Usnula planeta

1
Kemal Handan
USNULA PLANETA
Pjesme iz usnulog svijeta
Jasni
Tuzla, 2011
2
PJESME IZ VIROVA DJETINJSTVA
Vjetrovi zla su i Kemala Handana, Vrbanjca i Banjalučanina, prognali sa
zavičajnih obala djetinjstva na neka druga, udaljena prostranstva, da čezne i priziva
stare slike – predjele svoje Vrbanje, starog, pitomog naselja što se privuklo
Banjaluci i žuborima rječice, koja mu je dobroćudno poklonila svoje ime.
Handanov odgovor nije bio zgusnut u mržnju, u zlopamćenje; naprotiv, razlio se u
mehke rječi, u stihove. Neke od njih susrećemo, evo, i među koricama ovog
njegovog pjesničkog prvjenca.
Kemal Handan je dugo sretan snivao kraj Vrbanje, a ti snovi sada su se spleli
u stihove u kojima »uspomene sad se smiješe«: »Još radosti bukti plamen, / kad
načinih prvi skok. / Poznam njezin svaki kamen, / čitav njezin donji tok...« I tako,
budeći snove iz djetinjstva, Handan je ispjevao stihovanku svojoj rijeci, koja je i u
najtežim vremenima ostala simbol dobrote i ljepote: »Ona nam je zlatna rijeka, / u
kojoj i nebo sanja, / gdje god teče voda neka, / sa njom teče i Vrbanja.«
Iz virova djetinjstva zažuborili su stihovi bliski djeci, ali i svima onima koji
te najljepše godine nose u sebi i onda kad im kose posijede i izrastu brkovi.
Osluškujući »kako duša sanja«, Handan je ispisao pjesme o rodnoj Vrbanji, o
Banjaluci »koja teče« kad u Vrbas padne suza, o Uni, i njenoj bajci, o starom
mostu na Neretvi, o usnuloj planeti koju treba probuditi dobrotom, o suncu koje je
»vječito na sceni«, o brici iz Vrbanje, o mami mladog slikara, o ruži koja je slala
poljupce, o knjigama, pa o Selminom dućanu, o mravima i pčelama, o jednom zeki
koji je zastao pred neobičnim znakom, pa o pjesniku koji je volio i djecu i
golubove, vrbanjskom učitelju Stanku Rakiti i njegovim brkovima, pa o još jednom
brčiću, onom banjalučkog dobričine Ale koji djecu zasipa bonbonama i
čokoladacima... I sam pjesnik postaje, u isto vrijeme, i dječak i tata; dječak - koji u
sebi nosi sve draži djetinjstva, tata - koji se i sam želi poigrati, jer »kad na prozor
ptica sleti, / u djetinjstvo to ga vrati«. Dječakov tata, zapravo - sam pjesnik, bar za
trenutak biva, kao Mali Princ, vječiti dječak, taj »dječak sa - brkovima«.
Handanove pjesme za male i velike, za sve one koji bi htjeli brže porasti, ali
i duže ostati djeca, razigrane su, melodične, jednostavne, i iznad svega
dobroćudne, zasanjane, kao treperave izmaglice kroz koje se naslućuju najljepše
slike djetinjstva. Pred nama ponovo teče, i žubori, Vrbanja, ona koja je, kako otac
poručuje sinu, »za nas uvijek, draga luka, centar svijeta«. I ta Vrbanja, taj svijet
djetinjstva i uspomena, zapravo je samo djelić planete, koja nam je svima data, i
koja, i kad je usnula, treba da sanja samo snove dobrote.
Ismet BEKRIĆ
3
LIRSKE PORUKE O DJETINJSTVU I ZAVIČAJU
Za rukopis "Usnula planeta" Kemala Handana može se reći da je zbirka pjesama iz
koje odiše i diše izvanredna ljubav i iskrenost o svemu o čemu piše. Veličina
ponuđenog rukopisa je upravo u saznanju da je autor mimoišao mnoge zamke u
koje "upadaju" novopečene literate koji se u posljednje vrijeme javljaju iz svih
dijelova svijeta. Njihovi rukopisi prepuni su "nostalgije za Bosnom", njihove
zabrinutosti za sudbinu države njihovog porijekla, a nisu ni rijetki rukopisi o
prizivanju mržnje, osvete i svega drugog što možemo nazvati ružnim. Na sreću
toga nema u ovom rukopisu Banjalučanina sa adresom boravka u Americi
Kemala Handana.
Vjerujem da neću pretjerati kada kažem da se na prste jedne ruke mogu nabrojati
knjige u bosansko - hercegovačkoj književnosti u kojima ima toliko ljubavi prema
rodnom kraju i djetinjstvu, kao u ovom rukopisu. Prosto je za ne povjerovati sa
koliko ljubavi autor "Usnule planete" piše o rodnom naselju, rijeci svog
djetinjstva, o mostovima koje je pohodio, o rođacima koji su uljepšavali njegovo
djetinjstvo, o učitelju Stanku koji je bio "dječak sa brkovima", o zemlji koju u
snovima doziva, o rijeci Uni koja ga čini sretnim kada te ljepote može ponuditi
drugima. Iako je rukopis naznačen kao "buduća knjiga za djecu", slobodno mogu
reći da će ovo biti knjiga ljubavi ljudi prema ljudima, rijekama, mostovima i svemu
što ovaj svijet čini ljepšim i dražim.
"Bez obzira, dragi sine,
da l' okolo nešto smeta,
Vrbanja je za nas uvijek
draga luka, centar svijeta"
(Centar svijeta)
Pjesnik šalje poruku svojima i sebi da je rodna gruda, ma gdje bila, centar svijeta i
da se ona ne smije zaboraviti ni ponižavati… Upravo u toj želji da istinsku ljubav
"utuvi" svima u glavu pjesnik se često zaboravi i pjesme mu postaju duže nego što
bi trebale.
Da Kemal Handan zna i drugačije, kraće i sažetije, a veoma efikasno i zanimljivo
pokazao je u pjesmi Duga za koju se može reći da je jedna od najboljih u
ponuđenom rukopisu. Sa malo riječi pred čitaoca je, kao na filmskom platnu,
"prosuo" stotine prekrasnih slika, tako da čitalac poželi da "ostane gdje je" i uživa
u tim ljepotama.
4
Prava je šteta što ovakvih "pjesničkih minijatura" u ovom rukopisu nema više jer bi
one, siguran sam, davali rukopisu još veću pjesničku draž.
To, međutim, ne znači da ih u narednim rukopisima ovog autora neće biti i da će
one sačinjavati većinu pjesama, a ne kao sada "usamljene otoke".
Sa zadovoljstvom preporučujem rukopis Kemala Handana za štampanje uvjeren da
će, kada "preraste" u knjigu, imati veliki broj istomišljenika i čitalaca koji će se
čitajući pjesme iz ove knjige sjećati svog djetinjstva. Za autora mogu ponosno
utvrditi da pripada (nadam se i želim da tako bude) jednoj novoj generaciji "pisaca
iz dijaspore" koji će veličati "Svoju luku, svoj centar svijeta" i kod mlađih
generacija razvijati ljubav prema domovini svojih predaka.
Svaki čovjek ima svoju "Usnulu planetu". O njoj svi različito razmišljaju i različito
je vole. Kemal Handan je tu svoju ljubav ukorčio u istoimenu knjigu i na taj način
želi je ponuditi drugima, ali i zauvijek sačuvati za sebe.
Radostan što će ovaj rukopis biti pretvoren u knjigu i biti dostupan većem broju
čitalaca, ponuđenom rukopisu dajem veoma visoku prolaznu ocjenu i to sa
zadovoljstvom potpisujem.
Kemal Coco
Bihać, decembra 2010. godine
5
VRBANJA KAD SANJA
6
VRBANJA
Tu prohodah, pa zaplivah,
il' obratno možda bješe...
Dugo kraj nje sretan snivah,
uspomene sad se smiješe.
Još radosti bukti plamen,
kad načinih prvi skok.
Poznam njezin svaki kamen,
čitav njezin donji tok.
Znam i gdje je bila brana,
gdje je nekad bio mlin,
gdje se spusti kakva grana,
a gdje viri kakav klin.
Gdje se može pregaziti,
gdje je svaki dubok vir,
oštri škriljci gdje su skriti...,
poznam svaki njezin hir.
Poznat mi je svaki brzak,
i kad huči ispod leda.
Kad se prospe oblak drzak,
odakle nas ona gleda.
Gdje god ima kakva mrena,
gdje ću naći dobrog klena.
Gdje je škobalj bio blizu,
i gdje ribe uvijek grizu.
Znam gdje pijesak brižno slaže,
pa ga za nas grije sama,
i najbolje gdje su plaže,
gdje se sunce sunča s nama.
7
Gdje skakači salto prave,
gdje je voda preko glave,
gdje pronaći suho granje,
dobro drvo za pecanje.
Kukuruzi gdje se peku,
harmonika gdje sve svira,
i gdje momci mole rijeku,
da im cure odabira.
Vaterpolo ljeti važan,
a zimi je hokej glavni.
Olimpijski duh je snažan,
u Vrbanji svi smo slavni.
Proteklo je vode dosta.
Da l' kamenje moje osta?
Preko mosta ko sad hoda?
Da l' slobodno teče voda?
Ko sad gleda s našeg mosta?
Ko od mene pravi gosta?
Vrbanja nam naša draga,
njome teče naša snaga.
Provjerimo naše znanje,
šta je ljepše od Vrbanje?
Probudimo naše snove,
kakav nas to žubor zove?
Ona nam je zlatna rijeka,
u kojoj i nebo sanja,
gdje god teče voda neka,
sa njom teče i Vrbanja.
8
CENTAR SVIJETA
O Vrbanji pričaj, babo,
znam baš malo – prava bruka,
pokraj nje se, kol'ko vidim,
smjestila i Banjaluka.
Vrbanja je, dragi sine,
tvoje gnijezdo, tvoja baza,
ona će ti uvijek biti
u pustoši toj oaza.
Čak i onda, kad ne možeš
u Vrbanju nogom kročit,
ona će ti biti vrelo
iz kojeg ćeš snagu točit.
Bez obzira, dragi sine,
da l' okolo nešto smeta,
Vrbanja je za nas uvijek
draga luka, centar svijeta.
9
SNOVI
Nije bila moja volja
Jelisejska gledat polja.
Ne šetam se u snovima
ni po bečkim parkovima.
Ne znam što mi put krivuda
oko brda Holivuda,
a onda se ova niska
pruži i do San Franciska.
Misao se uzduž džade
kroz Vrbanju sama krade.
Dobila je krila jaka još mahala, još budžaka..
Osjećam se mnogo bolje,
kroz Medeno letim polje.
Kroz Topolje, na Brizije,
kroz Jelovac, kao prije..
Otkucaje čujem srca
sokacima ispod Brca.
Vidim kako duša sanja,
razlila se k’o Vrbanja.
10
BANJA LUKA TEČE..
Nek’ brodovi noćas krenu
iz dalekih luka.
Neka vrate djecu njenu zove Banja Luka.
Nek’ se vrate, poput ptica,
sa obala južnih.
Ne vidim ta draga lica
sto godina tužnih.
Nek’ metalne ptice lete,
raširenih krila.
U zagrljaj nek’ mi slete
djeca moja mila.
U grlu je riječ stala,
u vazduhu ruka.
U Vrbas je suza pala teče Banja Luka...
Ruka njena drhtava je,
taj zagrljaj čeka.
Napunila suzama je
korita svih rijeka!
11
UNSKA BAJKA
Zastao sam na sredini mosta,
dok u meni još žubore strune.
Duša moja na njemu ne osta,
radostan ću tražit’ je kraj Une.
Nikad neću znati da opišem,
šta se zbiva u tom dragom času.
Možda Unu ja sada udišem,
jer njen smaragd osjećam u glasu?
Šta to radi nebo iznad grada?
Šta to radi meni, samo Una?
Ovdje radost mjesto kiše pada,
a duša je unske pjesme puna.
Čini mi se, ribe bolje znaju,
što zanosno kroz taj kristal plove,
da i one bajci pripadaju šute, slute, da nam srca love.
Mnogo znade stara gradska kula,
koja prošlost i budućnost spaja.
Priča, što je vidjela i čula,
djecu Une mudrošću napaja.
Možeš pitat’ i unske lađare,
lađama su prirasli za rijeku.
Možeš pitat’ nas unske sanjare,
možda, iz sna, prozborimo neku.
I djevojke o tom dosta znaju,
pričala im Una, brižna majka,
oko nje se rado okupljaju,
dok iz vode bljeska Unska bajka.
12
Vitezovi hrabri sve su znali,
i sve su to baš za bajku dali.
Una pjeva, igraju se vali vitezovi bajku odabrali.
Poziv šaljem pjesnicima svijeta,
slikarima što im boje gode,
da ljepotu što teče i šeta
opet sliju u tu himnu vode.
Opijen sam, pa poklanjam svima
val radosti što struji u zraku.
Poklanjaš je – a više je ima,
izvor joj je na svakom koraku.
13
STARI MOST
Radost hrli ljudskom oku
kad u jednom kamenskoku
poljube se sve daljine,
kad zaplešu vrh dubine.
Njemu teško bilo nije
i u kičmi da se svije,
pa da lebdi sav nad vodom,
oživljen baš ljudskim hodom.
Svi putevi iznad njega
tu se spliću, ko sudbine.
Post'o veći i od brijega
što ga gleda sa visine.
Imala je mnogo dara
građevina ova stara,
da u simbol sve pretvara,
kad je vidiš, da začara.
Iz Mostara, sa Balkana,
pozdrav šaljem – slika znana.
Ko još nije u životu
dotakao tu ljepotu?!
Stoljećima on tu stoji,
da bi svijet zadivio!
Da l' u kamen još se broji,
ili je već oživio?!
On skokove mnoge pamti,
i sam post'o kamen-skok.
Kameno mu srce plamti,
kad Neretve kaže - cmok!
14
Spozn'o je i ljudsku zlobu,
u neljudskom nekom dobu,
stisnu oči od kamena,
i prekri ga rječna pjena.
Opet gledam most nad vodom,
sav odzvanja ljudskim hodom,
za obale obadvije
jedno srce opet bije.
15
USNULA PLANETA
16
PUTOVANJE
Oko sunca se okreće,
pogledajte ovaj globus,
a imamo i mi sreće,
Zemlja nam je - autobus.
Putnici smo od rođenja,
sva prethodna pokoljenja.
Sin putuje, putnik tata,
groznica ih putna hvata.
Sunce poput semafora
Zemlji stalno prednost daje.
Ona stalno ići mora,
kretati se ne prestaje.
Vrtimo se ko na ražnju,
skrenuše nam neki pažnju.
Druge ne bi čak ni sila
skinula sa ringišpila.
Neko budan, neko spava.
Pitanjima putnik gnjavi:
Što je vožnja vrtoglava,
što stojimo svi na glavi ?
Svi se vrte oko sebe,
opominju samo tebe.
Slobodno se i ti vrti
sa Zemljicom, sve do smrti!
17
USNULA PLANETA
Gdje ničija nije
još stigla raketa
otkrivena ti je
Usnula planeta.
Na nju bi da dođeš?
Poteško je znati Mozak Mali prođeš
kod Velikog stati..
Otkrili je davno
vrlo jednostavno neko knjigu pravu
stavio pod glavu..
Uočeni znaci
da tu žive bića,
najbolji junaci
pjesama i priča.
Odmah je počela
invazija prava,
uz jasna načela
da se pritom spava.
Usnula planeta
zakon novi kroji.
Dok se po njoj šeta,
sat nam ovdje stoji.
Karta ti je tamo
nepotrebna briga.
Pokaže se samo
pročitana knjiga.
18
Možda nekog čudi,
naviru mi brige..
Plašim se da ljudi
pokupuju knjige.
Još mi nije jasno,
o njoj niko glasno,
a toliko ljudi
sa puta se - budi.
Evo stare tete
opet knjige traži,
usnule planete
zakon da uvaži.
Unuka je zove,
do knjižare prati,
i ona će nove
knjige izabrati.
Usnula planeta,
pročitali ljudi,
ljepši dio svijeta
u nama probudi.
Ako mene pitaš,
nije tajna neka,
ono što pročitaš
na putu te čeka.
Da podvučem jako
na kraju i ovo:
Pozlati se svako
pročitano slovo!
19
MRAK
Junak sam, jasno
sunce što sija.
Saznao kasno,
mrak mi ne prija.
Smišljao kako
pobjeći mraku.
Spavao slatko
uz svjetlost jaku.
Čim sunce zrakne
narednog dana
i mrak se makne
iz moga stana.
20
ISKRICE O MRAKU
Svemirom se šetka,
težak - ni po grama.
Od samog početka,
zbog njega je drama.
Ispunjava svemir,
izaziva nemir.
Sunčanicu ima,
poznato je svima.
Sunce protiv mraka vječito na sceni.
Čak i sunca zraka
ostane u sjeni.
Osjetljivog vida,
mraku svjetlo škodi.
Možda i od stida
mračan život vodi?
Kažnjavali strogo
borce protiv mraka.
Mračnjaka je mnogo,
a narav opaka.
Možda i u nama
mračna sjena neka,
da zavlada tama
svoju šansu čeka?
U nama su moći
za porazit’ tmine.
Sjene neće proći
iznutra kad sine.
21
Jedan Mračko mali,
ponos svoga roda,
stao da se hvali,
da po svjetlu hoda.
Po našem saznanju,
mrak se krije danju,
u mračnom šinjelu,
u nekom tunelu.
Tek u toku noći
porastu mu moći.
Krijemo se sami
u svojoj – pidžami.
22
DUGA
Kiša bila,
kiša lila,
sad se duga izdužila.
Duga bila
pa se svila,
grad je cijeli okružila.
Kiša pala,
kiša stala,
oblake je rastužila.
Djeca znala,
istrčala,
svjetlost im se pridružila.
23
DJEČAK SA BRKOVIMA
24
GEN
Zašto rodi mama mene,
optužuju neke gene.
Sumnjičav je nešto tata,
tvrdoglavo on to shvata.
Odgovorni, kažu, geni
i što mi je kosa plava,
i ostalo sve na meni,
baš i ova tvrda glava.
To što rodi mama brata,
geni opet krivi biće.
Svako kaže - isti tata,
samo jaja tako sliče.
Ako seku rodi mama,
znam ko može biti krivac.
I ona će sličit’ nama,
jer gen ima tatin živac.
25
ODBACIMO NAŠE FLAŠE
Za početak naše borbe,
dvotrećinske više čorbe!
Čim popusti mami pažnja,
jagnjetine, one s ražnja!
Nastavimo borbu drekom
za sirnicom, za burekom!
Djeca će vam biti sita
kad pred njima bude pita!
Unesite više šarma!
Paprike il’ barem sarma!
Dosta nam je dječje hape,
pojeli smo sad ćevape!
Ne tjerajte mak na konac,
bosanski nam dajte lonac!
Kakvo mlijeko? Kakve krave?
Hurmica bi i baklave!
Odbacimo naše flaše,
bosanska nam hrana paše!
26
KRPICE I MRVICE
Jedna
vrijedna
djevojčica
prikupila
sto krpica,
i od cica,
i od svile,
da bi njene
lutkice
sve bile
ljepotice,
kao vile,
kao breze,
i još mile
ko princeze.
Ispod njene
kikice
šta se sada
kuha?
Sad sakuplja
mrvice
od staroga
kruha.
Kad grančica
kisne
i kad zima
stisne,
pticama su
mrvice
ukusne,
korisne.
27
A sutra će,
sutra...
Već prikuplja
jutra.
Kad sakupi
dana,
kao šest
đerdana,
i toliko
noći,
da snove
pretoči,
baš tada će
moći
i u školu
poći.
28
SELMIN DUĆAN
Selma dućan otvori
nasred dnevne sobe.
Ekskluzivno, prozbori,
mješovite robe..
Izložila bonbone
lopte, avione,
slikovnice, barbike
i mamine slike.
Papuče i čarape
dva šarena rupca
narukvice, sat i kape
za poznatog kupca.
Okitila stalaže,
za svakog ponešto.
Pravi kupci se traže,
obrađuj ih vješto.
Spustila je cijene
da prodaja krene.
Neke mora da snaži
jer se roba traži.
Ne dajemo kredite!
Samo gotovina!
Ponešto da vratite Selmina novina.
Napravila planove
šta će ko da kupi.
Sada trlja dlanove,
roba je na klupi.
29
Sigurna je za brata,
kupit će kolače.
A šta treba i tata?
Duge, muške hlače.
Sestri lako prodat će
njezinu flautu,
a za mamu dodat će
dugme na kaputu.
Selma pravi za nanu
kafu u fildžanu.
Nek se nana sladi
dok joj dućan radi.
30
MAMI MLADOG SLIKARA
Savjetujem, da nastavi,
umjetnik će biti pravi.
Kada bude malo stas'o,
bit će sinčić tvoj – Picasso!
Stalno kupuj boje njemu,
i zadaj mu neku temu.
Nemoj, mama, žalit para,
zar ne vidiš, on već stvara.
Da pokuša i Van Gog,
ne nacrta takav glog.
Tema ova - glog za cestom u razredu tek je šestom.
Odmah da mu kupiš ulja,
sve što želi, neka mulja.
Nemoj, mama, biti škrta,
i po zidu neka crta!
Neka uzme još par glista
pa ih pusti preko lista.
Dok se njišu kao barke,
nek' sipaju boje jarke.
Nek bojama i to svojski,
dobro skvasi i rep konjski,
neka njime mlati svuda,
pa da vidiš što su čuda.
Čak ni onaj Berber naš,
ne naslika takav gvaš.
Na početku prlja veš,
kasnije će biti keš.
31
BRICO
Kosu svakom makazama štric’o.
moj amidža, berber zvani Brico.
Kad se neko poslom ovim bavi,
čupavcima red pravi na glavi.
Brijačnicom prolome se krici,
omakne se svakom, pa i Brici.
Na kraju se moj amidža vadi,
ne brinite, sad ste opet mladi!
Kad posljednje mušterije odu
i sjaj kad se stari vrati podu,
dolazio tad je moj trenutak,
da posjetim Adžin radni kutak.
Za me bješe ukleto to mjesto,
taj trospratni, rasklimani prijesto.
Motali me kao faraona,
a plaćali sa dva-tri bonbona.
Godinama ja ponavljah Adži neću više da budem “sve mlađi”!
Ipak mi je draga bila šala,
da me šiša kao - generala.
Uslove mu postavljao tačne,
da izbjegne kakve scene plačne,
da mi kosa naraste do poda,
i da koju godinu mi doda.
32
GENERAL ALE
Naredbom Glavnog Štaba Najjače vojske svijeta u čin generala sa 119 zvjezdica
unaprijeđen je Alija G. iz Banjaluke…
U tašni će naći mapu,
dok francusku krivi kapu:
Da vidimo, gdje su mete,
pronaći ću svako dijete!
Drhte sada sve armade
pred tonama čokolade.
Drhti Istok, drhti Zapad,
čokoladni sad će napad.
Gledam tristo aviona
i radosno svako dijete;
s čokolada i bonbona
papirići svuda lete.
Kad istresu slatki teret
na zemlji će nastat trka.
Bombardira djecu šeret
osmjesima ispod brka.
Da pitaju i nas male,
kad biraju generale,
ne bi s nama bilo šale,
general nam da je Ale.
U poznatom svom maniru
služio bi samo miru.
Sve su vojne sile jadne
čokoladna kada padne...
33
Nestale bi sa ekrana
slike ljudskoga barbarstva.
Gledali bi svakog dana
prizore iz ljepšeg carsta.
Sva bi djeca bila sretna.
Čokolada nije štetna
ako zubar malo više,
efekte joj kontroliše.
34
UČIMO SLOVA
Sa prvim se slovom kreće,
sa prvim se slovom leti.
Ko nauči slovo veće,
i manjeg će da se sjeti!
Slovo “A” se lako kroji:
kosa gore, kosa dole
još linija da ih spoji,
nek’ se vidi da se vole!
Pokazujem - malo “a”:
Vrlo slično broju dva.
“a” je deblje za stomačić,
k’o prvačić za torbačić!
U školu vas kao sjene
prate dido, tata, mama.
Vel’ko slovo prvo krene,
kasnije će mala sama..
35
KNJIGA
Ne, knjiga ne živi
da police krivi,
niti da vitrine
štiti od prašine.
Knjiga ima krila,
može da poleti.
Baš bi sretna bila,
na dlan da ti sleti.
Ona tajne skriva,
blaga gdje su skrita
i o tome sniva neko da je čita.
36
UČITELJ STANKO
Godina se đerdan niže,
na cvijetnom proplanku.
Jednom cvijetu priđe bliže,
svaki leptir, na zastanku.
Pripadao je svijetu
za djecu što bješe skovan,
gdje sve živo je u letu,
cvjetić svaki je poštovan.
Donosio svakom ptiću
knjigu, pjesmu, riječ blagu,
znajući da jutra sviću
kad udahnu sunca snagu.
Čini mi se, još odzvanja
hodnicima školskim trk.
Sve to gleda, k’o da sanja,
i smješka se, Stankov brk.
Činilo se, i on želi
sa nama, k’o brzi zvrk.
Bilo sve je što nas dijeli,
radoznali Stankov brk.
Nije znao on da stavi
pogled kojeg zovu mrk.
Gledao nas dječak plavi,
jedini što ima brk.
Decenije već se nižu,
ljubav osta malom svijetu.
Neprestano će da stižu,
leptirići tvome cvijetu.
37
BRKATI DJEČAK
Moj se tata nečeg sjeti,
kad na prozor ptica sleti.
U djetinjstvo to ga vrati,
pa se želi poigrati.
Iskreno mi tata reče –
od igre baš ništa preče!
Mislim i ja vrlo slično,
mada rastem, dinamično.
Kada rasteš, kada želiš
petnaest da skupiš bar,
brkovima se veseliš,
brkovi su strašna stvar.
Sretan ja sam, drago tati,
kao drugar kad me prati.
Brk ni njemu baš ne smeta
do djetinjstva da prošeta.
38
KVAKNUTE PJESME
39
ŽARA
Ja sam jedna trava ljuta,
tu stanujem, pokraj puta.
Kad sa puta neko siđe
bolje da me zaobiđe.
Čaj od mene ljudi piju
kamen neki da razbiju.
Slabokrvnom - moga čaja
željeznoga eto zmaja.
Neko voli da me vari,
zeljanica nekog žari,
neki prave dobar začin,
svak' me jede na svoj način.
Trgaju me, beru, suše,
do zemlje me nekad ruše.
Putem ovim mnogi praše,
mojim lišćem djecu straše.
Nekima sam za večeru,
drugi sa mnom kosu peru,
a svakoga kišnog dana
igramo se – gromobrana.
U vrelu me vodu stave.
Kažu - moram da obarim!
Svega mi je preko glave,
kopriva sam pa ožarim.
40
RUŽA
Poljupce je slala
divlja ruža mala.
Na druženje zvala,
šuma mirisala.
Svi šumski kanali
izvještaje slali..
Lišće šumi, piše
kako šuma diše.
Sva stvorenja sitna,
za let da se spreme,
poruka je hitna,
da ne gube vrijeme.
Trebali se naći
na ružinom cvijetu.
Insekti su, znači,
bili svi u letu.
Za sve je doznao
ružni dušman, ljuti,
pa je odmah stao
planove da muti.
Bube ispališe
ubojite strijele.
Složno navališe
eskadrile cijele.
Ljepota da traje,
i da svrsi služi,
ruža branit’ zna je,
trnjem se okruži.
41
KRAVA BETI
Nervozna je krava Beti
kada obad na nju sleti.
Rep joj na sve strane leti.
Obad Beti jako šteti.
A dešava to se ljeti
kad se oblak kiše sjeti.
Beti hoće da ga mlatne,
nevolje su njene znatne.
Kad joj žica stvarno pukne
svima kaže, prosto mukne.
Zbog obada Beti strada,
naprosto se - zaobada.
42
VAGA
Dobro jeo, dobro pio,
a sit nikad nije bio.
Igrica mu danonoćna
bila jedna vaga stočna.
Uz apetit tako strašan,
postao je pozamašan.
Svakim danom bio veći,
nigdje kraja ovoj sreći.
Jednog dana, kakvog bola,
vaga kaza rezultate.
Odlučiše, sretnog vola
do mesara, da isprate.
43
MRAVI I PČELE
Ispod jednog trulog panja
milion se mrava ganja.
Ko god hoće da ih broji
sa vremenom dobro stoji.
Zadirkujem jednog mrava,
sretan nije pa se krije.
Zašto medu boli glava
kad mravinjak pred njim vrije?
Ovaj narod malih mrava
stekao je dosta prava,
kao primjer da nam služi jači onaj što se druži.
Primjer sličan daju pčele
kad oteti med im žele.
Stradao je opet medo,
živ ga svako izujed’o!
44
ZEKO I ZNAK
Palo na um zeki mladom
da prošeta šumskim gradom.
Šetajući on doluta
nasred glavnog gradskog puta.
Susreo se dan sa mrakom,
a naš zeko s nekim znakom.
Na zadnje se noge diže,
da osmotri malo bliže.
Djeteline mi zelene,
označili čak i mene!
Kupusnog mi svježeg lista,
rep i uši, glava ista.
Kad prosudim sa visine,
znak me ovaj jako brine.
Na osnovu ovog znaka
imat ćemo zeku-đaka.
Oko škole nekad šetam,
ne želeći da im smetam.
Tamo vidjeh sličan znak,
sa knjigama trči đak.
Ja ne vidjeh nikad zeca
tamo gdje se uče djeca.
Škola nije za moj ukus,
trava jeste, mrkva, kupus.
Ako čujes, dok grad sanja
šaputanje gustog granja,
to se zeko opet sklanja,
ispred znaka što ga ganja.
45
LOVAČKA
Strast u nama treperila
što u zamke mami ptice,
a prozorska okna krila
lovačke osmatračnice.
Radost bili su lovcima
golubovi i sjenice.
Baš tada je praznik njima
kukuruza i pšenice.
Dolazile male ptice
i plesale oko žice.
Zadivile strašne lovce,
lovile ih, baš doslovce.
Na kraju se na to svelo:
igralo se - pa se jelo,
a lovačke priče traju,
shodno starom običaju.
46
KVAKNUTA PJESMA
Na jezercu pokraj kuće
familija pačja kruži,
Hana kraj njih sve skakuće,
hoće s njima da se druži.
Na bosanskom može Hana
malo riječi da nam kaže.
Pačji joj je jača strana,
s patkama se bolje slaže.
Gleda ona jedno pače,
misli – kako bi to bilo,
da je ono žuto mače,
što se na dlan njezin skrilo.
Al' ne misli patka tako,
sve shvatila naopako.
Kada pače bi na dlanu,
krenu hrabro u odbranu.
Sad je Hana šokirana,
pa ne može ni da makne.
Ljubav joj je blokirana!
Šta ako je patka kvakne?
Mama patka već je prati,
i krilom je svojim taknu.
A Hana tek bolje shvati,
kad je kljunom malo kvaknu.
Desilo se ništa nije,
ni patka već nije ljuta.
Sve je isto, kao prije,
samo pjesma, kvak – kvaknuta!
47
POBUNA
Večeras se pobuniše
četvrtaste stvari –
nepravda se ova više
ne može da svari!
Zašto lopta mora samo
da bude okrugla?
Šta bi bilo da joj damo
naša dva-tri ugla?
Kad će prestat’ da nam prave
sva četiri ugla?
Četvrtaste naše glave,
oh, kakvoga rugla!
Taj ćoškove što nam pravi,
umjetnik taj vrli,
nek’ na sebe ćošak stavi,
pa neka se grli.
Čini nam se, svi se trude
djecu da izlude.
Da budemo baba-roga,
sve smo protiv toga!
Sve se kreće u prirodi,
mrda čim se rodi.
U prirodi nema greške,
svako može pješke.
Naglavačke postavljene
u nekakvom kutu,
nismo stvari, mi smo sjene
na životnom putu.
48
Zašto i nas ne naprave
od gume il’ kože,
da skačemo preko glave,
k’o lopta što može.
Tad bi Adi, na livadi
što obično radi,
i nas strogo šutat’ mog’o,
dok mu ne dosadi.
Tad bi smio mali Ami,
on najdraži mami,
da ne brine brižna mama,
igrati se s nama.
49
KO JE, KO JE..
Ko je, ko je vidio
vrapca u kavezu,
gledati je morao
slona na trapezu.
Ko je, ko je gledao
slona na trapezu,
morao je pisati
bolesti genezu.
Ko je, ko je pisao
bolesti genezu,
ostati je morao
stalno na oprezu.
Ko je, ko je ostao
stalno na oprezu,
morao je žedniti,
dok ga ne prevezu.
Ko je, ko je žednio,
dok ga ne prevezu.
Kalemit je morao
jabuku na brezu.
Ko je, ko je kalemio
jabuku na brezu,
morao je pojesti
svu rižu Kinezu.
Ko je, ko je pojeo
svu rižu Kinezu,
uskoro je morao
nositi protezu.
50
Čitav slučaj vrapcu je
izazvao jezu,
pa će neko vrijeme
ostat' u kavezu.
51
PUŽ GOLAĆ
Prisiljen je puž da puže
i na staze duže,
ali pritom budno pazi
ko gazi po stazi.
Visoka se kazna plaća
kada si bez gaća.
To pogađa poput mača
i puža golaća.
STONOGA
Cura ja sam nogata,
nogama sam bogata!
Neću kriti, to ne mogu,
ništa nemam osim nogu!
Ko u vreći pričam rogu,
ubjeđujem kol’ko mogu.
Uspostavljam teško slogu
da na jednu stanem nogu.
52
DOKTOR PAUK
Danas nam je Doktor Pauk
održao važan nauk
za letače iz visina
iz predmeta – paučina.
Razapeo on je mreže,
svoje goste da poveže.
Otišao korak dalje na večeru goste šalje.
PAPAGAJ
Ponovit ću, što glasnije,
stvari koje rekoh juče.
Svakom da bih, što jasnije,
razjasnio nemoguće.
Riječi su iz moga kljuna
u mudrost bi da ih broje.
Istina je, ipak, puna,
samo zato, jer su tvoje.
53
SPUŽVA
Ja sam spužva
što se gužva
i vodu upija.
Zvoni zvono,
brišem ono
što meni ne prija.
Brišem slova,
isponova,
sve više i više.
Zar je čudo,
brišem ludo
kada mi se kiše.
Ja sa kredom,
pred razredom
vodim pravi boj.
Sve što piše
to se briše,
znam posao svoj.
54
BILJEŠKA O AUTORU
KEMAL HANDAN rodio se 15. februara 1956. godine u banjalučkom
naselju Vrbanja, gdje je završio i osnovnu školu. S diplomom banjalučke
Gimnazije, 1975. godine, upisuje se na studij ekonomije. Radio kao službenik u
Privrednoj banci Sarajevo, zatim kao seketar Muđuopštinske organizacije za
slijepa i slabovidna lica, a kasnije i u Crvenom krstu Njemačke.
Posjeduje titulu majstorskog kandidata u šahu.
Maja 1993. godine, kad ga puštaju iz vojnog zatvora, odlazi za svojom
porodicom u Njemačku, gdje ostaje do 2000. godine. Novo utočište našao je u
SAD-u, gdje i danas živi. Zaposlen je u najvećoj kalifornijskoj trgovačkoj
kompaniji prehrambenih proizvoda Ralph's.
Početkom 2010. godine javlja se pjesmama i satiričnim rimama, koje je
objavljivao na stranicama Banjalučkih žubora, magazina ŠEHER Banja Luka u
Švedskoj, magazina za djecu Palčić Sarajevo, te u Zajedničkoj knjizi IV
međunarodnog književnog susreta Novo Sarajevo »Kapija istoka i zapada«
(novembar 2010.). Knjiga zavičajnih pjesama i stihova za djecu »Usnula
planeta« njegov je izdavački prvjenac.
55
SADRŽAJ
Ismet Bekrić: Pjesme iz virova djetinjstva ...……………………...
Kemal Coco: Lirske poruke o djetinjstvu i zavicaju………………
VRBANJA KAD SANJA
Vrbanja…………………………………………………………….
Centar svijeta………………………………………………………
Snovi………………………………………………………………
Banja Luka teče..………………………………………………….
Stari Most………………………………………………………….
Unska bajka……………………………………………………….
USNULA PLANETA
Putovanje………………………………………………………….
Usnula planeta…………………………………………………….
Mrak……………………………………………………………….
Iskrice o mraku…………………………………………………….
Duga……………………………………………………………….
DJEČAK SA BRKOVIMA
Gen…………………………………………..…………….
Odbacimo nase flaše………………………………………
Krpice i mrvice.……………………………………………
Selmin dućan……..……………………………………….
Mami mladog slikara…..…………………………………..
Brico……………………………………………………….
General Ale…..…………………………………………….
Učimo slova……………………………………………….
Knjiga.……………………………………………………..
Učitelj Stanko...…………………………………………....
Brkati dječak...…………………………………………….
56
KVAKNUTE PJESME
Žara…………………………………………………………………
Ruža………………………………………………………………..
Krava Beti………………………………………………………….
Vaga………………..………………………………………………
Mravi i pčele……………………………………………….………
Zeko i znak…………………………………………………………
Lovačka……………………………………………………………
Kvaknuta pjesma.………………………………………………….
Pobuna……………………………………….…………………….
Ko je, ko je..……………………………………………………….
Basnice ….………………………………………..……………….
 Puž golać…………………………………………………….
 Dr. Pauk……………………………………………………..
 Stonoga………………………………………………………
 Papagaj………………………………………………………
 Spužva…………………………………………………..
BILJEŠKA O PISCU…………………………………

Download Report