© Florijan Rajić ETIČNA PROIZVODNOST I STVARALAŠTVO

 Florijan Rajić
ETIČNA PROIZVODNOST I STVARALAŠTVO
-temelji opće čovječnostiCijeli svijet je u krizi. Većina medija, pa i dosta znanstvenika aktualno stanje
prikazuju i tumače kao izraz društveno-ekonomskih, odnosno gospodarskoproizvodnih i potrošačkih odnosa među ljudima. To je zapravo privid, koji
glavne uzroke krize potvrđuje samo djelomično. Naime, svaki, pa i malo
dublji uvid u opće ljudske odnose, pokazuje da su glavni uzroci krize rastuća
nečovječnost i višestruko poremećeni, odnosno neetični i nepravedni
međuljudski i društveni odnosi. Poremećena je i etičnost podjela ljudskih
dobara, kao i podjela rezultata svih vrsta ljudskog rada i stvaralaštva. Kriza
je, dakle, u ljudima i njihovom ponašanju. Ta činjenica postavlja i najtrajnije
ljudsko pitanje: Zašto su odnosi medu ljudima tako često loši i nepravedni?
Koji i kakvi ljudi ih proizvode i zlorabe? Ima li tome pomoći? Zašto se ljudi
tako ponašaju, i u čemu su njihove razlike i podjele najznačajnije? Na ta
pitanja nastoje odgovoriti i različite podjele ili tipologije ljudi. One su
mnogobrojne; spolne, rasne, etničke, klasne i mnoge druge. S fizičkog
stajališta sve su manje ili više točne; nesigurne su samo one koje ljude dijele
po duhovnim, odnosno pozitivnim ili negativnim etičkim osobnostima. Među
njima je, ipak i zasad najbolja, stara i poviješću potvrđena, humanistička
podjela na dobre i zle ljude. Ona pokazuje odnos svakog čovjeka prema
drugim ljudima i ljudskoj okolini. Uredno promiče razvoj skladnih
međuljudskih odnosa, te učvršćuje dostojanstven i miran suživot milijardi
ljudi na svijetu. Spomenuta tipologija, kao i načini njene primjene su
pretežito kvalitativni. Stoga se predlaže i njezino poboljšanje utemeljeno na
točnijem kvantificiranju ocjena osnovnih ljudskih značajki; odnosno njihove
etičnosti i proizvodnosti s pomoću prikladnih koordinatnih sustava. Ova
tipologija i njena primjena ukazuju i na potrebu reafirmacije etike, morala i
vjerodostojnih sustava ljudskih i društvenih vrijednosti. Potiče razborit odgoj
i obrazovnnje, fizičku i duhovnu energiju ljudi, razvoj proizvodnje i
stvarlaštva svih vrsta potrebitih materijalnih i duhovnih dobara, te etički
uredne društvene odnose.
1
Ljudi i vječita ljudska pitanja
Od postanka svijeta, kroz cijelu ljudsku povijest, ljudi se pitaju: tko smo, što smo, kako smo postali,
koja je prava svrha našega života, otkud smo došli i kuda idemo, zašto tako kratko i (ne)sretno živimo,
što je naše tijelo, a što duh? Zašto se tako često, snažno i nemilosrdno, međusobno suprotstavljamo
nerazumno i okrutno ratujemo, materijalno, duhovno i fizički uništavamo i progonimo i zašto toliko
želimo materijalna dobra i vlast nad drugim ljudima? Zašto na taj, posve štetan, načim trošimo toliko
dragocjene fizičke i duhovne energije, materijalnih dobara, a često i najviše ljudskog zdravlja i života?
Zašto tako često, i samo na riječima, a ne i na djelima, tvrdimo samo želje za normalnim, naravno
udobnim, dugim, sretnim i jednostavnim životom, i
Postoji mnogo podjela, odnosno zašto se tih tvrdnji rijetko držimo? Ima li svemu
tipologija ljudi. Svaka ima i dobrih i tome, i životu uopće, puna smisla, opravdanja i
loših zaključaka, pravila i naputaka. razborita objašnjenja? Mora li sve biti tako, i mogu li
Među njima je, ipak, najtočnija i naši životi, onako kako želimo, biti manje patnički,
najbolja: podjela na dobre i zle ljude. potpuniji, udobniji, zdraviji, sretniji i dugovječniji?
najvjerodostojnija,!
Prave odgovore na ova pitanja, vjekovima traže filozofi, sociolozi, psiholozi, te mnogi dobri,
razboriti i učeni ljudi. Nažalost, uz njih se uvijek pojavljuju “novi znanstvenici“,otkrivači “konačnih
istina”, raznovrsni “karizmatici”, “odabrane vođe” i novi “prosvjetitelji”, koji svoje nepobitne “istine”,
ideologije, religije i reliogiozna uvjerenja, posve lažno, ali “nesebično i uvjerljivo”, među ljudima šire
i unosno prodaju. Oni nerijetko svako pojedinačno, a posebice masovno, zaglupljivanje ljudi smatraju
svojom zadaćom i posebno povjerenom osobnom misijom. Ima puno i novijih i najraznovrsnijih
“učitelja i znanstvenika”, koji tvrde da su sve, vjekovne i trenutačne, male, veće i (pre)velike ljudske
nevolje neminovne, i da su one rezultat, i od svemogućeg Boga pridodane, odnosno svim ljudima
urođene, zle i pokvarene prirode. Saznanje prave istine o ljudskoj prirodi, i njezinim pozitivnim
mogućnostima, je, možda i jedino, koje će, uredno i čovječno, ujedniti cijeli svijet nasuprot njegovu
prijetećem samouništenju.
Dobro i zlo, dobri i zli ljudi
Spomenuto je da su ljudi vrlo različiti i da su njihove razlike mnogobrojne. Prvenstveno su fizičke i
naravne, odnosno etičke, psihološke, moralne i karakterne, te kulturne i društvene. Među njima su
najizraženije spolne, rasne, starosne i dr. Uz to ljudi
Većina svjetskih problema i poteškoća imaju i mnoštvo jednakih fizičkih, duhovnih, kulturnih i
potječe zbog pretjerane zlouporabe društvenih sličnosti, te materijalnih i duhovnih zahtjeva
moći od ostrane nečovječnih i za život. Ljudi se stoga i međusobno; obiteljski,
nerazborite neuporabe moći od strane plemenski, narodnosno, rasno, vjerski, interesno, te
čovječnih pripadnika ljudskog roda!
ideološki i klasno povezuju i grupiraju. Uz sve sličnosti i
razlike, pa i međusobne suprotnosti, većina ljudi želi samo zdrav, uredan i dostojanstven život,
odnosno sigurne, pravedne i humane uvjeta rada i cjelokupnog življenja.
Iako se to u običnom ljudskom govoru i komuniciranju uobičajeno tvrdi, odavno se zna da se
cjelokupan ljudski rod, odnosno ljudi, ni pojedinačno ni grupno ne mogu dijeliti samo na posve dobre i
na posve zle, odnosno “crno-bijelom” podjelom. Naime, i “kvaliteta” ljudi, od najboljih do najgorih,
ima svojevrsni “kontinuitet”, odnosno grublju i finiju podjelu po “kakvoći”, odnosno ljudskosti,
brojnosti i dr. Iako se, kako je već rečeno, u “klasičnoj” podjeli ljude opisuje samo kao dobre ili loše, u
svakodnevnom govoru i pisanju o njima, često se, bez dokaza i objašnjenja, rabe i mnogobrojni
“atributi”; lošiji, bolji, dosta dobar, dosta loš, manje dobar, manje loš čovjek, i dr. To je dokaz i da
postoji više vrsta ljudi, tipološki podijeljenih, ne samo po zanimanjima, vrsti i kakvoći rada, nego i po
njihovoj (zaista?) najvažnijoj ljudskoj značajki, odnosno po njihovoj dobroti ili zločestoći. Zato se za
svako vjerodostojno promatranje i ocjenu ljudi mora odgovoriti i na jedno od najvažnijih pitanja: koji
su pouzdani načini prepoznavanja ljudi, te koji i kakvi su zaista DOBRI, a koji, i kakvi su ZLI
LJUDI?
2
Svaki čovjek, u svakom društvu,
društvenom uređenju, kolektivu,
tvrtki ili ustanovi, može biti i
stručno i ljudski uredan, dobar i
pošten. Pitanje je samo koliko je
to spreman, hoće i može «platiti».
A ljudska dobrota se, zaista, često
Istinski dobri ljudi su, u svim okolnostima, korektni,
skupo plaća. Ali, ona se, i kad-tad, pouzdani i uzorni. Za njih se može reći da su zaista, i u
iako češće samo moralno, uredno punom smislu riječi čestiti ljudi! Urođena empatičnost,
ali i časno, ponosno i s iskrenom pravednost i dobar odgoj, te uredno, trajno i svestrano
radošću, i naplaćuje!
obrazovanje, daju im visok ugled u okolini i društvu.
Tokom života se najrjeđe i najmanje
karakterno
Zli ljudi su sustavno i trajno osobnosti, ostaju
mijenjaju. Čvrsto držeći pozitivne
nepošteni, bezobzirni i pohlepni te etičnost i moral, pa
dobri, zadržavaju čvrst karakter, visoku
zli, loši i nepouzdani partneri. u nepouzdane i
i dobru narav. Nikada se ne “promeću”
Lukavi su, sebeljubni i prijetvorni, Na
nepoštene, odnosno u zle i opake ljude.
svim
te
“fleksibilni
i
prilagodljivi”
svim
poslovima, i u svim životnim uvjetima, i
kao voditelji i kao
društvenim uvjetima i uređenjima. uredni i etični.
izvršni djelatnici, uvijek ostaju izvorno
Cjelokupnoj bližoj i široj ljudskoj kolini uvijek više daju nego što od nje uzimaju. Zato se s pravom
može reći; sretan je svaki narod, koji svoje pripadnike sustavno odgaja i obrazuje kao dobre ljude, i
koje cijeni, i postavlja na sva važna i vodeća mjesta u gospodarstvu, kulturi i dr. Posebice je važno
istaći, da su , u svakoj vrsti politike, najviše, i zapravo prijeko i nezaobilazno, potrebiti izvanredno
razboriti, dobri i posve čovječni ljudi!
Bitno su drukčiji odgovori na pitanja: Koji, i kakvi su ZLI LJUDI? Zna se, da su u svemu potpuno
drukčiji od dobrih ljudi. Bitno je istaknuti, da oni rado i najčešće, sva tuđa ljudska i zajednička,
poglavito materijalna dobra, uzimaju sebi “milom ili silom”, pa i otimaju i nesmiljeno troše, a često ih
i svjesno, primjerice u ratu ili sukobima, i zlobno uništavaju. Ovisno o vlastitom interesu i potrebama,
lako i bez grižnje savjesti (koju, usput rečeno najčešće i uopće nemaju!), ti ljudi mijenjaju samo
“dlaku”, a nikada i svoju opaku materijalističku “ćud”, odnosno pohlepu i nemoralnost. U svim, samo
njima pogodnim uvjetima i prigodama, primjerice u prirodnim nepogodama, te u ratu ili pobunama,
vrlo brzo i lako postaju opaki pljačkaši, rušitelji, ubojice i opaki zločinci . Osobito su među njima
rijetki oni zli ljudi koji na bilo koji način postanu istinski dobri, pošteni, uredni i pouzdani ljudi.
Nesigurni i nepouzdani, odnosno povodljivi i prevrtljivi ljudi
Podjela i identificiranje dviju spomenutih glavnih vrsta ljudi, odnosno vjerodostojno odvajanje i
razlikovanje (posve)dobrih, od (posve)zlih ljudi, je uglavnom lakše i jednostavnije. Točno određivanje
manjih razlika, koje stvarno postoje među njima, je puno teže, a posebice u širokom, i najbrojnijem,
mnoštvu središnjeg dijela njihove prirodne podjele. To potvrđuje činjenicu, da uz istinski dobre i zle,
postoje i drukčije, i vrlo brojne, grupe manje ili više dobrih, odnosno manje ili više zlih ljudi.
Većina njih, naizgled i posve uvjerljivo, tvrde, da su oni samo razboriti i realni, i da njihova zadaća
nije mijenjati svijet oko sebe, nego mu se bezbolno, uspješno i uz najmanji napor i trošak, i prije
svega isplativo, prilagođavati. Ti su ljudi, gotovo u svemu, lako, brzo, pa i previše prilagodljivi i
popustljivi. Ravnajući se po onoj narodnoj, da “pametniji popušta”, oni su, zapravo, i najveći krivci,
što u mnogim društvima vladaju agresivne neznalice i pokvarenjaci. Povodljivi ljudi su, i fizičkimaterijalno i socijalno-psihološki vrlo zanimljivi. Oni
Povodljivih ljudi ima puno. Izrazita im
među njima koji su “manje dobri” uglavnom više
je značajka stvarna ali često i hinjena,
cijene dobro i dobre ljude, a oni “manje zli”, se vrlo
strpljivost i bespogovorna poslušnost,
lako koriste i zlom, i u svemu se lakše pridružuju zlim
prikrivena nepouzdanost, nesigurnost i
ljudima. Veliki dio i jednih i drugih, ovisno o
dr. I u normalnim životnim uvjetima, a
okolnostima, mogu postati i biti korisni, ali i vrlo
često i u dobroj vjeri su ti ljudi izrazito
nekorisni i štetni ljudi. Zato ih se dosta jednostavno i
povodljivi. Mogu biti i zločesto dvolični
«popularno» naziva i prevrtljivcima ili konformistima,
te svim uvjetima brzo prilagodljivi ljudi.
pa i “suncokretima”. Svoje upitne postupke uvijek
imaju “ali”-opravdanja, pa ih se može nazvati i ali-ljudima. Ovisni su o drugim, poglavito
nadređenim ljudima, i njihovoj materijalnoj moći. Među njima ima i dosta "mudrih intelektualaca”, te
promućurnih, odnosno snalažljivih i “sposobnih” a ponajviše i korumpiranih poduzetnika, te puno
3
malih, naivnih i dobronamjernih ljudi, odnosno; nezaposlenih i najamnih radnika, seljaka nadničara, a
često i vrlo siromašnih i socijalno nezbrinutih pučana.
Povodljive ljude se može svrstati i drukčije, u dvije ili četiri osnovne grupe, odnosno u: manje
dobre i manje poštene, te manje zle, odnosno manje nepoštene ljude. Većina ih je vrlo povodljiva, i
znatno, a često i posve, ovisna o drugim, poglavito
Prevrtljivi ljudi čine svojevrstan, realan nadređenim, ljudima. Prvi pripadaju grupama
i vrlo širok, ljudski «kontinuitet». Oni neproizvodnih a etičnih potrošača, također materijalno
su, nažalost, ona velika «fleksibilna» i u ovisnih o drugim ljudima ili ustanovama. Zbog toga
mnogim lošim, pa i posve zlim, životnim oni, na bilo koji način, i postaju nesamostalni i vrlo
uvjetima, vrlo prilagodljiva, pa i opasna, prilagodljivi. Dio ih pripada i grupama manje zlih,
masa različitih i (zlo)uporabljivih ljudi, odnosno nešto manje nepoštenih proizvođača, koji
često proizvode nove i pozitivne vrijednosti i dobra.
odnosno velikih i zlih ljudskih grupa.
Ipak, oni su i nepošteni i pohlepni ovisnici o imovini,
nezasluženu profitu, bogatstvu i zaradi, unosnu društvenom položaju i ugledu i dr. Puno njih
predstavlja i više drugih vrsta “malih”, a nepoštenih ljudi; prevaranata, švercera, i dr. Kao i svi zli
ljudi, ni oni za postizanje materijalnih probitaka ne biraju sredstva i načine ponašanja. Zato im
nepošteni ciljevi i “opravdavaju sva moguća i nepoštena sredstva realiziranja svih želja i potreba!”
Jedan dio tih ljudi preferira «čvrsta» materijalna dobra, a drugi, često olako i neoprezno, prihvaćaju
i svakakva obećanja, pa i nove "promotivne" i obećavajuće
Za razliku od istinski dobrih “ideale”, ideologije i vjere. Lako mijenjaju područja rada i
ljudi koji, često i uz vlastitu zanimanja. Mnogi, nekritično, a često i ne birajući
pogibelj, traže i nalaze načine sredstva, nastoje samo zadovoljiti svoje, obiteljske, pa i
činjenja dobra, prevrtljivci, i pri tuđe, neumjerene zahtjeve, potrebe, želje i ambicije.
najmanjoj opasnosti, traže samo Ovisno o očekivanom probitku, poboljšanju «socijalnog
statusa» u grupi, zajednici, društvu ili narodu, te
dobar izgovor da ne učine dobro.
«napretku» u zanimanju, području rada, radnom mjestu i
dr., obično bespogovorno, posve lako i brzo se «prilagođavaju» svakakvoj, pa i opasnoj, nadređenoj
osobi ili okolini. Zatim, spremno, bez većih, pa i ikakvih otpora, ispunjavaju sva naređenja, zahtjeve i
prohtjeve nadređenih ljudi, (a osobito!) vođa političkih grupa, vlasnika poduzeća u kojima rade i o
kojima egzistencijalno ovise i dr. Čine to i nesvjesno, odnosno nepromišljeno i nerazborito, pa na
kraći ili dulji rok štete i sebi i bližoj ili daljoj okolini i zajednici. Zato je njihova, gotovo opća,
«prilagodljivost» najbitnija razlika spram istinski dobrih i istinski zlih ljudi. Mnogi tu svoju
različitost, manje ili više, pa i vrlo vješto, (zlo)rabe u probitačnoj prilagodbi svakakvim prilikama i
okolnostima. To pravdaju sebičnim i nepoštenim ponašanjem “svih drugih ljudi”, te radnom,
materijalnom, pa i životnom ovisnošću o okolini i nadređenim ljudima, a poglavito o nečovječnim
poslodavcima. "Pragmatični" kakvi jesu, i pritisnuti težim prilikama, ponekad i posve radikalno
mijenjaju svoja ponašanja. Tako od manje-više socijalnih ljudi, mogu postati i posve beskrupulozni
međuljudski «darvinisti». U klanovskim, mafijaškim, a posebno u ratnim sukobima, ti ljudi
bespogovorno izvršavaju i najštetnija i najneljudskija "naređenja". Mnogi, dosta lako i bez grižnje
savjesti, postaju i kriminalci, pa i opaki ratnici i zločinci. To se gotovo podjednako odnosi na
“proizvođače” materijalnih, kao i na “stvaraoce” duhovnih dobara.
Čini se da u tih ljudi, uglavnom prikriveno, potajno i snažno, djeluju i oprečne i manje ili više
djelatne masohističke, odnosno sadističke karakterne “crte”. Poznato je i da mnoge zloporabe
povodljivih ljudi prelaze sve normalne “ljudske”, odnosno etičke i moralne granice. Slabe “karakterne
crte” povodljivaca, i u svim njima pogodnim prilikama, koriste mnogi prepredenjaci. Začudno je, da
su mnogi suvremeni povodljivci spremni, na “protivnike” svojih naručitelja, “ići” na sve moguće
načine, pa čak i uz, primjerice suicidno i bezobzirno, uništavanje nedužnih života i općih dobara.
Zato povodljive ljude, brzo i svrhovito
prepoznaju, a potom i obilato zlorabe,
svakovrsni opaki prepredenjaci. Među
njima se osobito ističu brojni zločesti
političari, zli poslodavci, te “poduzetnici u
sportu i kulturi”, ali i posebno opasni
ideološko-politički (i “vjerski”!) vođe.
Spomenuto je da grupe prevrtljivih i “svrhovito
dorađenih”, odnosno zavađenih, pa i zaglupljenih ili
zbunjenih(!) ljudi, mogu postati vrlo opasne, osobito
onda, kad postanu masovna sredstva u rukama,
4
legalno ili nelegalno izabranih, ili nametnutih «karizmatskih vođa» i zlih političara. Baš na njih, koje
mogu, posebno vješto “mijesiti i oblikovati” kako žele i umiju, zli “politički vođe” i ponajviše
računaju. I naša nedavna povijest dobro poznaje takve «ljude». Ipak, i ta vrsta prevrtljivaca, kada žive
i djeluju među dobrim i odrješitim ljudima, te u dobru i pravedno uređenom društvu, mogu biti i
trajno uredni i društveno korisni ljudi. Naprosto je čudnovato, kako se mnogi od njih, uglavnom kad
su ovisni o ciljevima “jakih”, posve lako, okreću i postaju i pozitivna i korisna, ili negativna i vrlo
štetna, «prelijevno-balansirajuća» ljudska masa. Uz pomoć tih, uglavnom nerazboritih, neobrazovanih
i neinformiranih, pa i posve zaostalih ili namjerno zaglupljenih, a ponekad i dugo i “brižno odgajanih”
i povodljivih ljudskih “masa”, može se, manje svjesno a više nesvjesno, i putem “demokratskih”
izbora, i posve lošim ljudima i lošim vlastima, osigurati i “puni legalitet i legitimitet” vlasti. Bez
takva, a najčešće lažnim obećanjima zavedena mnoštva ljudi, nijedna se loša, a pogotovo zločinačka
vlast, ne bi mogla ni uspostaviti, a kamo li i dugo, nepošteno, neljudski i zločinački vladati, te
“zakonito i uredno” obnavljati i održavati.
Koliko je stvarno i potencijalno dobrih i zlih ljudi?
Svi narodi, narodnosti, plemena, vjere, političke stranke, grupe ljudi, socijalni staleži i klase imaju
svoje dobre i zle ljude, pa i one, netom utvrđene, i svoje, “prevrtljivce”. Brojnost i utjecajnost tih ljudi
se mijenja ovisno o mnoštvu društvenih, gospodarskih, kulturoloških i civilizacijskih, te nutarnjih i
vanjskih političkih i drugih uvjeta i utjecaja. Čini se da, ipak, dobrih ljudi ima više nego zlih, i da, u
cjelini, ljudsko dobro uporno nadvladava
Po prirodnoj podjeli samo 2 do 3(najviše 5)%
svako ljudsko zlo. To potvrđuje i činjenica,
ljudi čine tzv. elite, odnosno sposobne vodeće i
da su sva uredna; znanstvena, materijalna,
utjecajne ljude, koji tvore najvažnije društvene
kulturna i umjetnička djela zamislili,
strukture, i čija je zadaća uredno vođenje svih
pripremili i stvorili ili izgradili dobri ljudi.
društvenih i gospodarskih djelatnosti. Ostalih 95
To se potvrđuje i u svakodnevni životu, u
do 98% ljudi treba ih uvažavati i slijediti, kao
kojem dobri ljudi, i nakon svih nepogoda i
svoje, također prirodno podijeljene, i demokratski
ratova, uvijek iznova, uspostavljaju, barem
izabrane (dobre ili loše) voditelje ili predstavnike.
podnošljivu ravnotežu i mir između upornih
snaga dobra i mnogih tvrdokornih snaga zla. Da nije tako, neljudski dio ljudskog roda bi, već odavno,
uništio cijeli svijet, sve dobre ljude i sva materijalna i duhovna dobra.
Nije najvažnija samo brojnost dobrih i zlih ljudi, nego i njihova društvena snaga, odnosno njihov
društveni položaj i utjecaj. Naime, i za pripadnike cijelog ljudskog “spektra”, od najboljih do najgorih
ljudi, vrijedi prirodna podjela. Stoga sva značajna i vodeća, ali i unosna, radna mjesta žele zauzeti i
dobri, i manje dobri, te manje, a (posebice!) i posve zli ljudi. Za takva radna mjesta, pogotovo ona u
izvršnim vlastima, ima mnogo vrsta natječaja, izbornih utakmica, svakovrsnih žestokih borbi, pa i
pravih ratova. U njima pobjeđuju različiti; odnosno posve ili manje dobri, te posve ili manje zli ljudi.
Oni koji, na bilo koji način, legalno ili nelegalno, dobiju, osvoje ili prisvoje vlast, formiraju i svoje
dobre ili zle društvene elite, i odlučujuće (bezgrješne ili grješne!?) društvene strukture. Iz tih
struktura nastaju dobre ili zle vlasti i vodstva u upravi, gospodarstvu, školstvu, kulturi, zdravstvu,
znanosti i drugdje. O dobroti tih struktura zatm ovisi i cjelokupna kvaliteta življenja građana, radnika,
seljaka i službenika. Te strukture skrbe i za opći ugled, političku i gospodarsku sigurnost i obstojnost
društvene zajednice, i njezin cjelokupni napredak, odnosno opći dignitet i suverenitet i samoodrživ,
neovisan i dugotrajan opstanak naroda.
Gotovo svi, pa i ovdje spomenuti, klasični, načini promatranja dijele ljude na posve, ili izrazito,
dobre i zle ljude. Zato se, radi bitno jasnije analize, pored pojmova posve dobri i posve zli ljudi, ovdje
uvode i pojmovi manje dobrih i manje zlih ljudi, i njihove etičke i proizvodne ili potrošaćke značajke.
I ovako proširena i pojašnjena, i starija i novija, tipologija i njihovi opisi, imaju i dalje manjih
nedostataka, koje je u ovim razmatranjima moguće i
Sustavi promatranja i ocjenjivanja zanemariti. Naime, kao i u većine drugih tipologija, i
ljudi moraju biti vjerodostojni. ovdje je opis glavnih “vrsta” ljudi djelomično kvalitativan,
Moraju se temeljiti na stvarnim i
mjerljivim, odnosno procjenjivim i
ocjenjivim ljudskim značajkama.
5
i rabi govorni ili literaran opis temeljnih ljudskih značajki. To je zajednički nedostatak i mnogih
drugih ”klasičnih” tipologija, odnosno podjela i opisa ljudi. Zato i ovdje treba bolji znanstvenometodički temelj. Predloženi sustav, odnosno tipologija ljudi, i načini njihova ocjenjivanja ljudi,
opisane nedostatke bitno umanjuju.
Tako se omogućava i znatno bolja, cjelovitija i točnija, (pr)ocjena temeljnih, odnosno najvažnijih, i
pozitivnih i negativnih ljudskih značajki, koje često, i gotovo posve, određuju načine radnog, i gotovo
svakog psihološkog i socijalnog ponašanja i djelovanja ljudi. Ljudska ponašanja, odnosno ponašanja
mnogih ljudi u različitim životnim uvjetima i okolnostima, kao i njihovi međusobni i vrlo različiti
utjecaji, kao i njihovi utjecaji na druge ljudske zajednice, te utjecaji na cjelokupni radnu i prirodnu
okolinu, čine i sveukupne životne uvjete, u kojima se ljudi, različiti po naravima i etičkim svojstvima,
u različitim uvjetima, i u različitim vremenima, i vrlo različito i promjenjivo ponašaju.
Osnovni uvjeti i ljudske značajke dostojanstvena ljudskog življenja
Više puta je spomenuto da se ljudi, po svemu, manje ili više međusobno razlikuju. Te su razlike
mnogobrojne. Prvenstveno su tjelesne odnosno fizičke i
Uz sve jednakosti, sličnosti, naravne, zatim duhovne, psihološke, karakterne, odnosno
razlike i suprotnosti, većina ljudi etičke i moralne, te kulturne i društvene. Među njima su
želi, treba i zahtijeva samo uredan, najizraženije spolne, rasne, starosne i dr.
zdrav i dostojanstven život, odnosno
humane, pravedne i sigurne uvjete
Ipak, uz mnoštvo različitosti, što također treba uvijek
rada i cjelokupnog življenja.
ponavljati i uzimati u obzir, ljudi imaju i puno sličnih, pa i
jednakih osobnosti, fizičkih potreba i materijalnih zahtjeva, te sličnih i jednakih duhovnih i društvenih
životnih sklonosti i bitnih uvjeta življenja. Stoga se ljudi i na mnogo načina; obiteljski, plemenski,
narodnosno, vjerski, ideološki, pa i klasno ili staleški i profesionalno vežu i grupiraju.
socijalni
psihološki
(E)
etički (E)
“X”
Ex
Qx
(P)
proizvodni (P)
ekonomski
a)
Px
b)
c)
Slika 1: Osnovni uvjeti uredna ljudskog življenja
Sažet i najkraći mogući opis tih, uvjetno rečeno glavnih, ljudskih uvjeta uredna i dostojanstvena života
svakog čovjeka, sastoji se od maksimalnog zadovoljavanja, ljudski i društveno normalnih i većini ljudi
poželjnih; osnovnih ekonomskih, socijalnih i psiholoških i drugih najvažnijih uvjeta i zahtjeva za
uredan i dostojanstven ljudski život (slika 1): Najćešće postavljan i prvi ljudski životni uvjet je
ekonomski (živjeti od vlastitog rada ili stvaralaštva, omogućiti siguran i neovisan vlastiti život, živote
članova obitelji ili drugih povjerenih, ili radno i poslovno ovisnih ljudi…), drugi je socijalni (živjeti u
slobodnoj, fizički i radno sigurnoj, prihvatljivoj i urednoj bližoj i široj društvenoj okolini..), i treći
psihološki (živjeti zaadovoljno osobnim duševnim i tjelesnim, te obiteljskim i općim radnim i
društvenim životom..). Mora se napomenuti da, većina ljudi različito, i ovisno o društvenim, odnosno
odgojem i obrazovanjem usvojenim, sustavima ljudskih i društvenih vrijednosti, jedan od tih uvjeta,
preferira i stavlja na prvo mjesto, kao “izrazito svoj” najvažiji uvjet. Tako se, primjerice, u
siromašnijim društvima, ekonomski uvjet smatra najvažnijim, ali se, u mnogim životnim situacijama, i
ostala dva uvjeta mogu pokazati važnijim, pa i presudnim. Zato za svaki uredan i dostojanstven život
treba što potpunije ispunjenje svih spomenutih, i većini ljudi glavnih životnih uvjeta.
6
Ovi su uvjeti višestruko utemeljeni, životno potvrđeni, te
univerzalni i međusobno neraskidivo povezani. Potpuno su
prirodni i vrijede u odnosima ljudi s njihovom cjelokupnom
prirodnom i društvenom okolinom. Utemeljeni su na ukupnu
ljudskom iskustvu i praktičnom znanju, te višestruko
potvrđeni poznatim i općevažećim sustavom ljudskih i
društvenih vrijednosti. Zato su potpuno opravdani i ustaljeni
i kao osnovni ljudski i društveni životni zahtjevi. Zbog toga
su, posebnom Rezolucijom UN-a, određeni i kao Osnovna ljudska prava. Sve pravedne ljudske
zajednice i uredni ljudi cijelog svijeta nastoje ih, svugdje, realizirati i cjelovito i vjerodostojno. To je,
nažalost, u mnogim politički i ekonomski nesređenim društvima i državama, i dan-danas,
onemogućeno mnogim ljudima. Stoga teške posljedice trpe mnogi siromašni i obespravljeni ljudi.
Definiranje, prepoznavanje i ocjenjivanje osnovnih značajki ljudi
Svaki neispunjen osnovni uvjet,
ljudski život čini otežanim, dva
neispunjena uvjeta život čine
nedostojnim, a tri neispunjena
osnovna uvjeta, ljudski život čine
preteškim i gotovo bezvrijednim.
Iz ovih činjenica proizlazi i glavno pitanje: “Koje su najvažnije ljudske osobne i društvene
značajke?” Lako se utvrđuje da su to one značajke na čijim temeljima ljudi stvaraju najvažnije uvjete
uredna i dostojanstvena osobnog i društvenog života (slika 1a). Ekonomski uvjet je jednostavan i
posve razumljiv. Utemeljen je na osnovnim materijalnim potrebama ljudi i zadovoljava se osobnim i
društveno korisnim proizvodnim i stvaralačkim radom. Jednako tako važni životni uvjeti su i socijalni
i psihološki. Oni su utemeljeni na snažnim etičkim i moralnim potrebama, odnosno osobnim i
društvenim životnim željama, uvjetima i zahtjevima. Uredni ljudi ih zadovoljavaju, prvenstveno,
etičnim i moralnim, odnosno pravednim i poštenim, te skladnim i obazrivim međusobnim odnosima
pri podjeli zajedničkim materijalnih dobara, pravednom podjelom i uporabom osobnih i društvenih
rezultata rada, i isto tako urednim zadovoljavanjem osobnih i zajedničkih kulturnih potreba.
Najvažniji uvjeti dostojanstvena ljudskog
življenja mogu se svesti i na samo dva osnovna
(slika 1b.). Opet se može uzeti da je prvi uvjet
ekonomski. Temelji se na proizvodnosti (P),
odnosno na osobnoj količini i kvaliteti rada ili
stvaralačkih djelovanja. Proizvodnošću se zato
najčešće i označava većina radnih sposobnosti
ljudi, odnosno količina i kvaliteta njihova rada i stvaranja osobnih i društvenih, materijalnih, kao i
duhovnih dobara i novih vrijednosti. Suprotno proizvodnosti postoji i ljudska potrošnost. Ona je,
doduše, u normalnim životnim uvjetima i prijeka ljudska potreba. Ali, potrošnost može biti i
pretjerana, neetična i nemoralna, odnosno štetna, pa i uništavajuća. Zato se osobna i društvena,
odnosno ukupna ljudska korisnost ne temelje samo na kakvoći i količini osobnog i društvenog
proizvodnog i stvaralačkog rada, nego na količini i etičnosti u trošenju, i tuđih i općih, osobnih i
društvenih dobara. Zato je za ukupnu i posve urednu kvalitetu ljudskog rada, a potom i ukupnih
ljudskih i drušvenih odnosa i potrošnosti, te u tim djelovanjima i urednih odnosa s drugim ljudima,
prijeko potrebita i uredna osobna, ali i isto tako opća društvena etičnost(E). Etičnost je temelj ljudske
dobrote ili zloće, koja sve socijalne i psihološke uvjete života spaja u logičnu cjelinu. Pozitivna
etičnost je i prava i iskrena ljudskost ili čovječnost
Osnovne osobne i društvene vrijednosti su
utemeljene na proizvodnosti, odnosno na
materijalnom i duhovnom stvaralaštvu.
Zato proizvodnost i stvaralaštvo i pripadaju
temeljnim ljudskim osobnostima.
Zato su za cjelokupan ljudski život i rad, te cjelovito urednu osobnu i društvenu proizvodnost,
prijeko potrebiti uredni i skladni međuljudski i društveni odnosi. Najbolji temelji tih odnosa su, snažne
i uredne socijalne i psihološke, odnosno etičke osobnosti ljudi i cijelog društva. Slično kao i u
proizvodnosti i potrošnosti, ljudskoj etičnosti je suprotna neetičnost, odnosno nemoralnost. Zato se,
poput ljudi, i ljudska društva dijele na etična i neetična. Etični ljudi su dobri i pošteni, odnosno
moralni, te djeluju u skladu sa pravednim zakonima, utemeljenim uvijek na urednim sustavima
ljudskih i društvenih vrijednosti. Zbog mnoštva urednih, ali i neurednih ljudi i društava, u svijetu
postoje i etična i moralna, ali i neetična i nemoralna, odnosno nepoštena društva i ljudske zajednice.
Suprotno dobrim ljudima, a jednako tako i dobrim društvima, glavne značajke zlih ljudi i zlih
društava, su im sustavna sebičnost, nepravednost, odnosno neetičnost, nemoralnost i nečovječnost.
7
Prizvodnost se, prvenstveno, uči i stječe općim i stručnim obrazovanjem, a etičnost obiteljskim,
školskim i društvenim odgojem. Obrazovanje i odgoj su, zato, i najvažniji ljudski životni procesi! U
njima se uče, i najčešće trajno usvajaju, najbolji i
I etičnost je temeljna ljudska najučinkovitiji načini vlastitog i tuđeg rada, te načini
osobnost Ona predstavlja dobrotu u pravedne i učinkovite uporabe i potrošnje vlastitih i
odnosu svakog čovjeka spram drugih tuđih rezultata rada, te materije i energije. Jednako tako
ljudi u proizvodnji i stvaralaštvu, te u se uče i trajno usvajaju najvažnija i najhumanija pravila
svakog etična i moralna odnosa spram drugih ljudi i
podjeli i potrošnji svih vrsta dobara.
cjelokupnom ljudskom životu i prema ljudskoj okolini.
Procesi odgoja i obrazovanja su međusobno usko
povezani. Zato samo uredni i dobri ljudi, te uredne i
dobre obitelji, odnosno uredne odgojni i obrazovne
ustanove i sustavi formiraju dobre ljude, odnosno
dobre članove ljudskih zajednica i društava. U
urednim društvima se većinu ljudi obrazuje za uredna radna, odnosno proizvodna i stvaralačka
zanimanja, a istovremeno ih se i odgaja za posve uredan, etičan i moralan, odnosno vrhunski čovječan,
odnos spram drugim ljudima i cjelokupnoj ljudskoj okolini.* Uredni sustavi odgoja i obrazovanja su
zato, svugdje, najvažniji i najbolji temelji za uspostavu trajnih i posve čovječnih odnosa među
ljudima!
Dobra društva su vrlo prepoznatljiva po
dobrim i posve čovječnim međuljudskim
odnosima. To uče i usavršavaju u obitelji,
odgojno-obrazovnim sustavima i društvu!
Nestalnost obrazovnih i etičkih značajki u ljudi
Proizvodnost i etičnost nisu posve stalne ljudske značajke. One se tijekom ljudskog života i rada,
često i međusobno posve neovisno, redovito i više ili manje mijenjaju (slika 1c). Te se promjene mogu
i samo djelomično poklapati i s ranije opisanom prevrtljivošću ljudi. Naime, svaki čovjek tokom
života stvara različite nove vrijednosti i ukupne učinke, koji se, kao pozitivni ili negativni, mogu
iskazati i kao doprinosi ili mjere njegove ukupne “(ne)čovječnosti” (Q’x=E'x.P'x). Tako se, posebice
manje dobri ljudi, kad su na bilo koji način ovisni o drugim ljudima, ili su suočeni s neugodnim ili
Uspostavljanje i održavanje čovječnosti opasnim okolnostima, mogu u duljim ili kraćim
i dobrih međuljudskih odnosa pripada vremenima, ponašati kao dobri, ali i kao loši ljudi .To
najboljim, i najvrijednijim, oblicima čine zbog mnoštva razloga; labilnosti ili fobija, pa i
zbog sklonosti i “sposobnosti” prilagođavanja zlu i zlim
duhovnog rada i ljudskog stvaralaštva.
ljudima. Mnogi lako postaju neetični proizvođači, i
manje ili više zli i neetični potrošači. Oni manje dobri,
ili manje zli ljudi, u dobrim društvima i “pod” vlašću čvrstih ljudi, htjeli ili ne, mogu se, makar i pod
prisilom(!), ponašati prihvatljivo i uredno! Takve su promjene u ljudi moguće, iako mogu izgledati
paradoksalno i neshvatljivo. Dosta su česte i “normalne”, a potvrđuju i sve moguće vrste “ljudskih
mijena”. Nažalost, dosta su česte i druge, opasnije ljudske pretvorbe. Uzimajući u obzir i mnoštvo
ovisnih, i teškim uvjetima pritisnutih ljudi i njihovih ljudskih slabosti, te su “pretvorbe” u prevrtljivaca
i “redovite”, a lako su moguće i u nesigurnih, pa i onih manje dobrih i povodljivih, ljudi.
Ljudi, ljudske i društvene osobnosti u PE sustavima
I raniji je, iako posve kratak, opis opće ljudske problematike i međuljudskih odnosa pokazao veliku
raznolikost naravi i karaktera ljudi, te njihovih životnih potreba, želja i zahtjeva, pa i načina njihova
ostvarivanja. Slijedeće je (i zapravo glavno!) pitanje: dali se ljudski rad, odnosno ljudska
proizvodnost, pa i dobrota ili zloća, odnosno etičnost i moralnost, mogu realno ocjenjivati i određivati
s pomoću promatranja ljudske proizvodnosti i etičnosti. Nadalje treba utvrditi, da li se, ovisno o tim
glavnim značajkama ljudi, može unaprijediti i učvrstiti i opća pravednost u podjeli rezultata osobnog
rada, rada ljudi iz radne okoline, te uspostaviti pravedna podjela rezultata rada s drugim članovima
društva? Odgovori na ova pitanja su ključni za uspostavu prihvatljivih i čovječnih društvenih odnosa.
8
Zato će, o mnoštvu zanimljivih, a počesto i presudnih, i izrazito važnih i naznačenih, ljudskih
značajki odnosno ljudskih nestalnosti, povodljivosti i prevrtljivosti, koje ovise i o velikom utjecaju
općih, osobnih ili društvenih sustava vrijednosti, biti još više riječi u narednim dijelovima teksta.
*Zanimljivo je spomenuti još jedno, često i izrazito iskazivano, naravno svojstvo mnoštva ljudi. Naime, ogromna se većina
ljudi želi obrazovati, odnosno steći najviša moguća zvanja i svjedodžbe o stručnim i radnim sposobnostima. Tako, primjerice,
mnoštvo ljudi želi, pa i postiže, najviša obrazovanja i odgovarajuće diplome profesora, liječnika, inženjera i dr. Stručne škole
i fakulteti su uvijek pretrpani, a svjedodžbi i diploma, većini ljudi, ”nikad dosta”. S druge strane, mnogim ljudima se čini da
su vrhunski etični, dobri, pravedni i pošteni. Zato, gotovo i nema ni srednjih ni viših ili visokih škola za uredno, i ozakonjeno
učenje i usavršavanje opće ljudske dobrote, etičnosti i moralnosti, odnosno toliko zanemarene, a mnoštvu ljudi prijeko
potrebite, čovječnosti. Najveći problemi sadašnjeg svijeta nisu ni stručni, ni materijalni, nego etički i moralni. Poznato je da
bi se svi ljudi, uz više etičnosti, morala i čovječnosti u međusobnim odnosima, mogli uredno životno zbrinuti; nahraniti,
obući i stambeno osigurati. Rješenja su u odgoju, odnosno u boljem učenju, širenju i usavršavanju čovječnosti vodećih ljudi.
U tome treba tražiti većinu rješenja dugotrajnih, a sada i najvećih, i naprosto gorućih, i naših, i iz svijeta preuzetih problema!
Objektivno promatranje i rješavanje ovih pitanja opetovano dokazuju da su proizvodnost i etičnost
osnovne i najvažnije, iako međusobno neovisno promjenjive, ljudske i društvene značajke (slika 1c).
Zato se u ocjenjivanju ljudi i njihovoj podjeli na dobre, manje dobre, manje zle i posve zle, kao i u
točnom i vrlo pouzdanom vrednovanju njihove etičnosti i proizvodnosti, može rabiti i posve
jednostavan dvodimenzionalni koordinatni, odnosno “ljudski PE-sustav” (slika 1c). Iz njega se vidi da
svaki čovjek(“X”), može dati i vlastiti društveni doprinos (Qx) proporcionalan njegovoj proizvodnosti
(Px) i etičnosti (Ex). Uz malo sleženiji način ovaj se PE-sustav može rabiti i za ocjene proizvodnosti i
etičnosti manjih ili većih ljudskih grupa, odnosno zajednica, društava, pa i naroda i država.
Ovaj posve jednostavni PE-sustav sadrži samo
dvije koordinate, apscisu (P) i ordinatu(E). One
služe i kao ljestvice, odnosno kao mjerne skale,
na kojima se mogu iskazati i posve mjerljive, ili
barem vjerodostojno procjenjive vrijednosti
temeljnih ljudskih značajki; etičnosti(E) i
proizvodnosti(P). Apscisa sustava tako služi
označavanju pozitivnih ili negativnih proizvodnih
(+P,-P), a ordinata etičkih vrijednosti(+E,-E). Očigledno je, da se oko pozitivnog dijela ordinate
grupiraju samo dobri, odnosno etični i moralni, a oko njena negativnog dijela samo zli, odnosno
neetični i nemoralni ljudi. Zato je apscisa sustava i svojevrsna razdjelnica između ljudskog dobra i
ljudskog zla, odnosno razdjelnica dobrih od zlih ljudi. Očigledno je i da se uz pozitivni dio apscise
grupiraju i etični i neetični proizvođači materijalnih i duhovnih dobara, a oko njena negativnog dijela i
dobri i zli potrošači (pa i uništavatelji!) svih vrsta dobara, i svi drugi negativni ljudi, kojima pripadaju i
zli “potrošači i korisnici” mnoštva i negativnih i štetnih “duhovnih dobara”.
Etičnost se stječe i usavršava obiteljskim,
školskim i društvenim odgojem, a materijalna
proizvodnost i duhovno stvaralaštvo stručnim
obrazovanjem. Ti su procesi prijeko potrebiti
svim ljudima. Čvrsto su povezani i međusobno
ovisni. Zato su i izrazito važni, i cjeloživotni,
ljudski procesi.
Pokazano je i da su rad i proizvodnja temeljne ljudske aktivnosti, u kojima ljudi troše fizičku i
duhovnu energiju, i tako zadovoljavaju svoje osnovne, ekonomske i životne potrebe, uvjete i zahtjeve.
Proizvodnost može biti pozitivna (proizvodna, graditeljska, stvaralačka..), ili negativna (potrošačka, pa
i štetna i uništavajuća..). Materijalna proizvodnost, i njezini rezultati, odnosno rezultati ljudskog rada,
su lakše mjerljivi. Zato je i ocjena materijalno-proizvodnih značajki ljudi na apscisi sustava
jednostavnija. Definiranje ljudske duhovne proizvodnosti i rezultata rada je neusporedivo teže.
Druga temeljna osobnost ljudi je njihova etičnost(E). Ona, šire promatrano, predstavlja stupanj
usvojenosti i dosljedne primjene, uredna ili neuredna, sustava ljudskih vrijednosti. Za njezino
iskazivanje se rabi ordinata PE-sustava. Određivanje etičnosti, odnosno njezinih vrijednosti, je vrlo
složeno, jer je ona gotovo posve duhovna ljudska značajka. Zato je najvećim dijelom i najdublja
ljudska intima. Ljudi je prema okolini iskazuju kroz praktičnu primjenu usvojenih sustava ljudskih
vrijednosti, i gotovo redovito na posredan način. Etičnost u svojoj osnovi sadrži i moralnost, koja je,
ipak,drukčija ljudska osobnost. Moralnost zapravo predstavlja dosljednost primjene, poglavito čvrsto
usvojenih, etičnih ili neetičnih, odnosno urednih ili neurednih, sustava ljudskih vrijednosti.
9
Budući da je etičnost veoma važna ljudska značajka, položaji ljudi na ordinati su, kako je i ranije
Položaji na ordinati PE-sustava spomenuto, i prave “mjere” njihove pozitivne ili negativne
su mjere etičnosti, a položaji na ljudskosti i dobrote ili zločestoće. Zato pozitivnu ordinatu
apscisi mjere proizvodnosti ili (+E), neovisno o proizvodnosti(+P) ili potrošnosti (-P),
stvaralaštva ljudi. Zato dobri ljudi zauzimaju samo dobri i čestiti ljudi, odnosno etični
zaposjedaju pozitivni, a zli i loši proizvođači i potrošači, a negativnu neetični i manje ili više
negativni dio ordinate. Pozitivni dio zli ljudi. Negativni dio ordinate(-E), zauzimaju i zli
apscise zaposjedaju proizvođači i proizvođači ali i posve zli, povodljivi i neetični potrošači,
stvaraoci, a negativni dio etični i odnosno otimači i uništavatelji ljudskih dobara. Stoga je
neetični potrošači, a među njima i negativni dio ordinate pravo “sijelo” neetičnih i nemoralnih
ljudi, odnosno kriminalaca i zločinaca. Među njima su
zli uništavatelji ljudskih dobara.
najgori, i posebno istaknuti, "ljudi" iz trećeg kvadranta.
Treba naglasiti da se ljudi iz drugog i četvrtog kvadranta po ukupnom djelovanju, odnosno etičnošću
i moralom, i međusobno, i bitno razlikuju od posve dobrih i posve zlih ljudi. Zato drugi i četvrti
kvadrant, s jednom pozitivnom i jednom negativnom koordinatom(+P,-E ; -P,+E), zaposjedaju i ranije
opisani povodljivci i prevrtljivci, kao i ostali ambivalentni i nepouzdani “homo-duplex-i”. Oni u ove
kvadrante dospijevaju na različite načine; ovisno o zanimanju, načinu rada i etičkim osobnostima. Kao
“pozitivni negativci” ili “negativni pozitivci” oni su, na mnogo načina, a poglavito radno i etički, i
bitno “oštećeni”. Zato su u mnogim prilikama, primjerice kao vojnici(!), i posve životno ugroženi.
Zato su etičnost i proizvodnost, osobito značajne u
međuljudskim i društvenim odnosima. One predstavljaju
temelje najvažnijih ljudskih osobnosti i vrlina, i njihove
istinske čovječnosti. Ocjenjivanje i kvantificiranje, tih
vrijednosti može biti i jednostavno i vrlo složeno. Tako se
proizvodnost i stvaralaštvo mogu izraziti i odgovarajućim
brojčanim, financijskim ili materijalnim, odnosno
kulturnim ili umjetničkim vrijednostima, količinom uloženog rada ili društvenim doprinosom, a
etičnost ljudi i ljudskih grupa, temeljem jasnih kriterija, brojčanim vrijednostima ili opisnim ocjenama.
Za učinkovite ocjene etičnosti i
proizvodnosti ljudi i ljudskih grupa s
pomoću PE-sustava, trebaju mjerljivi
i točni, ili barem vjerodostojno i
uredno procjenjivi kriteriji.
Uvijek treba računati i na to, da se ljudi u različitim uvjetima i različito ponašaju. Mnogi mijenjaju
položaje u "matičnim", a, pri većoj promjeni osobnosti, prelaze i u druge kvadrante. Zato ih treba
promatrati i u različitim uvjetima i na više načina, te uvijek ovisno o njihovim životnim potrebama,
željama i sklonostima. Uvjeti promatranja mogu biti “statični”, odnosno stalni ili sporo (mirnodopski!)
promjenjivi, te “dinamični”, odnosno brzo, pa i opasno promjenjivi (nepogode, potresi, ratovi i dr).
II
Etični ljudi,
povodljivi
potrošači
Etičnost (E)
+
Dobri ljudi
Proizvodnost (P)
_
II
I
_
+ (E)
Etično,
Etično
potrošačko
društvo
Dobro
društvo
(P)
+
+
Neetično,
izrabljivačko
društvo
Zlo, loše
društvo
Zli, loši ljudi,
neetični
potrošači III
I
Idealno
društvo
_
,
Neetični ljudi,
povodljivi IV
proizvođači
III
_
IV
10
a)
b)
Slika 2: Ljudi, društvene zajednice, narodi i države u PE-sustavima
Zato se u predloženom načinu promatranja ljudi i rabi posve jednostavan, a, ipak i znanstveno
utemeljeniji sustav ljudskih P i E-značajki, u kojem se rabe primjereni i vjerodostojni kriteriji njihova
točna vrednovanja. Zadaća PE-sustava nije samo racionalan, kvantitativnan i vjerodostojan opis i
točnije iskazivanje temeljnih ljudskih osobnosti, nego i što točnije, odnosno općenito vjerodostojnije
ocjenjivanje i vrednovanje ljudi, i njihovih međusobnih odnosa u grupama i društvenim zajednicama.
Ljudi iz prvog kvadranta-etični proizvođači
Očigledno je da prvi kvadrat zauzimaju samo čestiti, razboriti, humani, odnosno dobri i etični ljudi.
I po ranije opisanoj “klasičnoj” i po novoj podjeli su to posve dobri ljudi, odnosno etični proizvođači.
Njihov sustav vrijednosti je idealan. Sva međusobna prava i zakone uspostavljaju na urednoj, odnosno
pozitivnooj i etičnoj pravednosti. Pripadnici prvog kvadranta su zato pravedni, marljivi, nesebični,
nepotkupljivi, suzdržani, nenasilni i nenametljivi, studiozni i pronicljivi, te socijalni i empatični ljudi.
Nesebični su i požrtvovni domoljubi, a nikada nisu, pa ni u najtežim sukobima i ratovima ne postaju
šovinisti i ksenofobi. Otvoreno su kritični prema vlastitim pogreškama i grijesima, i osobito prema
lošim djelima vodećih sunarodnjaka i ljudima iz vlasti. Hrabri su i ustrajni u suprotstavljanju svakom,
i svačijem, zlu i zlim ljudima. Pronicljivi su i pravodobno prepoznaju naravi, karaktere i namjere zlih
ljudi, te dobre i zle društvene pojave i djelovanja. Odsustvo svake pohlepe, a posebice častohleplja,
njihove su istaknute vrline, koje ih i osobito razlikuju od ljudi iz drugog i četvrtog, a pogotovo od
“ljudi” iz trećeg kvadranta. Neoprezna kompromisnost, a i neizrazit konformizam, su im potencijalne,
a ponekad i stvarne slabosti (i njihove crne točke!). Zato, kao prirodno i primjerno razboriti ljudi i
istaknuti intelektualci, oni i “vladaju” prvim kvadrantom. Pod pojmom intelektualaca ovdje se
podrazumijevaju oni ljudi, čija su razmišljanja, riječi i djelovanja posve razborita, i bez obzira na
formalnu obrazovanost, uvijek utemeljeni na posve urednim, odnosno pozitivnim i etičnim, i općenito
dokazanim i univerzalnim sustavima ljudskih i društvenih vrijednosti.
S druge strane, zbog ustrajne hrabrosti i dobrote,
dobri su ljudi, odnosno ljudi iz prvog kvadranta
izloženi svakakvim nedaćama i pogibeljima. Njih
im poglavito i “svesrdno osiguravaju" zli i opaki
ljudi. Tako, primjerice, puno “poslovnih ljudi", a
pogotovo zli političari, njihove vrline, a posebice
njihovu uslužnost i radišnost, uvijek nastoje lukavo
i kao puku poslušnost, sebično zlorabiti. Uz to, njihove dobronamjerne prijedloge i savjete, a pogotovo
uredne kritike, prvo nastoje zanemariti ili umanjiti, a ako to ne ide, onda ih na bilo koji način
zaustavljaju. Pri tome se služe svakakvom lukavošću, a “po porebi” i (ne)prikrivenom silom. Naime,
razboriti ljudi, a posebno istinski intelektualci, zle namjere i potencijalne štete zlih ljudi rano uviđaju i
na njih, i u svakoj prilici, dobronamjerno, hrabro i jasno ukazuju. Otvoreno iskazuju neslaganja i
Prvi kvadrant zaposjedaju samo čestiti i
dobri, dobro odgojeni i obrazovani ljudi.
Oni su uvijek etični, odnosno moralni i
pošteni proizvođači i stvaraoci, te najbolji
voditelji i predstavnici drugih ljudi.
11
protivnosti svakom osobnom, i posebice društvenom zlu i zlim ljudima, i svim njihovim zlim
postupcima. Sporove i sukobe prema zlim ljudima nikada ne “započinju prvi”. Posve različito od
manje dobrih ljudi, nikada ne “podmeću i drugi obraz”, već se uvijek i primjereno i odlučno brane. To,
naravno, mnogim zlim ljudima uopće ne odgovara, pa oni, na sve moguće načine, dobrim ljudima,
grupama dobrih ljudi, i dobrim ljudskim zajednicama, a posebice zlorabljenim radnim ljudima,
društvenim zajednicama, pa i cijelim narodima, namjerno čine trajne i velike štete.
Ljudi iz drugog kvadranta-etični potrošači
Ljudi iz drugog kvadranta zaposjedaju prostor između pozitivnih dijelova ordinate i negativnih
dijelova apscise. To znači da imaju i različite predznake u etičnosti i proizvodnosti (+E, -P). Njihov je
položaj u drugom kvadrantu najčešća posljedica različitih socijalnih ovisnosti, ali i samostalnog izbora
Ljudi iz drugog kvadranta uglavnom rade trošilačkih zanimanja (primjerice vojničkih1). Mnogi
na potrošnim i neproizvodinim radnim od njih taj položaj u sustavu zaposjedaju i slučajno, a
mjestima i poslovima, plaćenim na teret i namjerno ili prisilno i od drugih ljudi određenim
proračuna, režijskih troškova i dr. Među trošilačkim radnim mjestima i poslovima. Drugom
njima su i oni etični potrošači, koji žive od kvadrantu pripada i mnogo drugih ljudi koji žive od
vlastitih sredstava, mirovina, socijalne socijalnih primanja, te oni koji žive na teret državnih
proračuna i mirovinskih ili drugih fondova i donacija.
pomoći, na teret raznih fondova i dr.
Ponekad se u drugi kvadrant, vrlo pogrešno i neopravdano, i ne kao stvarno pozitivno i najurednije
investiranje nego kao neopravdan trošak u neproizvodne poslove, ubrajaju i radna mjesta znanosti,
obrazovanju i zdravstvu, kao i mnoga radna mjesta i poslovi i u prijeko potrebitoj administraciji.
Ljudi drugog kvadranta su najčešće etični, odnosno pošteni i moralni. To je svakako njihova bolja
(spo)osobnost. Budući da im je rad većinom neproizvodan, a mnogi od njih i cijelog života rade i žive
na teret državnih proračuna, te tuđih, ili zajedničkih, financijskih ili materijalnih dobara, ti su ljudi i
najčešće bitno, pa i posve ovisni o drugim nadređenim ljudima, voditeljima poslova i financijerima.
Zato i postaju manje-više poslušni i povodljivi ljudi. Za razliku od posve dobrih ljudi, oni i svoja
zakonita prava slabije, a često i vrlo nespremno brane, pristajući na lošije uvjete rada i slabe plaće.
Narodnjački rečeno, ta vrsta ljudi je često spremna, poslije prvoga, lako “podmetnuti i drugi obraz”.
Ovdje treba osobito naglasiti da su mnogi opći, i tzv. društveni poslovi, kao i mnoga društvena
(građanska, neprofitna, i dr.) radna mjesta, samo na izgled, i isključivo potrošna, a često su, ipak, i
društveno opravdana, pa i prijeko potrebita. Takvi su i prijeko potrebiti vojni, policijski i zaštitarski
poslovi i radna mjesta. Mnoga od njih pripadaju državnoj i lokalnoj upravi, odnosno administraciji, i
dr. Ima puno poslova koji posredno, ali i posve uredno pripremaju, pomažu ili osiguravaju različite
vrste materijalne, pa i duhovne proizvodnje ili usluga, i koji su u zajednicama nezaobilazni. Zato drugi
kvadrant, a često i većinu njegovih radnih mjesta, zauzima i puno urednih, savjesnih i etičnih
činovnika i službenika, te drugih ljudi, koji rade i žive na teret državnih proračuna i raznih fondova.
Ipak, svako, proračunsko i izrazito trošilačko, primjerice administrativno, vojno ili policijsko radno
mjesto, radi općeg dobra, treba pažljivo analizirati i vjerodostojno pravdati. Jednako tako i radna
mjesta i poslove lokalne samouprave i administracije, i svih državnih službi, treba brižljivo ograničiti i
racionalizirati. Svaka razborita vlast proračunske troškove zato svodi na najmanju i učinkovitu i
prijeko potrebitu mjeru. Stoga sve djelatnike na proračunskim i fondovskim poslovima, treba upoznati
i sa detaljima njihove trošilačke naravi i tako razvijati odgovornost, te uredno i racionalno obavljanje
tih poslova. Djelatnici tih (najčešće i posve opravdanih!) radnih mjesta moraju i sami provjeravati, da
li je baš svaki njihov posao prijeko potrebit, i ako jest, moraju ga uredno i etično obavljati. Mnogi od
tih djelatnika, primjerice najbrojniji administrativci i “činovnici”-čiji se rad, i nepravedno, označava
kao potrošan, pa i nepotreban i štetan, su na svojim poslovima primjerni i etični službenici.
Glavni uvjeti urednosti i racionalnosti obavljanja tih poslova, pa i primjerna rada svih djelatnika, su
uredni zakoni i organizacija rada, te posve etični međuljudski i društveni odnosi. Ako ti uvjeti nisu
12
ispunjeni, mnogi labilni i povodljivi ljudi iz drugog, lako “skliznu” i u treći kvadrant, gdje se, u skladu
s cjelokupnom novom i neetičnom okolinom, htjeli to ponekad ili ne, počnu posve drukčije, odnosno
loše, pa i nemoralno ponašati*.
"Ljudi" iz trećeg kvadranta-zli, neetični i opasni potrošači
“Ljudi” iz trećeg kvadranta su ovdje iz puno razloga, istaknuti i stavljeni pod navodnike. Ta vrsta
ljudi ima posve negativne, pa i najlošije osobne značajke. Zbog njih je već davno rečeno: "čovjek je
čovjeku vuk". A, “ljudi” iz trećeg kvadranta su, zaista, sebični, pohlepni, grabežljivi, pa i krvoločni
kao pravi vukovi, odnosno uvijek i u svemu, zli i nepošteni članovi ljudskog roda. Neetični su i kao
potrošači(-P,-E), te bezobzirni otimači i uništavatelji tuđih dobara. Prema ljudima i okolini gotovo
uvijek djeluju opako i nemoralno. Čine to i “posve mirne savjesti” (koju najčešće i upće nemaju?), a
nevjerovatna zla često čine i s posve morbidnim užitkom. Ako ikako mogu, samo lagodno i intenzivno
žive, i u svemu uživaju. Jednako tako i “aktivno skrbe” za svoj život, život obitelji ako je imaju, te
živote suradnika i drugih njima bliskih ljudi. Sustavna osobnost im je nečovječnost i bezosjećajnost,
zlonamjernost, sklonost i uživanje u prijevarama, pljačkama, otimanju, pa i u mučenju drugih ljudi, i u
*Još treba napomenuti, da svaki kvadrant, pa tako i drugi, popunjavaju ljudi različih etičnosti i vrsta zanimanja. Tu su i oni ljudi, i njihove
grupe, smješteni u blizine koordinatnih osi. Takve su, primjerice i grupe iz drugog kvadranta smještene uz ordinatu ili apscisu sustava. Prva
je grupa slična i bliska ljudima iz prvoga, a druga “ljudima” iz trećeg kvadranta. Oni iz prve grupe su vrlo etični ljudi, koji, primjerice, ne
rade i ne stvaraju nove vrijednosti, ali ako im se pruži prilika, oni će, posve zadovoljno i sretno, obavljati i bilo kakav produktivan ili
društveno, pa i osobno, pošten i koristan posao. Nasuprot njima, ljudi bliski trećem kvadrantu, odnosno ljudi s gotovo “nultim” i posve
labilnim etičkim osobnostima, ako im to prilike omoguće, lako i bezbolnije prelaze u treći kvadrant, pa tamo ugodno, a zapravo vrlo štetno i
nepošteno, žive na teret okoline ili cijelog društva (pa i na račun roditelja, rodbine, supružnika..). Razlike između etičnih i neetičnih ljudi su
zato mnogobrojne. Dobri i etčni ljudi svoju etičnost prenose i u stručnost, i zbog toga su oni, nsvakako ovisno i o stupnju obrazovanja, uredni
i u proizvodnom dijelu svoje osobnosti. Nasuporot njima, neetični ljudi neetičnost također ugrađuju u svoj proizvodni ili «stvaralački» dio
osobnosti. Njihova se neetičnost tako manifestira i u mnoštvu «stručnih, proizvodnih, pa i stvaralačkih» djelatnosti. Primjerice, dinamit i
eksplozivna sredstva, otrovne tvari, pa i atomsku energiju, ti ljudi nastoje koristiti, i koriste, kao nečovječna i najgora ubilačka sredstva!
najgorim vrstama zločina. Zato su u njih opća poimanja dobra i zla posve suprotna svim sustavima
urednih ljudskih i društvenih vrijednosti. Ti ljudi najčešće, i samo na prvi pogled, izgledaju posve
duševno zdravi i normalni, ali im svako sustavnije i dublje promatranje otkriva, ne samo neetičnost,
nego i teže bolesnu pamet. Jer, kakva je nego bolesna ona pamet, koja poštenje i stvaranje smatra
glupim, a nepoštenje i varanje pametnim i korisnim poslom? Zato ih dobri ljudi i drže najvećim
ljudskim zlom, s kojima se, nažalost i najčešće sami, uvijek hrabro, snažno i ustrajno suprotstavljaju.
Zato je treći kvadrant pravo leglo zlih ljudi, i
organiziranih i neorganiziranih, kriminalaca, te
najgorih vrsta zločinaca i mafijaša. Sva vlastita zla
pravdaju tuđim lošim i zlim djelima. Njihova su
“normalna” djelovanja najčešće negativna, odnosno
štetna, nepoštena i zločinačka. Ti su ljudi i na svoj
način “radišni”, i u svim zlim djelima i zločinima
neprobirljivi. Gotovo da i nema tako i toliko zlih i
prljavih poslova koje oni ne bi učinili za svoju
materijalnu korist, a vrlo često i na svoje bolesno
zadovoljstvo. Iako svjesno ulaze u rizike, teško
podnose gubitke, pa se u porazima grčevito drže one narodne “pamti pa višestruko vrati”. Mnoga su
njihova “etička” mjerila vrlo osebujna, zbog kojih često daju i izvršavaju nevjerovatno čudna
obećanja. Ipak, i oni, doduše samo ponekad, mogu biti “dobri”, prema onim ljudima, kojih se i kod
njih nađe, i prema kojima su, često posve neočekivano i začudno, “bolećivi i slabi” (imaju i oni svoje
“bijele točke”!). Ljudsku dobrotu, dobre ljude, pa i obične “ljudske slabosti”, (primjerice čovječnost i
suosjećajnost!) samo vješto hine, iza čega uvijek imaju vrlo sebične, odnosno pažljivo proračunate i
nepoštene namjere. “Ljudi” iz trećeg kvadranta su glavni tvorci i praktičari svih vrsta nečovječnosti!
“Ljudi” iz trećeg kvadranta su posve
neetični, odnosno amoralni i nepošteni
ljudi. Krajnje su sebični i pohlepni
materijalisti, ali i vrlo častohlepni ljudi. U
svim pogodnim uvjetima se ponašaju
autoritarno, izrabljivački i otimački. I sve
normalne ljudske potrebe, ali i bolesne,
želje i zamisli, ostvaruju na sve moguće
grube i bezobzirne načine.
13
U cjelini gledano, zli ljudi su društveno korisni samo utoliko, što, svaki dobar, uredan i pametan
čovjek u njima vidi samo jasno utjelovljenje zla, s kojim ne treba imati ikakva pametna posla, i čija
djelovanja uvijek treba snažno spriječavati. Zlih ljudi ima mnogo vrsta, a najgori među njima su
najčešće vješti i prepredeni “političari” iz trećeg kvadranta. Tim se ljudima nikad, i ni pod koju cijenu,
ne smije prepuštati bilo koja vlast, jer na tim poslovima oni i čine najviše štete okolini i društvu. Ako
slučajno i zauzmu bilo koju vrstu društvenih (a pogotovo materijalnih!) vlasti (ili “zapovjednih
odgovornosti”!), čim ih se prepozna, ili se barem na vrijeme otkrije njihovo zločesto djelovanje, treba
ih odmah, energično i bez sustezanja, smijenjivati, ali i stavljati u odgovarajuće ustanove.
Ljudi iz četvrtog kvadranta-zli i neetični proizvođači
I iz položaja u PE- sustavu se vidi da su povodljivi i prevrtljivi ljudi četvrtog kvadranta zapravo
neetični proizvođači. Imaju pozitivne proizvođačke, ali i negativne etičke osobnosti (+P, -E). Zato su
kao ljudi bitno lošiji i od ljudi iz drugog, a pogotovo od ljudi iz prvog kvadranta. Od “ljudi” iz trećeg
kvadranta su samo utoliko bolji, što su, doduše i dosta često, pozitivni proizvođači prijeko potrebitih,
ali i konjunkturnih i profitabilnih materijalnih proizvoda i dobara. Među njima su, ipak, i vrlo rijetki
dugoročno strpljivi i uporni proizvođači i stvaraoci bilo kakvih pozitivnih umjetničkih ili duhovnih
dobara. Proizvodne osobnosti, kao i svi drugi ljudi, stječu manje-više urednim obrazovanjem, ali ih,
zbog vlastite urođene ili (namjerno i ciljano?) “odgojene” neetičnosti i sustavnog nepoštenja, najčešće
posve proračunato, i uvijek u njima pogodnim okolnostima, manje ili više, i s posebnim užitkom
maksimalno i sebično zlorabe. Najradije “rade” s tuđim novcem i imovinom, te na državnim ili
javnim, a posebice rado i aktivno, na visokim radnim mjestima politike ili opće i državne “uprave”.
Ako je moguće uporno uspostavljaju “unosnu i prilagodljivu zakonsku regulativu i zakone”, pa
potom uživaju u njihovoj uporabi. Pri slabom nadzoru, na što u svim prilikama posebno motre, vrlo
vješto koriste i svaku drugu nesređenu i nepoštenu “zakonsku i društvenu praksu”. Kad god mogu, sve
svoje usluge, znanja i rad skupo, nepošteno i nekorektno naplaćuju. Tako se, posve legalno, s užitkom
bogate i ugodno žive. Najviše ih ima u trgovini, monopolnoj proizvodnji, u javnim poduzećima, te u
državnim službama, a, nažalost, u nas i u školstvu, zdravstvu i znanosti. Vrlo su vješti i inventivni
tvorci, te nosioci i praktičari mnogobrojnih vrsta korupcije i pranja novca, te “legaliziranog” i svakog
drugog organiziranog kriminala. Na uredan rad i ponašanje prisiljava ih samo uredna zakonska
regulativa, pažljiv i stalan nadzor, te uredna i čvrsta zakonska, administrativna i društvena praksa.
Zbog negativnih etičkih osobnosti, ti su
ljudi vrlo skloni ponašanju i posve zlih,
nemoralnih i pokvarenih ljudi. Zato, kad iz bilo
kojih razloga prijeđu, primjerice na potrošna ili
proračunska radna mjesta, puno lakše od
povodljivih ljudi iz drugog, oni brzo i udobno
“skliznu” i u treći kvadrant. Tu se lako i brzo
snalaze, pa, neetični kakvi već i jesu, sve “nove
radne i životne uvjete” vrlo vješto, obilato,
nemoralno i opako zlorabe. Ljudi iz četvrtog
kvadranta rado, a često i lako, postaju opaki i
beskrupulozni poslovni partneri, te mafijaši,
pljačkaši i zločinci. Među njima su posebice česti i vrlo zli, odnosno neetični i nemoralni i cjelokupnoj
okolini štetni, pa i krajnje opasni i svim vrstama nasilja i zločina skloni “visoki političari”.
Za razliku od otvorenijih i brutalnijih “ljudi” iz
trećeg, ljudi iz četvrtog kvadranta su bitno
oprezniji i lukaviji realizatori svojih nepoštenih
i neljudskih želja i prohtjeva. Može se reći da
su i “nešto manje” grubi, nasilni i bezobzirni
ljudi. “Krase” ih osobito lukavi načini skrbi o
vlastitim probitcima; imovini, društvenom
položaju i “ugledu”! Nenadmašni su “majstori”
korupcije, poslovnih pronevjera i prijevara, pa i
pljačkaških “usluga” užoj i široj radnoj okolini,
poslovnim partnerima i cijelom društvu.
Ljudske zajednice i njihovi položaji u PE- sustavima
Slično osobnim, i grupni položaji ljudi u PE- sustavima su višestruko znakoviti. Osobito su važni za
ocjene kolektivnih osobnosti vodećih i utjecajnih društvenih, odnosno gospodarskih grupa ljudi i
političkih stranaka. Jednako su važni i za ocjenjivanje drugih društvenih grupa ili zajednica ljudi.
14
Stoga je pomoću PE-sustava moguće, i vrlo slično, ocjenjivanje proizvodnih(P) i etičkih(E) osobnosti
društveno značajnih grupa ljudi, pa i narodnosti, naroda i državnih zajednica. Tako se mogu promatrati
i društveni staleži, kao i staleške, pa i strukovne i kulturne udruge. Zajedničke P-, i E-osobnosti su
vrlo bitne i one utječu na svaku osobnu ili grupnu, pa i ukupnu društvenu djelatnost, pa i potrošnju i
uporabu društvenih dobara, kao i na “potrošnju i (zlo!)uporabu ukupne društvene, fizičke i duhovne
energije”. Zato je potrebita analiza, i ocjenjivanje, ukupnih društvenih značajki ljudi i ljudskih grupa,
kojoj je zadaća i utvrđivanje društvene etičnosti i proizvodnosti, odnosno ukupne društvene urednosti.
Ljudske zajednice treba razlikovati, ne samo po nacionalnim, klasnim, gospodarskim, strukovnim i
(posebice!) političkim značajkama, nego, posve odvojeno od ostalih pripadnika, i po istim značajkama
njihovih vodstava. Drugim riječima; “Svaku, i baš svaku, vlast treba promatrati i ocjenjivati
odvojeno od njezinih “podanika”! Pri tome treba uvažavati prirodne, i neupitne, podjele ljudi na one,
sposobne za vođenje drugih ljudi, i one koji su, zbog vlastitih osobnosti, spremni i sposobni samo
slijediti druge (pa makar i silom nametnute?) voditelje. Ljudi sposobnih za vođenje je samo 3-5%, a
njihovih “slijednika” golema većina, i po normalnoj prirodnoj podjeli, 95-97%!. To su posve neupitne
i realne činjenice, koje moraju uvažavati sve, prirodne i nenasilne, odnosno uredne ljudske zajednice
i društva. Posebno treba istaći, da među uredne zajednice, nikako ne pripadaju i one “umjetne” i
neprirodne, odnosno “milom ili silom”, različitim vrstama prijevara i svim vrstama prijevara
uspostavljene, te jednostrano interesne i nepoštene grupe ljudi, zajednice, društva, pa i cijele države!
Realnom ocjenom stanja svake zajednice treba
utvrditi i osobne i društvene, odnosno zakonodavne
i izvršne, a potom i druge odgovornosti i zasluge
vodećih ljudi. Posebne odgovornosti imaju najviša
vodstva i vodeće društvene strukture. Nakon toga
na jednak način, treba utvrditi osobne odgovornosti
i zasluge ostalih, odnosno “nižih” članova društva.
Analiza društva se može se uspostaviti samo na temelju urednih kriterija ocjenjivanja društvenog
stanja, te ocjenjivanja društvenih subjekata i njihovih zasluga. Tako treba utvrditi realne ocjene stanja i
ukupnih odnosa u društvu. Budući da su subjektivne odgovornosti, pa i zasluge ljudi, uglavnom
različite, najveće odgovornosti pripadaju ljudima iz vodstava i vodećih struktura društva. Pripadnicima
nižih i širih društvenih slojeva i njihovih struktura pripadaju bitno manje odgovornosti, a isto tako i
njihove zasluge. Zato. pri analizama i ocjenama stanja u društvima i društvenim zajednicama, treba
posve kritički, i uvijek racionalno odvojeno, motriti i ocjenjivati vodeće i vođene dijelove društva.
Najvažnija i odlučujuća radna mjesta i
položaje u dobrim društvima zaposjedaju
ljudi iz prvog kvadranta. Oni, u prvom redu,
rade za opće dobro. Učvršćuju cijelo društvo
i stvaraju uvjete za blagostanje, koje je i
vodstvu takve zajednice najveća dobit i čast.
Ljudske zajednice, baš kao i ljudi, zauzimaju područja svih kvadranata sustava. Zato postoje dobra
(etična i moralna, pozitivno proizvodna i stvaralačka..) i potrošačka (pravedna ili nepravedna,
rastrošna ili štedljiva i racionalna ili neracionalna,…) ali i zla (okupatorska, otimačka i zločinačka…) i
izrabljivačka(nepoštena-potkradajuća, prevarantska…) društva, pa i njihove države, te uredne ili
neuredne državne zajednice (slika 2b). To znači, i da postojeća ljudska društva, ovisno o ideološkom i
društvenom uređenju, u kvadrantima PE-sustava imaju i različite oblike i položaje. Idealno dobra ili
idealno loša društva (kakvih, ipak, nema!) zauzimala bi samo po jedan kvadrant: Prvi(I) kvadrant bi,
primjerice, zauzimala samo idealno uredna i “posve socijalna”?, a treći(III) posve neuredna, odnosno
nepoštena, pljačkaška i zločinačka društva i države. Realna društva (ovdje su pokazana krugovima!)
uvijek su “pluralistička”, a njihova je urednost, i osobito čovječnost!, ovisna i o ideologijski
formiranom društvenom ustroju, pa i brojčanoj dominantnosti ili utjecaju pojedinih “vrsta” ljudi. To
znači da u svakoj društvenoj zajednici ima i dobrih i zlih ljudi, odnosno i dobrih i zlih proizvođača, a
isto tako i dobrih i zlih potrošača. Zato su i PE-značajke mnoštva malih društvenih zajednica,
narodnosti, naroda, pa i složenijih državnih zajednica formirane vrlo slično, a ponekada i podjednako.
Prvi kvadrant zauzimaju samo dobra, odnosno najčovječnija, i najbolja moguća društva. Ona su
većini ljudi najpoželjnija i najbolje demokratična, produktivna, pravedna i socijalna, obrazovana i
dobro odgojena, i zato stabilnija, pa i bogata i najčešće dugovječna društva. Proizvode puno, i ne samo
dovoljno cjelokupnom društvu potrebitih dobara, nego i više nego što društvo treba i troši. Na osnovi
proizvodnih viškova i njihova unosna izvoza, većina ljudi u njih ima visok osobni i društveni standard,
15
te veliku i stalnu akumulaciju, odnosno povećavanje osobnog i društvenog bogatstva i blagostanja. U
tim društvima, ne samo u narodu, nego i u svim vodstvima, ima i najviše najuglednijih i dobrih
radnika i stručnjaka, te gospodarski, a i etički i moralno najboljih i najčovječnijih ljudi.
Drugi kvadrant zauzimaju etična, ali malo, pa i pretežito neproizvodna, odnosno potrošačka (bolje
rečeno trošilačka!) društva. Ta su društva
I društva drugog kvadranta vode pretežito
većinom administrativna, s više neproizvodnih,
dobri i etični ljudi! Svjesni su potrošačkog
proračunskih i fondovskih radnih mjesta. Među
karaktera društva, ponašaju se pravednije, pa
takva društva se ubrajaju i većinom zatvorena,
sva dobra i teškoće ravnopravnije dijele i
vjerska i sektaška, te “osebujna” socijalna
podnose. Njihovi neetičniji voditelji su skloniji
društva. Ta društva često proizvode i mnogo
korumpiranju, što takva društva vodi u velike
manje materijalnih dobara i novih vrijednosi
ovisnosti, pa i dužnička ropstva.
nego što ih troše, pa mnogi njihovi pripadnici
uglavnom “uravnoteženo”, pa i izrazito nedjednako i oskudnije, često i siromašno, pa i loše žive.
Poneka društva iz drugog kvadranta vode i posve dobri i socijalni ljudi, primjerice dobri etnički,
vjerski ili ideološki vođe. Dešava se da takva, doduše rijetka, ali etična i prirodno bogatija društva žive
i vrlo složno, pa postavljajući dobre vlasti, zajednička dobra, a po potrebi i zajedničke oskudice, među
pripadnicima pravedno dijele i podnose, a blaga koja još imaju racionalno i štedljivo rabe i troše.
Suprotno boljim društvima iz drugog kvadranta, mnogi aktualni politički i gospodarski “trendovi i
globalizacija” formiraju i sve brojnija “suvremena potrošačka” društva, koja, samo prividno (i
privremeno!) dobro žive, i to uglavnom od dugova, ili rasprodaje postojećeg prirodnog ili
naslijeđenog blaga. I ta su društva najviše administrativna, s mnoštvom proračunskih radnih mjesta i
nezaposlenog stanovništva. U njima, “zbog mira u kući”, ima i puno “socijalnih davanja”, odnosno
primanja raznih vrsta “pomoći”. Zbog sustavne, a često i namjerne deindustrijalizacije, pa i
deskolarizacije, mnoga od tih društava postaju nesposobna i neproizvodna, odnosno inferiorna, te
stoga ovisna i o velikom, a često i posve nerazboritu(!), uvozu “svega i svačega”. Zato ustrajno, a
nekad i vrlo brzo i vidljivo osiromašuju, stvarajući velike socijalne i društvene nejednakosti. Potom,
brže ili sporije, padaju u velike i preteške dugove, zbog kojih i postaju nesamostalna i mnogostruko
prezadužena društva, te potpuno ovisna o tzv. “prijateljskim”, a zapravo nadređenim državama i
savezima država. Uz njih ubrzano gube i posljednje značajke vlastitog “digniteta i suvereniteta”, pa,
brže ili sporije, odnosno kad-tad, a posve sigurno i neizbježno, počesto i posve jadno, nečovječno i bez
ikakva dostojanstva i zauvjek propadaju.
Treći kvadrant zauzimaju posve loša i nečovječna društva. To su posve zločesta; osvajačka i
okupatorska, te pljačkaška, otimačka i zločinačka društva i države. U njima, otvoreno ili prikriveno,
vladaju opaki “suvereni”, ideološki “vođe” ili diktatori, te “državnički”, odnosno “legalno i legitimno”
organizirani mafijaši i zločinci. Nečovječni, neetični i nepošteni vladajući i bogati slojevi tih društava,
žive neobuzdano i raskošno, većinom od tuđih, otetih,
U društvima trećeg kvadranta, na opljačkanih ili osvojenih, prirodnih ili naslijeđenih dobara.
mnoštvo različitih i loših načina, U tim društvima, i pod njihovim zlim vlastima, većina
vladaju zli i opaki ljudi. Usprkos urednih, ali potlačenih i obespravljenih ljudi, primjerice
tvrdnjama u vlastitoj promidžbi, vrlo stanovnika “suvremeno” politički i gospodarski ili “samo
malo brinu za opće, već samo za ekonomski” okupiranih, te koloniziranih država, žive od
vlastito dobro. Često i duže vladaju, prisilnog ili ponižavajućeg rada. Ta su društva vrlo opasna i
pa ipak, i kad-tad, propadnu i tako neprijateljska prema okolini, i stoga (što je i čudna “sreća”
svoju zločestoću pravedno “plate”!
pripadnika tih društava) najčešće i kratkotrajna.
Četvrti kvadrant zauzimaju nepravedna, izrabljivačka i vrlo nečovječna društva. Iako su
materijalno proizvodna, ta su društva, zbog sustavne neetičnosti, najčešće snažno klasno i ideološki
podijeljena, pa stoga i prepuna međusobno suprotstavljenih interesa. U njima neetični vlasnici kapitala
i sredstava za rad, stalno i manje ili više bezobzirno, ne
Društvima iz četvrtog kvadranta često samo radno, nego i na sve druge moguće i dostupne
vladaju vješti, lukavi i prepredeni, te loši načine, izrabljuju siromašne i životno ovisne pripadnike
i zli ljudi, uglavnom pohlepni i nezasitni
gospodarski i politički izrabljivači. Prvo
brinu za vlastita materijalna dobra.
16
Radnike i suradnike posve izrabljuju, pa
se oni, kad-tad i “siti svega”, i sami
žestoko i opasno pobune!
društva, a najviše najamne radnike i seljake. Izrabljivani dio stanovništva je u tim društvima vrlo sklon
prosvjedima, obustavama rada, pa i žestokim otporima i pobunama. U tim društvima obično vlada i
hinjena ili dogovorena “demokracija”. Zbog toga u mnogim od njih nezadovoljne i buntovne, često i
“mlade i poletne”, a uz to i podjednako nepoštene i izrabljivačke, “nove i obećavajuće snage”,
smjenjuju stare, ponekad posve zaostale, umorne i omrznute, političke i gospodarske “elite”! (Starijim
i parafraziranim “političko-ekonomskim” rječnikom bi se reklo da u njih; novi zli i loši smjenjuju
jednake stare (ne)ljude! Zato se u većini tih društava, u skladu s onom narodnom; “Sjaši Kurta-da
uzjaši Murta” ili “elite” sjaše-”elite” uzjaše!, sve vlasti nakon zakonski određenog, a i dogovorenog
ili na bilo koji način prisilno određenog vremena na vlasti, često i prividno, a ponekad i temeljitije, pa
i posve revolucionarno i nasilno smjenjuju.
Ta su društva sklona vladanju različitih oligarhijskih i samozvanih društvenih elita, naučenih
bezobzirnu mitu, korupciji, nepotizmu, klijetelizmu, partitokraciji i svim drugim mogućim i
nemogućim, ili barem privremeno prihvatljivim vrstama zla, i “dok ide”, i koliko-toliko podnošljivim
ljudima na vlasti. Ta su društva izrazito nestabilna. U njima se i putem namještenih izbora, ili s
pomoću efikasnih načina nutarnjih ili vanjskih pritisaka, vlasti ponekad i temeljito obnavljaju ili se
posve nasilno “ruše i smjenjuju”. U te svrhe postoje čitavi “arsenali” pisanih i nepisanih pravila
primjene raznih vrsta (pri)sile, kao i najma uslužnih “društava” koja ih umiju, u svim prilikama, vrlo
vješto primjeniti. Naravno, i u tome je najpoželjnija široka narodna podrška, koja se također može
osigurati s posebno vještim (i “finijim”) načinima jače ili slabije masovne društvene prisile, i vještim
izmjenama u vlasti. U tim društvima, nekad i najstrpljivijem narodu ne preostaje drugo, nego da putem
žestokih pobuna i državnih udara, nasilno smijeni nepoštene, nečovječne i nesposobne vlasti. Usprkos
tome, stalno postoje i neuredne i nečovječne države i njihove vlasti, kakve gotovo nikada u dugoj
povijesti svijeta, nijedan narod nisu usrećile, nego su ih samo sebično izrabljivale i unesrećivale!
Zaključak
Očigledno je cijeli svijet u velikoj krizi čovječnosti. Krizu namjerno stvaraju zli ljudi, koristeći je za
svoje interese. Dobri ljudi to odavno, najjasnije
Obrazovanje za stručno znanje, i odgoj za vide, i većinu teškoća nastoje riješiti na najbolje
opće poštenje, su temeljni uvjeti stvaranja moguće načine. Nažalost oni to ne uspijevaju, pa
i održavanja dobrog društva! Zato, i dobre kriza proizvodi nove pogubne; klasne, kulturne, i
ljude, kao nosioce urednih društava, treba mnoge druge velike, globalno i životno opasne,
trajno i uredno odgajati i obrazovati. društvene, gospodarske i civilizacijske, pa i
Ljudsku dobrotu treba cijeniti i promicati, pogubne ekološke probleme! Jedini sigurni izlaz
iz tih, ljudima neprihvatljivih opasnosti i
a protiv zla i zlih ljudi treba djelovati
međusobnih sukoba, je, u posve NOVOM
pravedno i snažno.
OČOVJEČIVANJU LJUDI i cjelokupnog
ljudskog života, te novim i urednim ETIČKIM (pre)ODGOJEM i racionalnim proizvodnostvaralačkim obrazovanjem VEĆINE(i vodećih!) LJUDI.
To se mora prihvatiti, promicati i činiti u svim izvršnim vlastima, kojima, u svim prilikama, a
posebno protiv zlih ljudi i društava iz
Da se etičnost, najčešće, uzima kao najvažnija trećeg i četvrtog kvadranta, najveće usluge
ljudska značajka, dokazuje i to, što se svaki čovjek i pomoć moraju davati dobri ljudi. Ako se,
u praktičnim odnosima spram drugih ljudi, prvo usprkos pravednu nastojanju, ne postignu
poziva na vlastite uredne i dobre, ili tuđe neuredne i potrebita poboljšanja osobnih i društvenih
loše sustave vrijednosti, te na vlastito poštenje ili uvjeta življenja, tada dobri dijelovi izvršnih
tuđe nepoštenje, na svoju dobronamjernost ili tuđu vlasti i dobri ljudi, moraju poduzeti i druge,
nedobronamjernost, te na svoja dobra ili tuđa zla snažne i pravedne, i grupne i društvene,
djela, nakane i postupke. Drugim riječima etičnost akcije. Njih treba organizirati i izvršavati
je u dobrih ljudi, na riječi i na djelu, a u zlih ljudi energično, na temeljima etičnih društvenih
samo na riječi, na najvišoj, a neetičnost na najnižoj pravila, te pravednih, legitimnih i legalnih
vrijednosti.
17
zakona. Ako i te, posve legalne i legitimne akcije, ne postignu dobar učinak, onda dobri ljudi, s dobrim
dijelovima vlasti, moraju uporabiti i druge vrste djelotvorne prisile. U tome ih moraju pomoći i svi
drugi dobri i uredni pripadnici zakonodavnih i sudskih vlasti, te pozitivne i organizirane civilne udruge
i sindikati.
Hvala za čitanje!
U Zagrebu, 27. 06. 2011.
Autor
Napomena: Ovo je, zbog ograničena vremena i prostora, vrlo skraćen, završno nelektoriran i nekorigiran radni predložak
osnovnog teksta analize i načina utvrđivanja temeljnih ljudskih i društvenih osobnosti, odnosno ljudske etičnosti,
proizvodnosti i opće čovječnosti. Predložena tipologija ljudi i njezin način ocjenjivanja ljudskih osobnosti je nova,
originalna i autorizirana. Budući da na njoj treba još puno raditi, ovim se putem otvara i analitičarima drugih socijalnih
područja, i posebice analitičarima međuljudskih odnosa pri podjeli postojećeg općenarodnog i novostvorenog blaga i novih
materijalnih, pa i duhovnih vrijednosti. Krajnji cilj je postizanje pune praktične vjerodostojnosti i učinkovite primjene ovog
načina analize ljudi i ljudskih grupa na “mikro”(na ljudima) i na “makro”-razini (na društvima).
Tipologija ukazuje i na prijeku potrebu novog (pre)odgoja mnoštva starih i mladih ljudi na temeljima etički i moralno
urednih sustava ljudskih i društvenih vrijednosti. Promiče i unaprijeđivanje opće čovječnosti u društvima putem etičnih
sustava odgoja i obrazovanja, kao i promicanje etične proizvodnje i stvaralaštva. Ukazuje na potrebu mogućeg i snažnijeg
intenziviranja etične materijalne proizvodnje, kao i prijeku potrebu našeg obrazovanja za sve vrste proizvodnih zanimanja.
Bez tih promjena će svako unapređenje, u nas bitno unazađena, i svim vrstama nedostataka i poteškoća bremenita društva,
biti sigurno vrlo teško, možda i preteško To se odnosi i na sve druge, prijeko potrebite i temeljite društvene reforme. Bila bi
velika šteta, da nam opet, zbog vlastitih grijeha i njihova ponavljanja, sva unapređenja i reforme postanu nemoguće.
Autor vjeruje, da je, i u ovako skraćenu obliku, cilj i sadržaj ideje o “etičnoj proizvodnji i stvaralaštvu” čitaocima
dovoljno jasan i zanimljiv, te poticajan na temeljitije razmišljanje o nama samima, o ljudima koji nas sa svih strana okružuju,
o ljudima iz široke okoline i drugih država, o svijetu u kojem živimo i radimo, te, posebice, o drugim, i nama uzoritim i
visoko proizvodnim društvima i zajednicama, koje uporno, pa i nekritično, slijedimo i želimo biti njihovi punopravni članovi.
©Florijan Rajić, Zagreb; tel/fax (01) 38 38 037; GSM 091 530 80 14
18

Download Report