novinarsko druπtvo. Na sjednici 22. prosinca 1907. formiran je Inicijativni odbor za formiranje Druπtva. Izraena su i Pravila Druπtva koja su poslana na potvrdu nadleænim vlastima. Izabran je i privremeni odbor koji Êe voditi poslove Druπtva “tako dugo dok Pravila druπtva ne budu odobrena”. Za predsjednika bio je izabran Oton Slavik, glavni urednik katoliËkog dnevnika Hrvatstvo, za tajnika Ferdinand Pajas, a za blagajnika Ivan PerπiÊ. O ovom sastanku ostavili su nam svjedoËanstvo novinarski veterani Milan MarjanoviÊ u Ëasopisu Zvono (god. 1. br. 5. od 28. prosinca 1907) i Niko SmolËiÊ u prvoj spomenici Druπtva o njegovoj 25. obljetnici 1936. godine. Pogled u povijest POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U Staleπke i narodne potrebe POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U novinar 10 tjednika Podravac koji je izlazio u Virju. U broju lista od 15.listopada 1903. nalazimo opπirno izvjeπÊe o tom sastanku. Do ovog izvjeπÊa doπao sam prouËavajuÊi list Novinar, glasilo Jugoslavenskog novinarskog udruæenja, (JNU), koji je izlazio u Zagrebu u broju od 6. listopada 1930. U tom broju LjubiÊ je objavio svoj izvjeπtaj sa sastanka 1903. (O tom istraæivanju objavio sam Ëlanak u Novinaru HND-a br. 6/7 2007. i djelomiËno 2005. u svojoj knjizi Hrvatsko novinstvo u XX. stoljeÊu). Pogled u povijest Te Êe kazne dobiti i oni koji “dræe kod sebe letak, knjigu ili novine”. Od 1943. za taj delikt izricali su smrtne presude iskljuËivo policijski organi. VeÊ u studenom 1941. donesena je zakonska uredba o upuÊivanju nepoÊudnih u pogibeljnih osoba na prisilni boravak u “sabirne radne logore”. Arijevski paragraf bio je protegnut i na novinstvo NDH. U Pravilniku Hrvatskog novinarskog druπtva od 23.IX. 1942. u Ëlanku 8. stoji: “Redovni Ëlan HND-a koji se bavi pisanjem…punoljetan je AntifaπistiËko novinarstvo Na drugoj strani razvija se snaæno antifaπistiËko novinarstvo. PolitiËki je na strani AntifaπistiËke koalicije SAD, Engleske, SSSR-a i Francuske i bori se za poraz Mussolinija i Hitlera u Drugom svjetskom ratu, bezuvjetnu kapitulaciju Hitlerove NjemaËke i izgradnju buduÊe Europe na demokratskim naËelima, proklamiranima najranije u Deklaracije SAD o »ETIRI SLOBODE - slobodi govora i izraæavanja, slobodi svake osobe da na svoj naËin πtuje Boga, slobodi od oskudice i slobodi od straha. Na unutarnjem planu antifaπistiËko novinarstvo bori se demokratsku, federativnu Jugoslaviju, protiv povratka monarhije i za uvoenje republikanskog ureenja zemlje. Bori se za hrvatsku dræavnost, socijalno-træiπno gospodarstvo i puno poπtivanje graanskih i ljudskih prava. Sva se ta naËela nalaze u javno proklamiranim Odlukama ZAVNOH-a, koji je ustrojen na pluralistiËkim naËelima. Bibliografija listova i Ëasopisa za vrijeme antifaπistiËkog rata koji je napravio Ured za informacije vlade RH 1948. biljeæi 251 izdanje antifaπistiËkih listova, trajnih i povremenih, od kojih je 8 centralnih. Tijekom rata Istra, Rijeka i Kvarnerski otoci nakon 20 godina dobivaju prve listova na hrvatskom jeziku. Centralni listovi imaju i svoje tiskare i brojne dopisnike. Pokuπaj Andrije Hebranga, koji stoji na Ëelu antifaπistiËkog pokreta Hrvatske da 1944. formira, uz centralni Tanjug i hrvatsku novinsku agenciju TAH, zavrπila je uz ostale “grijehe Hebranga” micanjem iz Hrvatske, a kasnije i tragiËnom smrÊu. ©tampu i propagandu ciljeva antifaπistiËkog pokreta usmjerava od 1943. Propagandni odjel ZAVNOH-a. Vodi ga istaknuti hrvatski novinar ©ime Balen. U listovima antifaπistiËkog pokreta rade mnogi graanski novinari, Ëlanovi Druπtva novinara Banovine Hrvatske i novi naraπtaj novinara koji stasa u ratnom razdoblju piπuÊi za antifaπistiËke novine. Od njih se formira novo novinarsko udruæenje. Druπtvo novinara Hrvatske Pri samom kraju rata ti novinari utemeljuju novu novinarsku profesionalnu organizaciju - Druπtvo novinara Hrvatske. OsnivaËka skupπtina odræana je u osloboenom Splitu 6. svibnja 1945. Zagreb je joπ okupiran. Inicijativu za stvaranje organizacije dali su brojni predratni novinari i urednici, Ëlanovi Druπtva novinara Banovine Hrvatske. Nova novinarska udruga smatrala se nasljednicom tog novinarskog udruæenja. Predsjednik udruge je Nikola RubËiÊ, predratni urednik lijevih listova, a u ratu Vjesnika. PoËasni predsjednik novog novinarskog druπtva je ©ime Balen, koji je u Kraljevini Jugoslaviji bio osuen kao lijevi radiÊevac, bio je suradnik pravaπkih listova, Jutarnjeg lista, pa gospodarski urednik MaËekovog dnevnika Hrvatski dnevnik. Godine 1940. pokretaË je i urednik ilegalnog PolitiËkog Vjesnika. Hrvatsko antifaπistiËko novinstvo dalo je puni doprinos spreËavanju obnove velikosrpske monarhistiËke Jugoslavije, izgradnji hrvatske dræavnosti, za povratak Istre, Rijeke i Kvarnerskih otoka u krilo matice Hrvatske i svrstavanju Hrvatske meu pobjedniËke narode u Drugom svjetskom U ratnom vihoru Drugog svjetskog rata stradali su mnogi hrvatski novinari na objema frontama. Po informaciji koju nalazimo u publikaciji Druπtva novinara Hrvatske 1955. doznajemo da je od Ëlanova Druπtva novinara Banovine Hrvatske njih 15 pobio okupator, 35 su se pridruæili antifaπistiËkom tisku, 25 su priπli ustaπkim listovima, a 90 novinara se nije opredjeljivalo. Da bi preæivjeli promijenili su zanimanje. TragiËne sudbine Na Spomen ploËi koja je 1970. podignuta na proËelju Novinarskog doma stoje da je u ratu stradalo 150 novinara antifaπistiËkih listova. Naknadno sam utvrdio joπ desetak stradalih novinara na istoj fronti. SokoliÊ je preæivio rat, tajnik Druπtva Banovine Hrvatske, Branimira GrπkoviÊa strijeljale su ustaπe 1943. »lan odbora Milan Lavicki pri kraju rata priπao je slovenskim partizanima, uhvatili su ga Nijemci i ritualno æiva spalili. Od sastava novinara NDH od 1944. godine bilo je sedam vodeÊih novinara HDH osueno na smrtne kazne. Odmah na poËetku NDH, bili u ubijeni urednici lijevih listova August Cesarec, Ognjen Prica i Otokar Kerπovani, po kojemu je nakon rata nazvana nagrada Druπtva za æivotno djelo. Od kraja rata, 9. svibnja 1945. poËinje peto razdoblje u æivotu profesionalne organizacije hrvatskih novinara, koja se sada zove Druπtvo novinara Hrvatske. Svaka jugoslavenska republika formirala je svoje novinarsko udruæenje, koja su se odluËila ujediniti u Savez novinara Jugoslavije. OsnivaËka skupπtina odræana je 28-29. X. 1945. Za predsjednika je izabran karikaturist Pjer KriæaniÊ. U sljedeÊem Êemo nastavku prikazati djelovanje Hrvatskog novinarskog druπtva sve do danaπnjih dana novinar 13 poslovao sa gubitkom i sl. Druπtvo je Ëlanom meunarodne organizacije Osovinskih dræava od 1942. godine. Druπtvo je joπ vodio dr. Ivo Bogdan, a najviπe dr. Ivo MrakovËiÊ. Oni su sigurnim kanalima i emigriranjem preæivjeli rat. VeÊina novinara bila je prepuπtena svojoj teπkoj sudbini u kaosu na Bleiburgu i Kriænom putu, a dio koji je usprkos naredbi ustaπkih vlasti ostao u Zagrebu trebao se sakriti i tako spasiti od PaveliÊevih egzekutora. POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED »iπÊenje od nepoÊudnih POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED »etvrto razdoblje obuhvaÊa prilike u hrvatskom novinstvu i novinarskoj organizaciji tijekom Drugog svjetskog rata. Okupacijom Jugoslavije na dijelu Hrvatske i BIH stvara se NDH, veÊinu Dalmacije PaveliÊ ustupa Italiji, Meimurje i dio IstoËne dræavljanin NDH i ARIJEVAC i NIJE U BRAKU SA NEARIJEVSKOM OSOBOM”. Ustaπki reæim Êe formalno nazvati novinarsku profesionalnu organizaciju Hrvatsko novinarsko druπtvo. Vratilo se je stao ime ali ne i njegova povijesna, demokratska, pluralistiËka i tolerantna naËela na kojima je bilo utemeljeno. Izvrπeno je to na prvoj skupπtini 16. srpnja 1941. Posebni “Djelatni odbor” za pripremu skupπtine najprije je oËistio novinare i novinarke s popisa Druπtva u Banovini Hrvatskoj. Od 141 redovnog Ëlana u Banovini Hrvatskoj na skupπtini je pozvano 55 politiËki podobnih Ëlanova. A od tih skupπtini je prisustvovalo 39 Ëlanova/Ëlanica Druπtva. Podobni novinari zvali su se ponosno i “Poglavnikovi novinari”. Na skupπtinu nije bio pozvan ni raniji predsjednik Branko SokoliÊ. Prvi predsjednik bio je raniji glavni urednik Hrvatskog lista u Osijeku Matija KovaËiÊ. Iz Arhiva stare grae DNH, vidimo da je SokoliÊ dao ostavku na svoju duænost veÊ 9. travnja 1941. Ostavka je istog dana usvojena, uz priznanje SokoliÊu za aktivnost u interesu novinarskog staleæa. Josip Horvat je pisao da je tada SokoliÊ “nakratko bio i uhapπen”. U NDH po popisu iz 1942. godine izlazilo je 140 listova. Od toga osam dnevnika i 25 tjednika. Godine 1943. izlaze 202 lista. Po jedinom popisu novinara kojeg sam pronaπao u Arhivu stare grae HND-a, u lipnju 1944. novinarska organizaciju NDH brojala je 137 redovnih Ëlanova/Ëlanica. Nema popisa novinara pripravnika. Novinarska organizacija bila je u sastavu glavne i jedine politiËke organizacije “Ustaπa - hrvatski oslobodilaËki pokret”. Novinar koji se nisu æeljeli postati Ëlanovi ustaπke organizacije bili su izbaËeni s posla, a neki izloæeni represijama. Ta krovna organizacija daje nalog HND-u 15. prosinca 1944. da svoje obitelji, zbog ratnih prilika presele u Hitlerovu NjemaËku. Moraju ostati muπkarci od 15 do 60 godina. Novinarska organizacija bavila se i materijalnim i socijalnim problemima novinara: odnosom s poslodavcima, plaÊama, raznim povlasticama, posebice opskrbom æiveænim namirnica, posmrtnim fondom, povlasticama na æeljeznici i u potroπnji elektriËne energije i plina. Utemeljena je organizacija mirovinskog osiguranja novinara, posmrtne pomoÊi, financiranje Novinarskog doma koji je broj 10/11/12/2010. Ukinuto graansko novinstvo Slavonije Hitler je dodijelio Maarskoj. Istra i Rijeka i Kvarnerski otoci i dalje pripadaju Italiji. Tako su se hrvatski novinari naπli u tri dræave u sastavu Hitlerovog novog poretka. No postojalo je i Ëetvrto mjesto djelovanje novinara. To je novinstvo i novinari u sklopu AntifaπistiËkog pokreta otpora u svim hrvatskim zemljama. Bilo je meu najrazvijenijim u okupiranoj Europi. Okupacijom Jugoslavije i stvaranjem NDH ukinuto je graansko novinstvo Hrvatske. Takoer i njihova profesionalna organizacija. Po PaveliÊu u “æidovsko -slobodnozidarskim rukama nalazi se u Hrvatskoj cjelokupno novinstvo, to novinstvo neprekidno je napadalo Hitlerovu NjemaËku i nacionalsocijalizam i nema veze sa hrvatstvom”. Temelje svog novinstva utemeljit Êe ideologijom i politikom da “faπizam mora odstraniti sve ono πto je demokracija bila uvela… a faπizam je moguÊ samo u jednom narodu jedinstvenom po krvi, po osjeÊaju i jedinstvenoj volji… kada se borba protiv boljπevizma zavrπi ne Êe na polju ostati ni zelene trave od “demokratske ideologije i demokratskog druπtvenog poretka”. Na tim naËelima doneseni su brojni zakoni. Prvi o rasnoj pripadnosti hrvatskog naroda, slijedi zakon o zaπtiti arijevske krvi i Ëasti hrvatskoga naroda, rasni zakoni protiv Æidova, koji Êe otad trebati nositi posebne æute znakove, a neko vrijeme, plave Srbi. Zabranjeni su brakova Hrvata i Hrvatica s nearijevcima. Sluæbeno je proklamirano da Êe “NDH æidovsko pitanje rijeπiti po uzoru na Hitlerovu NjemaËku”. Ta politika provodila se zakonskom odredbom za obranu naroda i dræave. Za sve prekrπaje bila je predviena samo smrtna kazna. Odluke Êe donositi pokretni prijeki sudovi. U njihovu nadleænost bit Êe i tiskovni delikti za koje je takoer predviena samo smrtna kazna. broj 10/11/12/2010. Razdoblje djelovanja SokoliÊa u novinarskoj organizaciji, nastavljena je i stvaranjem Banovine Hrvatske u okviru Kraljevine Jugoslavije, 26. kolovoza 1939. godine. Tada sve javne udruge, postupno uvode i hrvatski predznak u nazivima svojih udruæenja. Tada se ZagrebaËka sekcija, sa πirim ovlastima, transformira u Druπtvo novinara Banovine Hrvatske. No stvaranje novog novinarskog udruæenja ima i πire znaËenje. Sada su prvi put od 1921. godine novinari svih listova koji izlaze na podruËju Banovine nalaze u istoj udruzi. To znatno olakπava borbu i za profesionalna prava novinara. Inicijativu za formiranje Druπtva poduzeo je SokoliÊ. Odluka o formiranju novog Druπtva donesena je na Izvanrednoj skupπtini ZagrebaËke sekcije 21. sijeËnja 1940. Druπtvo novinara Banovine Hrvatske potvreno je na redovnoj Glavnoj skupπtini Druπtva 9. lipnja 1940. Na njoj je birano i novo vodstvo novinarskog druπtva. O ovoj skupπtini i izabranom vodstvu nisu postojali nikakvi dokumenti ni zapisnici u arhivu Druπtva. Rekonstruirao sam je po izvjeπÊima u tadaπnjim zagrebaËkim dnevnicima. Najpotpunije izvjeπÊe donio je Jutarnji list u kojem je radio SokoliÊ, a glavni urednik bio Josip Horvat. Iz izvjeπÊa Jutarnjeg lista doznajemo da je za predsjednika izabran dr. Branko SokoliÊ, a za tajnika Branko GrπkoviÊ. Glavna teme skupπtine bila je poboljπavanje radnih uvjeta novinara, mirovinsko osiguranje novinara i stanje u s Novinarskim domom. U Rezoluciji u Ëetiri toËke zahtijeva se poboljπavanje reæima prema slobodi novinstva, osiguranje povoljnijih beriva novinara, da se provedu naËela potpunog nedjeljnog odmora i plaÊanja prekovremenog rada, izgradi sustav mirovinskog osiguranja novinara. Skupπtina se odræala u vremenu kada je bjesnio Drugi svjetski rat. Milivoj Deæman umro je 1940. godine. Josip Horvat Êe napisati da je “umro u pravo vrijeme, jer ustaπki reæim prema njemu ne bi bio milosrdan”. Godine 1938. ZagrebaËka sekcija imala je 132 redovna Ëlana i 49 novinara pripravnika. U Banovini izlazilo je 487 raznih listova. Tiska se 15 dnevnika i 100 tjednika. Pogled u povijest POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED Druπtvo u Banovini POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED U POVIJEST POGLED novinar 12 novi potpredsjednik Sekcije dr. Branko SokoliÊ, komunalni urednik Jutarnjeg lista, a od 1936 i predsjednik Sekcije. AktivnoπÊu i snalaæljivoπÊu SokoliÊa, Dom je bio spaπen, a 1937. u prostorije na prvom katu poËela se useljavati Gradska knjiænica. Za to razdoblje u spomenutom dokumentu stoji da je karakteristiËan “sloæan rad na obnovi unutarnje sloge sekcije, na repariranju uËinjenih propusta i posljedica loπeg upravljanja u drugom razdoblju, te poduzimanje Sekcije na poboljπanje materijalnih prilika Ëlanova”. Radilo se i na uspostavi sloge u Sekciji koja je trebala odraditi veliki dio posla na donoπenju liberalnog Zakona o πtampi i Uredbe o mirovinskom osiguranju novinara, kao i na zahtjevu za stjecanje profesionalnih povlastica. Od 1935, stoji u dokumentu, uklonjeni su uzroci ranijih nedaÊa, radilo se na uspostavi financijske stabilnosti Sekcije i spaπavanju Novinarskog doma. Od Doma se oËekuje da Êe za nekoliko godina, nakon otplate duga predstavljati skromnu, ali realnu bazu dopunskog osiguranja novinara. Organiziran je posmrtni fond i obnovljen novinarski ples kao stalni izvor stalnih prihoda. Na kongresu JNU 1935. slavila se stogodiπnjica hrvatskog novinstva i 25. obljetnica Hrvatskog novinarskog druπtva. Dvije su vaæne publikacije tiskane tada, vezane za povijest hrvatskog novinarstva i Hrvatskog novinarskog druπtva. Prva je luksuzno i temeljito ureena spomenica Obzor spomen - knjiga 1860-1935. Obzor je bio naπ prvi nestranaËki, informativni list i odgajaliπte novinarskih kadrova u Hrvatskoj. U Spomenici se, uz mnoge vrijedne priloga, nalazi i rad Ivana PerπiÊa Sto godine hrvatskoga novinstva. Druga publikacija je veÊ spomenuta Spomenica o 25. obljetnici HND-a, tiskana pod nazivom Novinarski kongres, Zagreb, 24. V. 1936 - posebno izdanje. U publikaciji uz veÊ spomenuti rad Nikole SmolËiÊa o povijesti Hrvatskog novinarskog druπtva, nalazimo i znaËajan rad dr. Ive HergeπiÊa pod naslovom “Jedan vijek hrvatskog novinstva (O stotoj obljetnici Gajevih novina)”. Pogled u povijest foto Marin Franov se zna da nitko nije savrπen. Ipak, mi novinari barem nastojimo biti gospoda. Stoga ti iskreno priznajem da se s jednakom nostalgijom sjeÊam naπe bliskosti, doista brojnih trenutaka koje smo dijelili u intimi i nepatvorenom povjerenju. SjeÊam se blagdana, roendana, praznika, ljetovanja, “kad smo se zajedno javljali dragim prijateljima ili obitelji”. ©to bih ja, svi mi, u ona bliskosti meu ljudima sklonijim vremenima, bez tebe! Uostalom, ja i danas, hoÊu reÊi za ljetnih odmora, baπ tebi Ëuvam mjesto u gornjemu desnom uglu omotnice, da bih ti ispunio neodoljivu æelju za putovanjem. Dakle, bez umiljavanja i ulagivanja, kao da sam znao da Êeπ se i ti mene na sliËan naËin, pismom, barem jedanput u (mojem) æivotu sjetiti. Mogu ti reÊi da nisi mogla odabrati bolji trenutak, priliku. Pripremila si mi, kaæeπ, posebno iznenaenje. SveËano novo ruho u kakvom te joπ nisam vidio. “Na omotnici na svom omiljenom mjestu, gdje sam te oduvijek volio gledati. S detaljima koji otkrivaju da imamo zajedniËku proπlost.” Priznajem, zvuËi toliko mazno, da sam presretan πto mi æena nije prva otvorila kuvertu. InaËe je NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI Oprosti, veÊ sam skoro zaboravio; eto vidiπ πto godine Ëine Ëovjeku u njegovoj prolaznosti. Ali ti si toliko velika, zrela i iskusna da Êeπ bez velike zamjerke shvatiti i oprostiti. Ne zamjeri ni to πto ti govorim o godinama jer ja zapravo i ne znam kad si se rodila. Znam jedino da Êeπ ti i za dvadesetak godina biti duhom jednako svjeæa, mazna, podatna, poæeljna, kad mene po nekim zemaljskim i opÊenito svemirskim pravilima igre viπe i bude. No, ni tu se nema komu niti za πto predbacivati. UnatoË prolaznosti svih i svega, ti spadaπ meu one πto s protokom vremena samo dobivaju na cijeni, na vrijednosti. Dobro, moæda Êe biti sve manje onih koji Êe htjeti s tobom dijeliti, kako se ti sa sjetom prisjeÊaπ, dodire poput naπih, “kako veÊ dugo nisi osjetila moj njeæni jezik kojim sam te znao pomaziti…” PodsjeÊaπ me na “divne trenutke koje smo proveli zajedno” i pomalo mi ganutljivo spoËitavaπ da sam se okrenuo drugima. Takva su, kaæeπ vremena, te kako mi je “draæe sve obavljati hladnom preciznoπÊu elektroniËkog stroja, bez duπe…” Sad bih ti s gotovo podjednakom “zloËestoÊom” mogao uzvratiti kako si se ti oduvijek p(r)odavala svima, ali mi tako πto ne pada ni nakraj pameti. Naime, oduvijek NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODGOVOR NJEÆNI ODG Draga moja, ti, kako ti je ono ime… broj 10/11/12/2010. broj 10/11/12/2010. taju mi os ed N i. l je id v t u p Dragi, mena proπlo otkad smo se zadnjiæni jezik s kojim si me znao mnogo je vre eÊ dugo nisam osjetila tvoj njeih trenutaka proveli zajedno... V amo divn s o tvoji dodiri.S m s o ik ol k e s i t sve je i t e pomaziti. je æ ra D . a v k a remena su troja. Bez obveza. Bez duπe. V . a m gi ru d e s i s o u Znam, okrennom preciznoπÊu elektroniËkog stintimnih trenutaka, svih onihih obavljati hlmadolim da se prisjetiπ svih nanπikiha, ljetovanja, zimovanja, i sv Ipak te o dijelili. Blagdana, praz jateljima ili obitelji. stvari koje ssmmo se zajedno javljali dragim pri ma i is p prigoda kad og k a v s e, k it t s vake tvojeesËenom kutu s radoπÊu sam s io d n a v a t os z ei n Bila sam rsto zalijepljena u gornjem d . razglednice. »revnijeti tvoje pozdrave svijetu veËano S . je en a en pomagala p n iz o n eb os a sam ti p otnici sam, na svom il m re p ri P . a il v ra zabo idio. Pogledaj,olnioa glomedati. S detaljima koji Ja tebe nisakmvom v i is n π jo e m novo ruho umkajestu, ondje gdje si me oduvij.ek v omiljenom da imamo zajedniËku proπlost uvijek si znao s rijeËima. Napiπi otkrivaju rat te molim samo jedno. Od a znam da moæeπ vjerojatno eÊ Zauzv eni. Tek crticu. »lanËiÊ. M em ti ponajprije zato πto v i poneku rijeËeso mej, ali zaista nije potrebno. Piπarsko druπtvo i ja æelim obiljejiævito napisati i dina postoji Hrvatsko novingima da postojim. I da strpl gima. stotinu goobljetnicu. Samo prenesi dru cjene trenutke podijeliti s dru tu vaænu e se sjete kad poæele svoje drago Ëekam da m Poπtanska Marka Zauvijek tvoja tva π ru d og k rs a in ov n og rvatsk Povodom 100 godina H zbilja moglo biti belaja, barem nakon prvoga na brzinu Ëitanja. U redu, do kraja bi sve sjelo na svoje mjesto, razjasnilo se, i kako bi mogla biti ljubomorna na “obiËnu” poπtansku marku? Da, sad to moæemo bez problema svima otkriti, ti si dobra stara Poπtanska Marka! U svojoj jednostavnoj dobrohotnosti obraÊaπ mi se kao pojedincu, tek Ëlanu Hrvatskoga novinarskog druπtva ËestitajuÊi nam svima prvu stotinu godina postojanja te tu obljetnicu æeliπ obiljeæiti zajedno s nama, Ëime se osobno uistinu osjeÊam poËaπÊenim. Na kraju me moliπ da i drugima prenesen da joπ postojiπ i strpljivo Ëekaπ da te se sjete kad poæele svoje dragocjene trenutke podijeliti s drugima. U redu, slaæem se da je skromnost vrlina, ali ni s njom ne treba pretjerivati. Ti se barem ne trebaπ bojati starosti, a o smrti da i ne govorimo. Meni je u tom pogledu uzor Mark Twain. Kad su ga u jednoj zgodi pitali plaπi li se on smrti, u svom je leprπavom duhu odgovorio: »emu? Pa veÊ sam milijunima godina bio mrtav Tvoj Æeljko ÆiæiÊ novinar 15 novinar 14 Njeæni odgovor foto Slavko Midæor Proπlo je 100 godina otkako su Milan GrloviÊ, zatim Marija JuriÊ Zagorka i joπ tridesetak kolega osnovali Hrvatsko novinarsko druπtvo u Zagrebu, s ciljevima koji su vrlo sliËni ciljevima i zadacima koje ono ima danas neovisni mediji, profesionalizam i zaπtita novinarskih radnih i socijalnih prava Zdenko Duka: Mediji i novinari pokazali su se mnogo uspjeπnijima i mnogo hrabrijima od politike, pa Ëesto i od onih tijela kojima je zadaÊa da razotkrivaju i progone korupciju i organizirani kriminal - rekao je, meu ostalim, Ivo JosipoviÊ, predsjednik Republike i pokrovitelj obiljeæavanja 100. obljetnice HND broj 10/11/12/2010. Pod nazivom Novinarstvo i politika Hrvatsko novinarsko druπtvo i Zaklada Konrad Adenauer organizirali su u Zagrebu 22. listopada meunarodnu konferenciju u povodu 100. obljetnice HND, Ëiji je pokrovitelj predsjednik Republike dr. Ivo JosipoviÊ. OtvarajuÊi meunarodnu konferenciju predsjednik HND Zdenko Duka posebno je pozdravio predsjednika Republike dr. Ivu JosipoviÊa, direktora ureda Zaklade Konrad Adenauer u Zagrebu Reinharda Wessela, glavnog tajnika Meunarodne novinske federacije (IFJ) Aidana Whitea, zastupnicu europskog parlamenta Doris Pack, bivπeg intendanta Deutschlandfunka Ernesta Elitza, glavnog tajnika Medijske organizacije istoËne i srediπnje Europe Olivera VujoviÊa te druge goste. - Ova naπa tema - naglasio je Duka - vjeËita je, nepresuπna tema, uvijek zanimljiva i u ovom ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I PO Sloboda medija pretpostavka slobode druπtva prijelomnom trenutku kada oËekujemo i nadamo se da postoji æelja vodeÊih politiËara i Vlade da se obraËuna s korupcijskim skandalima. NajveÊi dio naπe demokratske javnosti oËekuje skori zavrπetak pregovora s EU kako bi u druπtvu, pravosuu i politici zaæivjeli visoki, demokratski standardi najdemokratiËnijih europskih druπtava. Izuzetno je znaËajni trenutak i za naπu organizaciju - HND koja 2010. godine slavi jubilej - 18. prosinca bit Êe 100 godina otkako su Milan GrloviÊ, zatim Marija JuriÊ Zagorka i joπ tridesetak kolega osnovali Hrvatsko novinar 17 Meunarodna konferencija Novinarstvo i politika broj 10/11/12/2010. novinar 16 Meunarodna konferencija Novinarstvo i politika Aidan White, glavni tajnik Svjetske novinarske federacije (IFJ) Glavni tajnik Meunarodne novinarske federacije (IFJ) Aidan White podsjetio da postoje tri kljuËna etiËka elementa - govoriti istinu, biti nezavisan i poπtivati zajednicu. A Ëetvrti je naËelo solidarnosti. Sami novinari moraju meusobno izraæavati solidarnost, moraju zajedno raditi, moraju biti tako rekavπi pod istim krovom. Bez obzira u kojim novinama radite, morate poπtovati svoje kolege. Kada su novinari napadnuti morate izraziti svoju potporu. Kada se napadaju mediji morate takoer izraziti podrπku. »estitam HND na svim poslovima πto ih je dosad obavio i u godinama πto slijede gradite tu solidarnost i dalje. HND je i dosad dobro voen i vi kao novinari uistinu moæete biti na to ponosni. Ulaæite napora za poboljπanje radnih uvjeta, obrazovanje, Ëime Êe vaπa profesija pridonijeti razvoju demokracije - naglasio je Aidan White. Aidan White: Bez obzira u kojim Zabrane apsolutno ne podræavam novinama radite, morate Sloboda medija sasvim je sigurno pretpostavka slobode druπtva u cjelini. Mi kao i svako druπtvo, poπtovati svoje kolege. posebno druπtvo u tranziciji, traæimo joπ pravu mjeru, Kada su novinari traæimo odnose, traæimo kriterije, i zasigurno to nije napadnuti morate uvijek lako i zna biti bolno. Zna biti bolno jer moramo naÊi onu ravnoteæu koja znaËi punu razinu odgovornog izraziti svoju potporu. Kada se napadaju mediji novinarstva, punu razinu slobode pisanja, punu razinu sposobnosti novinara da æive od svoga rada. Jer ako morate takoer izraziti novinar ne moæe æivjeti od svoga rada - uzalud su sve podrπku slobode o kojima priËamo. Vrlo je vaæna i kvaliteta novinarstva. Smatram da o njoj u suπtinskom smislu odluËnu rijeË mora imati ceh - novinari sami. Potpuno je pogreπno kada se s razine politike ili ne znam koga treÊega nastoji nekakvim sankcijama, etiketama i sliËnim stvarima, zabranama utjecati na medije, to je najgore. Zabrane su neπto πto apsolutno ne podræavam. Vjerujem da je mnogo vaænije i bolje graditi kriterije struËnosti, kriterije etiËnosti u mediju i sprijeËiti neπto πto, naæalost, vrlo Ëesto vidimo u medijima - atak na privatnost, naruπavanje intime ljudi, podmetanje informacija koje su apsolutno netoËne. Dakle, neπto πto je daleko od tog profesionalnog ideala. Utjecaj stranke na vlasti Æuto ili ozbiljno Vrlo Ëesto sam razgovarao s ljudima iz medija, pa i s vlasnicima i pitao ih: Nemojte se ljutiti, zaπto toliko æutila? Zaista mislim da æutilo u velikoj mjeri dominira medijskom scenom. Odgovorili su mi: Moramo prodati novine, trebamo zaraditi neπto novaca, trebamo ljudima plaÊu platiti. Na moje pitanje koliko im je narasla tiraæa u posljednje vrijeme, odgovor je glasio: Tiraæa nam pada. Naravno dio toga fenomena je i Ëinjenica da smo u krizi, ljudi zaista mjere hoÊe li kupiti kavu ili Êe kupiti novine, pa viπe ne kupuju dvoje ili troje novine, nego jedne. No, znatan dio javne scene æeli ozbiljan dnevnik. Æeli novine koje nisu æute, æeli televizijsku i radijsku emisiju koja obrauje temu koja pokazuje ZahvaljujuÊi se prethodnim govornicima na Ëestitkama u povodu jubileja i dobrim savjetima, predsjednik HND Zdenko Duka podsjetio je da se posljednjih godina medijski teoretiËari u Hrvatskoj uglavnom slaæu oko toga da je utjecaj politike u ovom desetljeÊu na medije i novinarstvo manji nego πto je bio ranijih, devedesetih godina. No, to je ipak samo privid. Dakako, u odnosu na devedesete godine u mnogome se promijenilo vlasniπtvo, pa je dræava sada vlasnik jedino Hrvatske radiotelevizije, agencije Hina i dnevnika Vjesnik. Iako ne bi smjela imati utjecaj na ureivanje tih medija, od kojih su Hrvatska televizija i Hina po definiciji javni mediji, stranka na vlasti ima taj utjecaj preko uredniπtava. Naravno to ovisi o sastavu uredniπtava, jer je i HTV imao pojedina uspjeπna razdoblja vrlo neovisnog ureivanja. Javna televizija sada je u krizi i zato je teπko predvidjeti kraj i rjeπenje. Pisanje dnevnih novina daje u svakoj zemlji sliku druπtvene i kulturne prosvjeÊenosti i utjeËe na oblikovanje javnosti u zemlji. Hrvatska danas ima 14 dnevnih listova, ima i produkciju drugih novina i Ëasopisa, no ne moæemo biti zadovoljni kvalitetom. Kada govorimo o suodnosu novinarstva i politike, obiËno govorimo o tome koliko novinarstvo utjeËe na politiku u zemlji, koliko stvara respektabilnu i zrelu javnost, s druge strane koliko je novinarstvo neovisno od kljuËnog utjecaja konkretnih politiËara, stranaËkih politika, osobito vladajuÊe politike. U Hrvatskoj novinarstvo nije u dovoljnoj mjeri niti toliko pametno i moÊno da kljuËno utjeËe na struËnost, odgovornost i moral vodeÊe politike i politiËara, a niti su mediji izborili potpunu neovisnost od politiËkih utjecaja. Dogovori i komploti Najprominentniji politiËari i dalje pokuπavaju, pa Ëak i uspijevaju utjecati na medijske sadræaje ne samo javnih nego gotovo i svih znaËajnijih privatnih medija. Ekonomski i druπtveni poloæaj javnih medija joπ vrlo Ëesto ovisi o dogovorima i komplotima s politiËarima i moÊnim biznismenima. Mnogi poznati novinarski i medijski autori - britki kritiËari druπtvene zbilje, iπËezli su iz glavnih hrvatskih medija i piπu za niskotiraænije listove i za portale, ili su neki od njih i potpuno utihnuli. Viπe nego prije urednici su preuzeli uloge izvrπitelja æelja izdavaËa, dok su ranije bili na Ëelu novinarskih redakcija, prvi meu novinarima i hrabrije i poduzetnije πtitili novinarske profesionalne pozicije. Prije svega izmjenom medijskog zakona kao novinarska udruga moæemo vratiti znaËenje i ugled novinarskim autorima jer jedino uz veÊi utjecaj novinara na ureivaËku politiku medija moæemo se nadati boljim danima i za novine i za hrvatsko novinarstvo. Indikator demokracije Zastupnica u Europskom Parlamentu Doris Pack, predsjedateljica Odbora za kulturu, ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KON Nasilje prema novinarima jest nasilje prema slobodnom druπtvu, nasilje nad demokracijom, Meusobna solidarnost i potpora ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERE Moralna i struËna odgovornost Ivo JosipoviÊ: Rad medija, rad vas novinara, jedan od stupova demokracije i uvelike o vama ovisi kako Êe izgledati naπa Hrvatska OËuvati javnu televiziju Posebna su priËa autorska prava novinara. Ne znam da li vas to tiπti - Ëitam Ëesto portale i vidim potpuno prepisane tekstove. Zaπto se to trpi, zaπto se to dopuπta? To ne znam ali smatram da to ni u kom sluËaju nije dobro niti za medije a niti za vas. Omalovaæava se vaπ rad i na neki ga se naËin i ekonomski iskoriπtava na neprimjereni naËin. Posebna su specifiËnost elektroniËki mediji koji imaju veliki utjecaj. Treba praviti distinkciju izmeu privatnog i javnog medija. Privatni mediji imaju jedne kriterije, javni mediji druge. O tome se vode vrlo velike, πiroke rasprave posebno kada je rijeË o Hrvatskoj radioteleviziji - o njenoj ulozi, njezinoj funkciji itd. Dakako, tu je onaj neizbjeæni ekonomski aspekt - to je onaj mali rat πto se vodi izmeu privatnih medija i Hrvatske radiotelevizije. Ne bi se smjelo dogoditi da javni medij svojom moÊi, svojim kapacitetima pokupi vrhnje na oglaπivaËkoj sceni, nego da ga ostavi dovoljno i za preæivljavanje privatnih medija. Trebalo bi paziti da se radikalnim rjeπenjima ne uruπi, ne uniπti javna televizija koja je, i kada je kritiziramo - ja je osobno prihvaÊam kao vrijedno javno dobro - vrlo vrijedni instrument kojim se podiæe duhovna razina naπeg druπtva. omladinu, sport i obrazovanje Europskog parlamenta, meu ostalim je rakla: - Dobro pratim medijsku scenu u Hrvatskoj i imam dobro miπljenje o vaπoj zemlji, novinarstvu i HND-u. Mediji su ogledalo demokratskog druπtva, dobri mediji su utvrda demokracije svugdje u svijetu pa i u vas. Sloboda miπljenja i sloboda tiska od osnovnog su znaËenja, i o tome uopÊe nema spora. Bez njih nema demokracije. Istodobno, medijska scena je indikator kada procjenjujemo situaciju u dræavi. Mi u europskom parlamentu i u Europskoj komisiji svake godine radimo izvjeπtaj i ocjenjujemo situaciju i u medijima u tim dræavama. Pamtim vremena kada u Hrvatskoj nije bilo slobode medija, kada je dio zemlje bio okupiran, kada je bilo cenzure koje ne bi smjelo biti. Zajedno s hrvatskim graanima i novinarima demonstrirala sam na Trgu Republike za Radio 101. Naravno, Vladi to nije odgovaralo, ali ja smatram da smo ispravno postupili. Samo ako odgovorno postupamo i ako mediji odgovorno djeluju - oni Êe preuzeti svoju funkciju koja im je namijenjena u civilnom i demokratskom druπtvu. Kvalitetno novinarstvo okosnica je demokratskog druπtva. Poslije istupa glavnih govornika na meunarodnoj konferenciji Novinarstvo i politika voena je æiva i zanimljiva diskusija u kojoj su sudjelovali Oliver VujoviÊ, glavni tajnik Medijske organizacije istoËne i srediπnje Europe (SEEMO), Aleksandar StankoviÊ, urednik i voditelj emisije Nedjeljom u dva HTV-a, Ante GavranoviÊ, autor knjige o medijima i jedan od dugogodiπnjih predsjednika HND, zatim Aidan White, Doris Pack, Ernest Elitz, Zdenko Duka i drugi. Moderatorica je bila Anita Malenica, novinarka VeËernjeg lista J.P novinar 19 Doris Pack: Pamtim vremena kada u Hrvatskoj nije bilo slobode medija, kada je dio zemlje bio okupiran, kada je bilo cenzure koje ne bi smjelo biti. Zajedno s hrvatskim graanima i novinarima demonstrirala sam na Trgu Republike za Radio 101 odreene kulturne sadræaje, obrazovne sadræaje, i bilo bi vrijedilo pokuπati s nekim medijem koji bi manje bio æute boje a viπe neke druge. Ne znam, nisam ekspert, i ne mogu reÊi πto bi to znaËilo træiπno. Æelim takav medij i rado bih ga proËitao svaki dan, rado bih na televiziji pogledao snimku neke opere, dramu, rado bih pogledao emisiju o nekoj stranoj zemlji ili kulturi drukËijoj od naπe, koja se ne pokazuje kroz sapunicu nego kroz ozbiljni autorski prilog. Znam da ovi problemi joπ viπe vas tiπte, s nekima novinarima dosta razgovaram i znam da za mnoge æivot nije lak. Volio bih da Hrvatska sutra, ako to nije danas, bude dom medijskih sloboda, dom kvalitetnih medija, dom medija - da svatko u njima nae ono πto æeli. Netko æeli malo æute novine, netko æeli malo drukËije boje. Dobra je medijska scena koja zadovoljava sve te potrebe javnosti i naravno koja uz slobodu medija osigurava pristojnu egzistenciju vas koji se bavite tom profesijom - rekao je na kraju predsjednik JosipoviÊ. broj 10/11/12/2010. - Dopustite mi da vam Ëestitam vaπu obljetnicu, zaæelim mnogo uspjeπnog rada zato πto zaista mislim da je rad medija, rad vas novinara, jedan od stupova demokracije i da uvelike o vama ovisi kako Êe izgledati naπa Hrvatska. Tim rijeËima zapoËeo je svoje izlaganje pokrovitelj proslave, predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo JosipoviÊ. Evo nekih naglasaka: - »estitam novinarima na svemu πto su napravili, kada je rijeË o jednom vaænom interesu Hrvatske a to je borba protiv korupcije. Mediji i novinari pokazali su se mnogo uspjeπnijima i mnogo hrabrijima od politike, pa Ëesto i od onih tijela kojima je zadaÊa da razotkrivaju i progone korupciju i organizirani kriminal. Mediji su bili korak ispred, zaista su pridonijeli iznimno mnogo da se problemi rijeπe i da se rjeπavaju na onaj naËin koji je na kraju i potreban - na pravosudni naËin. Mediji Ëesto imaju ulogu vrlo vaænog moderatora druπtvenih odnosa, vrlo vaænog sudionika pa i na politiËkoj sceni ta uloga nosi i one rizike koji ne bi smjeli postojati. Tu u prvom redu s velikim poπtovanjem i zahvalnoπÊu govorim o onim novinarima koji su imali tu nesreÊu da budu meta fiziËkih napada. I vaπa struka i mi koji smo s druge strane, i cijelo druπtvo tim ljudima moramo odati poπtovanje, zahvalnost, ali se i pobrinuti da takvih sluËajeva viπe ne bude. nasilje na ljudskim pravima. Ne samo neposredno radi slobode javne rijeËi, slobode izraæavanja - nego i radi svih onih drugih posljedica πto slijede iz represije prema glasu javnosti. Osobno smatram da javna rijeË nosi i odreenu moralnu, profesionalnu, struËnu odgovornost. Svi mi koji smo na javnoj sceni iskusili smo povremeno i da se nasrÊe na Ëast, ugled, obitelj i dostojanstvo ljudi. Kao πto znate da ste prevaæni faktor demokracije, isto tako morate imati svijest o tome da na neki naËin odluËujete o ljudskim sudbinama. To ne znaËi, naravno, ne piπite o nama, Ëuvajte nas, pazite nas, mazite nas. Imajte kriterije. Time izgraujete vjerodostojnost medija i novinarske profesije. Kada je rijeË o poloæaju novinara, rekao bih da je vaæno naËelo - piπi πto god hoÊeπ, πto misliπ da je ispravno, ali budi spreman i na kritiku. Jer kao πto mediji kritiziraju druge, isto tako mediji moraju biti spremni da i njih kritiziraju drugi mediji, drugi sudionici na javnoj sceni. Posebno je vaæno - to vidim Ëesto iz vaπih rasprava - kako oËuvati autonomnost, svoju neovisnost unutar ceha. Smatram da je odreeni mehanizmi participacije novinara u upravljanju medijima pravi naËin da se osigura - koliko je to moguÊe - neovisnost novinara. broj 10/11/12/2010. Hrabriji od politike Novinarstvo i politika ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINAR novinarsko druπtvo u Zagrebu, s ciljevima koji su vrlo sliËni ciljevima i zadacima koje ono ima danas - neovisni mediji, profesionalizam i zaπtita novinarskih radnih i socijalnih prava. Reinhard Wessell, direktor ureda Zaklade Konrad Adenauer u Zagrebu hrvatskim je novinarima poæelio mnogo sreÊe i uspjeha u ovoj i u sljedeÊih 100 godina. ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO I POLITIKA ME–UNARODNA KONFERENCIJA NOVINARSTVO novinar 18 Meunarodna konferencija Kome sud viπe vjeruje Neki od rekordera u svojedobnim tuæbama protiv Feral Tribunea, koji je masovnom duπoboljom duænosnika godinama uporno uniπtavan, jesu - koje li sluËajnosti! - danaπnji robijaπi Branimir Glavaπ i Tomislav MerËep, optuæeni i osumnjiËeni za najgore ratne zloËine. MerËep je u samom vrhu po broju podignutih tuæbi protiv Ferala, unovËio ih je Ëak sedam zbog tekstova o zloËinima koje je u PakraËkoj Poljani poËinila postrojba pod njegovim zapovjedniπtvom. Sutkinja zagrebaËkoga OpÊinskog suda Gordana JalπoveËki razrezala je, primjerice, u lipnju 1995. godine Feralu 130 tisuÊa kuna kazne zbog teksta “Polja smrti u PakraËkoj Poljani” autora Drage Hedla u kojemu se, kako je sutkinja lijepo primijetila, “iznose razne neosnovane broj 10/11/12/2010. Duπevne boli i cenzura bez duπe broj 10/11/12/2010. Piπe Davor Krile reketare oglaπivaËi i marketinπki struËnjaci, a kao scena smo ionako odavno strukturno korumpirani, pa uniπtavamo sami sebe. To, meutim, nije razlog da se ne sjetimo kako je bilo nekad i ne rasvijetlimo kamo su se djenuli oni πto su nekad prednjaËili u lomljenju slobode i financijske opstojnosti nezavisnih medija. Prvaci nekadaπnjih duπevnih boli danas su, uglavnom, poznati po svojim tadaπnjim hobijima zbog kojih su nakon nekoliko desetljeÊa zakaπnjenja konaËno zavrπili iza reπetaka. Bilo bi krajnje nepravedno da ih ne upamtimo i po zaradama koje su svojedobno ostvarivali na raËun slobodnih medija, uz pomoÊ stroge i pravedne HDZ-ove pravosudne klike. ZabrinjavajuÊe je πto suæavanje medijskih sloboda, mimo novinara, veÊ godinama malo koga zabrinjava. ©ute oporbene stranke, πuti sveuËiliπna inteligencija, πute slobodoumni pravnici… novinar 21 T uæbe za duπevne boli u devedesetim su godinama u Hrvatskoj cvjetale tisuÊama cvjetova: reæimske perjanice i najmirisniji pupoljci Tumanove nomenklature masovno su podizali enormne odπtetne zahtjeve protiv nepoÊudnih novinskih nakladnika kako bi im ugrozili opstanak, utjerali strah u kosti i zaËepili lajava usta. Nije tajna da smo od tada kao struka popriliËno evoluirali: umjesto sustavnog politiËkog reketarenja i financijskog uniπtavanja tuæbama, danas nas SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTN Smrtonosna πutnja SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMR novinar 20 Smrtonosna πutnja foto Siniπa Sunara I knjige na udaru Perverzna ljubav Sanadera i medija UredniËki napuci i novinarski zadaci bili su svedeni na Ëerupanje Sanadera, a sve kao svojevrsnu osvetu javnosti jer joj je onomad zatajio razlog svog odlaska - oni mu se osveÊuju, a on pristaje na igru jer je potreba uzajamna, treba mu podij za nastup Piπe Miroslav FilipoviÊ Stiæe Onur! - ciknula je ironiËno jedna novinarka u hodniku ispred saborskog kafiÊa. Amorfna novinarska masa iz koje su kao bodlje strπali mikrofoni, kamere i diktafoni zavaljala se prema vratima kroz koja je samouvjerenim ili bar dobro glumljenim samouvjerenim korakom istupio Ivo Sanader. Zagonetno nasmijeπen, s uπËuvanim gardom Ëovjeka koji sve konce dræi u rukama, na trenutak se doimao kao sadaπnji, a ne bivπi premijer kojeg stiπÊu sa svih strana. Malo tko mu viπe spominje i do juËer neizostavnu doktorsku titulu uz ime, a donedavni najbliæi stranaËki prijatelji premjeπtaju ga po sabornici uæasnuti pomiπlju da bi ovaj mogao sjediti kraj njih. Dakle, detitulirani bivπi premijer i πef HDZ-a stao je onako markantan meu zbijene novinare i suvereno prozborio: “NeÊemo ovdje, idemo gore”. Uslijedila je strka uza stepenice. Trebalo je zauzeti πto bolje mjesto na gornjem katu, pred ulazom u veliku saborsku dvoranu gdje je Sanader pristao odgovarati na pitanja. Do juËer nezamisliva situacija. Kad novinarima ustreba - tu je. Pojavi se iznenada, iskoËi kao kukavica iz zidnog sata, ali uvijek zna da ga Ëeka novinarski odbor za doËek. ©irokogrudno ih pita “©to vas zanima”, no odgovori su mu uglavnom πturi i nedoreËeni. Otkako je naprasno podnio ostavku, sav je u zagonetkama. Sve Êete vidjeti i Ëuti na vrijeme... ali oËekivani NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PR Niæepotpisani novinar tuæen je takoer za klevetu i duπevne boli od strane haaπkog optuæenika Ante Gotovine, kao koautor knjige o njegovu æivotu, i to skupa s kolegama Ivicom –ikiÊem, Borisom PaveliÊem i izdavaËem Slavkom Goldsteinom. U ovom sluËaju viπe nije vaæno Ëak ni to πto je takoer rijeË o Ëovjeku kojega se tereti za ratne zloËine i koji se veÊ godinama nalazi iza reπetaka (jer i takve, vidjeli smo veÊ, itekako boli duπa!), nego je najspornije πto se uz tuæbu traæi privremena sudska zabrana publiciranja knjige o Gotovini i njezine feljtonizacije u Slobodnoj Dalmaciji zbog navodnog moguÊeg utjecaja na haaπku presudu, premda za to nema nikakve realne osnove. Poznato je da nijedan sud, pa ni haaπki, ne sudi na temelju knjiga i novinskih napisa nego temeljem dokaza iznesenih tijekom suenja koje je u Gotovininom sluËaju, usput budi reËeno, odavno okonËano. Posrijedi je puki manevar Gotovinina odvjetniËkog tima koji je godinama masno naplaÊivao njegovu obranu iz dæepova hrvatskih poreznih obveznika, pa uoËi presude svom klijentu traæe deæurnog Pedra jer strepe od pitanja zaπto rezultati njihova pravnog umijeÊa nisu adekvatni toj vrtoglavoj svoti. Sudske zabrane istinitih knjiga, ËinjeniËno potkoæenih novinskih tekstova i vjerodostojnih televizijskih emisija na ovim prostorima pamte joπ samo postariji novinari. Mnogi od njih spremni su posvjedoËiti kako su takve pojave Ëak i u najjednoumnijim vremenima bile iznimno rijetke. Nisu, meutim, zabrinjavajuÊe tuæbe, odπtete za duπevne boli ili sudske zabrane same po sebi: zabrinjavajuÊe je πto suæavanje medijskih sloboda, mimo novinara, veÊ godinama malo koga zabrinjava. ©ute oporbene stranke, πuti sveuËiliπna inteligencija, πute slobodoumni pravnici… Joπ malo, pa - baπ kao u onom pouËku njemaËkog intelektualca iz kasne faze TreÊeg Reicha - viπe neÊe biti nikoga da na posljednju medijsku zabranu namrπti obrve, a kamoli da digne svoj glas NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PR Osim ratnih zloËinaca po domovinskim kriterijima, Feral su zbog duπevnih boli svojedobno tuæili i ratni zloËinci po haaπkim normama: Mladen NaletiliÊ Tuta i Vinko MartinoviÊ ©tela. Na poduljem popisu Feralovih tuæitelja su i bivπi predstojnik Tumanova ureda Hrvoje ©ariniÊ, urednici Kutline Slobodne Dalmacije Dino Mikuladra i Josip JoviÊ, Tumanov modni savjetnik Rikard Gumzej, general-pjesnik Ivan Tolj, bivπi πef DubrovaËke banke Neven BaraË, bivπi πef Sabora Nedjeljko MihanoviÊ, nesueni πef nogometnog saveza Igor ©timac... Pozadinu nebrojenih sudskih postupaka protiv Ferala otkrio je 1998. godine Krunislav OlujiÊ, bivπi predsjednik Vrhovnoga suda. U intervjuu je otkrio da su Hrvoje ©ariniÊ i IviÊ PaπaliÊ, savjetnici Franje Tumana, od njega nekoliko puta traæili sistematsko uniπtenje Ferala. Ne moæe se reÊi da medijska scena u meuvremenu nije evoluirala: umjesto tuæbi koje su nekad bile sredstvo za uniπtavanje reæimu nepoÊudnih izdavaËa, one su se danas prometnule u vrlo efikasno sredstvo cenzure. JuËer su djelovale post festum, nakon veÊ nagrenog ugleda druπtvenih protuha, a danas su efikasne unaprijed: prije objave spornih informacija, tekstova i priloga; puno prije poËinjene πtete. Tuæba odvjetnika Veljka MiljeviÊa u ime Vinka GrubiπiÊa i Jadran filma promptno je zaustavila emitiranje Latinice koja se bavila potonjima, i to bez obzira na brojne nalaze iz izvjeπÊa Dræavne revizije koja su utvrdila nepravilnosti u privatizaciji ove nekad plodne produkcijske kuÊe. »ak ni strukovna udruga Hrvatsko novinarsko druπtvo - nije uspjelo razbiti bedem zabrane o ovoj nepoÊudnoj temi, jer je privremenim sudskim rjeπenjem zablokirana i parcijalna distribucija dijelova sporne Latinice, pa je HND kaænjen zbog pokuπaja da ih emitira na svom okruglom stolu. broj 10/11/12/2010. MerËep je bio junakom joπ niza bizarnih Feralovih iskustava s hrvatskim pravosuem. Na primjer, Mladen KatunariÊ, tadaπnji sudac i dugogodiπnji predsjednik splitskoga Prekrπajnog suda, bez sasluπanja okrivljenika kaznio je Feral koji je MerËepu imao platiti maksimalnih 49 tisuÊa kuna, a sve zbog naslovnice s muπkarcem koji piπki u cvijeÊe i s montiranim likom Tomislava MerËepa. Nakon brojnih æalbi tadaπnje Feralove odvjetnice Vesne AlaburiÊ, predmet je nekim Ëudom 1999. godine pao u zastaru. Branimir Glavaπ, legalni i legitimni ratni zloËinac, tuæio je Feral devedesetih takoer na desetke puta, a nakon smrti Franje Tumana, u vrijeme vlasti salzburπkog demokrata Sanadera, razmahao se tuæbama i prema svim drugim medijima koji su se usuivali povezati ga s nekakvim tamo ratnim zloËinima, ubijanjem ljudi i njihovim bacanjem u Dravu, vezivanjem selotejpom i ispijanjem akumulatorske kiseline. Tuæio je tako svojedobno za uvredu, klevetu i nanoπenje duπevnih boli i bivπeg osjeËko-baranjskog æupana Ladislava Bognara, pokojnog osjeËkog branitelja Vjenceslava Bila, kao i Ljubicu LetiniÊ, novinarku Hrvatskoga radija. Po tuæbi je tada obiËno potraæivao oko 300-tinjak tisuÊa kuna. Vrhunac apsurda s Glavaπevim tuæbama hrvatski novinari doæivjeli su Sredstvo cenzure MerËep je unovËio Ëak sedam odπteta za duπevne boli zbog tekstova o zloËinima koje je u PakraËkoj Poljani poËinila postrojba pod njegovim zapovjedniπtvom broj 10/11/12/2010. Vrhunac apsurda nakon πto je veÊ bio nepravomoÊno osuen na 10 godina zatvora za ratne zloËine nad osjeËkim civilima i veÊ se mjesecima skrivao u Bosni i Hercegovini. To, naime, nije bio kraj pravosudne paradoksalnosti ove dræave: optuæeni novinari i urednici, poput Heni Erceg, naprimjer, ni tada nisu bili izuzeti od uËestalog pozivanja na roËiπta zbog Glavaπeve povrijeene duπe. Pa πto ima veze πto je Ëovjek ratni zloËinac? - poruËivala je æurnalistima pravna dræava - ako su hrvatski domoljubi i bivπi Ëlanovi HDZ-a, i ratni zloËinci mogu imati velike duπevne boli! SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©U tvrdnje o masovnim grobnicama i koncentracionom logoru u okolici Pakraca”. Presuda je donesena i na temelju MerËepova iskaza, kojemu “sud u potpunosti vjeruje, jer je dat na jasan i uvjerljiv naËin”. Kako je nedavno, u zadnjem produæetku hrvatske pravosudne utakmice s Europom, Tomislav MerËep utamniËen upravo zbog ratnih zloËina i ubojstava 43 osobe u PakraËkoj poljani, logiËno pitanje glasi: hoÊe li se sudac koji mu bude izricao presudu u ovom sluËaju ispriËati pokojnom Feralu, novinaru Dragi Hedlu i hrvatskoj javnosti zbog krive procjene svoje kolegice JalπoveËki da osumnjiËeni Tomislav MerËep uopÊe ima duπu, a kamoli da trpi njezine nepostojeÊe boli? HoÊe li, moæda, naloæiti Tomislavu MerËepu da Feralu vrati nepravedno i neosnovano zaraene novce? Unaprijed izrazimo skepsu u takav finale, jer je spomenuta sutkinja Gordana JalπoveËki, valjda zbog iznimnih zasluga za neovisnost pravosua, u meuvremenu postala sutkinjom Vrhovnoga suda. Ne moæe se reÊi da medijska scena u meuvremenu nije evoluirala: umjesto tuæbi koje su nekad bile sredstvo za uniπtavanje reæimu nepoÊudnih izdavaËa, one su se danas prometnule u vrlo efikasno sredstvo cenzure klimaks, to veliko otkrovenje, uporno izostaje. Drugi put doe u Sabor pa na prepad skvotira dvoranu Ivana KukuljeviÊa, odræi konferenciju za novinare na kojoj ne zbori iz glave veÊ Ëita s papira, najavi ili da naslutiti neπto bombastiËno i ponovno navabi novinare lascivnim Ëut Êete, vidjet Êete. Ali “ljubav” izmeu Sanadera i novinara, toËnije njihovih urednika koji ga odræavaju na temperaturi vruÊe medijske robe, ne ide dalje od te zavodniËke predigre. Sve Êete Ëuti i vidjeti! Kraljevski tretman Magija kojom je zaËarao medije svojstvena je najveÊim opsjenarima. Poanta je u stvaranju privida novinar 23 NaliËje profesije foto XXXXXXX Sudske zabrane istinitih knjiga, ËinjeniËno potkoæenih novinskih tekstova i vjerodostojnih televizijskih emisija na ovim prostorima pamte joπ samo postariji novinari SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©UTNJA SMRTONOSNA ©U novinar 22 PopriliËno smo evoluirali: umjesto sustavnog politiËkog reketarenja i financijskog uniπtavanja tuæbama, danas nas reketare oglaπivaËi i marketinπki struËnjaci Smrtonosna πutnja Stigao je Onur! UredniËki napuci i novinarski zadaci bili su svedeni na Ëerupanje Sanadera, a sve kao svojevrsnu osvetu javnosti jer joj je onomad zatajio razlog svog odlaska. »ak se moæe reÊi da je odnos Sanadera i medija postao sadomazohistiËki perverzan. Oni mu se osveÊuju, a on pristaje na igru jer je potreba uzajamna. Treba mu podij za nastup. U Saboru se ne isplati sjediti i maltretirati vlastite prepone. Efektnije su izjave s nogu i izvanredno sazvane pressice u dvoranama koje tromi saborski kerberi ne stignu zakljuËati. Do juËer nedostupan za takva Ëavrljanja, danas se pojavi taman kad zatreba, a i onda tek spretno izmeu redaka nagovijesti sve Êete Ëuti i vidjeti - nekakav πok, buenje svojih spavaËa i ruπenje vlade koje se ne dogode. Osim ako se πokom ne smatra to πto je digao ruku za prijedlog dræavnog proraËuna ga je izradila vlada Jadranke Kosor koju je nekoliko dana ranije nazvao nekompetentnom i nesposobnom za posao koji radi. A kad se i ti laæni πokovi potroπe, uvijek pali “zagonetni” flaster na sljepooËici koji pri detaljnom medijskom skeniranju ne moæe promaÊi. Svoju ulogu “Ëovjeka s tajnom” veÊ je uvelike potroπio, s tim da mnoge tajne (iz tajnih iskaza) poËinju sustizati njega. Premda su mu i dalje zajamËeni udarni termini i udarne stranice, njegova medijska aura, barem u ulozi u kojoj je od ljeta 2009, polako blijedi. Fascinacija njime oznaËila je joπ jedno bolno razdjeviËenje domaÊih medija u tranziciji Piπe Vesna KesiÊ Ovo nije apel za kriminalizaciju profesije i trpanje novinara u zatvor iako je nekima tamo moæda mjesto i zbog gorih krimena od klevete, ali jest pokuπaj da se o nekim, za struku vaænim pitanjima, ne piπe (samo) povrπno i “atraktivno” i da se ne razmiπlja iskljuËivo iz pozicije zaπtite vlastitih interesa, jer to nije primarni mandat novinarstva Zahuktale afere koje jedna drugu pristiæu kao lajtmotiv prati pitanje - a kako sve to prate mediji? Ili, joπ vaænije, koja je bila njihova uloga u izvjeπtavanju, analizi, otkrivanju, ali i kreiranju onoga πto se sada pokazuje kao totalna premreæenost hrvatskog druπtva korupcijom? I kakva im je, nakon svega buduÊnost? U tom kontekstu pitanje medijske regulative, koje je oduvijek bilo nepopularno i kontroverzno, nameÊe se kao jedno od vaænih pitanja. »itateljskoj i gledateljskoj publici to je pitanje, s pravom, gotovo nezanimljivo, ali ljudima iz medija bi trebalo biti jedan od prioriteta. Ako ne æele zavrπiti kao postmoderni proletarijat kojem Ëitatelji ne vjeruju (kao ni politiËarima), a vlasnici i menadæeri ih tretiraju kao nekvalificiranu, lako zamjenjivu, fleksibilnu i jeftinu radnu snagu. Tokom prosinca dvije su informacije kratkotrajno zaokupile paænju javnosti, u konkurenciji s vruÊim politiËkim aferama koje na sve ostalo imaju anestetiËki uËinak. Najprije je iz Opatije, gdje se odræavao tradicionalni skup Hrvatskog udruæenja za kaznene znanosti i praksu, stigla vijest da radna skupina za izmjene Kaznenog zakona razmiπlja o stroæoj kriminalizaciji i penalizaciji klevete i uvrede, te o uvoenju novog kaznenog djela - sramoÊenja. Potom je, na intervenciju odvjetnika Veljka MiljeviÊa, u ime interesa njegovog klijenta, zaustavljeno emitiranje priloga u Latinici s temom “ZloËin privatizacije (ne) zastarijeva”. I dok je ovaj potonji dogaaj privukao podosta bijesa i buke, prvi je proπao gotovo nezamijeÊeno, iako oba zasluæuju paænju javnosti, a pogotovo novinarske. No pitanje je i kakvu paænju. Ljutnja, pamfleti i satira uvijek su dobrodoπli zaËini, ali nisu dovoljni za ozbiljan pristup problemima. KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA K Bolno razdjeviËenje medija Mediji izmeu chilling effecta i difamacije KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA K Kada se potkraj ljeta pojavio kao sudionik okruglog stola o daytonskoj Bosni u nekom austrijskom alpskom selu, doËekao ga je desantni vod domaÊih novinara. Traæili su odgovore i na ono u meuvremenu ofucano pitanje zaπto je otiπao, ali i na ono u meuvremenu oæivljeno: zna li πto ga Ëeka u Hrvatskoj; ima li saznanja o istragama koje se vode protiv njega. Psi laju, karavane prolaze odgovorio je. »ut Êete, vidjet Êete, ali ne od njega. U dramaturπki krajnje napetoj situaciji bio je prisiljen vratiti se. Ne samo u Hrvatsku, veÊ i na politiËku scenu. U zemlji koja usprkos svemu joπ nije bila do kraja navikla na nemilosrdno medijsko proganjanje i skeniranje politiËki problematiËnih likova, Sanaderov povratak doslovce je bio aranæiran kao vrhunski marketinπki spektakl, dolazak Onura u Konzum. Sa stajaliπta novinarske etike bio je, najblaæe reËeno, dvojben jer je nametnuto javno miπljenje da je sve πto se tiËe Sanadera od iznimne nacionalne vaænosti. »uËalo se i Ëekalo u “zasjedama” pred KozarËevom 21, u sivcima objavljivalo njegove saborske hodograme, detektivski do detalja analiziralo zaπto je prilikom izlaska iz kuÊe nosio kaput, ali ne i torbu, dok je sat vremena kasnije u Saboru osvanuo s torbom, ali bez kaputa... O beskonaËnim analizama govora tijela, bodylanguagea, kojeg je uzgred reËeno upravo on ovdje uspostavio kao politiËki fenomen, da se i ne govori. SramoÊenje, ogovaranje, traËanje Vijest s opatijskog skupa pojavila se je u VeËernjem listu (4.12. 2010), a prenijeli su je i komentirali, tek rijetki portali - iPress, dalje.hr, komentar.hr, dnevno.com, koliko sam ja primijetila. Sræ informacije je u sljedeÊem: Onaj koga sud bude osudio za klevetu, po novome bi mogao i u zatvor (sada je predviena samo globa), a uz dosadaπnja kaznena djela klevete i uvrede uvest Êe se i potpuno novo, koje Êe se zvati sramoÊenje, a zapravo znaËi javno ogovaranje i traËanje. Dok bi se za klevetu moglo platiti globu ili odleæati i do godinu dana u zatvoru, za traËanje i uvredu predviena je samo novËana kazna. Novinari kao riziËna skupina novog KZ-a Odredbe KZ-a, klevetanja, uvrede i sramoÊenja, po prirodi stvari, odnose se na sve graane. novinar 25 foto Marko LukuniÊ vaæna kako je isprva predstavljeno domaÊoj javnosti. Spominjala se i kupovina nekoliko Picassa. Bio je skeniran uzduæ u poprijeko, i privatno i javno, kao nikad nitko prije njega u ovdaπnjim medijima. broj 10/11/12/2010. A prije godinu dana taj se uskraÊeni odgovor Ëinio fatalnim. Komentatori i analitiËari grmjeli su kako je bivπi premijer duæan objasniti razloge svoje naprasne ostavke, kako to nije bonton i demokratska praksa sreenim dræavama, da se ne moæe samo tako ustati i otiÊi usred vlastitog tuluma. Dogaaji koji su uslijedili jednostavno su otupjeli znaËaj tog odgovora, a time i smisao zagonetke. Pojavljivao se u meuvremenu, nepozvan i arogantan kao prigodom komemoracije na desetu obljetnicu smrti Franje Tumana kada je veÊ bilo posve jasno da izmeu njega i vrha HDZ-a vlada otvorena netrpeljivost. Ili na onoj Ëuvenoj izvanrednoj konferenciji za novinare poËetkom ove godine koju su u njegovoj stranci, jedva ËekajuÊi, ocijenili pokuπajem puËa pa ga bræe-bolje izbacili iz nje. Potom se izgubio iz vidokruga. Bezuspjeπno je traæen i neoËekivano pronalaæen na raznim mjestima diljem svijeta. U odajama neke kanadske bogataπice koja ga je navodno imenovala svojim savjetnikom. U Madridu na finalu Lige prvaka kada je s novinarima koji su na njega nabasali Ëak prokomentirao taktiËke zamisli Josea Mourinha. Neki ga je zemljak sluËajno primijetio u losangeleskoj zraËnoj luci, kriomice ga snimio pa proslijedio fotografije domaÊim internetskim portalima. U New Yorku su novinari iπËaËkali da je kupio stan na Manhattanu i da profesura na Columbia University nije ni redovna ni Kriminalizacija klevete i uvrede broj 10/11/12/2010. Zaboravljena zagonetka NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESIJE NALI»JE PROFESI novinar 24 odræavanjem paænje na naizgled nevaænim (zapravo zaista nevaænim) detaljima: pozi, pogledu, briæno usklaenoj nijansi kravate sa πtofom sakoa, Ëinjenici da (ovoga puta) ne nosi sat, da je naoËale tutorski uglavio na vrh nosa ili da mu u ruci drhti papir s napisanim govorom. Kraljevski medijski tretman mu je zajamËen, Ëak i unatoË tomu, ako Êemo formalno, da je sada tek obiËni nezavisni zastupnik. A tajna je u vjeπto stvorenom prividu da on ima tajnu i da dræi kljuËeve opstanka ove vlade do redovnih izbora. To je njegovo magnetsko polje. I, dakako, iπËekivanje trenutka kada Êe ga, ako Êe ga uopÊe, zaskoËiti Uskok a policija sprovesti u Remetinec. Doduπe, ovo zadnje sam Sanader ne dræi pod kontrolom i to je zapravo jedini ËvrπÊi razlog zbog kojeg bi on medijski trebao biti zanimljiv. Sve ostale zagonetke zasad su ispale obiËne novinarske patke. Pretjerana fascinacija i iznuena potreba za medijskim skeniranjem Ive Sanadera leæi u tome πto je on odluËio zaigrati ulogu “Ëovjeka s tajnom”. Tajanstven je razlog zbog kojega se u ljeto 2009. godine iznenada povukao sa svih duænosti i napustio aktivnu politiku. Tajanstven je i razlog zbog kojeg se potkraj iste godine poæelio vratiti. U meuvremenu se zarotiralo barem desetak razliËitih tumaËenja razloga njegovog odlaska: od ucjena i pritisaka iz Bruxellesa i unutar njegove stranke, do zamora i navodne bolesti i zdravstvenih razloga. No sama se zagonetka vremenom razvodnila, tajna je predugo ostala tajnom, a mnoge druge vaænije stvari izbile su na medijsku povrπinu. Danas tajna njegovog odlaska u ljeto 2009. malo koga viπe zanima. I teπko da bi ijedan, ovoga puta potvreni razlog, osim nekog najbizarnijeg mogao uzdrmati javnost i dovesti do klimaksa. NaliËje profesije Drugi je dogaaj za naπe uvjete presedan i za razliku od sluËaja “kleveta” zaokupio je dosta medijske paænje. Odvjetnik Veljko MiljeviÊ uspio je zaustaviti emitiranje 10 minutnog priloga u Latinici naslovljenoj “ZloËini privatizacije (ne) zastarijevaju”. OdvjetniËko upozorenje, barem onaj dio dostupan javnosti, bilo je oπtro i zvuËalo prijeteÊi. Emitiranje priloga o Jadran filmu i njegovom vlasniku Vinku GrubiπiÊu - Moglo bi se shvatiti kao pokuπaj nanoπenja teπke πtete Jadran filmu i pokuπaj difamacije Jadran filma da bi ga se onemoguÊilo u zavrπetku zapoËetih poslova - kaæe se u tom upozorenju, te dodaje podatak da Jadran film u ovom trenutku ugovara i zavrπava nekoliko velikih ugovora, a “javna haranga” koju predmnijeva odvjetnik MiljeviÊ, izravno bi mogla ugroziti ili odgoditi te poslove i dovesti u pitanje stotine ljudi Ëije egzistencije o tome ovise. Drugi rijeËima, odvjetnik prijeti tuæbom protiv joπ nevienog materijala. Zakon na koji se poziva je - pretpostavljam, jer to nije izrijekom navedeno u dijelu pisma dostupnom javnosti - Zakon o obveznim odnosima, koji predvia naknadu πtete i za neostvarenu, tzv. “izmaknutu” dobit, nastalu zbog neËijeg loπeg i netoËnog prikazivanja u javnosti. Glavnom uredniku i nakladniku, HRT-u, odvjetniËki ured prijetio je graansko-pravnom odgovornoπÊu, prema Zakonu o medijima. Odmak od arhaiËno-patrijarhalnog Voditeljica radne skupine za izmjene KZ-a, prof. Ksenija TurkoviÊ, prema objavljenim tekstovima, navodi da su u najavljenim izmjenama KZ-a u obzir uzeti ustavni standardi koji se tiËu prava na zaπtitu osobnosti (Ël. 22. »ovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva…), kao i ustavno pravo na slobodno izraæavanje misli i slobodu govora. Do sada se je, i u nacionalnom zakonodavstvu i u meunarodnim izvjeπÊima o stanju legislative koja se odnosi na difamaciju i sliËne povrede prava, uglavnom spominjao Ël. 35 Ustava koji kaæe da se svakome jamËi πtovanje i pravna zaπtita njegova osobnog i obiteljskog æivota, dostojanstva, ugleda i Ëasti. To je, u stvari, najzanimljiviji detalj i svojevrsna inovacija i promjena dosadaπnje paradigme, jer se s arhaiËno-patrijarhalnog “dostojanstva, ugleda i Ëasti”, usko vezanih uz privatnosti i obiteljski æivot, teæiπte premjeπta na suvremeniji pojam osobnosti koji podrazumijeva individualnu osobu i uvjete u kojima se ta osobnost ostvaruje i πtiti. Naæalost, uz sva nastojanja i njen prvotni naËelni pristanak, na kraju nisam uspjela dobiti detaljnija objaπnjenja od prof. TurkoviÊ kako radna skupina objaπnjavanja najavljene promjene i njihova ustavno-pravna polaziπta. Moji su pozivi dospijevali tek do telefonske sekretarice, πto baπ i nije dobar pokazatelj otvorenosti i zainteresiranosti radne skupine za struËnu javnosti i miπljenje novinara. »lanak 10 Europske konvencije o umjesto politiËke analize ljudskim pravima, na kojeg se TraË Tenziju izmeu dva prava, nacionalna pravopozivamo kad je rijeË o slobodi sua razrjeπavaju na razliËite naËine, vodeÊi raËuna izraæavanja, garantira slobodu o demokratskoj tradiciji i kulturi, ali i kontekstu i druπtvenom trenutku u kojem se propisi donose. govora i izraæavanja miπljenja, A kontekst je u nas poznat i mnogo puta ali poziva i na odgovornost prepoznat kao - najgori moguÊi. To ne spore ni najliberalnijih moguÊih zakona, ili Osoba umjesto Ëasti i ugleda koriπtenja tih sloboda u zagovornici ukidanja svakog zakona koji bi se odnosio na Ustavna kategorija osobnosti, potvrdila mi je to u demokratskom druπtvu, te medijske slobode. Hrvatski su mediji veÊ ionako razgovoru i prof. Sanja BariÊ voditeljica rijeËke katedre dopuπta i zakonske restrikcije postali senzacionalistiËka traËaonica, pozornica za Ustavno pravo, nije se do sada koristila u domaÊem s jedne strane kao izvor informacija vladaju kaznenom pravu, osim pri odreivanju sadræaja tih prava kad je to potrebno zbog kojom, “visoki” i “bliski”, ali neimenovani izvori, a opin- kaznenopravnih sankcija i naËin njihove primjene. zaπtite ugleda i prava drugih ion-makeri se ËeπÊe bave osobnoπÊu i karakternim Osobnost je, kaæe dalje prof. BariÊ, u naπem Ustavu OdvjetniËki chilling effect Odvjetnik vlasnika Jadran filma, o Ëijoj je sumnjivoj privatizaciji veÊ bilo mnogo napisa, pa su okolnosti te privatizacije zainteresiranoj javnosti viπe-manje poznate - zaprijetio je teπkim oruæjem i postigao æeljeni uËinak, tzv. chilling effect, ili uËinak “hlaenja” i odustajanja od objave. Uzevπi u obzir vrijeme i troπkove potrebne za pripremu obrane, moguÊi pad kredibiliteta dok se ne dokaæe istinitost informacije i druge probleme koji snau tuæeni medij, pravni savjetnici HRT-a, oËito su zakljuËili da se to - ne isplati. Kad u pitanju ne bi bili joπ neki nerazjaπnjeni detalji, moglo bi se reÊi da su nadleæni na HRT-u, ovoga puta zaista zanemarili interes javnosti i legitimnu potrebu da bude informirana o jednom od najveÊih problema ovoga druπtva - o kriminalnoj privatizaciji Ëije su posljedice velikim dijelom u temeljima krize koja nas trese. Tim viπe πto je optuæbu za izmaknutu dobit vrlo teπko Brze presude ili ekspertize Da bi stvar bila gora, i TrgovaËki sud je, neuobiËajeno brzo, na zahtjev HRT-a, pod egidom zaπtite autorskih prava, zabranio emitiranje priloga iz Latinice na tribini u Novinarskom domu. Tribina se je trebala baviti medijima i cenzurom i s obzirom na mjesto odræavanja i sudionike, moglo bi ju se smatrati struËnim skupom. To ovaj presedan Ëini joπ opasnijim i na dnevni red postavlja hipotetiËko pitanje ne bi li se, ovakvom logikom, moglo uskoro dogoditi da netko zabrani struËna istraæivanja i Ëlanke o hrvatskoj privatizaciji, ako se time ugroæava image neke tvrtke. Iako se oko ovog sluËaja naπa medijska javnost priliËno uznemirila, opet se je jednom sve svelo na sarkazam i pamfletsko zgraæanje nad stanjem u javnoj televiziji i njenim, za cenzuru uvijek spremnim vodstvom. Stvari su, meutim, malo kompliciranije. Istraæivanje i pisanje o financijskim i korporacijskim transakcijama, eventualnim mutnim poslovima i kriminalu kao πto je prikrivanju poreza, dogovori o cijenama - poput onih famoznih sms poruka izmeu PukaniÊa i PaviÊa postat Êe mnogo vaænije za buduÊnost demokracije, ljudskih prava i slobode medija od eventualnog cenzuriranja nekog nadahnutog pamfleta ili paskvile. Takvo Êe pisanje zahtijevati ekspertizu u izrazito kompleksnim podruËjima, kakvu veÊina novinara nema. A s obzirom na trendove zapoπljavanja i specijalizacije, imat Êe je joπ i manje. Profitni sektor ima pravo na fer izvjeπtavanje Sloboda da svoje tekstove piπu struËno, dovoljno buËno i kontinuirano novinarima je veÊ odavno ograniËena. Ali upravo Êe takve investigacije zahtijevati potpunu toËnost i minucioznu provjeru podataka i iznesenih tvrdnji i to iz najmanje dva razloga, Ëak i ako zanemarimo profesionalne standarde i etiku. Kao prvo, i korporacije i Ëitav profitni sektor imaju pravo na fer i akuratno izvjeπtavanje javnosti, a kao drugo - njihovi Êe odvjetnici i odvjetniËki uredi postajati joπ agresivniji i joπ bezobzirniji u cilju zaπtite ugleda i profita svojih poslodavaca. Poznat je sluËaj uglednog engleskog dnevnika Guardian i maloprodajnog lanca Tesco Koruptivni sustav i malverzacije neÊe se niti sprijeËiti, niti raskrinkati povrπnim tekstovima i fotogalerijama bazena i satova. Eventualno Êe se mobilizirati neartikulirani bijes masa kojeg viπe nitko neÊe moÊi usmjeriti koji dræi oko 30 posto engleskog træiπta. Iako su Guardianovi novinari i urednici visoko specijalizirani za podruËje poreske politike i poznati po vrhunskoj profesionalnosti, u pokuπaju da dokaæu da je Tesco, koristeÊi se raznim moguÊnostima of shore registracije i prijenosa financija, zatajio dio poreza, dogodila im se greπka u identifikaciji o kakvom je toËno porezu (ili prirezu) rijeË. Korporacija je, koristeÊi usluge svojih financijskih i pravnih struËnjaka, podigla dovoljno teπku tuæbu da bi, da nije doπlo do nagodbe, Guardian vjerojatno financijski propao. Niπta bez ekspertnih analiza Posljedica sprege politike, medija i javnih tvrtki je Sanader i sveopÊa druπtvena pljaËka, Ali i korporacije, banke i mediji u privatnom vlasniπtvu takoer vladaju vjeπtinama kontrole i zaobilaæenja javnosti kako bi prikrile svoje sumnjive poslove. VeÊ i sada o vlasnicima i menadæerima domaÊih i svjetskih tvrtki prisutnih na naπem træiπtu, umjesto istraæivanja njihovih sumnjivih poslova i prije nego πto bankrotiraju i za sobom povuku stotine zaposlenih, Ëitamo populistiËke tekstova o njihovim bazenima, vilama, komunikacijskim vjeπtinama i hobijima. Bez sumnje i to su informacije od javnog interesa, pogotovo ako su vezane uz sumnju na kriminal i korupciju. Ali ako nisu praÊene ekspertnom analizom i provjerenim tvrdnjama, one su samo joπ jedan senzacionalistiËki dodatak korporativnim medijima. Koruptivni sustav i malverzacije neÊe se niti sprijeËiti, niti raskrinkati povrπnim tekstovima i foto-galerijama bazena i satova. Eventualno Êe se mobilizirati neartikulirani bijes masa kojeg viπe nitko neÊe moÊi usmjeriti. Jedini struËnjaci koji bi mogli pomoÊi novinarima i medijima u provjeri podataka, razumijevanju kompliciranih zakona i propisa kojima se ureuje poslovanje i javne obaveze korporacija, i tako izbjeÊi tuæbe i skupe odπtete, visokospecijalizirani su pravnici i financijski struËnjaci. A takvi su vrlo skupi, i postajat Êe sve skuplji. Za razliku od odvjetnika koji opsluæuju javni interes, korporativni Êe biti mnogo bolje kapacitirani za obranu interesa svojih klijenata. Zanimljivo, da se u sluËaju HRT - Jadran film, osim odvjetnika MiljeviÊa Ëija je uloga jasna, nisu oglasili i drugi odvjetnici koji obiËno imaju πto reÊi kad je rijeË o medijskim slobodama. Odvjetnici su, naime, vrlo Ëesto u sukobu interesa, jer zastupaju i jednu i drugu stranu. Od toga da novinarstvo ne padne na joπ niæe grane od onih na kojima ga je zatekla stota obljetnica, jedino nas joπ mogu spasiti zainteresirani i dobro obavijeπteni Ëitatelji, jako dobri zakoni koji πtite profesiju, ali i druπtvo i pojedince od profesije kad je to potrebno, i snaæno javno pravo i educirani i nepotkupljivi suci i pravosue novinar 27 dokazivati, bilo gdje u svijetu, a pogotovo danas i ovdje. Kao i u sluËaju klevete, dodatni uvjet za ispunjenje pretpostavke uspjeha takve tuæbe je neistinitost, zlonamjernost i jasna namjera da se proizvede πteta, ali i ËinjeniËno utvrena nastala πteta. Takve se parnice, uglavnom gube, jer je interes javnosti vaæniji od sumnjivih neostvarenih profita - o kojima, usput reËeno, uprava Jadran filma ne izvjeπtava redovito dioniËare i ZagrebaËku burzu, πto bi po zakonu trebala. No, vrag, kao i obiËno, leæi u detaljima. Pogotovo onim nerazjaπnjenima, a domaÊi su mediji za taj grijeh osvjedoËeni krivci. Iz medijskih se napisa, naime razabire da je prilog moæda doista bio neprofesionalno uraen i neuravnoteæen, te da nije poπtivano naËelo sasluπavanja druge strane. Ako je toËno da je u tom prilogu o GrubiπiÊu i Jadran filmu govorio Denis Kuljiπ, koji je pravomoÊno osuen u sporu s Jadran filmom, te da GrubiπiÊu nije dana primjerena moguÊnost oËitovanja, onda je i moguÊnost da Jadran film pred sudom dobije barem onaj dio spora koji se odnosi na medijske standarde neπto veÊa. KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVET Prijetnja tuæbom na nevieno KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZ »injenica je da se prema tom prijedlogu u KZ vraÊa odredba o moguÊnosti kazne zatvorom, koja je iz njega izbaËena 2004. godine i da je takav prijedlog u suprotnosti s preporukama VijeÊa Europe i OSCE-a, po kojima kleveta i druge vrste difamacije ne bi trebali biti u jurisdikciji kaznenog veÊ graanskog prava. U skladu s time je i jedna od rijetkih odluka Europskog suda za ljudska prava - Lingens vs Austrija, 1986. (Novinar magazina Vienna kaænjen je zbog objavljivanja uvredljivih komentara o austrijskom kancelaru). No problem je bio u odredbama austrijskog kaznenog zakona koji ne razlikuje ËinjeniËnu istinitost i vrijednosne sudove i procjene, pa dotiËni novinar nije mogao dokazati istinitost tvrdnje da je premijer “amoralan”, “bez Ëasti” i sliËno. S druge strane, u veÊini zemalja (kontinentalne tradicije) koje razlikuju javno i graansko pravo difamacija (pod koju se mogu svesti i kleveta i uvreda i sramoÊenje) tretira se i u okviru kaznenog prava. Iako se to na prvi pogled Ëini nepotrebnim, a kazna zatvora pretjeranom dræavnom brigom nad javnim moralom, korijeni su tih odredbi u rimskom pravu. Joπ od rimskih vremena, svrha je tih propisa pronalaæenje ravnoteæe izmeu moguÊnosti (slobode) da se o nekoj osobi javno govori i procjenjuju njena djela, a da ju se pri tome ne izlaæe nepotrebnoj uvredi i trpljenju. Antidifamacijski zakoni promatraju se u razmjeru sa slobodom govora, jer uvijek postoji moguÊnost da se ta dva prava - pravo na osobnost i dostojanstvo i sloboda govora nau u sukobu. »lanak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima, na kojeg se pozivamo kad je rijeË o slobodi izraæavanja, garantira slobodu govora i izraæavanja miπljenja, ali poziva i na odgovornost koriπtenja tih sloboda u demokratskom druπtvu, te dopuπta i zakonske restrikcije tih prava kad je to potrebno zbog zaπtite ugleda i prava drugih. broj 10/11/12/2010. Uglavnom, razliËiti pravni sustavi imaju razliËita rjeπenja, ali iz objavljenoga nisam stekla dojam da ni ovaj prijedlog inovacija KZ-a (u kombinaciji s novim Zakonom o medijima) neÊe praviti razliku izmeu nekoliko bitnih stvari da bi difamacija dobila kazneni karakteri, a to su u naËelu - istinitost ili neistinitost, odnosno provjerenost informacije, javna objava (mediji), ili privatni kontekst poËinjenja djela, najËeπÊe u usmenom obliku, namjera - je li djelo poËinjeno u dobroj vjeri da je informacija istinita, ili je postojala svjesna zluradost i namjera da se drugoj osobi nanese πteta. I, dakako, je li u pitanju javna osoba i opravdani interes javnosti, ili je rijeË o osobi za Ëije podatke ne postoje nikakvi razlozi da budu javni. Bitne promjene su ponovno uvoenju kazne zatvora, poveÊanje novËane kazne i obaveza objave presude na zahtjev oπteÊene strane, te - prijenos tereta dokazivanja istinitosti ili neistinitosti na poËinitelja. Koliko god se ovo posljednje Ëinilo suprotnim jednom od temeljnih naËela prava, svjetska praksa u sluËajevima gdje dolazi do teπke povrede osobnosti, kao npr. kod silovanja, mobbinga, ili delikta diskriminacije, teret dokazivanja prenosi na poËinitelja. Tako je to rijeπeno i u naπem Zakonu o suzbijanju diskriminacije, koji takoer propisuje obvezu objave presude, ukoliko je neki medij sudjelovao u diskriminiranju zbog kojeg su nastupile posljedice. Korijeni u rimskom pravu priliËno neodreena kategorija, za razliku od npr. njemaËkog Ustava gdje je osobnost ishodiπte za tumaËenje ljudskog dostojanstva i korpusa prava koja se odnose na ljudsko dostojanstvo i nepovredivosti ljudskih prava. SliËno je, iako se terminologija donekle razlikuje, u meunarodnim standardima i pravnim propisima koji πtite ljudska prava. Zakonskim bi se propisima, kad je rijeË o kaznenom zakonu, kaæe prof. BariÊ trebali uravnoteæiti interesi i razlozi dræave koji se definiraju i πtite kaznenim zakonom i vrednote ljudskog dostojanstva i ljudskih prava koje dræava ne smije ugroæavati. Da zakljuËim sluËaj: ovo nije apel za kriminalizaciju profesije I trpanje novinara u zatvor - iako je nekima tamo moæda mjesto i zbog gorih krimena od klevete. Ali jest pokuπaj da se o nekim, za struku vaænim pitanjima, ne piπe (samo) povrπno i “atraktivno” i da se ne razmiπlja iskljuËivo iz pozicije zaπtite vlastitih interesa, jer to nije primarni mandat novinarstva. osobinama javnih liËnosti, nego li politiËkom i druπtvenom analizom uvjeta i uËinaka njihova djelovanja. Famozne “egomanije”, “bahatosti” i nevjeπtih ispada zacijelo ne nedostaje domaÊim politiËarima i drugim javnim osobama, ali takve “dijagnoze”, ne bacaju baπ previπe svjetla na institucionalnu i moralnu krizu u kojoj smo se naπli. Medijski eksponirani sluËaj Sanader - koji se ponegdje otvoreno naziva “lov na Sanadera”, priskrbio je tek rijetke politiËke analize o tome kako je do ovakvog otuivanja vlasti i javnih dobara uopÊe moglo doÊi, ali smo zato nebrojeno puta gledali foto-galeriju satova, kuÊa i grimasa na licu bivπeg premijera, njegovih sljedbenika i suuËesnika, ali i bliæe i daljnje rodbine. »itali smo i tekstove u kojima ga se prispodobljuje s Ceausescuom, suprugu Mirjanu pretvara u hrvatsku Lady Macbeth, a cijela nastala situacija objaπnjava kao - “prodor Zla”, u valjda zdravo hrvatsko nacionalno biÊe. Takve jeftine dramatizacije ne samo da niπta ne objaπnjavaju, veÊ su i oblik mistifikacije moÊi, πto ne doprinose razumijevanju procesa i razvoju demokratske kulture. Ipak, veÊ i naznaka pokuπaja da se, zakonskom regulativom, takvo pisanje svede na razumnu mjeru i u prvom redu zaπtiti integritet osoba, a napadaju njihova djela, nailazi na shizofrene reakcije i apriornu ridikulizaciju medijskih djelatnika, navodno u ime javnog interesa, iako je tu teπko identificirati bilo kakav interese, osim voajerske znatiæelje i privatnog profita kojeg ubiru vlasnici i upravljaËi medijima. broj 10/11/12/2010. PoËinitelju teret dokazivanja! I dok je zazor od poveÊane restriktivnosti zakona razumljiv, ironiziranje i bagateliziranje, zapravo su kontraproduktivni, jer umanjuju znaËaj i ozbiljnost rasprave. Argumentacija pro domo sua nikada ne djeluje vjerodostojno, kako kod politiËara, tako ni kod novinara. Njihova je, paËe obaveza da razmotre i interese druge strane. Uostalom, upravo u svijetlu najnovijeg ispada Zdravka MamiÊa mogli bismo pilu okrenuti naopako i postaviti sljedeÊe pitanje: Zaπto bi MamiÊevo ponaπanje bilo samo problem novinara i drugih pravnih i fiziËkih osoba Ëija pitanja on ne moæe podnijeti? Zaπto u pitanju ne bi bio i dræavni razlog da je takvo ponaπanje javne osobe u javnom prostoru nedopustivo? I koja bi to novËana kazna mogla zaustaviti njegovo divljanje? Kriminalizacija klevete i uvrede KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZ SpecifiËnosti medijskih formi difamacija, odreivati Êe se u Zakonu o medijima, Ëije su izmjene takoer najavljene i moæe se pretpostaviti da Êe biti usklaen s novim KZ-om. HND je veÊ prije viπe od πest mjeseci formirao radnu skupinu u kojoj sam se i sama zatekla, ali nemam dojam da je pristup sveobuhvatan i temeljit. Nije nikakvo iznenaenje da je novinarski ceh u ovim prijedlozima prepoznao sebe kao riziËnu skupinu, Ëiji bi pripadnici, zbog klevete, prvi mogli zavrπiti u zatvoru. Prijedlog je, oËekivano, okarakteriziran kao prijetnja slobodi javne rijeËi (to jest medija) i povratak u mraËna vremena verbalnog delikta. Najavljena odredba obveze da onaj tko je osuen za bilo koji oblik delikta difamacije mora objaviti i platiti presudu, ironiziran je kao dodatna “globa”, ili, po rijeËima odvjetnice upuÊene u medijsku regulativu, Vesne AlaburiÊ - dodatna kazna, s obzirom na cijenu oglasnog prostora. Nova kategorija delikta, sramoÊenje, proglaπeno je „obiËnim traËem“, πto ipak nije vjerojatno - jer je traË po definiciji prepriËavanje istinitih dogaaja i Ëinjenica. KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMINALIZACIJA KLEVETE I UVREDE KRIMIN novinar 26 Kriminalizacija klevete i uvrede Istraga o smrti Hrvoja MateljiÊa Vjeπtaci zasad nesloæni Piπe Ivica GrËar Tajnovita istraga Sudac DevËiÊ objasnio je 2009. godine da je OpÊinsko dræavno odvjetniπtvo iz Zagreba predloæilo sudsko-medicinsko vjeπtaËenje radi utvrenja jesu li lijeËnici koji su operirali pok. Hrvoja MateljiÊa postupali po pravilima struke. VjeπtaËenje je povjereno prof. Miljenku UraviÊu s Medicinskog fakulteta SveuËiliπta u Rijeci. Pisani nalaz i miπljenje vjeπtaka dostavljeno je Æupanijskom sudu koji je cjelokupni sudski spis potom otpravio na odluËvanje zagrebaËkom OpÊinskom dræavnom odvjetniπtvu. Razlog dvogodiπnjem izostanku odluke u postupku istrage “nasilne smrti novinara Hrvoja MateljiÊa” jest Ëinjenica da su lijeËnici koji su u KliniËkoj bolnici Sestre milosrdnice u Zagrebu operirali kolegu Hrvoja MateljiÊa doznali za krvarenje trbuπne aorte tek iz obdukcijskog zapisnika, umjesto da su to krvarenje na vrijeme otkrili i zaustavili. Popis osumnjiËenih Æeljka Pokupec, dræavna odvjetnica u Zagrebu, rekla je 2009. godine da se do odluke, sukladno Zakonu, ne mogu iznositi pojedinosti. A 2010. ista Æeljka Pokupec izjavila je da “joπ nije donijeta odluka, s obzirom na to da je Dræavno odvjetniπtvo zatraæilo provoenje dodatnih istraænih radnji”. Nezadovoljni dvogodiπnjom πutnjom tzv. institucija sistema obitelj pokojnog Hrvoja MateljiÊa zatraæila je u meuvremenu dodatno medicinsko vjeπtaËenje prof. B. Husemanna iz Düsseldorfa. Na osnovu novinarskog uvida u medicinsku dokumentaciju operacije i medicinskih vjeπtaËenja objavljujemo popis lijeËnika koji su operirali Hrvoja MateljiÊa, kako bismo ukazali Dræavnom odvjetniπtvu i Æupanijskom sudu u Zagrebu da se dvije godine poslije ne moæe voditi postupak protiv “nepoznatih osoba”, nego naprotiv da postupak treba voditi protiv itekako “poznatih osoba”, neovisno o krajnjoj odluci u tom postupku. Laparaskopsku resekciju æeluca Hrvoja MateljiÊa radi suzbijanja prekomjerne debljine zapoËeo je 18. prosinca 2008. “u jutarnjim satima” kirurg Miroslav Bekavac Beπlin. Asistirali su specijalizant opÊe kirurgije Marko Rukavina, subspecijalizant abdominalne kirurgije Jakπa FilipoviÊ »ugura, kirurg Elizabeta Glavan, te kasnije u Jedinici intenzivnog lijeËenja kirurzi Mihovil Ivica i Hrvoje Hochstädter. Anesteziolog je bio dr. Novotny, a broj 10/11/12/2010. broj 10/11/12/2010. OpÊinsko dræavno odvjetniπtvo i Æupanijski sud u Zagrebu nisu ni dvije godine nakon nasilne smrti novinara Hrvoja MateljiÊa zavrπili istraæni postupak, a nalazi vjeπtaka nisu identiËni Hrvoja MateljiÊa OpÊinsko dræavno odvjetniπtvo i Æupanijski sud u Zagrebu nisu zavrπili istraæni postupak. Hrvoje MateljiÊ umro je 18. prosinca 2008. godine u kliniËkoj bolnici Sestre milosrdnice u Zagrebu, prema obdukcijskom nalazu “nasilnom smrÊu zbog iskrvarenja iz jatrogene ozljede trbuπne aorte”. Institucije sistema, Dræavno odvjetniπtvo i Æupanijski sud odugovlaËe provoenje istraænog postupka. Joπ lani je sudac Kreπimir DevËiÊ, glasnogovornik Æupanijskog suda u Zagrebu rekao da se “postupak vodi pod brojem Kir-1633/09 protiv nepoznatog poËinitelja zbog teπkog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi”. ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A ISTRAGA O SMRTI HRVOJA MATELJI∆A IS Ni dvije godine nakon nasilne smrti novinara kasnije je iskrvarenje neuspjeπno pokuπao zaustaviti i dr. Ivo LovrinËeviÊ, specijalist opÊe i vaskularne kirurgije. Vjeπtak prvi Prema medicinskom vjeπtaËenju prof. Miljenka UraviÊa iz Rijeke uzrok nasilne smrti Hrvoja MateljiÊa je rijetka, ali moguÊa komplikacija prilikom laparaskopskih postupaka. U sluËaju takvih komplikacija najËeπÊe su ozljede velikih trbuπnih krvnih æila. Ove komplikacije opisane su u medicinskoj literaturi, ukazuje vjeπtak UraviÊ, a uËestalost je oko 0,05 do 0,07 posto, ali s vrlo izrazitom smrtnosti koja se kreÊe i do 17 posto. ZakljuËno vjeπtak UraviÊ smatra da su u operativnom zahvatu primijenjena sva pravila medicinske struke, te se postupanje lijeËnika ne moæe ocijeniti ni nemarnim niti neprofesionalnim. Miπljenja je vjeπtak UraviÊ da je “zahvat na pokojnom Hrvoju MateljiÊu obavio prof. dr. sc. Miroslav Bekavac Beπlin, kirurg s dugogodiπnjim kirurπkim staæom i najveÊim iskustvom u kirurπkom lijeËenju pretilosti laparaskopskom metodom u Hrvatskoj”. Informaciju o uËestalosti “rijetke, ali moguÊe komplikacije”, meutim, vjeπtak UraviÊ nije objavio u cijelosti. Prema podacima vjeπtaka Husemanna ova “rijetka, ali moguÊa komplikacija” javlja se prilikom zahvata na izrazito vitkim pacijentima, a kod prekomjerno debelih pacijenata dosad je u svijetu zabiljeæen samo jedan sluËaj (smrt kolege Hrvoja tek je drugi takav sluËaj zabiljeæen u svijetu). Vjeπtak drugi Prema miπljenju vjeπtaka B. Husemanna iz Düsseldorfa, oπteÊenja u straænjem dijelu trbuπne πupljine izrazito su rijetka. Opisana su gotovo iskljuËivo kod osobito vitkih pacijenata. Kod izuzetno prekomjerno debelih pacijenata, naglaπava vjeπtak Husemann, udaljenost izmeu trbuπne stjenke i straænje trbuπne πupljine u kojoj se nalazi i trbuπna aorta, u pravilu je tako velika da se ozljeda tih æila gotovo mora iskljuËiti. U svjetskoj literaturi opisan je samo jedan jedini sluËaj takve ozljede kod ekstremno predebelih pacijenta. Prema vjeπtaku Husemannu nije jasno kako kod 165 kg teπkog pacijenta, s velikom udaljenoπÊu izmeu trbuπne stjenka i aorte ona moæe biti ozlijeena. UnatoË toj dvojbenosti vjeπtak Husemann je ustvrdio da je to naËelno ipak moguÊe. Greπka (a ne komplikacija) prema miπljenju vjeπtaka Husemanna poËinjena je u pokuπaju zaustavljanja krvarenja. Uzrok krvarenja traæen je na “sporednim popriπtima” koja su za tako obilno krvarenje bila irelevantna. Takoer je operaterima moralo biti jasno da se krvarenje koje dovodi do tako progredijentnog πoka kakav je postojao kod pacijenta ne moæe zaustaviti tamponadom. Po ovome vjeπtaku moralo se ogoliti aortu, naÊi mjesto krvarenja i zaπiti ga, a ne tamponirati. ZakljuËno vjeπtak Husemann smatra da su indikacija i izbor operacije korektni, a da je bilo pogreπno zbrinjavanje lezije aorte. Ovako iscrpnu informaciju novinari duguju Hrvoju MateljiÊu, jer i Hrvoje je bio novinar Kolegice MikleuπeviÊ dobro jutro! Joπ uvijek mi nije uspjelo dobiti na uvid privremenu zabranu suca PuπkariÊa iz zagrebaËkog trgovaËkog suda, pa mi je nemoguÊe neπto konkretno napisati. Ovako naËelno, mislim da se ovdje radi o jeftinom pokuπaju Uprave HRT-a da zloupotrebom formalnog sustava zaπtite autorskih prava onemoguÊi “svoje” novinare u razobliÊavanju cenzure na HRT-u. Uprava HRT-a odluËila je sprijeËiti objavljivanje novinarskih autorskih priloga u emisiji “Latinica”. Tome su se suprotstavili novinari autori zabranjenih priloga i Denis Latin urednik “Latinice”. Autori zabranjenih priloga inicirali su struËnu raspravu o svojim prilozima u svojem strukovnom udruæenju HND-u. I tu raspravu je Uprava HRT-a pokuπala onemoguÊiti instrumentaliziranjem suca PuπkariÊa iz zagrebaËkog trgovaËkog suda koji je izdao sudsku zabranu struËne rasprave u HND-u toboæe radi zaπtite prava koriπtenja autorskim prilozima, u ovom sluËaju HRT-a protiv “svojih” novinara - vlasnika tih autorskih priloga samih autora. PodsjeÊam joπ jednom, HRT nije i ne moæe biti vlasnikom ni ovih ni svih drugih autorskih priloga. Autori mogu na HRT prenijeti pravo koriπtenja autorskim prilozima, ali autori i nakon toga ostaju vlasnicima tih priloga. HRT moæe biti samo nositelj prava koriπtenja autorskim prilozima (i to u svakom pojedinaËnom sluËaju se mora legitimirati ugovorom sa autorom koji je prenio pravo koriπtenja na HRT). Zakonom je Ëak izrijekom propisano da ukoliko autor i potpiπe ugovor kojim se odriËe vlasniπtva (moralnih prava) da je takav ugovor niπtavan. No, u ovom konkretnom sluËaju nije se radilo ni o povredi prava koriπtenja sukobom prava vlasnika (autora) i nositelja prava koriπtenja (nakladnika). StruËna rasprava organizirana u HND-u nije ni bila zamiπljena niti je imala svrhu “umnoæavanja i distribuiranja”, odnosno “javnog prikazivanja” zabranjenih priloga, pa time nisu ni mogli biti “povreena prava HRT-a”. Miπljenja sam da je rukovodstvo HND-a u ovom sluËaju moralo uputiti nedvosmisleno upozorenje svim vlastima u Republici Hrvatskoj, pa i sudstvu da neÊe i da ne moæe pristati ni tolerirati cenzuru ni pravne podvale usmjerene na ograniËavanje novinarskih sloboda na javnu rijeË. Ne znam pomaæe li ovo, ako mi poπaljete tekst odluke suca ©uπkariÊa rado Êu ga komentirati, a moæda i izdati priopÊenje u ime Druπtva za zaπtitu novinarskih autorskih prava Pozdrav GrËar novinar 29 novinar 28 Istraga o smrti Hrvoja MateljiÊa foto Vedran Karuza Medijska scena Napredak tehnologije nije televiziju i radio potaknuo na stvaranje novih sadræaja, ili “formata”. I dok se kod televizije neπto i dogaa, naæalost najËeπÊe kroz nove, najËeπÊe sve bizarnije i bizarnije forme reality programa, kod radija veÊ dugo, niπta novo Piπe Darko Labor broj 10/11/12/2010. broj 10/11/12/2010. Loπ proizvod Kako je u Hrvatskoj? Loπe. Naπe su radio stanice dosadne. PriËa o hrvatskim radio stanicama, bilo lokalnim, bilo nacionalnima, izuzevπi sustav Hrvatskoga radija i Zagreba u kojemu se radi neπto profesionalnije, tipiËna je hrvatska priËa. Stihijska, neplanska, neosmiπljena, pri Ëemu je loπ proizvod koji se Ëuje u eteru, zapravo sporedna, najmanje bitna stvar. U najveÊem broju sluËajeva, vlasnika, glavnog urednika, to ni ne zanima, jer, ionako, radio je samo paravan za neπto drugo, za pravi posao kojim se zapravo bavi (u “zlatnim” vremenima prije posvemaπnjeg ekonomskog raspada Hrvatske, bila je to, primjerice, graevina). TipiËna hrvatska lokalna radio stanica najËeπÊe je mali obiteljski biznis, u kojemu je glava obitelji vlasnik i direktor, supruga (ili, najbolji prijatelj) bavi se marketingom, sin je “πef tehnike”. Ima tu nekoliko kompjutera s isprogramiranim playlistama (nabacanih mp3 fajlova) i vijestima svaki puni sat, koje s interneta kradu “novinari”, uglavnom mladi ljudi koji za tisuÊu-dvije kuna mjeseËno, a koje dobiju tromjeseËno, “æive” radio. Dok ne odustanu i ne dou mlai, bræi i jeftiniji. I sve je super. Zakonska forma je zadovoljena, za to Êe se uostalom sa svojim polusatnim vijestima pobrinuti Hrvatski radio kojega Êe lokalac jednostavno reemitirati. Da pod jinglom lokalnih vijesti katkad proe pet minuta reportaæe o otvaranju kvartovske mesnice, ili “intervjua” s radiju sklonim politiËarom (oni koje Ëesto nazivamo lokalnim πerifima) nikoga ne zanima, posebno ne one koji dodjeljuju frekvencije i brinu se o ispunjavanju uvjeta iz zakona. Kultura stvaranja radija, a onda i njegovog sluπanja, u Hrvatskoj je niska ili nepostojeÊa. Ni jezika, ni humora StruËnost ljudi koji dodjeljuju frekvencije ili se bave nadzorom ispunjavanja zapisanog u koncesijskim ugovorima, takoer. Uvijek manje vaæan od televizije, posve neutjecajan u odnosu na novine i neprihvatljivo spor u odnosu na internet, radio u Hrvatskoj naprosto nije relevantan medij. Radio prati televiziju i portale, a komparativna mu je prednost biti bræi od njih. Lokalci uglavnom imaju jukebox formulu, a poraznije od toga je πto su upravo takve i dvije velike nacionalne privatne mreæe. O Otvorenom i Narodnom radiju, osim da su loπe zvuËne kulise, stoga niπta viπe ni ne treba reÊi. “Voditelji” su uglavnom loπi, a krasi ih elementarno nepoznavanje hrvatskoga jezika, da o smislu za humor ili bilo πto πto nije Ëitanje vremenske prognoze ili podilaæenje sluπatelju koji je nazvao da bi osvojio nagradu u nagradnoj igri (ulaznica za kino, tamo gdje ga ima, a ne joπ tako davno “glazbena æelja”) ni ne govorimo. Drski 101 “Lokalci” su tu i takvu loπu formulu osmislili onoga trenutka kada su zakonski dopuπteni te su se namnoæili kao gljive poslije kiπe. Htjeli su biti jako drugaËiji i bolji od tada dominantnih regionalnih centara Hrvatskoga radija, no nisu uspjeli biti bolji. Samo drugaËiji, πto nije kompliment. Nisu preuzimali veÊ postojeÊe formule iz svijeta i postajali ono πto bi trebali biti, nego neπto svojstveno samo hrvatskom eteru. Ako su i poËinjali ambiciozno, nedugo nakon poËetka emitiranja od tih su ambicija i odustajali. Neπto je drugaËije u Zagrebu. Radio 101 Ëak ni dugogodiπnje potpuno uniπtavanje (joπ) nije zatrlo, iako kraj opako kuca na vrata, a najbliæe konceptu radija po uzoru na zapad po formatu i produkciji je Antena Zagreb izrasla iz Obiteljskog radija. Naravno, tu je i neprikosnoveni Radio Sljeme. Gdje tih nekoliko radija u odnosu na ostatak zemlje uspijeva? Radio101 naprosto je drugaËiji. Direktan, drzak i muziËki svima drugima nedostiæan. Antena Zagreb ima jednostavnu formulu organiziranu u savrπeni “clock” (u svakom se trenutku emitiranja toËno zna kad πto ide u eter - jingle, reklama, voditelj - glazba je pritom loπa, voditelji puni ispraznih fraza, ali igra se na sigurno). Radio Sljeme je pouzdano i muziËki jasno definirano. ZakljuËak je jednostavan - Svojevrsni apsurd radiju, mediju koji je pojavom novih tehnologija imao sve preduvjete upravo dobiti na vaænosti i znaËenju, u Hrvatskoj se dogaa upravo suprotno MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA ME Radio posustaje MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA ME »esto kaæemo da je sve veÊ izmiπljeno. Ponekad zato πto se zaista Ëini da jest, ponekad da bismo opravdali izostanak vlastite kreativnosti ili novih ideja. Jednako onoliko koliko je netoËna, tvrdnja da je u medijima veÊ sve izmiπljeno je i toËna. Podijelimo li medije na Ëetiri grupe - tisak, televiziju, radio i internet, puno je priloga tezi da je sve veÊ izmiπljeno i opÊe poznato. Ono πto je “novo”, dakle suprotno toj tezi, uglavnom je posljedica napretka tehnologije odnosno naËina na koji Êe se svi ti, odavno izmiπljeni sadræaji, ili kako ih se voli nazivati “formati”, plasirati prema korisnicima - Ëitateljima, gledateljima I sluπateljima. Novine u tom smislu moæda zaista imaju razloga za strah, televizija puno manje, radio najmanje. Sigurno je da se u sluËaju televizije i radija, napredak tehnologije, barem zasad pokazao najviπe kao dodatna vrijednost za te medije (u sluËaju televizije plasiranje vlastitih video sadræaja online, kod radija moguÊnost emitiranja bezbrojnih kanala na internetskim stranicama postaje). Dakle, napredak tehnologije nije televiziju i radio slomio, no nije ih potaknuo ni na stvaranje novih sadræaja, ili “formata”. I dok se kod televizije neπto u tom smislu i dogaa, naæalost najËeπÊe kroz nove, najËeπÊe sve bizarnije i bizarnije forme reality programa, kod radija veÊ dugo, niπta novo. SliËnosti i razlike (kao i uvijek odudara BBC, no samo po naËinu rada, ne i po sadræajima koje nudi), dok su privatne, komercijalne mreæe iste u cijelom svijetu. Ovisno o publici kojoj se obraÊaju imaju naravno svoje posebnosti, no neke su postavke uvijek iste - svi emitiraju 24 sata, kroz program sluπatelje vode DJ-i, na puni sat su vijesti - ne duæe od 2-3 minute, ovisno o “ambicioznosti” stanice u vlastitoj produkciji, ili se, pak, preuzimaju od news portala, ili nacionalnih novinskih agencija koje nude i audio-vijesti. To je najkraÊe opisano glavno obiljeæje, no stvari se naravno razlikuju od sluËaja do sluËaja, od publike kojoj se radio obraÊa, od zemlj Javni servisi u cijeloj Europi uglavnom su vrlo sliËni e do zemlje. No zajedniËko je svima, bilo da sluπate radio u Rumunjskoj, bilo u Velikoj Britaniji da se izuzetno puno radi na produkciji “outputa”, odnosno proizvoda koji se Ëuje u eteru. uspijevaju jasno definirane radio stanice, koje znaju πto æele, kome se i zaπto obraÊaju, πto se na lokalnoj razini nikad nije shvatilo, ili æeljelo shvatiti. Ili, to, jednostavno nije vaæno, buduÊi da marketing funkcionira. Specijalizacija HR? Nekoliko rijeËi o Hrvatskom radiju. Sedamstotinjak zaposlenih stvara 24 sata programa na pet mreæa u Zagrebu (Hr1, Hr2, Hr3, Sljeme, Glas Hrvatske) i joπ 7 regionalnih mreæa (Pula, Rijeka, Zadar, Knin, Split, Dubrovnik, Osijek). S obzirom na osnovnu zakonsku obvezu, svu raspoloæivu tehniku i programski kadar malo tko moæe dati informaciju bolje i preciznije od njih, πto i pravdaju najveÊom sluπanoπÊu, manje doduπe na nacionalnoj nego na regionalnim i lokalnim razinama. Sadræaji bi svakako trebali biti atraktivnije “upakirani”, posebno na Prvom programu Hrvatskoga radija, Ëiji ranojutarnji govorni politiËki program zvuËi puno radiofoniËnije negoli ostale emisije na istoj mreæi, sadræaj kojih se poËesto izgubi upravo zbog siromaπne produkcije. Moæda bi se izgubili ionako jer ljudi Ëetvrtkom u 11 viπe vole na radiju Ëuti “najbolji glazbeni mix” negoli fascinantnu emisiju “povijest Ëetvrtkom”. BuduÊnost u Hrvatskoj (u svijetu je to veÊ odavno “normalna” stvar) je specijalizacija. Prvi program Hrvatskog radija prije ili kasnije treba postati 24satni news&talk radio. Drugi program mora se jasnije definirati te odabrati hoÊe li se obraÊati mladima, srednje mladima, ljubiteljima sporta ili domaÊicama, a TreÊi viπe promovirati kroz organizaciju i promociju onoga πto emitira (koncerti, tribine, okrugli stolovi). Tko sluπa Hrvatski katoliËki radio, ili, Radio Mariju (neprofitne nacionalne koncesije, Ëitaj bogatstvo)? I trebaju li Hrvatskoj baπ dvije nacionalne, nebesima okrenute radio stanice? Pogotovo ako ih je ukupno tek 5-6? I zaπto u Hrvatskoj, osim tih dviju i nema specijaliziranih radio stanica koje su uz one opÊe prakse Ëinjenica ama baπ u cijelom svijetu, izuzevπi Ëasne iznimke Hr3? Moæda zato πto radio u Hrvatskoj osim u nekim sluËajevima nikad nije bio pravi business, u usporedbi s televizijom, novinama, a u novo vrijeme i s internetom. Tu je, postoji, dobrih primjera ima, ali oni su iznimka, a ne pravilo, πto je i dovelo do svojevrsnog apsurda - radiju, mediju koji je pojavom novih tehnologija imao sve preduvjete upravo dobiti na vaænosti i znaËenju, u Hrvatskoj se dogaa upravo suprotno novinar 31 novinar 30 Medijska scena foto Vedran Karuza PoËetak kraja ZaboravljajuÊi da su glavni junaci priËe “ispod balkona” bili graani, neki urednici i voditelji Radija 101 odbijaju primijetiti da se medijski prostor mijenja, a eter pretvaraju u vlastiti spomenik. Sluπateljima koji se ne slaæu s takvim programom se izravno poruËuje da “nisu sluπatelji koje radio æeli”, dok se novinarska provokativnost zamijenila brutalnim iæivljavanjem nad gostima u studiju koji su se usudili misliti drugaËije od primjerice nekad omiljene voditeljice i glavne urednice Zrinke Vrabec Mojzeπ. Upravo je ona, prevladavajuÊe je miπljenje meu bivπim kolegama i sluπateljima, pretjerano i otvoreno pokazivala svoju naklonost prema tadaπnjem predsjedniku Stjepanu MesiÊu pa su se tako kao anegdote prepriËavale zgode s javnih dogaanja na kojima se predsjedniku trËalo u zagrljaj ili su se sluπatelji vodili u turistiËki obilazak PredsjedniËkih dvora. Meu nezaboravne radijske trenutke se zabiljeæilo i neutjeπno ridanje nad smrÊu voe oporbe i to tjednima prije no πto je Ivica RaËan zaista umro. Uz sve to, Radio 101 je patio od akutnih napada πovinizma od kojih treba izdvojiti Borba za opstanak Ista je Uprava vodila radio 12 godina, no unatoË tome da je mnogima bilo jasno kako Radio 101 srlja u propast, demokratski rad Skupπtine je bio ograniËen Ëinjenicom da je Ëetvrtina Radija bila u vlasniπtvu Grada Zagreba. Rad Uprave pratio je i jednako dugovjeËni Nadzorni odbor potpisujuÊi iz godine u godinu pozitivna izvjeπÊa. Grad je iz vlasniπtva izaπao tek 2008. godine. Bilo je to vrijeme kada je dio suvlasnika dobio bolji uvid o katastrofalno poslovanju radija. Gubitak 19 milijuna Nova Uprava je objavila da je zatekla dugove veÊe od 15 milijuna kuna, od Ëega je viπe od 8 milijuna na ime neuplaÊenog doprinosa za zaposlenike i poreza na dodanu vrijednost. Kumulativni gubitak bio je na visini 19 milijuna kuna. I ne bi 101 bio niπta drukËiji od nebrojeno puno hrvatskih tvrtki koje su propale bez traga, da upravo cijelo vrijeme njen eter nije bio otvoren za “slobodnu paljbu” po kriminalu, korupciji i klijentelizmu u drugim poduzeÊima. “Pornografski gubitak” Nova je Uprava podignula i dvije kaznene prijave i to protiv bivπeg predsjednika Uprave Darija Duspera te protiv knjigovodstvenog servisa Ergonet iz Zagreba. Brojni ljudi iz vrha Radija su ispitani u policijskoj postaji, a istraæitelji su uπli i u same prostorije tvrtke u Gajevoj ulici. Iako zbog otvorene istrage nije moguÊe doÊi do sluæbenih podataka, nesluæbeno doznajemo da postoje i osnove za podizanje joπ nekoliko kaznenih prijava. Mobbing i prijetnje smrÊu ©toviπe, neki su zaposlenici, sadaπnji ili bivπi, zapoËeli pravu internetsku kampanju protiv kolega povratnika, ali i onih koji su ih podræavali, a u javnost su, meu ostalim, plasirane informacije o astronomskim honorarima i sumnjivim poslovima novoj upravi sklone ekipe. U vrijeme promjena nova se Uprava suoËava i s neobjaπnjivim pobolom zaposlenika, koji su mahom zavrπavali na bolovanjima. Neki su zaposlenici 101, usprkos bolesti, nastavili raditi na honorarnim poslovima koje su obavljali nevezano uz stalan posao u Gajevoj. SuoËena s Ëinjenicom da na radiju puπu neki “novi vjetrovi” brod napuπta i Zrinka Vrabec Mojzeπ koja svoje mjesto pronalazi u PredsjedniËkim dvorima koje su mnogi posprdno nazivali njenim drugim domom. Vrabec Mojzeπ postaje savjetnica novog hrvatskog predsjednika Ive JosipoviÊa, usprkos Ëinjenici da je u tom trenutku i sama Pregovori o spaπavanju Zbog velikih dugova prema dræavi, raËun tvrtke je blokiran u sijeËnju 2010. godine, a za njegovo otvaranje nova je Uprava trebala namaknuti 20% duga. PomoÊ je, zatraæena od bivπeg suvlasnika, Grada Zagreba. GradonaËelnik Milan BandiÊ, na jednom sastanku s Ëelnicima Stojedinice, Ëak je i obeÊao pomoÊ, no ono πto je uslijedilo je bilo upravo suprotno - Grad je raskinuo ugovor o suradnji koja je godiπnje teæila milijun kuna. Na jednom od sastanaka s tadaπnjim ministrom financija Ivanom ©ukerom PeriÊ je razgovarao o restrukturiranje tvrtke i to na naËin da dræava ue u suvlasniπtvo radija, no takav je prijedlog u konaËnici odbijen, iako je, tvrdi PeriÊ, bio ostvariv kroz jedan od vladinih modela restrukturiranja. Glavni razlog je, objasnio je ©uker, πto Radio nema imovine i ulazak u kapital nema temelja. U kontekstu preuzimanja posrnulog radija spominjali su se mnogi, no PeriÊ tvrdi da se takve namjere nisu nikada otvoreno iskazivale. Ipak, vjeruje da scenarij po kojem je tonuo Radio ukazuje da interes postoji. Kaæe, Grad Zagreb nije sluËajno izaπao iz suvlasniπtva 2008. godine te misli da je gradonaËelnik BandiÊ znao kakvo je financijsko stanje radija, pogotovo ako se zna da je u Nadzornom odboru bio i predstavnik Grada. Vjeruje da je i Ministarstvo financija znalo u kojem se smjeru kreÊe 101 i da neÊe biti u stanju servisirati svoje obveze. Upravo se nakon izlaska Grada Zagreba iz suvlasniπtva Radio naπao na vjetrometini, a likvidnost se, u zadnjoj godini mandata Darija Duspera, odræavala na raËun zaposlenih i suvlasnika i to avansnim troπenjem tri milijuna kuna, a koje su se odraivale u 2010. godini. Tih unaprijed potroπenih tri milijuna kuna bi omoguÊili normalno poslovanje radija u proπloj godini. bila suvlasnica tvrtke koja dræavi duguje milijune. Zbog sliËnog grijeha neka su druga imena izbrisana s popisa najbliæih predsjednikovih ljudi. Iako novo vodstvo radija opetovano traæi audijenciju na PantovËaku, njihove su zamolbe ignorirane, a JosipoviÊ mimo znanja predsjednika Uprave PeriÊa prima “radijsku vladu u izgnanstvu” sastavljenu od ljudi bliskih spomenutoj savjetnici. Kasnije je JosipoviÊ odbio primiti legalne predstavnike Radija s opravdanjem da su se u toj tvrtki dogaale kriminalne radnje, ignorirajuÊi Ëinjenicu da su se te radnje dogodile dok je njegova savjetnica bila suvlasnica posrnule Stojedinice. Odlaskom Vrabec Mojzeπ, smatraju ljudi iz vrha postaje, ne obnavljaju se neki unosni marketinπki ugovori postignuti politiËkom nagodbom. Iako meu kolegama slovi kao nekonfliktna osoba, novi programski direktor Igor TomljanoviÊ ne uspijeva izdræati pritisak i omalovaæavanja na poslu. Nakon osam mjeseci pokuπaja stvaranja novog programa pronalazi novo radno mjesto i sporazumno odlazi. ©efica informativne redakcije Silvija ©eparoviÊ Bushill odluËuje da se neÊe predati i usprkos internetskoj kampanji koja se protiv nje vodi na druπtvenim mreæama i forumima, a sve kako bi ju se diskreditiralo privatno i profesionalno, odluËuje ostati do kraja, ma kakav on bio. Kako nam je potvreno iz Udruge Mobbing, ©eparoviÊ Bushill je u Udruzi zatraæila zaπtitu od pojedinih redakcijskih kolega, a anonimne prijetnje smrÊu je prijavila i zagrebaËkoj policiji. ©trajk, steËaj… likvidacija? Uz sve navedene probleme, veÊ teπko bolesna Stojedinica se, poput svih ostalih tvrtki, naπla u vrtlogu gospodarske krize. Nova Uprava ne uspijeva namaknuti sredstva za normalno poslovanje, a radnici koji veÊ mjesecima nisu primili plaÊu sve glasnije najavljuju πtrajk i steËaj. Upravo takva komunikacija prema javnosti znatno oteæava postavljanje jesenske sheme, ali, πto je joπ vaænije, πalje najgoru moguÊu poruku potencijalnim oglaπivaËima. Zaposlenici su Ubili radio pa otiπli na unosne funkcije Poslovni dnevnik (12.1.11) Piπe Saπa VejnoviÊ Pokretanjem steËaja nad Radijom 101 ta je nekad legendarna zagrebaËka radiopostaja i formalno otiπla u povijest. No ona je propala znatno prije, joπ u drugoj polovini devedesetih kad su otjerani zapravo najvredniji ljudi Stojedinice, sad je samo zakucan posljednji Ëavao na taj lijes. Ubili su je upravo oni koje posljednjih godina javnost percipira kao Stojedinicu. Iako su ih poistovjetili s radijem, oni ipak neÊe propasti, veÊ Êe nastaviti karijere kao savjetnici predsjednika Hrvatske, suradnici u producentskim kuÊama ili neπto treÊe. Joπ u vrijeme kad su sa Stojedinice potjerani oni πto su zapravo stvarali program, Ëinilo se da bi stvari mogle poÊi po zlu. Dogodilo se to nedugo nakon masovnih prosvjeda na Trgu bana JelaËiÊa krajem 1996. koji su zapravo spasili radio od politiËke egzekucije. Vidjevπi masu koja ih je doπla podræati, veÊini su narasla krila pa su se doæivljavali vaænijima nego πto su zapravo bili. Tad je i novac poËeo pritjecati od brojnih organizacija koje su tih godina podupirale neovisne medije. Vlast nad radijem ubrzo su preuzeli uglavnom spikeri, plaÊe su si digli do neba, dok je dio novinara i urednika na kraju potjeran. Iako veÊina sluπatelja nije znala πto se zapravo dogaa, u novinarskim krugovima su Ëelnici Stojedinice vrlo brzo doπli na zao glas. No rijetko πto se objavljivalo jer je Stojedinica postala prava medijska veliËina bez obzira na zapravo to πto su imali tek gradsku koncesiju. A protiv mitova i legendi se u ovoj zemlji malo tko usudi pisati. Ako je ponegdje i objavljen tekst koji objaπnjava nove odnose na Stojedinici i razloge zaπto im odlaze odliËni novinari, malo tko je vjerovao u to. Tada se Stojedinici bezuvjetno vjerovalo i vrijedilo je naËelo da je dobar onaj koji je na radiju, a loπ onaj koji na njemu nije. Stojedinica je danas daleko od mita. Prljave i nemoralne rabote razotkrivene su veÊ nebrojeno puta i o njima su ispisani brojni tekstovi. Podnesene su i kaznene prijave zbog laænih bilanci i isisavanja novca, no malo koga Êe to sad zadovoljiti. Mala je utjeha davno potjeranim novinarima πto su danas svi saznali πto se zapravo tih godina zbivalo. Jer ljudi koji su gurnuli najprije njih, a potom i radio u blato ne samo da neÊe biti kaænjeni veÊ su neki nagraeni vaænim i dobro plaÊenim funkcijama PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PREN Iako se veÊ nekoliko godina ranije spominjalo kako Êe nezadovoljni vlasnici smijeniti Upravu, do smjene je doπlo tek na Skupπtini druπtva 29. listopada 2009. godine. Razlog je bio, objaπnjeno je, neprimjeren naËin kojim je radio voen, kako poslovno tako i programski. Dug koji je iza sebe ostavila stara Uprava bio je viπestruko veÊi od onoga o Ëemu se u novinarskim krugovima veÊ dugo nagaalo. Golotinjom do novaca za kultni Radio 101… Programski direktor postao je Igor TomljanoviÊ, bivπi urednik redakcije kulture, kojemu su zaposlenici najviπe zamjerali rad u jednom estradnom Ëasopisu. Tradicionalno naruπeni odnosi unutar 101 kolektiva pretvorili su se u otvoreni rat protiv povratnika, kako na kolegijima, tako i u samom eteru, a pikanterije koje su se dogaale ispred i iza mikrofona ‘gospodara svih valova’ svakodnevno su se prepriËavale u novinarskim krugovima. PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PREN Otvaranje Pandorine kutije S novim predsjednikom Uprave na Radio su se vratila i neka imena koja su ostavila neizbrisiv trag u genezi Stojedinice iz najboljih dana. Za kormilo informativne redakcije stala je hvaljena i u dijelu zaposlenika omraæena Silvija ©eparoviÊ Bushill. Ona je dio trojca ©eparoviÊ-BantiÊBardiÊ kojemu neki na radiju nikada nisu oprostili neponovljeni uspjeh emisije Weekreport, Ëak ni nakon 12 godina izbivanja iz Gajeve. broj 10/11/12/2010. Kraj Gospodara svih valova: Radio 101 zavrπio u steËaju… Iako se Ëini da su u ovom trenutku najveÊi gubitnici zaposlenici koji veÊ sedam mjeseci nisu dobili plaÊe te je veliko pitanje hoÊe li ih ikada i dobiti, dugoroËno su to graani Zagreba koje je radio kojemu su vjerovali doslovno iznevjerio. U posljednjih 27 godina, Radio 101 je bio doæivljavan kao postaja koja ne podilazi nikome i otvoreno progovara o svim druπtvenim problemima i anomalijama. Svoj kultni status je Stojedinica potvrdila 1996. godine kada ju je tadaπnji dræavni vrh pokuπao uguπiti oduzimanjem koncesije i dodjeljivanjem frekvencije reæimskim ljudima, kako se ispostavilo, ogrezlim u pretvorbenom kriminalu. Bunt se iz etera preselio na ulice, a moderna Hrvatska je zabiljeæila prvi graanski neposluh zbog oËuvanja javnog dobra. Sve ostalo je postala povijest u koju se upisalo 100 000 graana koji su na glavnom zagrebaËkom trgu ispod balkona Druπtva arhitekata obranili “svoj” radio. Nakon neuspjeπnog pokuπaja oduzimanja koncesije radio je privatiziran na naËin da su udjeli raspodijeljeni izmeu zaposlenika i Grada Zagreba, a sve kako bi se saËuvala neovisnost medija koji je postao simbolom novinarskih sloboda i beskompromisnosti. Ipak, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tumana i povlaËenja njegovih bliskih suradnika iz politike, Radio 101 je izgubio svoje “prirodne neprijatelje” koji su stimulirali njegov nagon za preæivljavanjem, polako se udaljavao od sluπateljske baze, a neki od nekad omiljeni radijskih voditelja su iz statusa zvijezde postajali πkolski primjeri omraæenih javnih osoba koje besramno zagovaraju pojedine politiËke opcije. Neki su pak odluËili napustiti brod koji oËito ne ide u dobrom smjeru. Povratak otpisanih Naime, velik dio potraæivanja prema Radiju 101 bio je nepostojeÊi, a puno transakcija uopÊe nije knjigovodstveno provedeno, tvrdila je nova Uprava objaπnjavajuÊi da se usprkos velikim materijalnim troπkovima pokazalo da tvrtka uopÊe nema stvarne imovine. “Automobili su ulazili i izlazili s Radija kao na traci, godiπnji odmori su se takoer koristili za troπenje novaca svih zaposlenika i suvlasnika. Na taj naËin, ali ne samo na taj naËin, na radiju je ‘oprano’ viπe od 20 milijuna kuna”, govorio je krajem proπle godine novi predsjednik Uprave Drago PeriÊ, no poznavatelji prilika na Radiju 101 kaæu da bi se ta brojka vjerojatnije zaustavila kod 50 milijuna u posljednjih desetak godina. Iako se javno nisu nikada analizirali ugovori zaposlenika, doznajemo da je nova Uprava zatekla nepovoljne ugovore o radu koji su joj bitno ograniËili moguÊnosti za restrukturiranje, primjerice kroz neuobiËajeno duge otkazne rokove od Ëak πest mjeseci. Radio je krajem 2009. zapoπljavao 59 ljudi, ne raËunajuÊi jednak broj honorarnih suradnika, πto je daleko premaπivalo moguÊnosti tvrtke, buduÊi da su troπkovi plaÊa iznosili preko 70 posto ukupnih troπkova radija. Nakon nezavisne revizije koju je provela revizorska kuÊe ZgombiÊ i partneri, postalo je jasno da je radio financijski devastiran te da ne postoji moguÊnost opstanka ukoliko se ne obavi restrukturiranje druπtva. Drugim rijeËima, na radiju je ostavljeno mjesta za 35 stalno zaposlenih. Dobar dio zaposlenika, pritisnutih egzistencijalnim problemima, dobrovoljno odlazi s radija u potragu za novim poslom, dok je drugom dijelu uruËen otkaz kao tehnoloπkom viπku. Time su stvoreni preduvjeti da troπkovi plaÊa s 12 milijuna kuna na godinu padnu na πest milijuna. broj 10/11/12/2010. U rukama vjerovnika skandaloznu montaæu u kojoj je razgovor o jednoj kulturnoj manifestaciji s tadaπnjim generalnim sekretarom Srpskog kulturnog druπtva Prosvjeta Radom DragojeviÊem montiran na naËin da svaki DragojeviÊev odgovor prate, naizmjence, rijeËi jednog preæivjelog hrvatskog zarobljenika i jednog krvnika iz srpskog logora. Ovaj je sluËaj tadaπnja glavna urednica Tamara Pavlica opravdala “pluralizmom miπljenja”. U vremenu kada je Radio 101, da je bilo volje i vizije, trebao izrasti u “hrvatski B92”, u Gajevoj se lagodno i bezbriæno æivjelo. Zaposlenici nekih drugih radijskih redakcija su otvoreno zavidjeli “stojediniËarima” koji prate besmislene dogaaje na luksuznim lokacijama, voze automobile na leasing i mimo svih pravila struke vode marketinge unutar svojih redakcija. U pojedinim godinama se na reprezentaciju troπilo Ëak 650 tisuÊa kuna. Snimali su se filmovi o veliËini Radija 101, organizirale raskoπne izloæbe, izdavale monografije i tiskali novinski specijali. I sve to na raËun “stare slave”. Bivπi i sadaπnji zaposlenici priznaju da su uz redovne plaÊe primali i honorare “na ruke”, a reæim dolaska i odlaska s posla ih nije nikad pretjerano zabrinjavao. TehniËki je radio desetljeÊima zaostajao iza konkurentskih postaja πto se vidi i po apsurdnom podatku da je Stojedinica zapoπljavala fonotekare, πto je luksuz koji si malo koja postaja danas moæe dopustiti. I dok su neki radnici na posao dolazili na tjednoj bazi, program su odraivali brojni honorarni suradnici. Sasvim prirodno, i tome je morao doÊi kraj. PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PR L egendarna zagrebaËka Stojedinica zavrπila je u steËaju, πto je konaËni Ëin propasti jednog od najomiljenijih zagrebaËkih medija. ©to je dovelo do pada radija u Ëiju je zaπtitu ustala cijela javnost, a viπe od 100.000 ljudi izaπlo na ulice, otkriva u svojoj detaljnoj analizi kolega Siniπa BogdaniÊ. ZagrebaËki radio 101, nekad uzor drugim lokalnim postajama, danas odlazi u povijest kao medij koji je uniπtio sam sebe. Loπe vodstvo, nedostatak vizije, osobni interesi i sukobi unutar kolektiva nepovratno su uniπtili i posljednji “slobodni prostor” u radijskom eteru, a tvrtku otjerali u steËaj. se, tada je veÊ bilo jasno, podijelili na one koji misle da samo rad i program mogu spasiti Stojedinicu, te one koji viπe ne æele i, πto je joπ vaænije, ne mogu raditi bez novca. ©trajkom upozorenja u studenom proπle godine radnici upozoravaju javnost, upravu i suvlasnike na svoju teπku situaciju, a podrπku im pruæa i Hrvatsko novinarsko druπtvo. Bio je to razlog da urednica informativne redakcije ©eparoviÊ Bushill napusti strukovnu udrugu u Ëijem je radu proteklih godina sudjelovala kao predsjednica ili Ëlanica æirija za godiπnje nagrade. Naime, novo je vodstvo radija zamjerilo HND-u πto je zanemario Ëinjenicu da su meu πtrajkaπima i suvlasnici koji su itekako bili upuÊeni u poslovanje radija proteklih godina. Ponajviπe se ciljalo na dugogodiπnjeg predsjednika Nadzornog odbora Æeljka MatiÊa koji je iz godine u godinu zakljuËivao da Radio pod Dusperovim vodstvom posluje - pozitivno. Nakon πto im nisu isplaÊene plaÊe, radnici su zapoËeli “pravi” πtrajk 1. prosinca 2010. godine, a kolektiv se raslojava na πtrajkaπku veÊinu i manji dio onih koji nastavljaju raditi program, vjerujuÊi da se samo radom mogu oporaviti te da πtrajk u veÊini sluËajeva nikome nije donio niπta dobroga. U meuvremenu je nekoliko bivπih i sadaπnjih zaposlenika pokrenulo steËaj, vjerujuÊi da Êe se na taj naËin rijeπiti nove Uprave i suvlasnika koji su je postavili. Naime, to je jedino πto i mogu oËekivati, jer, sloæni su svi, ne postoji steËajna masa iz koje mogu namiriti svoja potraæivanja. “Na æalost, svi razgovori koje smo vodili sa zainteresiranim kupcima zavrπavali su neuspjeπno, prije svega zbog prevelike zaduæenosti. Radio 101 u tom trenutku ima dug od oko 20 milijuna kuna, akumuliranih kroz zadnjih 10 godina, a imovina najvjerojatnije ne vrijedi viπe od milijun, milijun i pol kuna. U takvu bilancu Ëak i najzainteresiraniji kupci nisu æeljeli uÊi” -stoji u priopÊenju koje je dan prije steËajnog roËiπta javnosti odaslao predsjednik Uprave Drago PeriÊ. Otvaranjem steËajnog postupka steËajni upravitelj preuzima voenje poslovanja Radija 101, Upravi prestaje mandati i raspuπta se skupπtina 78 suvlasnika. Otkazi i kraj? SteËajni upravitelj Branko Petanjek najavljuje otkaz svim zaposlenima s otkaznim rokom od mjesec dana tijekom kojih Êe se uËiniti sve u okvirima zakona, a πto bi moglo spasiti Radio. Radnicima Êe se osigurati plaÊa za otkazni rok, a dio radnika Êe se angaæirati na minimalnom odræavanju aktivnosti neophodnih za opstanak tvrtke. Svi novi troπkovi moraju imati svoje pokriÊe, napominje Petanjek. Predsjednik Podruænice Sindikata novinara Hrvatske na Radiju 101 Goran BernobiÊ upozorava na ozbiljnost situacije u kojoj su potraæivanja radnika krajnje neizvjesna. Do sada im se duguje sedam plaÊa, πto u zbiru Ëini oko 3,5 milijuna kuna, no ni doprinosi na te plaÊe nisu plaÊeni. Od Ëega Êe se ta, ali i ostala potraæivanja namiriti, ne zna, buduÊi da Radio gotovo da i nema imovine, osim jednog stana nad kojim je hipoteka. Radnici u πtrajku, njih 28, Êe se pokuπati dogovoriti sa steËajnim upraviteljem o nastavku rada i pokretanju programa na dan proglaπenja steËaja, a sve kako bi dokazali da su sposobni zaraditi novac. Dokaæu li se u tih 30 dana, BernobiÊ smatra da postoji moguÊnost nagodbe s najveÊim vjerovnikom - dræavom o reprogamiranju duga ili nekoj drugoj varijanti koja bi pomogla opstanku Stojedinice. Svjestan da je Radio sa svojim dugovima izuzetno skupa akvizicija za nekog buduÊeg vlasnika, ne iskljuËuje moguÊnost da tvrtka ode u likvidaciju, a da se frekvencija ponudi nekom drugom nakladniku. BuduÊi da u Zagrebu ne postoje slobodne frekvencije, takav bi rasplet situacije rado doËekali mnogi medijski poduzetnici. I sada je veÊ sasvim jasno kako Êe, uz radnike koji moæda nikada neÊe dobiti svoj novac, najveÊi gubitnici ove priËe biti graani Zagreba, grada koji ostaje bez dijela svog identiteta i otvorenog prostora kojega se, unatoË privatnom vlasniπtvu, smatralo javnim dobrom. No ostaje i pitanje: Kako je i zaπto dræava dopustila takvo gomilanje duga koje je dovelo do konaËnog sloma “gospodara svih valova” (Ovaj tekst je nastao uz potporu Danske mreæe istraæivaËkih novinara Scoop) novinar 33 Prenosimo Kako je propao Radio 101 PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PRENOSIMO PR novinar 32 Prenosimo Piπe Tomislav Klauπki Hrvatski mediji, uz neke izuzetke, najmanje piπu za one koji ih Ëitaju - prvo piπu za vlast, pa za oglaπivaËe, pa za korporacije, pa za vlasnike, pa tek onda eventualno za one koji su dovoljno lakovjerni da im na kiosku poklone svoj novac Fascinantna je lakoÊa kojom PaviÊ odbacuje sve prigovore da je njegov EPH godinama sluæio Sanaderu, dobivajuÊi zauzvrat Slobodnu Dalmaciju i manji PDV Fascinantna lakoÊa prilagodbe Hrvatski mediji su leπinari. Diæu naklade na politiËkim mrtvacima, na odbaËenim politiËarima, na onima koji su izgubili moÊ, zalee, zaπtitu broj 10/11/12/2010. Devedesetih su neovisni mediji lijepo æivjeli od kritike vlasti, prozivanja onih koji su u poziciji moÊi, upravo zato πto se u njih nije smjelo dirati, pa je stoga bilo najprofitabilnije. Sada je jedino profitabilno Ëiniti upravo suprotno “Podræavali smo Ivu Sanadera dok je vodio Hrvatsku u EU i NATO. Napustili smo ga kad se vratio Tumanovoj retorici”, izjavio je ovih dana Ninoslav PaviÊ, suvlasnik EPH, tumaËeÊi Davoru ButkoviÊu odnos najmoÊnije medijske korporacije prema nedavno uhiÊenom premijeru. Fascinantna je lakoÊa kojom PaviÊ odbacuje sve prigovore da je njegov EPH godinama sluæio Sanaderu, dobivajuÊi zauzvrat Slobodnu Dalmaciju i manji PDV. A kljuË leæi u takozvanoj “Tumanovoj retorici”. Dok nije bilo nje, Europapress holding podræavao je Sanadera. Onog Sanadera koji je dræavu pretvorio u leglo kriminala, grabio za sebe i stranku, osiromaπio dræavu, a Tumanov nacionalizam - πto bi rekao Æarko Puhovski - nadomjestio korupcijom. I osvojio srce i duπu Nine PaviÊa. “Potpora Sanadera kao politiËaru koji je vodio Hrvatsku u EU i NATO nema nikakve veze s eventualnim kriminalnim radnjama za koje ga se tereti”, govori PaviÊ u blagdanskom intervjuu Jutarnjem listu. “Ako netko poËini kaznena djela i ako ih poËini na tako znaËajnoj duænosti kao πto je premijerska, normalno je da ga mediji æestoko kritiziraju. Zar bismo sada trebali πutjeti o Sanaderu zato πto smo hvalili Sanadera u NATO-u? Takvi su stavovi s onu stranu zdravog razuma”. Derite se, πtedite premijera Nema nijednog Ëovjeka na medijskoj sceni koji s tolikom lakoÊom i takvom dozom arogancije moæe braniti neobranjivo. Praviti se da sve ono πto su njegova izdanja godinama o Sanaderu pisala - odnosno, joπ vaænije, ono πto nisu pisala - nije bilo svima pred nosom. To πto je Jutarnji list s Ëitavog interneta izbrisao sve posljednjeg ostatka ButkoviÊeva sramotnog intervjua s laænim Sanaderom ne znaËi da je EPH to uspio uËiniti sa svojim sedmogodiπnjim podilaæenjem Sanaderu. Sve do Sanaderova odlaska izdanja EPH nisu Sanadera povezala s bilo kojom aferom njegovih ministara: od Bechtela, preko Brodosplita, do kamiona. »ak ni politiËki. »ak ni hijerarhijski. »ak ni usput. »ak ni izdaleka. To je bila direktiva Banskih dvora: derite sve, samo poπtedite premijera. Danas se slijedi nova direktiva: derite Sanadera, samo poπtedite premijerku. Kao πto se devedesetih slijedila direktiva: derite Tumana, zaobilazite PaπaliÊa, derite tajkune, ne spominjite Kutlu. Nije to sustav kojeg je stvorio Ivo Sanader, niti je to sustav koji Êe se promijenit njegovim odlaskom. To je sustav koji je odavno postavljen. Ne samo u EPH, nego i na Hrvatskoj radioteleviziji i drugim dræavnim medijima. Kupovanje privilegijama Sanader je bio pametniji od Tumana zato πto je glumio uglaenog liberala, modernog europejca. One kojima samo to nije bilo dovoljno, jednostavno je kupio. DesniËarske pamflete i lokalne televizije milijunima ukradenih kuna. Nacionalne medije oglasima, PDV-om, poslovnim dealovima. Neovisne medije kupio je preko svojih prijatelja, kao πto je to bio Robert JeæiÊ u Novom listu. Dræavne novinare i urednike kupovao je pozicijama i privilegijama. Oni su sluæili kao brana prema novinarima. Oni koji su profesiju pretpostavljali plaÊi stavljeni su na led, izgurani iz redakcije, baËeni na cestu. I vladao je mir. ©utjelo se o korupciji, kriminalu, manipuliralo informacije i obmanjivalo javnost. PriËa se na kraju svela na dva ili tri slova. Slova oko kojih su Sanaderovi emisari obilazili s ponudama za preuzimanje. O Sanaderu kao glavi korupcijske hobotnice nije se smjelo pisati. Sada se mora. O Sanaderu kao glavi korupcijske hobotnice nije se smjelo pisati. Sada se mora MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA Sluge traæe nove gospodare MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCEN protiv Franje Tumana i njegova desniËarskog reæima. OrtaËio je s Miroslavom Kutlom i IviÊem PaπaliÊem. S Ivicom RaËanom dijelio MurtiÊeve grafike za pobjedu demokracije. Zavrπio u pritvoru zbog stvaranja tajnog monopola u medijima. Zatim se uortaËio s Ivom Sanaderom i Ëuvao ga punih sedam godina. Da bi ga sada ËereËio, slaveÊi Jadranku Kosor kao borca protiv korupcije. Zanimljivo, vrlo sliËan put proπla je Hloverka Novak SrziÊ. Ona je sluæila i Tumanu, i PaπaliÊu, i RaËanu, i Budiπi, i Sanaderu, kao πto sada sluæi Jadranki Kosor, a sutra Êe Zoranu MilanoviÊu. O Ivi JosipoviÊu da se i ne govori. Je li onda opravdano postavljati pitanje πto je Ivo Sanader uËinio medijima? Odnosno, kako im je uspio uËiniti ono πto nije poπlo za rukom ni Franji Tumanu: potpuno ih pasivizirati, osvojiti, pokoriti, zastraπiti, kupiti...? Tuman je potroπio Ëitavo desetljeÊe na grËevitu borbu s malobrojnim, ali zato prkosnih neovisnim medijima. Njegov nasljednik Sanader doπao je na vlast i punih sedam godina neometano vladao. Kako je to moguÊe? broj 10/11/12/2010. MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCEN Pogledajmo primjer Nine PaviÊa. Borio se Hrvatski mediji su leπinari. Diæu naklade na politiËkim mrtvacima, na odbaËenim politiËarima, na onima koji su izgubili moÊ, zalee, zaπtitu. Devedesetih su neovisni mediji Ëinili suprotno: lijepo æivjeli od kritike vlasti, prozivanja onih koji su u poziciji moÊi, upravo zato πto se u njih nije smjelo dirati, pa je stoga bilo najprofitabilnije. Sada je jedino profitabilno Ëiniti upravo suprotno: πtedjeti svakoga tko je u bilo kojoj poziciji da uskrati financijsku pomoÊ i napravi bilo kakav pritisak. Zaπto je tome tako? Zato πto hrvatski mediji, uz neke izuzetke, najmanje piπu za one koji ih Ëitaju. Prvo piπu za vlast, pa za oglaπivaËe, pa za korporacije, pa za vlasnike, pa tek onda eventualno za one koji su dovoljno lakovjerni da im na kiosku poklone svoj novac. Udri Keruma, mazi TodoriÊa Tako je EPH pisao protiv Keruma, ali ne i protiv TodoriÊa. Pisao je protiv RonËeviÊa, ali ne Sanadera. Rugao se laæljivom Hebrangu, ali ne i laæljivom MaËeku. Kako se piramida moÊi ruπi - uz dirigiranu pravosudno-medijsku hajku - tako novinarski leπinar πire radijus svojih napada. ToËno onoliko koliko se nije smjelo pisati protiv Sanadera, toliko se sada mora. S tom razlikom πto je i ta slika Sanaderove vladavine koja se otvara sada kad je bivπi premijer zaglavio u pritvoru opet laæna. Selektivna i manipulativna. Namjerno histeriËna kako bi prikrila tragove koji vode prema Sanaderovim ortacima. Sanader je otiπao, ali sustav je ostao. Taj sustav veÊ se okreÊe novim gospodarima. Kosor je uπla u Sanaderove cipele, kao πto je on uπao u PaπaliÊeve ili RaËanove. Isti urednici brinu se o njezinoj nedodirljivosti, isti komentatori slijede njezine naputke, isti vlasnici Ëekaju njezine protuusluge. Sustav se veÊ okrenuo i Ivi JosipoviÊu koji u intervjuu Jutarnjem listu, i to upravo glavnom uredniku Mladenu Pleπeu, tumaËi kako Êe nakon Sanaderova odlaska stvari biti drugaËije i bolje. A sutra Êe se taj medijski sustav okrenuti i Zoranu MilanoviÊu. Koji Êe se, a tu leæi Ëitava tragedija hrvatske politike, druπtva i medija, sa zadovoljstvom posluæiti njegovim uslugama. Ako je on kao πef opozicije mogao naruËiti intervju preko ravnatelja HRT-a, smjenjivati novinare koji prate SDP i u Davoru ButkoviÊu pronaÊi srodnu duπu, πto se tek moæe oËekivati kad jednom zasjedne u Banske dvore? Stvari se neÊe puno promijeniti novinar 35 Medijska scena foto Boæo VukiËeviÊ MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCEN novinar 34 Medijska scena krizne godine iskoriste za konsolidaciju, oni su ih iskoristili za puko preæivljavanje, najËeπÊe se dræeÊi maksime po kojoj je najbolje ne talasati. I πto je najvaænije u svemu - oni se tu nisu razlikovali od druπtva u kojem su stasali i u kojem obitavaju. Baπ kao πto se svaki segment druπtva, pa i dræava u cjelini, sve manje uspjeπno bori sa pitanjem vlastitog identiteta, tako je i domaÊi periodiËni tisak, uz Ëasne ali uistinu rijetke izuzetke, ostao na vjetrometini svekolikih nedaÊa koje su ga zadesile - nakladnih padova, smanjenog broja prikupljenih oglasa, dominacije povrπnog izvjeπtavanja kreiranog od strane nacionalnih (i lokalnih) televizija te potom internetskih portala, kadrovskog osipanja... A 2010. godina trebala je biti godina velikih obljetnica. Ponajprije se to odnosi na dva najjaËa politiËka tjednika, Globus i Nacional. Globus je svojih 20 godina postojanja proslavio unutar „obiteljskog kruga“, uz tek pokojeg uzvanika koji nije - osim kao predmet interesa njegovih novinara - sudjelovao u njegovom nastanku, stasanju i stjecanju punoljetnosti. Nacional, uzdrman ubojstvom Ive PukaniÊa, jednoga od svojih osnivaËa i Ëovjeka s Ëijim se imenom djelovanje ovog tjednika poistovjeÊivalo, svojih 15 godina jedva da je i zabiljeæio. broj 10/11/12/2010. Brojke danas nevjerojatne Ali najteæe je odgovoriti na pitanje jesu li imali iπta slaviti. Obadva tjednika nastala su u prijelomnim trenucima za Hrvatsku - Globus u osvit njenog osamostaljenja i poËetka rata koji je posluæio kao dobra kulisa sveopÊe pljaËke dræave u reæiji vladajuÊe stranke, Nacional u vrijeme okonËanja rata i uspostave vlasti na cijelom teritoriju Hrvatske, Ëija je treÊina teritorija bila poharana ËetniËkim divljanjima i svekolikom pljaËkom. Obadva tjednika imala su dobre veze u vrhu dræave, ali i u obavjeπtajnoj zajednici, koja se u tim burnim vremenima pokazala plodnim rasadiπtem svekolikih tema, ali i æivahnim akterom u obraËunu s neistomiπljenicima, bez obzira s koje strane dolazili. MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA Umjesto da hrvatski tjednici i magazini trenutne broj 10/11/12/2010. Globus i Nacional danas su tek blijeda kopija svojih izvornih ideja, s otprilike tek desetinom naklade koju su nekada imali, optereÊeni marketinπkim diktatom oglaπivaËa, a politiËki potpuno na marginama druπtvene relevantnosti Tjednici vlastite blijede kopije I Globus i Nacional znali su to nakladno, dakle i profitabilno, iskoristiti. Danas zvuËi nevjerojatno da su u najboljim danima ta dva tjednika mogla svakoga tjedna prodati (kad se zbroje naklade) i viπe od 300.000 primjeraka - Globus je biljeæio naklade blizu 200.000 primjeraka, Nacional 150.000. Nije tada bilo interneta i nisu se tada brojali Ëitatelji, veÊ prodani primjerci. Nije tada bilo poklona uz njih niti besplatnih dodataka. Nije tada bilo ni luksuznih reklama za parfeme i πunke. Samo gola naklada. Na njoj su se bazirali, na nakladi su sagraena poslovna carstva - Europapress Holding koji je narastao u jednu od najveÊih kompanija u regiji, te manja NCL Media Grupa. Ostarjele frajle Zaπto je onda najteæe odgovoriti na pitanje jesu li 2010. imali iπta slaviti? Upravo stoga πto su baziËni listovi iz kojih su nastale tvrtke, dakle Globus i Nacional, danas tek blijeda kopija svojih izvornih ideja, s otprilike tek desetinom naklade koju su nekada imali, optereÊeni marketinπkim diktatom oglaπivaËa, a politiËki potpuno na marginama druπtvene relevantnosti. Loπa erotika i kulinarski recepti, garnirani shopping vodiËima i horoskopima, prisilna ekskluzivnost i skandaloznost koja se traæi u marginalnim grupacijama (npr. umjetnicima) umjesto u vrhu dræave, pretvorila je oba ova tjednika u druπtvene zombije Ëiji opstanak potpomaæe πarenilo tiskarskih tehnika - sve u svemu, neπto su poput lijepo naπminkanih ali ostarjelih frajli koje se u nedjeljno jutro skandaliziraju nad mlaarijom πto buËno kroËi gradom pri povratku iz nekog od noÊnih klubova. Globusovo i Nacionalovo neshvaÊanje promjena koje su zahvatile Hrvatsku, izloæenu globalnim utjecajima i lokalpolitiËkoj nekompetenciji, usporedivo je samo s onim πto se dogodilo treÊem vaænom politiËkom tjedniku u Hrvatskoj, ugaslom Feral Tribuneu. Ma koliko Feralovi problemi s vlaπÊu (ili vlastima) bili veliki tijekom 1990-ih, smjena stare, u ratu stasale vlasti suoËila ih je s unutarnjom nespremnoπÊu da se promijene. Interni sukobi, o kojima su javno progovorili neki od bivπih Feralovih zaposlenika, dotukli su novinu jednako kao i MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA MEDIJSKA SCENA foto Marko LukuniÊ novinar 36 Piπe Goga SimonoviÊ Globusovo i Nacionalovo neshvaÊanje promjena koje su zahvatile Hrvatsku, izloæenu globalnim utjecajima i lokalpolitiËkoj nekompetenciji, usporedivo je samo s onim πto se dogodilo treÊem vaænom politiËkom tjedniku u Hrvatskoj, ugaslom Feral Tribuneu Umjesto da se povijest novinarstva u 20 godine samostalne Hrvatske piπe po novinama koje su se bavile tzv. ozbiljnim temama, za Hrvatsku, njen podivljali kapitalizam i potpunu izgubljenost na putu u bolju buduÊnost relevantnijim postaje uspjeh jednog æenskog tjednika nego tri politiËka Velik je posao koji su Nacional i joπ viπe Globus napravili na domaÊoj medijskoj sceni. Oni su generirali desetke - ne samo novinskih - kadrova. Danas obadva skupljaju krhotine raskoπnog zrcala bolje proπlosti, strahujuÊi od vlastite buduÊnosti financijski problemi u kojima se splitski tjednik zatekao (a koji nisu bili mali, i gotovo su u potpunosti bili proizvod djelovanja dræave i druπtva). Krhotine bolje proπlosti Svialo se to nekome ili ne, velik je posao koji su Nacional i joπ viπe Globus napravili na domaÊoj medijskoj sceni. Oni su generirali desetke - ne samo novinskih - kadrova. Danas obadva skupljaju krhotine raskoπnog zrcala bolje proπlosti, strahujuÊi od vlastite buduÊnosti. I kao da ne vide odgovor koji im se nudi, koji im je nadohvat ruke. Gloria, nastala kao zabavna æenska revija na jeftinom papiru, sa svim svojim poËetnim krizama i promaπajima, u svojih je skoro 18 godina - od Ëega 15 pod vodstvom iste glavne urednice - generirala sve ono Ëega se mediji danas tako boje i za Ëime onaniËki Ëeznu: dobru i stabilnu nakladu, tekstove s provjerenim Ëinjenicama, novinarsku pismenost koja ne zavrπava na razlikovanju „Ë“ od „Ê“, poπten odnos s oglaπivaËima, i ponajprije - poπten odnos prema publici, za koju je uvijek znala tko je i nije ju podcijenila, niti u domicilnom listu, niti u njegovim sve brojnijim izdanjima. Najjednostavnije bi bilo reÊi - Glorija se bavi slavnima, a to svi vole. I bilo bi krajnje netoËno - ni ostali periodiËni tisak ne piπe o nepoznatima ili neafirmiranima. Osim toga, rubrike iz Glorije blasfemiËno su kopirane u skoro svim hrvatskim tiskovinama. Tako ukradene, ostale su upravo ono πto i jesu: ukradena rjeπenja. »ak ni najizravniji konkurent Glorije, mnogo mlai Story, nije joj se nikada uspio pribliæiti na viπe od pola naklade, a u ruπenju Glorije s trona nije mu pomogao ni raskoπno financirani reality show Story Super Nova, koji je mjesecima, u danima najveÊe popularnosti ovakvih televizijskih formata, svaku veËer prikazivan na televiziji. Ali Glorija je, baπ kao i ovaj tekst, ustvari i dokaz suludih „hrvatskih putova u demokraciju“: umjesto da se povijest novinarstva u 20 godine samostalne Hrvatske piπe po novinama koje su se bavile tzv. ozbiljnim temama, za Hrvatsku, njen podivljali kapitalizam i potpunu izgubljenost na putu u bolju buduÊnost relevantnijim postaje uspjeh jednog æenskog tjednika nego tri politiËka novinar 37 Medijska scena Medijska scena Pogled s marjanske vidilice Mediji u funkciji politike, kapitala i sitnoduπja Piπe Pero Juriπin Lako je uoËiti pritiske na medije, odnosno novinare da piπu selektivno, da se bave marginalnim temama, da izmiπljaju nepostojeÊe dogaaje, Ëime se kojeπta u druπtvu zamagljuje i zabaπuruje Bez Ëinjenica i izvora podataka Tome je moæda najslikovitiji primjer sluËaj splitskog gradonaËelnika Æeljka Keruma i njegove druæice Fani Horvat, kada je jedan medij objavio tekst s ogradama tipa „navodno“, „Ëuje se“, „nitko nije vidio, ali kaæu“, bez navoenja i jedne potvrene Ëinjenice ili bar jednog, da ne pretjerujemo s dva izvora. O nelogiËnosti konstrukcija pritom nije ni potrebno govoriti. Meutim, dvadesetak medija u Hrvatskoj prenijelo je taj prilog pozivajuÊi se na njega kao na izvor. Nakon toga su i televizije proπirile priËu kako cijela javnost bruji o tome, plasirajuÊi priloge kao ËinjeniËno stanje. To moæda i ne bi bio toliki problem kada bi se sve zaustavljalo na razini æutila, a ne bilo plasirano na udarnim stranicama unutarnje politiËkih rubrika ili u vijestima nacionalnih radio i TV kuÊa, πto jasno ukazuje na snaæne politiËke konotacije, odnosno utjecaj politiËkih struktura na kreiranje ureivaËke politike. U tom kontekstu je poznato da se HDZ ni nakon godinu i pol dana nije oporavio od izbornog poraza u Splitu, kada je aktualni splitski gradonaËelnik preuzeo veÊinu HDZ-ovog biraËkog tijela i osvojio vlast u gradu pod Marjanom. Od tada je krenula snaæna medijska manipulacija, koju je dijelom potpomogao i sam Æeljko Kerum svojom osebujnom liËnoπÊu. Ipak, pitanje je, je li to dovoljan razlog da se novinare (u splitskom sluËaju u dopisniËkom i honorarnom statusu) maltretira da danima od ujutro od sedam sati do sedam popodne straæare pred zgradom gradske uprave kako bi se provjerile priËe (iz navodno pouzdanih izvora) o tome da gradonaËelnik ne dolazi na posao nego da dane provodi u kafiÊima ili izvan Splita. Zaπto je Kerum velika tema, a ne Kalmeta? O stanju u gradu Splitu, gradskim projektima piπu odjednom svi, pa i oni koji o tim stvarima nemaju pojma, niti ikakve reference osim zvuËnih imena. Piπu o propasti grada, koji je u biti poËeo propadati joπ poËetkom 80-ih, a posljednjih 20 godina je svakodnevno devastiran, da bi zadnje Ëetiri godine pred izbor prvog gradonaËelnika bio potpuno financijski dokusuren. Ali koga briga, piπe se sve i svaπta, bez ikakvih ograda, jer je sve dozvoljeno. Ne pazi se na rjeËnik niti na dobar ukus, πto se upravo sve spoËitava samom gradonaËelniku. Tako sve jasnije postaje da je rijeË o manipuliranju javnoπÊu (po prije prikazanom mehanizmu) u funkciji skretanja paænje s dubine krize u kojoj se nalazi hrvatsko druπtvo. Dakle, uËiniti sve kako bi se πto viπe prikrili strukturalni problemi i stoga svakodnevnicu treba πto je moguÊe viπe estradizirati i baviti se pitanjima koja su daleko od „Zagreba“. Kako inaËe objasniti da se u dane blagdana za Sve svete (kada je jedini znaËajniji dogaaj u Hrvatskoj bio smjena Stanka PoklepoviÊa), gotovo 150 priloga u medijima posveti Æeljku Kerumu, a nekoliko dana kasnije, kada je odræana sjednica Gradskog vijeÊa na kojoj je rebalansom smanjen proraËun za 255 milijuna kuna, kada se najavljuje prodaja Hajduka i kada taksisti u Splitu πtrajkaju, tih priloga ima oko 130. Moæda odgovor treba potraæiti u Ëinjenici da su na dan Sanaderovog napuπtanja Hrvatske i raspisivanja tjeralice za bivπim premijerom Pokaæimo solidarnost broj 10/11/12/2010. broj 10/11/12/2010. Sve je teæi status i novinara koji su u statusu RPO-a. I to ne samo u medijima koji su na loπem glasu s obzirom na odnos spram novinara, nego i u medijima koji se stalno zalaæu za pravnu dræavu. Tako su dijeljeni otkazi novinarima Novog lista u tom statusu, takoer vidu prikrivenog radnog odnosa, a nekim novinarima kasne isplate i po tri mjeseca. I tu se dakle moæe vidjeti da je poloæaj dopisnika loπiji od onih koji sjede u matiËnoj redakciji, jer se ovima potonjima plaÊe uglavnom redovno isplaÊuju. Tako ispada da kao i honorarci i dopisnici mogu Ëekati. Takvo stanje je neprihvatljivo i neodræivo i cijelo novinarsko druπtvo se mora tome usprotiviti. Mora se uspostaviti stanje novinarske solidarnosti. Ne smije se samo gledati kako se dijele otkazi i da se pritom niπta ne poduzima. Jer danas su na redu honorarci i dopisnici, a sutra stalno zaposleni. Kada prvi i drugi budu eliminirani na red Êe, pod izgovorom tehnoloπkog napretka, doÊi ovi treÊi, ali tada viπe nikoga neÊe biti tko bi za njih digao glas Oni nemaju ni menadæerske ni posebne ugovore, oni nemaju radno vrijeme, slobodne dane, nedjelje i praznike, idu kamo im se i kada im se kaæe, svjesni kakve posljedice znaËi eventualno davanje primjedbi, protivljenje ili, nedajboæe, odbijanje izvrπavanja zadatka POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDI paËe golema veÊina koja se moæe poistovjetiti sa svima onima koji æive od svog rada i koji osjeÊaju neizvjesnost svakodnevnice i okrutnost kapitalizma na hrvatski naËin. Naime, u toj velikoj veÊini su oni koji svakodnevno pune stranice novina, zaslone ekrana na portalima, ispunjavaju minutaæu na radijskim frekvencijama i televizijskim kanalima. Oni nemaju ni menadæerske ni posebne ugovore, oni nemaju radno vrijeme, slobodne dane, nedjelje i praznike, idu kamo im se i kada im se kaæe, svjesni kakve posljedice znaËi eventualno davanje primjedbi, protivljenje ili, nedajboæe, odbijanje izvrπavanja zadatka. Meu tom su golemom veÊinom novinara u najteæem poloæaju, a samim tim i oni koji najviπe trpe, dopisnici te honorarni suradnici. Upravo na njihovom primjeru kriza je razgolitila svu nesreenost odnosa u medijima, sav organizacijski i pravno normativni Ëemer i πto je najvaænije, struËno novinarski jad. Svatko tko i malo paæljivije prati medije, kako tiskane, tako i elektronske, moæe lako uoËiti pritiske na medije, odnosno novinare da piπu selektivno, da se bave marginalnim temama, da izmiπljaju nepostojeÊe dogaaje (πto je prisutno u svim redakcijama), pri Ëemu je znakovita posebna obrada i oprema objavljenih priloga (πto je odraz stanja uredniËkog, poËesto obrazovno i moralno upitnog kadra, sitnih duπa, koje su tako i odabrane da poËesto bolje prepoznaju interese vlasnika od njih samih). Pritom je jasno da najveÊi, a time i najutjecajniji mediji trasiraju pravce u koje je poæeljno usmjeravati javno mnijenje. Za njima se potom povode manji mediji, ili pak konkurencija (da ne bi ispalo da su „zakasnili“, ili „propustili“ neπto vaæno), pa se dobiva dojam da svi „rade“ na istoj temi, jer ona kao interesira javnost. POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED S MARJANSKE VIDILICE POGLED Svi novinari ne dijele jednaku sudbinu, ali ih je velika, splitskom gradonaËelniku posveÊena samo dva priloga. Takoer, indikativno je i da u vrijeme kada su se donosile po grad mnogo skuplje i „Ëudnije“ odluke nekih od tih tekstopisaca nije bilo da piπu „struËne“ osvrte, niti je tih tekstova bilo pribliæno toliko, a „πtofa“ je bilo mnogo, mnogo viπe i to ne samo za novine, nego moæda i za USKOK. Dobar primjer je i pisanje o njegovom odnosu s Fani Horvat. Zaπto toliko papira i minuta u medijima nije potroπeno na ministra Boæidara Kalmetu, koji je na vaænijoj funkciji od splitskog gradonaËelnika, ili zaπto toliko paænje nije posveÊeno za istu stvar nacionalnoj svetinji Anti Gotovini? Diskvalificiranje neposluπnih Na taj pristup, neki pristaju bez skrupula, paËe izdaπno i honorirani, bili svjesni ili ne da su u funkciji politike, ali ne one izvorno ureivaËke. VeÊina se novinara pak gnuπa i nezadovoljna je πto se pod takvim i sliËnim njihovim uradcima (a koji se Ëesto u „srediπnjici“ „popravljaju“) potpisuje njihovo ime, a neki Ëak traæe i da ih se ne potpisuje, svjesni da gotovo nemaju druge moguÊnosti, osim odbiti „zadatak“ sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. Stoga se moæe reÊi da se pritisci na novinare i njihovo prihvaÊanje da tako piπu mogu dovesti u izravnu vezu s njihovom egzistencijalnom ugroæenoπÊu. Pritom je struËno diskvalificiranje samo prvi korak k eliminiranju suradnika, a sutra i stalno zaposlenih, ako neÊe biti u funkciji poslodavaca koji su sve viπe u funkciji usko spregnutih politike i kapitala, ali i sami ærtve vlastitih poslovnopolitiËkih poduhvata, preko kojih se novac isisavao iz medija u projekte tipa adriatica.net i DIOKI. ©to je joπ tuænije joπ gore stvari su se dogaale i dogaaju na HTV-u s vanjskim produkcijama i upitnim prijenosima raznih sportskih dogaaja, kao πto je primjerice hokeja na ledu (sporta sa samo jednim klubom u Hrvatskoj). Ugroæenost, ogorËenost i depresivnost novinara Stoga ne Ëudi rastuÊa ogorËenost, ali i depresivnost novinara zbog sve teæih uvjeta u kojima djeluju. Smanjuju im se plaÊe i honorari, kao i njihov broj u redakcijama, pa vlada neizvjesnost glede sudbine preostalih. Istovremeno se poveÊavaju optereÊenja, pa novinari pokrivaju sve πiri prostor i sve πire teme. Stoga postaju sve iscrpljeniji te je moguÊnost povrπnosti pa i ozbiljnije profesionalne greπke sve veÊa. S obzirom na to da je posao skopËan s Ëestim i sve duæim putovanjima to je poveÊana i ugroæenost zdravlja i sigurnosti uopÊe. novinar 39 novinar 38 Pogled s marjanske vidilice foto Duπko MaruπiÊ nevladina organizacija i istoimena web stranica WkiLeaks.org kada je poËetkom travnja objavila, malo je reÊi, potresan, odnosno πokantan video materijal od 38 minuta u vlasniπtvu Pentagona u kojem se iz perspektive jedno od dvoje helikoptera Apache koje kruæe iznad Bagdada i koji sudjeluju u tom ratnom zloËinu, vidi kako posada jednog helikoptera otvara vatru nad grupom nenaoruæanih IraËana, pod opravdanjem da nose automatske puπke AK-47 te da jedan od njih cilja na helikopter nekakvom zoljom (bio je to teleobjektiv jednog od tada dvoje ubijenih fotoreportera Reutersa). Nismo (tu se nalazi i ovdje potpisani novinar), iako je WikiLeaks prisutan od polovine 2006, bili svjesni da je to prava medijska bomba ni kada smo jedan Washington ipak u sluæbi politiËki motivirane cenzure i drugi puta, pa opet, pa opet, vrtjeli snimku u kojoj se piloti i artiljerci smiju i sprdaju nad pobijenim civilima, Ëak i nakon πto su pucali na kombi koji je doπao pomoÊi jednom ranjeniku (kada je u tom kombiju iz helikopterskog topa od 30 mm ubijeno dvoje djece), jer smo, tako to inaËe biva, oguglali na smrt i na nasilje, kojeg smo se nagledali i u nas. Pa tako, dok predajem ovaj tekst urednici razmiπljam koliko smo toga prepustili zaboravu. Opasna rezignacija Naime, πokiran sam, bolje bi bilo napisati, tuæan, πto, kako je napisala glavna urednica T-portala Alemka Lisinski u povodu provale bijesa ali i fiziËke prijetnje nad sportskim novinarom toga portala Boruta ©ipsa od strane dokazanog prostaka Zdravka MamiÊa, kako raste ljutnja tako je veliki i naπ uæas zbog “kolektivne rezignacija nad nasiljem, koja je narasla do tih razmjera da su psovanje i prijetnje Zdravka MamiÊa mnogima Ëak i smijeπni ili pitoreskni”. Tako je nekako bilo i s tim video materijalom koji je objavio WikiLeaks i postao odmah svjetska medijska senzacija a da se nismo pitali, niti u srpnju kada su ameriËke vlasti uhitile 22godiπnjeg vojnog analitiËara u bagdadu Bradleya Manninga pod sumnjom da je on dao sporan materijal WikiLeaksu, u kakvoj smo vezi mi novinari s tim ratom, s tim pobijenim civilima, s umorenim kolegama i s propagandom koja je sve to i mnogo viπe od toga uæasa pokuπala skriti od javnosti. Trgnuli smo se, valjda, kada je u srpnju doπlo do provale 90.000 dokumenata o ratu u Afganistanu kojima WikiLeaks dokazuje smrt 20.000 neduænih Afganistanaca, dvostruku igru saveznika s talibanima i gospodarima rata, ali i Pakistanaca sa saveznicima i talibanima, ali ni tada nije bilo pravih medijskh reakcija u nas. Nije ih bilo ni kada je u listopadu WikiLeaks putem 140.000 dokumenata dokazao sustavno muËenje civila u iraËkim zatvorima i veselo reπetanje IraËana pred puπkama ameriËkih vojnika koji se ponaπaju kao da je rijeË o nekoj ubij-zakolji videoigri za naπu krasnu mladeæ i za joπ krasniju djecu pa smo se, izgleda, poËeli baviti novinarstvom tek kada se dogodila, za sada, najveÊa provala tajnih dokumenata, njih 250.000, u kojima WikiLeaks, uz pomoÊ pet vodeÊih svjetskih The New Times, The Gardian, Le Monde, Der Spiegel i El País, otkriva vaæne tajne State Departmenta i svjetske politike (meu biserima je i SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINAR Malo je tko shvaÊao koji to potencijal u sebi ima Piπe Drago Pilsel SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINAR Istodobno, dok se dijele otkazi jednima, kao viπku, pod izlikom sreivanja teπke financijske situacije, otvara se prostor honorarnoj suradnji drugim novinarima za izdaπne honorare (Slobodna Dalmacija). Otkazuje se i suradnja novinarima koji rade 15, pa i 20 godina, faktiËki u prikrivenom radnom odnosu (Radio Split). Isto se dogaa na HTV-u Split gdje se otkazuje suradnja i mladim novinarima koji pokazuju vrsnost, dok u istoj redakciji sjede oni za koje mnogi ne znaju πto rade, ali se zna da primaju dobre plaÊe. Iako su te pojave dakle prisutne i u privatnim (Slobodna Dalmacija) i u javnim medijima (HTV Split i Radio Split), takvo ponaπanje joπ je razumljivo u privatnom mediju, jer poslodavac odluËuje o sudbini svoje imovine (iako je problem πto time odluËuje i o sudbini novinara i njihovih obitelji), dotle je nerazumljivo da se to dogaa u javnim medijima, koji se financiraju iz sredstava graana i drugih javnih davanja. I ne samo to, nego se (slijedom i dalje æivuÊe Ëvrsto centralizirane dræave) najavljuje daljnja provincijalizacija regija, pa se s vrha RTV-a najavljuje svoenje splitskih redakcija te kuÊe na razinu „priruËnih“ dopisniπtava. A javni mediji trebali bi predstavljati najjaËe uporiπte novinarstva, pogotovo kroz jaËanje regionalne mreæe. Oni bi trebali biti mjesto gdje Êe se progovoriti i o onim temama o kojima novinari u „komercijalnim“ (tiskanim i elektroniËkim) medijima, sputani logikom kapitala, ne mogu pisati ni govoriti. Oni bi trebali pribliæiti graanima æivot u lokalnoj sredini i podiÊi razinu tih informacija kako u pogledu kvanititeta, tako i kvalitete. To sigurno ne mogu napraviti emisije tipa „Dræava, selo, grad“ u koje se utuklo velike novce, dok u dopisniπtvima nemaju potrebnu opremu za rad. A baπ je javni medij taj koji bi trebao razgoliÊavati spregu politike, kapitala i primjerice „sporta“, koja je prisutna na svim razinama i sluæi uglavnom za „muænju“ novca iz gradskih i drugih proraËuna. Meutim, iz ne baπ nedokuËivih razloga nitko ne piπe o Zlatku Mateπi, prvom pretvorbenom operativcu u Hrvata, pa onda o njemu „potËinjenom“ ustaπonostalgiËaru Vlatku MarkoviÊu, koji danas spominje projekt teæak 42 milijuna eura, pa je shvatljivo zaπto onda Zdravko MamiÊ „ponovo“ æivi u hrvatskim medijima broj 10/11/12/2010. Gdje su i πto trebaju biti javni mediji? taj da je Hillary Clinton naredila πpijunaæu kljuËnih ljudi UN-a - od glavnoga tajnika Ban Ki-moona, preko naπega Ivana ©imonoviÊa, na niæe). OtkriÊe za otkriÊem Jest da su Barack Obama, Hillary Clinton i drugi “poludjeli” zbog papira State Departmenta ali je dubinski problem cijele ove priËe taj da polako cijeli svijet shvaÊa kako se rat u Afganistanu moæe pretvoriti u novi Vijetnam. Strategiju koju je general David Petraeus “prodao” Georgeu W. Bushu 2008. i koja je posluæila da bi se osmislila misija generala McChrystala u ime NATO-a (afganizacija konflikta, regionalizacija, razvoj, rekonstrukcija) nesposobna je i promaπena za pobjedu nad talibanima jer polazi od krivih pretpostavki. novinar 41 OsnivaË WikiLeaksa Australac Julian Assange - u razgovoru za πpanjolski dnevnik El País, tvrdi da je istraæivaËko novinarstvo gotovo pa mrtvo, da su novinari koji prate ratna zbivanja prostitutke, da veliki meunarodni, napose televizijski, mediji upropaπtavaju struku i da je civilno druπtvo razoreno broj 10/11/12/2010. Pod naznakom preustroja otkazivana je suradnja novinarima bez suvislog obrazloæenja. U svim splitskim dopisniπtvima tiskanih medija, sa sjediπtem u Zagrebu, ukinuta je suradniËka mreæa (u sluËaju otkaza suradnje novinarki Poslovnog dnevnika Ëak nije naena ni zamjena), a preostalima se smanjuju plaÊe. Isto stanje je i i u elektronskim medijima. Na razini splitske æupanije za TV Novu rade dvije novinarke, a za RTL dvije novinarke pokrivaju cijelu Dalmaciju. Zato je upitno kako se misli izvjeπtavati „s terena“ kada se nema novinara. Moæda kopiranjem s lokalnih portala ili preuzimanjem s lokalnih radijskih i TV programa. Za to pak prvo trebaju postojati takvi portali i programi. Nadalje, uglavnom je upitno tko stvarno stoji „iza njih“, jer od toga ovisi i „ureivaËka“ politika. Treba imati i veliko povjerenje u kvalitetu novinara koji rade na njima, kojih takoer nema dovoljno, a osim toga su najËeπÊe premladi, neiskusni i naivni te u pravilu mizerno plaÊeni. SluËaj Wikileaksa: Novinarstvo ili terorizam foto Siniπa Sunara SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINAR novinar 40 SluËaj Wikileaksa: Novinarstvo ili terorizam Priroda u hrvatskim medijima (4) foto Hrvoje JeloviÊ Za kraj, pitanje iz naslova: je li ovo Ëemu svjedoËimo novo poglavlje u novinarstvu ili pak, kako tvrdi ameriËki ministar pravosua Eric Holder, koji prouËava pravne moguÊnosti radi kaznenog gonjenja Juliana Assangea, i kako tvrdi ameriËki potpredsjednik Joe Biden, primjer “high-tech terorizma”? “Ministarstvo pravosua prouËava to pitanje”, rekao je Biden za NBC. “Ako je planirao urotu zajedno s jednim ameriËkim vojnikom kako bi doπao u posjed tih tajnih dokumenata, to je potpuno drukËije nego kada bi se dokumenti predali nekom Stvarni novinari i zmijske koπuljice Okoliπno novinarstvo je u redakcijama slabo specijalizirano i opÊenito manje cijenjeno, ali unatoË tome novinari su istaknuli svijest o njegovoj vaænosti i potrebu za usavrπavanjem Verbalni idealizam, prljava praksa Za ovu zgodu, samo nekoliko prigodnih navoda. Dakle, “taj izazov (internet, op.) moæe biti nov, ali naπa odgovornost u pomoÊi osiguranja slobodne razmjene ideja ide u proπlost sve do osnivanja naπe republike. RijeËi Prvog amandmana na Ustav su uklesane u 50 tona mramora iz Tennesseeja u proËelje ove zgrade”. Prvi amandman, uz ostalo, jamËi slobodu tiska. Prozvala je ameriËka dræavna tajnica i “neke dræave koje podiæu elektroniËke barijere koje onemoguÊavaju njihovim ljudima pristup dijelovima svjetske mreæe... Te akcije u suprotnosti su s OpÊom deklaracijom ljudskih prava”. Samo malo dalje, “πirenjem tih restriktivnih praksi nova informacijska zavjesa se diæe nad velikim dijelovima svijeta”. Imamo li na umu koje su sve internetske kompanije, financijske i kartiËarske, pod pritiskom ameriËke administracije, posebno State Departmenta, posebno je zanimljiv finale govora Hillary Clinton. “Nadam se da Êe odbijanje davanja podrπke politiËki motiviranoj cenzuri postati zaπtitni znak ameriËkih tehnoloπkih kompanija. To treba biti dio naπeg nacionalnog branda”, zborila je Clinton, a na njene su rijeËi pljunuli Amazon, PayPal, MasterCard, Visa... koji su, kako znamo, “uskratili pomoÊ” WikiLeaksu. Tako to biva s ameriËkim politiËarima, sklonima verbalnom idealizmu koji je nemoguÊe uskladiti s praksom U sklopu serijala o prirodi u hrvatskim medijima, poveli smo priruËnu anketa kojoj je bio cilj steÊi osnovne dojmove o tome kako novinari koje se bave okoliπem doæivljavaju svoj poloæaj u redakcijama, kako obiËno dolaze do ideja za Ëlanke i podataka za njihovo pisanje, te sliËno. Upitnik nije djelo istraæivaËa javnog mnijenja niti autor ovoga Ëlanka ima kompentencije ili takva iskustva, nego je naprosto rezultat æelje da steknemo kakvu takvu statistiËku refleksiju o naπem struËnom subjektivitetu. Priprema i provoenje ankete Pitanja je pratilo pismo s kratkim objaπnjenjem u kojem se napominje povod za anketu, te da pitanja ne idu za osobnim podacima niti Êe se tako interpretirati, kao ni da se neÊe spominjati imena ljude niti redakcija; da Êe se odgovori statistiËki izraæavati, uz citate najkarakteristiËnijih izjava. Pismo s anketnim pitanjima upuÊeno je 30. listopada na adresu [email protected], koji obuhvaÊa 31 osobu iz sektora. Ukupno je stiglo devet odgovora u dva navrata. U prvom navratu, nakon nekoliko dana, stigla su tri odgovora: od jedne kolegice s komercijalne privatne radio postaje iz Dalmacije, kolegice sa specijaliziranog portala za okoliπ iz Zagreba, te kolege sa sliËnog portala iz Osijeka, koji je posredno dobio naπe pismo. Mjesec i pol dana nakon prvog pisma odræan je izborni sastanak Zbora novinara za okoliπ, na kojem autor ovoga Ëlanka svraÊa paænje na anketu, te 26. studenoga upuÊuje novo pismo na obnovljeni adresar Zbora. VeÊ sutradan stigao je odgovor kolege s HTV-a, dva dana potom odgovor dvije kolegice HRT-a iz Osijeka i Splita, a nakon nekoliko dana joπ dvoje: kolegice s HTV-a u Zagrebu i kolege s HR Rijeka, a ukljuËen je i odgovor na anketu autora ovoga Ëlanka. Najbrojniju skupinu dakle, Ëine novinari HRT-a: troje iz regionalnih centara i dvoje iz sjediπta u Zagrebu. Svima se zahvaljujem na odvojenom vremenu i povjerenju u davanju podataka koji pored struËne imaju i osobnu dimenziju. Ipak, to je samo manji broj ljudi s popisa Zbora novinara za okoliπ, a zapravo neki i nisu Ëlanovi HND-a nego su se ukljuËili benevolentno. Na anketu nisu odgovorile predsjednice Zbora - u dva slanja pisama dvije su bile aktualne - kao ni neki Ëlanovi Upravnog obora Zbora, niti dobitnici glavne okoliπe nagrade. PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM M Pravne zamke Kako okoliπni novinari doæivljavaju sebe i svoj rad PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM M Na pitanja o kolegama koji ga napuπtaju i optuæuju da se ponaπa kao diktator i da od svega u posljednje vrijeme radi show za vlastitu promociju, πto primjerice tvrdi donedavni glasnogovornik WikiLeaksa za NjemaËku, Daniel Domscheit-Berg (kojeg je Assange potjerao iz organizacije), Assange kaæe da su on i kolege pod izuzetno velikim pritiskom i da nije lako ostati pribran te da nije ljut na one koji ne mogu funkcionirati prema novonastalim prilikama. “Puno sam toga proπao u æivotu ali me niπta nije pripremilo za ono πto sam vidio i proËitao u proteklih nekoliko mjeseci”, kaæe misleÊi na grozote koje su poËinile trupe SAD-a i saveznika u Afganistanu i Iraku. Pariπki dnevnik Le Monde, jedan od medija koji su objavili papire iz Iraka, istiËe surovost ameriËkih vojnika u ubijanju hendikepiranih iraËkih civila ili, naprosto, vozaËa koji nisu shvatili upute vojnika na chek-pointovima. Assange nema rijeËi pohvale za veÊinu medija. Voa WikiLeaksa uopÊe nije optimist glede sudbine novinarstva. “Brzi elektronski pokreti novca diljem svijeta od centara moÊi prema tajnim, Ëesto i teroristiËkim organizacijama i reæimima, dobivaju podrπku velikih izdavaËa koji i sami trguju i rade velike kompromise s moÊnicima. Nitko nema πanse za uspjeh ako nije paktirao sa izvoznicima oruæja i vojne tehnologije i inteligencije iz SAD-a, Rusije i Kine te njihovih satelita (...) VeÊina medija je u katastrofalnom stanju, poËevπi od onih koji servisiraju vojnu industriju i daju sliku i ton ratnim manevrima.” CitirajuÊi dvostruku dobitnicu Pulitzerove nagrade Danu Priest iz The Washington Posta, Assange tvrdi da je udio vojne industrije u ekonomiji SAD-a porastao za 300 posto i da samo u SAD-u 817.000 ljudi rade u tajnim vojnim projektima. “To je ta opasnost na koju upozorava WikiLeaks”, kaæe Assange. novinaru”, ocijenio je Biden. Ipak, ameriËki zakon o πpijuniranju iz 1917. nije “skrojen” za takve sluËajeve, jer treba dokazati da WikiLeaks, koji je objavio tisuÊe ameriËkih diplomatskih depeπa, nije tradicionalna vrsta medija. Tuæitelji u ameriËkom ministarstvu rade na drugoj pravnoj osnovi. Oni æele prikupiti dokaze da je osnivaË WikiLeaksa “planirao urotu”, po rijeËima potpredsjednika Bidena, potiËuÊi pa i suraujuÊi s ameriËkim vojnikom Bradleyjem Manningom, osumnjiËenim da je toj internetskoj stranici predao tisuÊe dokumenata. Optuæba za urotu omoguÊila bi ameriËkoj administraciji da Assangea goni za ugroæavanje nacionalne sigurnosti, tvrdeÊi da su tradicionalni mediji i dalje pokriveni slobodom miπljenja koja se jamËi ustavom. O tome, moæda u iduÊem izdanju ovoga lista. Ovaj Ëlanak zavrπavamo citatima Hillary Clinton koja, ako Êemo pravo, kako je konstatirao jedan naπ kolega, kao nitko prije nije tako æestoko branila WikiLeaks. Ona ga je branila i prije nego πto je WikiLeaks postao ono πto danas jest. U sijeËnju je u Newseumu (novinskom muzeju) u Washingtonu odræala govor nazvan “Sloboda interneta”, a taj je govor objavljen u Foreign Policyju 21. sijeËnja. Taj govor valja u cijelosti proËitati i imati na umu πto Hillary Clinton i State Department Ëine ovih dana ne bi li zaustavili barem WikiLeaks, kad veÊ ne mogu internet. broj 10/11/12/2010. Hillary Clinton, ako Êemo pravo, kako je konstatirao jedan naπ kolega, kao nitko prije nje æestoko je branila WikiLeaks. Ona ga je branila i prije nego πto je WikiLeaks postao ono πto danas jest Crna slika medija Piπe Ivo LuËiÊ broj 10/11/12/2010. OsnivaË WikiLeaksa, Australac Julian Assange, u razgovoru za πpanjolski dnevnik El País, tvrdi da je istraæivaËko novinarstvo gotovo pa mrtvo, da su novinari koji prate ratna zbivanja prostitutke, da veliki meunarodni, napose televizijski, mediji upropaπtavaju struku i da je civilno druπtvo razoreno. Assange (39) je, trenutno, najtraæeniji novinar svijeta. Njegov je æivot, osobito nakon provale toliko πifriranih dokumenata, potpuni misterij. Sve do njegova uhiÊenja u Londonu zbog tjeralice πvedske policije a nakon dvostruke optuæbe za silovanje dviju djevojaka u ©vedskoj u kolovozu (sada Ëeka rasplet dogaaja u kontroliranoj slobodi u Engleskoj) æivio je, priznaje, kao nomad, pokuπavajuÊi ne ostavljati prevelike tragove. Nije zabrinut za financije (dobiva oko milijun dolara godiπnje od viπe od 20.000 anonimnih donatora) ni na optuæbe da ne poπtuje privatnost ljudi (kao kada je objavio sadræaj sms-ova i telefonskih poruka iz WTC-a u New Yorku na dan teroristiËkih napada 11. rujna 2001), koliko za sigurnost svojih suradnika. Broj njegovih neprijatelja raste a Pentagon je aktivirao grupu od 120 obavjeπtajaca da pokuπa predvidjeti Assangove pokrete i odluke kao i da nastoji ublaæiti posljedice otkrivanja nevjerojatnih zloËina kojih su poËinili vojnici SAD-a u Iraku. Daniel Ellsberg, ameriËki novinski veteran koji mu sluæi kao uzor jer je 1971. objavio tzv. Papire Pentagona o ratu u Vijetnamu, tvrdi da je Assangeov æivot u opasnosti. Assange pak smatra da Êe prije stiÊi osveta SAD-a u obliku optuæbe za πpijunaæu nego neki naruËeni metak ili otrov. Ali oprezan je jer je Ëlan WikiLeaksa premlaÊen na jednom parkingu u Luksemburgu u klasiËnoj saËekuπi 2008. a dvojica odvjetnika, branitelja ljudskih prava, koji surauju s Assangeom ubijena su u Keniji u oæujku 2009. nakon πto je WikiLeaks objavio podatke o egzekuciji viπe od 500 ljudi, za πto je okrivio tamoπnju vlast. SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SL Prijetnje sa svih strana Optuæba za urotu omoguÊila bi ameriËkoj administraciji da Assangea goni za ugroæavanje nacionalne sigurnosti, tvrdeÊi da su tradicionalni mediji i dalje pokriveni slobodom miπljenja koja se jamËi ustavom SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM SLU»AJ WIKILEAKSA: NOVINARSTVO ILI TERORIZAM Sama pomisao o legitimitetu vlade koju bi vodio Hamid Karzai, naravno, i nakon πto bi se saveznici povukli, nema u vidu Ëinjenicu koja Êe uvijek biti promotrena u bazi a to je da je rijeË o Ëovjeku kojeg je instalirala “neprijateljska” i “okupatorska” ruka SAD-a. Zatim, pomisao da se Afganistance okrene protiv talibana, ako ekonomsko stanje bude unaprijeeno priliËno jako i uvjerljivo, nema u vidu arhaiËni sustav afganistanskoga druπtva koji leæi na logici lojalnosti plemenima koja je, vrlo Ëesto, jaËa od logike “punog trbuha” πto odgovara ameriËkoj viziji æivota. KonaËno, a sve to otkrivaju hacktivisti WikiLeaksa, plan prema kojem Êe susjedi Afganistana (Pakistan, Indija, Iran i Rusija) pridonijeti pobjedi SAD-a i saveznika toliko je neuvjerljiv koliko je jasno da su te zemlje duboko meusobno suprotstavljene kao πto su, na primjer, suprotstavljeni Pakistan i Indija, koja pak funkcionira kao saveznik Afganistanu na Ëijem se teritoriju, kako pokazuju dokumenti Wikileaksa, talibani hrabre pomoÊu pakistanske obavjeπtajne sluæbe, itd, itd. Znakoviti odgovori Na pitanje kakav je vaπ poloæaj u redakciji - je li bolji, jednak ili loπiji od poloæaja kolega koje pokrivaju druga podruËja, je li vam plaÊa jednaka, veÊa ili manja nego njima, jesu li oni zavrπili viπe ili manje „πkole“ tri osobe smatraju da je njihov poloæaj jednak i poloæaj sektora jednak poloæaju drugih novinara i drugih sektora, da im je plaÊa jednaka za istu struËnu spremu, dok Ëetiri novinara smatraju da to nije tako, nego da drugi imaju bolji poloæaj. Svi novinari koji su odgovorili ne pokrivaju samo sektor okoliπa nego joπ poneki. »ak petoro kolega prati sve sektore jer su dopisnici ili rade u redakcijama s malim brojem ljudi, ponekad i sami, a nekima je okoliπ sporedan sektor. Trojima je okoliπ glavni sektor, dvojima od njih jer su njihovi portali specijalizirani za okoliπ, ali i oni takoer pokrivaju povremeno joπ neke teme. U pet sluËajeva anketirani imaju joπ kolega koje uz njih prate okoliπ, u tri sluËaja prati samo novinar koji je odgovarao na anketu, a samo jedan za sebe smatra da je „prva violina“ za okoliπ u redakciji. N pitanje kako su zadovoljni suradnjom s kolegama novinarima izvan redakcija, petero ih je novinar 43 novinar 42 SluËaj Wikileaksa: Novinarstvo ili terorizam U Ministarstvu nas zbunjuju Novinare u Ministarstvu Ëesto pokuπavaju zbuniti citirajuÊi zakone i sliËno, podcjenjivaËki prema naπem intelektu. Smatram, takoer, da Vladini uredi redovite krπe Aarhuπku konvenciju.“. „Imam osjeÊaj da je ljudima koji se bave okoliπem vaæno da se objave kvalitetni napisi o tim temama“. „Cijene one koji su profesionalci; Ëude se onima koji su neznalice“. Jedan kolega smatra da je u NGO-ima premalo volontera, da sluæe za skrivanje neradnika i da je u njima malo „pravih struËnjaka jer su oni vezani za dræavu kroz studije koje za njih rade a boje se izgubiti taj prihod. Ima “aktivista” koji zaista odrauju tui posao. IzbaËenih iz sustava i umirovljenih je malo.“ „Sve je manje vjerodostojnih izvora, ma odkud dolazili; nevladine organizacije su apriori protiv i umiπljaju da jedino oni znaju ili imaju pravo odluËivati, koriste sumnjive znanstvenike i struËnjake ili one koji su æeljni medijske slave, glasnogovornici sluæe za zataπkavanje, dræavni sluæbenici ne smiju zucnuti. UopÊe vrlo loπe“. Na pitanje kako se obrazuju za praÊenje okoliπa i smatraju li da bi im trebali teËajevi iz nekih podruËja, veÊina istiËe potrebu za nekom edukacijom, neki to smatraju nerealnom opcijom, a malo ih je odgovorilo πire poput ovoga: Da svakako, seminari, radionice, konferencije, teËajevi i sliËni skupovi izuzetno su dobri naËini obrazovanja za ovaj sektor novinarstva, pogotovo zato πto u Hrvatskoj ono joπ nije toliko razvijeno kao na Zapadu. Isto tako, u politici, gospodarstvu i znanosti neprestano se pojavljuju nove Ëinjenice, problemi, teme, projekti, trendovi itd. o okoliπu, a u toku se moæe biti jedino neprestanim obrazovanjem, Njegov gazda i oko njega okupljeni pajaci uniπtili su naπe novinarstvo. Potom su zaposlili upravo takve izgubljene novinare koje se moæe batinati i slati na velevaæne zadatke poput maltretiranja Mirjane Sanader. Onaj koji je u svemu tome sudjelovao sada ih naziva okovanim galiotima, zagovara otkaze i “biËevanje” Vapaj za kraj »ak πestero kolega odgovorilo je pozitivno na pitanje koliko ima medijske slobode u ambijentu u kojem rade. Pri tome zabiljeæen je raspon odgovora od zadovoljavajuÊe do potpune slobode. Samo dvoje je nezadovoljno stupnjem medijske slobode. Jedan koji je dao negativan odgovor napominje da nije kod svih urednika u jednoj redakciji isto. Na posljednje pitanje - smatrate li neπto vaænim, a da vas nisam pitao? - kolege su razliËito odgovorile. Jedan smatra da je strukovna svijest novinara za okoliπ vrlo razliËita, te da je u javnim medijima, gdje su nekako najaktivniji, najniæa, πto moæe zvuËati kontradiktorno. Drugi se poæalio da je HND postao „udruga zagrebaËkih novinara koja se otuila od vlastitih novinara koji dolaze iz drugih sredina. Zovite nas, gostujte i organizirajte educiranja u manjim sredinama, ako veÊ nema financija da novinari dou k vama“. TreÊi smatra da „postoji neka psiholoπka kvota“ koliko se o zelenom na tjedan ili mjesec moæe govoriti i a preko toga ne ide, bez obzira na sve. Jedna kolegica je poslala „Mali vapaj za kraj: πteta πto se potencijali lokalnih (komercijalnih) medija ne iskoriste bolje... pomaæuÊi im artikuliranjem suvislije zaπtite u borbi protiv svemoÊnog kapitala, neadekvatnih osoba koje vode medije i lokalnih vlasti/πerifa...“. Jedan kolegica smatrala je potrebnim pojasniti terminoloπkekonceptualne probleme kazavπi da je “’okoliπno novinarstvo’ loπ termin koji polazi s antropocentriËnog vienja svijeta i Ëovjekova mjesta u njemu. Kako oËekivati od ‘okoliπnih novinara’ da razbiju predrasude i piπu o Ëovjeku kao neodvojivom dijelu prirode kad i sami koriste termin koji implicira odvojenost Ëovjeka od ‘okoliπa’. Na studij novinarstva neophodno je uvesti kolegij iz bioetike, barem kao izborni predmet. Ovako se dogaa da Ëak i kolege koji pokazuju dobru volju i interes da piπu ne poznaju teoriju niti bioetiku“. Slaba specijalizacija Bez namjere da dajemo dublje sudove o rezultatima ankete, jer to nije ni bila namjera, dovoljno je istaÊi da su miπljenja o nizu problema vrlo razliËita, da je u redakcijama okoliπno novinarstvo slabo specijalizirano i opÊenito manje cijenjeno, da je istaknuta svijest o vaænosti okoliπnog novinarstva i njegova usavrπavanja, da je uvaæavanje kolega priliËno visoko, da je osjeÊaj medijskih sloboda veliki ali da novinari osjeÊaju da se rijetko imaju na koga osloniti, te da su nagraeni - neki drugi. Ostaje vaæno pitanje u kojoj mjeri su ovi odgovori reprezentativni. S jedne strane, odgovorilo je ukupno devetoro novinara od kojih ih je osmoro s mail-grupe koja broji 31 Ëlana, a s druge strane, ta lista je Ëini se, barem jednim dijelom, zmijska koπuljica kolega koji su se provukli kroz okoliπ u cjenjenije sektore, poput politike, ili viπih poloæaja u redakcijama novinar 45 Ëitanjem, razmjenom informacija, skupovima. „Sve se svede na sporadiËno Ëitanje struËne literature, odnosno struËnih Ëasopisa, kao i praÊenje web stranica udruga“. Kuljiπ biË gazdin Piπe Jerko Bakotin broj 10/11/12/2010. »etvero novinara izjavilo je da ne postoji novinarska ili znanstvena udruga na koju se moæete osloniti u svom radu, dok je troje izjavilo da ima. Jedan je kolega izjavio da „graanske udruge sada rade samo projekte za novac, i najËeπÊe nisu objektivne, æeljne su promocije u novinama i po svaku cijenu, ili rade za neËije interese, i znanstvenike takoer treba uzeti s rezervom“. Jeste li pohvaljeni, nagraeni ili na drugi naËin stimulirani za svoj rad ili neki pothvat? ©to mislite o sustavu nagraivanja u okoliπnom sektoru? Na ova pitanja πestoro njih, najviπe, kazalo je odreËno, a dvoje je potvrdilo da je nagraeno. Jedan anketirani kolega, koji je dobio Degeniju velebiticu, kazao je da ona nije poboljπala njegov poloæaj u redakciji. Drugi je izrazio dojam da se ta nagrada dodjeljuje samo novinarima bliskima vlasti, odnosno onima koji piπu o okoliπu tako da Ëuvaju vlast. TreÊi smatra Velebiticu greenwashingom HEP-a (obmanjujuÊa upotreba ekoloπkog za skriveni marketing) i kao takvom neprihvatljivom, a Ëetvrti pak smatra da je njegov rad neprikladno kategoriziran u natjecanju, πto ga je izbacilo iz igre. VeÊina, toËnije petero novinara odgovara da nisu izravno onemoguÊavani u objavljivanju nekog priloga ili Ëlanka, a Ëetvero da jesu. Meutim, meu prvima dvoje navodi da Ëesto teπko ili nikako dolaze do podataka od sluæbenih tijela. Lokalni politiËari imaju obiËaj vrπiti pritisak uvredama, prijetnjama tuæbama i sl., “ali to mi se nije Ëesto dogaalo. NajËeπÊe mi uskraÊuju informaciju i to kada je vjerojatno da ne ide nekom utjecajnom u prilog. Viπe od mjesec dana Ëekam odgovor Hrvatskih voda o njihovom direktoru koji je ujedno i jedan od vlasnika hidrotehniËkog poduzeÊa“. SliËan je i sljedeÊi odgovor, koji kaæe da „u zadnje dvije godine iz MZOPU nema nikakvih informacija, glasnogovornica se ponaπa neprimjereno, a informacije je dobiti teæe nego ikad iz bilo kojeg izvora, pa tako i dræavnih“. Jedan objaπnjava da je zauzet s mnogo dnevnih obaveza te nema vremena za ozbiljnije istraæivanje vruÊih pitanja, pa tako niti za stati nekome na æulj, ali lokalna vlast je definitivno teπka na davanju informacija kad je rijeË o nelagodnim temama. Jedan kolega je kazao da je viπe godina trpio loπa iskustva koja su se odnosila i na onemoguÊavanje slobodnog pisanje u da je zbog toga tuæio svoju tvrtku. Na pitanje kako najËeπÊe dolaze do informacija i koji izvor najËeπÊe koriste, stigli su odgovori koji pokrivaju sve moguÊe izvore, od neposrednih praÊenja zbivanja preko znanstvenih radova, sluæbenih podataka iz uprave, osobnih kontakata, web stranica, itd. „Vrlo Ëesto koristim dokumente o projektima, ugovore izvoaËa i naruËitelja, javne registre (sudski, registar vrijednosnica i sl.), struËnu literaturu, izjave struËnjaka, svjedoka, politiËara, novinara, poduzetnika“. Drugi kaæe: „Ima dosta gledatelja, pogotovo koji æive u manjim mjestima i znaju sve, ali se ne bi πteli meπati. Oni koji dugo trpe zagaenje æele priËati, ali previπe oËekuju, u smislu da Êe samo jedna reportaæa sve rijeπiti“. Kako su kolege zadovoljni suradnjom s izvorima podataka i kako su uopÊe zadovoljni aktivnostima mreæe organizacija koje se odnosi na okoliπ? ©to oni obiËno misle o novinarstvu? Na ovo pitanje samo je jedan kolega rekao da je relativno zadovoljan, neki su odgovorili uvjetno, a veÊina je svoje miπljenje opisala negativno. Meu izvorima, nevladine organizacije najbolje za suradnju, potom znanstvene i struËne su organizacije, dok su organizacije iz vladinog sektora ocijenjene loπe. „Glasnogovornici su spori i uglavnom po tjedan dana razmiπljaju kako niπta ne reÊi u nekoliko reËenica. Najgora iskustva imam s Uredom glavnog pregovaraËa u vezi s informacijama o poglavlju Okoliπ te s MZO. broj 10/11/12/2010. Na koga se osloniti Neraspoloæeni izvori PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PR zadovoljno suradnjom, dvoje ih je istaknulo sklonost za pomoÊi kolega iz online magazina za okoliπ, jedan je poimence istaknuo Krunu Kartusa, izvrπnog urednika Alertonline.org, nezavisnog medija za okoliπ iz Osijeka; jedan je kazao da nije ni zadovoljan ni nezadovoljan, a jedan je opisno odgovorio izbjegavajuÊi izjaπnjavanje u ponuenim kategorijama, dok je jedna kolegica kazala da kontaktira samo s provjerenim kolegama, jer smatra da meu novinarima ima mnogo neznanja i senzacionalizma. Sam Kartus je kazao: „Doπli smo do zakljuËka da treba poveÊati suradnju. Nedavno smo zato pokrenuli e-mail listu za razmjenu informacija korisnih u novinarskom radu (http:// groups.google.com/group/ekonovinar). PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PRIRODA U HRVATSKIM MEDIJIMA PR novinar 44 Polemike Priroda u hrvatskim medijima (4) Denis Kuljiπ podlac je i malograanin. Da pojasnim - podlac je u moralnom, a malograanin u svjetonazorskom smislu. Na Ëemu temeljim to opaæanje? Razloga je na stotine, no kako mi prostor Ëitavog ovog Ëasopisa ne bi bio dovoljan za njihovo nabrajanje, osvrnut Êu se na tekst objavljen u proπlom broju Novinara pod naslovom “Poslenici enciklopedijskog neznanja”. RijeË je o pogromaπko-propagandnom uratku koji zagovara istrebljenje mladih novinara. U okviru naslovljenom “Okovani galioti” doslovce ih krsti “gomilom pizduna” i zaziva brutalno krπenje njihovih radnih prava. Citirajmo u skraÊenom obliku: “Osim opÊe naobrazbe, nemaju ni specijalistiËku, ne poznaju tipografske fontove, fotografiju, agencijski æurnalizam, investigacijske tehnike (...) ne znaju niπta o onome Ëime se bave i πto prate, ne razumiju druπtveni kontekst, ustrojstvo stranaka, arhitekturu investiranih lobistiËkih interesa ni politiËki proces ekonomiju i socijalnu stratifikaciju. Nemaju informatore... Nemaju πarma (...) Kako se s gomilom takvih pizduna uopÊe mogu praviti novine ili televizijske emisije? Ne mogu, naravno. S njima upravljaju kao s okovanim veslaËima venecijanske galije - biË i bubanj (...) s tim da svaki dan nekoliko iscrpljenih galiota, bez obzira na sindikalni ugovor, moraπ baciti u more.” U istom tekstu imamo i “socioloπki” prikaz odnosa inteligencije i vlasti, prema Ëinjenicama pustopaπan kao i sve ostalo πto autor potpisuje. Meu ostalim, tu stoji i da je “zanimljivo da je u Zagrebu ona (inteligencija) bila privræena reæimu dok je u Beogradu ostala u opoziciji. ZagrebaËki inteligent bio je tumanovac, a beogradski antimiloπevac. Pri tom je Tuman zavrπio πest razreda osnovne πkole i vojni partijski kurs u trajanju od jedne godine, a Sloba MiloπeviÊ bio je najbolji student beogradskog Pravnog fakulteta”. Pozadina ove tvrdnje je, valjda, Sloba je barem bio manga, a mi opet pohrlili za budalom. Dakle, opet stereotip o egzotiËnim Srbima koji su, rekao bi Bajaga, “æestoki momci velikog srca i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca”. No Kuljiπ i ovdje laæe za potrebe svojih masturbatorskih kompleksa, jer su se gotovo I Kuljiπa je tako fasciniralo sve πto mu se uËinilo veÊe od vlastitog æivota, poput projekta Tome HorvatinËiÊa ili beËkih “advokata u kraÊim crnim kaputima staromodnog kroja koji nose najmodernije, upadljive crvene Miklijeve naoËale”. Svaka je malograanπtina, pa i Kuljiπeva, meu ostalim i nerjeπiv kompleks manje vrijednosti. Stoga je nakaradno da iza dijela o Slobi i Franji dolazi tvrdnja da “u Zagrebu uvijek trijumfira malograanska forma, Ëak i kad se izgubi graanska supstancija”. ©to bi bio smisao ove papazjanije? Naime, ako “uvijek trijumfira malograanska forma” onda je jasno da to vaæi i onda “kad se izgubi graanska supstancija”. Dakle, ovo “Ëak” ima istu funkciju kao i Ëitav Kuljiπ - da prodaje muda pod bubrege. Okvir o “okovanim galiotima” zavrπava suludom kvazimarksistiËkom besmislicom. Naπ junak, e kako bi rastumaËio nekoriπtenje “rezidualnog kulturnog potencijala druπtva” provodi “obrat temeljene marksistiËke formule”. Navodno je “razvoj druπtava nadiπao stupanj razvoja sredstva za proizvodnju”. Kuljiπ ovaj, Amerikanci bi rekli, “mambo-dæambo” piπe u doba dok smo po moguÊnostima interneta ili Wikileaksa u 21. stoljeÊu, a mentalitetno u devetnaestom. Malograansko je i tuljenje za zlatnim dobom, jer svako vrijeme je jednako dobro ako vam je stalo, napisao je netko koga u ovo ne æelim uvlaËiti. ZakljuËno, jadno je novinarstvo u kojem ovakav D. K. neπto predstavlja i piπe to πto piπe, ulijevajuÊi svoje fekalije ravno u naπa usta. Na njegov tekst gotovo ni nema smisla odgovarati. Osim elaboriranja gazdine politike, njegova jedina funkcija privlaËenje je pozornosti na ostarjelog i sve nebitnijeg Kuljiπa. On, naime, moæe objavljivati joπ jedino maπtovite sastave, nesumnjivo zabavne i vrijedne, uz to pisane zaista vrhunskim stilom. Bili bi joπ vredniji da se ne izdaju za ono πto nisu, nego da se prodaju kao bajke ili kao politiËka satira. Ali, za to bi trebalo poπtenja, Ëega u Kuljiπa nema Naslijeeni suhozid Kada sam 1945. godine krenuo u πkolu uËili su nas da su sve najbolje stvari na svijetu izmislili Rusi. To je brzo prestalo, veÊ poslije tri godine, ali Nepotrebna hvalisanja Svatko moæe tvrditi πto mu padne na pamet, ali bi urednici morali takve tvrdnje provjeravati Piπe Æarko ModriÊ Mediteranom, a grade se od pamtivijeka i u cijelom svijetu. Dry stone, pierre seche, Trockenmauerwerk u cijelom je svijetu poznata metoda graenja. Poznata Lavlja vrata u Mikeni, izgraena 1350. godina prije Krista su suhozid, cijeli legendarni Machu Picchu u Peruu izgraen je metodom suhozida, suhozidom su svoje gradove gradili Inke, u ©vedskoj postoje mostovi izgraeni u srednjem vijeku metodom suhozida (Alby), a u britanskoj pokrajini Cornwall postoje suhozidovi sagraeni u vrijeme neolita, 4000 godina prije Krista. Gdje je tu naπ navodni “doprinos”? Stonska debela pretjerivanja I konaËno, velike vijesti iz Stona. Tamo je obnovljen dugi obrambeni bedem koji je nekad Ëuvao Dubrovnik od napada. Hvalevrijedni dogaaj, meutim, nije mogao proÊi bez izmiπljotina. Jedan je lokalpatriot izjavio da je taj zid, dug oko 5,5 kilometara “najveÊi na svijetu poslije kineskog zida”. Vjerojatno se netko ipak sjetio poznatog Hadrijanovog zida koji dijeli Englesku od ©kotske i dug je oko 117 kilometara, pa je u medijima osvanula ispravljena verzija: Stonski zid je navodno “drugi najduæi u Evropi”. Tako se i dalje piπe u medijima, a na internetu se ta tvrdnja ponavlja na viπe mjesta i to na viπe stranih jezika. »ak i neki strani turisti koji su posjetili Ston piπu o stonskom zidu kao “drugom najveÊem u Evropi”. Moæda netko misli da je to odliËna turistiËka propaganda, kao i niËim potvrena a svakodnevno ponavljana tvrdnja da se Marko Polo rodio na KorËuli, ali u laæi su kratke noge i svatko tko se zna koristiti nekom internetskom traæilicom moæe vrlo brzo ustanoviti da je to samo hvalisanje za koje nema baπ nikakve podloge. Naime, u svijetu, pa i u Evropi postoje stotine zidova koji su ne malo, nego drastiËno, duæi od stonskog. Najprije je, svakako, Veliki kineski zid koji je nekada bio dug viπe od 8900 kilometara, a danas je oËuvano oko 6000 kilometara, a 3052 kilometra zida su i obnovljena. No u Kini i susjednoj Koreji ima joπ zidova koji su drastiËnu duæi od stonskog. Cheolli Janhseong zid dug je oko 500 kilometara, a viπe stotina kilometara vrlo je dobro saËuvan. U Aziji je i savrπeno oËuvan Gorgan zid u sjevernom Iranu koji ima 195 kilometara, a sliËnih dugih zidova i zidom opasanih gradova ima obilje u Indiji i Pakistanu. No ako se ograniËimo na Evropu, osim Hadrijanog zida u Britaniji ima joπ zidova duæih od stonskog. Antonine zid u ©kotskoj dug je 63 kilometra, a zid kod grada Derry dug je 32 kilometra. U NjemaËkoj i Danskoj nalazi se Dannevirke, 30 kilometara dugi obrambeni zid koji je bio u funkciji sve do 1864. godine, a stari Limes Germanicus, koji su sagradili Rimljani od Sjevernog mora pa sve do Rajne imao je Ëak 568 kilometara, ali je joπ saËuvano viπe segmenata koji su duæi od stotinu kilometara. Oko Rima postoje dva velika zida. Aurelian zid dug je 19 kilometara, a Servian zid 11 kilometara. Veliki su obrambeni zidovi nekadaπnjeg bizantskog glavnog grada Konstantinopola, danaπnjeg Istanbula. Oba su u evropskom dijelu Turske: Anastasian zid dug je 56 kilometara, a Propontis oko 8,5 kilometara. I Rumunjska ima goleme zidove. Dva zemljana zida i jedan kameni, koje je kod Dobrudæe sagradio rimski car Trajan, dugi su 59, odnosno 54 i 51 kilometar. I u Poljskoj, u pokrajini Silesija, postoji 30 kilometara dugi zid, a sliËan, tek neπto kraÊi Zmijevi Vali nalazi se u Ukrajini kraj grada Zmiiva. Irski grad Derry opasan je zidom dugim 32 kilometra i izvanredno oËuvanim. Mnogi dugi zidovi, kao na primjer onaj oko Londona, uklonjeni su, ali i ovaj popis evropskih dugih zidova demantira hvalisanje lokalpatriota iz Stona. Nije sporno da su stonski zidovi dugi, da ih je vrijedno vidjeti i da su jedna od atrakcija dubrovaËke regije, ali pretjerivanje moæe samo naπtetiti ugledu tog kraja i cijele zemlje. Tim viπe πto svatko moæe na internetu provjeriti tvrdnje iz Stona. Upravo zato je opravdano pitanje πto rade hrvatski mediji, odnosno njihovi urednici i novinari. Kako mogu bez ikakve provjere objavljivati toliku koliËinu netoËnih tvrdnji. Nekada bi bilo potrebno satima, moæda i danima pretraæivati enciklopedije i leksikone da se provjeri neka tvrdnja. Danas je dovoljno nekoliko minuta na nekoj internetsko traæilici ili popularnoj Wikipediji da se ustanovi istina o zidovima, kolaËima, Ëvarcima i drugim “istinama”. Zato molim kolege: sljedeÊi puta kada neki “patriot” ustvrdi da su Hrvati veÊ bili na Marsu, provjerite to. Nije teπko novinar 47 PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” TVRDNJU? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATR Hrvati prvi na Marsu Paprena izmiπljotina Jedna je dama u Zagrebu poËela prodavati paprenjake, kolaËiÊe od meda i papra. Posegnula je za Augustom ©enoom kako bi dokazala da su paprenjaci, navodno, autohtoni Hrvatski proizvod. Tako i piπe na omotu paketiÊa koji se prodaje iznenaenim turistima na zagrebaËkom aerodromu. Naime kÊi zlatara KrupiÊa, Dora, je - piπe ©enoa u svom romanu Zlatarevo zlato - pekla najbolje paprenjake u tadaπnjem Zagrebu. ©enoa je spominjao paprenjake jer je bio sin Ëeπkog slastiËara koji je doπao u Zagreb i otvorio svoj slastiËarski obrt. No on sigurno nije tvrdio da su paprenjake “izmislili” Hrvati. Naime, paprenjaci (Pfefferkuchen) su tradicionalni njemaËki keks koji se obiËno priprema prije BoæiÊa, a vrlo se dobro zna da su prve paprenjake pekli redovnici u Ulmu. Prvi puta su paprenjaci spomenuti upravo u Ulmu 1296 godine, te zatim u Nürnbergu 1395, a zapisano je da je 1487 godine car Friedrich III dao ispeÊi 4000 paprenjaka sa svojim likom i dijelio ih djeci za BoæiÊ. Paprenjake prave i drugi, jer su se iz NjemaËke proπirili po svijetu i mogu se naÊi baπ posvuda, osobito u Evropi. Kada smo veÊ kod tradicionalnih kolaËa, ni naπa slavna licitarska srca nisu baπ hrvatski izum. Svakako da se licitarska srca koja se obiËno prodaju na crkvenim proπtenjima u Zagorju poneπto razlikuju od sliËnih kolaËa u NjemaËkoj, Austriji, ©vicarskoj i Danskoj, ali u tim se zemljama stoljeÊima prave Lebkuchenherzen, dakle kolaË u obliku srca, obiËno s ogledalom i ukrasima koji variraju u raznim sredinama. se dobro sjeÊam da su nas zaneseni uËitelji uvjeravali da je kombajn ruska rijeË, jer su tu poljoprivrednu alatku izmislili Rusi. Tek sam kasnije shvatio da je to engleska rijeË, ali tada je veÊ opÊe oduπevljenje Sovjetskim Savezom splasnulo, dok smo se kasnih Ëetrdesetih hranili ameriËkim vojnim obrocima da ne umremo od gladi. Izmiπljanje svega i svaËega πto su izmislili Hrvati uvijek me podsjeÊa na moje rano djetinjstvo i navodne sovjetske izume. Nedavno je jedan list anketirao poznate kulturne radnike i pitao ih Ëime je Hrvatska pridonijela svijetu. Knjiæevnica i profesorica na Filozofskom fakultetu izjavila je da je jedan od hrvatskih doprinosa - suhozid. VeÊe gluposti nisam proËitao. Pa veÊi dio suhozidova na naπim otocima ostavili su nam prijaπnji stanovnici, uglavnom Grci. Suhozidovi dominiraju cijelim PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” TVRDNJU? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” TVRDNJU? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” Pustopaπan prema Ëinjenicama Jadno novinarstvo PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” TVRDNJU? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATR Nakon πto smo pokazali pizdunstvo D. K.-a, prelazimo na malograanπtinu. Zaπto je D. K. malograanin? Pa zato πto primarna funkcija glupavog nabrajanja pojmova “strani jezici”, “nijemi film”, “barokna opera”, “blues”, “sufizam” ili “hermeneutika” nije da ukaæe na navodno ili stvarno neznanje mladih novinara, nego da poruËi “ja sam pametan, a vi ste pizduni”. Drugim rijeËima, ti pojmovi su perjanica kojom se kiti poglavica Veliko Znanje, posljednji punokrvni novinar. Kako je perjanica ovdje Ëista dekoracija, radi se o obiËnoj malograanπtini. Odnosno, frustriranoj æudnji da se bude neπto πto se ne moæe biti, a radi vlastitih mentalnih i karakternih ograniËenja. Ako pretpostavimo da i jest poæeljno, zaπto bi - pobogu - bilo nuæno da novinar razumije Gadamerov heremeneutiËki krug? Kako Êe nekome poznavanje barokne opere omoguÊiti da razotkrije malverzacije na zagrebaËkoj Gradskoj skupπtini, HRT-u ili u poslovanju PaviÊevog jarana Ivice TodoriÊa? Znam da je Wiene snimio Cabinet doktora Caligarija, pa se zbog toga razumijem u problematiku πkverova? Ili Êu lakπe nabaviti dokaz o Sanaderovih 800 tisuÊa maraka provizije? A πto bi, na kraju, trebalo znaËiti “poznavanje Masade”? Naime, rijeË je o antiËkoj tvravi u istoËnom Izraelu. Da li Kuljiπ diskreditira sve novinare koji u æivotu nisu obiπli Masadu, dakle jedno 90-99 posto svjetske populacije? Uzaludno je traæiti logiku u Kuljiπevom lupetanju ili ukazivati da novinari u svojim sektorima mogu biti izvanredni a da ne poznaju iπta od toga. Uostalom, sve πto je on nabrojio pojmovi su, fenomeni ili umjetniËki pravci koje poznaje svaki mrvicu zainteresiraniji student humanistiËkih znanosti. broj 10/11/12/2010. Malograanska perjanica svi beogradski praksisovci na Ëelu s Ljubomirem TadiÊem æeljno postrojili kad je zatrubila truba s Kosova. Da ne govorimo o Dobrici ∆osiÊu koji je jedva doËekao postati sluga MiloπeviÊevog reæima zbog Ëega je nagraen pozicijom predsjednika SRJ. Mirko KovaË ispisao je nekoliko briljantnih knjiga katalogizirajuÊi srpske intelektualce koji su se odali nacionalistiËkom smradu. Ne sumnjam da ih Kuljiπ - kao autentiËni ne-pizdun - zna napamet. Da se razumijemo, ne pada mi na pamet braniti takozvane “hrvatske intelektualce”. Malograanina zaboli ona stvar za Ëinjenicu da je stereotip samo jedan dio istine, njemu je bitno da se ne zamara razmiπljanjem. Kao u tekstovima o “sukobu zapadne i istoËne Hrvatske” Kuljiπ podilazi masi i pretvara se u njenog glasnogovornika. Baπ u stilu D. K. mogu se praviti pametan i pozvati na Günthera Grassa koji kaæe da “sve veÊe od æivota privlaËi gomilu”. broj 10/11/12/2010. Sanadera gladila po jajima proporcionalno tome koliko sada cipelari njegovu leπinu zajedno s polumrtvom familijom. U Ëemu udarniËku ulogu dostojnu “Spomenice doktora Mengelea” - ima supruga D. K. DotiËna je inaËe odnedavno angaæirana na HRT-u zahvaljujuÊi utjelovljenoj prosvjeÊenosti, umalo bojnici Hloverki Novak SrziÊ. POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE P A zatim, kreπendo ove tragedije: “Njihovo je neznanje enciklopedijsko”. Kuljiπ je podla pizda zato πto su upravo njegov gazda i oko njega okupljeni pajaci uniπtili naπe novinarstvo. Potom su zaposlili upravo takve izgubljene novinare koje se moæe batinati i slati na velevaæne zadatke poput maltretiranja Mirjane Sanader. Onaj koji je u svemu tome sudjelovao sada ih naziva okovanim galiotima, zagovara otkaze i “biËevanje”. To je ciniËno razotkrivanje vlastite pozicije, ali i znak da su stvari postale potpuno jasne. Naime, PaviÊ&Kuljiπ toliko su neodvojivi od uniπtavanja novinarstva - s druge strane, potpuna je istina da su izumili naπu medijsku industriju - da ovo naricanje zvuËi jednako apsurdno kao da se Franjo Tuman krajem 1995. zgrozi nad Ëinjenicom da u Hrvatskoj viπe nema Srba ili da æivimo u autokratskom reæimu. Drugo, Kuljiπ zagovara nadniËarsko ropstvo. Zgodno bi zvuËalo kazati - “faπistoidno-eksploatatorska pozicija”, no ona nije niti to. U tom sistemu Denis Kuljiπ tek je predradnik koji ovdje na veseliji naËin zastupa teze svog gazde. “Kuljiπ biË gazdin” - kad PaviÊ cmokne jezikom, Kuljiπ biËuje. Osim toga, Kuljiπ u svojem prikazu novinarskog Zeitgeista u jednom momentu piπe da su “mudri i oprezni Ëekali da umre Tito, poslije Êe Ëekati da rikne Tuman, ili ode Sanader”. To je posve degutantno, jer je PaviÊeva medijska kuÊa POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE POLEMIKE P Apsurdno naricanje U svakom gradu u Hrvatskoj kojeg sam posjetio rekli su mi da su upravo tu zaustavljena osmanlijska osvajanja. To je nedavno u intervjuu rekao turski veleposlanik u Hrvatskoj. Diplomat je koristio ovu blagu ironiju, ali - naæalost - mi Ëesto izazivamo mnogo gore reakcije svojim nesmotrenim izjavama. Neki oduπevljeni patriot nedavno je tvrdio da su prπut izumili Hrvati, a mediji to smjesta prenose posve nekritiËki. Nije objasnio zaπto su ti legendarni Hrvati svoj izum nazvali talijanskom rijeËju prosciutto. A dimljene i na zraku suπene svinjske butove uæivali su Ëak i stari Rimljani. Zvali su ih perexsiccatus (perexsicco), a od te rijeËi je nastao i moderni naziv te delikatese. SliËno je nekome palo na pamet da su Ëvarci hrvatski izum. Naravno, u svim zemljama Ëiji stanovnici jedu svinjetinu, Ëvarci su oduvijek poznati kao nusproizvod. Uostalom, do prije nekoliko godina u naπim se trgovinama nisu mogli kupiti Ëvarci sve dok ih netko nije poËeo uvoziti iz Austrije (Schwarte) i kasnije iz Slovenije (ocvirki). Meni osobno najdraæi su Ëvarci koje sam davno probao u Srbiji: duvan Ëvarci koji su tako snaæno preπani da izgledaju poput suhog narezanog duhana. No Ëvarke sam jeo i u Americi (pork rind, pork scratchings) i u Italiji (ciccioli), Poljskoj (skwarki), »eπkoj (πkvarky), u ©panjolskoj (chicharrón) pa Ëak i na Filipinima (tsitsaron). I nitko tamo nije pojma imao da krπe hrvatska autorska prava. Kako Êe nekome poznavanje barokne opere omoguÊiti da razotkrije malverzacije na zagrebaËkoj Gradskoj skupπtini, HRT-u ili u poslovanju PaviÊevog jarana Ivice TodoriÊa? Jeremijada za proπlim vremenima Dakle, Denis Kuljiπ podlac je i pizda, jer samo pizda moæe ovako neπto napisati. Nadalje, D. K. je joπ jednom pizda, jer piπe po domaÊoj zadaÊi svog trenutaËnog gazde Ninoslava PaviÊa. PaviÊ je, naime, mnogo puta na sliËan naËin govorio o svojim zaposlenicima. Meu ostalim i to kako se nada da na posao dolaze s grËem u æelucu. Kako big boss ipak ne moæe ovako javno divaniti, nedavno je kazao da Êe “one koji nisu dorasli danaπnjim zahtjevima u novinama ili su propustili da se istaknu, na prijateljski naËin uputiti u nove æivotne izazove”. KonaËno, Denis Kuljiπ je po treÊi put pizda, jer je Ëitav njegov tekst izveden kao æalopojka, prava jeremijada za proπlim vremenima kada je bog liËno hodao po zemlji i u formi gospode-novinara prosvjeÊivao narod. Najviπe je, naravno, uËinjeno kada je kazao “Neka bude Kuljiπ”, ako izuzmemo moguÊnost da je sam Kuljiπ bog. KljuËno je da Kuljiπ cendra za dobrim starim graanskim vremenima i visokonaobraæenim srednjeuropskim gospoama u dugodlakim nutrijama koje su ureivale Svijet po visokim æurnalistiËkim standardima. A danas su se, pak, “redakcije nezadræivo poËele puniti tipovima koji su izaπli iz kloake (...) Pijanci, niπtarije, propaliteti bez graanskog i gradskog zalea posvuda su prevladali osim u jednom ili dva nezavisna lista, pa su nestala posljednja utoËiπta viπe ili niæe kulture, znanja i samosvijesti. Novinari koji dolaze s tim nacionalistiËkim pokretom (Kuljiπ je u meuvremenu u desetak redaka prispodobio Ëitavu kontrarevoluciju devedesetih), nepismeni su i neobrazovani (...) Svojstveno im je da ne Ëitaju knjige (...) ne govore i ne razumiju strane jezike, ne poznaju nijemi film, baroknu operu, blues, sufizam, hermeneutiku, kozmogoniju, Masadu i Hagadu, nisu Ëuli za Bhagavadgitu ni za ameriËku pitu...”. Provjeravamo li svaku “patriotsku” tvrdnju? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” TVRDNJU? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” TVRDNJU? PROVJERAVAMO LI SVAKU “PATRIOTSKU” novinar 46 Polemike Piπe Nives OpaËiÊ manje teËno. No svi s ponekom pogreπkom, a da se “raËunaju” i one u standardnim naglascima, Gospodine - nitko ne bi opstao! Bilo je tu i sudara dvaju ideja (trebalo je reÊi dviju), i kako je moj prethodnik priËao (u ovom kontekstu trebalo je reÊi govorio), i zahvaljujem se recenzentima (trebalo je reÊi zahvaljujem, jer zahvaliti se znaËi odbiti, ne prihvatiti, a ovdje se æeljela izreÊi hvala dakle, zahvaljujem recenzentima) itd. Na svaku takvu pogreπku kratko bih, kao neki basso continuo, promrmljala neπto sebi u bradu ili tek malo Ëujnije uzdahnula, a kolegica pokraj mene dobronamjerno me kasnije u opuπtenom dijelu druæenja s tanjurom i vilicom pitala: “Zar ti baπ uvijek moraπ lektorirati?” Naravno da ne moram. Ionako zbog sve bræeg umaranja oËiju lektoriram sve manje. No kako da takve pogreπke preËujem i ne primjeÊujem? A primijetila sam mnoge i na proslavi Dana Filozofskoga fakulteta (mojega matiËnoga). Premda na tom fakultetu postoji studij πpanjolskoga jezika, pa se i πpanjolska imena mogu provjeriti (tuæno je πto ih tzv. intelektualci ne znaju veÊ otprije), pjesma koju je otpjevala jedna studentica najavljena je kao djelo Manuela de Falle (πto je i izgovoreno fale, a ne falje). ©to se ja onda Ëudim novinarima / -arkama kad ne znaju (viπe) ni oni koji bi trebali neËemu nauËiti mlae?! No ono πto upravo prezirem nije sámo neznanje nego odsutnost svake æelje da se ono smanji, da se podaci provjeravaju, pa da se tako i uËi. U danaπnje vrijeme ta povrπnost dolazi posebno do izraæaja i u “prijevodima”, koji to nisu, jer ni novinar ne zna zapravo o Ëemu piπe, pa radije prepisuje sa stranoga jezika nego da upita sam sebe: “A πto to znaËi?” Jer da zna meritum stvari, znao bi i prevesti ono πto se njemu Ëini da se “ne moæe reÊi na hrvatskom jeziku”. Slobodan NikoliÊ (1949-2010 ) Novinar i dugogodiπnji urednik na Hrvatskoj radioteleviziji Slobodan NikoliÊ iznenada je umro 23 listopada u Zagrebu u 62. godini. Lac, kako smo ga od milja zvali, roen je 4. lipnja 1949. godine u Karlovcu. Diplomirao je na Fakultetu politiËkih znanosti. Novinarsku karijeru zapoËeo je 1978. godine u Susedgradskom listu, nastavio kao radijski reporter potkraj sedamdesetih godina na Radio Sljemenu. Iz toga vremena ostale su zabiljeæene mnogobrojne dokumentarne reportaæe o vaænim dogaajima i intervjui s ljudima koji su u njima sudjelovali. Nakon Radio Sljemena Slobodan NikoliÊ radio je na II programu Hrvatskog radija, a uredniËki posao 2007. godine nastavio je u informativnom programu Hrvatske televizije. Pamtit Êemo ga kao vrhunskog profesionalca i izuzetno susretljivog kolegu i urednika, uvijek spremnog pomoÊi mlaim kolegama kad su stupali na novinarsku pozornicu. Posljednji ispraÊaj obavljen je 26. listopada iz mrtvaËnice na groblju Mirogoj, a pokopan je u Imotskom Muljaæa Pucanj u vjerodostojnost Sada neπto malo “lakπe” - samo prostorna netoËnost, no zato pucanj u novinarsku vjerodostojnost. Ovaj put je autor teksta Velibor PaniÊ, a dezinformacija je objavljena u Jutarnjem listu od 4. veljaËe 2010. godine (str. 22). Jutarnji nemam posebno na “piku”. To πto ga Ëesto spominjem samo znaËi da sam te novine kupila i poπteno platila. Punitelj novinskoga okvira (jer na to se viπe-manje svodi danaπnje novinarstvo) piπe kako se punih 15 godina bogosluæje za pravoslavne vjernike iz Makedonije sluæilo u skuËenoj kapelici, u prostoriji bez grijanja i sanitarija, “u crkvi Svetoga Roka na Britanskom trgu”. I u potpisu pod sliku te kapelice piπe da je na Britanskom trgu. Ne znam kamo je on to lutao i zalutao dok je pisao Ëlanak, no moæete obiÊi Britanski trg (nekoÊ IliËki trg, PejaËeviÊev trg ili Mali plac) uzduæ i poprijeko i - uvjeravam vas - neÊete na njemu naÊi ni crkvu ni kapelicu. Do crkve sv. Roka morate se od Britanskoga trga pomuËiti vrlo strmom ulicom (Rokova ulica), eda biste se naπli na Rokovu perivoju, koji je ime i dobio po kapelici i groblju sv. Roka (iz 17. stoljeÊa). Na tom su se groblju pokapali preteæno umrli od kuge (jer je i sv. Rok zaπtitnik od kuge, pa su mnoge grobljanske crkvice - mahom izvan grada - Ëesto posveÊene upravo sv. Roku). Nakon otvaranja srediπnjega gradskog groblja na Mirogoju provedena je regulacija ovoga groblja te je 1918. pretvoreno u perivoj, kako se i danas zove (Rokov perivoj). I crkvica joπ stoji gdje je i bila (nije “doletjela” s Britanskoga trga). Zravko ©vegar (1938- 2010) Joπ smo na istom fonu nehaja i πlamperaja. U sklopu zgrada πto ih zatvaraju ulice Petrinjska, Amruπeva, Zrinjevac i BoπkoviÊeva æivahan je promet koji okuplja ondje svu silu novinara i snimatelja. Naime, u taj kompleks zgrada marice stalno dovode zatvorske ptiËice iz Remetinca na ispitivanje, a one su - sudeÊi po prostoru πto ga u medijima dobivaju - istinske hrvatske medijske zvijezde. Ja neÊu o njima - niti ih poznajem, niti s njima drugujem, niti izvjeπtavam o njihovim (ne)djelima. No onaj tko je opremao tekst Duπana Miljuπa (neÊu reÊi da je tako napisao sam Miljuπ, jer u njegovu tekstu nema takve informacije) oËito nema pojma tko je bio Milan Amruπ, jer on piπe o Ambruπevoj ulici (Jutarnji list, 4. veljaËe 2010., str. 2). Mala dopisna πkola ni u ovom sluËaju neÊe biti naodmet. Milan Amruπ (bez b!), lijeËnik i pravnik, bio je u dva navrata zagrebaËki gradonaËelnik - od 1890. do 1892. i od 1904. do 1910. Za njegova je naËelnikovanja sagraena Gradska elektriËna centrala, prvo Gradsko puËko kupaliπte, a dovrπeni su i pregovori o elektrifikaciji tramvaja. Svoju je imovinu ostavio u dobrotvorne svrhe - dvije kuÊe u Zagrebu DjeËjoj poliklinici, a imanje u KlinËa Selu DjeËjem oporaviliπtu (nije ga trebalo podsjeÊati na ispunjavanje imovinske kartice). Nije li makar u Zagrebu zasluæio barem toliko poπtovanja da mu mi danaπnji - ignoranti i πlampavci, kakvi veÊ jesmo - toËno napiπemo ime? Pravo na ime osnovno je pravo svakoga Ëovjeka. Ako je iznevjereno, kako da i na takav nemar samo mahnem rukom?! Niti mogu, niti hoÊu. Zato Êu zavrπiti kao u romanu u nastavcima - nastavit Êe se broj 10/11/12/2010. Pravo na (toËno) ime broj 10/11/12/2010. Ono πto upravo prezirem nije sámo neznanje nego odsutnost svake æelje da se ono smanji, da se podaci provjeravaju, pa da se tako i uËi. U danaπnje vrijeme ta povrπnost dolazi posebno do izraæaja i u “prijevodima”, koji to nisu U Magazinu Jutarnjeg lista (13. studenog 2010.) piπe (ovaj put neÊe biti prozvan ni jedan novinar / -arka, jer sam prednji list novina bacila, no svaki pedant moæe provjeriti moj navod na 31. stranici) da su hrvatske izborne jedinice πkolski primjer gerrymanderinga. Kad vam otkrijem πto je to gerrymander / gerrymandering, vidjet Êete da ga kao rijeË uopÊe nije trebalo u novine ni uvoditi, no ipak ga je pisac teksta uveo. Gerrymander je - zna se - engleska rijeË, pristigla iz ameriËkoga politiËkog miljea, a znaËi “skrojiti” teritorij izbornih jedinica tako da se vladajuÊima osigurava i dalje pobjeda na izborima. U svim engleskohrvatskim objaπnjenjima piπe da gerrymander znaËi umjetno odrediti granice izbornih jedinica, pa i viπe od toga: krojiti teritorij na izborne jedinice tako da se raznim smicalicama osigura pobjeda garnituri na vlasti. Barata se i izrazom izborni inæenjering, a kad se samo sjetimo nezaboravnih financijskih inæenjeringa (u samo svitanje jedine nam Hrvatske), koji su mnoge ljude doveli do sloma (ekonomskoga i æivËanoga), moæemo biti sigurni da se - uza sve zaklinjanje u transparentnost izbora - u njima uvijek provlaËi i kojekakva muljaæa (joπ od praslavenskog * znaËi mulj, talog, prljavπtina). Kaæu, sve je u skladu sa zakonom, jedino nam ne kaæu kakav je sam zakon. No muteæ, talog neÊe zato biti manji ako ga prekrijemo engleskom rijeËju gerrymander / -ing, koja je prosjeËnim govornicima hrvatskoga jezika nerazumljiva kao rijeË (no ne i kao svakodnevna praksa, jer u nas muljanja i kemijanja nikad dosta). Dakle, sama sebi opet postavljam pitanje: kako da na takvo πto zaæmirim? Poznati novinar, publicist, istraæivaË i kroniËar karlovaËkog sporta Zdravko ©vegar preminuo je 25. listopada u 73. godini æivota u Karlovcu, poslije duge i teπke bolesti, a pokopan je 27. listopada na gradskom groblju Dubovac. Roen je 13. travnja 1938. u ZajeËaru. Osnovnu πkolu i gimnaziju (maturirao 1957) zavrπio je u Karlovcu. Komparativnu knjiæevnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1964. Kao profesionalni novinar zaposlen je od 1959. do 1968. godine u KarlovaËkom tjedniku, gdje je bio urednik sportske i kulturne rubrike i prvi urednik sportske emisije na Radio Karlovcu 1962. Od 1968. do 1999. profesionalni je novinar i urednik VeËernjeg lista, u Karlovcu i Zagrebu (do umirovljenja). U Zagrebu æivi i djeluje od 1981. gdje je uz ostalo ureivao i regionalne sportske rubrike VeËernjaka. Od 2006. ponovno stanuje i djeluje u Karlovcu i radi na Leksikonu grada Karlovca. Sa sportskim organizacijama drugovao je viπe od pola stoljeÊa - isprva kao sportaπ, a potom djelatnik u sportskim udrugama i sportski je kroniËar. Nastupao je za KarlovaËki πahovski klub (1951-1959), Koπarkaπki klub Metalac iz Karlovca (u Hrvatskoj ligi 19551959), te za Tenis klub ÆeljezniËar od 1970. do 1980. Za novinarsku reprezentaciju Hrvatske nastupio je na 11 Svjetskih prvenstava tenisaËa novinara veterana i ima dvije srebrne medalje osvojene u igri parova 2003. i 2004. na SP u Bugarskoj i Maarskoj. Bio je osnivaË i Ëelnik uspjeπnog drugoligaπkog Koπarkaπkog kluba Karlovac Julije Njikoπ (1924-2010) Dugogodiπnji Ëlan HND, glazbeni urednik, skladatelj, doajen tamburaπke glazbe, melograf i glazbeni organizator Julije Njikoπ umro je 27. listopada u Zagrebu u 87. godini æivota. IspraÊen je 2. studenoga s groblja Mirogoj, a ukop je obavljen na Aninom groblju u Osijeku 3. studenoga. Roen je u Osijeku 1924. godine. Gotovo je 70 godina prisutan u hrvatskom glazbenom æivotu. ©kolovao se i glazbu uËio u rodnom gradu i kasnije u Zagrebu. Svojom razgranatom djelatnoπÊu jedan je od najzasluænijih za oËuvanje tradicijske glazbe u svim njenim oblicima. Kao sakupljaË izvornoga narodnoga melosa tijekom dugog djelovanja zapisao je viπe od 4000 narodnih pjesama, kola i poskoËica te priËa iz puËkoga æivota koje je sabrao u desetak knjiga. NajveÊi dio toga narodnoga blaga potjeËe iz rodne Slavonije za koju je ostao trajno vezan, unatoË dugogodiπnjem æivotu i djelovanju u Zagrebu. Od 1951. godine je urednik i komentator niza radijskih emisija o narodnoj glazbi od kojih je mnoge i utemeljio, a meu kojima se osobito istiËu one vezane uz rad amaterskih druπtava. Kao predsjedavajuÊi radne grupe za narodnu glazbu urednika tadaπnje Jugoslavenske radio televizije i Ëlan Upravnog odbora Meunarodne asocijacije International Folk Music Council pri UNESCO-u, odræao je brojna zapaæena predavanja o folklornoj baπtini. Iznimno je zasluæan za razvoj tamburaπke glazbe u rodnom Osijeku gdje je utemeljio Tamburaπki orkestar Radio Osijeka te Meunarodni festival hrvatske tamburaπke glazbe. Bio je meu osnivaËima te predsjednik UmjetniËkog savjeta Festivala tamburaπke glazbe u Osijeku (1961) i festivala zabavne glazbe Zvuci Panonije; predsjednik Hrvatskog tamburaπkog saveza; glavni urednik glasila Hrvatske tamburice i urednik notnih izdanja za tamburaπke orkestre. Za svoj predan rad dobio je mnoga priznanja i nagrade, meu njima i Zlatni grb grada Osijeka za æivotno djelo te Nagradu OsjeËko baranjske æupanije za æivotno djelo; diskografsku nagradu Porin za æivotno djelo, nagradu Franjo Ksaver KuhaË Hrvatskog druπtva skladatelja za izniman doprinos oËuvanju hrvatske glazbene baπtine i druge Goran VeæiÊ (1953-2010) Na put bez povratka otputovao je 23. listopada u Splitu jedan od najvienijih splitskih i hrvatskih novinara Goran VeæiÊ. Roen je 3. kolovoza 1953. godine u Splitu. Diplomirao je novinarstvo 1976. na Fakultetu politiËkih znanosti u Sarajevu gdje je bio glavni i odgovorni urednik fakultetskog lista Politolog. Do 1986. radio je u tvorniËkom listu. Od 1986. do 1990. profesionalni je politiËar - izvrπni sekretar Gradskog komiteta SKH u Splitu. Godine 1991. jedan je od osnivaËa novinske agencije STINA. Istodobno surauje u mnogim dnevnim listovima, na radiju i u novinskim agencijama u viπe od 25 zemalja, meu kojima u Makedoniji, Velikoj Britaniji, ©vicarskoj, Francuskoj, Maarskoj, SAD, Srbiji, Sloveniji, ©vedskoj, Danskoj itd. Bio je i dugogodiπnji stalni dopisnik radio stanica Radio Free Europe, Voice of America, WDR, Deutsche Welle te BeHa Radio 1, a u hrvatskim medijima meu ostalim dugi niz godina pisao je za rijeËki Novi list. Godine 1993. novinar je - urednik na Radio-Brodu, koji je emitirao program iz meunarodnih voda Jadrana. Isticao se kao Ëlan Foruma za mir i pomirenje u bivπoj Jugoslaviji, sudjelovao na meunarodnim konferencijama u Italiji i ©vicarskoj na kojima je pokretana inicijativa za osnivanje Meunarodnog suda za ratne zloËine itd. Jedan je od osnivaËa agencije STINE - ureivao je i brojne publikacije agencije STINA i Instituta STINA. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja meu kojima nagrade makedonskog tjednika Puls, nagrade Robert Schuman za izvjeπtavanje o europskim integracijama i drugih Zlatko Stojanov (1943-2010) Ugledni sportski novinar Zlatko Stojanov preminuo je 21. studenoga u 68. godini, a ispraÊaj je obavljen 25. studenoga u krematoriju na Mirogoju. Srce dragoga Zlatka stalo je u kolima Hitne pomoÊi na putu od kuÊe do bolnice. Roen je 14. veljaËe u Zagrebu gdje se i πkolovao, a u Sportskim novostima zapoËeo je i okonËao novinarsku karijeru . Zlatko Stojanov viπe je od Ëetiri desetljeÊa bio zaπtitni znak i dobri duh Sportskih novosti. Zlatko, neÊak Zvone Mornara, velikoga sportskog novinara i dugogodiπnjega glavnog urednika SN, u novinarstvo je zakoraËio 1968. SN, u kojima se zaposlio 1972, Zlatku su bile sve. I otac, i majka, i supruga, i duπevna hrana. Bio je lektor, redaktor, urednik, a negda i vrsni autor. Pratio je ragbi i atletiku. Ragbijaπi koje poznajem i danas tvrde: “Nitko nas nije bolje pratio.” Zlatko je u redakciji uvijek bio prvi. Ne postoji ta ËistaËica, a ni tajnica koja je na posao doπla prije njega. Uvijek je bio prvi, otkljuËavao je vrata, svima nama donio novine i tada bi prionuo poslu. Ostajao je, dakako, dok je trebalo. Takav je posao. Zlatku niπta nije bilo teπko, u njegovu rjeËniku nije postojala rijeË ‡ nemoguÊe. Bio je uporan poput Sizifa, ali on je, za razliku od Sizifa, stizao do cilja. Kad je trebalo pronaÊi dopisnika, pronaπao ga je u zadnjim bespuÊima. Kad je trebalo doÊi do rezultata kakve male utakmcie, ako u naπemu poslu male utakmice uopÊe postoje, zvao je i vatrogasce i policajce. Jer oni su sigurno bili na utakmici. Volio je nogomet, radio je u nogometnoj rubrici i bio je vlasnik svih statistika o jugoslavenskom i hrvatskom nogometu. Koliko je utakmica odigrao Graanski, kako su prolazili Dinamo i Hajduk, pogoci, asistencije... Sve je to bilo u njegovim ladicama. Imao je visoke kriterije, bio je profesionalac za primjer. Mlade koji su lutali opasnim stazama podataka uvijek je pouËavao: “Pazite, budite oprezni, misliti i znati nije isto. Nek’ vam ne bude teπko provjeriti i podatak za koji mislite da je sto posto toËan. Eto, sve vam je ovdje, kod mene. Uzmite, koristite.” Kad su mladi uzdisali i pripovijedali kako im je teπko, on je govorio: “Novinarstvo nije posao, nego ljubav. Ako volite novinarstvo, ne moæe vam biti teπko.” Zlatko, naËitan, zanimljiv i na svoj naËin neobiËno duhovit desetljeÊima je vodio izbor sportaπa godine, πto je jedna od najvrjednijih akcija Sportskih novosti. O izbori je skrbio kao majka o djetetu. Prijateljevao je s mnogim nogometaπima. Imao je svoju listu najboljih u nas. Prvo su mjesto dijelili Frane MatoπiÊ i Bajdo Vukas, a vratar je bio samo jedan, Vladimir Beara. Zlatko je prije dvije godine otiπao u mirovinu. Potom je suraivao. Dolazio je svakodnevno, sve do prije tri-Ëetiri tjedna. Tada je, ne osjeÊajuÊi se dobro, ostao kod kuÊe i, eto, nikad se viπe neÊe vratiti. Tuæni smo πto Zlatku nikada viπe neÊemo moÊi kazati: “Bok, Zlatana”! Svaka je redakcija ovoga svijeta zavrijedila Ëovjeka kakav je bio Zlatko Stojanov. Mi smo imali sreÊu πto smo imali Zlatka, πto smo s njime godinama æivjeli i duboko smo nesretni πto ga viπe nemamo. No, zaboraviti ga neÊemo. On Êe uvijek biti uz nas Maja BenoviÊ (1919- 2010) Jedna od najpoznatijih reporterki nekadaπnje kuÊe Vjesnik - i najstarija Ëlanica HND Maja BenoviÊ, preminula je 7. prosinca, a posljednji ispraÊaj obavljen je 10. prosinca u Krematoriju na Mirogoju. Novinarka Marija (Maja) BenoviÊ roena je 19. kolovoza 1919. u Beogradu. Osnovnu πkolu i gimnaziju polazila je u Beogradu. Od 1938. do 1941. bila je sluæbenica u Ministarstvu PTT-a u Beogradu, 1941. prelazi na rad u Zagreb, gdje aktivno surauje u NOP-u. U Vjesnikovoj kuÊi u stalnom je radnom odnosu od 19. srpnja 1957. Najprije je radila u novinskoj dokumentaciji. Od 1959. ureuje posebno dæepno izdanje RTV priloga, a surauje i u gradskoj rubrici Vjesnika. Potom je u Studiju od njegovog osnutka 1. travnja 1964, najprije kao urednik RTV programa, a zatim kao reporter i komentator. novinar 49 IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN Nedavno sam bila na predstavljanju jednoga rjeËnika. Govorili su akademici, sveuËiliπni profesori, urednici. Neki teËno, neki 67, Ëlan rukovodstva Teniskog kluba ÆeljezniËar i Ëlan Sekretarijata SOFK Karlovac (1966-1969). Istodobno u Karlovcu je djelovao kao sportaπ, djelatnik u sportu i ugledni istraæivaË povijesti karlovaËkog sporta. ZahvaljujuÊi njegovim kapitalnim djelima, dvjema opseænim monografijama i drugim sportskim knjigama grad Karlovac je dobio potpuno istraæenu sportsku povijest od 1800. godine do danas. Nedavno je u Gradskoj knjiænici predstavio svoju posljednju knjigu U vrtlogu novinarstva u kojoj je obraena povijest novinarstva u Karlovcu i autorovi novinarski poËeci, a po Ëijem je poglavlju ova knjiga i dobila ime. Dobio je Nagradu grada Karlovca (2007) te nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara za publicistiku (2000) i za æivotno djelo (2007). Dobitnik je i godiπnje nagrade za æivotno djelo SFK Karlovac (1981. i 1988. godine), Organizacijskog komiteta SP u koπarci (1970), Hrvatskog teniskog saveza (1997) i viπe drugih nagrada IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN Gerrymander - koji je to bijes IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN novinar 48 In memoriam Recite im… Jedan od najvienijih rijeËkih i ne samo rijeËkih novinara, dugogodiπnji glavni urednik dnevnog lista talijanske narodnosti La Voce del Popolo izdavaËke kuÊe EDIT i u dva mandata predsjednik Talijanske unije za Istru i Rijeku Mario Bonita preminuo je 8. studenoga u 75. godini æivota. UpamÊen je kao vrlo odgovoran i pouzdan predstavnik medijskog, politiËkog, druπtvenog i kulturnog æivota Rijeke, Kvarnerskih otoka i Istre, u ime pripadnika, i meu pripadnicima talijanske narodnosti Hrvatske i Slovenije. Bio je takoer i predsjednik Zajednice Talijana Rijeka - a neko je vrijeme obnaπao i duænost potpredsjednika KUD-a Frattelanza u Rijeci. Mario Bonita roen je u Puli 5. svibnja 1935. godine, odakle kao sportski novinar pripravnik dolazi 1954. godine u Rijeku, gdje u redakciji La Voce provodi Ëitav radni vijek. U njoj je ispekao zanat nakon sportske u politiËkoj rubrici. Umirovljen je 2000. godine. Dobio je mnoga profesionalna i druπtvena priznanja. Od brojnih, πto ih je zasluæio za svoje zasluge u zemlji i inozemstvu, spomenut Êemo da je prvi imenovan visokim poËasnim naslovom Commendatore Republike Italije u Hrvatskoj. Mario Bonita bio je izvanredno skroman i samozatajan Ëovjek, Ëovjek koji se ravnih 21 godinu hrabro borio s boleπÊu, podvrgnut dijalizi. Ostaje iznimno znaËajno ime rijeËkog, istarskog, hrvatskog, slovenskog i talijanskog novinarstva. La Voce del Popolo i ostale talijanske redakcije na Radio Rijeci i nekim drugim medijima posvetile su mu dostojne rijeËi sjeÊanja. Sahranjen je u rodnoj Puli, u obiteljskoj grobnici u krugu obitelji i prijatelja »lanica Hrvatskog novinarskog druπtva od 1946. godine i jedna od najboljih stenografkinja πto smo ih dosad imali Mariola Kniewald - odnosno Marija Knivald kako nazivala i prezivala u saËuvanim dokumentima HND, umrla je 7. prosinca nakon duge i teπke bolesti u 83. godini, a posljednji ispraÊaj obavljen je 13. prosinca u krematoriju na Mirogoju. Roena je 14. kolovozas 1927. godine u Zagrebu, gdje se i πkolovala zavrπivπi TrgovaËku akademiju. Kao novinar poËetnik prve radove objavila je u agenciji Tanjug, gdje joj je i suprug Viktor godinama bio novinar, urednik te dopisnik iz viπe zemalja svijeta. Poslije se intenzivno bavila stenografijom, daktilografijom i fotografijom. No najvjernija je ostala stenografiji radeÊi od 1947. pa sve do odlaska u zasluæenu mirovinu na Radio Zagrebu - danas Hrvatskom radiju. Upamtile su je generacije novinara i dopisnika te naπe najstarije radiodifuzne kuÊu πto su se javljali iz svih dijelova Lijepe naπe, kao i dopisnici iz inozemstva. Nikada tokom rada u stenobirou Radio Zagreba nije napravila, kiks, nije pogrijeπila, naprotiv, uvijek je na najbolji moguÊi naËin i bez greπke deπifrirala vijesti, izvjeπtaje i druge tekstove πto su joj ih diktirali telefonom novinari s mjesta dogaaja, ne terenu. Ljudi je pamte po susretljivosti i lijepoj, ljudskoj komunikativnosti. Mnogim mladim kolegama je “uljepπavala”, odnosno dotjerivala tekstove na Ëemu su joj oni bili i te kako zahvalni. I sama je boraveÊi sa suprugom Viktorom - dopisnikom agencije Tanjug iz Indije Austrije i skandinavskih zemljama pisala reportaæe za æenske Ëasopise u bivπoj zajedniËkoj dræavi. Bavila se i prevoenjem, jer je znala strane jezike. Mladi kolegice i kolege u njoj su imali sjajnog savjetnika. Ne samo da je na njih prenosila svoje bogato iskustvo i znanje, s kojim se nije razmetala, nego ih je upuÊivala u tajne stenografije. NauËite stenografiju govorila je u vrijeme kada nije bilo suvremenih ureaja za snimanje - magnetofona, jer Êe vam ona i te kako pomoÊi u obavljaju svakodnevnih novinarskih zadataka. UpamÊena je kao izuzetno savjesna radnica, te briæna majka i supruga novinar 51 Juraj Baldani (1929- 2010) Otiπao je na poËinak u tiπinu mira 14. prosinca Ëlan HND od 1960. i Ëlan Druπtva povjesniËara umjetnosti Hrvatske od 1963, novinar i urednik Hrvatske radio televizije Juraj Baldani, a ispraÊen je u Krematoriju Mirogoj 17. prosinca. Roen je u Velikom BeËkereku u Vojvodini 6. svibnja 1929. godine. Diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. NajveÊi dio svog radnog staæa djelovao je kao novinar, urednik i likovni kritiËar Radio Zagreba. O likovnim zbivanjima poËeo je pisati 1953. a objavio je oko 4000 prikaza, osvrta, kritika i studija o likovnim umjetnicima, izloæbama, muzejima i galerijama kao i o drugim likovnim dogaajima i problemima u brojnim novinama, Ëasopisima i zbornicima te emisijama radija i televizije. Kao posebna izdanja objavljene su mu monografije o Ivi Lozici, zatim djela Revolucionarno kiparstvo, Kiparstvo Stipe Sikirice, Kiparstvo Aleksandra Rukavine, Slikarstvo Lidvina Lukete, Slikarstvo Danice BiondiÊ, a koautor je u monografijama Ante StarËeviÊa, ©ime KlaiÊa, Josipa GeneraliÊa, dok je monografija Kiparstvo Izidora PopijaËa u πtampi. Autor je i monografskih izloæbi Ivana Milata, Alfreda Krupe, Ice PoloviËa i drugih, a napisao je i predgovore mapama Deset hrvatskih grafiËara. Neki od radova prevedeni su mu na slovenski, esperanto, engleski, njemaËki, talijanski, francuski i japanski jezik. Djelovao je takoer kao struËni suradnik i Ëlan umjetniËkih savjeta i pisac predgovora katalozima izloæbi likovnih druπtava, a bio je i Ëlan UmjetniËkog savjeta UmjetniËkog paviljona u Zagrebu i Ëasopisa Radost druπtva Naπa djeca u Zagrebu. Kao tajnik druπtva radnika pisaca Hrvatske, obnaπao je i duænost glavnog i odgovornog urednika Ëasopisa Koraci i Biblioteke i koraci, koja je objavljivala poeziju i prozu radnika. Za svoj knjiæevni, novinarski i likovni rad primio je veliki broj priznanja, zahvalnica, diploma i plaketa, a pripale su mu i dvije nagrade Zlatno pero Druπtva novinara Hrvatske, prva nagrada Jugoslavenske radio televizije u tjednu Jugoslavenskog radija u Ohridu, plaketa JRT u Ohridu za najbolju emisiju, godiπnja nagrada Radio Zagreba itd broj 10/11/12/2010. (1935- 2010) (1927-2010) broj 10/11/12/2010. Ugledni novinar i jedan od najvienijih hrvatskih kazaliπnih kritiËara Jozo PuljizeviÊ preminuo je 10. studenoga u 80. godini nakon duge i teπke bolesti. IspraÊaj je, prema njegovoj æelji, obavljen u najuæem krugu obitelji 15. studenoga u krematoriju na Mirogoju. Jozo PuljizeviÊ roen je 4. travnja 1931. godine u Æupanji. Diplomirao je reæiju na Akademiju za kazaliπnu umjetnost u Zagrebu. Prije i u toku studija radio je u kazaliπtima u Puli, Zadru, Karlovcu, u ZagrebaËkom dramskom kazaliπtu i na Radio Zagrebu kao Ëlan Radio-dramskog studija. U Zagrebu je vodio trupu republiËkih pantomimiËara. Bio je na dvomjeseËnoj stipendiji u Parizu u Trupi Marcela Marceaua. Istodobno se bavio novinarstvom i pisao za kulturnu rubriku Narodnog lista u Zagrebu, a od 1960. je novinar, urednik i zamjenik glavnog urednika Ëasopisa Telegram. U Redakciju Vjesnika u srijedu dolazi 1. srpnja 1965. za urednika kulturne rubrike. Potom je - od 1977. bio pomoÊnik, pa urednik kulturne rubrike u VeËernjem listu. Piπe kazaliπne kritike i komentira druπtvena zbivanja sve do 1987. - PuljizeviÊ je doista bio legenda hrvatske publicistike. Nije otiπao bez traga ne samo u srcima svojih najbliæih. Bio je posebna osoba, erudit, polemiËar, sljedbenik Krleæina kulturoloπkog traga u novinarstvu, osobito u kritici, gdje se znanje moralo iskazati brigom za reËeniËni iskaz koji se, dakako, prije svega uËio od Miroslava Krleæe, od kojega za PuljizeviÊa u nas nije bilo veÊeg. Generacije novinara kojima je bio urednikom pamte ga kao silno aktivnu osobu kojoj ni na kraj pameti nije bilo pretvoriti se u redakcijskog πtakora, u promatraËa bez utjecaja na kulturnu stvarnost. PuljizeviÊ je bio valjda posljednji koji je znao u novinama zavrtjeti polemiku o goruÊim kulturno-politiËkim temama, knjiæevnim, kazaliπnim, jeziËnim. Mogao je, dakako, samo polemiËki komentirati uzburkanu stvarnost, ali je radije izabrao da se uz njegov kritiËki glas Ëuje i glas samih aktera brojnih politiËkih prijepora, intrigiran njegovim pitanjima. Takvo je novinarstvo urodilo πtivom vrijednim ukoriËenja. PuljizeviÊ je uspio u ideologijski optereÊenom okruæenju socijalistiËke Jugoslavije proπirivati prostor slobode. Nerijetko je zbog toga, kako su zabiljeæili kroniËari, znao dobiti po nosu od kulturno-politiËkih struktura. Mario Bonita Mariola Kniewald IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN M (1931-2010) Ali se znao izvuÊi, zahvaljujuÊi prisebnoj prirodi koja nije podlijegala nekritiËnoj idolatriji bilo koje vrste i krajnosti. Krleæa je bio “bog” za vladajuÊu politiku, i za njega, dakako, ali to nije znaËilo da neÊe priznati vrijednosti onih koji nisu bili po mjeri rigidnog ideoloπkog sustava. Upravo je taj pristup pomogao nekima da politiËki lakπe preæive proces osamostaljenja Hrvatske. Mnogi danaπnji mladi novinari imali bi od njega πto nauËiti - napisao je VeËernji list u povodu smrti dugogodiπnjeg urednika svoje kulturne rubrike Joze PuljizeviÊa IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN M Jozo PuljizeviÊ IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN M novinar 50 Pratila je i pisala uglavnom o filmu i kazaliπtu. Objavila je seriju portretu poznatih liËnosti u rubrikama Intervju pred ogledalom i Velikani naπeg kazaliπta, kao i razgovore s najpoznatijim filmskim umjetnicima, gostima FEST-a u Beogradu. Predsjedavala je æirijima na Festivalu jugoslavenskog igranog filma u Puli za nagrade reæiserima debitantima, a sudjelovala je i u organiziranju “Male Pule” u Stuttgartu i povremeno izvjeπtavala iz inozemstva SSSR, SR NjemaËke, ©panjolske, Italije i drugih zemalja. U mirovinu je otiπla 1. srpnja 1984. Suraivala je u Venu, Stopu, Novoj Makedoniji, Telegramu, na Radio Zagrebu i drugim medijima. Za svoj rad primila je viπe priznanja i odlikovanja meu kojima i Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom. Dobitnik je Zlatne plakete Vjesnika i Zlatnog vijenca Studija i drugih In memoriam natjeËaj novinar 2 BROJ 10/11/12/2010. za najbolje novinarske radove u razdoblju od 1.sijeËnja 2010.do 31.prosinca 2010.godine 1. Temeljem Statuta HND-a, Pravilnika o novinarskim nagradama HND-a, Pravilnika o nagradi Novinar godine te Kriterija i postupka za dodjelu nagrade na æivotno djelo dodijelit Êe se nagrade u sljedeÊim kategorijama: A. Nagrada za æivotno djelo OTOKAR KER©OVANI B. Nagrada NOVINAR GODINE C. Godiπnje nagrade za najzapaæenije novinarske radove MARIJA JURI∆-ZAGORKA za a) pisano novinarstvo b) radijsko novinarstvo c) televizijsko novinarstvo d) istraæivaËko novinarstvo D. Nagrada za snimateljski prilog na televiziji ÆARKO KAI∆ E. Nagrada za novinsku fotografiju NIK©A ANTONINI 2. Autore za nagrade HND-a mogu predlagati svi pojedinci, svi ogranci, zborovi i æupanijska vijeÊa, uredniπtva, Ëlanovi HND-a, te ocjenjivaËke skupine, Izvrπni odbor HND-a i sami autori. 3. Uz obrazloæeni prijedlog, kandidati i predlagaËi duæni su priloæiti fotokopije objavljenih radova, odnosno CD ili DVD snimljenih i objavljenih radijskih i televizijskih priloga i emisija, a fotoreporteri, osim dokaza o objavljenoj fotografiji, fotografiju veliËine najmanje 18x24 cm. 4. Novinarske nagrade sastoje se od priznanja i pripadajuÊeg novËanog iznosa. Dobitniku nagrade Otokar Kerπovani pripada iznos od 15.000,00 kn, a dobitniku nagrade Novinar godine od 8.000,00 kuna. Dobitnicima nagrada Marija JuriÊ-Zagorka, Æarko KaiÊ i Nikπa Antonini pripada iznos od po 5.000,00 kuna. 5. Rok za prijavu kandidata (predaju radova) je 28. veljaËe 2011. godine 6. Radovi i prijave πalju se na adresu: Hrvatsko novinarsko druπtvo • NatjeËaj za 2010. godinu • 10000 Zagreb, PerkovËeva 2 hnd Nagrade HND
© Copyright 2024 Paperzz
