RIJEČ ZA TEBE Policijska kapelanija „SVETI VID“ PU primorsko-goranska Godina: II. (2012.) broj 40. SADRŽAJ 1. TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU 2. KOMENTAR EVANĐELJA; DR. MATO ZOVKIĆ 3-4 5-6 3. DANI KROZ TJEDAN 7-10 4. ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA: ČLANAK 9.- »VJERUJEM U SVETU CRKVU KATOLIČKU« STAVAK 4. KRISTOVI VJERNICI – HIJERARHIJA, LAICI, POSVEĆENI ŽIVOT: KKC 11-12 5. KRATKA PRIČA: LUDA RIBICA- LJUDEVIT ANTON MARAČIĆ 13 6. DA SUTRA MORAM UMRIJETI: ANSEL GRUN 14 7. EUTANAZIJA: BLAŽENA MAJKA TEREZIJA 15 8. LJEPOTA: STJEPAN LICE 16 9. MEDITACIJE: SVIJET U STRCI – ANĐELKO KOŠĆAK KOJI JE SMISAO SVIJETA I MENE?DR. TOMISLAV IVAČIĆ 18 10. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA 19 11. MOLITVA: ZAHVALA ZA LJUBAV- BLAŽENA MAJKA TEREZIJA 20 12. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 21 13. KONTAKT 22 17 TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU 28. LISTOPADA 2012. U tridesetoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE (Jr 31, 7‐9),PSALAM (Ps 126, 1‐6), DRUGO ČITANJE: ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA (Heb 5, 1‐6), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO MARKU (Mk 10, 46‐52). PRVO ČITANJE Jr 31, 7-9 ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE Ovo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku naroda! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.« OTPJEVNI PSALAM Ps 126, 1-6 Pripjev: Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni! Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: Silna im djela Gospodin učini!« Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni! Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negepske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno; vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje. DRUGO ČITANJE Heb 5, 1-6 ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. EVANĐELJE Mk 10, 46-52 ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MARKU: U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim. KOMENTAR EVANĐELJA Učitelju moj, da progledam (Mk 10, 46‐52) Marko je u 8, 22‐26 izvijestio o stupnjevitom ozdravljenju slijepca kojega su drugi doveli Isusu. Ovdje slijepac sam dolazi i moli ozdravljenje a zatim se pridružuje Isusu na putu u Jeruzalem. Ova zgoda više je izvještaj o pozivu nego izvještaj o čudesnom ozdravljenju. Ona pretpostavlja da je slijepi Bartimej vijesti o Isusu s pažnjom primao, nad njima razmišljao te zaključio da Isus jest Mesija iz Davidove loze i da bi bilo veličanstveno pridružiti mu se kao učenik. Slijepe oči nisu mu dopuštale da ga prati na njegovu učiteljskom putu. "Dođu u Jerihon" (r. 46). Isus je na putu u Jeruzalem gdje ga čeka nasilna smrt. Jerihon je vrlo stari grad tridesetak kilometara sjeveroistočno od Jeruzalema i desetak kilometara zapadno od rijeke Jordan. U svojoj burnoj povijesti bio je više puta spaljivan i rušen. U Isusovo vrijeme Herod Veliki i njegov sin Arhelaj dali su ga uresiti veličanstvenim građevinama helenističkog stila. Bio je posljednja postaja galilejskih hodočasnika pred prolaz kroz Judejsku pustinju. Ova zgoda u Markovu evanđelju dobiva posebno značenje iz podatka što se odmah nakon nje Isus "približio Jeruzalemu" (Mk 11, 1). Bartimej je čekao hodočasnike na izlasku iz grada s nadom da će mu nešto udijeliti. Ime Bartimej je aramejski oblik koji Marko odmah prevodi za svoje grčke čitaoce kao "sin Timejev". To pokazuje povijesnu pouzdanost događaja i ozdravljenog čovjeka koji je jeruzalemskoj, a kasnije možda i rimskoj zajednici morao svjedočiti dobročinstvo što mu ga je učinio Isus. "Isus Nazarećanin" (r. 47) je kao današnje ime i prezime. U mjestu stalnog boravka ljudi su bili oslovljavani osobnim imenom te pobliže označavani imenom oca ili majke (usp. Mk 6, 3: "... drvodjelja, sin Marijin", što je dokaz da je Josip tada bio mrtav). Izvan svoga mjesta bili su oslovljavani osobnim imenom i mjestom porijekla. Isus Nazarećanin je za Bartimeja poznati galilejski prorok koji propovijeda nastup kraljevstva Božjega i poklanja posebnu pažnju "malenima", osobama iz puka i bolesnicima. Saznavši tko prolazi, Bartimej viče što ga grlo nosi: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" "Sin Davidov" je naslov za očekivanog Potomka Davidova, Mesiju. Ovim usklikom punim povjerenja Bartimej očituje svoju osobnu vjeru u proroka iz Galileje te izražava uvjerenje da mu može i hoće pomoći. Ušutkivanje od strane hodočasnika izraz je želje da ih prosjak ne ometa u njihovoj pobožnosti na putu u sveti grad. "On još jače vikaše" (r. 48b). Imperfekt znači ponavljanje i dugu radnju. Nije se dao zbuniti nego je tražio da bude primijećen i uslišan. Ponavljanje "Sine Davidov, smiluj mi se!" podsjeća na kršćanski liturgijski zaziv, što odražava poslijeuskrsno štovanje proslavljenog Isusa. Na Isusov poziv Bartimej baci sa sebe ogrtač i dolazi k Isusu. Pod "ogrtačem" ovdje vjerojatno treba razumjeti platno koje je prostro preda se dok je prosio. U Markovu evanđelju često se spominje odjeća (npr. 2, 21; 5, 25‐30; 6, 56; 9, 3; 11, 7‐8; 13, 16; 15, 20.24). Kao da evanđelist hoće reći kako Bartimej ostavljanjem prosjačkog platna za prošenje svlači staroga čovjeka te učeničkim pristankom uz Isusa oblači novo "ja". Razgovor Isusa i Bartimeja donosi jedini Marko u svom prikazu, dok sam događaj prikazuju također Matej i Luka. Ovaj razgovor daje izvještaju živahnost te pokazuje tragove pučkog pripovijedanja. Bartimej zove Isusa rabbuni ‐ učitelju moj. Tako Marija naziva Uskrslog prilikom ukazanja (Iv 20, 16). Bartimej ovim ide dalje od počasnog oslovljavanja. Za njega je Isus Nazarećanin učitelj njegov, učitelj kojemu bi se rado pridružio. Iz grčkog glagola anablepo koji je upotrijebljen i trebalo bi ga doslovno prevesti "da opet vidim", izlazi da je Bartimej tokom života oslijepio a nije se slijep rodio. Tim više je trpio sjećajući se boja i oblika u krajevima kroz koje je prolazio. Isus ga ozdravlja hvaleći njegovu osobnu vjeru, kao i vjeru žene s poremećenim mjesečnim promjenama koja nije smjela u goste ići ni pojavljivati se na subotnjem bogoslužju (usp. Mk 5, 34). Ovdje se ne radi o teoretskoj vjeri u Boga jedinoga, nego o vjeri u Isusa. Bartimej je vjerovao da Bog po Isusu ozdravlja i ta ga je vjera "spasila", u smislu: povratila mu tjelesni i duhovni vid. Iako mu Isus daje slobodu da ide svojim putem, Bartimej "odmah progleda i uputi se za njim!" (r. 52). Prema Markovu evanđelju Isus je na dugom putovanju koje se prvi puta spominje u 8,22 prilikom Isusova dolaska u Bestsaidu a završit će mesijanskim ulaskom u Jeruzalem i izgonom trgovaca iz hrama. Bartimej se pridružuje Isusu na putu u Jeruzalem što daje naslutiti da mu se pridružuje u muci koja ima početi u Jeruzalemu. Doživjet će Isusa pod križem i u ukazanjima nakon uskrsnuća. Tada će njegova vjera u Sina Davidova biti cjelovita. S Bartimejem želimo rasti u vjeri, jer nije dovoljno vjerovati u Isusa čudotvorca. Učenik je onaj koji pristaje uz Isusa i pod križem. DR. MATO ZOVKIĆ Preuzeto iz knjige: MARKOVO I IVANOVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini B DANI KROZ TJEDAN PONEDJELJAK – SRIJEDA 29 – 31. LISTOPADA 2012. KRIST JE DAO SVOJ ŽIVOT DA BI LJUDIMA OTVORIO PRISTUP VJEČNOM ŽIVOTU. ‐ Edith Stein ČETVRTAK 1. STUDENOGA 2012. SVETKOVINA SVIH SVETIH Danas, Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Nemoguće da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva »jednom svetkovinom časti sve svete« – kako to lijepo izriče i molitva današnje svetkovine. Njihovo je mnoštvo veliko, kako to svjedoči i sv. Ivan u svom Otkrivenju kad kaže: »Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.« U tom se mnoštvu nalaze i toliki sinovi i kćeri iz našega naroda, među njima, vjerujemo, i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji dr. Josip Lang, koji je umro baš na današnji dan. Sve to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca« .Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim. Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja tražiti na Istoku već tamo u IV. stoljeću. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon, posvećen svima bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. I tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv: »Sancta Maria ad Martyres« – crkva svete Marije i svetih mučenika. Kako je poznato, Pantheon je vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz koju ulazi svjetlo. Na svetkovinu Svih svetih kroz taj je otvor padala u crkvu kiša rumeno žarkih ruža, lijep simbol svetih mučenika i njihove Kraljice. Bilo je to za vrijeme svečane svete mise. Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na l. studenoga. Vjerojatno zbog jednostavne prikladnosti, kako to u XII. stoljeću svjedoči Ivan Beleth. Prikladnost se sastojala u tome što je nakon završene žetve i berbe bilo lakše osigurati hranu i piće za veliko mnoštvo hodočasnika koji bi tom zgodom nagrnuli u Rim. Glasoviti Alcuin, učitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih širitelja svetkovanja blagdana Sviju svetih. On je bio rodom iz Yorka u Engleskoj, a Kelti su već u starini smatrali svetim prvi dan studenoga koji je po njihovu sudu označavao početak zimskoga godišnjeg doba. Neki zbog toga misle da je blagdan Svih svetih prebačen od 13. svibnja na 1. studenoga pod anglosaskim i franačkim utjecajem, a ti su narodi baštinili opet neke tradicionalne religiozne običaje starih Kelta. Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Spomen na mrtve ispunja nas potresenošću zbog tolikih uspomena i ozbiljnih razmišljanja koja su povezana s mišlju na smrt. Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć! Gospa, Kraljica neba, neka primi te naše molitve te od njih načini most između sadašnjega i onoga budućega života; neka nam bude Majka i u nebeskom životu!« PREUZETO IZ KNJIGE : SVECI KROZ CRKVENU GODINU: PIERO LAZZARIN PETAK 2. STUDENOGA 2012. -DUŠNI DAN Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše "u znaku vjere" ‐ kao vjernici daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća pokojnih i moli za njih. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Spomendan vjernih mrtvih dugujemo inicijativi jednoga sveca, benediktinskog opata iz Clunyja svetog Odilona. Svršetkom I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Sviju svetih slavio i spomendan mrtvih. No kad je taj spomendan god. 998. sv. Odilo službeno uveo a Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana, onda je to značilo tu praksu uvesti u velik dio Europe koja je tada bila pod stalnim utjecajem Clunyja. Službeni spomendan mrtvih god. 1311. potvrdio je i Rim. Španjolska je god. 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise. Tu je povlasticu u našem stoljeću papa Benedikt XV. god. 1915. proširio na cijelu Crkvu. Na taj je način bila opet bitno naglašena istina naše vjere koja ima svoj temelj u objavi, a to je da osim Crkve, hodočasnice u vremenu i slavne u blaženoj vječnosti, postoji i čistilišna Crkva, neko stanje "u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo", kako to pjesnički i slikovito pjeva veliki Dante. Sv. Pavao se u II. poslanici Korinćanima služi slikom zgrade u stanju izgradnje. Propovjednici su prema njemu radnici koji zidaju na temeljima što su ih postavili prvi Kristovi poslanici, tj. apostoli. Medu njima su oni koji obavljaju brižan posao i njihovo je djelo bez nedostataka, u neku ruku savršeno. Drugi, naprotiv, u dobri gradevinski materijal miješaju i ono što je propadljivo: drvo i slamu, a to su tašta slava i nehat. No kako piše apostol: "Svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao, primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru (1 Kor 3,13‐15). Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske radosti, Crkva danas posvećuje poseban spomen, potičući nas sve da za nijih molimo. Ta praksa ima svoju prethodnicu, već u Starom zavjetu, kad je Juda Makabejac "sabrao dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh" (Mak 12,43). Radi se o grijehu židovskih palih vojnika koji su se bili ogriješili o Zakon. Sveto pismo ovako hvali Judinu inicijativu: "Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi (2 Mak 12,43‐45). Spomendan mrtvih, koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, kad naša groblja ožive živim posjetiteljima grobova, za kršćanina je prilika da za svoje pokojne učini ono najvrjednije, da za njih moli, eventualno dade odslužiti svetu misu. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no kudikamo je bolje za svoje pokojnike moliti. U tom nam majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne mrtve ne prestaje moliti. Njezina će molitva za njih utihnuti tek na koncu vremena. PREUZETO IZ KNJIGE : SVECI KROZ CRKVENU GODINU: PIERO LAZZARIN Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svjetlila im. Počivali u miru Božjem. Amen SUBOTA 3. SUDENOGA 2012. "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (Mt 7,21). ISPOVIJEST KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA ČLANAK 9.‐ „VJERUJEM U SVETU CRKVU KATOLIČKU“ STAVAK 4. KRISTOVI VJERNICI – HIJERARHIJA, LAICI, POSVEĆENI ŽIVOT UKRATKO * Po božanskoj ustanovi među vjernicima u Crkvi ima posvećenih službenika, koji se u pravu nazivaju i klerici; ostali se pak zovu laici. Među jednim i drugima ima vjernika koji se, prihvaćanjem evanđeoskih savjeta, osobito posvećuju Bogu i tako služe spasiteljskom poslanju Crkve . * Da navijesti vjeru i učvrsti svoje Kraljevstvo, Krist šalje apostole i njihove nasljednike, dajući im udjela u svome poslanju. Oni od njega primaju vlast da djeluju u njegovoj osobi. * Gospodin je od svetoga Petra učinio vidljivi temelj svoje Crkve. Predao mu je ključeve. Rimski biskup, nasljednik svetog Petra,»glava je biskupskog zbora, namjesnik Kristov i pastir sveopće Crkve na zemlji« * Po Božjoj uredbi Papa ima vrhovnu, potpunu, neposrednu i opću dušobrižničku vlast za dobro duša. * Biskupi, uspostavljeni Duhom Svetim, nasljednici su apostola. Pojedinačno uzeti, oni su vidljivo počelo i temelj jedinstva u svojim partikularnim Crkvama. * Biskupima je dužnost da, pomognuti od prezbitera, svojih suradnika, i od đakona, vjerodostojno poučavaju vjeru, slave sveti bogoslužje,, napose euharistiju, i kao pastiri upravljaju svojom Crkvom. Na njihovu službu, s Papom i pod papom, spada i briga za sve Crkve. * Budući da je laičkom staležu svojstveno da živi posred svijeta i svjetovnih poslova, laici su od Boga pozvani da, ispunjeni kršćanskim duhom, poput kvasca u svijetu vrše svoj apostolat«. * Laici imaju udjela u Kristovu svećeništvu: s njim sve više sjedinjeni, oni razvijaju milost krštenja i potvrde u svim dimenzijama osobnog, obiteljskog, društvenog i crkvenog života, te tako ostvaruju poziv na svetost upućen svim krštenima. * Po svojem proročkom poslanju, laici su također pozvani da u svemu, usred ljudskog društva, budu Kristovi svjedoci. * Po svojem kraljevskom poslanju, laici imaju moć da samoprijegorom i svetošću života u sebi i u svijetu pobijede kraljevstvo grijeha. * Bogu posvećeni život je bitno određen javnim zavjetovanjem evanđeoskih savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti u stalnom od Crkve potvrđenom staležu. * Izručeni Bogu, i ljubeći ga iznad svega, onaj koji mu već po krštenju pripada nalazi se u staležu posvećenog života intimnije posvećen Božjem služenju i dobru cijele Crkve. - KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE KRATKA PRIČA LUDA RIBICA Mnogi danas od obilja ne vide cilj, pa život ispunjuju beskorisnim i lažnim namjerama, čime mu zaboravljaju dati pravi smisao. Poput zlatne ribice koju su drugi iskoristili i na kraju upropastili. Bila jednom zlatna ribica. Jednog jutra uzme svojih sedam talenata i otputova po sreću. Nije stigla daleko kad susretne blizgavu jegulju koja je upita: ‐ Hej, mala, kamo ideš? ‐ Idem tražiti sreću ‐ odgovori ribica naivno. ‐ Došla si na pravo mjesto. Za samo četiri talenta možeš dobiti ove divne i brze peraje. S njima ćeš plivati dvostruko brže do sreće. ‐ Odlično ‐ kaže ribica, plati i zapliva mnogo brže. ‐ Hej ribice, kamo ćeš ti? ‐ upita je sada sipa koja se držala pjeskovita dna. ‐ Krenula sam po sreću ‐ odgovori zlatna ribica. ‐ Na dobrom si putu ‐ reče sipa. ‐ Daj mi ta tri talenta i dobit ćeš ovaj propeler koji će ti omogućiti da brže plivaš na sve strane. Ribica zadovoljno dade iznos i još brže otpliva po sreću. Vrlo brzo nađe se kod krupnog morskog psa. Ovaj joj namignu i zapita kamo ide. ‐ Tražim sreću ‐ odgovori zlatna ribica. ‐ Upravo si pogodila. I ja jurim prema njoj. Ako želiš, uđi u moja usta i ja ću te brzo prebaciti do sreće. ‐ O, hvala, kako si dobar! ‐ reče zlatna ribica, uleti među oštre zube i završi u nezasitnoj utrobi morske nemani. Tko ne zna pravo što želi, završava najčešće tamo gdje ne želi. Ljudevit Antun Maračić www.delnice‐crkva.org DA SUTRA MORAM UMRIJETI Radostan sam što sa sobom ne vučem neriješene sukobe s drugima. Ali nemam nikakva jamstva da neću upasti u bezizlaznu napetost s nekim čovjekom. Tada bi mi bilo važno u posljednji dan svoga života učiniti ono što mogu da izmiren s tim čovjekom pođem u smrt. Svakako osjećam da ne mogu objasniti sve nesporazume niti riješiti sve probleme s drugim ljudima. Vjerujem da će sam Bog uzeti te probleme u svoje ruke, da će mojom smrću objasniti nešto od onoga što je ostalo nejasno i da će poneki sukob jednostavno nestati. Ja mogu samo u svom srcu stvarati mir i sve sukobe predati Bogu u ruke. Tamo gdje mogu nešto poduzeti, to ću i učiniti. Ali neću živjeti pod prisilom da moram riješti sve sukobe. Umiranje me oslobađa i od prisile da se moram pred svima opravdati. Ne moram svima još jednom reći da sam mislio dobro. Moja će smrt također pokazati što je na meni bilo kruto i nepomirljivo. No, ona će svu uskoću i krutost razbiti i preobraziti. Tako ću pred Boga moći staviti svoje sukobe i ljudima do kojih mi je stalo signalizirati svoju pripravnost na pomirenje i oproštenje. Ali neću sama sebe zanijekati i izgubiti samopoštovanje moleći i zaklinjući sve da prihvate moje oproštenje. Želim umrijeti u slobodi, rasterećen i od pritisaka da sebe svima učinim razumljivim, da se pred svima moram opravdavati, svima tumačiti što sam svojim postupcima i govorenjem mislio. Ne moraju me svi shvatiti. Ne moram ostaviti neporočnu sliku. Dobro je ako ponešto ostane još hrapavo i nesavršeno. Smrt je veliki preobrazitelj. Ona će dovršiti sve što ovdje ostavljam kao neku krpariju. Složit će što je u meni bilo lomljivo, povezat će slomljeno i iz toga oblikovati sliku koja o meni postoji od vječnosti. Tako svoga posljednjeg dana neću biti ovisan o sudu ljudi, nego ću sebe u svojoj krhosti predati Bogu i njemu prepustiti što će učiniti od moga života. Moj poziv više mi nije važan. Bitno mi je jedino da utonem u Božju ljubav koja prašta i da ponesem sa sobom sve što me još opterećuje. Pouzdajem se u to da moje pomireno srce može u smrti probiti i ispuniti mirom i ono nepomireno u ljudima oko mene. www.nadbiskupija‐split.com Anselm Grun EUTANAZIJA Kada neki ljudi žele umrijeti i traže da im pri tome pomognemo, mi nemamo pravo to učiniti. Moramo im pomoći molitvom i žrtvom za njih. Moraju osjetiti da su voljeni. Ljudi koje žele smrt čine to stoga jer se osjećaju neželjenima, nevoljenima i odbačenima. Treba im dati ljubav i pozornost. To je još uvijek najbolji lijek. Blažena Majka Terezija Preuzeto iz knjige: Tako je govorila Majka Terezija „BOG TE LJUBI“: LJEPOTA Želiš li da ti život bude lijep, učini ga lijepim drugima. Jer ljepota ne taži svoju žeđ na ustajalim vodama. Ona vene iza zatvorenih vrata. Ljepota blijedi ako zamre svježina u njezinu dahu. Prelijevajući se iz bića u biće, ljepota oživljava. Njezine boje postaju izrazite. Zanosne. Samo u odnosu s drugim bićem moguće je svoju dušu okrijepiti. Tvoje lice najistinskije će ozariti sreća koja je kroz tvoj život do drugih dotekla. Stjepan Lice www.sestre‐scj.hr MEDITACIJE SVIJET U STRCI U Isusovo je vrijeme bio običaj da poslodavci rano ujutro dođu na trg potražiti radnu snagu. Tu su se redovito nalazili oni koji su živjeli iz dana u dan čekajući da ih netko najmi. Žurilo se jednako poslodavcima i radnicima. Poslodavci su htjeli u prvome naletu izabrati one koji su sposobniji i jači za rad, a radnicima se žurilo da zarade što više. U našem se svijetu previše govori i misli na zaradu. Mislimo da se sve može zaraditi, da se sve mora isplatiti, a što je još najgore da želimo tim svojim shvaćanjem i Bogu odrediti granice i postaviti pravila igre po onoj latinskoj »do ut des« ‐ dam da daš. Cijenimo samo ono što se može novcima platiti, što je ekonomski unosno, a tu pak nema mjesta za ljubav. Međutim Bog se ne da zarobiti u našu uskogrudnost. Prema principu koristoljublja, ranjeni, hendikepirani, bolesni, starci... više i ne bi imali pravo na život jer ne mogu zaraditi za svakodnevni kruh. Oni su prečesto i promatrani kao teret društva, a posebno teret pojedinca i obitelji gdje se nalaze. Razlog toga se nalazi u tome da se služimo sposobnostima kao da nama pripadaju, kao da se sve treba vrtjeti oko nas i želimo da se i Bog tako ponaša.Važno je imati na pameti kako su sposobnosti, rad i radno mjesto zapravo milost, Božji dar i Božji poziv. Rad je i majčino strpljivo spremanje kuće, kojoj se to nikada ne prizna kao radno mjesto, potom bolesnikovo strpljivo podnošenje bolesti i nastojanje da svojim zahtjevima u tome ne iscrpljuje one koji ga dvore isto je tako radno mjesto trpljenja za druge, a također invalidi i svi drugi duševni ili tjelesno ranjeni, pogotovo ranjenici domovinskoga rata, kao i oni koji su već jako stari i nemoćni ‐ svi oni imaju pred Bogom svoje dragocjeno radno mjesto koje Bog vidi i prepoznaje i koje će On nagraditi. Zašto kao kršćani tako prečesto ništa ne činimo, a znamo da su mnoga naša braća i sestre diljem svijeta teško izrabljivana, u potpunosti obezvređivana, bez ikakvih prava te pod teškim pritiscima i prijetnjama? Oprosti nam, Gospodine, što smo takvi i prosvijetli našu pamet i srce svojom ljubavlju da pronađemo put do svakoga pogođenog bilo kakvom životnom nevoljom, »da ne prođemo pored ikoga zatvorena srca, ubrzana koraka i ravnodušna lica« (sv. Vinko Paulski). Neka poziv Ivana Krstitelja »pripravite put Gospodinu« nađe konkretan i jasan odjek u našim mislima, riječima i djelima. ‐ Anđelko Košćak www.glas‐koncila.hr KOJI JE SMISAO SVIJETA I MENE? Smisao je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo nagonsko, što nije osmišljeno, ne vodi cilju, ništa ne rješava, ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost i besmislenost. Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kad ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je smisao. Smisao je kad pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega. A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti. Dr. Tomislav Ivančić Preuzeto iz knjižice:33 meditacije:na putu do smisla DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA Prometni znakovi Polagao Suljo vozački i za vrijeme vožnje instruktor ga pita: * Kakav je ovo znak? ‐ Metalni, instruktore! ‐ spremno će Suljo. Na granici Umro carinik i došao pred sv. Petra. On mu reče: * S obzirom na to čime si se bavio, nisi ti ni toliko loš. Zato ti nudim da izabereš gdje bi od sada najradije bio: u paklu, ili u raju. ‐ Ja bih najradije opet na granicu! ‐ odvrati carinik. www.ver.hr MOLITVA ZAHVALA ZA LJUBAV Gospodine Isuse, stvarao si u ljubavi, rođen si u ljubavi, služio si u ljubavi, djelovao si u ljubavi, čašćen si bio zbog ljubavi, patio si zbog ljubavi, umro si zbog ljubavi, uskrsnuo si zbog ljubavi, za mene i za cijeli svijet, i zato Te svaki dan molim: nauči i mene ljubiti. Amen. Bl. Majka Terezija Preuzeto iz knjige: „MISLI ANEGDOTE MOLITVE“ KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji. 2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića, Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“, nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela. 3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i njihove članove obitelji. 4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i po potrebi). 5. Hodočašće: - Rim, u razdoblju od 4. do 9. studenoga 2012. 6. Blagoslov obitelji, osoba i prostorija u mjesecu prosincu 2012. 7. Molitveni susret 30. listopada od 19. 20. sati 8. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE. 9. Predavanja po dogovoru. 10. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji. 11. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759. naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera. KONTAKT p. Mirko Vukoja dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ mob. 0996226236 e-mail: [email protected] Branko Mustapić pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ tel. 30 495 mob. 0914563992 (82 992) e-mail: [email protected]