Predškolski odgoj Nasilje na internetu Kako zaštititi djecu Str. 4 i 10 Broj 9 (2749) • Godina LXI. Zagreb, 2. oæujka 2010. Matematika je za djecu prirodni Polugodišnji rezultati srednjoškolaca izazov ”Izgubljeni” cijeli Str. 5 razredi Str. 8 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: LIKOVNA KULTURA U početku bijaše slika i zauvijek - slika! Razumijevanje vizualnih medija i vizualnih sadržaja od sve je veće važnosti u suvremenom društvu, pa se stoga posebna pozornost usmjerava upravo na problem likovne kulture u osnovnom, tj. obveznom obrazovanju jer ono treba osigurati svakom građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život. No likovnjaci su upalili alarmno svjetlo: nastava likovne kulture u πkoli gurnuta je na opasnu nizbrdicu... Stranice 13 − 18 U ovom broju za Školske novine pišu i govore Đurđa Adlešič, Vladimir Halusek, Josip Markovac, Vinko Bajrović, Marina Alerić, Ivana Kardo, Nataša Ljubić Klemše, Mirjan Tomašević Dančević, Ana Novoselac, Mirko Petrić, Hrvoje Njirić, Klaudijo Štefančić, Miroslav Huzjak, Marija Lugarić 2 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. IZ SADRŽAJA Razmjena uËenika Ljepota raznolikosti Str. 7 Razredna nastava MATEMATIČKA KOMPETENCIJA UČENIKA PRVOGA I DRUGOGA RAZREDA Str. 9 SAD - predškolski odgoj VRTIĆ - MJESTO ZA IGRU ILI UČENJE? Str. 11 UVODNIK piše Marijan Šimeg [email protected] Godine populističkog petljanja P rije dva tjedna pisao sam o prijedlogu Zakona o udžbenicima i njegovu članku 22. kojim je reguliran način odabira udžbenika. Njime se predlagalo da se odabir udžbenika odradi u dva izborna kruga. U prvome bi učitelji trebali resornome ministarstvu omogućiti formiranje kataloga odobrenih udžbenika, odnosno popis svih onih koji prelaze kvotu od deset posto zastupljenosti. U drugome bi od tih probranih trebali na razini predmetnog aktiva u svojoj školi izabrati jedan kojim će se i koristiti. Tu odluku trebalo bi im potvrditi ili odbiti vijeće roditelja i ta zakonska odredba izazvala je veliku buru meu učiteljima i svima koji se ozbiljno bave obrazovanjem. Slijedom njezine logike moglo bi se dogoditi da se u prvom krugu učitelj izjasni za jedan udžbenik, da u drugom krugu predmetni aktiv izabre neki drugi, a da na kraju zbog nesuglasja s vijećem roditelja u školi bude u uporabi treći udžbenik, najzastupljeniji u županiji, ali ga u dotičnoj školi nitko nije imao ni u primisli. Z Stoljeće Osnovne škole Kantrida u Rijeci PUNIM JEDRIMA DO PREPOZNATLJIVE KVALITETE Str. 20-21 bog takve je argumentacije rečeni članak 22. modificiran i mišljenje vijeća roditelja je postalo neobvezujuće. I to je bila jedina bitna promjena Zakona o udžbenicima prije nego što je pošloga petka izglasan u Saboru. Svi oni kojima je obrazovanje na srcu mogli bi reći da je to malo ili ništa u odnosu na zahtjeve vremena u kojemu živimo i na potrebu da imamo doista kvalitetan zakon koji nećemo mijenjati svakih nekoliko mjeseci. Jer, od 2006. godine kad je donesen prošli zakon o udžbenicima, doživjeli smo njegove tri izmjene, a sada i četvrtu u obliku posve novog zakona. U saborskoj raspravi resorni ministar naglasio je da je to zakon koji će u dalekoj budućnosti donijeti stabilnu situaciju glede udžbenika, koji će donijeti više reda, dokinuti stihiju koja se ogledala u korištenju različitih udžbenika za isti predmet u istoj školi, čime je bilo trajno onemogućeno bilo kakvo nasljeđivanje udžbenika. Najjača tri argumenta iz ministrova arsenala stalno su isti: zakon će omogućiti manje školskih knjiga odnosno udžbenika, jer definira obvezne udžbenike i pomoćna nastavna sredstva koja nisu obvezna, slijedom toga i školske torbe će postati lakše, a konačno ćemo dobiti i jeftinije udžbenike. R asprava u sabornici pokazala je, pogotovo ona s oporbene strane, da i pored svih zakona i dalje imamo previše udžbenika, da su preskupi i da školske torbe nisu ni grama lakše. Pokazuje se da i u ovom slučaju, kako i u mnogim zahvatima u obrazovanje do sada, vlast probleme rješava s pogrešne strane ili ih postavlja naopačke pa umjesto da se donesu prvo nacionalni pa iz njega izvedeni predmetni kurikulumi kao temelj za posve nove udžbenike, mi najprije donosimo zakon o udžbenicima koji će već od sutra trajati četiri godine, ni ne pitajući se što će biti s tim istim udžbenicima kad konačno, i nadamo se uskoro, dobijemo nacionalni kurikulum. Nitko se ne pita što da učine učitelji ako nakon samo jedne godine korištenja nekog udžbenika shvate da im ne odgovara za rad, da nije kvalitetan i da bi ga najradije zamijenili nekim drugim. Kako, kad ga moraju koristiti četiri godine!? Z akon ne predviđa ni eksperimentalnu višegodišnju provjeru svakog udžbenika nakon koje bi tek trebala slijediti uporabna dozvola i uvrštenje u katalog odobrenih udžbenika. Znači li to da će se i dalje pri recenziranju i odobravanju udžbenika raditi šlampavo pa će nam se ponovno dogoditi neka početnica koja prođe nekoliko razina filtriranja, a da nitko ne primijeti da u njoj nedostaje slovo –. Kažu tvorci zakona da će se ubuduće sankcionirati nezakonite donacije nakladnika školama koje su (donacije) bile izvor korupcije, ali je pitanje tko će procijeniti je li nešto školi darovano bezuvjetno ili s uvjetima. Spornih momenata ima još, a jedan od njih je i odredba da odluku o najvišoj cijeni udžbenika donosi resorno ministarstvo, odnosno da ju potpisuje sam ministar. Oni najzlonamjerniji u tome bi mogli vidjeti lijepu prigodu za korupciju na najvišoj razini, ali je temeljno pitanje koji to ministar u svijetu propisuje cijene proizvoda u resoru koje pokriva njegovo ministarstvo. S ve ovo pomalo svjedoči o tome da aktualna vlast godinama bezuspješno petlja čak i po zakonu o udžbenicima, da je prečesto sklona populističkim rješenjima i da bi trebala biti svjesna da prvenstveno mora inzistirati na kvaliteti udžbenika, a ne na rješavanju marginalija koje će posredno samo urušiti cijeli obrazovni sustav. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]) Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Škole nisu nikakve izolirane oaze i ne vjerujem da u društvu prepunu problema svake vrste možete imati jako dobru školu. No u školi mogu početi neki dobri procesi, važni za ozdravljenje društva. Što je s hrvatskim jezikom u školi? Prilično je očito da u našim srednjim školama na satovima hrvatskoga jezika gospodare teme iz književnosti u većoj mjeri nego što je to planom predviđeno. To je jedan problem. Drugi je odnos učenja hrvatskoga jezika i učenja o hrvatskom jeziku. Trebalo bi više pozornosti posvetiti učenju jezika i zahtijevati da svi profesori, ne samo oni koji predaju hrvatski, budu nositelji hrvatske jezične kulture. Akademik Stjepan Damjanović Vijenac, br. 417, 25. veljače 2010. aktualno broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. PRIZNANJA Srednjim školama plakete SR Njemačke Kadrovska, materijalna i stručna pomoć N akon X. gimnazije “Ivan Supek”, joπ πest zagrebačkih gimnazija i jedna srednja škola proglašeno je Školama partnerima budućnosti, službenim partnerima Savezne Republike Njemačke. Njemački veleposlanik u RH Bernard Fischer uručio je posebne plakete Drugoj, Četvrtoj, Petoj, Sedmoj, Šesnaestoj te Gimnaziji Lucijana Vranjanina kao i Srednjoj školi Sesvete. Ovom inicijativom škole su dobile kadrovsku, materijalnu i stručnu pomoć Republike Njemačke u provođenju nastave njemačkog jezika. Inicijativu koordinira Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, a u njezinoj realizaciji sudjeluje nekoliko njemačkih institucija među kojima i Goethe - Institut i njemački Središnji ured za školstvo u inozemstvu. S hrvatske strane potporu im pruža Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Agencija JO© JEDAN TJEDAN Što je htjela, aktualna prosvjetna vlast je i dobila. Sada ima Zakon kojim će se ‡ kaže gospodin ministar ‡ dobro, kvalitetno, trajno i pravično urediti pitanja s područja udžbeničke politike, u rasponu od odobravanja i odabira udžbenika do njihove cijene i korištenja u nastavi. Saborska većina odluči… za odgoj i obrazovanje. Cilj inicijative Škole - partneri budućnosti jest stvoriti mrežu od 1500 partnerskih škola diljem svijeta i time kod mladih ljudi pobuditi zanimanje za učenje VLADA RH njemačkog jezika. Njemačka savezna vlada ovaj projekt godišnje financira s 45 milijuna eura, a ukupno 38 škola partnera u Hrvatskoj godišnje dobiva 200 tisuća eura. (BN) Razgovor o Pravilniku o produljenom stručnom postupku Traženje rješenja za probleme P ravilnik o produljenom stručnom postupku, čije je povlačenje iz uporabe potpisivanjem peticije zatražilo više od 11 tisuća nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama, vrijedi najmanje do kraja tekuće školske godine. To je dogovoreno na sastanku u Vladi Republike Hrvatske održanom 23. veljače na kojemu su predstavnici triju školskih sindikata Sindikata zaposlenika u Hrvatskom školstvu Preporod (koji je i pokrenuo potpisivanje peticije), Sindikata hrvatskih učitelja i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske - razgovarali s predstavnicima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva znanosti obrazovanja i športa i Ministarstva obitelji, branitelja i ZAGREB M 3 međugeneracijske solidarnosti t Ureda pravobraniteljice za djecu o problemima pri primjeni Pravilnika o pedagoškoj mjeri odgojno-obrazovnog tretmana produženog stručnog postupka. Sastanak je sazvao potpredsjednik Vlade dr. Slobodan Uzelac, a sudjelujuću u raspravi pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić je istaknula da interes djece uvijek mora biti na prvom mjestu te da svaki nastavnik mora znati procijeniti dokad djetetu treba pomoć, a kada neprimjereno ponašanje valja sankcionirati. Dogovoreno je da se 12. travnja organizira savjetovanje o prevenciji nasilja nakon kojega bi stručna radna grupa trebala ponuditi konkretna rješenja za probleme proistekle iz spornog Pravilnika. (RI) Tekstilno-tehnološki fakultet Za nove laboratorije 400 tisuća eura inistar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs protekle je srijede svečano otvorio nove laboratorije na Tekstilnotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Laboratoriji vrijedni ukupno 400 tisuća kuna vodi dr. sc. Sandra Bischof Vukušić, a opremljeni su za provođenje projekta Unlocking the Croatian Textile T-Pot. Projekt se provodi od ožujka prošle godine do rujna 2011, a istraživačima Tekstilno-tehnološkog fakulteta Europska unija je u sklopu natječaja REGPOT odobrila oko milijun eura, od čega na opremanje dvaju laboratorija ide 40 posto. Projekt za cilj ima razvijanje novih tehnologija i materijala, s naglaskom na zaštitne materijale, uz poticanje znanstveno-istraživačkog rada i suradnju s gospodarstvom, te jačanje poduzetništva i kompetitivnosti hrvatskoga tekstilnog proizvoda na globalnome tržištu. Najvredniji odnosno najskupljio dio laboratorija je skenirajući elektronski mikroskop od 350 tisuća eura, najmoderniji takve vrste u našoj zemlji, kojim će se testirati razne vrste tkanina, te otkrivati i uklanjati pronađeni nedostaci. Projekt T-Pot i novi laboratoriji Tekstilnotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ostvaruju se sredstvima Sedmog okvirnog programa EU, glavnog instrumenta Unije za financiranje znanstvenih projekata. Točnije, kroz njegov podprogram za istraživački potencijal manje razvijenih regija. (BN) U drugom čitanju, prošloga petka, nakon četverosatne rasprave, prema volji vladajućih, saborska je većina (77 glasova za, 1 suzdržani, 24 gasa protiv) dala zeleno svijetlo Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju školu. Bijahu uzalud primjedbe da u pripremi nacrta i konačnoga prijedloga Zakona nisu bili pozvani sudjelovati mnogi kojih se udžbenici itekako tiču ‡ od autora i nakladnika do znanstvenika i nastavnih praktičara; uzalud argumentirane stručne kritike da za donošenje kvalitetnog i provedivog zakona nisu ispunjene neke bitne pretpostavke (novi nacionalni kurikulum i predmetni kurikulumi, potom udžbenički standard); uzalud procjene da Zakon propisuje pretjerano administriranje i kompliciranu proceduru na putu udžbenika do škole; uzalud navještaji arbitrarnost, da ne kažemo samovolje koja bi mogla biti na djelu kad Zakon i podzakonske akte bude potrebno tumačiti i primjenjivati; uzalud iskazana predviđanja da Zakon ‡ bude li uopće provediv ‡ ne jamči bolju kvalitetu udžbenika, time i nastavnog procesa; konačno, uzalud i upozorenja da Zakon ne samo da ugrožava autonomiju učitelja/nastavnika, nego i ograničava slobodu tržišta i poduzetništvo nakladnika. Uzalud sve to, i još puno drugih mišljenja i opaski koje je predlagač Zakona ignorirao. Time je poručio „kako smo zamislili, tako mora proći“, no time je MZOŠ na sebe, u potpunosti, preuzeo odgovornost za sve posljedice koje će donijeti primjena Zakona. Ona tri cilja što ih je predlagatelj višekratno isticao pa smo ih već naučili napamet ‡ to će se vjerojatno postizati već od sljedeće školske godine. No kakva će i koja će biti „cijena“ ostvarivanja tih ciljeva, to zasad možemo tek nagađati. Ali i to će bjelodanim postajati uskoro, od sljedećeg mjeseca nadalje, za trajanja procesa odobravanja udžbenika za šk. god 2010./11., a prema odredbama novoga Zakona. A što nas tek čeka? Sljedeća školska godina bit će tranzicijsko (prijelazno) razdoblje prema punoj primjeni novih zakonskih rješenja. Tada bi trebale biti na djelu prijelazne odredbe Zakona, one koje ‡ istina ‡ nisu odveć problematizirane, iako se može pretpostaviti da će njihova provedba ‡ itekako zahtjevna ‡ biti upitna, problemima bremenita, možda čak i nemoguća. Zašto? U prvom redu zbog toga što treba izraditi dva važna dokumenta ‡ Pravilnik o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima (za mjesec dana) i Udžbenički standard (do 15. lipnja). Oba dokumenta donijet će ministar, no te bi dokumente prije njihova donošenja, sukladno ne Zakonu, nego logici stvari - trebala verificirati struka. A hoće li za to biti prilike? I hoće li uopće biti moguće, u našim prilikama, postići širu suglasnost struke? Ne bude li tako, pa dobijemo nekvalitetne dokumente, Zakon tada, zapravo, pada u vodu razotkrivajući vlastitu apsurdnost i štetu koju može nanijeti. Pri tom će slabu utjehu donijeti činjenica da će udžbenika biti manje već sljedeće godine. Jer, kad Pravilnik odredi koji su udžbenici i dopunska nastavna sredstva obvezni, propusnicu za Katalog vjerojatno će izgubiti niz naslova koji su sada u uporabi, a koje učitelji/nastavnici i za sljedeću školsku godinu odabiru s aktualnog Popisa (za 2010./11.). No, ima još nekih problematičnih sitnica koje bi mogle zapriječiti put udžbeniku u škole sljedeće godine. Dok školski aktivi budu odlučivali o naslovima iz Kataloga za 2010./11. (rok: 1. lipnja), nastajat će Udžbenički standard (objava do 15. lipnja 2010.), dokument koji će biti presudan za uvrštenje udžbeničkih naslova na Konačnu listu odabranih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava, dakle onih knjiga što će biti u uporabi ‡ zapravo - tri godine, najmanje. I što će biti ako neki naslovi, u školi odabrani, ne dođu na taj popis? Ne će smjeti biti u uporabi? Što umjesto njih? Pitanja će se otvoriti napretek. S druge strane, bit ćemo vjerojatno svjedoci apsurdnih situacija koje Zakon nameće prijelaznom razdoblju: udžbenici koji budu i u Katalogu i na Konačnom popisu, a tiskani su, eto, prije stupanja na snagu Udžbeničkog standarda, ne će se smjeti prodavati nakon šk. god. 2010./11. Učenici će se njima moći koristiti, ali gdje da ih nabave? Tu se, valjda, mislilo na famozno „nasljeđivanje“ i čarobnjačke sposobnosti nakladnika da precizno predvide koliko će se udžbenika prodati za sljedeću školsku godinu, kako „višak“ tiskanih knjiga ne bi završio u rezalištima papira. Ili će se dati poticaj crnom tržištu udžbenika… Prigovorit će nam se, možda, da smo zloguki, neupućeni ili nedobronamjerni „proroci“. Ti će prigovori imati opravdanja samo ako za godinu-dvije budemo mogli ustvrditi da se tzv. udžbenički kaos, zahvaljujući Zakonu, dokida te da su udžbenici kvalitetniji i da učinkovito ‡ na zadovoljstvo učitelja, učenika i roditelja - pridonose modernim ciljevima poučavanja i učenja. Dotad, pratili i živi bili pa vidjeli! A. Jelin aktualno 4 UNICEF broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Elektroničko nasilje među djecom Priručnik za prevenciju “Prekini lanac“ Roditelje se savjetuje da budu treneri fair playa u novim medijima, jer je prisutan veliki jaz u znanju između djece i odraslih. A budući da roditelji nisu u prilici stalno nadgledati aktivnosti svoje djece na internetu, puno je važnije naučiti djecu kako sigurno “hodati“ elektroničkim medijima nego ih stalno “voditi za ruku“ Z agrebačka osnovna škola Josipa Račića na Srednjacima bila je domaćinom predstavljanja priručnika za prevenciju elektroničkoga nasilja među djecom (eng. cyberbullying), koji je nastao u sklopu akcije “Prekini lanac!“ kao odgovor na rastuću pojavu ovog oblika međuvršnjaškog zlostavljanja. Podsjetimo, Školske novine nedavno su pisale o problemu cyberbullyinga, koji je danas kudikamo perfidnija i zloćudnija opasnost od “uobičajenog“ fizičkog nasilja na školskim hodnicima i dvorištima. Nasilnici se, skriveni iza anonimnosti interneta i mobitela osjećaju zaštićenima, pa ne prezaju ni od najgorih vrsta elektroničkog vrijeđanja. U posljednje su vrijeme nerijetka i fizička nasilja dogovorena i koordinirana upravo putem elektroničkih medija, chatova i grupa na Facebooku. Što djeca zaista rade na internetu?! Rastući problem elektroničkoga nasilja prve su prepoznale brojne škole koje nastoje sustavnim odgojem za nenasilje smanjiti pojavu vršnjačkog zlostavljanja u svojim prostorima. Na njihov zahtjev UNICEF je pripremio edukacije za učitelje, roditelje i djecu, a posljednje tri godine intezivno je širok tim stručnjaka radio na izdavanju priručnika s konkretnim programom prevencije elektroničkog nasilja. Pilotprojekt proveden je u tri škole OŠ Ivana Gorana Kovačića u Zagrebu, OŠ Janka Leskovara iz Pregrade i OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica. Lora Vidović, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, objasnila je kako je inicijativa za projekt/priručnik “Prekini lanac!“ došla 2007. godine od škola koje su bile uključene u Mrežu škola bez nasilja. - Škole su nam priznale da ne postoji dovoljno znanja, a ni snage za borbu protiv rastućeg elektroničkog nasilja. UNICEF i Hrabri telefon 2008. godine pokrenuli su ovu kampanju, a istodobno je Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba provela opsežno istraživanje koje je ukazalo koliko je ova kampanja važna. Prema tom istraživanju 49 posto djece internet koristi bez nadzora roditelja, a tek 2,5 posto djece svjedočilo je da roditelj kontrolira korištenje interneta. Trećina djece tada je smatrala da njihovim roditeljima uopće nije važno što oni na internetu rade. Pokrenuvši kampanju, UNICEF je snimio i tv spot, koji je upravo pred školom Josipa Račića na Srednjacima snimio veleposlanik dobre volje i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić. Kampanja se oslanjala i na odgojno-obrazovne aktivnosti u školama Stop nasilju među djecom i Mreža škola bez nasilje, a podijeljeno je i više od 200 tisuća letaka, kojima se pokušalo skrenuti pažnju na problem elektroničkog nasilja. Cilj je bio osmisliti i postaviti vrijednosni sustav kod djece i mladeži u kojem se elektroničko zlostavljanje proglašava pravim imenom - zlostavljanjem! Internet nudi i pomoć Pokrenuta je internetska stranica www.prekinilanac.org, na kojoj se može pronaći niz savjeta i uputa za djecu, njihove roditelje i same učitelje. Bogati sadržaji na toj stranici ukazuju na potrebu fair playa u novim medijima, s naglaskom kako se od cyberbullyinga zaštititi na vrijeme. Tako se djecu savjetuje da ne šalju zlonamjerne SMS ili e-mail poruke te da se prije nego što kliknu “Pošalji“ zapitaju kako bi se sami osjećali da prime takvu poruku. Poručuje im se neka ne prosljeđuju poruke koje vrijeđaju i uznemiruju druge te neka se ne uključuju u ankete i rasprave koje nekog izruguju, ocrnjuju ili ogovaraju. Također, stoji na internetskoj stranici, ne snimajte i ne prosljeđujte fotografije i snimke koje druge moogu dove- ma, internetu, itd. Istodobno moramo educirati učitelje i roditelje. U priručniku smo osmislili tri učionice za učitelje, tri za roditelje te po devet radionica za učenike razredne odnosno predmetne nastave. Problem s kojim smo se suočili je velik, i to stal- Slaven Bilić snimio je i promotivni spot Lora Vidović, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku sti u neugodnu situaciju, osramotiti ih ili izložiti ismijavanju i vrijeđanju. Potrebno je znati da jednom kada pošalju ili objave fotografiju ili svoj video nad njom više nemaju kontrolu, ne znaju što se dalje s njom događa, budući je uz malo vještine i s osnovnim grafičkim programima moguće napraviti razne (uvredljive) fotomontaže. Roditelje se savjetuje i pomaže im se da budu treneri fair playa u novim medijima, jer, kako Vidović naglašava, prisutan je veliki jaz u znanju između djece i odraslih. Jasno je da roditelji nisu u prilici stalno nadgledati aktivnosti svoje djece na internetu. Puno je važnije naučiti djecu kako sigurno “hodati“ elektroničkim medijima nego ih stalno “voditi za ruku“. Treba pomoći i zlostavljačima A o tome kako djecu zaista naučiti da sigurno hodaju tim “novim ulicama i mrežama“ govorila je Jasenka Pregrad, stručna voditeljica programa prevencije vršnjačkog e-nasilja i urednica priručnika: - Iza ovog relativno tankog priručnika stoji golem tim vrlo stručnih ljudi koji su nam odlučili pomoći. Naš je osnovni izazov bio kako riješiti i ublažiti ove probleme, kada odrasli, naročito roditelji, ponekad puno manje znaju o modernim mediji- Đurđa Adlešič, potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske Roditelji su najslabije karike Crne statistike upozoravaju: u Europi je zlostavljano svako peto dijete, a u Hrvatskoj svako četvrto, pa ovu situaciju moramo shvatiti alarmantnom. Političari nerado i neiskreno zahvaljuju medijima, međutim ovog su puta mediji odradili posao koji je nas natjerao da radimo drugačije i kvalitetnije. Zajedno smo otkrili rupe koje postoje u sadašnjim modelima rješavanja problema. Najslabije karike, naime, predstavljaju roditelji. I otvoreno pitanje jest - kako pomoći djetetu koje zna više od nas? Susretala sam i roditelje i prosvjetne radnike koji su silno ponosni kada njihovo dijete provede dan ispred računala, jer odmah “znaju“ da su djeca obrazovana. I znat će oni svoje dijete upozoriti na opasnosti koje ga čekaju na ulici, ali ne i na one koje ga čekaju na internetu, na kojem će prije naletjeti na pedofila i nasilnika nego na cesti. Država, pa ni škola ne mogu preuzeti ulogu roditelja ni njihovu odgovornost. Ali možemo preuzeti odgovornost da im pomognemo, da ih educiramo, pripremimo i maknemo iz njihovih glava da je “zabrana dobro rješenje“. Jer, ništa nismo riješili ako djeci zabranimo da se koriste modernim tehnologijama. Ona će se time služiti negdje drugdje. Nakon razgovora s ministrom obrazovanja Radovanon Fuchsom, čestitam UNICEF-u i autorima ovog priručnika. Govoriti o strategijama koje planiramo već je sada nedovoljno, jer su ove nove metode otišle dalje. Vi se bili brži od nas i nema razloga da ministaratvo i vlada ponavljaju vaš posao. U ožujku će u Primoštenu biti održan sastanak ravnatelja srednjih škola, dogovara se sastanak i s ravnateljima osnovnih škola, jer mislimo da vrlo brzo moramo započeti i edukaciju edukatora. Moramo educirati nastavnike, a potom roditelje, i to će biti najveća pomoć učenicima. Činjenica je da djeca ne znaju i ne shvaćaju da je i virtualno nasilje - nasilje koje boli. Zadatak je države i svih naših stručnjaka da ih tome naučimo! (bn) no, a ne samo onih dana kada iskrsne na naslovnicama. Ipak, potrebno je reći da postoji opasnost da nasilje izaziva nasilje. Prilikom nedavnoga bjelovarskog slučaja mogli smo svjedočiti gotovo javnom linču spram zlostavljača. Nažalost, i ti zlostavljači imaju samo 13 godina. I taj linč, taj izričit zahtjev za kaznom bio je mnogo strašniji od samog zlostavljanja onog dječaka, jer ga je radila javnost, jer smo ga radili mi odrasli. Pregrad govori da je razumljivo kako su oči javnosti i roditelja uprte u škole, jer su one jedine institucije koje okupljaju svu djecu i imaju doseg prema svim roditeljima. Stoga se ovim programom i priručnikom ukazuje da su škole te koje mogu napraviti ključnu odgojnu funkciju. Nude im se konkretna rješenja. - Problem nasilja neće se riješiti kaznama nego isključivo odgojem i obrazovanjem. Otprije imamo priručnik o zlostavljanju, za kojeg pouzdano iz iskustva znamo da za tri godine smanjuje količinu nasilja u nekoj školi za dvije trećine. Voljeli bismo da i ovaj priručnik preuzmu škole, resorna ministarstva, društvu u cijelini. Jer, društvo na nasilje mora odgovoriti odgojem i podrškom, a ne nasiljem kroz kazne i javni linč, zaključila je Pregrad. Trenutačno se program prevencije elektroničkoga nasilja provodi u 37 osnovnih škola, a interes za edukacijom u tome području svakodnevno raste. Sve aktivnosti u sklopu toga programa financirane su donacijama građana i tvrtki u akciji “Prekini lanac!“. Za potrebe provođenja programa do danas su prikupljene 592 tisuće kuna. Više o akciji škole mogu pronaći na gore navedenoj stranici akcije ili na stranici www.unicef.hr. Branko NAĐ aktualno broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. PRED©KOLSKI ODGOJ U 5 Djeca i brojke Matematika je za djecu prirodni izazov z čitanje i pisanje, brojanje, zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje osnove su kojima počinje ozbiljno učenje za svako dijete. Već se od najranije dobi kod djece može primijetiti čemu više inkliniraju: čitanju i pisanju ili brojanju i računanju. Neki će tako naučiti čitati već u ranoj dobi, a neki u istoj dobi neće imati problema čak ni sa zbrajanjem. Tako nastaju budući pisci, novinari, pravnici na jednoj strani, a matematičari i informatičari na drugoj. O tome kada i kako djeca svladavaju brojanje i osnovne matematičke operacije razgovarali smo s docenticom Editom Slunjski s Odsjeka za pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Matematičke kompetencije u raznim situacijama Na upit kako i u kojoj bi dobi djeca trebala učiti brojke te svladavati neke lakše ili za njih teže operacije docentica Slunjski kaže: “Djeca iste dobi razlikuju se po mnogo čemu: po interesima i afinitetima, temperamentu, profilu inteligencije, stilovima učenja, obiteljskom kontekstu iz kojeg dolaze... Djeca se razlikuju i po svojim razvojnim značajkama, koje ne moraju biti povezane s njihovom kronološkom dobi. S obzirom na indvidualne i razvojne posebnosti svakog djeteta, teško bi bilo generalizirati, tj. precizno reći u kojoj bi dobi neko dijete trebalo ovladati pojedinim matematičkim ili drugim sadržajima. No, važno je imati na umu da mala djeca razvijaju svoje matematičke kompetencije u mnogim situacijama, čak i onima koje se odraslima mogu činiti beznačajnim, npr. pridruživanje pribora za jelo tanjurima prilikom serviranja stola. Mala djeca mogu koristiti matematičko mišljenje i razvijati matematičke vještine u širokom rasponu različitih aktivnosti, a ne samo onima koje su tome posebno namijene ili kojima upravljaju odrasli.“ Edita Slunjski ističe da djeca najefikasnije uče kroz igru, u kojoj mnogim umijećima ovladaju bez ikakvog napora ili prisile. “Primjerice, djeca u raznim simboličkim igrama često spontano broje, računaju, mjere, klasificiraju i slično, jer to nalaže razvoj same igre. Isto tako, u aktivnostima građenja vrlo kompetentno istražuju različite veličine, oblike, prostorne odnose i različite mogućnosti njihove organizacije, pri čemu često samostalno pronalaze i vrlo složena konceptualna rješenja matematičkih problema. Općenito možemo reći da je učenje male djece mnogo uspješnije ako se događa u aktivnostima koje su im zanimljive, tj. u kontekstu koji je za njih svrhovit i u kojem korištenje određenih matemetičkih operacija za njih ima smisla. To je načelo posebno važno uvažavati i kod pripreme, tj. oblikovanja okruženja za učenje u vrtiću. Naravno, logičko matematičko mišljenje djeca mogu razvijati i koristeći raznovrsne didaktički oblikovane materijale, kupljene ili izrađene od odgajatelja ili roditelja, pod uvjetom da su im zanimljivi i da odgovaraju njihovim razvojnim i individualnim potrebama i mogućnostima.“ Dodaje da malu djecu nije primjereno prisiljavati na aktivnosti u kojima bi matematiku mogli percipirati kao nešto dosadno ili naporno, jer bi im negativna konotacija ovog inače zanimljivog područja učenja mogla predstavljati balast u svim kasnijim etapama školovanja. “No, to nije ni potrebno, jer djecu rane i predškolske dobi različiti matematički sadržaji prirodno zanimaju i uglavnom im predstavljaju veliki izazov“ - smatra Slunjski. Urođena potreba za učenjem Na pitanje trebaju li roditelji inzistirati da djeca nauče brojati prije škole ili to ipak prepustiti školi, docentica Slunjski kaže: “U ovom su pitanju postavljene samo dvije opcije, od kojih nijedna ne odgovara pravom stanju stvari. U poticanju učenja male djece, bilo kakvom obliku inzistiranju nema mjesta, jer ono može biti, i uglavnom jest, kontraproduktivno. Međutim, to nije niti potrebno, jer djeca imaju urođenu potrebu za učenjem, tj. za istraživanjem i razumijevanjem svijeta oko sebe, u koji je matematika utkana mnogo više nego što nam se to na prvi pogled može činiti. Djeca su praktički od rođenja uronjena u svijet matematike, jer se matematički koncepti pojavljuju u gotovo svakom segmentu sva- kodnevnog života, a predstavljaju mnogo šiti pojam od brojeva ili brojanja. Ako pažljivo promatramo što djeca rade u slobodnoj igri i drugim samoiniciranim aktivnostima, mnogo ćemo puta vidjeti čistu matematiku na djelu, u svom najprirodnijem obliku. Razumna bića, što djeca rane i predškolske dobi svakako jesu, nije potrebno tjerati na učenje, nego im treba osigurati uvjete za učenje, a proces učenja primjerenim postupcima podržati.“ To znači da im je potrebno osigurati zanimljiva i konkretna iskustva te, ako je potrebno, pružiti pomoć u oblikovanju i konceptualiziranju tih iskustava. “Tako shvaćeno učenje djece zasniva se na njihovoj intrinzičnoj motivaciji i nema karakter mehaničke reprodukcije sadržaja nego aktivnog istraživanja i otkrivanja. Žive li djeca u uvjetima, u vrtiću i obitelji, koji podržavaju takve oblike učenja, mnoga djeca prije škole uspiju razviti brojna matematička znanja i umijeća koja će se od njih u školi tražiti tek mnogo kasnije. U tom smislu pravo pitanje nije trebaju li vrtić i roditelji djecu poučiti određenim sadržajima ili to treba prepustiti školi. Pravo je pita- Djecu nije primjereno prisiljavati na aktivnosti u kojima bi matematiku mogli percipirati kao nešto dosadno ili naporno, jer bi im negativna konotacija ovog inače zanimljivog područja učenja mogla predstavljati veliki balast u svim kasnijim etapama školovanja Gabrijelu brojanje dobro ide Šestogodišnjem Gabrijelu brojke ne predstavljaju problem. On već zbraja i oduzima. Na upit koliko je 22 + 6, bez problema odgovara - 28. Oduzimanje mu također ide, zna da je 10 - 2 = 8. Brojati zna do tisuću, ali, kako kaže, to dugo traje pa nije uspio, jer to uvijek radi prije spavanja pa zaspi. Tata Pero govori da je to naučio od mame, koja je matematičarka, za razliku od njega, koji je profesor povijesti, jer ga priče jednostavno manje zanimaju. “Odmah nam je bilo jasno da je matematički tip. Imamo punu kuću knjiga, ali to njega nije previše impresioniralo. Kad je dobio prve računalice, tablice za zbrajanje i ostalo odmah se aktivirao. Drago mi je da tome više naginje, jer ako ga povijest ili slično jednog dana budu zanimali uvijek je dostupno, dok ako ne svlada matematiku povratka više nema“ - rezonira tata Pero. nje kako se vrtić i škola mogu povezati i svoja odgojno-obrazovna nastojanja uskladiti tako da budu što korisnija djetetu, odnosno učeniku. Kvalitetna odgojno-obrazovna ustanova prepoznatljiva je po tome što ne podcjenjuje stvarne mogućnosti djece i njeguje odgojnoobrazovni pristup koji je usklađen s prirodom učenja djece, što znači da djecu, odnosno učenike tretira kao aktivne stvaratelje znanja i razumijevanja, a ne pasivne konzumente sadržaja učenja. U kvalitetnu odgojno-obrazovnu ustanovu učenici vole ići, u njoj vole učiti, na to ih nitko ne treba tjerati.“ Važno kvalitetno okruženje O tome postoje li neka istraživanja koja govore o tome kako u tom pogledu djeca danas napreduju ili možda stagniraju u odnosu na neka ranija razdoblja od prije dvadeset, trideset ili više godina, naša sugovornica kaže “Primjerice, u Programu odgojnoobazovnog rada u dječjem vrtiću iz 1971. godine, koji je u to vrijeme bio službeni dokument po kojem se radilo u našim vrtićima, stoji da djeca u srednjoj vrtićkoj skupini, dakle u petoj godini života, mogu i trebaju baratati sku- Šestogodišnjaci broje do dvjesto Prema nekim istraživanjima, dio šestogodišnjaka u prvoj polovici sedme godine još uči brojati do 20, dok ih prema kraju godine većina već broji do 200. Šestogodišnjak zna reći koji broj slijedi imenovanjem (pri brojevima do 99), a imaju nešto više problema prepoznati koji je broj prije imenovanog. Isto tako, znaju i koji je broj od dva navedena veći. Mogu oponašati napisane brojeve od 0 do 9 i većina ih je sposobna pomoću prstića zbrajati jednostavne brojeve. Neki još uče zbrajanje do pet, a drugi već do deset. Većina ih razumije da količina ostaje ista ako ništa ne dodamo ili ništa ne oduzimamo, iako se oblik promijeni. Također, šestogodišnjaci već prepoznaju i imenuju krug, kvadrat ili trokut. Kod nekih se još razvija razumijevanje da je dio manji od cjeline i obrnuto. pom od pet elemenata. Promatramo li pažljivo današnju djecu te dobi u različitim aktivnostima, možemo uočiti da mnoga od njih vrlo kompetentno barataju brojevima koji ne samo da se veći od pet, nego su često i višeznamenkasti. Naravno, ovdje se možemo pitati jesu li se u zadnjih tridesetak godina djeca toliko promijenila ili se više promijenila naša percepcija, naše razumijevanje djece. Novija istraživanja na području institucijskog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pokazuju kako su djeca rane dobi iznimno osjetljiva na kvalitetu okruženja, tj. konteksta u kojem žive i kako taj kontekst uvelike određuje i kvalitetu njihova učenja. A ne zaboravimo pritom da djeca u vrtiću provode i do deset sati dnevno. Odgojno-obrazovni kontekst vrtića čini čitav niz različitih utjecaja, materijalnih, socijalnih i drugih, što daleko premašuje popis sadržaja kojima bi se djeca određene dobi trebala baviti. U najširem smislu možemo reći da će vrtićka djeca biti toliko uspješna u ovladavanju različitim matematičkim vještinama i razvoju logičko-matematičkog mišljenja koliko im vrtić raznovrsnih prilika učenja iz tog područja svakodnevno nudi i koliko oni vole ići u vrtić.“ Odgovarajući na pitanje postoji li razlika između muške i ženske djece u području učenja matematike, docentica Slunjski zaključuje: “Razlika između djevojčica i dječaka u kvaliteti izgradnje matematičkih pojmova može biti rezultatom vanjskih utjecaja tijekom njihove socijalizacije, tj. odgoja. Primjerice, dječacima se mnogo češće daruju pokloni koji angažiraju upravo logičko-matematičko mišljenje kocke, slagalice, konstruktivne igre i slično - dok se djevojčicama češće nude igre i igračke koje imaju veće djelovanje na socijalni ili emocinalni aspekt njihova razvoja - lutke, oprema za domaćinstvo... Ako djeci neovisno o njihovu spolu osiguramo prilike korištenja raznovrsnih materijala za različita područja razvoja i učenja, podjednako će ih uspješno koristiti i djevojčice i dječaci.“ I. B. aktualno 6 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. UDÆBENICI UKRATKO Tehnička kultura Vježbe opasne po život Jednosmjenska nastava u Varaždinu VARAŽDIN - Prije četiri godine u Varaždinu je u osnovnim školama pokrenut projekt jednosmjenske nastave pod nazivom Škola otvorenih vrata. U tu su svrhu stvoreni prostorni i organizacijski uvjeti, a prije dvije su godine sve varaždinske osnovne škole prešle na nastavu u jednoj smjeni. Da su rezultati zadovoljavajući pokazuje i anketa koju je proveo Upravni odjel za obrazovanje i znanost Grada Varaždina u drugoj polovici 2009. godine. U anonimnoj anketi, provedenoj među učenicima, učiteljima, roditeljima i stručnim suradnicima, sudjelovalo je 2220 osobe, odnosno 1200 učenika, 700 roditelja, 130 roditelja djece koja pohađaju produženi boravak u školi i 190 nastavnika. Prema rezultatima ankete, 97 posto učenika, 92 posto roditelja i 88 posto nastavnika daje prednost jednosmjenskoj nastavi. Anketirani roditelji također su kazali kako bi željelo da djecu rasterete zahtjevnog školskog programa, da ima više stručnih suradnika te da učenici u školi mogu ostavljati knjige i školski pribor. Traže još kvalitetnije uređenje učionica i bolju prehranu. Zimska škola fizike OSIJEK - Šestu godinu zaredom u Osijeku se održava Zimska škola fizike, koja okuplja više od stotinu učenika sedmih i osmih razreda osnovne škole s područja Osječko-baranjske županije. Ovih je dana Zimsku školu posjetio i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, koji je kazao da se radi o jedinstvenom projektu na području Hrvatske te predstavlja ogledni primjer drugima. Dodao je kako je želja da se ovaj pozitivni primjer proširi izvan okvira ove županije te da postane model po kojem će se raditi. Kroz zimsku školu fizike putem niza radionica djeci se na zabavan i kreativan način prezentira fizika, koju oni kao i druge predmete spremno prihvaćaju i zavole. Filipović je kazao kako treba izbjeći stereotipe da djeca ne vole matematiku, fiziku i kemiju nego im treba na ovakav način prezentirati te predmete. Sam je projekt osmislila Nataša Šimić, viša savjetnica za fiziku osječke podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje. Program Pronađite rješenje za rješavanje sukoba RIJEKA - Četvrtu godinu zaredom Međunarodna mreža srednjih škola (ACES) organizira natjecanje čiji je cilj regionalna suradnja među 15 država srednje i jugoistočne Europe. Za ovogodišnji program odabrana je tema Pronađite rješenje u smislu pronalaženja rješenja za sukobe u društvu i školi. Natječaj traje do 30. travnja, a najbolji, odnosno odabrani projekti dobit će financijska sredstva i podršku tijekom provođenja projekta. Kako bi se olakšao pronalazak škola otvoren je i link na internetskoj stranici www.aces.or.at. Inače, školsku mrežu ACES osnovala je Zaklada Erste 2006. godine u suradnji s neprofitonom organizacijom Včeli Dom iz Slovačke i Interkulturalnim centrom iz Austrije. Kroz mrežu ACES do danas je vezu i suradnju uspostavilo više od 5000 škola, koje zagovaraju premošćivanje nacionalnih granica i povezivanje učenika i učitelja iz ovog dijela Europe. Zimske večeri pričanja priča za učenike VIS - Prošlog su tjedna u organizaciji Osnovne škole Vis održane prve Viške zimske večeri pričanja priča pod znakovitim nazivom Ku, co, mi?. Viški su organizatori uzor našli u splitskom festivalu pričanja Pričigin, koji se u Splitu održava već nekoliko godina. Program je otvorio književnik i pjesnik Jakša Fiamengo, inače rođeni Komižanin, koji je predstavio svoju knjigu Kad sam bio odraslić, a učenici su imali priliku upoznati se i s književnikom Renatom Baretićem i njegovim opusom. Održana je i viška večer pričanja koju su vodili moderatori Tanja Mravak i Ivica Roki, a kao gosti su nastupili književnici Aleksanda Kardum i Jakša Fiamengo. Također, za učenike je organizirana Radionica pričanja priča. U zimski usnulom turističkom biseru Jadrana ovo je osobito za učenike bilo pravo osvježenje, a kako su samo kazali žele da ove večeri postanu viška zimska tradicija. I. B. Piše mr. sc. Vlado Halusek učitelj savjetnik, Osnovna škola Kloštar Podravski T renutačno se predlaže da aktualni udžbenici vrijede za iduće četiri godine. To je sasvim u redu i pohvalno, ali pod uvjetom da svi udžbenici zadovoljavaju sve pedagoške, stručne i ostale zahtjeve. Naime, do sada se događalo da prolaze razni udžbenici koji ne zadovoljavaju pojedine kriterije ili čak nijedan od njih. To je i objelodanjeno u nekoliko primjera iz povijesti i hrvatskog jezika. Slična je stvar i s drugim predmetima, što se može detaljno i stručno obrazložiti na primjerima fizike i matematike ako netko od nadležnih i odgovornih ima volju zatražiti i pročitati. Ovom prilikom želimo upozoriti na aktualni udžbenički komplet za tehničku kulturu namijenjen učenicima sedmog razreda koji se sastoji od udžbenika, radne bilježnice i kutije s uputama za praktične vježbe (autori i izdavač se ne navode zbog moguće negativne reklame, a moguće je da se slično radi i prema drugim udžbeničkim kompletima koji su odobreni). Vježbe iz toga kompleta mogu biti vrlo opasne za učenike, što se može vidjeti na primjeru vježbe broj šest pod nazivom ”Izrada stalka za kalendar”. Ukratko, potrebno je izrezati lim škarama, što se obično i učini u školi, pri čemu djeca dolaze kući s prstima ozlijeđenima od lima, jer nisu trebali nositi rukavice pri rezanju. U uputama za vježbe stoji upozorenje ”Pazi da se ne porežeš na lim”, uz popratnu sliku na kojoj nema zaštitnih rukavica. Nakon toga učenici izrezane dijelove trebaju savijati i savijene dijelove spajati lemljenjem. Taj zadatak učenici teže uspijevaju obaviti u školi pa na red dolaze Možete li zamisliti trinaestogodišnju učenicu s bušilicom u ruci koja pokušava probušiti komad lima bez zaštitnih naočala i rukavica, ali i bez upozorenja na moguću opasnost? Upravo to se događa u sedmom razredu osnovne škole gdje se tehnička kultura izvodi prema jednom od odobrenih udžbeničkih kompleta roditelji. U redu, neki roditelji imaju lemilicu, ali imaju li to svi roditelji, odnosno trebaju li svi kupiti lemilicu da pomognu svojoj djeci u izvršavanju ovakvog zadatka? U uputama stoji upozorenje ”Pazi da se ne opečeš”, uz popratnu sliku na kojoj se i to radi bez bilo kakve zaštite i bez stalka. Cijeli postupak i roditelje dovodi do ozbiljnijih problema, jer se mogu vrlo lako opeći ako rade prema uputama iz udžbeničkoga kompleta i prema priloženim slikama na kojima se lim drži golom rukom, bez rukavica i bez stalka. I za to autori imaju rješenje. Vjerojatno to ni njima uvijek ne uspijeva pa predlažu u uputama za vježbu da učenici u tom slučaju bušilicom probuše lim i spoje limene dijelove vijkom i maticom, ovog puta bez ikakvog upozorenja na moguću opasnost i na obvezno nošenje zaštitnih naočala prilikom bušenja lima. Vjerojatno su neka djeca i nji- USPJEH J hovi roditelji nespretni pa to ne uspijevaju učiniti, dok drugi uspješno obave zadano. Ipak, rezimirajmo što djeca s 13 godina moraju raditi: rezati lim bez zaštite; koristiti uređaje (lemilicu) priključene na strujnu mrežu, a uz malo nespretnosti mogu rastaliti strujne vodove i dovesti se u životnu opasnost; lemiti na temperaturi od minimalno 300 stupnjeva; bušiti lim električnom bušilicom bez ikakvog upozorenja na zaštitu od ozljeda oka zbog metalnih djelića ili drugog dijela tijela koje mogu nastati, jer se bušilica često izmakne i odraslim osobama kad buše ravnu i glatku plohu. Osim toga, lim se može zarotirati ispod bušilice i izletjeti u okolinu ako nije učvršćen, a na to se također ne upozorava. Sve to treba učiniti za dva školska sata. To znači da osnovna škola može osposobiti trinaestogodišnjake za limarsku struku u samo dva sata?! Što će nam onda strukovne škole? Uvedimo novu krilaticu: ”Iz osnovne škole na posao!” Dakle, valjalo bi uputiti ozbiljno upozorenje učiteljima i potaknuti ih da se brinu o učenicima, jer su to očito propustili autori udžbenika i svi ostali koji sudjeluju u njihovoj izradi, a naročito komisije koje takve udžbenike odobravaju. Nadležne institucije morale bi biti svjesne da će takvi zahtjevi za učenike ostati u udžbenicima i iduće četiri godine ako se donese takva odredba. Dakle, produžavamo rok važenja za opću opasnost u kojoj se nalaze učenici. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera o neprimjerenosti udžbenika koji se mogu naći i u drugim predmetima, ali to su ipak manje opasne pojave po život i zdravlje učenika od ove koja je opisana. Pritom ostaje otvoreno pitanje: što je sa znanjem i vještinama koje nastaju na temelju takvih priručnika? Ivanu Đikiću još jedna nagrada Njemačko priznanje za borbu protiv tumora edan je najuspješnijih hrvatskih znanstvenika mla-đe generacije Ivan Đikić dobitnik je prestižne godišnje nagrade Deutscher Krebspreis za 2010. koju dodjeljuje njemačka udruga za tumore. Direktor Instituta za istraživanje života u Frankfurtu te voditelj laboratorija molekularne biologije tumora na MedILS-u u Splitu, Đikić je primio nagradu zbog značajnog doprinosa u razumijevanju nastanka tumora. Naime, u obrazloženju nagrade stoji kako je dr. Ivan Đikić u nizu znanstvenih radova opisao molekularne detalje popravka oštećenja genoma te dokazao kako upalni procesi i autofagije mogu utjecati na proliferaciju i metastaze tumorskih stanica. A o međunarodnom statusu i respektu koji Đikić ima u znanstvenim krugovima govore i brojne druge dosadašnje nagrade, poput onih američkog i europ- skog udruženja za istraživanje tumora iz 2006. godine. Prije nekoliko mjeseci Đikić je primio i prestižnu njemačku nagradu Sir Hans Krebs za istraživanja u biomedicini. Nagrada Deutscher Krebspreis sastoji se od novčanog iznosa od 7.500 eura, diplome te promotivnog predavanja na godišnjem skupu udruge za tumore. Budući je Đikić poznat i po humanitarnom radu s nekih hrvatskim udrugama civilnog društva, odlučio je dio nagrade u iznosu od 15 tisuća kuna donirati udruzi Krijesnica za programe koji uključuju psiho-socijalnu rehabilitaciju oboljele djece i njihovih roditelja te ljetne rehabilitacijske kampove za djecu oboljelu od tumora. (BN) broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. odgojno-obrazovna praksa RAZMJENA U»ENIKA 7 OŠ Zrinskih, Nuštar domaćin učenicima iz Istre Ljepota raznolikosti Bili smo drugi razred i nismo još ništa znali o županijama. Ipak smo na razrednom zemljovidu znali gdje se nalazimo mi u Slavoniji, a onda smo lako zaključili kako su naši budući prijatelji daleko u drugom dijelu Hrvatske... Pišu Branka Krvavac i Miroslava Vekić Učiteljice u OŠ Zrinskih Nuštar I deja se rodila slučajno. Mi, učiteljice gdje god se sretnemo, bilo na običnoj kavi u gradu ili na nekom stručnom skupu, čak i negdje daleko u nekom drugom gradu, razgovor ćemo uvijek svesti na isto, na školu, na svoj razred, na svoje učenike. Tako se dogodilo i meni. Edukacijska radionica o lutkarstvu u Splitu, susret sa kolegicom iz Istre i razmjena adrese škole, pa neka naša djeca izmjene čestitke u nadolazećim blagdanima. Uslijedilo je malo istraživanje: Gdje je ta Istra i malo mjesto Trviž kraj Pazina? Bili smo drugi razred i nismo još ništa znali o županijama. Ipak smo na razrednom zemljovidu znali gdje se nalazimo mi u Slavoniji, a onda smo lako zaključili kako su naši budući prijatelji daleko u drugom dijelu Hrvatske. Poslije učenja pisanja čestitke i adrese, otputovala je naša prva ručno urađena uskrsna poruka sa priloženom slikom našeg razreda… Pokladna povorka u Županji dom, sudjelovali u radionici izrada istarskih kažuna i suhozida, obišli smo pećinu Feštinsko kraljevstvo, Brodogradilište Uljanik u Puli, Arenu, Limski kanal, kupali se na bazenima u Porečkom hotelu. Dojmila nas je legenda o Areni u kojoj se spominje jedan mladić koji je tako lijepo pjevao da su tijekom noći dolazile na obalu morske vile i slušale ga. Kad je odlučio otići, jer nema krova nad glavom, vile ga zamole da ostane i dalje im noću pjeva, a one će mu za uzvrat sagraditi veliki lijepi dvor. Budući da su mogle izla- Bijele maškare kod ravnateljice Dobrile Ereš Na memorijalnom groblju hrvatskih branitelja u Vukovaru Cjelodnevna terenska nastava U ponedjeljak, 15. veljače, radni je dan te je uslijedila cjelodnevna nastava na terenu Vukovarsko-srijemske županije. Kako je to izgledalo u praksi? Iz središta sela autobusom na kat, 60-tak učenika pošlo je put Istarske legende I tako naizmjence, svako novo pismo bila je sve veća radost! Izmijenili smo mnogo fotografija sa naših školskih aktivnosti i događanja i na taj način se bolje upoznali. U trećem razredu, kada učimo o svojoj županiji, u sklopu razrednog projekta realizirali smo terensku nastavu i odlazak u Vukovar - središte naše županije, te u Ilok - najistočniju točku Republike Hrvatske. Projekt u projektu - nova ideja?! Budući da smo sve materijale s naše razredne prezentacije već poslali našim Istranima, došlo je vrijeme da se konačno i vidimo! A vrhunac svega je prilika upoznati neku drugu županiju. Istarska županija potpuno je drugačija od naše, s obzirom na reljef, klimu i podneblje, blizinu Jadranskog mora, način govora (drugačijeg naglaska i dijalekta), pa čak i drugačije kuhinje. Planiranje putovanja započelo je roditeljskim sastankom i njihovom suglasnošću te dogovor o svemu onome što ćemo u Istri vidjeti. U Istri smo bili pravi gosti, smješteni po obiteljima, doživjeli smo pravi domaćinski ugođaj. Što smo sve vidjeli i gdje smo sve bili: Pazin - kao središte županije, šetali smo gra- par roditelja smjestilo se u tople domove učenika 4. razreda OŠ Zrinskih Nuštar. Domaćini nisu mogli dočekati trenutak kada će njihovi prijatelji zakoračiti u njihove domove, upoznati ih s ostalim članovima svoje obitelji pa malo i prošetati po selu do ostalih prijatelja iz škole. ziti na obalu samo noću, a počele graditi velik dvor, ne stigoše do zore sagraditi krov. Mladić je otišao, a dvor i danas dan stoji bez krova na istom mjestu. Vile više nikad nisu došle na obalu. Groblje tenkova na Trpinjskoj cesti Vukovar, Ovčara, Ilok... Rezultati projekta su neprocjenjivi u obliku stjecanja novih znanja i iskustava. Školska je godina 2009/2010., osmišljavamo školski projekt Prijateljstvom protiv nasilja s ciljem nastavimo sa započetim aktivnostima i da ugostimo učenike iz Istre, iz Trviža, koji su nam sretno doputovali u zimom i snijegom prekrivenu ravnu Slavoniju. U nedjelju 14. veljače sudjelovali smo u Pokladnoj povorci ulicama grada Županje. Roditelji učenika 4. razreda vlastitim su prijevozom u impozantnoj koloni automobila krenuli put Županje. Prijepodnevni sati uz zimsko, zubato sunce, razdragani, veseli učenici, odjeveni, zamaskirani u „Amore“, koji su lukom i strijelom odašiljali srca. Obilje smijeha, pjesme, igre i veselja obilježilo nam je Dan zaljubljenih, te je tom prigodom na pozornici pred ocjenjivačkom skupinom izvedena i pjesma Nek svud ljubav sja uz prigodnu koreografiju. Kao učiteljica bila sam vrlo ponosna na svoje učenike kad su zaplesali uz ostale sudionike veliko šokačko kolo po završetku povorke. U nedjeljno predvečerje, po povratku iz Županje učenici iz Istre, s njihovom učiteljicom i Vukovara. Prvo odredište je bila Ovčara…, dojmovi o tim tragičnim zbivanjim, priče koje su obilježile Domovinski rat, posjet Memorijalnom groblju branitelja, zajedničko fotografiranje na mjestu koje nazivaju groblje tenkova, na Trpinjskoj cesti. U Osijeku je oduševljenje izazvao posjet Zoološkom vrtu, šetnja obalom Drave, viseći most. U Đakovu smo posjetili Državnu ergelu lipicanaca. To je ljepota koje takve nadaleko nema, a posebno se moglo uživati u glasanju tih plemenitih životinja tijekom zanimljive edukacije koju su učenici pozorno pratili. Na Radio postaji Cvrčak u OŠ Stjepana Cvrkovića u Starim Mikanovcima sudjelovali su učenici iz Istre sa svojom učiteljicom, izravno u poslijepodnevnoj radijskoj emisiji. Poslušali smo predavanje ravnatelja o mikanovačkoj školi koja je tijekom Domovinskog rata bila pretvorena u bolnicu. I kako se spuštala večer na Vinkovce, u romantičnoj atmosferi, blago umornih nožica, glava punih dojmova, lica ozarenih od temperature ispod ništice, obilazimo staru gradsku jezgru, karakteristične gradnje, uz skakutanje po osvijetljenom Orionu na središnjem gradskom trgu. Topla duša slavonska u osvijetljenom i obasjanom Nuštru dočekuje svoje goste u večernje sate, pripremljenih delicija, da slučajno gosti ne pođu a da nisu nešto isprobali. Dragocjena iskustva „Šećeri su ostavljeni su za sam kraj“… zbivanja u OŠ Zrinskih Nuštar. Nastavni dan su obilježile male maškare uz sudjelovanje posebnih gostiju „bijelih mačkara“ iz Trviža. Učiteljice naše škole pripremile su prigodan program za sve učenike razredne nastave, roditelji donijeli slastice u učionice, ravnateljica Dobrila Ereš, kao prava domaćica, pokazala je gostima školu. Pripremili smo i posebne darove, najuspješnije likovne uratke naših učenika, koje smo darovali svakom djetetu, učiteljici i roditeljima koji su bili naši gosti, a spremili smo i za one koje je nažalost bolest spriječila u dolasku. Zajednički ples, pjesma uz domaće kolačiće, pratili su naše goste do samog kraja njihova posjeta. Obogaćeni edukativnim sadržajima, zornim iskustvima ali i svim onim što ostaje u lijepom sjećanju iz najranijih dana osnovnog školovanja pozdravili smo se i ispratili drage nam goste. I kako prenijeti sve ovo na papir dok su dojmovi tako svježi, nego tek stihom: Gle, prijateljstvo… osmijeh na tvom licu i pružena ruka… odgojno-obrazovna aktualno praksa 8 NEGATIVNE OCJENE broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Polugodišnji rezultati srednjoškolaca “Izgubljeni“ cijeli razredi Piše Vinko Bajrović, prof. G odinama analiziram rezultate srednjoškolaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji na polugodištu. To sam uradio i ove školske 2009./2010. godine za Splitsko-dalmatinsku županiju, odnosno za njezin Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport. Zašto to radim na polugodištu? Zato što su rezultati polugodišta realniji od onih na kraju školske godine. Riječ je o 21.300 učenika naše najveće županije. Može se taj broj učenika, odnosno analiza njihovih rezultata, uzeti kao uzorak koji daje za pravo da se generalizira, kako nije ništa drukčije niti u drugim županijama. Zaključak: loše i više od toga! Da se srećom istom metodologijom obrađuju isti podaci i u drugim županijama, vjerojatno bi se drukčije razmišljalo o državnoj maturi, programima, obveznom srednjoškolskom obrazovanju, udžbenicima, edukaciji nastavnika… Ovdje se predstavljaju tri tablice koje dovoljno govore same za sebe s ponekim objašnjenjem. (Tablice čitati prema objašnjenju iza Tablice 3). (vidi tablicu 1) (Objašnjenje za tablicu 1: 1. razred; 2. broj učenika na početku školske godine; 3. broj učenika na kraju polugodišta; 4. broj razrednih odjela; 5. broj pozitivno ocijenjenih učenika; 6. broj pozitivno ocijenjenih učenika u postocima; 7. broj neocijenjenih učenika; 8. broj učenika s odličnim uspjehom; 9. broj negativno ocijenjenih učenika; 10. broj učenika s jednom negativnom ocjenom; 11. broj učenika s dvije negativne ocjene; 12. broj učenika s tri negativne ocjene; 13. broj učenika sa četiri negativne ocjene; 14. broj učenika s pet i više negativnih ocjena) Iz Tablice 1. trebalo bi uočiti da je u trogodišnjim programima “izgubljeno“ 4098 - 4071 = 27 učenika, da je prosječan broj učenika u razrednom odjelu 4098 : 195 = 21.02 učenika, prolaznost je vrlo slaba (41.11 posto), samo 52 učenika s odličnim uspjehom, veliki broj učenika s negativnim ocjenama (2345 ili 58.89 posto) i da je vrlo veliki broj učenika s pet i više negativnih ocjena (455). Zaključak: više od jednoga razrednog odjela učenika “izgubilo“ se u prvom polugodištu, a čak je 21.65 razredni odjel učenika s pet i više negativnih učenika. (vidi tablicu 2) Tablica 2. čita se jednako kao i Tablica 1.: 47 “izgubljenih“, prosječan broj učenika u razrednom odjelu 25.49 učenika, dakle “izgubljenih“ 1.84 razredni odjel, prolaznost od 63.59 posto je relativno slab rezultat kao i veliki broj učenika s negativnim ocjenama (6065 ili 36.41 posto učenika) i 546 učenika ili 546 : 25.49 = 21.42 razredna odjela učenika s pet i više negativnih ocjena. (vidi tablicu 3) Tablica 3. nudi podatke o učenicima u trogodišnjim i četverogodišnjim programima. Prvo polugodište imalo je 77 radnih dana, dakle mogao se obraditi manji dio programa za razliku od drugog polugodišta sa 107 radnih dana i većim dije- lom programa, što daje za pravo da se postavi pitanje što će se sve događati s podatcima drugog polugodišta, odnosno kraja školske godine. Zar ne zabrinjavaju 74 “izgubljena“ učenika, odnosno 3.02 “izgubljena“ razredna odjela? Iz redova “izgubljenih“ susrećemo imena u crnim kronikama. Tko evidentira “izgubljene“ u lokalnoj vlasti i policiji? Prosječan broj učenika u razrednom odjelu 24.54 učenika jedan je od uvjeta za kvalitetan rad. Mnogo je neocijenjenih učenika (373), a najviše zabrinjava 1001 učenik s pet i više od pet negativnih ocjena, što prema prosječnom broju učenika u rarednim odjelima iznosi 40.79 razrednih odjela. I za kraj, imaju li ove tablice veze s upisnom politikom učenika na prijelazu iz osnovne u srednju školu? (vidi tablicu 4) U podatcima za uËenike 5. gimnazije V. Nazora nisu uključeni podatci za 20 učenika Glazbene škole J. Hatzea, koji u toj školi ostvaruju dio nastave, osim njihovih izostanaka. Broj izostanaka u toj πkoli povećan je zato što se u njoj ostvaruju programi učenika sportaša. Tablica 1.: Prolaznost na polugodištu školske 2009./2010. godine - trogodišnji programi PROJEKTNA NASTAVA Tablica 2.: Prolaznost na polugodištu školske 2009./2010. godine - Ëetverogodiπnji programi Tablica 3.: Prolaznost na polugodištu školske 2009./2010. godine - ukupno Tablica 4.: Usporedni rezultati uspjeha učenika na polugodištu u školskim godinama 2007./2008., 2008./2009. i 2009./2010. U sklopu vanjskog vrjednovanja obrazovanja doπlo se do spoznaje da je za kvalitetniji rad πkole potrebna veÊa suradnja roditelja, učenika i učitelja. Rezultat te spoznaje su i Ëetiri projektna dana otvorene πkole ©okaËki Prvi projekti dan održali smo 6. studenog 2009. godine s temom „Slavonija moj zavičaj“čiji je koordinator projekta bio je ravnatelj škole Damir Škrlec. Kroz deset radionica upoznali smo običaje i tradiciju Slavonije: komušanje kukuruza, šokački divani, majstori kulena i kobasice, konji moji vrani, šokački ručak, slavonski kolači, vezenje, pjesme i plesovi Slavonije, Slavonija u stihu i prozi. Na kraju smo se „počastili“ pravim šokačkim ručkom iz istoimene radionice: juha, sos, krumpir pire, govedje meso, grah salata i pečeno prase uz domaći kruh i kolače. U svim radionicama Pišu Marina Alerić učiteljica mentor i Ivana Kardo profesorica biologije i kemije Osnovna πkola Ernestinovo N a temelju rezultata ankete koje su provedeni u Osnovnoj školi Ernestinovo, na kraju prošle školske godine, kao dio vanjskog vrednovanja pokazala se potreba za većom suradnjom roditelja, učenika i učitelja. Stoga smo na početku ove školske godine odlučili realizirati četiri projektna dana otvorene škole, s ciljem bolje suradnje i povezivanja roditelja, učenika i učitelja. Komušanje kukuruza odgojno-obrazovna aktualno praksa broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. RAZREDNA NASTAVA 9 Početna nastava matematike (1) Matematička kompetencija učenika prvoga i drugoga razreda Piše Josip Markovac redoviti profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru J edna od osam temeljnih kompetencija jest i matematička pismenost, koja se u razrednoj nastavi izgrađuje usvajanjem sadržaja četiriju obrazovnih cjelina: brojevi do milijun, zbrajanje i oduzimanje brojeva do milijun, množenje i dijeljenje brojeva do milijun i geometrijski sadržaji. Opsegom i sadržajem svaka se cjelina usvaja primjereno intelektualnim mogućnostima učenika pojedinog razreda. Krajnji rezultat trebala bi biti potpuna osposobljenost učenika u matematičkoj pismenosti. Da bi se to postiglo, evo što bi na kraju prvoga i drugoga razreda učenici iz matematike trebali znati. Učenici prvoga razreda trebali bi znati: O odnosima među predmetima i o geometrijskim sadržajima: - odnose veći - manji, unutar izvan - pogledom (vizualno) razlikovati i ispravno imenovati kuglu, valjak, kvadar, kocku, piramidu, krug, trokut, pravokutnik, kvadrat - crtati i ispravno imenovati ravne i zakrivljene crte - točku shvatiti kao sjecište crta, znati je obilježavati - ravnim i zakrivljenim crtama spajati točke - prepoznati ravne i zakrivljene plohe. O brojevima do 20: - da svaki broj označava količinu predmeta u nekom skupu - nastajanje niza brojeva, tj. da svaki sljedeći broj nastaje pri- Osnovna πkola Ernestinovo divani sudjelovali su roditelji koji su svojim iskustvom i poznavanjem običaja pomogli u njihovoj realizaciji. Prezentaciju smo održali u dvorani za tjelesni sa šarolikim prikazom različitih običaja. Drugi projektni dan održali smo 26. siječnja 2010.godine pod nazivom „Bogatstvo zanimanja“. Ukupno je bilo realizirano 10 radionica: krojač, modni kreator, fotograf, urar, mehaničar, mrežni administrator, medicinska sestra, pisar, kuhar i šarač. U radionici Šarač sudjelovalo je 17 učenika i 4 roditelja. Cilj radionice je bio upoznati se sa starim zanimanjem koje nestaje i ostvariti veću povezanost između roditelja, učenika i učitelja. Učenici su se upoznali sa različitim oblicima tikvica, njihovom uporabom, motivima kojima se tikvice ukrašavaju, a na kraju su se i sami okušali u šaranju tikvica. Postupak šaranja nije nimalo lak. Potrebno je prvo nacrtati olovkom na tikvici željene motive. Slijedi najteži dio šaranja, a to je urezivanje plitke brazde, posebnim nožićem prema crtežu na tikvici. Potom Učeničke šarane tikvice U radionici Šarač slijedi premazivanje dušičnom kiselinom onih polja koja se žele istaknuti pomoću drvenog štapića. Zatim zagrijavanje tikvice iznad plamena špiritne grijalice ili lučice i na kraju premazati tikvicu prženim orasima. Rezultat rada su ukrašene šarene tikvice i spoznaja o zanimanju koje izumire. Učenici su u evaluaciji izrazili oduševljenje izborom zanimanja. Roditelji su napisali sljedeće: „ Iznenađena sam kreativnošću djece.“ „ Svaka čast, samo nastavite“. „Bilo je ugodno i poučno. Vidjeli smo i naučili nešto o čemu gotovo nismo ništa znali.“ Nakon navedenih evaluacija, autori i djeca vesele se sljedećem projektom danu. brajanjem broja 1 prethodnom broju - mjesto broja u nizu brojeva - broj ispred, broj iza, broj (brojevi) između dvaju brojeva - brojiti, pisati i čitati brojeve do 20 - uspoređivati brojeve do 20 veći broj, manji broj, jednaki brojevi; znati obrazložiti zašto je, primjerice, broj osam veći od broja pet (zato što je osam knjiga više od pet knjiga, ili: zato što se broj osam nalazi iza broja pet na brojevnoj crti) - sadržaj i značenje matematičkih termina (riječi) i znakova: jednakost, nejednakost, znak < za nejednake brojeve, čita se “manji od“, znak > za nejednake brojeve, čita se “veći od“, znak = je znak za jednake brojeve, čita se “jednak, jednako je“ - brojevnu crtu, to je ravna crta na kojoj su u jednakim razmacima napisani brojevi - što su jednoznamenkasti i dvoznamenkasti brojevi - značenje izraza jedinice i desetice - što su glavni i redni brojevi (glavni broj označava količinu predmet au skupu, redni broj označava mjesto predmeta u redu, nizu), znati pisati i čitati glavne i redne brojeve - dvoznamenkasti broj rastaviti na broj desetice i broj jedinica, npr. 16 je 1 D i 6 J - od broja desetice i broja jedinica reći (napisati) broj, npr. 1 D i 9 J je 19 ili 1 D + 9 J = 19. O zbrajanju i oduzimanju brojeva do 20 trebali bi znati: - imena i značenje brojeva u zbrajanju i oduzimanju: pribrojnici su brojevi koji se zbrajaju, zbroj je broj koji se zbrajanjemm izračunava, umanjenik je broj od kojega se oduzima, umanjitelj je broj koji se oduzima, razlika je broj koji se oduzimanjem izračunava - značenje znakova + i ‡, znak + je znak za zbrajanje brojeva, čita se više ili plus, znak ‡ je znak za oduzimanje brojeva, čita se manje ili minus - zamjenu mjesta pribrojnika: ako pribrojnici zamijene mjesta... - vezu zbrajanja i oduzimanja: ako se od zbroja oduzme jedan pribrojnik, rezultat je drugi pribrojnik - zbrajanje i oduzimanje do 20 usvojiti do razine automatizacije (tako da se izvode brzo, točno, s malim sudjelovanjem svijesti i s malim naporom) - znanje zbrajanja i oduzimanja brojeva do 20 znati primijeniti u rješavanju jednostavnih zadataka riječima. Učenici drugog razreda trebali bi znati: O brojevima do 100: - o brojevima do 100 treba znati sve što i o brojevima do 20, a osim toga još i ovo: - dekadski sustav brojeva do 100, tj. da 10J = 1 D, 10D = 1 S - svaki broj znati rastaviti na broj desetica i broj jedinica - iz broja desetica i broja jedinica znati reći (napisati) broj, npr. 7D i 8J = 78. O zbrajanju i oduzimanju brojeva do 100 trebali bi znati: - zbrajati i oduzimati desetice - zbrajati dvoznamenkasti i jednoznamenkasti broj - oduzimati jednoznamenkasti broj od dvoznamenkastog broja, (obje ove radnje usvojiti do razine automatizacije, tj. da se izvode brzo, točno, s malim sudjelovanjem svijesti i s malim naporom) - zbrajati i oduzimati dvoznamenkaste brojeve do 100 - zamjenu mjesta pribrojnika, objasniti brojevima i riječima - zbrajanje i oduzimanje triju brojeva - glavne i redne brojeve, značenje, pisanje, čitanje - rimske znamenke do 12, brojeve do 12 pisati rimskim znamenkama - vezu zbrajanja i oduzimanja objasniti brojevima i riječima. O množenju i dijeljenju brojeva do 100 trebali bi znati: - pisati, čitati i razumjeti značenje zapisa oblika a x b = c, a : b=c - množenje shvatiti kao zbrajanje jednakih brojeva, znati značenje i čitanje znaka x - dijeljenje shvatiti kao oduzimanje istog broja od zadanog broja, znati značenje i čitanje znaka : - imena i ulogu brojeva u množenju i dijeljenju (faktori su brojevi koji se množe, umnožak je broj koji se množenjem izračunava, djeljenik je broj koji se dijeli, djelitelj je broj kojim se dijeli, količnik je broj koji se dijeljenjem izračunava) - tablice množenja brojeva: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 - tablice dijeljenja brojevima: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 (tablice množenja i dijeljenja usvojiti do razine automatizacije) - znati što je višekratnik broja (broj nekoliko puta veći od zadanog broja) - zamjena mjesta faktora, znati je prikazati brojevima i riječima - ulogu brojeva 1 i 0 u množenju i dijeljenju - vezu množenja i dijeljenja, prikazati je brojevima i riječima - parne i neparne brojeve do 100, koji su parni, a koji neparni - redoslijed izvođenja računskih radnji, znati izvoditi brojevima i znati obrazložiti riječima - znanje zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja brojeva do 100 znati primjenjivati u rješavanju zadataka riječima. O geometrijskim sadržajima trebali bi znati: - vizualno (pogledom) razlikovati i ispravno imenovati ravne i zakrivljene plohe - znati što je dužina, krajnje točke dužine, crtati dužinu, pripadnost i nepripadnost točaka dužini - značenje, pisanje i čitanje zapisa AB (čita se: dužina AB) - znati stranice pravokutnika, kvadrata, trokuta kao dužine. (Nastavlja se) odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 NASILJE NA INTERNETU broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Kako zaštititi djecu Pravilna i pravodobna edukacija - najbolja zaštita Diljem svijeta različitim je aktivnostima u internetskom i realnom svijetu 9. veljače obilježen Dan sigurnijeg interneta. Organizira ga Ins@fe - europska mreža pojedinih udruženja, čiji je glavni cilj promicanje odgovornoga korištenja internetskih tehnologija, a obilježava se svake godine u veljači. Ovogodišnja tema bila je “Promisli prije nego objaviš“, u sklopu koje je istaknuta potreba za pažljivim odabirom osobnih materijala koje mladi objavljuju na internetu. I u Hrvatskoj je obilježen taj dan s ciljem poučavanja učenika i mladih o sigurnijem, odgovornijem i primjerenijem ponašanju na internetu Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar M režno nasilje ili nasilje na internetu, cyberbullying, bilježi svoj porast među mladima i neophodno je potaknuti cjelokupnu društvenu zajednicu na razmišljanje i promišljanje o toj temi kako bi mladi usvojili primjereno ponašanje na mreži svih mreža. Pravilnom i pravodobnom edukacijom djeca se mogu zaštititi od opasnosti interneta. Jednom na internetu, zauvijek na internetu U toj edukaciji ključnu ulogu imaju roditelji i učitelji. Kako bi djeca stekla neovisnost u korištenju interneta trebaju razviti strategije koje im omogućuju prepoznavanje opasnosti te steći vještine kako bi se mogli nositi s rizičnim situacijama na koje mogu naići na internetu. Praktični savjeti za sigurno surfanje Edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive su važnosti za razvijanje prikladnog ponašanja. Metode prevencije zlostavljanja putem interneta slične su metodama prevencije međuvršnjačkog nasilja u svakodnevnim situacijama. Prvenstveno je neophodno osigurati pozitivistički pristup tehnologiji te planirati aktivnosti na ovom području. Mladi moraju biti upoznati s pravilima sigurne upotrebe interneta razgovorom o online svijetu i opasnostima koje on nosi. Potrebno je dogovoriti i eventualne sankcije u slučaju njihova kršenja. Da bi to bilo moguće, i učitelji i roditelji moraju biti educirani u tom području. Danas su društvene mreže, poput Facebooka, Twittera, MySpacea i Windows Livea, vrlo popularne među mladima. U osnovi je održavanje kontakata s prijateljima, poznanicima, rodbinom i stjecanje novih poznanstava. Ovdje treba biti posebno pažljiv, jer igranje igara, upotreba mobitela, mrežnih i digitalnih kamera te objava snimljenih sadržaja na inter- netu nosi veliki rizik. Jednom objavljeno na internetu zauvijek može tamo i ostati. Toga mladi najčešće nisu svjesni kad odaju svoje podatke u profilu. “Roditeljska zaštita“ Niz je načina na koje roditelji kod kuće i učitelji u školi mogu i moraju nadzirati mlade. Odgovarajuća softverska zaštita osnova je svake zaštite od neželjenih sadržaja na internetu. Dodatak u vidu “roditeljske zaštite“ znači isključivanje, filtriranje i blokiranje neprimjerenih sadržaja, a nalazi se na svakoj ozbiljnijoj društvenoj mreži i nude ju i brojni davatelji e-usluga. Zadaća je roditelja i učitelja pravodobno ju aktivirati. Nadalje, računalo mora biti smješteno u vidokrugu odrasle osobe kako bi u svakom trenutku imala uvid u sadržaje koje dijete ili učenik posjećuje. Svakodnevno i višekratno pregledavanje povijesti posjećenih stranica na internetu odraslima daje uvid u sadržaje i interese mladih. U Hrvatskoj postoji portal Postoji niz stranica u svijetu koje se bave zaštitom djece od nasilja putem interneta, npr. Child Exploitation and Online Protection (CEOP) centar je u Velikoj Britaniji koji je oblikovao stranicu Think U Know www.thinkuknow.co.uk/saferinternetdayuk namijenjenu školama, učiteljima, roditeljima, djeci i mladima na kojoj stručnjaci u tom području daju ideje i prijedloge kako se sigurno uključiti u računalni svijet. Organizirali su i natjecanje “Razmisli prije objave“ kako bi podigli svijest o sigurnosti na internetu. Cyber(smart) www.cybersmart.gov.au australska je stranica koju podržava i financira njihova vlada, a pomaže djeci, mladima i njihovim roditeljima u sigurnijem uživanju na internetu i na kojoj je moguće pronaći desetke aktivnosti namijenjenih školama, odnosno učiteljima. Kako učenike osnovne škole danas podučavati o sutra slikovito opisuju na www.teachers. tv govoreći o e-sigurnosti kroz animirane isječke namijenjene djeci i učenicima i pomoću igara kojima ih educiraju kako ispravno i u kojoj mjeri davati podatke o sebi na internetu. Savjetima za roditelje obraćaju se na BBC Parents www.bbc.co.uk/schools/parents i nude razumljive informacije, savjete i prijedloge kako roditelji mogu biti sigurni da su im djeca sigurna na internetu. Vrlo zanimljiv pregled savjeta o sigurnosti na internetu nudi stranica Next Generation Learning www.nextgenerationlearning.org.uk koja je zapravo kampanja za sigurniji pristup internetu engleske vlade, a inicirala ju je Becta - državna agencija kojoj je cilj osigurati efektivnu i inovativnu upotrebu tehnologija u obrazovanju. Namijenjena je svima koji su u doticaju s djecom i mladima u e-okruženju. Sigurnost i zaštita na internetu http://sigurnost.tvz.hr/, čiji su sadržaji razvijeni u okviru suradnje na programu Suradnici u učenju Agencije za odgoj i obrazovanje, Microsofta Hrvatska i Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Namijenjen je sigurnosti djece na internetu kojim se želi pomoći učiteljima i roditeljima da djecu upoznaju s internetom i računalnim tehnologijama te da ih koriste za sigurno pretraživanje, učenje i zabavu, za stvaranje novih poznanstava i druženje s prijateljima. Oni žele predstaviti što više mogućih prijetnji, ali i ponuditi primjere iz prakse i rješenja o tome kako se zaštiti i gdje tražiti pomoć. Djeci su, ovisno o uzrastu, ponuđene priče s ilustracijama kojima se predstavlja sigurnost informacija, a sadrže i zadatke i preporuke za djecu i mlade. Roditeljima i starateljima objašnjavaju kako mogu pomoći djeci da ublaže rizike u korištenju interneta. Učiteljima nude korisne informacije kako da lakše razgovaraju o sigurnosti na internetu sa svojim učenicima. Na raspolaganju im je i Priručnik o sigurnosti, popularno nazvan Borbeni komplet 2, jer se uz njega nalazi i CD na kojem su besplatni alati koji pomažu korisniku da podigne razinu sigurnosti svog računala. Priručnik detaljno obrađuje pojedine teme i nudi niz dodatnih informacija i preporuka pisanih na jednostavan i razumljiv način, vezanih uz zaštitu na internetu. Objašnjeno je što su i koji su maliciozni i štetni programi, što je krađa identiteta, što su neželjeni sadržaji, koji računalni softveri pomažu u zaštiti, što označava pojam roditeljske zaštite, a što se podrazumijeva pod terminom ostala zaštita. Priručnik se preporuča svim učiteljima, ali i roditeljima te svim zainteresiranima za edukaciju mladih o sigurnom pristupu internetu. Time se bavi i CERT, nacionalno središte za računalnu sigurnost, koje je 1996. godine osnovao CARNet s ciljem posredovanja u rješavanju računalno-sigurnosnih incidenata u kojima je barem jedna uključena strana iz Hrvatske, prikupljanja i distribucije sigurnosnih savjeta, preporuka i alata, edukacije i informiranja korisnika i javnosti o značaju i poboljšanju sigurnosti računalnih sustava i mreža. Na njihovim je stranicama objavljen i tekst Sigurno surfanje, u kojem se nalaze praktični savjeti koji korisniku olakšavaju snalaženje u sigurnom korištenju internetskih usluga. U tekstu se nalazi i hijerarhijski pregled komponenti koje korisnik upotrebljava pri korištenju interneta te praktični savjeti za osiguravanje tih komponenti, a poseban je naglasak stavljen na ponašanje korisnika na internetu i njegovo snalaženje u velikoj količini informacija i globalnoj društvenoj umreženosti. Odgovorno korištenje interneta U digitalnom časopisu Pogled kroz prozor, koji je nastao u okviru zajednice Suradnici u učenju, objašnjavaju zašto je za korištenje interneta potreban dobar odgoj te nude ideje, prijedloge i savjete, kao i spoznaje kako internet učiniti što sigurnijim za djecu i mlade. Uzevši u obzir da je naveden samo mali dio internetskih stranica koje su posvećene sigurnosti na internetu svakome od nas u zajednici preostaje da se sam dodatno educira kako bi naše učenike i djecu odgajali za sigurno, primjereno i odgovorno korištenje interneta i svih njegovih resursa. svijet aktualno broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. SAD S Predškolski odgoj Vrtić - mjesto za igru ili učenje? vaki roditelj uvijek želi najbolje za svoje dijete, ali roditelji često tapkaju u mraku kada su u pitanju vještine i predznanja koje dijete treba imati prije polaska u vrtić. Danas je pritisak na pripremi djece za izazove predškolskog odgoja veći nego ikada, iako bi to trebao biti samo uvod u socijalne vještine, istraživanje i slušanje priča. A to znači da škole zahtijevaju više od djece kada ona polaze u prvi razred. Uza sav taj pritisak, nije ni čudo da roditelji žele biti sigurni da su njihova djeca potpuno spremna za školu. No, zbog toga i mnoge predškolske ustanove podižu svoje kriterije, ali i očekivanja od predškolaca. “Kad sam tražila vrtić u koji ću upisati svog sina, našla sam jedan koji je izgledao sjajno na papiru. Tvrdili su ondje da je njihov program djeci razvojno primjeren, ali ispalo je da su mnogo više pisali i čitali nego se igrali. »ak su dobivali i domaću zadaću“, žali se Maureen McCourt Boylan, autorica knjige Celebrate Reading, bivša odgojiteljica i majka petero djece. Znakovi upozorenja Kako roditelji mogu znati priprema li vrtić adekvatno njihovo dijete za školu ili stavlja samo stavlja preveliki pritisak na njega? Iako je svako dijete drugačije, nekoliko je znakova koji roditeljima mogu ukazati na to je li predškolski program pretežak i prekompliciran za njihovo dijete. Previše papira i olovki Djeca najbolje uče taktilnim putem, kroz aktivnosti koje uključuju i nekoliko osjetila. Ako predškolac kući donosi mnogo papira, znači da djeca u vrtiću previše vremena troše s olovkom u ruci. Učenje slova može biti i zabavnije - umjesto da pišu olovkom, neka to učine prstićima u pijesku ili umočenima u boju po papiru. Na taj način dijete uči kako oblikovati slova, ali bez pritiska od pogreške. Važno je da uče kroz igru, Kako roditelji mogu znati priprema li vrtić adekvatno njihovo dijete za školu ili stavlja samo stavlja preveliki pritisak na njega? Iako je svako dijete drugačije, nekoliko je znakova koji roditeljima mogu ukazati na to je li predškolski program pretežak i prekompliciran za njihovo dijete da stvaraju, ali i da griješe. Uostalom, imat će dovoljno vremena za papir i olovku tijekom cijelog školovanja. Previše mira i tišine Vrtić je vrijeme za učenje o suradnji i razvijanje opsega pažnje, ali neki odgojitelji žele da djeca sjede mirno i u tišini. Slušanje priča također je dio predškolskog odgoja, a tih dvadesetak minuta sjedenja najbolje je iskorišteno ako uključuje i pjevanje ili neku aktivnost koja uključuje i djecu u taj proces. Očekivanja da će predškolska djeca mirno sjediti pola sata nerealna su za njihovu dob. Odgojne igre i aktivnosti mnogo su učinkovitije, olakšavaju predškolskoj djeci da brže nauče slova, brojeve i ostale osnove predškolskoga kurikuluma, nasuprot predugim razdobljima kada mirno sjede. U idealnom slučaju, dijete treba provesti veći dio dana u aktivnom, čak i bučnom učenju i slobodnoj igri, a ne sjedenjem za stolom i slušanjem odgojitelja. Preveliki pritisak Građenje želje i ljubavi za učenjem jedan je od najvažnijih aspekata predškolskog obrazovanja. Kada vrtići postanu previše usredotočeni na to da kod djece vrlo rano počnu razvijati napredne vještine, posebice metodama koje su pogodnije za školarce, ona mogu postati frustrirana, a učenje im može prerano dosaditi. Nasuprot tome, djeca bi se trebala radovati polasku u školu, a to će i činiti ako podučavanje bude zanimljivo, primjereno, prilagođeno njihovoj dobi i stupnju razvoja. Kako možete znati uživa li dijete u vrtiću? Anksioznost zbog razdvajanja od roditelja je normalna. Međutim, većina djece brzo shvati da je vrtić zabavan i prilagodi se toj rutini nakon nekoliko tjedana. Socijalne vještine prije akademskih Mozgovi predškolaca su poput spužve, jer upijaju veliku količinu informacija. No, ne treba ih prerano preopteretiti. Dijete će ionako kroz školovanje mnogo vremena provesti čitajući i pišući, a vrtić bi se trebao koncentrirati na učenje kroz igru, zabavu, interakciju s drugom djecom. Ondje trebaju svladati socijalne vještine, a škola će im izgraditi akademske. Razvojno prilagođeni programi omogućuju da djeca predškolske dobi uče na njima primjeren način. Ne smije ih se opterećivati nerealnim očekivanjima, niti roditelja niti odgojitelja. Također, bilo bi dobro kada bi roditelji bili upućeni u metode rada u vrtiću, kako bi i sami s njima mogli vježbati i igrati se. Predškolsko bi doba trebalo biti vrijeme za učenje, ali također i za zabavu. Vrtić koji omogućuje djetetu priliku za učenje na način koji obuhvaća njegovu prirodnu želju da uči i istražuje pružit će mu sve što treba kako bi se kvalitetno pripremio za obrazovne izazove koji slijede. Možda prije polaska u školu neće znati čitati ili računati, ali će imati razvijenu ljubav prema učenju i usvajanju novoga, što su mnogo važnije vještine koje dijete iz vrtića može ponijeti. Prema Education.com Priredila Ivana Čavlović 11 NOVOSTI IZ EU EU pokrenula projekt Zaustavimo siromaštvo! Europska komisija i Španjolska kao predsjedateljica Europske unije pokrenuli su Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2010. svečanim događanjem 21. siječnja u Madridu. Pod geslom Zaustavimo siromaštvo!, cilj je kampanje staviti borbu protiv siromaštva - koje neposredno utječe na jednog od svakih šest Europljana - u središte pozornosti tijekom cijele godine. Europska godina namjerava podići svijest o uzrocima i posljedicama siromaštva u Europi, ne samo među ključnim dionicima, kao što su vlade i socijalni partneri, nego i svijest opće javnosti. Cilj je pokrenuti partnere u borbi protiv siromaštva, promicati društvenu integraciju i uključenost, kao i poticanje jasnih opredjeljenja oko sastavljanja EU i nacionalne politike u prevladavanju siromaštva i socijalne isključenosti. Rasprava o novoj strategiji bioraznolikosti EU se 2001. godine obvezala zaustaviti padanje bioraznolikosti do 2010., no taj cilj i dalje nije ostvaren. Ujedinjeni narodi ovu su godinu proglasili Međunarodnom godinom bioraznolikosti. Stoga je 19. siječnja Europska komisija u javnosti otvorila raspravu kojom predlaže moguće dugoročne vizije i nove ciljeve EU. Četiri ključne mjere EU za održivu bioraznolikost su odgovarajuće financiranje, jačanje donošenja odluka na razini EU, građenje odnosa i obrazovanje javnosti. Essen treći europski glavni grad kulture 2010. Essen, koji je uz Istanbul i Pečuh proglašen glavnim gradom kulture za 2010. godinu, prvi je predstavio program aktivnosti vezanih uz tu titulu. Svečano otvaranje održano je u industrijskom kompleksu u Zollvereinu, objektu na popisu UNESCO-ove svjetske zaštite. Essen je uključio regiju Ruhr u program aktivnosti europskoga glavnog grada kulture, koji obuhvaća tri teme: mitologiju, metropolu i Europu, isprepletene razvojem Ruhra od mitskog doba do moderne europske metropole umjetnosti i kulture. Essen nosi titulu europskoga glavnog grada kulture kao predstavnik 53 ostala grada Ruhra s oko 5,3 milijuna stanovnika. Prema EU biltenu Priredila I. Č. svijet 12 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. BOSNA I HERCEGOVINA Sajam stipendija u Sarajevu Projekti za napredak visokoškolskog obrazovanja F studentske zajmove, čime je pružena financijska podrška za više od tisuću studenata. Kroz različite programe i projekte Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u tri je godine osiguralo financijsku podršku za više od 3100 mladih ljudi - studenata, magistranata, doktoranata, istraživača, kao i 35 studentskih organizacija i udruženja. Riječ je programima subvencioniranja smještaja i prehrane studenata u studentskim domovima, stipendijama za talentirane studente, stipendijama za socijalno ugrožene i studente s invaliditetom, stipendijama za studente iz Federacije BiH koji studiraju u inozemstvu te podršci uspostavljanja i održavanja multimedijalnih centara u svim studentskim domovima Federacije Bosne i Hercegovine. ederalno ministarstvo obrazovanja i znanosti predstavilo je na Sajmu stipendija, održanom sredinom veljače u Sarajevu, 12 programa i projekata kojima Ministarstvo kontinuirano pruža podršku studentskoj populaciji te mladim znanstvenicima i istraživačima, kao i studentskim domovima, organizacijama i udruženjima. Sajam, koji je u organizaciji Sveučilišta u Sarajevu i Fondacije kralja Baudouina održan na Strojarskom fakultetu u Sarajevu, imao je za cilj okupiti institucije koje dodjeljuju različite oblike financijske podrške građanima BiH za studije u Bosni i Hercegovini te inozemstvu. Kontinuirano profesionalno usavršavanje Posebno je istaknuta važnost ovakvih manifestacija koje studente informiraju o programima i financijskoj podršci za stipendiranje te na taj način pružaju studentima sve potrebne informacije na jednom mjestu. Također je bilo riječi o tome da je potrebno učiniti još više za unaprjeđenje visokog obrazovanja i Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini te je za te namjene potrebno izdvojiti još više sredstava nego što se trenutačno ulaže. Tijekom posjeta izložbenom prostoru Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti posjetitelji Sajma stipendija srednjoškolci, studenti preddiplomskih, diplomskih i postdiplomskih studija te mladi profesionalci kojima su stipendije potrebne u svrhu kontinuiranoga profesionalnog usavršavanja, imali su priliku Programi podrške za istraživački rad Sajam, koji je u organizaciji Sveučilišta u Sarajevu i Fondacije kralja Baudouina održan na Strojarskom fakultetu u Sarajevu, imao je za cilj okupiti institucije koje dodjeljuju različite oblike financijske podrške građanima BiH za studije u Bosni i Hercegovini te inozemstvu upoznati se s programima i projektima financijske podrške i stipendiranja Ministarstva, koje je u zadnje tri godine kroz različite projekte za visoko obrazo- vanje i znanost izdvojilo 16 milijuna konvertibilnih maraka. Osim toga, Ministarstvo je osiguralo više od dva milijuna maraka za Fond za SRBIJA Udžbenici na manjinskim jezicima i dalje problem T iskanje udžbenika na materinskom jeziku, izmjena pravilnika za zapošljavanje nastavnika za obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina, povećanje stručnosti kadra te mogućnost nostrificiranja diploma bile su neke od tema o kojima se razgovaralo tijekom susreta dužnosnika manjinskih zajednica zaduženih za obrazovanje krajem prošloga tjedna u Novom Sadu s pokrajinskim tajnikom za obrazovanje Zoltánom Jegesom te predstavnicima tog tajništva. Najveći je problem tiskanje udžbenika na materinskom jeziku, ističe članica Izvršnog odbora Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić Prćić. “Tiskanje udžbenika na materinskom jeziku ne može započeti sve dok ne bude pravilnika za licence. Zakon je donesen 11. rujna prošle godine, ali pravilnika koji omogućuju njegovu praktičnu primjenu još nema. Morali bi biti doneseni u ožujku kako bi se udžbenici mogli tiskati. Kod nekih je nacionalnih manjina problem što se ne zna tko će preuzeti posao tiskanja udžbenika, jer proizvodnja udžbenika s malom nakladom mnogo košta. Ako se ne pojavi privatni nakladnik koji je zainteresiran za tiskanje ovih udžbenika, Zavod za izdavanje udžbenika obavezan je tiskati ih.“ Niti pravilnik o tiskanju niskotiražnih udžbenika nije donesen pa stoga, zbog nereguliranog načina financiranja, Zavod za udžbenike ne može ispuniti svoju obvezu, navodi Stantić Prćić. Sva nacionalna vijeća tražila su da predmet Materinski jezik s elementima nacionalne kulture bude izvan okvira ostalih izbornih predmeta. Također je bilo riječi o izmjeni Pravilnika o stručnosti osoblja za rad u manjinskoj nastavi, kao i o racionalizaciji u školstvu, navodi Stantić Prćić. “Okvirna konvencija Europskog vijeća podrazumijeva da se ekonomska opravdanost, kada je riječ o obrazovanju nacionalnih manjina, ne smije gledati. Stav je svih nacionalnih vijeća da se postojeći status obrazovanja svih nacionalnih manjina zadrži.“ Pitanje zapošljavanja stručnoga kadra za nastavu na manjinskim jezicima nije riješeno niti kod ostalih nacionalnih manjina, a ne samo u Hrvata, kaže na kraju Stanislava Stantić Prćić. Primjedbe i prijedlozi izneseni na prošlotjednom sastanku bit će predstavljeni ministru za ljudska i manjinska prava Svetozaru Čipliću. Prema SuboticiDanas I. B. Predstavljeni su i programi studentske razmjene i prakse, podrške domaćim i međunarodnim studentskim manifestacijama te programi za znanstveno usavršavanje magistranata i doktoranata, kao i programi podrške za istraživački rad i kraće specijalizacije. Sajam stipendija uvodnim je govorom otvorio prorektor Sveučilišta u Sarajevu Hazim Bašić, koji je sajam, zbog broja inozemnih institucija koje na njemu sudjeluju, okarakterizirao globalnim te izrazio zadovoljstvo zbog broja studenata koji su posjetili sajam. Prema FMON-u I. B. Studenti će moći konkurirati za kineske stipendije S uradnja Srbije i Kine u području obrazovanja sve se više produbljuje. O tome su govorili predstavnici srbijanskih prosvjetnih vlasti i kineskog veleposlanstva u Beogradu, koji su potpisali Sporazum o obrazovnoj suradnji te dvije zemlje, koji se odnosi na razdoblje do 2013. godine. Sporazum je ozbiljan dokument koji predstavlja doprinos ukupnoj suradnji te dobrim i strateškim odnosima koji postoje između dvije zemlje. Sadržaj programa odnosno Sporazuma odnosi se na unaprjeđenje suradnje između Sveučilišta u Beogradu i Sveučilišta za međunarodne studije u Pekingu, koji je posjetila delegacija Srbije. Kina je također podržala osnivanje instituta Konfucije, koji je utemeljen na Filološkom fakultetu u Beogradu 2006. godine te prvi je takav institut formiran na prostoru jugoistočne Europe. Predstavnici srbijanskih prosvjetnih vlasti bili su gosti Katedre za srpski jezik na Sveučilištu u Pekingu, gdje su razgovarali i sa studentima, njih petnaest, a petero ih je već bilo u Srbiji. Katedra za kineski jezik na Sveučilištu u Beogradu postoji od 1974. godine, a dogovor se odnosi na razmjenu lektora i informacija. Delegacija je posjetila i sveučilište Fudano u Šangaju, gdje studira oko 30 tisuća studenata iz drugih zemalja. Iako mlađe od beogradskog i pekinškog, i šangajsko je sveučilište uvršteno među 500 najboljih u svijetu. Delegacija Srbije za svog je posjeta Kini obišla i srednju školu, koja je partner beogradskoj Filološkoj gimnaziji, te jednu eksperimentalnu školu u Šangaju za talentiranu djecu. Razmijenjene su mnoge korisne informacije vezane uz sustav obrazovanja i financiranja, a gosti su se upoznali i s time kako živi Šangajm grad s više od 20 milijuna stanovnika. Sporazum će također omogućiti da studenti iz Srbije konkuriraju za kineske stipendije, za doktorske studije u Kini. Prema Prosvetnom pregledu I. B. Tema broja: Likovna kultura 13 tema broja broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. U početku bijaše slika i zauvijek - slika! Razumijevanje vizualnih medija i vizualnih sadržaja od sve je veće važnosti u suvremenom društvu, pa se stoga posebna pozornost usmjerava upravo na problem likovne kulture u osnovnom, tj. obveznom obrazovanju jer ono treba osigurati svakom građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život. No likovnjaci su upalili alarmno svjetlo: nastava likovne kulture u πkoli gurnuta je na opasnu nizbrdicu... Pripremili Ivan RodiÊ i Branko Na u suradnji s Jelenom Bračun P rije dvadesetak i više godina pokojni Radovan Ivančević u razgovoru za Školske novine - a tema je bila, što bi drugo, likovna kultura i likovno obrazovanje i njegov osobni doprinos razvoju likovnog opismenjavanja u Hrvatskoj (sjetimo se samo njegovih fenomenalnih i svakome razumljivih analiza umjetničkih djela u brojnim obrazovnim tv-emisijama) rekao je kako je u početku čovječanstva, u trenutku kada je prvi čovjek, na ondašnjoj razini svijesti, pokušavajuÊi izreći svoje osjećaje i svoje spoznaje izrekao to najprije slikom. Takav smo i naslov dali razgovoru s pokojnim profesorom Ivančevićem - U početku bijaše slika - i toga se naslova sjetio netko na javnoj tribini Vizualno pismeno društvo koja je u organizaciji Udruge za promicanje vizualne kulture OPA, održana u srijedu, 24. veljače, u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma, u Zagrebu, na kojoj se analiziralo i problematiziralo stanje likovne kulture i vizualne pismenosti u Hrvatskoj, poglavito kroz prizmu odgoja i obrazovanja u kojemu je likovna kultura dospjela u svojevrsnu slijepu ulicu, prepuπtena tek entuzijazmu uËitelja likovne kulture koji su i do sada bili glavni začinjavci likovne i općenito vizualne pismenosti među mladima. U poËetku doista bijaπe slika, a tome ovdje dodajemo: i zauvijek slika! Razumijevanje vizualnih medija i vizualnih sadržaja, naime, od sve je veće važnosti u suvremenom društvu, pa se stoga posebna pozornost usmjerava upravo na problem likovne kulture u osnovnom, tj. obveznom obrazovanju jer ono treba osigurati svakom građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život. Voena tom idejom Udruga za promicanja vizualne kulture OPA, u suradnji s brojnim drugim likovnim udrugama, i uz podrπku brojnih likovnjaka, od uËitelja likovne kulture u πkolama do profesionalnih umjetnika pokrenuli su nekoliko akcija s ciljem da upozore na vrlo opasnu nizbrdicu kojom je, Nastavak na 14. stranici aktualno tema broja 14 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Organizirano je također i potpisivanje peticije za povećanje satnice likovne kulture, koju je potpisalo više od 3000 građana, zadržavanje uporabe udžbenika na nastavi likovne kulture kao i za promjenu naziva ovog nastavnog predmeta u Vizualna kultura. U sklopu tih aktivnosti upriliËena je i javna tribina Vizualno pismeno druπtvo na kojoj su likovnjaci pokuπali osvijetliti problem likovne kulture s nekoliko aspekata. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća čitava je struka sudjelovala u izradi sadržajnog programa “likovnog odgoja”, onog što se danas zove likovna kultura, objasnila je Gordana Koščec iz Udruge OPA. Temelji koji su tada postavljeni postoje još i danas u nastavnom planu i programu, iako se vrijeme mijenjalo, a mijenjao se i školski sustav. Najveća promjena koja se dogodila bilo je sredinom 90-tih Nastavak sa 13. stranice ne svojom voljom, krenula ponajprije likovna kultura u πkoli, a onda i opÊenito vizualna pismenost u druπtvu. Likovnjaci su već nekoliko puta do sada, putem Udruge OPA kao i putem drugih udruga upozoravali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na dugoročne posljedice takve obrazovne politike. No, takvo “dopisivanje”, kažu, nije urodilo plodom pa su o tim problemima odlučili progovoriti u javnosti nastojeći da u raspravi sudjeluje šira struka, jer to, po njihovu mišljenju, nisu pitanja koja se tiču samo obrazovnih institucija. Društvo u cjelini i njegov obrazovni sustav uvijek se međusobno zrcale. U tom smislu jesenas je, u suradnji s dizajnerima, bila organizirana akcija POGLE’Dizajn (o kojoj se može više saznati na web stranici: www.opa.hr). O jednoj zanimljivoj inicijativi učitelja likovne kulture Grada Zagreba Likovno istraživanje kulturne baštine Piše Mirjana Tomašević Dančević viša savjetnica za likovnu kulturu i likovnu umjetnost predsjednica Hrvatskog vijeća InSEA-e Projekt Otvaramo prozore i vrata našega grada bio je prvi u nizu planiranih projekata učitelja likovne kulture Grada Zagreba. Nositelji Projekta bili su učitelji pet osnovnih škola i Hrvatsko vijeće Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti InSEA (HRV-InSEA). Sredstva za nabavu likovnih materijala i realizaciju prve faze Projekta, u 2008., dodijelio je Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport. Prvotno je bilo planirano uključiti 36 škola, zagrebačkih, a potom i onih iz drugih gradova, no to se zbog nedostatka sredstava ovaj put nije ostvarilo. Projekt Otvaramo prozore i vrata našega grada - Likovno istraživanje kulturne baštine s učenicima, koji se odvijao u Zagrebu tijekom prošle godine, poslužio je kao ogledni primjer usmjeravanja pozornosti javnosti na odgojnoobrazovne mogućnosti Likovne kulture Škole uključene u Projekt Sudionici prve faze Projekta bili su učenici od petog do osmog razreda i učitelji sljedećih zagrebačkih osnovnih škola: OŠ S. S. Kranjčevića (učiteljica likovne kulture Tatjana Kovačić, učiteljica savjetnica), OŠ Ivana Gundulića (učitelj likovne kulture Damir Aljinović), OŠ A. G. Matoša (Ana Novoselac, učiteljica savjetnica), OŠ Stenjevec (Vladimira Bošnjak) i OŠ Trnsko (Milena Matijević Medvešek). Što je sve napravljeno? Premda podosta smanjene u opsegu zbog razloga spomenutih u tekstu, ostvarene su sljedeće aktivnosti: - obilaženje gradskih prostora, skiciranje, fotografiranje, crtanje i slikanje odabranih prozora, potom i vrata, kao izvannastavne aktivnosti tijekom prosinca 2008. - prva, najavna izložba po školama sudionicama projekta “Otvoren je prvi prozor“ - izložba likovnih radova u prostoru Kazališta Trešnja u Zagrebu - druga izložba, u Galeriji Modulor u Centru za kulturu Trešnjevka od 17. ožujka do 4. travnja 2009. godine, u sklopu međunarodnog programa “Arhitektura i djeca”, odnosno 3. Međunarodnog simpozija “Hura arhitektura” u organizaciji Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (HKAIG) - završna izložba i radionica na otvorenom, na Trgu maršala Tita, ispred Hrvatskoga narodnoga kazališta 16. svibnja 2009. - projekt je predstavljen na stručnom skupu voditelja županijskih stručnih vijeća Grada Zagreba, održanom 9. lipnja 2009. - izrada kataloga Projekta i njegovo predstavljanje na nekoliko stručnih skupova - cjelokupno predstavljanje Projekta na internetskim stranicama, hrvatskoj www.hrv-insea.hr i međunarodnoj www.insea.europe.ufg.ac.at (countries/Croatia). Glavni je cilj Projekta bio senzibilizirati učenike i širu javnost za kulturnu baštinu svoga grada i komunikaciju putem umjetnosti te za važnost dječjeg stvaralaštva u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima kao alternative neprihvatljivom ponašanju mladih. U potrazi za kvalitetnim slobodnim vremenom Ostali su ciljevi omogućiti učenicima da uče o kulturi i povijesti kroz vlastito iskustvo umjetničkog istraživanja, osigurati individualni pristup svakom djetetu uključenom u projekt, omogućiti učenicima druženje u estetski ugodnom okruženju, razvijati samopouzdanje i stvaralaštvo učenika, zainteresirati javnost za ciljeve projekta putem zornih vizualnih obavijesti, provoditi aktivnosti u javnom okruženju i organizirati izložbe u javnom prostoru te sveukupno ukazati na važnost poticanja likovnog izražavanja kod svih učenika. Osnovni su razlozi za pokretanje Projekta mali broj besplatnih kvalitetnih aktivnosti za učenike u njihovo slobodno vrijeme (posebno za one s posebnim potrebama i one darovite za likovno stvaralaštvo), koje bi mogle osigurati individualan rad s djecom te služiti kao prevencija neprihvatljivog ponašanja, nedovoljan broj aktivnosti vezanih uz druženje i igru u redovnoj nastavi, nepostojanje izborne nastave likovne kulture - koja bi barem djelomično mogla nadomjestiti nedostatan broj sati u redovnoj nastavi - i, na prvom mjestu, nedovoljna zastupljenost umjetničke, odnosno stvaralačke nastave. Važni su razlozi također svijest učitelja o nedostatku poznavanje svog okruženja kod učenika, posebno kulturne baštine u svom gradu ili mjestu sta- broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. tema broja aktualno (točnije 1997. godine kada je tadašnja ministrica Ljilja Vokić satnicu likovne kulture smanjila za pola, op.a.) i ostavljen nam je samo jedan sat likovnog tjedno. Time i sadržaj postaje besmislen, budući da je za isti program ostavljeno duplo manje vremena rada s učenicima. U procesu smo pristupanja Europskom uniji i prilagodbi zakonodavstva, iako iskustva pokazauju da su te prilagodbe također birokratske, a zapravo nitko nije sjeo i razmislio što to želimo učiti da bi bili bliže standardu zemalja kojima težimo. Svi se divimo švedskom dizajnu, ali oni imaju ogromnu zastupljenosti likovne kulture i dizajna u školskom programu. Godinama se formalnim putem upozorava MZOŠ na sve probleme koji su nastali smanjenjem satnice i općim zanemarivanjem ovog područja u obrazovanju. Od MZOŠ nikad nismo dobili nikakve reakcije, novanja te o nedostatno aktivnoj povezanosti učenika, učitelja, škola i lokalne zajednice. Pritom se željelo aktivno ukazati na potrebu zadovoljenja barem nekih od davno prepoznatih potreba djece, odnosno učenika osnovne škole: osiguravanje više slobodnih aktivnosti umjetničko-stvaralačkog tipa, više individualnog rada s njima, više prilike za druženje i izmjenjivanje iskustava s vršnjacima, potrebe za estetski ugodnim okruženjem (čak i kad su toga nesvjesni), potrebe za stvaranjem i individualnim izrazom te potrebe za uvažavanjem njihove osobnosti i njihova iskaza o svijetu o kojem žive, što je posebno izraženo kod djece s posebnim potrebama. 15 čak je jednom ministar kulture Božo Biškupić pisao o važnosti likovnosti, ali je čak i na to resorno ministarstva ostalo gluho. Nadležno ministarstvo u biti uopće nema viziju kakvo obrazovanje želi i kakvo nam treba. Dokaz tome je što se godinama odgađa donošenje nacionalnog kurikuluma, koji je temeljni dokument iz kojeg bi trebali izlaziti svi ostali dokumenti, prvenstveno predmetni kurikulumi. U javnosti pak ne postoji svijest da obrazovanje za kulturno-umjetnička područja ujedno znači obrazovanje za produktivno i konkuretno društvu. Važno je imati na umu da je cilj obrazovanja stvaranje nekih kompetencija, u čemu likovna kultura pokriva jako veliko područje - upoznavanje vizualnog jezika, likovne umjetnosti, dotiče se primjenjenih umjetnosti, dizajna, vizualne komunikacije, urbanizma, arhitekture, film itd. Nastavak na 17. stranici APEL UdrugE za promicanje likovne kulture - OPA Likovnoj kulturi dva sata tjedno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta u sljedećih bi nekoliko godina trebalo prepoznati važnost vizualnog obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi te vratiti satnicu na dva sata tjedno u svih osam razreda Probuđen interes javnosti Neke od planiranih aktivnosti, prijavljenih na natječaje za financiranje projekata, bile su: istraživanje i slikanje elemenata arhitekture, s naglaskom na vrata i prozore, kao kulturne baštine svoje četvrti, odnosno grada; organiziranje pokretne likovne izložbe na trgovima ili po ulicama; animiranje medija za probleme likovnog obrazovanja; skretanje pažnje javnosti na vrijednosti likovnog obrazovanja, na bavljenje umjetnošću u slobodno vrijeme i na kulturnu baštinu itd. Čini se da je ostvareni dio Projekta potaknuo zainteresiranost dijela javnosti, stručnih institucija i učitelja te je potaknuo pokretanje daljnjih akcija učitelja likovne kulture, kao što je POGLE’Dizajn novoosnovane Udruge za promicanje vizualne kulture OPA. Za sveobuhvatno skretanje pozornosti obrazovne i opće javnosti na važnost likovnog, odnosno vizualnog obrazovanja u odgoju učenika i mladih u današnjem vremenu turbulentnih promjena i sveopće vizualne (ne)kulture svaka će sljedeća akcija biti vrlo značajna. Likovna kultura je zapravo jedan od rijetkih školskih predmeta gdje se kroz praktični rad razvijaju neke sposobnosti koje su nam danas bitne za opstanak. Namjerno smo se konkrentrirali na likovno obrazovanja u osnovnoškolstvom sustavu, jer je on obvezan i svima dostupan, gdje se stvaraju temeljna znanja, spoznaje i vrijednosni sustav za svakog pojedinca ponaosob. “Što učimo” nije pitanje koje se tiče samo obrazovnih institucija jer se društvo u cjelini i njegov obrazovni sistem uvijek međusobno zrcale. Sociolog Mirko Petrić, sa Sveučilišta u Zadru, u svom je izlaganju argumentirao dvije teze: prvo, funkcionalno obrazovanje, koje je trenutno prisutno u našim školama, zapravo je disfunkcionalno, jer se zasniva na premisama 19. st. i Često se govori o tome kako su učenici u našim školama preopterećeni. To je bio i jedan od argumenata zašto je 1997. satnica likovne kulture smanjena s dva na jedan sat tjedno. Ipak, priča o preopterećenosti postoji i dalje pa se postavlja pitanje je li problem u broju sati tjedno ili količini sadržaja koje treba svladati u istom tjednu. Likovna struka, kako metodičari tako i praktičari, godinama upozoravaju na ovaj problem. Kada bismo učenike pitali što ih opterećuje odgovor svakako ne bi bio da je to jedan sat likovne kulture, tj. jedan sat crtanja, slikanja i oblikovanja, sat u kojem imaju mogućnost izražavati se i stvarati. I Likovna kultura u europskim πkolama Hrvatska je sa satnicom od samo jednog sata likovne kulture tjedno zemlja s najmanjom satnicom u Europi. Sve ostale europske zemlje imaju veći ukupan broj sati. U nekim se zemljama satnica smanjuje u višim razredima (Slovenija, Slovačka, Turska s dva sata tjedno na jedan u zadnja dva razreda OŠ), što je ipak prihvatljivije nego imati smanjenu satnicu tijekom cijelog obrazovanja. Zemlje istočne i jugoistočne Europe (Češka, Poljska, Cipar, Turska, Slovenija) imaju satnicu malo veću od Hrvatske (prosječno dva sata tjedno). U Grčkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Belgiji i Španjolskoj satnica je prosječno tri sata tjedno. Zemlje sjeverne Europe - Danska (umjetnost i obrt: prosječno tri sata tjedno), Finska (umjetnost i obrt: više od osam sati tjedno), Norveška (umjetnost i obrt: između Ëetiri i 12 sati tjedno) i Švedska (umjetnost i obrt: 14 sati tjedno) - često se spominju kao društva kojima trebamo stremiti zbog stabilnoga gospodarstva i socijalne brige za građane. Te zemlje, osim predmeta umjetnosti, imaju i dodatne predmete vezane uz dizajn i obrt. Posve je logično da upravo te zemlje velik dio gospodarstva razvijaju pomoću dizajna kao komparativne prednosti, jer njihovi su građani kvalitetno obrazovani ne samo za stvaranje već i za konzumiranje kvalitetno oblikovanih predmeta i umjetnosti. što je još važnije, likovna (vizualna) kultura podrazumijeva cjelovito učenje i uključuje istraživanje niza različitih područja, od prirode i društva do informatike. Na nastavi likovne kulture razvija se: sposobnost opažanja, logičko i divergentno mišljenje, stvaralačko mišljenje, estetski kriteriji, inovativnost, kreativnost, fina motorika i dr. Sve su to sposobnosti koje će učenicima pomoći u svladavanju drugih nastavnih predmeta. Likovna kultura ne opterećuje učenike već ih priprema za život. Na nastavi likovne kulture gleda se, istražuje dodirom, crta, slika, modelira, rastavlja na dijelove i sastavlja u cjelinu, uspoređuje, izrađuje skice i studije, uči planirati i razumijevati proces, upoznaje materijale... Na nastavi likovne (vizualne) kulture uistinu se uči - kroz iskustvo i bez napora. Likovna kultura je 2007. prvi puta dobila i obvezne udžbenike, no novim Zakonom o udæbenicima predvieno je njihovo ukidanje. To pokazuje da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta još ne razumije da likovna kultura nije mali, nevažni predmet koji služi za podizanje prosjeka ocjena, nego važan predmet koji opismenjuje učenike, jednako kao hrvatski jezik i matematika. Važno je zamijetiti da se iste nakane naziru i u srednjoškolskom obrazovanju, gdje se razmišlja o ukidanju likovne umjetnosti kao obaveznog predmeta u gimnazijama. Nadamo se da će javne akcije podići svijest o potrebi veće satnice likovnog/ vizualnog obrazovanja u školama, ali i za drugačijim programom koji će uključivati i dizajn, arhitekturu, vizualnu komunikaciju i nove medije. MZOŠ bi u sljedećih nekoliko godina trebao prepoznati važnost vizualnog obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi te vratiti satnicu na dva sata tjedno u svih osam razreda. To bi značilo povećanje ukupne učeničke tjedne satnice od samo jedan sat. U praksi bi to značilo rasterećenje učenika koji ne bi bili pod pritiskom da brzo završe svoje likovne radove te bi se otvorila mogućnosti korelacijske projektne nastave koja bi olakšala svladavanje programa drugih predmeta; stvorio bi se radni kontinuitet (sada se često nastava odvija svaka dva tjedna) i omogućilo dopunjavanje programa suvremenim sadržajima. tema broja aktualno 16 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Nastavak sa 15. stranice Likovni odgoj - likovna kultura - vizualne umjetnosti Kome ostavljamo bogatu kulturnu baštinu? Piše Ana Novoselac prof. likovne kulture, OŠ A. G. Matoša, Zagreb Tradicija likovnog odgoja i obrazovanja u hrvatskim školama duga je već 223 godine. Kraljevskom odredbom 1786. godine likovna aktivnost postala je obaveznim dijelom opće naobrazbe u obrtničkim zanimanjima, a crtaće škole osnivaju se u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Malo je europskih zemalja koje se mogu pohvaliti tako dugim nasljeđem. U većem je dijelu Europe crtanje postalo službenim nastavnim predmetom tek sredinom 19. stoljeÊa. Dugi se niz godina nastava likovnog odgoja održavala dva sata tjedno, s naglaskom na odgojni i obrazovni dio. Velik dio nastave odræavao se na terenu, u trgovima i na ulicama, u prirodi ili muzejima i galerijama. Učitelji su imali dovoljno vremena za razvijanje socijalnih vještina učenika, kuture rada i ponašanja. U školama su se postavljale i čuvale zavi- Dok se u Europi i Americi umjetnost sve više uvodi u škole, jer se odgojno-obrazovne zadaće ovakvim putem lakše ostvaruju, u našoj se zemlji likovna kultura reducira i izbacuje. Posljedice su već sada nesagledive čajne zbirke predmeta tradicijske kulture i baštine, a svake su godine održavane izložbe učeničkih radova. Estetsko uređenje škole i njezina okoliša bilo je iznimno važno, kao i uloga učitelja likovne kulture. Ako danas usporedimo status ovoga nastavnog predmeta u našem školskom sustavu s onim u europskim zemljama, gdje je još zastupljen s minimalno dva sata tjedno tijekom cijelog obveznog školovanja, Hrvatska zauzima dno ljestvice. Likovna kultura integrira različite nastavne sadržaje, a u svakodnevnom životu učenika potvrđuje svoju ulogu u poticanju i organiziranju interdisciplinarnoga pristupa odgoju i obrazovanju. I dok se u Europi i Americi umjetnost sve više uvodi u škole, jer se zadaće ovakvim putem lakše ostvaruju, u našoj se zemlji reducira i izbacuje. Posljedice su već sada nesagledive, a bogata hrvatska kulturna tradicija i baština ostaje u nasljeđe kulturno needuciranim generacijama koje nisu oblikovale svoj kulturni i nacionalni identitet. I dok europska zajednica štiti svoje kulturološko naslijeđe, mi sami sebi brišemo stoljetne slojeve nacionalnog identiteta. Nastava likovne kulture, danas proširena na vizualne umjetnosti i medije, omogućuje novi vid komunikacije, razvija osjećaje i kriterije za estetsko i likovno procjenjivanje i vrjednovanje kao i čuvanje tradicionalnih kulturnih vrijednosti za novi odnos prema svijetu. Vizualna pismenost je nužnost kao komunikacijska potreba u suvremenim multietičkim i multikulturalnim društvima, u kojima će čitanje znaka i slike, prepoznavanje i razumijevanje njihova značenja predstavljati obrazovni standard. Vizualne umjetnosti su nezamjenjive u svjesnom otkrivanju strukturalnih vrijednosti u prirodi, znanosti i umjetnosti, organizaciji životnog i radnog prostora, kao povezanoj cjelini u smislu razvijanja materijalne i duhovne kulture. Djeca u dobi obaveznoga školovanja imaju potrebu i želju za istraživanjem prostora i materijala, pa ovu spontanost percepcije i kreacije, kao temelja za razvijanje autono- mnosti i individualnosti, treba uvažavati. To je razlog i zašto vizualne umjetnosti moraju postati osnova za svako dobro i kvalitetno obrazovanje. One povećavaju sposobnost kritičkog promatranja i stvaralaštva, usavršavaju vještine izražavanja vlastitih ideja, koncepta, tehnologije i dizajna, marketinške strategije, pomažu u organiziranju životnog i radnog prostora, i imaju sve odgovore na zahtjeve vremena. Zato je neophodno, u okviru predmetnoga kurikuluma, sustavno i organizirano analizirati i osuvremeniti nastavni plan i program, poboljšati materijalne uvjete rada uvođenjem pedagoškog standarda i razmotriti sve mogućnosti povećanja satnice nastave vizualnih umjetnosti i dizajna. A kada govorimo o važnosti predmeta, ne možemo zanemariti ni činjenicu da se veliki broj zanimanja i profesija služi likovnošću. Vizualne će medije učenici pravilno koristiti ukoliko na vrijeme osvijeste i usvoje vizualne, oblikovne i izražajne sustave likovnog jezika. Mirko Petrić, Sveučilište u Zadru Likovna kultura izmiËe “træiπnim“ argumentima Prošlogodišnja peticija Udruge za promicanje vizualne kulture OPA navela je, po mom mišljenju, uvjerljive razloge zbog kojih bi satnicu trebalo - u najmanju ruku - vratiti na prethodno postojeće stanje (dva sata tjedno), a udžbenike svakako zadržati u nastavnom procesu. Ti se razlozi kreću u rasponu od općenite važnosti vizualne kulture za razumijevanje suvremenog svijeta do razvijanja kognitivnih sposobnosti i fine motorike. Kad je riječ o potrebi zadržavanja udžbenika likovne kulture osobito važnim smatram istaknuti navod iz peticije prema kojemu su velikom broju učenika i učenica reprodukcije u udžbenicima jedina mogućnost sustavnog susreta s umjetničkim djelima kritički i povijesno ovjerene kvalitete. Smatram u osnovi pozitivnom zamisao da se predmet likovne kulture preimenuje u vizualnu kulturu, a time dijelom i promijeni, odnosno proširi njegov obuhvat. Naime, iako su brojni elementi onoga što bi trebalo obrađivati u predmetu “vizualna kultura“ već zastupljeni u sadržajima današnje likovne kulture, novim nazivom naglasila bi se važnost upravo tih elemenata. Valja objasniti i čime se ovakav prijedlog može opravdati. Tradicionalna se zamisao likovne kulture zasnivala u velikoj mjeri na poticanju samostalnoga likovnog izra- Današnje je društvo upravo opsjednuto imperativom gospodarske učinkovitosti i racionaliziranja. U tom svjetlu, argument o preopterećenosti kao razlogu smanjivanja satnice ili ukidanja udžbenika likovne kulture jednostavno ne stoji žavanja učenika te upoznavanju klasičnih ili od struke ovjerenih likovnih djela. Ovakva je zamisao, naravno, i dalje važna i svakako ima svoje mjesto u cjelini školovanja na razini osnovnog školstva. Štoviše, smatram da bi - osobito u kreativnoj komponenti samostalnoga likovnog izraza - trebala biti zastupljena i u srednjoškolskoj nastavi. Pismenost koju zahtijeva snalaženje u današnjem društvu, međutim, nadilazi okvir samostalnoga likovnog izražavanja i prepoznavanja kvalitete odabranih radova iz područja likovne umjetnosti. Potrebne su višestruke pismenosti koje omogućuju društveno i kulturno pozicioniranje pojedinih pojava na temelju njihovih - semiotički rečeno - vizualnih znakov- nih vozila. Uz vizualnu pismenost, potrebna je i sve veća medijska pismenost. Predlošci iz područja arhitekture, grafičkog, industrijskog ili modnog dizajna su, naravno, već našli svoje mjesto u nastavi likovne kulture, no danas je - čini mi se - potrebna nova kompleksnost pri njihovoj interpretaciji. Potrebno je promatrati ih u cjelini društvene zbilje i s obzirom na povećanu važnost različitih komunikacijskih protokola pomoću kojih se o njoj sporazumijevamo. Uz takvu aktivnost, prvenstveno verbalne naravi, satovi vizualne kulture trebali bi, smatram, uključivati i mogućnost da se učenici okušaju u elementima konceptualne i oblikovne prakse karakteristične za područja arhitekture ili dizajna. Neki poduzetniji nastavnici/e samoinicijativno uvode elemente takve prakse u nastavu likovne kulture. Današnje je društvo upravo opsjednuto imperativom gospodarske učinkovitosti i racionaliziranja. U tom svjetlu, argument o preopterećenosti kao razlogu smanjivanja satnice ili ukidanja udžbenika likovne kulture jednostavno ne stoji. Riječ je, naime, o jednom od predmeta, ma kako to nekome čudno zvučalo (nažalost najčešće ekonomistima), presudnih za razvoj sposobnosti održavanja sadašnjih i budućih generacija učenika na tržištu. Je li bilo produktivno i racionalno - s obzirom na ovaj, “tržišni“ argument - smanjiti satnicu predmeta koji, kao što peticija OPA ispravno kaže, razvija “sposobnost opažanja, logičko i divergentno mišljenje, stvaralačko mišljenje, estetske kriterije, inovativnost, kreativnost, finu motoriku”, koji nadalje “potiče samostalnost i jača osječaj samopouzdanja”, a isto tako “podrazumijeva cjelovito učenje i uključuje istraživanje niza različitih područja, od prirode i društva do informatike”? Odgovor na takvo pitanje mora biti niječan, a reakcija na njega bi, smatram, trebala zahtijevati ne samo povratak prethodne satnice predmeta, nego i povećanje broja sati u odnosu na prethodno stanje. U uključivanju u procese koji se odvijaju u postindustrijski moderniziranim zemljama Europske unije može znatno pomoći nastava predmeta poput vizualne kulture, onakvog kakav je opisan u peticiji Udruge za promicanje vizualne kulture. Taj se predmet može i potrebno ga je proširiti novim elementima i novim pristupom pojedinim sadržajima, no da bi se to moglo učiniti potrebno ga je najprije imati u školskom programu - u opsegu koji jamči da će uspješno razvijati vještine i sposobnosti toliko potrebne u novom društvenom kontekstu. tema broja aktualno broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Hvoje NjiriÊ drugo, trenutna loša pozicija likovne kulture u osnovnim školama dugoročno je izrazito loša za budućnost hrvatskog društva. Prof. Petrić smatra da je potrebno promisliti i tome kako neprestano usavršavati prirodu i opseg sadržaja koje u okviru predmeta likovne kulture valja podučavati. Potrebno je obogaćenje i novi fokus dijela njegovih sadržaja, koji bi sa sobom donijelo preimenovanje u „vizualnu kulturu“, valjalo bi u njega eksplicitnije uvesti i društvene sadržaje, odnosno eksplicitnije naglasiti vezu vizualnih i društvenih pojava u današnjem društvu. Sociloginja Inga Tomić-Kolu- drović još je početkom devedesetih ustvrdila da se u hrvatskom društvu paralelno odvijaju „dvije modernizacije“ i supostoje njihovi rezultati. Ako je „druga modernost“ i za nju karakteristični trendovi u protekla dva desetljeća bila u opadanju, jer ju je zamjenjivala najprije ratna i poratna politička autoritarnost, a potom u dvadeset i prvom stoljeću i korporacijski pritisak sličnog predznaka, ovo ne znači da neće doći do postupnog uključivanja u procese koji se odvijaju u postindustrijski moderniziranim zemljama Unije. Arhitekt Hrvoje Njirić s arhitektonskog, ali i didaktičkog stajališta analizirao je trenutne 17 Klaudijo ©tefanËiÊ probleme i ponudio načine na koji bi se arhitektura mogla uklopiti u odgoji i obrazovanje od predškolske razine do kraja srednje škole. Primijetio je potrebu za sveobuhvatnim podizanjem kulturne svijesti društva, a ključnu ulogu u tome ima vizualna kultura. Prof. Njirić zalaže se za veću zastupljenost sadržaja s područja arhitekture i urbanizma u nastavnom planu i programu, jer je i najveći dio svjetske kulturne baštine očuvan upravo putem arhitektonskih spomenika. Ujedno, arhitektura nije samo važna za razumijevanje povijesti, već je ona prisutna u svakodnevnom životu kroz kulturu građenja. Arhitektura govori o civilizacijskim dosezima društva. On smatra da bi se položaj likovne kulture mogao promijeniti i uvođenjem završnih ispita (mature) iz vizualne kuture, zatim kroz aktivnu ulogu muzejsko-galerijskih institucija, istraživanjem uzroka razlika u vizualnom obrazovanju u pojedinim sredinama te korigiranjem odnosa vizualnih područja unutar programa (slikarstvo (plošni mediji) 40 posto, skulptura 15 posto, novi mediji 10 posto, arhitektura i urbanizam 20 posto, dizajn 15 posto). U predškolskom odgoju trebalo bi primjenjivati metode praktičnog rada, u osnovnoj školi kombinirati više praktičnog rada s osnovnim teoretskim postavkama u višim razredima, a u srednjoj školi zadržati praktični rad s pojačanom teoretskom podlogom. Prijedlog prof. Njirića je da se osnuje radna skupina koja bi bila neovisna od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, ali bi ministarstvu predložila promjene plana i programa. Teoretičar umjetnosti Klaudijo Štefančić konstatirao je da trenutno znanje koje se stiče u osnovnoj školi nije dovoljno za razumijevanje suvremene umjetnosti. Plan i program završava na fizičkoj dimenziji umjetničkog djela (što je nasljeđe modernističke ideologije o kojoj je govorio i prof. Petrić). Masovno obrazovanje pokrenuto u 19. stoljeću imalo je za cilj osposobiti radnu snagu za potrebe ekonomije. Danas su se potrebe znatno promijenile, a pristup vizualnom obrazovanju ostao isti. Metodičar likovne kulture Miroslav Huzjak, s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, konstatirao je da Ministarstvo već dulje vrijeme ne potiče dvosmjernu komunikaciju. On smatra da likovna kultura najviše pati zbog svog društvenog statusa. Škole obrazuju djecu za nepoznatu budućnost koja ih očekuje i za nepoznate i nove poslovne izazove. Zato ima smiNastavak na 18. stranici Miroslav Huzjak, metodičar likovne kulture, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Nove vrste pismenosti Nastavni je proces prožet golemom nepredvidljivosti o budućnosti društva za koje priprema sadašnje učenike. Ne znamo kako će svijet budućnosti izgledati, ali obrazujemo djecu za taj svijet. Razmišljajući o razvoju poslovnih i ljudskih resursa, možemo zaključiti kako je, ekonomski gledano, razvoj kreativnosti jednak važnosti razvoja pismenosti. Potrebno je povećati iskoristivost ljudskih sposobnosti i dar ljudske mašte. Ken Robinson je ustvrdio kako svi obrazovni sustavi na svijetu imaju istu hijerarhiju predmeta: na vrhu su matematika i jezici, zatim društveni predmeti, a na dnu umjetnosti. Naglasak je na lijevoj polovici glave, pohvale i nagrade dobivaju reproduktivci, a ne stvaratelji. Obrazovni je sustav zasnovan na ideji o akademskim sposobnostima, odnosno o sposobnostima koji će biti potrebne u industrijalizacijskom radnom procesu. Međutim, novi je svijet donio preobrazbu rada. Internetski dizajner ili inženjer ne koristi isti pristup kao nekadašnji radnik u čeličani. Društvo je postalo vizualizirano. Školski programi rijetko očekuju originalnost od učenika, ali predmet likovne kulture upravo to postavlja kao prvenstveni zahtjev. Uz obavezu različitosti od ostalih, nastava likovne kulture učeniku omogućuje istraživanje svijeta oko sebe i unutar sebe Školski programi rijetko očekuju originalnost od učenika, ali predmet likovne kulture upravo to postavlja kao prvenstveni zahtjev na razne načine. O svijetu razmišljamo na način na koji ga doživljavamo, a doživljavamo ga kroz sliku, zvuk, pokret, dodir… Misliti se može plesom, pjesmom, crtežom, a ne samo riječju. Mozak nije podijeljen na odjeljke, mi smo ga tako podijelili u procesu obrazovanja radi lakšeg shvaćanja. Kreativnost se iskazuje u interakciji različitih načina “viđenja“ stvari. Nastava likovne kulture u sebi uključuje i vizualiziranje nevizualnih motiva, raznih osjetila i osjećaja, odnosno bavljenje učenika svojim unutarnjim svijetom. Vizualne posebnosti suvremenog društva zahtijevaju i nove vrste pismenosti. Uz literarnu i informatičku pismenost, pojavila se potreba i za vizualnom pi- smenošću. Moglo bi se reći da se radi o operabilnoj, komunikacijskoj upotrebi likovne pismenosti u svakodnevnici. Vizualna pismenost označava sposobnost oblikovanja značenja na temelju slika, podrazumijeva način na koji se slike povezuju. Čine ju kulturalno konstruirane ideje, tumačenje socijalnog učinka poruke, koji je potrebno učiti - a niti jedan školski predmet osim likovne kulture ne pokriva ovo područje. Lingvističke informacije se primaju serijski, a vizualne informacije simultano, čime takva komunikacija postaje dominantna. Marketing poznaje i tehnike manipulacije slikom; na političkom plakatu nije važan samo smiješak osobe, već i retuširana fotografija lica koje time šalje neverbalne poruke. Potrebno je osvijestiti kako prvo treba doživjeti osjetilnu senzaciju, tek zatim nastupa lingvistička i matematička obrada pojmova. Većinu ljudske komunikacije čini neverbalna komunikacija, čiji najveći dio čini upravo vizualnost. Stoga, vizualni jezik u sebi objedinjuje i lingvistički jezik i matematiku, jer im osjetilno prethodi. Povijest ljudske kulture i zabilježene komunikacije započinje upravo slikom na zidu pećine. Velik je obrazovni problem nekvalitetna likovnost u ostalim školskim predmetima. Likovno nekvalitetni udžbenici stvaraju pomutnju vizualnim porukama, kao i didaktički nespretno i neopravdano zadavanje ilustriranja učenicima, pogrešno shvaćenih kao međupredmetna korelacija. Upravo smještenost umjetnosti na hijerarhijsko dno nastavnog i društvenog vrjednovanja stvara atmosferu ignoriranja vizualnih pravila, prilikom zadiranja u područje likovnosti praktično svih školskih predmeta. Konačno, društveni je problem i praksa netransparentnosti nacionalne obrazovne strategije, u kojoj nepoznati članovi raznih odbora odlučuju o sudbini sviju. Obrazovanje je područje od općeg interesa, zbog čega bi se trebalo tretirati poput javnih natječaja u kojima su poznati kriteriji kompetentnosti onih koji u njemu sudjeluju i koji ga kreiraju. Huzjak je, meu ostalim, rekao da je pogrešno smatrati da je likovni izgubio jedan sat zbog vjeronauka. Jer je Ljilja Vokić 1997. godine likovnom uzela 1 sat i dala ga hrvatskom jeziku, pod imenom “medijska kultura”. A za podizanje svijesti u javnosti o važnosti likovne kulture, predložio je da bi najefikasnije bilo dovesti Severinu na televiziju, pa neka kaže da joj je likovni bio najdraži predmet u školi. Haha... tema broja aktualno 18 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Nastavak sa 17. stranice sla ulagati u sadržaje koji potiči i razvijaju kreativnost. Likovna, odnosno vizualna, kultura su jedan od neophodnih preduvjeta za razvoj kreativne osobe. Gledanje je proces, a viđenje interpretacija i te se kompetencije trebaju aktivno učiti i savladavati jednako kao i druge vrste pismenosti. Unatoč tradicionalnoj obrazovnoj hijerarhiji koja stavlja jezike i matematiku na prvo, društvene i prirodne znanosti na drugo, a umjetnost na treće, posljednje mjesto, prof. Huzjak smatra da bi vizualna pismenost trebala biti nadređena svim područjima jer omogućava efikasno i jednostavno povezivanje (korelaciju), a i daje kompetencije koje su potrebne i u jeziku i matematici kao i društvenim i prirodnim znanostima te umjetnosti. U svim je izlaganjima naglašeno da su kompetencije koje se razvijaju kroz likovnu kulturu - kreativnost, logičko mišljenje i povezivanje različitih sadržaja - preduvjet za društvo znanja i kvalitete. U raspravi su otvorena još neka pitanja kao što je pitanje nepoštivanja likovne, točnije dizajnerske struke pri oblikovanju udžbenika drugih nastavnih predmeta. Bilo bi nužno da se u komisijama za odobravanje udžbenika iz svih predmeta u Ministarstvu nalaze stručnjaci za ovo područje. Smatramo da bi se dizajnerska struka trebala uključiti i u izradu Udžbeničkog standarda. Samo da sve ovo skupa ne ostane i dalje - mrtvo slovo na papiru! Dajmo stoga slici da progovori, jer “slika“, tj. vizualno, Ëuli smo, posreduje 70 posto informacija koje dospijevaju do nas. Vratimo likovnoj kulturi u πkoli ono mjesto koje joj pripada - vapiju likovnjanci. Ne zbog sebe, nego zbog “slike“ i onoga πto “slika“ znaËi u æivotu modernoga Ëovjeka “slika“ u sluæbi lijepoga. Doista, u poËetku bijaπe slika i slika - zauvijek! Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb Umjetnost - jedan od nositelja nacionalnog identiteta Umjetnost unutar svoga područja razvija i potiče niz interdisciplinarnih sposobnosti, znanja i vještina i time bitno pridonosi razvoju složenih kognitivnih sposobnosti od rane životne dobi pa sve do duboke zrelosti Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu svjesna je iznimnog značenja likovne i vizualne kulture u suvremenim društvima, kako u svakodnevnom životu, tako i u umjetnosti i gospodarstvu. Također je svjesna vlastite odgovornosti u edukaciji visokoobrazovanih stručnjaka i umjetnika koji se bave likovnom i vizualnom kulturom u predškolskoj i osnovnoškolskoj nastavi te u srednjim školama i gimnazijama. U procesu stalnog unaprjeđenja kvalitete nastave i poticanja stjecanja vrhunskih kompetencija, Akademija stvara sustav za cjeloživotno obrazovanje, pa tako i za kontinuirano obrazovanje nastavnika s ciljem unaprjeđenja i proširenja njihovih znanja na ovom području. Zahtjevno okruženje suvremenog svi- jeta i suvremenih vizualnih komunikacija postavlja pred naš obrazovni sustav obvezu za iznalaženjem adekvatnih modela i primjerenog prostora za tu vrstu nastave. To ponajprije pretpostavlja povećanje, odnosno vraćanje satnice u osnovnim i srednjim školama, zatim obvezne i visokokvalitetne udžbenike koji su sukladni uzrastima te proširenje spoznaje da je likovna i vizualna kultura jedan od generatora suvremenog gospodarstva i ukupnog razvoja društva. Naglašavamo činjenicu da umjetnost unutar svoga područja razvija i potiče niz interdisciplinarnih sposobnosti, znanja i vještina i time bitno doprinosi razvoju složenih kognitivnih sposobnosti od rane životne dobi pa sve do duboke zrelosti. Stoga Akademija likovnih umjetnosti svoju budućnost vidi upravo u razvijanju istraživačkih aktivnosti i metodologija, što pridonosi unaprjeđenju cijelog obrazovnog sustava. Umjetnost je jedan od nositelja identiteta kako pojedinog naroda tako i čitavih civilizacija, i stoga je potrebno senzibilizirati, obrazovati, poticati i njegovati tu vrstu spoznaje kao i nadarenost svake osobe od najranije dobi. Iz te osnovne i nužne baze pojedinci će nastaviti svoje školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti, a kao istaknuti umjetnici pridonijet će stvaranju vlastite nacionalne kulture, ali i razumijevanju drugih kultura. Iskustva stečena kroz umjetnički rad ponovo će podijeliti s cijelim sustavom obrazovanja i ugraditi ga u njega te tako generirati kontinuitet koji je temelj kvalitete. Akademija likovnih umjetnosti ima veliku odgovornost i ulogu u ovom zajedničkom obrazovnom procesu. Slavomir Drinković, dekan Akademije likovnih umjetnosti Zaključci javne tribine Intenzivirati komunikaciju s nadležnim institucijama, prije svega MZOŠ kako bi upozorili na neophodnost da se u novim dokumentima, od nacionalnog obrazovnog kurikuluma pa do zakona o udžbenicima, poštuje mišljenje struke i time izbjegnu negativne dugoročne posljedice na kvalitetu obrazovanja. U tom smislu, nužno je zadržati udžbenik kao obvezno nastavno sredstvo i likovne mape kao dopunsko nastavno sredstvo. Smatramo da je izuzetno važno da se u novom nacrtu NOKa jasno definira položaj ovog nastavnog predmeta na način koji osigurava kvalitetno obrazovanje za ovo područje. Konkretno, vraćanje satnice na dva sata tjedno, proširenje sadržaja ovog nastavnog predmeta i promjenu naziva koji bi preciznije opisao širinu područja koje on obuhvaća. Sve ove promjene potrebno je provesti transparentno, kao rezultat konsenzusa struke. U tom smislu, potrebno je oformiti radnu skupinu koja bi se sastojala od neovisnih stručnjaka iz više područja koje objedinjava likovna tj. vizualna kultura. Kako bi se uraspravu uključili svi zainteresirani, udruga će na stranici www.opa.hr primati prijedloge stručnjaka o poboljšanju pozicije likovne kulture. Kroz različite radionice i tribine potrebno je senziblizirati roditelje kako bi zauzeli aktivan stav prema sadržajima i kvaliteti obrazovanja njihove djece. Bitno je i dalje kontinuirano raditi na senzibiliziranju javnosti za ovaj problem. U tom smislu, a u suradnji s HDD-om i DAZ-om u planu je javno okupljanje u središtu Zagreba 19. i 20.ožujka 2010. Okupljanje će biti popraćeno stručnim skupom te radionicama u prostorima DAZ-a. Svi će sadržaji biti otvoreni za javnost i medijski popraćeni. Potrebno je učiniti korake u povezivanju s gospodarskim sektorom koji mora početi ulagati u cjelovito i kreativno obrazovanje jer jedino takvo obrazovanje stvara uvjete za razvoj kreativnog i produktivnog društva. Marija Lugarić, saborska zastupnica (SDP) Likovna kultura - izvan zakona! Novi Zakon o udžbenicima iz uporabe će izbaciti ne samo udžbenike za likovnu kulturu, već i likovne mape Političari su u globalu neskloni situacijama kada sama struka nema jedinstven stav, pa onda cijela priča propada još dublje. Morali biste odlučnije djelovati. U Saboru upravo raspravljamo o Zakonu o udžbenicima koji će iz uporabe izbaciti ne samo udžbenike za likovnu kulturu, već i likovne mape!! Vidim da to većina od vas ne zna. Jer među dopuštenim dopunskim sredstvima u zakonu su propisani radna bilježnica, čitanka i povijesni geografski atlas. Osobno sam napisala amandman kojim sam tražila da se uvrsti i likovna mapa, ali je to glatko odbijeno. Pod obrazloženjem da djeca imaju pretešku torbu, a roditelji preskupo plaćaju sve potrebne knjige. Postoje, naime, neki detalji koji traže vaše djelovanje odmah - poput ovog planiranog izbacivanja likovne mape iz zakona - jer ćemo zaista doći u situaciju da za dvije, tri ili pet godina likovna kulturna bude kao predmet zadnja rupa na svirali. Ako pogledate nacrt nacionalnog okvirnog kurikuluma, sve ide prema tome da se smanji opterećenje učenika. Iako mislim da učenici nisu opterećeni satnicom, već promašenim i preopširnim sadržajima. Tu se vidi tendencija da se sve “nepotrebne” stvari izbace, a likovnu kulturu očito mnogi smatraju nepotrebnom. Moj je apel da na ovakve kritične stvari - poput zakona o udžbenicima - trebate reagirati promptno i brzo. Jer, vrlo je izvjesno da nakon što zakon prođe u saboru, ministar Fuchs donese pravilnik koji će ukinuti i udžbenik likovne kulture i likovnu mapu za sve razrede osnovne škole. Ako se to dopusti, onda će predmet “tonuti” sve dublje i za pet godina ćemo biti sretni ako ponovo uspijemo doći na sadašnju razinu, koja je daleko ispod zadovoljavajuće. savjetnici aktualno broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Otkrijmo učenikovu jaku stranu (2. dio) Inteligencija nije ograničena samo na dobivanje dobrih ocjena i postizanje visokih rezultata na testovima. Ona je mnogo više od tečnog čitanja, brzog rješavanja matematičkih zadataka i memoriranja činjenica. Psiholog dr. Howard Gardner dugo je proučavao načine na koje odrasli i djeca uče. Otkrio je da postoje različiti oblici inteligencije. U prošlom smo broju naveli neke oblike, a sada slijedi nastavak. Tjelesno-kinestetička inteligencija To je inteligencija koju obilježava sposobnost adekvatne uprabe tijela, odnosno osoba upotrebljava svoje tijelo kako bi izrazila ideje i osjećaje ili ruke za kreiranje stvari. Najbolje uči djelovanjem. Ova inteligencija zahtijeva fizičke vještine kao što su koordinacija, balans, snaga i brzina, a prisutna je do određene razine u svakom čovjeku. Kao primjer ove inteligencije mogu se navesti plesači koji su postali majstori u pokretanju svoga tijela. Osobu koja ima razvijenu tjelesno-kinestetičku inteligenciju može zanimati sport, ples ili bilo koja druga tjelesna aktivnost te bilo koja aktivnost koja upošljava ruke. Intrapersonalna inteligencija To je inteligencija koju obilježava razumijevanje vlastitih misli i osjećaja, dakle temeljena je na znanju o samom sebi i sposobnošću djelovanja koje se na njemu temelji. Pojedinac stvara sliku o sebi, svjestan je unutarnjih kretanja, namjere i motivacije, ima sposobnost samodiscipline, samorazumijeva- nja i samopoštovanja. To su uvijek jake osobnosti, osoba se lako nosi sama sa sobom, ima duboku svjest o sebi i jako razvijen unutarnji svijet koji ne iskazuje niti dijeli s drugima. Ako je nadarena za neku umjetnost, može postati jako dobra u onome što radi pod uvjetom da nije sramežljiva. Čini se vrlo neovisnom i izražava snažna mišljenja i osjećaje u diskusijama. Osoba koja ju ima razvijenu vrlo je neovisna, zna i razumije svoje emocije, pronalazi tajna mjesta i radi stvari na svoj način. Interpersonalna inteligencija Obilježava ju sposobnost dobre interakcije s drugim ljudima, a uključuje sposobnost percepcije stanja, intencija, motivacija i osjećaja drugih ljudi. Također može uključivati i senzitivnost gesti lica, glasa i gesti općenito. Ovakva je osoba dobra prema drugima, zna što treba učiniti da se poveže s nekim, ljudi ju doživljavaju senzitivnom, voli kontakte s ljudima i društvena događanja. Ima jaku osobnost i osjeća sve ono što se događa oko ljudi s kojima je u kontaktu. Najuspješniji prodavači imaju ovu vrstu inteligencije, a osoba s razvijenom ovom vrstom inteligencije može biti izvrstan političar ili medijator. Osobe s ovom vrstom inteligencije prepoznaje se po tome πto lako sklapaju prijateljstva, brinu se o drugima te imaju ulogu vođe. Prirodnjačka inteligencija Navodi se ponekad u literaturi kao osma inteligencija. Čovjek u kojem dominira ova vrsta Bez obzira na to koja vam je vrsta sposobnosti dana određenom inteligencijom, uvijek možete istraživati, produbljivati i razvijati određenu sposobnost inteligencije osjeća se duboko povezan s prirodom, biljkama i životinjama. Uživa u prirodnim ljepotama i svijetu koji nas okružuje, uživa u identificiranju i klasificiranju biljaka, životinja ili minerala. Uspješno uzgaja biljke, ali i odlično ih pripravlja za obroke. S velikom se pažnjom brine o životinjama i sudjeluje u ekološkim akcijama. Svih osam vrsta inteligencija nalazi se u mozgu svakog čovjeka. Što više razvija svaku od njih, to će ona biti stimuliranija te će se više manifestirati. Primjer iz povijesti je Leonardo da Vinci, jedan od najvećih renesansnih majstora, slavljen kao slikar, kipar, arhitekt, inženjer i znanstvenik. Njegov slikarski rad utjecao je više od stoljeća nakon njegove smrti na talijansku umjetnost, ali se osjećao i u anatomiji, optici, hidraulici, ukratko u većini grana moderne znanosti. Svaka je vrsta inteligencije različita, ali sve su međusobno ravnopravne. Nijedna vrsta inteligencije nije bolja ili važnija od ostalih. Bez obzira na to koja vam je vrsta sposobnosti dana određenom inteligencijom, uvijek možete istraživati, produbljivati i razvijati određenu sposobnost. Različite inteligencije međusobno surađuju u gotovo svemu što činite. Ovo je teorijska podloga za vašu praksu koja je usmjerena prema individualnim razlikama i potrebama učenika. Zato je važno da svaki učenik ima šansu u nekoj školskoj aktivnosti biti izvrstan. Stoga nemojte kažnjavati učenika koji ima loše rezultate iz matematike tako da ga ne uključite u likovnu, sportsku aktivnost ili informatiku s izgovorom da će tada izgubiti dragocjeno vrijeme za učenje matematike. Prepoznajte znakove višestrukih inteligencija na djelu. To će vam pomoći da bolje razumijete učenike i da učite od njih. PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Naknade članova školskog odbora Na koji se način isplaćuju naknade (ukoliko je sredstva osigurao osnivač) članovima školskog odbora koji su zaposlenici škole? Obračunavaju li se kao plaća ili se isplaćuju prema ugovoru o djelu na žiro-račun? Treba li se i ostalim članovima isplatiti ugovorom o djelu na žiro-račun ili to može biti i tekući račun? Može li računovođa odbiti ovakvu isplatu pod izgovorom da se ne želi time zamarati? Ako je osnivač osigurao sredstva za isplatu naknade za sudjelovanje na sjednicama školskog odbora isplata tih naknada obavlja se na isti način za sve članove školskog odbora. Sudjelovanje na sjednicama školskog odbora nije obaveza radnika škole koja bi proizlazila iz njihova radnog odnosa odnosno ugovora o radu. Stoga naknada za sudjelovanje na sjednicama školskog odbora ne može biti isplaćena kao plaća niti doznačena na tekući račun. Ugovor o djelu sklapa se za obavljanje određenog posla u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05.). U skladu s time sudjelovanje i rad na sjednicama školskog odbora jest obavljanje određenoga posla, na koji se član školskog odbora svojom suglasnošću da bude imenovan u to tijelo, obvezao ispunjavati, a za koje je sklopio ugovor o djelu. Prihodi ostvareni na temelju ugovora o djelu uz uplatu pripadajućih doprinosa u skladu s važećim propisima isplaćuju se putem žiro-računa i nije moguća isplata putem tekućeg računa. Računovođa škole dužan je obavljati sve računovodstvene poslove iz djelokruga rada škole, a svi poslovi vezani za sjednice školskog odbora smatraju se poslovima iz djelokruga rada škole. Neki poslovi mogu biti više ili manje teški ili (ne)zanimljivi, no svi poslovi koje je određena osoba obvezna napraviti moraju se izvršiti. Učiteljica koja se vraća s rodiljnog dopusta nema radnog mjesta, jer je u školi smanjen broj razrednih odjela. Trebamo iskazati organizacijski višak, a prema svim kriterijima iz Zakona o radu ona treba biti višak. Na koji joj se način može otkazati ugovor o radu? Sukladno članku 71. Zakona o radu (NN br. 149/09. - dalje u tekstu: ZOR), za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punoga radnog vreme- 19 na, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju odnosno u roku 15 dana od dana prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od spomenutih prava. Nakon proteka roka u kojem je zabranjeno otkazivanje ravnatelj πkole treba započeti postupak otkazivanja ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i to najprije prethodnim savjetovanjem s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća u pisanom obliku i propisanim rokovima prema članku 149. stavci 5. i 6. ZOR-a, a zatim traženjem prethodne suglasnosti školskog odbora sukladno članku 114. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.) te donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, u kojoj radnici treba odrediti pripadajući otkazni rok i pravo na otpremninu u skladu s odredbama ZOR-a. Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Uključivanje u literarne i likovne natječaje Tijekom školske godine redovito se pozivaju učenici i njihovi nastavnici na sudjelovanje u različitim likovnim i literarnim natječajima. Organizatori natječaja mogu biti različite ustanove i organizacije (ne) profesionalno zainteresirane za poticanje likovnog i literarnog izražavanja, ali i promicanje vrijednosti koje njeguju i za koje se zalažu. Često se raspisuju natječaji u promidžbene svrhe, ali i kao oblik sponzorstva ili donacije. Natječaje raspisuju različita ministarstva, udruge, pučka učilišta, knjižnice, banke, poduzeća… Teme natječaja najčešće su postavljene vrlo široko i omogućuje različite pristupe - opće teme - ili to mogu biti ciljane teme kojima se želi postići osvješćivanje učenika i poticanje na pravilno djelovanje, primjerice ekološke ili zdravstvene teme. Često se u natječajima učenici pozivaju na istraživanje etnografske baštine ili materinskog jezika, gdje se učenici potiču na stvaralaštvo na dijalektu. Značajne povijesne obljetnice ili književni velikani i znanstvenici i njihovo djelo također se pojavljuju kao natječajne teme. Neki natječaji su tradicionalni, dok se neki raspisuju jednokratno, prema nahođenju organizatora. Za natječaje se uz temu definiraju tehnike rada, veličine, dimenzije, forme te se postavljaju jasni rokovi i načini dostave radova. U odabiru natječaja u koji će se učenici uključiti važnu ulogu imaju ravnatelji koji procjenjuju vrijednost teme, ali i potiču potencijalne učitelje mentore na prihvaćanje sudjelovanja. U mnoštvu pristiglih poziva na natječaje u suradnji s učiteljima treba procijeniti vrijednosti, ali i realne mogućnosti sudjelovanja. Učitelji mentori svojom će stručnošću prepoznati darovite pojednice i motivirati učenike za rad na natječajnoj temi. Uvijek pri tome svi trebaju voditi brigu o mogućnostima pronalaženja korelacija u nastavnom programu, ali i poštivanja zahtjeva nastavnog programa. Pripremanje učenika i sam rad na temi može se uklopiti u redoviti nastavni proces, ali može biti organizirano u sklopu izvannastavnih aktivnosti ili konzultativni rad s nastavnikom. Dobro motivirani učenici, kojima će biti jasno postavljeni i obrazloženi ciljevi natječaja, s radošću će sudjelovati, na kraju i iščekivati rezultate. Vrjednovanje radova pristiglih na natječaj u pravilu rade stručnjaci koje je imenovao organizator. Upravo vrjednovanje nezavisnih stručnjaka može biti poticaj i usmjeriti učitelje, pa ponekad biti i korektiv u daljnjem djelovanju. Na kraju provedenih natječaja najuspješniji radovi javno se objavljuju ili kao dobitnici priznanja, organiziraju se izložbe, smotre kreativnih rješenja, tiskaju se radovi u formi zbornika ili se mladim nagrađenim autorima omogućava tiskanje njihovih radova u zbirkama. Likovni radovi često se koriste kao idejna rješanja organizatora natječaja, uvijek ovisno o cilju i temi natječaja. Ponekad su nagrade za najuspješnije sudionike natječaja i materijalne naravi. Sve su to oblici priznanja za rad ne samo učenicima već i njihovim učiteljima mentorima, pa i školama koje redovito sudjeluju i u kojima se prepoznaju i potiču kreativni učenici i razvijaju njihovi potencijali. Pripremanje učenika i sam rad na temi može se uklopiti u redoviti nastavni proces, ali može biti organizirano u sklopu izvannastavnih aktivnosti ili konzultativni rad s nastavnikom 20 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. REPORTAÆA Punim jedrima do prepozn Od svog osnutka 1910. godine do danas škola je nositelj prosvjetnog i kulturnog djelovanja na zapadnom riječkom priobalju. Suvremenoj i dobro opremljenoj školskoj zgradi pripada i prostran okoliš od oko 20.000 četvornih metara s tri igrališta i dvorištem te zelenim površinama, od kojih se posebno ističe južni park s mediteranskim vrtom i ornitološkim kutkom koji je pretvoren u učionicu na otvorenom O d vremena djelovanja Pučke škole na Kantridi do današnje Osnovne škole Kantrida isprepliće se povijest nekoliko školskih zgrada, hrvatskog i talijanskog jezika, austro-ugarske, talijanske, jugoslavenske i konačno hrvatske države. Mijenjale su se države, mijenjala su se imena, ali je škola uvijek ostajala. Pučka škola Kantrida započela je radom 1910. godine, a odluku o njezinu djelovanju donijelo je Cesarsko-kraljevsko zemaljsko vijeće u Trstu. Tada je Matičnoj školi Zamet naloženo da u što kraćem roku uspostavi svoju ekspozituru na Kantridi. Samo godinu dana kasnije škola postaje samostalna i dobiva ime Javna pučka škola Kantrida, a njezin prvi ravnatelj bio je Nikola Matejčić. Već 1920. godine škola dobiva i ime Scuola popolare Cantrida te se 1924. potpuno talijanizira i njome ravna Dante Moretti. Tako je ostalo do 1945. godine, kad se nastava ponovno izvodi na hrvatskome jeziku, a ravnatelj je bio Franjo Udović. Zgodno je pripomenuti da je do 1947. godine pod upravom škole bio i dječji vrtić. Nakratko je škola postala područnom školom Osnovne škole Ivana Ćikovića Belog na Zametu, ali je zbog velikog broja učenika i trosmjenske nastave 1968. godine sagrađena nova školska zgrada, a škola dobila ime ”Bratstvo i jedinstvo”, koje je nosila sve do 1991. godine, kad joj je vraćen stari naziv Osnovna škola Kantrida. Ovo su samo najosnovnije crtice iz sto godina duge povijesti Osnovne škole Kantrida, koja je od svog osnutka do danas nositelj prosvjetnog i kulturnog djelovanja na zapadnom priobalju grada Rijeke. Kako nam je rekla ravnateljica Ivanka Knez, matična škola ima i svoju područnu školu već punih 65 godina. I to ne bilo kakvu nego osnovnu školu pri Dječjoj bolnici Kantrida. Već davne 1945. gradske su vlasti postale svjesne da za velik broj djece smještene u bolnici valja organizirati i odgojno-obrazovni rad kako zbog liječenja i duljeg boravka u bolnici ne bi gubili Sa smotre zdrave prehrane Ravnateljica Ivanka Knez školsku godinu. U početku se nastava izvodila u bolničkim sobama, a danas je to nešto posve drugo. Škola obuhvaća sve pacijente od prvog do osmog razreda osnovne škole. Učionice su ugodne za rad i dobro su opremljene i po svom ustroju i po načinu rada ova je škola u bolnici ne samo najstarija u Hrvatskoj nego i uzor svim drugim takvim školama koje su organizirane u većim gradovima u njihovim bolnicama. prema riječima ravnateljice Knez, kroz školu godišnje prođe oko šesto malih pacijenata, u područnoj školi zaposleno je osam učitelja, a za sve ostale programe angažiraju se učitelji iz matične škole. ”Škola je posebna i po tome što imamo kompletnu satnicu pokrivenu kao i u redovnoj školi, a uz to još malim pacijentima nudimo bogatu lepezu izborne nastave. U svemu jako dobro surađujemo s liječnicima, područna škola je dobila i puno donacija, a surađujemo i s drugim bolničkim školama u Hrvatskoj” - ističe ravnateljica. Sve manje učenika U godini obljetnice matičnu školu pohađaju 354 učenika u 16 razredih odjela, dok kroz osam razreda Područne Bolničke škole godišnje prođe oko 600 učenika. Ukupno je u školi zaposleno 57 djelatnika, od toga 42 učitelja, dva stručna suradnika, ravnatelj, defektolog - voditelj PŠ, učitelj - edukacijski rehabilitator te administra- tivno i tehničko osoblje. Učenicima je na raspolaganju 19 specijaliziranih učionica, informatički kabinet s 20 računala, biblioteka, čitaonica, prostrana blagovaonica s kuhinjom te velika sportska dvorana. Nastava je stručno pokrivena i u matičnoj i u školi u bolnici. ”Jedini je problem s kojim se suočavamo nagli pad broja učenika. Naime, prije 27 godina škola je imala oko 1200, a danas imamo manje od 400 učenika. To je logično, jer ovo je stara četvrt s obiteljskim kućama, nema nebodera i sve više je starog stanovništva. Možemo čak reći da je naša područna škola u bolnici spasila puno učitelja budući da bi u matičnoj školi ostali bez posla, a ovako svoju satnicu popunjavaju u obje škole” - kaže ravnateljica Knez. ”Školska zgrada izgrađena je 1968. godine, ali se trudimo dobro ju odžavati, u čemu nam puno pomaže Gradski ured za obrazovanje tako da se ne možemo požaliti ni na stanje objekta ni na opremljenost škole, jer stalno nešto ulažemo, imamo 57 računala, a i informatičku opremu svako malo obnavljamo pa smo od resornog ministarstva nedavno dobili 16 računala. Moramo se pohvaliti da sudjelujemo u projektu Međunarodna učionica, u kojem je samo šest škola u državi i u sklopu kojeg je škola posredstvom jedne turističke agencije do sada ugostila oko 1200 američkih turista promovirajući na najbolji način hrvatski obrazovni sustav te posebnosti našega primorskoga kraja i zemlje. Naime, agencija nam dvaput mjesečno dovodi umirovljene prosvjetne djelatnike koji svoj boravak u Hrvatskoj obično završavaju u Opatiji pa usput posjete i našu školu, prisustvuju satovima, za njih napravimo priredbu, učenici ih ugoste i zahvaljujući toj suradnji, agencija nam daje i određen novčani iznos tako da nemamo problema ni s novcem ni s nabavom potrebne opreme, jer imamo i vlastite prihode.” Suvremenoj i dobro opremljenoj školskoj zgradi pripada i Ureenje πkolskog okoliπa veoma prostran okoliš od oko 20.000 četvornih metara s tri igrališta i dvorištem te zelenim površinama, od kojih se posebno ističe južni park s mediteranskim vrtom i ornitološkim kutkom. Ekologija stalno na dnevnome redu ”Nastojimo da škola bude sređena, čista i uredna i jedini nam je problem činjenica da imamo velik prostor oko škole koji valja urediti. Mi smo jedina škola u Rijeci koja ima toliko vanjskog prostora i teško nam ga je održavati. Nisu to samo sportski tereni nego i zelene površine koje treba kositi, održavati, uređivati, ali imamo ekološku grupu koja se brine za to. Sportski tereni jesu školski, ali ih koriste stanovnici naselja Kantrida i provodimo često različite akcije uređenja ili sadnje bilja u koje se vrlo rado uključuju i roditelji. Ekologija nam je stalno na dnevnom redu, učenici su vrijedni i zainteresirani, imamo ekopatrole i dobro surađujemo i s Mjesnim odborom Kantrida. Djeca obilaze naselje, evidentiraju i snime otpad i ono što nije dobro, upoznamo s time Mjesni odbor koji se onda pobrine da se problemi uklone” - kaže ravnateljica. Učitelji i učenici uključeni su u sve važnije programe, od škol- skih preko međunarodnih do onih na razini Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Valja spomenuti da je 2008. godine škola po drugi put stekla status međunarodne ekološke škole, UNICEF-ove Škole bez nasilja te Škole bez arhitektonskih barijera. Veoma aktivno uključena je i u sve akcije Udruge Rijeka - zdravi grad, sudjelujući na svim ekokvizovima i smotrama zdrave prehrane, a u tri navrata njezini su učenici predstavljali županiju na državnim smotrama u Krašiću, Topuskom i Malom Lošinju. Na gradskom natjecanju pomorskih vještina Kad naš brod plovi sve tri godine ekipa škole osvojila je prvo mjesto i vrijedne nagrade. Njezini razredi i učenici također redovno sudjeluju u akciji NAJ Novog lista. Karnevalska tradicija duga je deset godina, otkad školska maškarana grupa zapaženo sudjeluje na međunarodnom Dječjem karnevalu u Rijeci. Članovi školskoga pjevačkog zbora i Glazbene radionice već godinama uspješno sudjeluju na dječjem festivalu Kvarnerić, a snimili su i svoj prvi nosač zvuka. Zahvaljujući programu Riječkog lokalnog partnerstva te isključivo vlastitim radom zaposlenika, učenika i roditelja, 2007. godine u južnom parku škole uređen je prostor s vrtnim 21 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. Stoljeće Osnovne škole Kantrida u Rijeci atljive kvalitete UËionica na otvorenom u πkolskom parku četvrtu godinu u školi je organizirana cjelodnevna nastava ra učenike od prvog do četvrtog razreda koju sufinancira Grad, a roditelji plaćaju samo cijenu prehrane” - kaže ravnateljica Knez. Mora se priznati da je pored obrazovnog rada u školi puno odgojnih aktivnosti. Moglo bi se reći da pored svega toga ne bi trebali imati problema, ali nijedna škola nije pod staklenim zvonom i logično je da bude problema s nasiljem ili bilo kojim oblikom asocijalnog ponašanja učenika. Naravno, nije dovoljno na zid škole postaviti mjedenu ploču s natpisom ”Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje”, Detalj i z produæenog boravka garniturama za učionicu na otvorenom te kavezima s pticama. Od školskih projekata treba istaknuti projekt za učenike, roditelje i učitelje Uredimo našu školu, Dan bez zvona - dan otvorene škole, U igri i sportu zajedno, već tradicionalno zabavno natjecanje i druženje djece i roditelja mlađih razreda tijekom lipnja. Suvremeni oblici odgojnog i obrazovnog rada Promoviranje suvremenih oblika rada i istraživačke nastave rezultirali su redovitim organiziranjem Integriranog nastavnog dana te godišnjeg Projektnog dana u koji su uključeni svi učenici škole. Neke od obrađenih tema su Zdravlje - humanost tolerancija, Mir i prijateljstvo, Lijepa riječ sva vrata otvara, Otpad i briga za zdravo životno okruženje. Škola se posebice ističe svojim humanitarnim akcijama za koje je dobila niz priznanja i zahvala, a usko surađuje s Mjesnim odborom Kantrida, Domom umirovljenika, Dječjom bolnicom, Pučkom kuhinjom na Zametu, čijim korisnicima uz Dane kruha već desetak godina učenici daruju prigodne poklonpakete. Među prvim riječkim školama uključili su se u IstraæivaËki projekti UNICEF-ov projekt Škole za Afriku, a novac prikupljen na prošlogodišnjem Božićnom sajmu donirali su za kupnju invalidskih pomagala za jednog učenika prvog razreda. ”Pored škole Gornja Vežica, mi smo drugi punkt u gradu za školovanje djece s cerebralnom paralizom. Tu je uloženo puno i radimo na tome da senzibiliziramo i učitelje i djecu i roditelje, da stvorimo primjereno ozračje za rad s takvom djecom, adaptiramo prostor, ukljanjamo arhitektonske barijere. To je inkluzija u pravom smislu, djeca imaju svoj posebni prostor, s njima rade učitelji rehabilitatori, fizioterapeuti i sve potrebno dobivaju u školi. Osim toga, već nego treba odgojno djelovati, suočavati se s problemima i truditi se da ih bude što manje. I po tome je škola Kantrida drukčija. ”Nema se tu nešto posebno negativno istaknuti, jer je naša sreća u činjenici da je Kantrida staro gradsko naselje i da je socijalna struktura stanovništva malo povoljnija nego u nekim drugim dijelovima grada, pa nema zapuštene djece koja bi dolazila iz kriminalnog miljea. Susrećemo se u posljednje vrijeme s devastacijom školske zgrade. Budući da je malo izolirana od naselja i ima velik okoliš, okupljaju se mladi, koji koriste igrališta, koji se sklanjaju pod naše strehe pa se dogodi da bude razbijenih prozora, da se okoliš uneređuje ambalažom, bocama, opušcima, ali to ne rade naši učenici. Kao škola, mi sve to počistimo, popravimo, pošarane zidove obojamo, pa smo i zatvorili ulaz u školu rešetkama kako se ispod trijema više ne bi mogli okupljati nepoželjni noćni gosti koji uništavaju školsku imovinu. Blizu smo sportskoga kompleksa Kantrida i baš oko naše škole slave se pobjede ili oplakuju porazi, i u oba slučaja krajnji ishod je isti - devastacija školskog okoliša. Borimo se protiv toga koliko god možemo. Imali smo i puno seminara i radionica o temi nasilja, ali moram reći da stanje na terenu, odnosno život ne ovisi o broju tih kvalitetnih stručnih skupova. Puno je važnije da čitav školski kolektiv diše na isti način, da svi odgojno djelujemo, da imamo posložene roditelje, onda možemo reći da nemamo velikih problema” - ponosno ističe ravnateljica. Demokracija na školski način Škola je nadaleko poznata po sportu, ali to je posve prirodno, jer je okružena brojnim sportskim terenima i objektima tako da se brojni učenici bave vaterpolom, plivanjem, atletikom, nogometom. Plivačice su dvije godine zaredom državne prvakinje, ali nije to najvažnije. Puno je važnije da se djeca od najranije dobi bave sportom radi zdravlja, da stječu pozitivne navike, da budu organiziraniji, da imaju određenu disciplinu i da se, konačno, bave nečim vrijednim i korisnim, da im slobodno vrijeme bude kvalitetno utrošeno, a ne da besciljno lutaju naseljem i da imaju vremena razmišljati o kojekakvim bedastoćama, rušilačkim pohodima. Konačno, najvažnije je maknuti ih s ulice, a školsko sportsko društvo jako dobro djeluje u tom pravcu okupljajući učenike u raznim sportskim sekcijama. No, nisu učenici aktivni samo u sportskim izvannastavnim aktivnostima. ”Učeničko je vijeće jako aktivno i učenici puno razgovaraju i odlučuju o brojnim problemima koje rješavamo, čak i kad se radi o školskom namještaju. Kad smo učenike pitali kakav grafit staviti na oslikani ulaz, učenici su odabrali engleski izraz school is cool i sami ga oslikali. U školi je elektroničko zvono, na kojem se također prema odabiru učenika, umjesto klasičnog zvuka zvona, pušta glazba. Donedavno je to bila klasika, a sada svaki odmor najavljuje Beyonce, popularna američka pjevačica. Zaslugom učeničke inicijative stavljene su klupice u parku, nabavljen je i namještaj u predvorju zgrade, a posljednja je inicijativa da se pred školom postavi stalak za bicikle. I to je dio našeg odgojnog rada, jer mi učenike doista pripremamo za život u demokratskom društvu. To nije anarhija, već legalnim kanalima učenici izražavaju i artikuliraju svoje stavove i potrebe o kojima onda odlučuje nastavničko vijeće. Krasi nas to da svaki mjesec imamo nekakvo međurazredno natjecanje. U prosincu je to bilo estetsko uređenje učionica, što je bilo vezano za blagdansko i prednovogodišnje vrijeme, za Valentinovo su se birale najljepše ljubavne pjesme, a krajem nastavne godine proglašavamo najbolje i najuspješnije učenike u sedam kategorija, među kojima su i pojedinci i ekipe, a učenici biraju i najpopularnijeg djelatnika škole te najrazred koji dobiva na dar jednodnevni izlet u nepoznato. I takvim sitnicama potičemo učenike da budu što bolji, da postižu školske uspjehe, ali i da budu aktivni u cjelokupnom školskom životu i svi su motivirani da budu što bolji. Skupljamo i stari papir i uvijek smo među istaknutijim školama, premda je naša lokalna zajednica puno manja od okruženja ostalih riječkih škola” ističe ravnateljica. Škola inače ima jako dug službeni moto koji je teško zapamtiti, ali budući da je blizu mora, simboli škole su galeb i jedro i ravnateljica kaže da svi u školi žele ići punim jedrima u svom temeljnom poslanju, odgoju i obrazovanju. A da su neprestano na tom pravcu dokazuje i nekoliko podataka. Naime, 2006. godine škola je proglašena najuspješnijom školom u županiji, djelatnici su vrlo kvalitetni i među njima su dva dobitnika državne nagrade Ivan Filipović te pet dobitnika Županijske nagrade. U svom stogodišnjem djelovanju Škola je dobila niz vrijednih nagrada i priznanja među kojima su najvrjednija Zlatni grb grada Rijeke - Nagrada grada Rijeke, Grb grada Rijeke u povodu proslave 95 godina rada Matične škole I 60 godina rada Područne škole te Nagrada Primorsko-goranske županije za najuspješniju odgojno-obrazovnu ustanovu u 2007. godini. Doista, punim jedrima idu naprijed, a i mi im želimo da tako i nastave barem sljedećih stotinu godina. Marijan Šimeg suradnici javljaju 22 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. BAKAR Pomorska škola Sjećanje na znamenitoga profesora H POREČ B Srednja škola Mate Balote Humanitarna prodaja kolača ez obzira na to što se Valentinovo i ove godine slavilo upravo na neradni dan, u nedjelju, profesori i učenici naše škole nisu ga zaboravili niti zanemarili. Kao što je već godinama tradicija, tjedan dana prije samog dana zaljubljenih u holu škole postavljena je kutijica za pisma svih zaljubljenih duša. Tijekom tjedna kutija se nekoliko puta praznila kako bi sve poruke u nju stale, što je dovoljan dokaz koliko zaljubljenih među mladima ima. Osim toga, škola je bila ukrašena plakatima i prigodnim ukrasima. No, posebnu nam je pažnju privukao projekt prikupljanja prihoda za distrofičare Istarske županije i učenike slabijeg imovinskog stanja naše škole. Naime, profesorica Đurđica Bonaca te njezin uvijek humanitarno raspoložen razred organizirali su uoči Valentinova simboličnu prodaju kolača u školskome holu tijekom cijeloga dana. Kolače domaće izrade, različitih okusa, veličina i uzoraka donijeli su učenici i profesori naše škole. Dokaz da su sve slastice bile ukusne i dobre jest što je gužva na holu, upravo oko stola s kolačima, bila iz minute u minutu sve veća. Svi su bili sretni što mogu pomoći ovako velikodušnoj humanitarnoj akciji te su tako svakodnevne marende zamijenili slatkim delicijama. Simbolične novËane iznose od dvije, tri ili pet kuna za pojedini kolač nikome nije bio problem izdvojiti, što nas nimalo ne čudi, znajući da su upravo učenici naše škole uvijek potpuno afirmirani u humanitarnim akcijama. Profesorica Đurđica Bonaca s ponosom govori o akciji koja se tradicionalno organizira u školi po osmi puta i kaže da su ju prihvatili i učenici i profesori pa je svake godine odaziv sve veći. Akcija je uspjela, skupljeno je 2400 kuna, od čega će jedan dio biti doniran Društvu distrofičara Istre, a drugi potrebitim učenicima. Doris Delač Za Društvo distrofičara Istre i potrebite učenike škole prikupljeno 2400 kuna U spomen Frano Bušić (1947.-2010.) Nakon iznenadne smrti 19. veljače 2010. napustio nas je naš dragi kolega Frano Bušić. Rođen je 25. rujna 1947. godine u Gorici, Sovići u Bosni i Hercegovini. Gimnaziju je završio 1966. u Imotskom, a 1971. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i postao profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Sljedeće se godine zaposlio u Gimnaziji Ćire Gamulina u Splitu na radnom mjestu profesora hrvatskoga jezika i filozofije. Nakon integracije Gimnazije Ćire Gamulina i Građevinskoga školskog centra, radio je od 1980. u Građevinskom školskom centru Ćire Gamulina, odnosno u Graditeljsko-geodetskoj tehničkoj školi u Splitu. Od 13. listopada 1993. obnašao je funkciju ravnatelja Graditeljsko-geodetske tehničke škole. Odlikovan je 1966. Spomenicom Domovinskog rata, a 2000. unaprijeđen u zvanje profesora savjetnika. Kao profesor hrvatskog jezika i filozofije radio je u različitim strukama i programima srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Kao ravnatelj škole zalagao se za poboljšanje kvalitete nastave, opremao školu nastavnim sredstvima i pomagalima, a posebno informatičkom, geodetskom i drugom opremom. Uvijek se zalagao i za to da svrha školovanja ne bude samo da u njoj učenici nauče sadržaje, nego da usvajajući izabrane sadržaje nauče učiti. Nastojao je svim snagama da škola, školovanje i nastavnici dobiju onu važnost i dignitet koji im treba pripadati u društvu. Naš dragi kolega ravnatelj jako će nam nedostajati. Trajno ga se sjećamo po stalnoj spremnosti na suradnju i međusobnu podršku te velikom optimizmu. Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja upravo u meteorološkoj postaji u Bakru disertarvatski profesor, geofizičar i znanstvenik cijom naslovljenom O opažanju oblaka te dnevAndrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. godine u Volovskom. Osnovnu školu nom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. pohađao je u rodnom mjestu, a Uspio je konstruirati nefoskop, gimnaziju završio s odličnim uspjeinstrument za određivanje smjera hom u Rijeci. Nakon studija matei brzine oblaka te vertikalnih gibanja zraka. Redoviti član matike i fizike u Pragu, radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu i JAZU-a postao je 1989., a od 1910. predavao je geofiziku i astronoOsijeku, a od 1882. do 1891. bio je profesor matematike, fizike, metemiju kao sveučilišni profesor. U orologije i seizmologije u KraZagrebu je, osim meteorologijljevskoj Nautičkoj školi u Bakru. skih spoznaja, svoj znanstveni Uz redovito profesorsko zanimanje rad usmjeravao i prema seizmoloi ostala nastavna zaduženja, posebgiji. Na to ga je potaknuo katano ga je zanimala meteorologija. strofalan potres u Zagrebu 9. studenoga 1880. godine, a već 1901. Predavanja iz meteorologije toliko su ga zaokupila da je u Bakru postavio je u Zagrebu seizmološku postaju koja je 1908. i 1909. nastojao osnovati meteorološku postaju. U tome je uspio 1. svibnja dobila dva nova za to vrijeme vrlo 1887. kada je postaja počela raditi suvremena seizmografa. Prije dvije godine, u povodu te je imala sve potrebne instrumente. Njegovo je najpoznatije otkriće 150. rođendana Andrije Mohorovičića, uređena je u prizemlju školdiskontinuitet koji postoji svuda po Zemlji i koji je po njemu nazvan ske zgrade u Bakru lijepa učioniMohorovičićev diskontinuitet. Od ca u spomen na velikoga znanstvenika, koji je ostavio trajni 1892. bio je upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu, koji je pečat i u bakarskoj sredini. U slici i riječi prikazan je tom prigodom ujedno preuzeo nadzor i upravu nad svim meteorološkim postajama u njegov životni put, izložene su tadašnjoj Banovini Hrvatskoj. slike, dnevnici, programi, udžbenici, zapisnici dnevnih i godišnjih Mohorovičićev interes na područkretanja oblaka i druge zanimljiju meteorologije obuhvaća istraživosti vezane za Mohorovičićev vanje gibanja oblaka i širenja bure rad. Umirovljen je 1921., a premina području primorskoga krša. nuo 1936. u osamdesetoj godini Zanimljivo je da je doktorirao 1893. života. u Zagrebu na osnovi podataka pri- Andrija Mohorovičić snimljen Ivan Šamanić kupljenih osamdesetih godina prije više od jednoga stoljeća U izvannastavnom radu toliko se zainteresirao za meteorologiju da je u Bakru osnovao meteorološku postaju VELIMIROVAC Područna škola Ptičice od recikliranog materijala U radionici su djeca učila kako se mogu kreativno izraziti recikliranjem materijala koje nalaze u okolici i poticati druženje među učenicima U Područnoj školi u Velimirovcu, kojoj je matična Osnovna škola kralja Tomislava u Našicama, učiteljica prvoga razreda Zdenka Kluk pripremila je, osmislila i održala ekološku radionicu nazvanu Izrada ptičica od recikliranog materijala. U integriranoj nastavi sudjelovala je i učiteljica Mihaela Pokrivka s učenicima prvoga, četvrtoga i petoga razreda. Cilj je radionice bio poučiti djecu kako stvarati i kreativno se izraziti reciklirajući materijale koje nalazimo u našoj okolici te razvijati suradnju i poticati druženje među učenicima. Zajedno s učenicima radile su ravnateljica Blaženka Kapetanović, pedagoginja Đurđica Zailac, školska knjižničarka Ivana Ostrički i defektologinja Snježana Požgaj-Vinčić. Od nastavnih sredstava upotri- Stvaralačka radionica jebljeni su pištolj za vruće lijepljenje, univerzalno ljepilo, brusni papir, škare i olovka. Uz pomoć učiteljice Zdenke Kluk, najprije su svi uzeli dva drvena kruga i pomoću brusnoga papira poravnali krugove. Ostatke prašine dobro su obrisali krpom. Zatim su uzeli juteni konopac, presavili ga na pola i oba kraja vezali u čvor. Kroz veći plosnati, drveni krug na kojem je bio otvor na sredini i koji je predstavljao tijelo ptice, svi su provukli juteni konopac i zavezali ga. Spojili su veći i manji krug, tj. glavu i tijelo ptice pomoću vrućega lje- pila. Dakako, u radu se vodilo računa o učenicima, jer je u radu s vrućim ljepilom potreban oprez. Tako su odrasli pomagali djeci u sastavljanju dijelova. Potom su pomoću šablona iscrtali kljun i krila od pluta te ih zalijepili na ptice. Na kraju, od papra u zrnu zalijepili su oči i ptičice su bile završene. Gotove ptičice neki su pričvrstili na granu, drugi zalijepili na drvo ili grančicu i činilo se kao da će svaki čast poletjeti. Djeci, ali i odraslima bio je to nesvakidašnji doživljaj. Z. Đ. suradnici javljaju broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. NAŠICE 23 Naša mladež Osnovna škola kralja Tomislava Našičko sunce zasjalo u plesnom ritmu Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC I ju učiteljica, ravnateljica, gradonačelnik, pedagoginja, mama i tata - pohvalio se Manuel Nemet. - Jako mi je bilo drago što nas je u razredu vodila pedagoginja. Nisam ni slutio da to znam raditi! Otkrio sam svoj talent! Bio sam sretan zbog crvene i bijele boje koje smo bojali po licu. Svidjelo mi se što smo pjevali navijačke pjesme i plesali, a zatim se vratili u razred, počastili se i tako se Tražeći način kako će stvoriti ugodniju i topliju klimu u razredu osmogodišnjaka učiteljica i pedagoginja odlučile su se za ritmiku družili i bili radosni! Ponosan sam bio kad nas je voditelj proglasio najboljom publikom! A voditelj je bio jako zanimljiv! Veselim se svakom susretu ritmike i sve mi to puno znači - rekao je Vasilije Urošević. - Volim ritmiku, jako mi se sviđa kada nastupamo i nastavit ću vježbati. Ipak, najviše volim naše druženje u razredu - zadovoljno je zaključio Matija Čatić. - To je bilo dobro. Jučer mi je malo bilo naporno, ali nismo imali zadaću i tako su nam olakšane školske obveze. Bilo mi je bolje na drugom nastupu. Oslobodio sam se i isplatile su se sve pripreme. I kad plešem i kad ne plešem uvijek pjevam tu pjesmu i tako učim i engleski jezik. Sretan sam i zbog plakata koji nam je stvarno dobro uspio. Na njemu je pisalo Mi volimo sport - sport je zakon! Volio bih i dalje nastupati, ali o tome će odlučiti mama - kaže Tin Kolar. Dosad su nastupali dvaput, na humanitarnom koncertu za učenicu koja je išla na operaciju vida i na školskom višeboju Čokolino višebojac. Predstoji im i skori nastup u Osnovnoj školi u Antunovcu, nedaleko od Osijeka. Radosne su bile i djevojčice. - Mislila sam da mi se ne isplati plesati, ali kad sam vidjela da mi ide lako, onda sam poželjela nastaviti plesati. I drugima se činilo da zato što smo mali, nećemo uspjeti, a sad su redom svi zadovoljni i ponosni. Mislila sam da će nam lopte ispasti, ali nije ispala nijedna. Drago mi je bilo kad je Lino došao do mene i uzeo moju navijačku zastavicu i vrtio je. Kad sam došla kući, od sreće sam nasprejala kosu crvenom bojom - otkrila je Mia Banaj. - U početku mi je bilo dosadno, ali kad sam vidjela da dobro ide Tinu, Matiji, Manuelu i ostalima, i ja sam se potrudila. Nastupat ću i dalje i pripremati druge točke - kaže Tea Šisler. - Jako mi je bio simpatičan Lino dok je plesao s nama i mi s njim pa me to oduševilo. Uopće, sviđa mi se ritmička skupina i želim nastaviti s ritmikom, ali samo ako mi dopuste roditelji - uvjetovala je Ena Pavin. - Najviše mi se svidjelo kad sam napravila špagu, a moje prijateljice, učiteljica i pedagoginja plesale su u krugu oko mene. Uživam u svemu i ne bih ništa mijenjala pa ću nastaviti i dalje - jednostavno je komentirala Glorija Lukačić. - Reći ću samo toliko da želim nastaviti plesati, pristanu li na to i roditelji - kazala je Josipa Krnjak. - Svidjele su mi se frizure koju smo imale. Puno kečkica i crvenih mašnica u kosi. Zadovoljna sam zato što plešem i željela bih nastaviti dalje, ako roditelji dopuste uvjetovala je daljnje bavljenje ritmikom Katarina Šprem. Tako pričaju djeca, spontano i jednostavno, zadovoljno i poticajno pa su zadovoljni i pedagozi koji su pridonijeli toj dječjoj sreći. Dosad su nastupali dvaput, a predstoji im i skori nastup u Osnovnoj školi u Antunovcu, nedaleko od Osijeka. Đ. Z. Naša Iako smo mali, znamo plesati! svakidašnjica O d početka ove školske godine u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama djeluje ritmička skupina 2.b razreda Našičko sunce. Njihova učiteljica Blaženka Vrlja i pedagoginja Đurđica Zailac tražile su način kako će stvoriti još ugodniju, topliju klimu u razredu osmogodišnjaka i odlučile su se za ritmiku. Predložile su učenicima da tu aktivnost nazovu Našičko sunce, a oni su to oduševljeno prihvatili. Tako je pedagoginja vodila skupinu, a učiteljica bila vrlo oštra kritičarka, ali i svima velika podrška i oslonac. Uglavnom se radilo za vrijeme sata razrednog odjela ili kada bi izostala nastava tjelesne i zdravstvene kulture, jer nisu imali slobodnu dvoranu. Petkom su za vrijeme petoga sata imali stalni termin. Iako je to bio posljednji nastavni sat zadnjega radnoga dana u tjednu, učenici kažu da im to nije smetalo niti im je bilo teško. - Zapazila sam da su svi učenici jako napredovali. Vole ritmiku. Vesele se svakom održanom satu i nestrpljivo očekuju novi. Postali su bolji prijatelji. Naučili su promatrati sebe i druge, a da se pritom ne rugaju. Na lijep način ispravljaju jedni druge i međusobno si pomažu, baš kao što to rade pravi prijatelji. Dosta su i samokritični. Kroz ples su naučili poštovati različitosti i uvažavati mogućnosti svakoga posebno. Svi daju sve od sebe. Tolerantniji su i osjećaju se kao velika obitelj. Nema ismijavanja i vrijeđanja - ocijenila je rad skupine učiteljica Blaženka. Slično govore i učenici. - Meni je dobra ritmika i volim plesti. U početku mi je bilo malo glupo, bojao sam se da ćemo biti loši, ali kad sam naučio pokrete, poslije prvoga nastupa, nestalo je straha. Bilo mi je drago što su se i ostali učenici oduševili našim nastupom! Čudili su se kako dobro izvodimo pokrete, zvijezde, most, stoj na rukama, a još smo tako mali. Želio bih plesati do kraja života! - povjerio se Dominik Mali - Jurek. - Bilo mi je lijepo što me došao gledati i tata i podržao me na tribinama. Jako je bio zadovoljan i ponosan na mene. Čestitao mi je. Sviđa mi se ples i želim nastaviti vježbati. Volim kada nastupamo i kada nas ljudi gledaju, pogotovo roditelji i sestra - povjerio se Karlo Vulić. - U početku mi je bilo malo dosadno, ali kad sam naučio pokrete bilo mi je drago. Svi su nam pljeskali! Ponosan sam kad mi plješću! Najdraže mi je bilo kad smo se Vasilije i ja vrtjeli. Svidjele su mi se i konfete kojima su obasuti pobjednici. Stvarno smo bili sretni! Svidjelo mi se i kada smo se fotografirali s Linom Čokolinom i zagrlili pa vrtjeli u krugu s prijateljima - kazao je Petar Zubak. - Sretan sam kad nas gleda- z svih ovih naših tmurnih prilika i neprilika jedino nas još može izvući i obradovati naša mladež. Svakome srce zatitra i otvori se kao automatska vrata na trgovačkom centru kad vidi uspjeh naše djece, naše mladosti. Posebno se uspjehu mladih raduju učitelji koji su ih pripremali, a sretni se roditelji prisjete da škola nije samo gnjavaža i stres, nego da može biti i izvor radosti i zadovoljstva. Ovih je dana bilo dosta prilika za ponos i zadovoljstvo, jer su u tijeku priredbe u kojima dolaze do izražaja oni najbolji u školi, u općini, u županiji. Školska natjecanja u znanju i vještinama, Lidrano, turniri, sportska nadmetanja i drugi nastupi koji pokazuju izvannastavni i izvanškolski rad učenika i učitelja sad dolazi do izražaja i dokaz su vrijednoga i sustavnoga rada izvan redovnog rasporeda sati. Mladi matematičari, kemičari, fizičari, povjesničari, biolozi, geografi, znalci hrvatskoga i stranih jezika rješavali su zahtjevne zadatke, pismene i usmene i odmjeravali svoja znanja, vještine i snagu. Mnogim će učenicima to biti snažan poticaj da nastave daljnja natjecanja. Osmašima su te izvanredne provjere znanja putokaz kamo će krenuti dalje, olakšat će im izbor srednje škole i smjer pa možda i izbor budućega zvanja i zanimanja. Šteta je što ti mali znanstvenici nisu ni izdaleka popularni kao neki mnogo manje sposobni iz svijeta zabave pa se rezultati školskih natjecanja uglavnom skromno obznanjuju javnosti. U tiražnom tisku vrlo dobro smo informirani o ljubavnim zgodama, psima i gaćicama slavnih, dok o našoj iznimnoj i nadarenoj djeci i njihovim uspjesima nekad nisu potpuno informirani čak ni njihovi roditelji. Primjerice, baš u vrijeme zagrebačkoga Lidrana na Prvom programu Hrvatskoga radija bili smo čak pet puta informirani o tome kako neki poznati zabavljači zahtijevaju od organizatora priredbe da im osigura sobu s maserkama zagrijanu na temperaturu od 24 stupnja. Ma to je skoro dirljivo, oni traže naše maserke i one jedva čakaju da ih izmasiraju. Nitko nije ni spomenuo Lidrano... Sreća je što u prosvjeti ima mnogo entuzijasta i ljudi su, svim zlim prilikama unatoË, spremni raditi bez naknade pa su se održale priredbe kao što je Lidrano, na kojem brojni učenici mogu pokazati svoju ljubav i afinitet prema lijepoj riječi. Neprocjenjivo je vrijedno sve ono što ostvare djeca svojim kreacijama, u recitacijama, scenskim igrama, svojim novinarskim i literarnim radovima, školskim listovima i drugim medijskim oblicima. Na dobitku su oni koji postižu visoke rezultate, kao i oni koji se tek okušaju, a i oni koji to gledaju. Te učeničke predstave pravi su i iskreni doživljaji lijepe riječi, maštoviti i originalni scenski ostvaraji i šteta je da se barem poneki od njih ne pokaže široj javnosti, nego najčešće ostaju izvedeni samo jednom, ponekad, nažalost pred polupraznom dvoranom. Da bi djeca otišla na Lidrano potrebno je nekad tražiti sponzore i pokrovitelje, a u ovim sumornim vremenima njih je sve manje. S druge strane, novac se za kulturu često odlijeva na kojekakve manifestacije koje nemaju mnogo veze ni s kulturom ni s umjetnošću. Iz nekih europskih fondova nude se sredstva za razvoj autentične kulture i umjetnosti, ali u nas nema takvih agencija koje bi bile u stanju pobrinuti se za to, osobito ih nema na lokalnoj razini, pa kad novac i stigne, tko zna hoće li doći zaista do onih koji rade s djecom ili će otići na debele honorare nekih dobro plaćenih dužnosnika?! Sportska učenička natjecanja održavaju se, nažalost, pod vrlo upitnim uvjetima, na račun roditelja. Djeca dolaze, plaćaju sve od opreme, dvorane, voditelja, do senviča i sokića koji popiju. Dobro je kad su roditelji u mogućnosti to platiti, ali sad kad kriza tišti kao zla kob, nije lako roditeljima odvajati i ovakve ne baš beznačajne iznose. Takvim načinom mnogo učenika nije u mogućnosti uključiti se u bilo kakvo sportsko društvo ili organizaciju. Problem je i sportska odjeća za djecu, jer nemilosrdni trgovci drže vrlo visoke cijene kao da je to čisti luksuz. Uz takve uvjete zaista se moramo diviti svima koji postignu visoke rezultate. Kad na svjetskim prestižnim natjecanjima naša mladež osvaja medalje i dobiva priznanja, onda nam je to svima drago, a kad se za mladež treba istinski potruditi i zauzimati, onda to ostaje na slabo plaćenom učitelju i profesoru. Utješno je to što nam je makar savjest čista i možemo se iskreno radovati svakom uspjehu mladih. Da bi djeca otišla na Lidrano potrebno je nekad tražiti sponzore i pokrovitelje, a u ovim sumornim vremenima sve teže ih je naći aktualno suradnici javljaju 24 broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. BAKAR Gradska knjižnica Jedan dan na školskom brodu Bilo je zanimljivo vidjeti praktičnu vježbu spašavanja utopljenika na otvorenom moru i brzo spuštanje čamca u more Ovako izgleda planinarska oprema BROD MORAVICE Osnovna škola Praktične vještine U Osnovnoj školi u Brod Moravicama u sklopu njihova programa ekološke škole, učitelji posvećuju veliku pozornost svestranom obrazovanju mladih, posebno praktičnim i za svakodnevni život važnim temama. Iako se nalaze u središtu Gorskoga kotara, nikad nije previše poticaja za odlazak u prirodu i očuvanje prirode. Tako su svojedobno, u sklopu Hrvatskog olimpijskog dana, planinari PD» Vršak iz Brod Moravica odveli učenike na obližnji vidikovac na Špičastom vrhu i dogovorili buduću suradnju. Planinarski vodič Robert Štefančić, član HPD Skradski vrh iz obližnjega Skrada, održao je učenicima predavanje o osnovama planinarstva. Pokazao im je potrebnu opremu, objasnio ponašanje u planini, a najviše ih je zainteresirao prikazom i opisom alpinističke opreme i skija za turno skijanje. Predavanje je bilo praćeno prikazom fotografija s raznih pohoda i izleta članova PD Vršak, koje je pripremila planinarka učenica osmoga razreda Katarina Tušek. Učenici su sa zanimanjem pratili nesvakodnevno predavanje. Predsjednik HPD Vršak iz Brod Moravica Emil Tušek zahvalio je vodiču i ravnateljici Indiri Rački-Joskić te dogovorio praktičnu obuku za proljetne mjesece kada će se edukacija moći nastaviti i održati u prirodi. Dijana Arbanas Domišljat poticaj učenicima za odlazak u prirodu i očuvanje okoliša ZANIMLJIVOSTI Hrvatsko primorje Redute na radost djece Svatko je želio biti originalan i zapažen, a mnogima je to i uspjelo Z a nama je vrijeme karnevala, mesopusta i dječjih reduta, u kojima su se zabavljali svi mladi i oni koji se osjećaju mladima. Vrijedno je ipak u ovom trenutku podsjetiti na vrlo dugu tradiciju organiziranja maškara u svim mjestima u Hrvatskom primorju, a u Rijeci je održan i 14. dječji karneval Korzo, u kojem je sudjelovalo 75 karnevalskih skupina iz Lijepe Naše i više od 6000 malih maškara iz inozemstva. Publici su osobito drage i privlačne bile karnevalske plesne zabave za najmlađe, dječje redute, koje su prolazile malim primorskim mjestima i selima uz glazbenu pratnju. U dugačkim povorkama među brojnim zanimljivim maškarama viđene su žabice, poštari, trsački glagoljaši, pčelice, omišljanski babani, bakarske fijolice, vilenjaci, jahači nojeva, vještice, rožice, zvončari, orepčići, bubamare, miševi i mačke i drugi omiljeni dječji likovi. Svatko je želio biti originalan i zapažen, a mnogima je to i uspjelo. Zaista male maškarice bile su predivne i vidi se da je u njih uloženo mnogo rada, truda i ljubavi. Bez njihovih roditelja i starijih te odgojiteljica i učiteljica ne bi bilo ni njihovih prekrasnih maski. Riječki karneval za najmlađe bio je kao i do sada drag i malima i velikima, a zadovoljan je bio i Toni, meštar 27. riječkog karnevala. Do kraja karnevala 17. veljače, odnosno spaljivanja mesopusta organizirane su dječje redute u skoro svim primorskim mjestima, jer je tradicija duga i nitko ju ne smije iznevjeriti. Ivan Šamanić U z korištenje knjižne građe Gradska knjižnica u Bakru svakodnevno proširuje svoje djelovanje i pruža prostor svima da budu aktivni u lokalnoj zajednici. Tako je u povodu 160. obljetnice Pomorske škole u knjižnici prikazan dokumentarni film pod naslovom Jedan dan na školskom brodu Vili Velebita II. Film je snimljen u proteklih desetak godina u režiji Čedomila Šimića i po scenariju Mladena Kušeca. Inače, Pomorska škola u Bakru najstarija je pomorska škola u Hrvatskoj, djeluje od 1849. i oduvijek je imala svoj brod. Kako je istaknuto u filmu, ovo je najbolji put uključivanje mladih pomoraca u osnovne mornarske vještine i prilika da upoznaju kapetanski most, brodski stroj, navigacijske uređaje, radar i druge instrumente. Ustvari, ovo je prilika da se teorija pretoči u praksu. U sklopu programa učenika završnih razreda Pomorske škole bilo je zanimljivo vidjeti praktičnu vježbu spašavanja utopljenika na otvorenom moru i brzu intervenciju spuštanja čamca u more. Svi su gledatelji zaključili su da je umijeće, izdržljivost, snaga i spretnost budućih pomoraca na zavidnoj razini, kao i druge osobine cijenjene u pomorskom životu. Svi su uspješno obavili postavljene zadatke pod bud- OGULIN U Pomorska škola u Bakru oduvijek je imala svoj školski brod nim okom njihovih nastavnika i brodske posade. Filmskoj projekciji bili su nazočni u velikom broju učenici Pomorske škole u pratnji njihovih profesora i ravnatelja škole, umirovljeni nastavnici Osnovne škole te drugi građani. Ivan Šamanić Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Poziv na ples čenici i djelatnici Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić iz Ogulina obilježili su 12. veljače 2010. Dan zaljubljenih Valentinovo. Pripreme su počele još prije mjesec dana, a uključile su mnogo učenika i djelatnika kako bi taj dan svima ostao u lijepoj uspomeni. U novoj, školskoj sportskoj dvorani održano je natjecanje plesnih parova učenika viših razreda. U dvorani se okupilo tristotinjak učenika, djelatnika, roditelja, baka i djedova, koji su došli podržati djecu te su svojim dolaskom uveličali školsku svečanost. Ravnateljica Marija Lovrić pozdravila je sve učenike, a plesnim parovima zaželjela mnogo uspjeha. Za sigurnost i eleganciju u engleskom i bečkom valceru te ostalim suvremenim plesovima pobrinuli su se nastavnici tjelesne i zdrav- stvene kulture te glazbene kulture Vilko Sušanj i Hana Paver, koji su učenike naučili plesnim pokretima. Program su uveličali plesnim točkama učenici 2. b razreda pod vodstvom učiteljice Željke Vucelić. Vrlo zanimljivim pokretima predstavili su se i učenici osmoga razreda pod vodstvom nastavnika hrvatskog jezika Ratka Ivčevića, a najviše zanimanja izazvao je novoosnovani glazbeni sastav Eror, kojeg U dvorani se okupilo tristotinjak učenika, djelatnika, roditelja, baka i djedova, koji su došli podržati djecu i tako uveličali školsku svečanost Tko će bolje, tko vještije su osnovale učenice osmoga razreda Marija Đankić, Petra Miloš, Eni Turkalj i Lea Stipetić. U konkurenciji petih razreda prvo mjesto osvojili su Lucija Lovrić i Darian Porubić, drugi su bili Ana Brozović i Matija Salopek, a treći Ema Majetić i Marko Trninić. Od šestoškolaca najboljima su proglašeni Tea Tuškanac i Vedran Bulić ispred Izabele Vučić i Marka Furića te Ane Domitrović i Nevena Puškarića. Među sedmašima prvo su mjesto osvojili Lucija Puškarić i Tomislav Cindrić, drugo je pripalo Lari Tonković i Marinu Kirasiću, a treći su bili Lucija Puškarić i Robert Kirasić. Prosudbenoj komisiji koja je pratila ples učenika u sastavu učiteljice Jadranka Duić, Anđelka Salopek, Glorija Domitrović, Renata Hasan i Đurđica Cipek, bilo je vrlo teško odlučiti koji su najbolji parovi u najvišem razredu. Iako su svi odlično svladali plesne korake, prvo su mjesto osvojili Petra Salopek i Antonio Luketić, drugo je pripalo Petri Matovina i Vidu Palaliću, a treće Sari Tuškanac i Ivanu Bunčiću. Nakon proglašenja najboljih plesnih parova, uz glazbu i ples grupe Eror, učenici su se nastavili zabavljati, a s učenicima su zaplesali i učitelji. Sve pohvale učiteljima i ravnateljici za organizaciju proslave Dana zaljubljenih! Anđelka Salopek aktualno mediji broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. U»ITELJI PISCI Anto KovaËeviÊ Anto Kovačević rođen je 5. lipnja 1949. godine u Usori u Bosni i Hercegovini. Dugogodišnji prosvjetni djelatnik, slovenski planinar, sakupljač povijesnih vrela o Usori i usputni pjesnik. Svoja poetska nadahnuća povremeno objavljuje u različitim časopisima i zbornicima. Ipak, glavna mu je preokupacija dječje literarno i novinarsko stvaralaštvo. S najdarovitijim literarcima i novinarima putovao je nekoliko puta u Grčku, Ohrid, Mostar..., a od 1998. aktivan je sudionik brojnih smotri učeničkog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj. Priprema zbornik objavljenih i nagrađivanih literarnih uradaka svojih učenika pod znakovitim naslovom Jedra žedna vjetra. Sasvim dobro znam Danima, mjesecima, godinama kiše su nemilosrdno pljuštale, olujni vjetrovi harali, a sunce užasno pržilo - po čelu mojih roditelja. U dugim čekanjima i nadanjima, silnim požarima i poplavama otužno je klijalo i raslo, krvavim znojem zalijevano, sasvim nepoznato sjeme - po čelima mojih roditelja. A onda je sazrela jesen, obilata plodovima i zlatnim lišćem, A ja se zaprepastih: netko je obijesno izorao duboke, preduboke brazde i nanizao potamnjele bore - po čelima mojih roditelja Zauzele su zauvijek svoje mjesto - sad sasvim dobro znam na roditeljskoj njivi života. Cvijet Prvo je bilo trnje, bolest neizlječiva i tamna. Rana u srcu, vrijeme suza, noći bez nade. I onda je iz toga trnja i probuđene svjetlosti izrastao cvijet, lijep i crven, u rano jutro zamirisao na proljeće. I svima objavio da su zrake izlazećeg sunca nadvladale tamu. Biserne kapi Baš tu negdje na sunčanom dlanu, u krilu livade cvjetne, izrastu prva slova i riječi se jave sjetne. Čarobno grgolje i sreću traže nemirom šumskog vrutka, a onda zastanu, u čudu trepere snagom svečanog trenutka. I, gle! Zrake topline mene su takle od resa bisernih kapi, zanesen osjećam kako za njima budući pjesnik vapi. FILM 25 Festival hrvatskog animiranog filma Pobjednički Moj put Među odabranim je filmovima bilo i devet radova djece i mladeži, te deset studentskih filmova U zagrebačkom kinu Europa 21. i 22. veljače održan je Festival hrvatskog animiranog filma koji je kroz pedesetak odabranih naslova obuhvatio široki dijapazon od dječjih do klasičnih radova hrvatske animacije te okupio više stotina poklonika i ljubitelja animiranog filma. Među odabranim je filmovima bilo devet radova djece i mladeži, deset studentskih filmova, sedam reklamnih i namjenskih te dvadeset i jedan kratki autorski profesionalni rad. Uz natjecateljski dio Festival hrvatskog animiranog filma kroz okrugle stolove, izložbe, prezentacije i radionice radi na promociji animacije kao ozbiljne umjetničke forme u kojoj hrvatski autori decenijama bilježe svjetski zapažene rezultate. U tom duhu u sklopu Festivala održana je i retrospektiva pod naslovom Dragulji Zagreb filma, na kojoj su prikazana najznačajnija ostvarenja zagrebačke škole animacije. Održavanje Festivala hrvatskog animiranog filma omogućili su Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba te Akademija likovnih umjetnosti, Hrvatski filmski savez, Kino Europa i Zagreb film. Među više od četrdeset filmova koji su prikazani u dvije natjecateljske selekcije bili su i radovi ŠAF-a Čakovec Budilica, Plava čarolija i Slučajna pustolovina, zatim Foto-safari i Misterij nestale mrkve FKVK Zaprešić, Mozaik I. Osnovne škole Kadar iz filma Moj put Veljko Popović, autor filma Moj put Vrbovec, Novine i Plaža NS Dubrava, U novi dan OŠ Jurja Šišgorića, Šibenik te Samoća autora Milana Trenca, snimljen u produkciji Hrvatskog filmskog saveza. Po odluci stručnog ocjenjivačkog suda, koji je radio u sastavu Petar Krelja, filmski redatelj, teoretičar i kritičar, Aleksej N a j a v l j u j e m o . . . HR Radioigra za djecu H.C. ANDERSEN „Palčica“ Nedjelja , 7. ožujka 2010. 13,15 - 13,55 Urednica: Nives Madunić Barišić Dramatizacija: Jakša Zlodre, Skladatelj: Davor Rocco Režija: Stephanie Jamnicky Ovu Andersenovu bajku možda više od bilo koje druge karakteriziraju napetost i iznenađujući obrati. Poznata u brojnim verzijama radijska Palčica okupila je oko sebe brojna glumačka imena predvođena Katarinom Bistrović Darvaš u naslovnoj ulozi. Dramatizator Jakša Zlodre Andersenovu je priču obogatio vlastitim humorističnim nervom, a skladatelj Davor Rocco osuvremenio ju je songovima u ritmu rapa. Priča o strpljivosti, odanosti, hrabrosti, prijateljstvu i zamkama koje vrebaju na životnome putu u razigranoj režiji Stephanie Jamnicky zadržala je čaroliju bajkovitoga svijeta u kojemu dobro uvijek pobjeđuje, a radijskim sredstvima proširila joj prostore događanja daleko u bezgranične krajeve slušateljeve mašte. RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr Aleksejev, redatelj, animator, crtač storiborda i supervizor postprodukcije animiranih filmova iz Moskve te Stjepan Mihaljević, slikar, restorator, crtač stripova i umjetnički pedagog, pobjednik je Festivala film Moj put autora Veljka Popovića, akademskog slikara iz Splita, koji se od 1998. profesionalno bavi računalnom grafikom, od 2003. je glavni grafičar u studiju za razvoj kompjutorskih igara Lemonade productions, a od 2005. asistent na kolegiju Elektronska animacija Umjetničke akademije u Splitu. Moj put nastao je po scenariju zagrebačkog kipara Svjetlana Junakovića, istaknutog ilustratora, predavača ilustracije na zagrebačkoj Likovnoj akademiji i autora slikovnica objavljenih u dvadesetak zemalja, a govori o odrastanju i sazrijevanju, kroz neobičnu priču o cipelama i kamenčićima u njima. Duško Popović HRT Kulturna baπtina Pazin Prvi program, subota, 6. ožujka 2010., u 16.30 sati Pazin, središte Istarske županije, smjestio se u kontinentalnom dijelu poluotoka, nad najdužom istarskom ponornicom Pazinčicom. Prvi put spominje se kao Pisinum u ispravi kojom car Oton II. 983. godine potvrđuje porečkoj biskupiji vlasništvo pazinske tvrđave. Tijekom povijesti Pazin je upravno, trgovačko i kulturno središte, s nizom plemićkih kuća podizanih od 13. do 17. stoljeća, ali i skromnijih domova pučana i obrtnika na trgu i duž prilaznih cesta. Svi putovi u Pazinu na kraju će vas dovesti do kaštela, jednog od najuščuvanijih takvih srednjovjekovnih zdanja u Istri, a današnji izgled dobio je u razdoblju od 13. do 16. stoljeća. Scenaristica i urednica: Edda Dubravec Redatelj: Luka Marotti Pazinski kaštel, jedan od najuščuvanijih takvih srednjovjekovnih zdanja u Istri mediji aktualno 26 WEB broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. KAZALI©TE Komedija o našoj tragediji Vanča Kljaković, Teštamenat, u redateljstvu Ivana Lea Lema, Kazalište Marin Držić, Dubrovnik, 2009. D Europa za mlade www.euzamlade.com Kad nas tkogod mlađi, kći li učenik/student, upita štogod o Europi, odgovor možda nećemo znati, pa bi bilo dobro uputiti ih na adresu gdje će oni sami odgovor vjerojatno naći. Za učenike i studente koji razmišljaju o studiranju, radu ili tek putovanju, a zanima ih Europa i Europska unija, početno mjesto u traženju odgovora mogla bi biti na internetskoj stranici Europa za mlade. Uz obavijesti o pravima djece/ mladih i temeljnim dokumentima Europske unije, ondje se dosta toga može naći o obrazovanju, posebice o europskim studijima (u EU i u Hrvat- JAZZ U skoj), zatim o volontiranju mladih te o programima EU za Hrvatsku. Stranice također omogućuju upoznavanje institucija EU, publikacija o Europi i mnoštva domaćih i inozemnih portala namijenjenih mladima. Održavajući ove stranice, Delegacija EU u Hrvatskoj opskrbljuje ih i novostima, ponajviše informacijama o aktualnim natječajima i projektima. To što su stranice namijenjene mladima ni u kom slučaju ne znači da se njihovim sadržajem ne bi mogli korisno poslužiti učitelji i nastavnici pripremajući školske aktivnosti koje povezuje sintagma Europa u školi. (A. J.) Hrvatska glazbena mladež Svečanost u Teatru &td nedjelju 7. ožujku HGM Jazz orkestar Zagreb ugošćuje mladu američku skladateljicu, aranžerku i basisticu Sherisse Rogers. Rogers je za svoje skladbe već dobila brojne ugledne svjetske nagrade od kojih valja izdvojiti Međunarodnu nagradu za najbolju kompoziciju Instituta Thelonius Monk, koju je dobila prošle godine, te Nagrada za jazz kompoziciju BMI Charlie Parker iz 2005. godine. Još 2001. godine, Američko društvo glazbenika, aranžera i skladatelja dodijelilo joj je Nagradu za najbolji aranžman. Možda bolje od nagrada govori podatak da orkestrira glazbu za nizozemski orkestar ”The Metropole Orchestra“ te da je aranžirala za velikane jazza Davea Liebmana i Petera Erskinea. Kao skladateljica, Sherisse Rogers vrlo je svestrana pa piše i klasičnu i jazz glazbu, ali i world i R&B. Koncerti HGM jazz orkestra Zagreb u ciklusu Sunday Nights održavaju u 20 sati, u Teatru &td, u Studentski centru u Zagrebu. Cijena ulaznice je 35 kuna, a za učenike, studente i umirovljenike 25 kuna. (ri) Mlada američka skladateljica, aranžerka i basistica Sherisse Rogers ubrovačko kazalište koje nosi ime najsjajnijega hrvatskoga šaljivopisca već je igralo komediju Teštament Vanče Kljakovića, poznatijega prema svojim redateljstvima. Međutim, kako je ta predstava bila među najposjećenijima, obnovljena je, u prosincu 2009., s novim redateljem, Ivanom Leom Lemom i novim glumačkim postavom. Naime, kazalište i u Dubrovniku najviše pune srednjoškolci, a njih je svake godine na stotine novih pa je to lijepa prigoda da vide primjer komedije, k tome još i domaćega pisca. Podsjetimo, u Teštamentu Vanče Kljakovića, pisanom splitskom Ëakavπtinom, neki je imućni Tonći nenadano umro, a troje bliskih mu srodnika (Tereža, Bekina i Vice), pošto se najprije nastoje međusobno prevariti, naoko složno traže mogućnost da izmijene za njih nepovoljno ostavinsko pismo. To uspije saznati i jedna bližnica (Paškva) te još jedan bližnik (Bepo) pa njih sad već petoro smisle da neki Šime Frzelin, tip “malo onako“, koji je Tonću donio ulovljenu pjevicu ne znajući da je umro, pred pravnikom (Prošpero) odigra mrtvaca te svu imovinu ostavi njima, a nešto i sebi - u jagmi i neslozi svakoga od njih da zgrabi što više za sebe… “Ovo je predstava o našim manama. (…) Ovo nije komedija, ovo je tragedija našega vremena i našega karaktera“, piπe redatelj Lemo u programskoj knjiæici. Točna je tu svaka riječ, međutim, napisana prije razorne koruptivne bujice u Hrvatskoj, ova se komedijica bavi ipak sitnim dušama u malom ozračju, ali ne manje pohlepnim od velikih lupeža. No, lako je “povući paralele“… GLAZBA Na toj, spoznajnoj razni komad je izvrstan. Jednako tako i s etičke točke motrenja. Ono što kvari dojam jest akribijska razina Teštamenta; hrvatski suvremeni pisci kao da nisu baš previše nadareni za komiku, sve redovito ode u sprdnju, dijelom i u satiru, kao i ovdje. Sukladno tome, i redateljstvo se lomilo između želje da prikaže ono što redatelj na papiru izvrsno uočava i nakane da se dopadne gledateljstvu. A što gledateljstvo zapravo voli, zar uvijek neku sprdačinu? Ili su predstavi (gledanoj 19. veljače) već stanovito “popustile uzde“?… Branimir Vidić (Frzelin), Jasna Jukić (Tereža), Helena Kovačić (Bekina), Antonio Franić (Vice), Izmira Brautović (Paškva), Edi Jertec (Bepo) i Hrvoje Sebastijan (Prošpero) visoko su kvalitetna, mahom podmlađena družba kazališta stare slave, sposobni odigrati i znatno bolje i znatno zahtjevnije. U sažetku: i pored ovdašnjih objekcija, srednjoškolcima je preporučiti predstavu moguće korisnih spoznaja… Stijepo Mijović Kočan Opera za djecu Mačak u čizmama Visoka profesionalnost D ječje kazalište Dubrava u koprodukciji s Udrugom Mala opera održali su 17. veljače 2010. svečanu premijeru opere s plesom, predstave G. Rossini/ Z. Niessner Mačak u čizmama. Osnivači Udruge Mala opera su Zdenko Niessner, svestrani glazbenik, od osebujnih opernih uloga za baritone do brojnih glazbenih adaptacija, dok je zajedno s njim suosnivačica Danijela Petrić, pijanistica, koja kao solistica i komorna glazbenica koncertira u domovini i inozemstvu, a od 1994. bavi se pedagoškim radom kao profesorica na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu i suradnica Muzičke akademije u Zagrebu. Dječje kazalište Dubrava projektom Mačak u čizmama nastavlja svoju, već višegodišnju praksu, da na repertoar stavlja glazbene predstave namijenjene najmlađima. Opera s plesanjem Mačak u čizmama nadahnuta je motivima iz istoimene priče Charlesa Perraulta, a glazbu, dijelove opere Talijanka u Alžiru Gioachina Rossinija, odabrao je Zdenko Niessner, koji je napisao i libreto za predstavu i režirao ju je. Ovom se predstavom željelo i uspjelo oživjeti formu opernog kolaža (pasticcia). Niessner je iz literarnog predloška uzeo dva lika, Mačka i »arobnjaka, i adaptirao ih kao jedine aktere radnje. Protagonist je, dakako, mudri Mačak koji u dvoboju s lažnim i narcisoidnim Čarobnjakom nizom spletki i smiješnih dogodovština nadmudri zlog »arobnjaka i tako ispravlja nanesenu nepravdu. Ova vesela predstava s atraktivnim plesom, zabavnim i iskričavim duetima i savršenim arijama, pokazala je visoku profesionalnost izvođača, čije je pjevanje bilo razumljivo i djeci. Marta Babić tumačila je na premijeri Mačka, a svojevremeno, u operi Ivica i Marica, tumačila je Ivicu. Čarobnjaka je na premijeri predstavio Antonio Brajković vrlo uvjerljivo. Treba pohvaliti i glazbenu voditeljicu Danijelu Petrić, koja je, čitav sat, koliko predstava traje, dojmljivo na glasoviru svirala veselu Rossinijevu glazbu. Ugodnom vizualnom dojmu predstave pridonijela je funkcionalna scenografija Lea Vukelića, šarolika kostimografija Slavice Grdinić i privlačna koreografija Sandre Bandić Naumovski. Značajan je i doprinos majstora rasvjete Dine Čosića. Spomenimo da u alternaciji nastupaju Gorana Biondić, kao Mačak i Zdenko Niessner kao Čarobnjak. Æelimo operi Mačak u čizmama uspjeh, jer ona to i te kako zaslužuje. Sustavno djelovanje Male opere na upoznavanju djece s klasičnom glazbom i djelima iz glazbene baštine ima veliki značaj, pogotovo danas kad smo na udaru svakojake glazbe sumnjive kvalitete. Milica Jović U proπlom broju ©kolskih novina ispod Ëlanka o premijeri opere Norma izostavljen je potpis autorice Milice JoviÊ. IspriËavamo se autorici i Ëitateljima na tom propusti mediji aktualno broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. KNJIGE 27 ČASOPISI Različita iskustva obrazovanja odraslih M Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih, zbornik radova, Uredili Milan Matijević i Tihomir Žiljak, Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb, 2009. Radovi u ovome zborniku predstavljaju vrlo dragocjenu građu za daljnje sustavno promišljanje obrazovanja odraslih eđunarodna konferencija o obrazovanju odraslih, što ju svake godine, počam od 2002. godine, organizira Hrvatsko andragoško društvo, jedno je od rijetkih mjesta na kojem se hrvatski andragozi redovito susreću sa svojim domaćim i stranim kolegama, afirmirajući ovo važno obrazovno područje. Prošlogodišnja 4. međunarodna konferencija, koja je održana u Šibeniku od 29. do 31. svibnja, 2009. godine, bila je posvećena problemu neformalnog obrazovanja i informalnog učenja odraslih. Afirmiranjem cjeloživotnog učenja kao dominantnog obrazovnog diskursa, neformalno i informalno učenje dobivaju na važnosti. Potrebno je bilo ponovno propitati njihove andragoške specifičnosti i mogućnosti u ispunjavanju različitih obrazovnih ciljeva. Konferencija je pružila mogućnost da se predstave dosadašnji istraživački rezultati na ovom području, otvore nova teorijska pitanja i ponude nove mogućnosti andragoškog rada. Sve se to našlo i u zborniku radova s te konferencije u izdanju Hrvatskoga andragoškog društva koji su priredili Milan Matijević i Tihomor Žiljak. Prvi dio je bio posvećen važnosti neformalnog i informalnog učenja u promjenama sustava obrazovanja odraslih i obrazovnim reformama. U ovom dijelu su predstavljena domaća i strana iskustva u korištenju i reguliranju neformalnog obrazovanja odraslih. Druga skupina izlaganja predstavila je iskustva i probleme u primjeni programa nefor malnog obrazovanja. U ovoj skupini su predstavljena istraživanja o odnosu studenata i nastavnika prema neformalnom obrazovanju kao i različiti oblici korištenja neformal nog obrazovanja u visokoškolskoj nastavi. Uključeni su, također, prikazi obrazovanja za kvalitetu te važnost cjeloživotnog obrazovanja za europsku dimenziju odgojnog rada. Treća skupina se bavila stanjem i mogućnostima informalnog učenja odraslih. Najveći dio izlagača se usmjerio na korištenje novih tehnologija. Uz to je naznačena važnost informalnog učenja za dvije ciljne skupine: roditelje djece s kroničnim bolestima i kreatore obrazovne politike. Na kraju, posljednja skupina je predstavila iskustva dobre prakse. To se odnosilo, prije svega, na iskustva iz različitih organizacija uključenih u obrazovanje odraslih. Zbornik radova s izlaganjima u kojima su se dotakle gotovo sve dimenzije problema neformalnog obrazovanja i informalnog učenja ukazuje na svu važnost neformalnog obrazovanja i informalnog učenja, ali i na njegove neiskorištene mogućnosti te stoga predstavlja vrlo dragocjenu građu za daljnje promišljanje ove vrlo važne andragoške teme. (RI) General, ban i pjesnik B Josip Jelačić, Pjesme / Gedichte Priredio Stjepan Laljak Matica hrvatska Zaprešić Zaprešić, 2009. Knjiga bi trebala današnjem čitatelju približiti književno stvaralaštvo jedne od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti an Josip Jelačić bio je jedan od najpopularnijih Hrvata u Europi i jedan najopjevanijiih junaka u dosadašnjoj povijesti hrvatskoga naroda (istina: za neke je u toj istoj Europi najomraženija ličnost s ovih prostora, ali to je danak povijesti i tragičnim povijesnim okolnostima u kojima se Hrvatska u Jelačićevo vrijeme našla). Ustani bane i danas je najpopularnija hrvatska budnica, zbog nje se nekada išlo u zatvor, o Jelačiću su pisani romani ne samo na hrvatskom nego i na njemačkom i francuskom jeziku. Sve je to manje više poznato, no široj je javnosti manje poznato da je i sam Jelačić pisao pjesme, istinabog na njemačkom, koje su se onda kasnije pojavljivale i u hrvatskom prijevodu. Prvu zbirku pjesama na njemačkom jeziku Jelačić je, kao mladi časnik, objavio još 1825. godine u nakladi zagrebačkog knjižara Josipa Rossyja pod naslovom Eine Stunde der Erinnerung (Sat sjećanja), a drugu 1851. godine u Beču po jednostavnim naslovom Gedichte (Pjesme). Jelačićevo pjesničko i dramsko djelo do danas je nedovoljno istraženo, a sada smo u prigodi da njegove pjesmotvore čitamo i na hrvatskom jeziku u ovećoj knjizi koju je prošle godine objavila Matica hrvatska Zaprešić, u prigodi običježavanja 150. obljetnice Jelačićeve smrti. Prvi dio knjige (Pjesme) sadrži one pjesme koje je svojedobno prepjevao Dimitrije Demeter (1861.) i dramu Rodrigo i Elvira u prepjevu Augusta Harambašića, iz 1894. godine, kada ju je na scenu zagrebačkog HNK-a postavio Stjepan Miletić, glasoviti intendant središnje nacionalne kazališne kuće, veliki istraživač i oduševljeni evokator hrvatske dramske baštine u koju je, kako to ističe teatrolog Nikola Batušić u svojoj studiji o Jelačiću (1999.), s pravom ubrtajao i ovu dramu bana Josipa Jelačića. Za hrvatskoga čitatelja posebno će biti zanimljiv Dodatak u kojemu se na stotinjak stranica prvi put objavljuju članci, kritike, feljtoni i studije o Jelačiću objavljivani u austrijskim, češkim, poljskim, talijanskim i slovenskim novinama i časopisima kojih nema u hrvatskim knjižnicama, pa će ovaj prijevod za hrvatskog čitatelja predstavljati svojevrsno kulturno otkriće. Drugi dio knjige donosi pretisak Jelačićeve zbirke objavljene u Beču 1851. godine pod jednostavnim Gedichte (Pjesme), odakle su za ovo hrvatsko izdanje preuzeti tekstovi, ilustracije i vinjete austrijskih umjetnika, a uz pjesme objavljen je i dodatak koji sadrži osvrte na Jelačićeve pjesme objavljene u austrijskim časopisima toga vremena. Drugi dio knjige sadrži i dramu Rodrigo i Elvira na njemačkom jeziku. Ova bi knjiga, koja predstavlja biti prvi korak u sustavnijem valoriziranju i toga dijela Jelačićeva djelovanja, trebala današnjem čitatelju približiti književno stvaralaštvo jedne od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti. Ivna Dorić Matematičko fizički list Broj 3 (239), Zagreb, 2009./2010. N ovi broj MFL-a donosi drugi od tri pregledna priloga iz fizike Povijest znanosti, Nastanak moderne znanosti, Darija Hrupeca. Niz članaka iz matematike započinjemo intervjuom s Ivanom Ivanšićem, umirovljenim sveučilišnim profesorom koji je još uvijek, između ostalog, vrlo aktivan član Hrvatskoga matematičkog društva. Umirovljeni profesor Kajetan Šeper iz Slavonskog Broda pripremio je zanimljiv članak iz srednjoškolske matematike Površina jednog četverokuta. O Gergonneovoj i Nagelovoj pišu Helena Halas i Mea Bombardelli u svojem prilogu Izotomične točke trokuta. Mirjana Čižmešija, Boško Šego i Sanja Čerepinko autori su priloga iz ekonomske matematike Model jednostavne linearne regresije na primjeru glavnog zgoditka u igrama na sreću. U članku Novčić koji zna plivati, u rubrici Iz moje radionice i laboratorija, Ivica Aviani opisuje pokus koji pokazuje kako novčić može plivati na vodi. Iz astronomije su dva zanimljiva priloga. Vladis Vujnović, profesor u mirovini, bavi se fotonima i odgovara na pitanje zašto je nebo mračno, dok Vernesa Smolčić, s California Institute of Technology, u Pasadeni u SAD-u, piše o važnost radiozračenja u razvoju galaktika. Tu su i stalne rubrike te najava, na zadnjoj strani omota, proslave 450. obljetnice rođenja poznatoga našeg znanstvenika, fizičara i teologa Marka Antuna de Dominisa, koja će se pod pokroviteljstvom UNESCO-a obilježiti i širom svijeta. (as) Bjelovarski učitelj Časopis za odgoj i obrazovanje god. XIV., broj 3., Bjelovar, rujan - prosinac 2009. U Velikom Grđevcu, rodnome mjestu poznatoga dječjeg pisca Mate Lovraka, već 22. godinu zaredom održavaju se Lovrakovi dani kulture, na kojemu se svake godine održi i tematski stručni skup. Prošle je godine to bilo upravo Lovrakovo stvaralaštvo. O značenju Lovrakova stvaralaštva kao poticaju za interkulturalni dijalog u novome broju Bjelovarskog učitelja piše Ilija Pejić. Isti autor u svome drugom prilogu istražuje suvremenost Lovrakovih, Kästnerovih, Molnarovih i Kolarovih djela. Temom Lovrakova stvaralaštva, kao poticajem za interkuluralni dijalog, bavi se i Katica Grgurić, na temelju komparativne analize lektirnih djela Družba Pere Kvržice M. Lovraka, Emil i detektivi E. Kästnera i Junaci Pavlove ulice F. Molnara. U članku Likovi odraslih u dječjim romanima o dječjim družinama Berislav Majhut posebno analizira lik učitelja u Lovrakovim romanima Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovorka Pralas iz učiteljskoga kuta razmatra problem timskog rada u radionicama školske knjižnice. Svi spomenuti prilozi predstavljaju izlaganja na spomenutom stručnom skupu u Velikom Grđevcu, a u dijelu časopisa koji donosi nove stručne članke. Vlado Halusek piše o planiranju i pripremanju za nastavni rad, Karolina Petljak bavi se ulogom ručnog rada u razvoju djeteta, dok Melita Pek prikazuje projekt terenske nastave s temom jeseni. (ir) Meridijani Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja, broj 142., veljača 2010. Obje glavne teme u ovome broju Meridijana vode nas u inozemstvo. Prva nam predstavlja Veliki Novgorod - kolijevku Rusije (tekst Višnja Grabovac, fotografije Branko Kladarin), koji je jedan od najstarijih gradova u Rusiji. U njemu su napisane prve ruske knjige, naslikane neke od najljepših ikona, grad se ponosi i najstarijom gradskom utvrdom (kremlj), katedralom Svete Sofije koja je najstarija kamena građevina na tlu Rusije, glasovitim freskama i činjenicom da je Novgorod rodno mjesto velikog skladatelja Sergeja Rahmanjinova. Druga glavna tema vodi nas malo bliže - u Stuttgart, kolijevku automobila Mercedes (tekst Edita Gregurić-Cvenić, fotografija Goran Saletto i TZ Stuttgart). Stuttgart je po položaju među slikovitim brežuljcima i dolinama drugačiji od drugih velikih njemačkih gradova i u mnogočemu je sličan Zagrebu: tipičan je srednjoeuropski grad, ima jednu uspinjaču, tramvaje, okružen je zelenim brežuljcima, starim dvorcima i toplicama. Od ostalih priloga izdvajamo članak Milana Sijerkovića o klimatskim promjenama, zatim putopisni zapis Lare Černicki o rječici Kamačnik u Gorskom kotaru - zaustavite se u Vrbovskom i zavucite se u uski kanjon kojim šumi jedna od najslikovitijih, ali i najkraćih hrvatskih rijeka - kao i prilog o kraljici Viktoriji, jednom od najdugovječnijih monarha u povijesti. (ir) iz proπlosti 28 PRIJE 150 GODINA Narodi u Austrijskom carstvu Vitez Hefler urednik u ministarstvu za javnu nastavu u Beču donosi sliedeći popis o narodu u carstvu Austrijskom. Slavenah ima ukupno 13,727.000 (i to Čehah 4,400.000; Slovakah 1,900.000; Rutenah u Galiciji i Bukovini 3,200.000; Slovenah 1,200.000; Hrvatah 1,400.000; Srba 1,600.000; Bugarah 27.000); Niemacah 8,400.000; Magjarah 5,200.000; Talijanah 2,224.805; Furlanah 400.000; Rumunjah 2,700.000; Arbanasah 2000; Grkah 10.000; Jermenah 18.000; Ciganah 90.000; Židovah 900.000. Ukupno 33,661.804. OBLJETNICE Priredila ©tefka BatiniÊ Napredak Nekazni zarad bolesti, niti zato, da diete pomisli, kan’da mu želiš samo bol prouzrokovati. Pazi, da ćut sramežljivosti u drugih nepovriediš, navedi djecu na tu misao, da kod kazne pomisle na sud ljudski i božji. Nevalja dobro srce prezreti i zanemariti, te tako nehajnim učiniti za stidljivost, da tako samo u sebi bezufanje, mlačnost za sve dobro i gnjev neprobudi. Pomisli da i jaki drugčije konj šibom se otupi, te lien postane. Sve druge kazne, bile kakve god, klečanje, prekomjerno stajanje, bijenje rukom, ima nemilih posljedivah za tjelesno zdravlje i podkopava dostojanstvo učiteljevo. Motri učinak svake kazni, netrpi, da djeca proti sućuti rade, da jedno drugo izsmiehava, da jedno drugomu kaznu želi. Napokon badava si kaznio, ako niesi imao pred očima zakon božji, svetu volju Višnjega, njegovu kaznu i milosrdje! (A. Truhelka) Napredak Br. 11 / 1. ožujka 1860. PRIJE 100 GODINA Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća veliki broj hrvatskih učitelja, među kojima i Zvonimir Keler, promiču ideje pokreta radne škole Poklonstvena deputacija HPKZ-a Dne, 28. veljače ove godine predveo je predsjednik “Zbora” profesor Ivan Martinović deputaciju preuzvišenomu gospodinu banu dru. Nikoli Tomašiću, da mu se u ime “Zbora” pokloni i da mu preporuči “Hrv. pedagoško-književni zbor”. Na riječi, kojima ga je pozdravio predsjednik, uzvratio je preuzvišeni gosp. ban, da poznaje i uvažava rad “Hrv. pedagoško-književnoga zbora”, pa da će ta inštitucija naći u njemu svakom prigodom zaštitnika i zagovornika. Nakon toga poklonila se deputcija predstojniku za unutrašnje poslove presvijetlomu gospodinu Levinu pl. Chavraku Letovanićkom i odjelnom predstojniku za bogočašće i nastavu, presvijetlom gosp. dru. Milanu Amrušu. I oba odjelna predstojnika primila su deputaciju najprijaznije, pa su obećala, da će rad “Zborov” vazda pomagati. Hrvatski učiteljski dom Br. 6 / 20. ožujka 1910. PriruËnik za uËitelje Z. Kelera Čestitke za 40 godina učiteljske službe G. Škender Kranjc, r. učit. u Zagrebu, proslavio je 40-godišnjicu svoga službovanja, pa mu je tom zgodom u prisutnosti mnogobrojnoga zagrebačkoga učiteljstva čestitao gradski školski nadzornik g. Vuković u ime grada, školskoga odbora i gradskog načelnika, a u ime same vlade čestitao mu je nadzornik g. Kirin. Razumije se, da su mu i sva zagrebačka učiteljska društva čestitala. Svaki učitelj, koji uz ovu kukavnu plaću doživi zdrav 40. godinu svoga službovanja, zaslužuje, da mu čestita sav stalež, sav narod i sve oblasti. Preporod Br. 3 / ožujak 1910. Naučni izlet u Istru i Dalmaciju Akademički senat bečkoga sveučilišta odlučio je priređivati naučne izlete svih fakulteta po zemljama monarhije. Prvi takav izlet bio je ovoga Uskrsa - u Istru i Dalmaciju. Izletnici su posjetili Ljubljanu, Postojnu, Oglej, Gradež, Pulu, Trogir, Spljet, Kotor, Gruž, Metković, Mostar, Mljet, Vis, Poreč i Trst. K nama, dalje od mora ne misliše doći. Na putu su nastojali temeljito proučiti prilike kulturne, socijalnopolitičke, gospodarske, prirodne, trgovačke itd. - sve što mladež mora znati. Kad se vrate u Beč, sudit će o nama - kao da su nas vidjeli. Narodna prosvjeta Br 3 / 1910. Zvonimir Keler (1900.-1979.) Učitelj generacijama budućih učitelja Br. 11 / 1. ožujka 1860. O kazni (2) broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. K ada je 1919. godine u Zagrebu otvorena Viša pedagoška škola stvorena je, prvi put u povijesti, mogućnost nastavka učiteljskog obrazovanja na-kon završene učiteljske škole. Među prvim generacijama studenata Više pedagoške škole bio je i mladi učitelj Zvonimir Keler (Keller, Köhler), kasnije poznati didaktičar, metodičar i planinar. Rođen je 1. ožujka 1900. godine u mjestu Svetom Petru Čvrstecu kraj Križevaca, gdje je njegov otac bio učitelj. U Zagrebu je završio nižu gimnaziju te 1918. godine učiteljsku školu. Službovao je kao učitelj u osnovnim školama u Gornjoj Kovačici, Grabovcu kraj Grubišinoga Polja i u Dubravi kraj Čazme. Nakon što je 1922. godine završio dvogodišnju Višu pedagošku školu grupu: prirodopis, zemljopis i kemija - dekretom mu je dodijeljeno mjesto u Učiteljskoj školi u Gospiću. U Građevinskoj školi u Zagrebu radio je od 1926. do 1932. godine. Kako je Viša pedagoška škola, zahvaljujući ministru prosvjete Stjepanu Radiću, bila kratko vrijeme četverogodišnja, Keler je iskoristio tu priliku te upisao i 1928. završio Visoku pedagošku školu. U razdoblju od 1932. do 1955. godine, kada je umirovljen, radio je kao profesor u učiteljskim školama u Čakovcu, Pakracu, Petrinji, Šibeniku i Karlovcu, gdje je nakon umirovljenja bio ponovno aktivan u Zavodu za školstvo, Centru za profesionalnu orijentaciju i u Pedagoškoj akademiji. Umro je 21. listopada 1979. godine. PRIJE 50 Likovni odgoj u gimnazije i stručne škole U Zagrebu je održan sastanak Savezne komisije za likovni odgoj, na kojem je održano više referata. Profesori Vilko Selan Gliha, Josip Roca, Kamilo Tompa i Dinko Vidović govorili su o problemima likovnog odgoja u srednjim školama, pro. Živko Haramija o likovnoj opremi udžbenika, a prof. Alenka Gerlović o likovnoj opremi dječjih knjiga i listova. Osim toga prof. Josip Roca održao je predavanje o novim metodama likovnog odgoja s brojnim projekcijama u boji. Na kraju su predstavnici svih republika i Akademije za likovne umjetnosti u Zagrebu potpisali predstavku upućenu Saveznom izvršnom vijeću, u kojoj se izražava apel, da se uvede u gimnazije i u sve stručne škole predmet “likovni odgoj”. Prema ovoj preporuci, u drugim i trećim razredima srednjih škola predavao bi se likovni odgoj s praktičnim izborom građe, dok bi se u završnim razredima gimnazije likovno obrazovanje nastavilo s predmetom “povijest umjetnosti”. Članovi Savezne komisije za likovni odgoj odlučili su, da se potkraj ove godine održi u Beogradu Osnivačka skupština Udruženja likovnih pedagoga Jugoslavije. U svim republikama već su formirani inicijativni odbori. Na skupštini će predstavnici Savezne komisije podnijeti izvještaj o unapređenju likovnog odgoja u našoj zemlji u posljednjih deset godina. Keler se već kao dvadesetdvogodišnji učitelj počeo javljati svojim člancima u pedagoškoj periodici. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća veliki broj hrvatskih učitelja, među kojima i Zvonimir Keler, promiču ideje pokreta radne škole. Piše o Georgu Kerschesteineru, jednom od glavnih predstavnika radne škole, o ručnom radu u kontekstu domaćih životnih potreba i prilika te općenito o pitanjima praktičnoga rada u nastavi. U člancima koje objavljuje tridesetih godina jasna je Kelerova orijentacija i naklonost pedagoškim idejama braće Radić. Problematizirao je probleme obrazovanja seoskoga stanovništva te pitanja obrazovanja učitelja. Tako 1939. godine u Napretku piše: Studij narodnog života i narodne duše u svima njenim manifestacijama, i to ne općeno i površno, već u raznim gospodarskim i privrednim sredinama u vezi s tlom na kojem se taj život odvija, prvi je uvjet da se učitelj u selu može snaći i poraditi za napredak kolektiva. Jer od nerazumijevanja nije daleko do mržnje, a gdje se živi u mraku mržnje, tamo je uzgojno djelovanje nemoguće. I kod uzgajanika i kod uzgajatelja treba da postoji uzajamna težnja za usavršavanjem, za međusobnim primanjem, za učenjem. Zato učitelj mora najprije dobro naučiti, kako njegovo selo živi, kakovi su društveni i pravni odnošaji u domu i selu, kakvi su običaji, vjera i filozofija narodna. Otvorenost prema novoj školi i novoj pedagogiji za Kelera nije značilo i njihovo bezuvjetno prihvaćanje u ondašnjoj hrvatskoj stvarnosti. Stoga u Napretku 1934. godine piše: Reformni je pedagogijski pokret našao svoju kolijevku po velikim gradovima srednje i zapadne Evrope, pa je i potpomaže, a i sam sudjeluje u njezinoj izgradnji. Ali ni u tim zemljama nije još reformni pedagogijski pokret stvorio seosku školu. U primjeni, dakle, te nove škole na naše prilike postoji opasnost da se u naše seoske škole naprosto prenosi sav onaj metodički rad kako je uveden u reformnim školama stranih gradova. Tako bi ostala ta škola tuđa i ne bi mogla zadovoljiti postavljenom cilju. Mi moramo izgraditi našu seosku školu u duhu načela nove pedagogije. Budući da je međuratna nova škola i nova pedagogija nakon rata proglašena buržoaskom tekovinom, tako su se utišali i njezini pristaše. Zvonimir Keler, kao profesor učiteljskih škola i vrstan metodičar, pisao je priručnike za učitelje koji su izlazili pedesetih godina 20. stoljeća. Za svoj pedagoški rad nagrađen je 1971. godine nagradom “Ivan Filipović” za životno djelo. Na kraju treba spomenuti da je još od studentskih dana Zvonimir Keler bio aktivan planinar. Kao član lokalnih planinarskih društava u mjestima u kojima je službovao pridonosio je razvoju planinarstva, istraživanju planina i promicanju prirodnih ljepota Hrvatske. GODINA Učesnici su se upoznali i s izložbom u Školskom muzeju na temu “Nove metode likovnog odgoja”, koja će se kao prva ove vrste kod nas prenijeti i u Beograd u vrijeme Osnivačke skupštine likovnih pedagoga, a zatim i u ostale republičke centre. Ponovno je za predsjednika Savezne komisije za likovni odgoj izabran Kamilo Tompa, profesor na Arhitektonskograđevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu. Školske novine Br. 26. veljače 1960. Kako se stvara ocjena Na Pedagoškoj diskusionoj večeri PKZ-a, koja je 22. februara o. g. održana u Klubu prosvjetnih radnika u Zagrebu, izveden je zanimljiv i poučan eksperimenat: demonstracija o tome kako se stvara ocjena. Više od stotinu prosvjetnih radnika, od kojih su neki bili i izvan Zagreba, imalo je prilike vidjeti, kako i pod utjecajem kojih faktora nastaju učeničke ocjene u našim školama. Predavač i izvođač eksperimenta najprije je rekao nekoliko riječi o složenosti i teškoćama ocjenjivačkog rada. Zatim je naveo kako se problematika ispitivanja i ocjenjivanja naučno istražuje već pedesetak godina. I kod nas je u tom području bilo originalnih naučnih radova (na primjer neka istraživanja Ramira i Zorana Bujasa). Sada je to pitanje opet aktuelno. Novi Zakon o osnovnoj školi predviđa pored dosadašnjeg načina ispitivanja i ocjenjivanja još i primjenu testova znanja i opisno ocjenjivanje. Školske novine Br. 10 / 4. ožujka 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. D ok sam rastao pod Klekom, naša nas je škola učila mnogome znanju i držala nas pod stegom. Naši učitelji nisu bili ni mrki ni odbojni, ma da su na vojničku vršili svoju dužnost. Gdje je bilo odpora i nemara, sudila je redovno šiba. A bez šibe krajiška škola ne bi bila karika u lancu krajiškog vojničkog ustrojstva. Samo u crkvi nije bilo šibe, ma da je i na tom svetom mjestu mnogo toga podsjećalo na duh, koji je vladao u javnome životu. Istina je, da je šiba mnogo puta pretjerano vršila svoj poziv djelujući bolno na onoga, komu bijaše namienjena. Ali je istina i to, da je u krajiškim mjestima vladao red, da se je živjelo mirno i srećno, da je čovjek čovjeku bio zaista ‡ čovjek. Spominjući se tih vedrih dana pod nezaboravnim Klekom često mislim na svoje učitelje, koje sam bezgranično poštivao i u istinu ljubio. Ne sjećam se, da bi kraj tolikih mojih učitelja, od prvog do petog (građanskog) razreda, bio u mojim očima koji manje vriedan. Svi bijahu učitelji u pravom značenju rieči, ali dakako s određenom distancom, a to je u našoj dječačkoj duši stvaralo respekt i osjećaj, da su nam učitelji više negoli isti roditelji, da su za naše mjerilo više negoli ostala gospoda, pa nosila ona i zlatni ovratnik. Da mi je onda tkogod rekao, da će ova predodčba o učiteljima ustupiti mjesto drugoj, koja će poslije u životu doći, ne bih mu vjerovao i jamačno bih se na to ljutio. Pa ipak se je to u stanovitoj formi dogodilo. Moram odmah reći, da svi moji učitelji, s kojima sam se poslije u srednjoj školi sreo, nisu mogli ni pomutiti, a kamoli izbrisati sliku mojih prvih učitelja. Pa tako ni oni, uz koje me vezahu moje sveučilištne nauke, a tih je bilo mnogo. Ali se ipak našao jedan, koji je moju sviest zaokupio tkao, da su iz nje izčezle sve pređašnje slike. Bio je to dr. Đuro Arnold. […] A lma mater croatica! Prvi semestar na mudroslovnom fakultetu. Predavanja počinju. Poslije podne u 3 sata stupa u dvoranu nježan, vitak i bljedolik gospodin. To je on! ‡ šaptala je moja uzbuđena duša, pred kojom je sada stajala prava, živa pojava onoga, za kojim je moja duša toliko žudila. Sada ona gleda onu milu glavu s plavim očima, s pomno zakovrčanim viticama, i unutarnjim glasom svojim šapće rieči Svetoga Pisma: flOči su ti kao u golubice između vitica tvojih!« Gledam ga nepomično u cieloj pojavi njegovoj: i onu oštru progrušanu bradicu, i ono crno sako odielo, i onaj cilindar u ruci. Gledam ga i motrim, kako otmjeno stupa na podium, kako na vješalicu stavlja cilindar, kako se postavlja na lievu stranu katedre, kako se smjerno naklanja, kako popostoji časak, kako se diskretno nasmjehuje, kako sjeda za katedru, kako iz unutarnjeg džepa vadi papire, kako nasađuje cviker i kako, zakrenuvši glavom i odkosivši ramenom, počinje mirno i tiho, izpod glasa: flGospodo i gospođe!« Gledajući u papire govori više samostalno negoli čita, i objašnjava pojedine tvrdnje duhovito i uvjerljivo, i dok je u tom poslu, svaki čas skida cviker i drži ga među prstima dotle, dok očima ne preleti slušatelje, koji nepomično gledaju u njega. A zatim opet nasađuje cviker i osmjehnuvši se malko, nastavlja govoriti istom toplinom kao i prije. A kad ga u govoru prekine zvono odbijajući 4 sata, obraća se slušateljima s pogledom preko cvikera: flMolit ću još samo časak!« I napokon se svršio sat. Poklon i odlazak. Netko u dvorani pita: flTko je taj profesor? Kako se zove?« A dvorana, u kojoj jošte vlada duh učiteljev, odgovara hitro: flTko 29 Dr. Đuro Arnold Zapisci o velikom učitelju hrvatskog naroda [Ulomci] Ante Cividini Ante Cividini (1881. ‡ 1968.), pedagog, pisac i političar, bio je srednjoškolski profesor i ravnatelj učiteljskih škola u Gospiću, Koprivnici i Čakovcu. Zagovornik škole rada, pokrenuo je i bio urednik časopisa Nova škola (1924. ‡ 1930.), a uređivao je i Hrvatski planinar (1935. ‡ 1939.). U zborniku Iz poviesti hrvatskoga školstva i prosvjete (Zagreb, 1944.) objavljen je prilog u kojem Cividini, mješavinom memoarskog i publicističkog diskursa, nadahnuto portretira svoga negdašnjeg profesora, književnika i filozofa Đuru Arnolda, utemeljitelja studija pedagogije (1896.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. drugi nego Arnold?« Podpisi! Slušatelji stoje pred katedrom i flpobiru« prve semestralne podpise. I profesor Gjuro Arnold podpisuje indekse. Njegov je podpis tipičan. Kao da ga podpisuje s kružnim perom. Bože moj, i opet kružno pismo! I to iz ruke mog učitelja, pjesnika. I to tako skladno i liepo! Podpisujući indekse naš se učitelj svakom đaku blago osmjehnuo i pri tom pogledao naslov i ime na prvoj stranici, da na taj način upozna svoje slušatelje. I meni se tako osmjehnuo, a pročitavši naslov knjižice, kimnu mi i reče: flA vi ste...?« ‡ flMolim vas, posjetite me u zbornici!« To je moj prvi odnos s novim učiteljem, koji je svoju dušu prenio u moju tako, da su slike mojih prvih učitelja počele bliedjeti i nestajati, kao što bliede i nestaju zviezde pred suncem. […] H tio bih stoga mlađim generacijama predstaviti ličnost, koja je na svakom svome mjestu i u svakom svome poslu bila sjajnim uzorom čovjeka, književnika i učitelja riedkih vrlina. Na ognju Arnoldove ličnosti stjecahu snagu stotine i stotine hrvatskih učitelja i profesora, na toj snazi odgojeno je tisuće i tisuće hrvatskih đaka. A da su jedni i drugi, bilo posredno ili neposredno, kresali iskre svoje snage u hrvatski narod, suvišno je izticati. Izvor svega toga jest duša dra. Đure Arnolda, i stoga se on ima smatrati zaslužnom ličnošću i velikim učiteljem hrvatskog naroda. nja, 4. ta pokusna predavanja čitati i izpravljati i 5. držati zajedničke sjednice s profesorima (manuduktorima kandidata) i s kandidatima samima. Ako se k ovome pridodaju oni mnogobrojni posjeti kandidata, koji su osobito poslije podne obilazili svog strpljivog profesora, da im pomogne bilo savjetom bilo literaturom, onda se moramo diviti čovjeku tako nježne tjelesne snage, s kojom je svladavao sve te poslove i napore, i povrh toga našao vremena, da časove tišine i odmora posveti pjesničtvu kao najvišem cilju svoga zemaljskog života. Voditi Pedagogijski seminar na sveučilištu nije lak posao. S jedne strane je potežkoća s izborom profesora, koji imaju držati uzorna predavanja i rukovoditi vježbe i pokusna predavanja kandidata. Stručno pedagožki obrazovanih profesora nije u Arnoldovo vrieme bilo. Trebalo je dakle od vrstnih profesora gimnazijskih predmeta stvoriti valjan zbor uzornih seminarskih metodičara. To je Arnoldu uspjelo pomoću njegovog velikog auktoriteta. Profesori nekadanje donjogradske gimnazije, na kojoj se redovno obdržavao Pedagogijski seminar, uzorno su izvršivali sve dužnosti, koje su slobodnom voljom na se preuzeli. S te je strane profesor Arnold prebrodio sve potežkoće. Veće je potežkoće njegovu nastojanju zadavala druga strana, na kojoj bijahu kandidati. Ne shvaćajući važnost svog peedagožkog obrazovanja kandidati nijesu dolazili na predavanja, koja je njihov profesor držao o specialnoj pedagogiji. Misleći, da je za obučavanje njihova predmeta dovoljno znati metode znanosti, koja ih iz sebe daje historijskih i teoretskim putem, često su dolazili u oporbu s psihologijskim normama školske metodike i prakse, a to je naravno smetalo normalnom radu Pedagogijskog seminara. […] A Na najvišem znanstvenom zavodu Arnold je djelovao od drugog poljeća školske godine 1894./5. pa sve do 1922./3. Svoja je predavanja započeo Općom pedagogijom, a završio sa Specialnom pedagogijom i Pedagogijskim seminarom. […] N ije doista bilo lako: 1. osnovati Pedagogijski seminar, koji je počeo djelovati šk. g. 1896./7., 2. čitati tolike pedagožke radnje, koje su morali svi kandidati mudroslovnog fakulteta izrađivati, 3. upućivati kandidate u sastavljanje pokusnih predava- rnold je često naišao i na oholost kandidata. No ta je redovno svršila porazom i grdnim uzmakom. Evo vam jednog primjera! Odličnom slušaču hrvatske poviesti, u kojega su mnogi gledali s velikim nadama, zadao je profesor Arnold radnju: flPoviest i ljubav k domovini«. Za nekoliko dana predao je kandidat radnju na jednome arku s ovim tekstom na prvoj strani: flNe mogu pisati o toj temi, jer ja ne poznam ljubavi k domovini«. Na oglasnoj ploči svanuo je iza toga poziv, da se kandidat J. K. potrudi u stan profesora Arnolda. Ovaj ga s, običajnim smieškom primi, posjedne kraj sebe i zametne ovaj razgovor: flMolim vas, gospodine, iz kojeg ste vi mjesta?« ‡ flIz Đakova.« ‡ flIdete li kada onamo?« ‡ flDa, idem.« ‡ flJesu li vam tamo roditelji?« ‡ flJesu, ali na groblju, jer su umrli.« ‡ flDa li polazite njihove grobove?« ‡ flPolazim, radi toga i odlazim u Đakovo.« ‡ flTako, tako. A volite li ono mjesto, na kome vaši roditelji počivaju?« ‡ flTa volim, volim...« počeo se Janko vrpoljiti. ‡ flA, molim vas, je li vam draga okolina, u kojoj su grobovi vaših roditelja?« ‡ flKako mi ne bi bila draga!« ‡ uzrujavaše se mladić. ‡ flDakle vam je i Đakovo milo?« ‡ flTa jest, jest...« ‡ flA je li vam mio onaj liepi kraj, Dr. Ante Cividini u kome se Đakovo nalazi?« ‡ flGospodine profesore, zašto me to pitate?« ‡ flZato, da čujem, da li volite ili ne volite zemlju u kojoj se đakovački kraj nalazi!« ‡ flTa volim, volim...« ‡ flNo, kada sve to volite, onda izvolite uzeti ovaj papir i obraditi temu, koju sam vam zadao!« ‡ Uspjeh je bio eminentan. N ježnost, s kojom je učitelj Arnold svoje učenike susretao, bez primjera je na zagrebačkom sveučilištu. Ali Arnold nije bio takav samo ex cathedra, kao učitelj i odgojitelj. On je na svim svojim položajima, koje je na sveučilištu zauzimao, bio takav. Ne samo sa svojim učenicima, nego i sa svojim profesorskim drugovima, s fakultetskim i s rektoratskim personalom, uobće sa svima, koji su s njime dolazili u dodir. A toga je bilo svaki dan, jer je Arnold bio na sveučilištu ne samo fljavni redoviti profesor pedagogike te teoretičke i praktične filozofije«, nego i flčlan izpitnoga povjerenstva za kandidate srednjih škola«, flravnatelj izpitnoga povjerenstva za učiteljsku službu u višim osnovnim školama«, fldekan mudroslovnog fakulteta« dva puta: šk. god. 1898./99. i 1912./13., flprodekan« šk. god. 1913./14., flrector magnificus« i s tim u vezi predsjednik družtva flHrvatska mensa academica« u šk. god. 1899./1900., flprorektor« šk. god. 1900./01., flpredsjednik kr. zem. povjerenstva za priznanje u inozemstvu stečenih doktorskih diploma medicine« i flzamjenik ravnatelja izpitnoga povjerenstva za učiteljske kandidate prostoručnog risanja u srednjim učilištima i ujedno izpitivač pedagogike«. K oliko ga je sveučilištna mladež voljela, vidjet ćemo odmah. Arnold bijaše dva puta dekan filozofskoga fakulteta. Oba puta u godinama, kada je slavio svoj pjesnički jubilej. Prvi put bijaše to godine 1898., dakle u dvadeset petoj godini pjesnikovanja, a drugi put godine 1913., dakle u četrdesetoj godišnjici. Hrvatska sveučilištna mladež svih fakulteta tom je prilikom predala Arnoldu spomenicu s podpisima, vezanu u elegantnu knjigu. No obje te spomenice nadvisuje ona, koju su sveučilištni đaci predali Arnoldu godine 1900., kad se je u jeseni kao bivši rektor od njih dielio. Što je tada njima bio Arnold, to bi znali pripoviedati oni, koji su još na životu, a među njima napose oni, koji su se grijali na toplom srdcu Arnoldovu. No tko bi sve te podatke pokupio? Pa kad bi to i moguće bilo, ne bi jamačno bilo više, nego što je sinteza njihovih osjećaja, koju prikazuje njihova spomenica. A to je u kožu vezan folio, gdje su podpisani svi tadašnji sveučilištni đaci. Na prvome listu majstorski je izrađena slika seoskoga momka, gdje se nadgledava u jezero, u kojemu se nalazi ukleta kraljevna. Ciela slika izrađena je u hrvatskim narodnim ornamentima, samo je šteta, što joj auktor nije nigdje podpisan. Unutar te slike izpisan je raznim bojama sliedeći nadpis: flHrvatski sveučilištni građani dru. Đuri Arnoldu, svomu dičnom rectoru, čelik Hrvatu, pjesniku i učenjaku u znak ljubavi, štovanja i odanosti. XIX. listopada MCM«. aktualno pisma 30 Izdavaštvo Strip revija Poznajemo li povijest hrvatskog stripa Na novinskim kioscima vrlo malo stripova predstavlja naše autore. Prema nedavnoj anketi osječke udruge StripOsa, njihovih 70 posto članova čita stripove talijanske i 25 posto francusko-belgijske škole, a četiri posto gleda stare stripove. Naše stripove i naše autore nitko ni ne spominje. No, i to se počinje mijenjati. Ovih dana u Stripaonici koju u Profil Megastoreu u Zagrebu vodi Tihomir Tikulin Tico prikazan je drugi broj Strip revije u prisutnosti nekoliko majstora stripa i mnoštva njihovih poštovatelja. Strip revija je izdanje Stripforuma, udruge ljubitelja stripa, koja želi pokazati, podsjetiti i oduševiti nove čitatelje i gledatelje za ono što je vrijedno na tom području kulture. Želi razvijati kulturu stripa. Sve to kroz strip knjige, izložbe, tekstove u novinama, pomaganje drugim strip grupama po Hrvatskoj, neprofitabilno, iz ljubavi prema stripu. Tako je izdano nekoliko strip albuma i strip kalendara, održano nekoliko predavanja, a u pripremi je i treći broj Strip revije na 120 stranica. Glavni urednik Strip revije i udruge Mladen Novaković doveo je u Striparnicu nekoliko velikana našega stripa: Julesa Radilovića, Borisa Dovnikovića, Žarka Bekera, Otta Reisingera, Rudija Aljinovića, a Tihomir Tikulin popratio je sve kod prikaza Strip revije računalnom prezentacijom slikovnoga materijala iz revije. Prvi broj revije gotovo je rasprodan. Ako se i nađe po striparnicama, treba požuriti, jer je ostalo još oko sto primjeraka od tisuću komada ukupne naklade. Što je to u njemu? Stripovi nastali od 1939. do 1944. godine, redom: Zlatni otok (Maurović - W. Neugebauer), Obijesni pjetlić i Puž beskućnik (N. i W Neugebauer), Atlantida (F. Bis i M. Čukli). Možda ti naslovi i imena ne znače mnogo mlađim naraštajima, ali ti su autori ponos naše povijesti stripa. Posebno je vrijedan tekstualni prilog Rudija Aljinovića na više od 20 stranica naslovom Strip u Hrvatskoj - zaboravljeno desetljeće. Rudi Aljinović obradio je to malo poznato vrijeme, pionorsko razdoblje našega stripa s mnoštvom slikovnih priloga tako da ga se može s užitkom iznova čitati. Počevši od prvoga uvoznog stripa o malom Ivici u Jutarnjem listu, do pojave Maksa i Maksića u Koprivama 1925. godine, pokazao nam je mnoge primjere sadržaja u formi grafičke naracije iz kraja 19. i s početka 20. stoljeća. Čak i za višegodišnje poštovatelje stripa tekst je veliko otkriće. Ima tu i podataka o mnogim autorima iz tog minulog vremena. Kroz analizu kratkih reklamnih šala, kratkih strip šala i karikatura dobivamo poseban uvid u duh našega naroda u ta vremena. Čitajući Strip reviju dobili smo u ruke radove koje su do danas s uživanjem mogli gledati samo rijetki skupljači vrijednih starih izdanja. Uz sve poštovanje prema danas na kioscima dostupnih izdanja (uvoznih), kada se okrenemo našim autorima imat ćemo i boljih proizvoda. Drugi broj Strip revije dobili smo u ruke u Stripaonici, s naslovnom stranicom Julesa Radilovića, prerija, karavana i naš čovjek na Divljem zapadu. Stripovi su iz velikoga razdoblja vezanoga uz pojavu legendarnoga Plavog vjesnika (1954. -1973.), kada su radili Jules Radilović, Boris Dovniković, Otto Reisinger, Žarko Beker, koji su zajedno s Rudijem Aljinovićem pričali o svojim uspomenama. U njihovim se pričama spominju, a u Strip reviji i sudjeluju, mnoga imena koje treba s poštovanjem navesti: Vladimir Delač, Ž. Furtinger, braća Neugebauer, M. Bjažić, Ico Voljevica i Marcel Čukli. Mnoge nisam naveo, ali ove možete vidjeti prikazane u Strip reviji kao crtače ili scenariste. Tema broja je prikaz društveno-političke klime koja je za strip značila borbu za opstanak sa zabranama i nasilnim prekidima pojedinih stripova. Autori su tekstova, vrlo informativnih i opširnih, Rudi Aljinović i Darko Macan. Dogodio se bum Plavog vjesnika i još nekih časopisa. To se vrijeme može vidjeti u Strip reviji broj dva - vesterni, pusto- lovine istraživača i izviđača, šaljivih likova, vitezova, zabave na 120 stranica. Čekamo nastavak pustolovine stripa... Čitajući ta dva broja revije kod ljubitelja stripa počinje se pojavljivati želja za ponovnim listanjem starijih izdanja, za obilaženjem striparnica i prenošenjem na mlađe generacije ideju pravoga, pametno-zabavno-modernoga stripa. Predsjednik Stripforuma rekao je da će Strip revija objavljivati i domaće i strane stripove, uz uvjet da su zrelo i kvalitetno djelo. Dosad je Naša udruga izdala nekoliko vrijednih strip albuma, neki su rariteti Julesa, Bešlića, Bekera, a strip Neznanac radila su čak četiri autora, što je vjerojatno posebna priča. Posebno je zanimljivo izdavanje kalendara. Na 12 stranica zidnoga kalendara možemo vidjeti tablice radova Julesa, Bekera, Maurovića, W. Neugebauera i Bednjanca. Takav kalendar stoji na zidu, ukras je i korisni podsjetnik da vrijeme prolazi, ali i da za strip ne prolazi, uvijek ostaje neprolazno u srcima ljubitelja priča u slikama. Želite li nam pisati, navest ćemo adresu: Udruga prijatelja stripa, Stripforum, 10000 Zagreb, V. Ruždjaka 21. Zlatko Stanzer, Zagreb Zapažanja Nasilje u obitelji Nažalost, prevelik je postotak onih koji su nasilni u obitelji, kao i onih koji svakodnevno žive u stalnom strahu Vjerojatno najgori i najbolniji oblik maltretiranja usmjeren je prema najbližima, onima koji nam najviše znače i koji određuju i upotpunjuju naše živote. Zbog čega su onda neki ljudi sposobni toplinu svoga doma zamijeniti okrutnom i nepodnošljivom hladnoćom koja izjeda dušu, a svoj i tuđi svijet učiniti traumatičnim i razornim ratištem? Zašto svoje osobne frustracije, nedostatke i gorčinu iskaljuju na jedinima koji bi im trebali pružati utjehu i potporu u stresnoj svakodnevici? Nažalost, postotak onih koji su nasilni u svojoj obitelji prevelik je, kao i broj onih koji svakodnevno žive u stalnom strahu i sramu podnoseći svakakve ispade svojih bližnjih. Nasilje u obitelji očituje se na verbalnoj, ekonomskoj, emocionalnoj, psihičkoj, seksualnoj i fizičkoj razini, a najčešće pogađa žene koje zlostavljaju muževi živeći u strogo patrijarhalnim odnosima gdje privilegirani muškarac ima autoritet i sva prava, a žena se smatra podložnim objektom. Zlostavljač i zlostavljani može biti svatko u obitelji, pa nailazimo na oblike nasilja usmjerenih prema djeci, prema starijim osobama te, bizarno, nasilje koje djeca čine nad vlastitim roditeljima. Zlostavljanje kao pojava temelji se na svakoj povredi dostojanstva osobe, omalovažavanju i izoliranju, na nanesenoj psihičkoj ili fizičkoj boli, na prouzročenom osjećaju straha i nemira ili uhođenju te samim pokušajima da se takvo što učini. Najgore je kad se nasilje u obitelji želi smiriti opravdavanjem nasilnika. Žrtva nasilja nikad nije sama kriva za način na koji se prema njoj ophodi, ona nikad ne dobije što zaslužuje, već je zlostavljač odgovoran za svoje mahnite postupke i nepoštivanje ljudskih prava. Nasilje u obitelji najčešće se smatra privatnom stvari, no to je ozbiljan društveni problem. Kad muškarac zlostavlja vlastitu ženu, često se to opravdava muškarčevom urođenom agresivnošću, problemima na poslu ili u životnoj sredini, konzumiranjem opijata poput alkohola i droga te drugim, nikad ni približno dovoljno dobrim, isprikama. No, svi mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje i životnu sredinu te pronaći zadovoljstvo u nekim drugim, mnogo konstruktivnijim životnim užicima. Žene trpe nasilje zbog gubitka samopoštovanja i osjećaja bespomoćnosti i srama. Često smatraju i kako, unatoč svojim bračnim razmiricama, djeca trebaju oca, no ne shvaćaju da odrastanje djece u takvoj sredini najčešće rezultira problematičnom, traumatiziranom, agresivnom ili asocijalnom djecom. Bilo koji oblik nasilja nikada neće biti opravdan nijednim razlogom. Ljudske duše broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010. mnogo su krhkije od tijela pa i najmanja povreda nanosi veliku bol, a njezino ponavljanje svakim danom sve više uništava i razara osobu do samoga njezina temelja. Svi bismo trebali imati jednake šanse za normalan i miran život bez potištenosti, straha, tuge i podređenosti onima koji to ne zaslužuju. Tkogod ima hrabrosti i dovoljno surovosti da namjerno povrijedi drugoga, nikada to neće učiniti samo jednom. Suzana Rupenović, Poreč Događanja Festival stvaralaštva mladih Svaka je zadruga bila zanimljiva i originalna na svoj način Da bismo cjelokupnu aktivnost i događanja na državnoj smotri što više približili našim učenicima koji su glavni akteri učeničkoga zadrugarstva, organizirane su na skupu radionice za učenike. Ova ideja potvrdila se kao veoma dobra. Radionice su pobudile veliko zanimanje učenika, ali i nastavnika i posjetitelja izložbe. Svaka je zadruga bila zanimljiva i originalna na svoj način. Radionice su imale sljedeće učeničke zadruge: Izrada datale - UZ Biljni biseri Blizoja, OŠ Ivana Duknovića iz Marine; Izrada slika od krpica - UZ Kamačnik, OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Vrbovskog; Izrada tradicijskih igračaka Hrvatskog zagorja, UZ Božićnica, OŠ Josipa Broza iz Kumrovca. Održan je i okrugli stol. Predsjednik državnog povjerenstva Matija Bučar osvrnuo se na rad prosudbenoga povjerenstva i rezultate učeničkih zadruga. Državno povjerenstvo odradilo je velik i zahtjevan posao, ocijenivši stotinu različitih programa. Suradnja između povjerenstva te mentora i voditelja učeničkih zadruga bila je veoma dobra. Rezultati koje su prikazali mladi zadrugari, njihovi mentori i voditelji na zavidnoj su razini. To se dakako posebno odnosi na izložbu učeničkih radova i predstavljanje radova mladih zadrugara. Ocjene za rezultate rada, primjedbe na neke nedostatke i sugestije za unaprjeđenje rada učeničkoga zadrugarstva, sadržane su u pismenom izvješću prosudbenoga povjerenstva. Državna je smotra uvijek prilika i za samovrjednovanje, kritičku ocjenu vlastitoga dostignuća u odnosu na druge zadruge. Staro je zadružno načelo udruživanje. Udružimo se stoga kad god to možemo (mislimo na školske učeničke zadruge). Na smotri je predstavljeno nekoliko uspješnih modela povezivanja i suradnje između zadruga. Predsjednik povjerenstava za istraživačke radove dr. Mate Bobanac dao je osvrt i sugestije na radove koji su pristigli u toj kategoriji natjecanja. Predsjednica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva Marica Berdik osvrnula se na izdavačku djelatnost udruge koja je započela projektom na izdavanju metodičkoga priručnika za učeničko zadrugarstvo. Predsjednica je pozvala nastavnike i ostale suradnike da se i dalje uključuju u te aktivnosti kako bi obogatili našu pedagošku praksu i učeničko zadrugarstvo. Spomenut ćemo i naslove nekih tematskih djela kojima je udruga bila izdavač ili suizdavač - skupina autora: Školska učenika zadruga u razvoju djece i mladeži; J. Grđan, V. Pavičić: Naputci za provođenje i prezentaciju učeničkih istraživačkih radova u programu učeničkih zadruga; M. Jakčin: Hrana s livade; M. Bučar: Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske. U raspravi za okruglim stolom Marica Berdik govorila je o tome kako je HUUZ u nastojanju razvoja međunarodne suradnje radi upoznavanja i razmjene iskustava o učeničkom zadrugarstvu u susjednim zemljama, pozvao i inozemne učeničke zadruge UZ Mladost iz OŠ fra Ilije Starčevića iz Tolisa u Bosni i Hercegovini, OŠ Matije Gupca iz Tavankuta u Vojvodini u Srbiji, Dvojezične osnovne škole iz Lendave u Sloveniji te zadrugare iz Hrvatskoga vrtića, osnovne škole, gimnazije i đačkoga doma iz Budimpešte u Mađarskoj. Predstavnici učeničkih zadruga iz inozemstva kratkim su izlaganjima predstavili svoj rad i posebnosti svoga podneblja. Na kraju okrugloga stola priopćeno je da su mladi zadrugari, voditelji i suradnici u učeničkoj zadruzi u provedenoj anketi, ocijenili pulsku smotru učeničkih zadruga ocjenom 4.5, što najbolje govori o njezinoj uspješnosti. Na završnoj svečanosti, uz prigodni program, podijeljene su pohvalnice, priznanja, zahvalnice, povelje i plakete mladim zadrugarima sudionicima smotre, koje su uručili Marica Berdik, Vesna Marović i Matija Bučar. Povelje i nagrade dobile su učeničke zadruge: UZ Lavanda, OŠ Mejaši iz Splita; UZ Hižica, OŠ A. K. Miošića iz Donje Voće; UZ Vrčeki iz OŠ u Vinici te mladi zadrugari Petar Sekelez, Anamarija Frankić, Iva Kavelj, UZ Ludrum, OŠ S. S. Kranjčevića iz Lovreća; Andrej Dorić, UZ Višnja iz OŠ Višnjevac, Marko Kavedžija, UZ Domček iz Učeničkog doma u Varaždinu te voditelji učeničkih zadruga Mato Došen, voditelj UZ Maslačak, OŠ Augusta Cesarca iz Krapine; Diana Jurčević, UZ Rode iz Prirodoslovne škole u Karlovcu; Snježana Čotić iz UZ Radišni mravi iz COO Juraj Bonači, DC Firule. Prvi su puta birani i najbolji proizvodi po kriteriju vrhunske kvalitete proizvoda, velikog broja primjeraka, uhodane proizvodnje, veoma dobre opremljenosti, radnog procesa, veoma uspješne promidžbe, zapaženih certifikata, loga, kataloga, sudjelovanja na izložbama, uspješne prodaje proizvoda i ostvarene dobiti. Priznanja su dobili: Dalya iz SŠ u Dalju za Proizvode od jagoda; Fijolica iz COO iz Čakovca za Keramiku; Jabuka iz OŠ Milke Trnine iz Križa za Jabuku; Korpica, OŠ Ivana Rangera iz Kamenice za Pletenu torbu; Licitarsko srce iz OŠ iz Klenovnika za Licitare; Maslina iz OŠ Ostrog u Kaštel Lukšiću za Maslinovo ulje; Pitospora iz OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku za Lavandu; Pupoljak iz OŠ u Donjoj Dubravi za Pletene cipele; Radišni mravi iz COO Juraj Bonači, Dnevni centar Firule u Splitu za Slike od otpada; Stezica iz OŠ Ante Starčevića u Lepoglavi za Čipku; Višnja iz OŠ Izidora Poljaka u Donjoj Višnjici za Božićni nakit i Zvirek iz Srednje škole u Bedekovčini za Keramiku. Nakon dinamične i žive atmosfere koja je dominirala dok su uručivana priznanja, nagrade i plakete, utihnula je nakratko kongresna dvorana hotela Histria kada je počela filmska projekcija. Najprije tišina, a potom reakcija posjetitelja. Svi smo bili iznenađeni i zadivljeni s koliko profesionalnosti i kreativnosti je urađen film o smotri. Svatko od nas mogao se pronaći u nekoj storiji mladih umjetnika učeničke zadruge Domček Varaždin. Svečanost zatvaranja uljepšali su također prigodnim programom domaćini iz Osnovne škole Vodnjan. Nakon završetka programa mladi zadrugar učeničke zadruge Ludrum iz Lovreća Petar Sekelez proglasio je smotru zatvorenom. I na kraju za sve sudionike organizirano je turističko razgledavanje Pule, pod vodstvom učenika Srednje škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu iz Pule. Pregršt lijepih događaja ostat će u trajnom sjećanju na Pulu i naše domaćine, ponosne Istrijane, ali i na nesvakidašnji ugođaj koji je vladao od samoga dolaska u Pulu do povratka našim domovima. Državna smotra, pokazalo se i ovom prigodom, vrlo je složen sustav koji može dobro funkcionirati samo onda ako postoji suglasje i veoma dobra koordinacija organizatora smotre. Zahvaljujemo svima koji su pomogli da taj veliki festival rada i stvaralaštva učenika uspije, a to se posebno odnosi na organizatore i sponzore: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agenciju za odgoj i obrazovanje, Hrvatsku zajednicu tehničke kulture, Hrvatsku udrugu učeničkog zadrugarstva te pokrovitelje ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva te poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i domaćina OŠ Vodnjan / Scuola elementare Dignano. Izvješće pripremili: Matija Bučar, Sisak Blanka Dragojević, Zagreb Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
