U Rad s dječjim zborom ovom svom izlaganju prije nego što počnem pričati o radu s dječjim zborom, reći ću nekoliko riječi o glazbi. Glazba je od samoga rođenja sastavni dio svakidašnjeg života pojedinca. Glazba je umjetnost koju ljudi vole jer im upravo ona poboljšava kvalitetu života. Ona je sredstvo za izražavanje Piše: Josipa Laco širokog raspona ljudskih osjećaja: ljubavi, tuge i osjećaja pripadnosti koje ljudi ponekad teško iskazuju riječima. Glazba ima ulogu u društvenim institucijama i religioznim obredima, poput rođendana, vjenčanja, pogreba, športskih natjecanja ili vojnih događanja. Oduvijek je glazba predstavljala sastavni dio odgoja i obrazovanja te se njena prisutnost u odgojno - obrazovnom sustavu shvaćala kao sama sebi razumljiva stvar. Vrste dječjih zborova i mogućnosti uvježbavanja Pjevati u zboru je odricanje i žrtva jer treba redovno ići na probe pjevanja. Zbog toga pjevački zbor ne smije imati skupinu učenika i učenica koji se s vremena na vrijeme sastaju da bi na «brzu ruku» navježbali i otpjevali određene pjesme namjenjene za tu prigodu. Takvo pjevanje je ispod dječjeg prosjeka. Dječji glasovi se dijele na glasove dječaka i glasove djevojčica i mogu biti: - Soprani sa opsegom od c1 – f2 - Mezzosoprani sa opsegom od malog a – c2 - altovi sa opsegom od malog g – g1 Prema nekim ispitivanjima tvrdi se da dječji glasovni opseg raste s godinama starosti. Glasovi djevojčica su osim u rijetkim slučajevima, po boji jako slabi, tako da nemaju prave zvučne sadržajnosti, jedrine i nosivosti. Glasovi dječaka imaju veći opseg i nevjerojatnu zvukovnu sadržajnost, što je i razlog, da zborovi dječaka ostavljaju tako snažan utisak na slušatelje. Treba istaknuti da su dječji glasovi dosta neotporni, te da poslije jedne probe pokazuju znakove glasovnog zamora. Ovo je sasvim prirodna pojava, jer je mišićni mehanizam, koji sudjeluje u radu vokalnog glasa veoma neotporan. Voditelji zborova trebali bi voditi računa o tome da prilikom intenzivnog rada s dječjim glasovima djeca promuknu i onda ne pokažu svoje prave vrijednosti. Svi ovi zamori još neoformljenih glasova ostavljaju trajno neispravljene tragove na mišićni sistem koji sudjeluje u radu grkljana i glasnica. Pubertet koji predstavlja prirodni proces u razvitku organizma, uzrokuje promjenu u radu poraslog grkljana i glasnica, a na glas se manifestira u vidu 8 «mutacije». Tu dolazi do izvjesnog nesklada u radu pojedinih dijelova organa, što izaziva nagla preskakanja tonskih visina tj. u jednom trenutku glas zvuči visoko, a u drugom trenutku duboko. Na osnovu svega ovoga, može se zaključiti da u ovom razdoblju, naročito u težim slučajevima, ne treba forsirati s pjevanjem u zborovima, a niti u smislu nekog rada na impostaciji glasa. Pošto djevojčice lakše prebrode pubertet i mutaciju, mogu ranije početi s radom, odnosno s pjevanjem u zboru, otprilike oko 16. godine života. Kod dječaka treba sačekati da se organ stabilizira, tako da tek oko 18. godine starosti (ovisno od pojedinca) mogu početi s ponovnim pjevanjem po zborovima ili s impostacijom glasa. Voditelj – dirigent mora biti veliki psiholog, veliki diplomat, s velikim strpljenjem, sa smislom za planiranje, za mjeru, za mjerljivost zahtjeva koje postavlja pred zbor. Prisiljen je uhvatiti se kao pojedinac u koštac sa svim zaprekama, a ako u tome izdrži, postići će rezultate koji odgovaraju uloženom trudu. U takvim okolnostima uspjeh je zajamčen više nego u radu s profesionalnim zborom, ukoliko dobije potporu svih članova svoga zbora, a o njemu ovisi kako će to postići. O odgoju zbora može se govoriti kao što se govori o odgoju djeteta, jer zbor je osoba i dijete. Osoba je jer nije riječ o skupu odvojenih pojedinaca koji bi imali svoju samostalnost; dijete, jer je riječ o malodobniku koji niti umije, niti razmišlja, već osjeća! Zbor toga valja «odgajati» kao što se odgaja razumna osoba, koja shvaća i koja nešto hoće. No taj je odgoj polagan, jer valja stvarati navike i reflekse, što nije moguće u jednom danu. Ako se postupa razborito i mudro, dijete može postati odrastao čovjek. Na prvoj probi zborovođa treba uputiti članove zbora i na sljedeće: a) Položaj tijela, bilo da pjevač sjedi ili stoji, treba biti uspravan, nipošto ukočen, već ležeran, slobodan b) Lice mora biti mirno bez grimasa c) Jezik ne valja uvlačiti u grlo, već ga treba držati spljošteno, tako da prednjim dijelom dodiruje korijen donjih zuba d) Usta moraju biti otvorena u debljini palca e) Treba voditi računa o pravilnom udisanju, koje ne smije biti udisanje na usta, nego treba pravilno udahnuti zrak kroz nos f) Na svakoj probi djecu treba dobro upjevati pomoću nekih laganih melodijskih vježbica g) Prije početka učenja pjesme, zborovođa treba s djecom pročitati tekst, da ne bude poteškoća kod izgovaranja h) Zatim zborovođa treba pjesmu prvo otpjevati po ______________________________________ Magnificat - god. III. br. 6 / 2009. ___________________________________________ dionicama djeci, da djeca zapamte melodiju i onda je svi zajedno ponove i) Kad to djeca dobro uvježbaju, radi se na usavršavanju dinamike, umjetničke izražajnosti i svega ostaloga, ovisno od karaktera kompozicije. Pjevanje se treba odvijati s istom lakoćom i jednostavnošću kao i govor. Pjevač treba postići lakoću, prirodnost i jednostavnost pjevanog glasa, kvalitete koje su automatski prisutne u govornom jeziku, mada se razlike već ogledaju u disanju: jer je u govoru trajanje vokala sasvim kratko, pa je potrošnja zraka daleko manja nego u pjevanju. Pjevačka tehnika zahtjeva čisto izgovaranje vokala, predstavlja oštro izgovorene konsonante i jasne prijelaze između pojedinih slogova. Ispravna intonacija ovisi o nizu glazbenih faktora i glasovnih sposobnosti djece pjevača, a bez ispravne intonacije, tj. čistog zvučanja melodijskog i harmonijskog intervala, ne možemo ni zamisliti solidan pjevački zbor. To znači da kod učenika trebamo učvrstiti osjećanje tonaliteta koji predstavlja organski temelj na kojem počivaju visinski odnosi pojedinih tonova. Ritam je također jednako važan kao i sama melodija, on je glavni faktor u vremenskoj umjetnosti, kao što je glazba, on mijenja karakter melodije. Svako se vježbanje mora izvoditi pod preciznim pokretima ruku dirigenta. Trebamo voditi računa o tempu, tj. o brzini kojom se izvodi skladba, bilo to u polaganom, laganom ili brzom tempu. Zatim dolazi dinamika, tu ćemo morati djecu naviknuti na zvukovne (tonske) kontraste. U problematici dinamike kod djece, treba riješiti dva osnovna zadatka. Treba osposobiti zbor da može pjevati pianissimo (šaptajuće pjevanje) i da postiže postupnu gradaciju zvuka (crescendo) od pianissima do fortea i obratno, od fortea do pianissima. Pri umjetničkom oblikovanju skladbe ponajprije dolaze do izražaja emotivni i idejni sadržaji pjesme. Da bi se to postiglo pjevač se mora upoznati s cjelokupnim tekstovnim i ritmičko - melodijskim sadržajem skladbe. Zborovođa mora od samoga početka izabranu pjesmu stalno promatrati i osjećati kao jednu započetu cjelinu, a to je moguće ako on pjesmu prije početka rada sa zborom temeljito prouči i upozna pjevače sa karakterom i stilom glazbe. Kada je riječ o samom izboru programa, treba voditi računa o izboru pjesama. Izbor pjesama ne smije ovisiti samo o dirigentovim težnjama. Dirigent mora voditi računa o dječjim sposobnostima i njihovim mogućnostima. Djecu se ne smije forsirati u učenju nekih pjesama koje nisu namijenjene za njihov uzrast. Uspjeh dječjeg zbora uvjetovan je time da stvaralački, s dostatno fantazije, stalno traži oblike sadržaja rada koji će učenicima - pjevačima približiti glazbenu umjetnost i oduševiti ih za nju. Pri sastavljanju programa treba voditi računa, paziti na raznolikost skladbi tj. da se u programu izmjenjuju skladbe bržeg i sporijeg tempa, kao i skladbe polifone i harmonijske strukture. Kompozicije za dječje zborove najčešće su manjeg opsega i uglavnom traju 15 minuta, veoma rijetko dulje. Ako traju dulje, veća je opasnost da će se djeca zamoriti, što će u pravilu imati negativan utjecaj na intonaciju. Pred učenike u pjevačkom zboru postavljaju se značajni zadatci. Izvodeći neko djelo, pjevač mora nastojati da se svojom interpretacijom što više približi umjetničkoj poruci skladatelja. Izvođač pjevanjem ili sviranjem aktivira svoje sposobnosti kako bi najuspješnije mogao odgovoriti tehničkim i glazbenim zahtjevima određenog glazbenog djela. Zborno pjevanje treba da budi i razvija ne samo izvodilačke, već i stvaralačke sklonosti učenika. Kada se govori o razvijanju stvaralačkih sklonosti kod učenika, ne misli se da svaki učenik postane umjetnik, skladatelj, već da svojim izvodilačkim sposobnostima nastoji što uspješnije zvučno realizirati glazbeno djelo i na taj način ostvariti skladateljeve zamisli i poruke. Zlatna harfa Prva Zlatna harfa održana je 1. srpnja 1984. godine u Kočerinu u Hercegovini. U početku je nastupalo samo nekoliko zborova, dok se iz godine u godinu taj broj znatno povećavao. Temeljna zadaća Harfe je bila postupna obnova liturgijskog pjevanja. Svake godine birale su se nove pjesme, koje su voditelji dječjih zborova trebali navježbati. Tako je Zlatna harfa započela s malim župnim zborovima od 1. do 8. razreda koji su bili jezgra buduće obnove liturgijskog pjevanja, a postupno su te popijevke prihvatali i stariji. Zadatak Harfe je bio i poticanje suradnje među voditeljima crkvenog pjevanja. Zlatna harfa je povezala i zbližila voditelje zborova, male i velike diljem naše mjesne Crkve. Dosad je bio obavezan program iz pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer su u toj pjesmarici obuhvaćene pjesme iz svih naših krajeva. Time se članovi zborova upoznavaju s pjesmaricom i njezinim bogatim sadržajem liturgijskih vremena u crkvenoj godini, te proučavaju novi ritam liturgije, a ujedno uočavaju njezine prednosti i nedostatke. Pored tog obveznog programa, svaki zbor ima pravo izabrati jednu pjesmu po vlastitom izboru. Pored pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu novu ima i drugih pjesmarica, iz kojih bi, trebalo također uzeti pjesme i sastaviti program Zlatne harfe. Djeca vole melodične i ritmične pjesme, pjesme koje brzo zapamte, mada smatram, da ne treba zapostavljati i ostale pjesme. Možda bi trebalo načiniti takav program Zlatne harfe, u kojem bi bile sadržane i stare i nove pjesme. Takav program bi svakako bio raznolikiji i zanimljiviji nego do sada, koji se često iz godine u godinu ponavljao. Crkva je jedno veliko tijelo - tijelo Kristovo, u kojem svaki njen član pronalazi svoje mjesto i ulogu. Dječji zbor čini jednu malu sretnu zajednicu, koja svojim pjevanjem slavi Boga i čini naša liturgijska slavlja svečanijim i bogatijim...  _______________________________________ Magnificat - god. III. br. 6 / 2009. __________________________________________ 9