Visoko
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
obrazovanje:
Upisnina ili školarina?
Ime nije
važno,
samo neka
student
plaća
Str. 4
Broj 32 (2772) • Godina LXI.
Zagreb, 19. listopada 2010.
aktualno
Predškolski
odgoj
Domaći namještaj
i oprema
za vrtiće
Str. 7
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
1
Posjetili smo Osnovnu školu Veli Vrh u Puli
www.skolskenovine.hr
Str. 20-21
Ova je škola
najljepša na svijetu i
okolici!
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja:
SIGURNOST U ODGOJNO-OBRAZOVNIM USTANOVAMA
Zašto je cool nositi nož
ili bokser u školu?!
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, Vlade Dragun, Petar Mladinić,
Višnja Francetić, Jasna Šojer, Ljiljana Vranjković, Suzana Hitrec, Ester Radmilo, Renata Odeljan, Renata Tomic Latinac,
Grozdana Žagar, Marita Guć
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Andragoške teme
Osnovno
obrazovanje
odraslih
Str. 4
Iz Agencije za odgoj
i obrazovanje
STRUČNI SKUPOVI U
STUDENOME
Str. 6
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
[email protected]
O
Hrvatski homo ludens
tkad je svijeta i vijeka ljudi se zabavljaju. Negdje u pleistocenu ili malo ranije uz svjetlo baklje
ili vatre plesali su i pjevali naši preci u dubini spilje Lascaux u Francuskoj ili Altamire u današnjoj
Španjolskoj, dok je za to vrijeme neki samouki
slikar na golim stijenama crtao jelenove, bikove i
lovce koji ih natjeravaju ili ginu od rogova bizona.
Vjerojatno su tadašnji slikari žvrljali po stijenama
u trenucima dokolice i zasigurno nisu maštali o
tome da će jednoga dana njihovi radovi postati
slavni, a oni se preko noći iz ružnog pačeta pretvoriti u prekrasne labudove za kojima će venuti
cijeli tadašnji civilizirani svijet. Homo sapiens, odnosno čovjek s razumom, u samoj je svojoj biti
zaigrano biće i igra nam je svima vrlo bliska. Ljudi
su se uvijek igrali i zabavljali, jedino u određenim
razdobljima nekima poput, recimo, gladijatora
baš i nije bilo do zabave.
S
Kako raditi s likovno
nadarenom djecom
STRUČNJACI STVARAJU,
KREATIVCI MIJENJAJU
Str. 9
uvremeni čovjek neprestano se igra pa je industrija zabave na stalnim mukama, jer iz sata u
sat mora izmišljati nove igre i nove zabave kako
bi nas držala zaigranima, bezbrižnima i u stanju
barem djelomične anestezije kako ne bismo glave
razbijali ozbiljnim pitanjima i problemima. Bolje je
da se bavimo trivijalnostima koje su apsolutno nevažne u našim životima. U tom začaranom krugu
igara i zabave čini se da su tamo preko velike bare
otišli najdalje. Njih može nasmijati i grbav prst, a
zabavu će naći ne samo uz pjesmu i ples nego i
u najrazličitijim izborima - ne za miss svijeta, jer je
to poprilično demodirano, ali recimo za miss žitnih
polja, za najljepšu gaziteljicu grožđa, za najljepšu
spremačicu soba u hotelima D kategorije, za najbržu konobaricu na štiklama, za miss medvjeđega
krzna, za najljepšu sviščevu pomoćnicu...
U
Dramski odgoj u školi
DRAMSKOM IGROM DO
PISMENE, OBRAZOVANE
I SRETNE DJECEStr.
12
posljednjih je nekoliko desetljeća pravi bum
napravljen organiziranjem izbora za najljepšu
bebu od devet mjeseci, za najbržu bebu u kategoriji puzanja na dvadeset metara, a mnogima je najdraži izbor za malu miss koja ne smije
biti starija od tri godine, ali u odijevanju, bojanju
kose, šminki i ponašanju mora postići standarde
propisane i personificirane u glasovitoj lutki koja
se odaziva na ime Barbie. I kad čovjek pomisli
da spomenuti i nespomenuti svakojaki izbori i
natjecanja u svemu samo ne u nečemu pametnom polako dolaze svome kraju i da ćemo se na
početku trećega milenija baviti nečim suvislijim,
racionalnijim, pametnijim i vrednijim od vanjskog
izgleda i ljepote, suoči se s poražavajućom činjenicom da smo se upravo mi na ovim balkanskim
pustopoljinama pretvorili u najveće oponašatelje
toga suludoga američkoga koncepta u kojemu i
svaki bedak zaslužuje barem pet minuta slave pa
makar i muzao krave na farmi ili si motornom pilom rezao nokte na nogama.
U
takve su zabavne programe sve više uvučena i malodobna djeca, i to nikako nije dobro. Već
godinama industrija zabave traži hrvatsku zvijezdu, supertalente ili kako se već zovu ti mladi ljudi
koji bi, nakon što pobijede, trebali otići kući ovjenčani slavom i s nekoliko desetaka ili stotina tisuća
kuna na računu i bez imalo zadrške u igru uvlači
desetogodišnje djevojčice i dječake koji onda nešto pjevaju, plešu, imitiraju, sviraju, postaju zvijezde. O njima pišu ozbiljne dnevne novine, oni
daju intervjue, pričaju nam o smislu života, o svojim snovima, o lutkicama s kojima se igraju kad se
kući vrate s napornog snimanja emisije, o tome
koliko dnevno provode na plesnom podiju ili za
klavirom. Istodobno, oni postaju heroji i u svojim
školama, njihovi izostanci s nastave su samorazumljivi pa ih nitko i ne pita gdje su bili.
N
jihova slava temelji se na nekom njihovu talentu, uglavnom pjevačkom ili plesnom, i svi, od
preambicioznih roditelja do menadžera uvijek
gladnih novca, u njima gledaju samo nekoga tko
će im na brzinu zaraditi bogatstvo. I ne razmišljaju
kako će se na tu djecu odraziti i slava, ali i eventualni neuspjeh. Nitko ne želi priznati da je cijena
takve instant slave gotovo uvijek previsoka i da taj
balon od sapunice vrlo brzo prsne i ostavi za sobom puno boli, razočaranja, frustracija i nesreće.
Jer, i devetogodišnji supertalent koji danas pjeva
arije iz Male Floramy, već sutra može “puknuti“ na
nastavi prirode i društva u trećem osnovne, kad
shvati da ne zna nešto što svaki njegov vršnjak
lakoćom svladava.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle
([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Svima nam je potrebno zalagati se da stalno dolazi do konsenzusa u
našem društvu oko određenih vrednota koje treba čuvati, promicati i
koje ne treba dovoditi u pitanje.
Kardinal Josip Bozanić
(prilikom predstavljanja Europskog istraživanja vrednota :
Hrvatska u Europi, 15. 10. 2010.)
http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=18767&act=view
aktualno
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Predstavljanje nove knjige u Splitu
V. Dragun i Z. Tomić
Odnosi s javnošću u obrazovanju
O
d otvorenja Sveučilišne knjižnice u Splitu nije bilo priredbe
koja je privukla toliko posjetitelja kao predstavljanje knjige Vlade
Draguna Odnosi s javnošću u obrazovanju. Tu knjigu, najnovije izdanje
Školskih novina, 12. listopada predstavili su Ivan Vavra (urednik), dr. sc.
Mladen Kvesić, dr. sc. Izet Hozo i dr.
sc. Zoran Tomić (recenzenti) te sâm
autor, ravnatelj Osnovne škole Sućidar u Splitu.
Prikazujući i ocjenjujući Dragunovu knjigu predstavljači su naglasili
da je riječ o svojevrsnom priručniku
namijenjenom u prvom redu ravnateljima te stručnim suradnicima, a
korisnom i odgojiteljima, učiteljima
i nastavnicima na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava. Problematika odnosa s javnošću dosad u našoj pedagoškoj literaturi nije zauzela
mjesto koje joj po važnosti pripada pa
je stoga ova knjiga po svom pristupu
i prvijenac na tom području. Ona je –
ističe autor – rezultat dugogodišnjeg
istraživanja, promišljanja i ravnateljskog iskustva o tome što čini odnose
s javnošću, koje sve vrste javnosti
postoje i kako škola, uvažavajući zanimanje javnosti, može i treba komunicirati sa svojim okruženjem, bližim
i daljim, radi osiguranja suradničkog
partnerstva te promicanja i ostvarivanja ciljeva vlastitog djelovanja.
Potaknuti zanimanjem koje je knjiga pobudila na svom prvom predstavljanju, autor i nakladnik odlučili
su, u dogovoru s vodstvom HUROŠa, sljedeće predstavljanje knjige upriličiti na skupu ravnatelja osnovnih
A. Jelin
škola u Dubrovniku.
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
Priznanja školama za promidžbu
hrvatskog obrazovanja u svijetu
P
rošlog je utorka ministar znanosti, obrazovanja i
športa dr. Radovan Fuchs primio učenike koji su
protekle školske godine osvajali nagrade i medalje na međunarodnim natjecanjima, njihove mentore te
ravnatelje 26 škola kojima je uručio posebna priznanja
za razvoj i promidžbu hrvatskoga odgojno-obrazovnog
sustava u svijetu. Posebno priznanje školama za razvoj
i promidžbu hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava
u svijetu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
dodjeljuje prvi put.
Tom je prigodom ministar Fuchs rekao: “Tijekom
školske godine 2009./2010. s radošću i ponosom slušao sam o uspjesima naših učenika na međunarodnim
natjecanjima. Svakom nagradom i medaljom ti su učenici pronosili glas ne samo o sebi i svome radu, znanju
i trudu, nego i o svojoj školi, gradu, domovini.“
Ministar je naglasio da svaki uspjeh može poslužiti
kao uzor i model svim hrvatskim učenicima koji žele
više i imaju potencijala: “Šaljete poruku da su znanje
i rad nepobjedivi i da bi trebali biti najveće vrijednosti
našeg društva.“
U ime nagrađenih zahvalila je Tena Petaky, učenica zagrebačke Osnovne škole Jure Kaštelana, koja je
prošle godine osvojila prvo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji kao najbolja govornica na Međunarodnome
debatnom turniru održanom u Ljubljani.
R. I.
Povijesna fonologija hrvatskoga jezika
Mala velika knjiga
hrvatskoga jezikoslovlja
M
ala, ali po svemu neobična i za jezikoslovnu
kroatistiku iznimno važna knjiga, Povijesna
fonologija hrvatskoga jezika akademika Milana Moguša, u izdanju Školske knjige, nakon ljetošnjega
predstavljanja u crkvi sv. Marije u Jurandvoru, na otoku
Krku, prošli je tjedan (utorak, 12. listopada) svečano predstavljena u velikoj dvorani Školske knjige u Zagrebu.
– Znali smo da su Hrvati stoljećima govorili hrvatski,
ali nismo znali kako je taj jezik zvučno izgledao. Sada i
to znamo zahvaljujući akademiku Mogušu koji je prvi
akcentuirao tekst Baščanske ploče, temeljnoga spomenika hrvatske pismenosti. Time je podvučena crta odakle
treba krenuti u proučavanje povijesti hratskoga jezika
– istaknuo je Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske
knjige.
Povijesna fonologija hrvatskoga jezika nastavlja se na
Moguševu knjižicu Fonološki razvoj hrvatskoga jezika iz
1971. godine u kojoj je autor pokušao na strukturralistički
način prikazati povijest fonemâ hrvatskoga jezika, što je
također bio pokušaj kakvih do tada nije bilo u hrvatskoj
jezikoslovnoj znanosti. Povijesna fonologija u dobroj
mjeri obuhvaća ono što je Moguš napisao u Fonološkome
razvoju, unijevši, kako sam autor objašnjava u predgovoru, uz neke vlastite novije spoznaje i novije spoznaje
drugih autora.
U ovoj se knjizi obrazlažu sustavne preoblike hrvatskoga jezika samo na jednoj, fonološkoj razini. Potkrjepe i
primjeri uzeti su uglavnom iz hrvatskih pisanih tekstova
svih triju hrvatskih pisama: glagoljice, ćirilice i latinice.
Takvim prikazom fonološkoga razvitka hrvatskoga knji-
ževnoga (pisanoga) jezika može
se olakšati današnjemu čitatelju razumijevanje svih tekstova
starije hrvatske književnosti i pismenosti kao i razumijevanje fonološke podloge suvremenoga jezičnoga standarda.
– Povijest jezika ne može se nikako razumjeti ni prikazati ako se ne pozna povijest glasovlja. Akademik Moguš
ovomu je području posvetio znatan dio svoga znanstvenoga rada. Baltoslavenski naglasni sustav toliko je kompliciran da ga rijetko tko razumije i tko ga proučava mora
tome posvetiti cijeli svoj život. Moguš je jedan od rijetkih
i ovo je kruna toga rada – naglasio je akademik Radoslav
Katičić, dodavši kako se upravo na primjeru ove knjige
možemo zorno uvjeriti kako jedna doista mala knjižica
može biti kruna životnoga djela na jednome području.
Moguševa je knjiga odlično jezikoslovno štivo koje će,
po mišljenju recenzenta akademika Stjepana Damjanovića, biti od velike koristi u prvome redu studentima kroatistike, ali i specijalistima jezikoslovcima koji proučavaju
povijet hrvatskoga jezika.
Tekst Baščanske ploče s Moguševom akcentuacijom
te pjesmu S. S. Kranjčevića Pred kraljevskom pločom u
Baškoj kazivao je glimac Vedran Mlikota, a u glazbenom
dijelu programa nastupio je KD Šoto iz Jurandvora – Baška s voditeljicom Sonjom Polonijo.
I. Rodić
3
www.skolskenovine.hr
JO© JEDAN TJEDAN
Kad su naši »stari«, dobri stari učitelji sredinom
19 stoljeća trsili se i mučili izgraditi u ono vrijeme
moderan i javnim potrebama primjeren školski sustav, u njegove temelje zdušno su željeli ugraditi tri
»alem-kamena« – »istinu, krjepost i posestrimu njezinu ljubav«. Tim vrednotama, vjerovahu, uman će
učitelj »nakititi dušu djeteta« želi li iole »teškom i
krasnom znanju svojemu savjesno odgovoriti«. Istina je imala zaokupit i oplemenit dušu, umu se predstaviti kao krajnji rezultat ljudskoga duha. Kako to
gordo zvuči – rekli bismo danas.
O istini kao krajnjem rezultatu ljudskoga duha
prozboriti, danas i ovdje, često znači izložiti se blijedim pogledima sugovornika, možda i njegovom/njenom odmahivanju rukom, možda čak i pitanju: »Ma,
daj, gdje ti živiš, čovječe?« Takve reakcije postaju
»normalne«, ne zbog toga što se istina kao vrednota
ne bi priznavala (pa tko bi bio protiv istine, načelno),
nego stoga što na svakom koraku, iz dana u dan, što
dalje to više bivamo svjesni koliko se u poslovnom
i javnom djelovanju istina »relativizira«, obezvrjeđuje ili poriče. Prešućuje se istina i sve se više laže,
privatno i javno. Kao što se, privatno i javno, ne drži
puno do ljudskog dostojanstva, slobode, pravednosti,
povjerenja, poštenja, ljudskih prava…
– Ne zanima me istina, nego rezultat – to je postalo gotovo geslom velikoga dijela poslovnoga svijeta,
tzv. menadžera raznih boja i na svim razinama. Za
njih su »tvrde« vrednote one koje podupiru profitabilnost i poslovnu uspješnost, a »meke« vrednote,
kažu, tiču se ljudi i njihovih odnosa. Pa kad u poslu
zapne, osobito u krizna vremena, nije grijeh – prema
primitivnom poimanju liderstva – žrtvovati »meke«
vrednote u korist »tvrdih«. Kao da legitimno postaje
lagati procijenim li da će od toga biti koristi (materijalne u prvom redu) meni, mojoj obitelji, vlastitoj ili
prijateljevoj firmi, političkoj stranci ovoj ili onoj…
Dolazi na vidjelo, pa i prošloga tjedna, da su se za
taj »recept«, za takvo nečasni i nepošteno ponašanje opredijelili i neki od onih koji su još do nedavno
uživali povjerenje većine glasača. Da, laž je pustila
duboke korijene i u politici, među onima koji bi, kao
dužnosnici, nadasve morali štititi javni interes i opće
dobro, poštivati propise… I uvažavati vrednote, dakako, ne dijeleći ih na »tvrde« i »meke«.
Nikad ne ćemo spoznati koliko je istine prešućeno a laži obznanjeno i u našem području, u odgoju i
obrazovanju, od vrha političke vlasti naniže. Ima li
u ovoj zemlji prosvjetnog djelatnika koji nije prepoznao u barem u jednoj izjavi ili službenom dokumentu prešućivanje istine, štoviše – »čistu« laž. Jesmo li
uvijek spremni na to reagirati, drugo je pitanje. Istina,
zbog mjesta s kojeg laž dolazi nekad nije »zgodno«
razotkriti ju, nije »uputno« suprotstaviti joj se. Pa se
šuti (i trpi); nismo – tobože – znali, nismo tamo bili,
nije nas se ticalo, nek’ službe rade svoj posao…
Ako takvo ponašanje možemo razumjeti (ne i
odobravati), ponukani javnim razotkrivanjem laži
iz društvenoga života, ne bismo li u odgojno-obrazovnom radu morali još odlučnije zagovarati stvarne vrednote, među njima i one u koje vjerovahu
i naši »stari«, u prvom redu – istinu. U današnjoj
školi to ujedno znači – u svakom predmetu i obliku rada razvijati kritičko mišljenje, odgovornost,
samopouzdanje i solidarnost. Tek bude li tako, na
tragu vrednota koje i NOK zagovara, moći će se zapriječiti da i neke buduće generacije moraju živjeti
okružene lažljivcima, prevarantima i kradljivcima,
u lažnom svijetu posvemašnjeg ignoriranja vrednota. Istinskih.
Anđelko Jelin
Jean Monnet Katedra za javno pravo
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
postala je, prema odluci Europske
komisije, prvi Centar izvrsnosti
u Republici Hrvatskoj u području
društvenih i prirodnih znanosti.
Tiskanim medijima vjeruje 17,5 posto,
Hrvatskom saboru ‡ 21,9 posto, a
sindikatima ‡ 27 posto Hrvata.
(Europsko istraživanje vrednota:
Hrvatska u Europi)
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Visoko obrazovanje: Upisnina ili školarina?
Ime nije važno, samo
neka student plaća
Donošenje paketa zakona koji reguliraju sustav visokog obrazovanja i znanosti teškoga oko četiri milijarde kuna godišnje - očekuje se do kraja godine, a primjena
od početka iduće akademske godine. Budu li prihvaćeni, ostat će zabilježeni po
prvom ograničenju iznosa za školarine (po novom upisnine) koje država zadaje
autonomnim sveučilištima
O
no što je godinama studentima
upadalo u oči, a i državu, od kada
sama snosi troškove školarina za
prvu godinu preddiplomskih studija i cijele diplomske studije, jest činjenica da
svaki fakultet samostalno određuje iznos
školarina, a pritom limiti ne postoje. Osim
što isti studij ima različitu cijenu u Zagrebu i Rijeci, nejasno je po kojim su izračunima te cijene izvedene. Primjerice, zašto
studij morskog ribarstva u Splitu košta 10
tisuća kuna, koliko i studij kemije u istome gradu. Ili, zašto zagrebački Medicinski
fakultet traži 51.240 kuna za integrirani
preddiplomski i diplomski studij medicine
na engleskom jeziku, a splitski Medicinski
15 tisuća kuna za integrirani preddiplomski i diplomski dentalne medicine?
Dio fakulteta pritom, upozoravaju u
Ministarstvu, ima sasvim solidne vlastite
prihode. Primjer jednoga Ekonomskog
fakulteta, koji iz državnog proračuna dobiva više od 20 milijuna kuna, pokazuje
da fakultet ima gotovo isti iznos vlastitih
prihoda, a od studenata ubire još četiri
milijuna kuna. Drugi, također Ekonomski
fakultet, ima vlastite prihode dva milijuna
kuna više od onih koje dobiva od države,
a na školarinama dobiva još 4,6 milijuna
kuna, odnosno oko 20 posto ukupnih prihoda. Takve fakultete u krugovima ministarstva nazivaju - “deračima“. Za razliku
od njih, ima “fakulteta stručnjaka“, koji
zarađuju na osnovu svoje struke. Primje-
rice, jedan Građevinski fakultet ostvario
je 47 milijuna kuna vlastitih prihoda, a od
školarina tek oko 650 tisuća kuna, odnosno jedan posto ukupnih sredstava kojima
raspolaže.
Radikalne promjene ponuđene kroz tri
reformska zakona puštena u javnu raspravu do 1. studenoga predviđaju ukidanje
školarina na svim razinama studija, uključujući i poslijediplomske. Umjesto tog
profita, fakulteti mogu računati isključivo
na zakonom dozvoljene takse, odnosno
administrativne pristojbe ili upisnine.
One, međutim, ne smiju biti veće od 60
posto prosječne plaće u državi.
Drugim riječima, od studenata klasične
harmonike na Sveučilištu u Puli više se
neće moći ubirati godišnja školarina od 18
tisuća kuna, već samo upisnina, ne viša od
3200 kuna. Da se upisnina počne primjenjivati ovoga trenutka, studentu klasične
harmonike u džepu bi ostalo 14.800 kuna.
Cijene poslijediplomskih studija, koje se
zakonom planiraju ograničiti na maksimalnu prosječnu plaću u državi, danas su
redom iznad 10 tisuća kuna. Po novome će
dakle, biti barem upola niže, odnosno ne
više od 5300 kuna.
Rektor Aleksa Bjeliš ostao je prilično
suzdržan na zakonske prijedloge, konstatiravši tek da će Senat održati raspravu i sa
zaključcima izaći pred predlagače zakona.
Međutim, kad bi svi studenti plaćali studijske upisnine u iznosu od 60 posto mjeseč-
ne plaće u državi (a može se očekivati da
se svi prihvate maksimalnog iznosa), hrvatski bi fakulteti godišnje ostvarili prihod
od oko pola milijarde kuna. To je, pak, više
nego što Sveučilište u Zagrebu uspijeva
“zaraditi“ sa svojim linearnim modelom
participiranja studija, ovisno o uspješnosti
studenta tijekom studija.
“Prijedlog po kojem bi svi plaćali jednako, 3200 kuna, vidim kao odustajanje
od obrazovanja kao javnog dobra. To nije
stabilan način razvoja sustava“ - izjavio je
Bjeliš.
Konkretniji u kritici je dekan Pravnog
fakulteta Željko Potočnjak, dovodeći u
pitanje usklađenost predloženih zakona s
Ustavom, s obzirom na njihovo zadiranje
u autonomiju Sveučilišta. Uspiju li se ipak
provesti, dugoročno bi mogli, smatra Potočnjak, izazvati financijsku propast nekih
fakulteta, ali i znanstvenog rada.
“Ne tvrdim da se naše sveučilište ne
treba mijenjati. Dapače, treba, no nositelj promjena ne smije biti politika nego
akademska zajednica. Ona je podobnija
za promjenu nego pritisak politike. Vlada je u ovom trenutku dužna Sveučilištu
u Zagrebu 100 milijuna kuna. Ako ukinu
školarine, dovest će se do toga da fakulteti
neće imati za struju i vodu. Mi se krpamo
unutarnjim rezervama, no dugoročno će
takav sustav postati neodrživ“ - kaže dekan Pravnog fakulteta.
U sadašnjem sustavu školarina, priznaje,
vlada potpuni nered, no njega nije kreirala
akademska zajednica nego Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa. Za razliku
od velikih fakulteta, poput Filozofskog i
Pravnog, manjima bi nove upisnine mogle
više odgovarati, što priznaje i Žarko Puhovski, član povjerenstva za izradu prijedloga zakona.
“Teško je izračunati koliko će fakulteti biti na gubitku, no moguće je da manji
fakulteti profitiraju. Različiti su stavovi
stručnjaka o tome, a sigurno je jedno: oni
koji stave veći naglasak na kvalitetu studiranja dugoročno će financijski bolje proći.
To i jest ideja zakona“ - kaže Puhovski.
Procjenjuje da su nova zakonska rješenja
liberalna i ne propisuju previše rješenja.
Priznaje da je prvi put zakonski ograničen
iznos administrativnih troškova fakulteta
(upisnine), što je, objašnjava, bilo potrebno zbog zaoštrenih socijalnih uvjeta u državi koji se sigurno neće mijenjati idućih
nekoliko godina.
Jednostavnije od novog modela prikupljanja profita od studenata fakulteti će
prihvatiti nove ocjene. Doduše, predavačima će vjerojatno trebati neko vrijeme da se
priviknu na slovne znakove A, B, C, D, E,
F i FX, pri čemu je početna ocjena izvanredna, a zadnja jednaka sadašnjoj jedinici.
U Ministarstvu objašnjavaju da je riječ o
promjeni reguliranoj europskim pravilima,
a zbog lakše usporedbe studenata.
Mia Relić
Andragoške teme
Osnovno obrazovanje odraslih
S
tatistički podaci iz popisa
stanovništva 2001. godine
ukazali su na to da Hrvatska
ima 105.332 stanovnika bez ijednog dana škole i 580.379 stanovnika bez završene osnovne škole,
što predstavlja 18,62 posto ukupnog stanovništva starijeg od 15
godina. Vrlo je visoki broj osoba
bez osnovnog obrazovanja unatoč
činjenici da je osnovno obrazovanje obvezatno. Vlada Republike
Hrvatske 2003. je prihvatila desetogodišnji projekt opismenjivanja
odraslih Za Hrvatsku pismenosti
- put do poželjne budućnosti. Osigurana su sredstva u proračunu za
ovu aktivnost, ali čini se da su rezultati izostali.
Od školske godine 2003./2004.
pa do posljednjih podataka iz Statističkog ljetopisa za 2009. godinu
u procesu obrazovanja odraslih
bilo je obuhvaćena 2051 osoba u
sedam ustanova, koje je poučavalo 67 učitelja. Podaci koji se mogu
dobiti u Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa razlikuju se
od gore spomenutih. Prema tim
podacima, u proces obrazovanja
odraslih uključeno je oko 6000
polaznika u 18 županija i Gradu
Zagrebu, dok dvije županije (Zadarska i Ličko-senjska) nemaju
ustanova koje provode projekt.
Polaznici koji su uključeni u pro-
Postojeći kurikulum koji se temelji na
tradicionalnim školskim predmetima nije
prilagođen odraslim polaznicima, koji svoja
znanja ne stječu samo u formalnom već i neformalnom i informalnom obrazovanju
jekt osnovnog obrazovanja mogu
završiti i stručno osposobljavanje
za manje složene i jednostavnije
poslove (zanimanja) potrebne na
tržištu rada. S obzirom na broj osoba koje nemaju završenu osnovnu
školu, u cjelokupni projekt uključeno je premalo odraslih osoba.
U Hrvatskoj još nije provedeno
istraživanje o stanju funkcionalne
pismenosti prema standardu koji
se koristi u međunarodnim istraživanjima. To je, doduše, skupo
i uglavnom se radi istodobno u
nekoliko zemalja, ali pitanje je
koliko nas košta neobrazovani
građanin, koliko smo (ne)konkurentni u radnoj snazi s obzirom na
to da smo dio globaliziranog svijeta. Govorimo li o financijskim
aspektima, suočavamo se s niskim
stopama sudjelovanja u nastavi,
što znači da male skupine polaznika nisu ekonomski isplative, čime
pružatelji usluga gube interes za
održavanje programa. Pružatelji
usluga imaju teškoća jer naknade
kasne, a odustajanje polaznika rezultira nerefundiranim sredstvima.
Polaznici moraju plaćati vlastite
putne troškove. To najviše pogađa
polaznike iz ruralnih sredina, koji
možda imaju i najveću potrebu za
obrazovanjem.
Problem je svakako i postojeći
kurikulum koji se temelji na tradicionalnim školskim predmetima te nije prilagođen odraslim
polaznicima, koji svoja znanja
ne stječu samo u formalnom već
i neformalnom i informalnom
obrazovanju. Odrasli polaznik je
izbirljiviji u prihvaćanju znanja, u
smislu korisnosti, odnosno funkciji onoga što mora naučiti. Djeca
uče što za njih bira netko drugi,
a odrasli polaznik na temelju životnog iskustva bira ona znanja
koja su mu realno potrebna i to
je osnovna karakteristika funkcionalizacije obrazovanja. Stoga se
pristup izradi kurikuluma mora te-
meljiti na posve drugačijim osnovama.
Sadašnjim je polaznicima pružena mogućnost završavanja
kratkog programa strukovnog
osposobljavanja (obrazovanje za
jednostavno zanimanje). To se također nije pokazalo posebno privlačnim, jer je premalo zainteresiranih. Kurikulum je nefleksibilan
i jednostran, odnosno, ne može
se prilagoditi potrebama i interesima polaznika. Činjenica je
da se na listi nezaposlenih osoba
nalaze osobe koje imaju završenu
srednju školu ili fakultet što im ne
daje nadu da će s jednostavnim
zanimanjem pronaći posao, pa im
se čini da je trud i vrijeme koje bi
uložili u završavanje osnovnog
obrazovanja i strukovnog obrazovanja za jednostavno zanimanje
polaznicima uzaludan posao.
Povratak u školu odrasloj osobi
može biti iznimno težak, posebice ako je riječ o istoj školi u kojoj
je imao i prijašnje loše iskustvo.
Stoga ih treba motivirati i privući
u program kroz usmjeravanje i savjetovanje, što ima najčešće pruža
Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Tijekom obrazovanja potrebna im
je stalna podrška, poticanje, individualni pristup u prevladavanju
teškoća da se ne dogodi da opet
odustanu zbog krivog pristupa ili
zbog niske razine samopoštovanja. Stoga ih treba savjetovati o
daljnjim obrazovnim mogućnostima i koristi koju će imati od svog
ulaganja u obrazovanje.
Hrvatska javnost ne posvećuje
dovoljno pažnje važnosti opismenjivanja, nema dovoljne promidžbe na nacionalnoj razini koja bi
privukla potencijalne polaznike u
projekt Za Hrvatsku pismenosti,
odnosno potrebno je uložiti mnogo više napora u podizanju svijesti o potrebi obrazovanja, kao i
činjenici da nikad nije kasno i da
nije nikakva sramota uključiti se
u obrazovanje u kasnijoj životnoj
dobi. Projekt Za Hrvatsku pismenosti - put do poželjne budućnosti
predstavlja dio obrazovnog sustav
iznimno važnog za budućnost Hrvatske. Dosadašnji rezultati pokazuju da mnogi dionici podržavaju
njegov osnovni, ali i da se ustroj
i pristup odabrani 2003. godine
moraju modernizirati. Hrvatska
će vjerojatno trebati revidirati i
modificirati metode utvrđivanja
pismenosti i izraditi kurikulume
za funkcionalno osnovno obrazovanje odraslih, koji sadrže znanja
iz općeg dijela osnovnog obrazovanja, ali i pružaju obrazovne
sadržaje vezane za neko buduće
zanimanje.
Branko Dijanošić
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
aktualno
5
www.skolskenovine.hr
Iz Hrvatskoga matematičkog društva
Aktivnosti usmjerene na
provedbu kurikuluma
H
rvatsko matematičko društvo, kao krovna udruga svih
matematičara u Republici
Hrvatskoj, radi na dobrobiti učenika, nastavnika i šire zajednice. Među
ostalim, sudjeluje i u osmišljavanju
kurikulumskih promjena kao i u njihovoj implementaciji. U posljednjih
deset godina održana su četiri kongresa nastavnika matematike i tri
znanstvena kongresa, a pored toga
organizirano je mnogo stručnih predavanja, metodičkih radionica, projekata kao i izdavačka djelatnost.
Nastavnički kongresi bili su posvećeni promišljanju i postupnom provođenju promjena koja su eksplicitno naznačene u NOK-u.
Najvažniji je projekt Hrvatskoga
matematičkoga društva u području
ostvarivanja kurikuluma osmišljen i
u završnoj je fazi. To je projekt edukacije edukatora učitelja i nastavnika
za primjenu NOK-a. Provest će se
trogodišnji program edukacije edu-
redova učitelja i profesora mentora i
savjetnika pojedine regije. Na njihovu će obrazovanju raditi sveučilišni
nastavnici i stručnjaci u području
odgojnih znanosti i matematičkog
obrazovanja. Za uspješnu provedbu ovog projekta trebat će oformiti
stručni tim u području matematičkog
obrazovanja, psihologije i odgojnih
znanosti, zatim program obrazovanja
učitelja razredne nastave i predmetnih nastavnika matematike u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj
za primjenu Nacionalnoga okvirnoga
kurikuluma - matematičko područje.
Uvjet za uspješnu provedbu također
je oformljen, obrazovan i certificiran
tim edukatora za matematičko obrazovanje i primjenu matematičkoga
kurikuluma, kao i postojanje pripremljenih i vrednovanih (recenziranih)
nastavnih materijala za sve module i
teme programa obrazovanja nastavnika.
Nakon uspješnog završetka obrazo-
Osmišljen je trogodišnji program edukacije edukatora učitelja razredne nastave i nastavnika matematike u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj za
uspješnu implementaciju Nacionalnoga okvirnoga
kurikuluma - matematičko područje
katora učitelja razredne nastave i
nastavnika matematike u osnovnim
i srednjim školama u Hrvatskoj za
uspješnu implementaciju Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma - matematičko područje.
Razvijen je učinkoviti kaskadni
model cjeloživotnog obrazovanja
učitelja matematike, koji u konačnici
obuhvaća sve učitelje razredne nastave i nastavnike matematike u Hrvatskoj te oformljuje stabilne regionalne
timove stručnjaka (edukatora) iz područja matematičkog obrazovanja i
razvoja matematičkoga kurikuluma.
Provedbom projekta učvršćuje se i
dodatno aktivira mreža učiteljskih
stručnih vijeća te formira mreža edukatora učitelja-mentora i savjetnika
na razini lokalnih zajednica. Također, uspostavlja se sustav kvalitetnih
povratnih veza na relacijama učitelji
- regionalni stručnjaci - radna skupina za razvoj matematičkog područja
Nacionalnoga kurikuluma - Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje
obrazovanja - Agencija za odgoj i
obrazovanje.
Edukatori trebaju biti izabrani iz
vanja učitelji će moći implementirati
ciljeve i ishode matematičkog obrazovanja, postavljene Nacionalnim
kurikulumom, u razvoju školskoga
kurikuluma, kvalitetno dugoročno i
kratkoročno planirati proces učenja
i poučavanja matematike, primijeniti
suvremene oblike i metode aktivnog
učenja i poučavanja matematike, koristiti gotova i kreirati svoja didaktička sredstva za poučavanje i učeničke aktivnosti, koristiti tehnologiju u
poučavanju matematike i učeničkim
aktivnostima (džepno računalo, grafičko računalo, proračunske tablice,
program dinamičke geometrije) te
vrednovati učenička postignuća u
skladu s definiranim ishodima učenja
i kriterijima vrednovanja te analizirati postignute rezultate i vrednovati
svoj rad i postignuća.
Nedavno je završen trogodišnji
projekt uporabe matematičkog edukacijskog softvera Sketchpad. Hrvatsko matematičko društvo, u suradnji
s CARNetom, osmislilo je i provelo
projekt u kojem je sudjelovalo šezdesetak osnovnih i srednji škola.
Svim učenicima i nastavnicima pu-
tem CARNeta bio je besplatno, i u
svakom trenutku, dostupan spomenuti softver kojim su mogli stjecati
iskustva uporabe tehnologije u poučavanju, učenju, istraživanju, vizualizaciji.
Pozitivna iskustva, kao i potreba za
daljnjim iskustvima i promišljanjima,
usmjerila je aktivnost Hrvatskoga
matematičkog društva u novi projekt
koji je pred realizacijom. Uz pomoć
Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa, Agencije za odgoj i obrazovanje, Matematičkog odjela PMF-a u
Zagrebu i CARNeta te tvrtke Proven
koja će omogućiti odnosno donirati
besplatnu uporabu svim osnovnim i
srednjim školama u Hrvatskoj, svim
učenicima i nastavnicima softver
Sketchpad 4.07 HR. Nastavnicima i
učenicima putem osobne zaporke bit
će dostupna uporaba softvera i radova/fajlova posebno priređenih za
učenje i poučavanje.
Dosadašnji projekt, kao i spomenuti planirani, realizacija je kurikulumskih promišljanja u poglavlju
Primjena tehnologije, gdje piše:
Učenici će:
- istraživati i analizirati matematičke ideje, eksperimentirati s njima
te provjeravati pretpostavke pomoću
džepnih računala i raznovrsnih računalnih programa, naročito programa
dinamične geometrije i programa za
izradbu proračunskih tablica
- razložno i učinkovito rabiti džepno računalo za računanje i tehnologiju za prikupljanje, organiziranje, prikazivanje, predstavljanje i
razmjenu podataka i informacija, za
rješavanje problema i modeliranje
te u situacijama kojima su u središtu
zanimanja matematičke ideje (radi
rasterećivanja od računanja i grafičkoga prikazivanja)
- razumjeti prednosti i nedostatke
primjene tehnologije.
Još je jedan projekt u završnoj fazi,
a odnosi se također na primjenu tehnologije. Obuhvatit će dvadesetak
osnovnih i srednjih škola u kojima će
svi nastavnici i učenici putem CARNeta dobiti na besplatnu uporabu i
stjecanje iskustva edukacijski softver
TinkerPlots i Fathom za Podatke o
kojima u NOK-u piše:
Učenici će:
- prikupiti, klasificirati i organizirati podatke te ih na prikladan način,
pomoću računala i bez njega, prikazati za potrebe statističke analize
- pročitati, tumačiti i analizirati
podatke prikazane na različite načine
odrediti i primijeniti srednje vrijednosti (aritmetička sredina, medijan, mod) i raspršenost (raspon, interkvartilni raspon) niza numeričkih
podataka
- rabiti jednostavne računalne programe za statističku obradu podataka
- izračunati vjerojatnost događaja
u jednostavnim situacijama i procijeniti vjerojatnost tumačeći ju kao
relativnu frekvenciju.
Usporedno s time provodit će se
i doedukacija nastavnika kao i razmjena iskustava i mogućih rješenja
te analiza uvjeta i mogućnosti hrvatskih škola u učenju i poučavanju matematike na ovaj način. Nastavnike
i škole u ovom projektu odabrat će
zajedno HMD i AZOO. Nastavnici
i škole koje se žele uključiti u ovaj
projekt mogu se javiti e-poštom na
adresu [email protected].
Petar Mladinić
vrednovanje obrazovnIH
POSTIGNUĆA
Piše Višnja Francetić
načelnica Odjela za
organizaciju i provođenje
ispita u Nacionalnom
centru za vanjsko
vrednovanje obrazovanja
Pred brojnim
smo izazovima
R
ezultati državne mature provedene prošle školske godine prezentirani ravnateljima srednjih škola Republike Hrvatske pobudili su pozornost te potaknuli brojna
pitanja o mogućnostima njihova korištenja s
ciljem poboljšanja kvalitete rada u školama.
Ovi su podaci vrlo vrijedni i mogu se smatrati inicijalnima, a već sljedeće godine, nakon
što se provede druga državna matura, škole će
moći usporediti rezultate svojih učenika i pratiti u kojem se smjeru kreću. Međutim, mnogo
pitanja odnosilo se na analizu u kojoj su se uspoređivale ocjene učenika zaključene na kraju
četvrtoga razreda i ocjene postignute na ispitima državne mature iz predmeta koje su učenici
polagali.
Grafički prikazi koje je Centar izradio pokazali su da se raspodjela ocjena na ispitima državne mature donekle razlikuje od raspodjele
ocjena koje su učenici postigli u završnom razredu srednje škole. Na do sada održanim nacionalnim ispitima, koje je Centar provodio od
2006. godine, utvrđeno je postojanje pozitivne
veze između tih ocjena kod učenika koji pohađaju gimnazijski program, dok je kod učenika
strukovnih programa ta veza slaba ili ne postoji. Jedno od objašnjenja za tu pojavu mogu biti
i različiti programi te predznanje s kojim su
došli iz osnovnih škola. Sada slijede takve analize ispita državne mature, stoga su ovi grafički
prikazi tek prva informacija.
S obzirom na to da učenici na državnoj maturi polažu određeni ispit, odnosno razinu, zbog
zahtjeva fakulteta na koji se žele upisati, a ne
zbog školskog programa koji pohađaju, očekivano je da kod viših razina ispita koji polaže
više učenika strukovnih programa, dolazi do
smanjenja udjela viših ocjena (odličan i vrlo
dobar) u odnosu na ocjene iz srednje škole.
Kod nižih razina ispita gdje je pristupilo više
učenika gimnazijskih programa uočava se
manji broj lošijih ocjena nego što su ocjene u
četvrtom razredu. Na ispitu iz matematike na
višoj razini broj učenika koji su ostvarili dovoljan i dobar uspjeh veći je od broja učenika
koji su dovoljnim i dobrim ocijenjeni na kraju
četvrtoga razreda. Međutim, broj učenika koji
su ispit položili ocjenama vrlo dobar i odličan
manji je od broja učenika koji su te ocjene postigli u razredu.
Najveća je razlika u ovome ispitu upravo u
broju učenika koji su ocjenom odličan ocijenjeni u razredu, odnosno broj učenika koji su
ispit državne mature iz matematike položili
ocjenom odličan znatno je manji. Za razliku od
ovoga ispita, na ispitu iz matematike na osnovnoj razini situacija je malo drugačija. Puno je
više učenika koji su na ispitu ostvarili bolju
ocjenu od zaključene, više je učenika koji su
na ispitu ocijenjeni dobrim i vrlo dobrim uspjehom, dok je broj odličnih gotovo isti. U školskim ocjenama najviše je dovoljnih ocjena, a
na ispitima državne mature najviše je učenika
ocijenjeno s dobar. I u ostalim ispitima postoje
razlike u ocjenjivanju.
U ispitu iz hrvatskoga jezika ona je vidljiva
kod učenika koji su s dobrim uspjehom položili
ispit i njihov broj veći je od broja učenika koji
su istom ocjenom ocijenjeni u razredu. Napominjem da su ovo analize na temelju grafova
te zahtijevaju detaljnu statističku analizu. No,
stručnim vijećima u školama omogućit će uvid
u trenutačno stanje, odnosno gdje se njihova
škola u pojedinom predmetu nalazi u odnosnu
na ostale škole u Republici Hrvatskoj. Činjenica je da državnu maturu, koja im je uvjet za
završetak školovanja, nakon ljetnog i jesenskoga roka nije položilo 33 učenika od ukupno
12.693 učenika koji su prošle školske godine
završili srednjoškolsko obrazovanje u gimnazijskim programima. Prva državna matura je
iza nas, a brojni izazovi pred nama.
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje
Najave događanja
Društveno-kulturne i
odgojno-obrazovne
vrijednosti škole
Na državnom stručnom skupu na kojem će se raspravljati o društveno-kulturnim i odgojno-obrazovnim
vrijednostima škole sudjelovat će više od 400 stručnih
suradnika pedagoga osnovnih i srednjih škola. Skup
će se održati u Primoštenu od 20. do 22. listopada, a
otvorit će ga ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje
Vinko Filipović. Uvodno predavanje o primjeni Nacionalnog okvirnog kurikuluma u odgojno-obrazovnoj
praksi održat će državna tajnica Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa dr. Dijana Vican, a plenarna pre-
davanja održat će dr. Vlatko Previšić koji će govoriti
o humanističkim vrijednostima kurikuluma, dr. Vesna
Buljubašić Kuzmanović s temom ”Kurikulum socijalnih kompetencija”, dr. Zlatko Miliša koji će govoriti o
pedagoškima implikacijama medijskih manipulacija i
dr. Blaženka Valentina Mandarić s temom ”Odgoj za
vrednote - imperativ vremena”.
Nove paradigme
ranog odgoja
Ravnatelji dječjih vrtića Republike Hrvatske okupit
će se od 20. do 22. listopada u Šibeniku gdje će
imati priliku, kroz stručna predavanja, radionice
i savjetovanja, upoznati se s novim paradigmama
ranog odgoja.
Na Državnom stručnom skupu ”Razvijanje profesionalnih kompetencija ravnatelja dječjih vrtića”
uvodno predavanje ”Profesionalne kompetencije
ravnatelja i razvijanje kompetencija odgojitelja-pripravnika za prirodno poučavanje standardnog idioma
materinskoga jezika” održat će savjetnice Agencije
za odgoj i obrazovanje Tihana Radojčić i mr. sc. Inga
Seme Stojnović.
O novima paradigmama obiteljskog odgoja plenarno predavanje će održati dr. Dubravka Maleš, a o
obilježju i utjecaju promijenjene slike djeteta na pedagošku praksu govorit će dr. Slavica Bašić dok će dr.
Anka Jurčević-Lozančić održati predavanje o ranom
odgoju i socijalnim kompetencijama.
Stručni skupovi u STUDENOME
PREDŠKOLSKI ODGOJ
4. studenoga – Stručni skup namijenjen stručnim suradnicima na području Grada Zagreba,
Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, Međimurske i Varaždinske
županije u Zagrebu (Agencija za odgoj i obrazovanje). Tema: Razvijanje projekata iz područja
Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za
ljudska prava i demokratsko građanstvo Vlade
Republike Hrvatske. Prijave do 22. listopada na
e-mail [email protected]
10. studenoga – Stručni skup za odgojitelje na
području Grada Zagreba – zapad u Zagrebu (DV
Vjeverica). Tema: Rano učenje stranih jezika u
dječjem vrtiću. Prijave do 28. listopada na e-mail
[email protected]
16. studenoga – Stručni skup namijenjen odgojiteljima Zagrebačke, Karlovačke, Krapinskozagorske i Sisačko-moslavačke županije u Zagrebu (DV Jabuka). Tema: Razvoj profesionalnih
kompetencija odgojitelja u suvremenom vrtiću.
Prijave do 3. studenoga na email: darija.drvis@
azoo.hr
18. studenoga – Stručni skup namijenjen odgojiteljima pripravnicima i odgojiteljima mentorima u dječjim vrtićima Grada Zagreba – istok
u Zagrebu (Dv Medo Brundo).Teme: Suvremeni
predškolski kurikulum u skladu s humanim vrijednostima i razvojnim potrebama djece predškolske dobi i Odgoj za vrijednosti kroz priču i
kazalište. Prijave do 4. studenog na e-mail tijana.
[email protected]
9. studenoga – Stručni skup namijenjen odgojiteljima pripravnicima i odgojiteljima mentorima
s područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačkoneretvanske županije u Splitu (DV ”Marjan”).
Tema: Priprema odgojitelja pripravnika za polaganje stručnog ispita. Prijava 15 dana prije održavanja stručnog skupa na e-mail toncica.kalilic@
azoo.hr
18. studenoga – Stručni skup namijenjen odgojiteljima pripravnicima i odgojiteljima mentorima s područja Zadarske i Šibensko-kninske županije održat će se 18. studenoga 2010. u Splitu (DV
Sunce, PO Jazine). Tema: Priprema odgojitelja
pripravnika za polaganje stručnog ispita. Prijava
15 dana prije održavanja stručnog skupa na e-mail
[email protected]
KEMIJA
10.- 14. studenoga – Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji za učitelje i nastavnike kemije u osnovnim i srednjim školama svih
u Splitu (Hotel Atrium). Prijava do 25. listopada
na e-mail [email protected] i http://www.
ettaedu.eu/
INFORMATIKA
10. studenoga – Državni stručni skup za učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih
škola svih županija održat će se 10. studenoga
on-line, s početkom u 13. sati. Skup se održava
u suradnji s Microsoft Hrvatska (Suradnici u učenju). Tema: Obrazovanje i usavršavanje učitelja
i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija/ virtualni okrugli stolovi
/ Informacijska i komunikacijska tehnologija u
NOK-u i školskom kurikulumu, E-učenje u nastavi osnovnih i srednjih škola, Implementacija
računalnih igara u proces obrazovanja, Globalne
aktivnosti inovativnih istraživačkih škola. Prijave
do 21. listopada na e-mail: [email protected].
15. – 17. studenoga – Državni stručni skup za
učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija u Splitu (Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje). Teme:
Obrazovanje i usavršavanje učitelja i nastavnika
iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija / Od garaže do uspjeha, Internet (dis)
connecting poeple, Društvene mreže i obrazovanje, integracija interneta, Samogradnja mreže,
Otvoreni kod CUC 2010 – Novi izazovi. Prijave
CARNet-u prema uputama na cuc.carnet.hr/2010
ili na e-mail: [email protected]
VJERONAUK
6. studenoga – Stručni skup namijenjen namijenjen vjeroučiteljima osnovnih škola Nadbiskupije đakovačko-osječke (Vukovarsko-srijemska,
Osječko-baranjska, Brodsko-posavska županija)
u Đakovu (Dvorana biskupa Mandića). Tema:
Roditelji i njihova suodgovornost u odgojnoobrazovnom sustavu kroz prizmu vjeronauka u
školi. Prijave do 22. listopada na Katehetski ured
e-mail: [email protected]
6. studenoga – Stručni skup namijenjen vjeroučiteljima osnovnih i srednjih škola Šibenskokninske županije u Šibeniku (Biskupijsko sjemenište). Tema: Odgoj i obrazovanje za temeljne
vrijednosti – Suvremeni govor o Božjim zapovije-
dima. Prijave 7 dana prije početka stručnog skupa
[email protected].
TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA
6. studenoga – Stručni skup namijenjen nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture srednjih
škola Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačkomoslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Međimurske županije te Grada Zagreba u Zagrebu (I.
gimnazija). Tema: Mogućnosti i načini motivacije
učenika za cjeloživotno vježbanje. Prijave do 22.
listopada na e-mail [email protected]
GLAZBENE I PLESNE ŠKOLE
3. i 4. studenoga – Stručni skup namijenjen nastavnicima profesorima klarineta glazbenih škola
u Zagrebu (Dvorana Matice Hrvatske). Tema:
Kriteriji srednjoškolskog obrazovanja učenika
klarineta u svrhu pripreme za razredbeni ispit na
muzičkim akademijama u RH i u inozemstvu.
Predavač Ante Grgin. Prijave do 22. listopada na
e-mail [email protected]
5. i 6. studenoga – Stručni skup namijenjen
učiteljima i nastavnicima klavira i voditeljima
komornih sastava u svim županijama u Zagrebu
(Dvorana Muzičke akademije). Tema: Individualno poučavanje i komorno muziciranje. Predavač
Nina Patarčec. Prijave do 26. listopada na e-mail
[email protected]
PROJEKTI - SEMEP
4. do 6. studenoga – Stručni skup namijenjen
školskim koordinatorima SEMEP-a u Medulinu.
Tema: Desetljeće UN-a obrazovanja za održivi
razvoj – Utjecaj čovjeka na okoliš – pitanje održivosti.
STRUČNI SURADNICI KNJIŽNIČARI
9. studenoga – Stručni skup namijenjen školskim knjižničarima koji su već kroz razne oblike edukacije stekli uvid u teorijske i praktične
osnove informacijske pismenosti Grada Zagreba,
Zagrebačke i Karlovačke županije u Zagrebu
(Strojarska tehnička škola F. Vrančića). Tema: Informacijska pismenost kao dio knjižnično-informacijskog obrazovanja – za knjižničare napredne
u IP. Prijave do 2. studenoga na e-mail biserka.
[email protected]
10. studenoga – Stručni skup namijenjen namijenjen školskim knjižničarima koji još nisu
prošli sustavnu edukaciju o konceptu informacijske pismenosti te nisu upoznati s teorijskim ute-
Zagreb
Vesna Mihoković Puhovski
odlikovana Redom Danice
Hrvatske
P
redsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u povodu Dana neovisnosti odlikovao je Vesnu Mihoković Puhovski, predsjednicu Foruma za slobodu odgoja, Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića za osobiti doprinos u prosvjeti.
Vesna Mihoković Puhovski istaknula se tijekom godina svojim radom u nastavi povijesti i
filozofije, a kasnije svojim aktivnim angažmanom i doprinosom u civilnom društvu u području
obrazovanja. U području civilnog društva aktivna je od 1994. godine, započevši s radom u Soros
fondaciji, kasnije u Institutu Otvoreno društvo, gdje je radila kao direktorica obrazovnog programa, a nakon toga je postala izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, gdje je sve napore
ulagala u unaprjeđivanje obrazovanja u Hrvatskoj.
Pokrenula je i poticala provođenje programa koji su važni za demokratizaciju društva, ali i
educiranje nastavnika u osnovnim i srednjim školama. Samo neki od programa koje je pokrenula su: Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje, Medijacija, Pravo u svakodnevici, Zdravstveno
obrazovanje, Program razmjene učenika i Debatni program. Valja naglasiti da se mnogi od tih
programa provode i danas, a tisuće nastavnika educirani su i svakodnevno prenose stečena znanja
učenicima, dok su neki od navedenih programa uvršteni i u kurikulume.
Trenutačno je članica Upravnog odbora Europskog foruma za slobodu odgoja.
R.I.
meljenjem i korelacijom s obrazovanjem, Grada
Zagreba, Zagrebačke i Karlovačke županije u
Zagrebu (Strojarska tehnička škola F. Vrančića).
Tema: Informacijska pismenost kao dio knjižnično-informacijskog obrazovanja – za knjižničare
početnike u IP. Prijave do 3. studenoga na e-mail
[email protected]
11. studenoga – Stručni skup namijenjen školskim knjižničarima koji su već kroz razne oblike
edukacije stekli uvid u teorijske i praktične osnove informacijske pismenosti Krapinsko-zagorske,
Međimurske, Sisačko-moslavačke i Varaždinske
županije u Zagrebu (Strojarska tehnička škola F.
Vrančića). Tema: Informacijska pismenost kao
dio knjižnično-informacijskog obrazovanja – za
knjižničare napredne u IP. Prijave do 4. studenoga
na e-mail [email protected]
25. studenoga – Stručni skup namijenjen školskim knjižničarima koji su već kroz razne oblike
edukacije stekli uvid u teorijske i praktične osnove informacijske pismenosti Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije u Pazinu
(Osnovna škola V. Nazora). Tema: Informacijska
pismenost kao dio knjižnično-informacijskog
obrazovanja – za knjižničare napredne u IP. Prijave do 4. studenoga na e-mail biserka.susnjic@
azoo.hr
OPĆI STRUČNI SKUPOVI
10. studenoga - Stručni skup namijenjen pripravnicima i njihovim mentorima osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova Osječko-baranjske,
Vukovarsko-srijemske, Virovitičko-podravske,
Požeško-slavonske i Brodsko-posavske županije
u Osijeku (OŠ Antuna Mihanovića). Teme: Stažiranje i stručni ispiti, Priprema za pisani rad, Subjektivni i objektivni čimbenici pri vrednovanju
postignuća učenika, Razredništvo i Metodički dio
stručnog ispita. Prijave do 20. listopada na
http://www.ettaedu.hr.
11. studenoga - Stručni skup namijenjen pripravnicima i njihovim mentorima razredne nastave Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske,
Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i
Brodsko-posavske županije u Osijeku (OŠ Antuna Mihanovića). Teme: Stažiranje i stručni ispiti,
Priprema za pisani rad, Subjektivni i objektivni
čimbenici pri vrednovanju postignuća učenika,
Razredništvo i Metodički dio stručnog ispita. Prijave do 20. listopada na http://www.ettaedu.hr
Međunarodni skup Hrvatskog društva
učitelja i profesora njemačkog jezika
Kako se uči strani jezik
P
od pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te u suradnji
s Goethe-Institutom u Hrvatskoj i Austrijskim kulturnim forumom Hrvatsko
društvo učitelja i profesora njemačkog jezika (Kroatischer Deutschlehrerverband - KDV) organizira XVIII. Međunarodni stručni skup koji će se održati od 22.
do 24. listopada u Vodicama. Tema skupa je ”Kako se uči strani jezik? Neurolingvistički i psihološki aspekti didaktičke mogućnosti u nastavi stranih jezika”. Plenarna
predavanja će održati strani i domaći stručnjaci: dr. Reiner Schmidt sa Sveučilišta
u Bielefeldu (Na tragu učenja), dr. Brigitte Ortner sa Sveučilišta u Beču (Neurolingvističke osnove iz perspektive alternativnih metoda učenja), dr. Marijana Kresić
sa Sveučilišta u Zadru (O ulozi materinskog jezika i prvog stranog jezika za učenje
njemačkoga. Transfer kao strategija učenja) te dr. Maja Anđel sa Sveučilišta u Zagrebu (Neurodidaktika).
Osim u okviru plenarnih predavanja sudionici će raditi i u radionicama na nekoliko
razina od predškolskog uzrasta do srednje škole, te imati priliku izvijestiti o svojim
iskustvima iz prakse u okviru otvorenog foruma. Pripremljen je i kulturni program
kojim se predstavlja njemačka književnost u okviru dviju književnih večeri. Norbert
Knitsch priprema scensko čitanje djela Maxa Fischa ”Fragebogen”, a njemačka autorica mlađe generacije Tamara Bach priprema izbor iz svojih djela.
R.I.
aktualno
aktualno
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
7
www.skolskenovine.hr
Akcija ZA VRTIĆE Drvo je prvo
Domaći
namještaj i
oprema za
vrtiće
Prvi se puta nude hrvatska dizajnerska rješenja
namještaja za dječje vrtiće.
Prezentirani prototipovi, ali i
ostala rješenja nude funkcionalnost, sigurnost i kvalitetu
H
rvatska ima dugu i bogatu tradiciju drvne industrijske proizvodnje.
Nažalost, zadnjih je desetljeća
ta tradicija ozbiljno narušena, a
industrija devastirana te je njezin
proizvodni obujam naveliko smanjen. Kako bi se potaknula proizvodnja u drvnoj industriji i dala
prednost domaćoj proizvodnji,
Hrvatska gospodarska komora,
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatske šume i Centar
za dizajn pokrenuli su projekt
Drvo je prvo u sklopu kojeg su
organizirali izložbu i dodjelu
nagrada za dizajn namještaja i
opreme za dječje vrtiće. Također
je proteklih dana projekt Drvo je
prvo imao promociju i na Ambienti, 37. po redu Međunarodnom
sajmu namještaja na Zagrebačkom velesajmu.
Prednosti domaće
industrije
Kako nam je kazao Luka
Mjeda, direktor centra za dizajn
HGK, u propisanom je roku stiglo 20 radova te je riječ o pionirskom pothvatu na ovim prostorima. Izloženi su prototipovi koji
se mogu dorađivati u dogovoru s
krajnjim korisnicima i gospodarstvenicima.
- Hrvatska drvoprerađivačka
industrija posjeduje niz prednosti, poput kvalitetne domaće
sirovine, razvijenih proizvodnih
procesa s pripadajućim znanjem,
kvalitete i atraktivnog dizajna
koji se tek treba afirmirati boljom
suradnjom dizajnera i gospodarstvenika. Jedan od ciljeva natje-
čaja bio je poticanje industrijskih
dizajnera i onih koji oblikuju
naše prostore na korištenje drva u
takvim projektima, budući da je
drvo ekološka sirovina koja osigurava zdravo životno okruženje,
a Hrvatska ima velike površine
pod šumama. Drugi je cilj bio
predstaviti kvalitetna dizajnerska
rješenja za novi namještaj našim
tvrtkama proizvođačima namještaja od drva kako bi zajednički
krenuli u izradu prototipa, a kasnije i u realizaciju cijelog asortimana namještaja i opreme za
vrtiće - kazao je Mjeda, dodavši
da nije u redu da se za dječje vrtiće nabavlja namještaj iz inozemstva.
Nakon prezentacije projekata u sklopu natječaja, sada je na
redu da industrija, lokalna zajednica i sami vrtići realiziraju
odnosno prihvate ponuđena domaća rješenja. Kako su poručili
organizatori, do sada je odrađen
administrativni i dizajnerski dio
posla, a ponuđena rješenja treba
praktično realizirati. Marija Ivanković, načelnica u Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa,
ujedno i članica žirija, rekla je da
se projekt do sada prilično razvio
te da imamo priliku vidjeti prve
prototipove koje valja dalje razvijati. Prvi se puta nude hrvatska
dizajnerska rješenja namještaja
za dječje vrtiće. Prezentirani su
prototipovi, ali i ostala rješenja
nude funkcionalnost, sigurnost i
kvalitetu.
Bogata tradicija
Predsjednik Hrvatskoga dizajnerskog društva Zlatko Kapetanović, ujedno predsjednik
ocjenjivačkog suda, kazao je da
osnovni kriteriji za dizajn opreme i namještaja za dječje vrtiće
uvijek trebaju biti sigurnost, kori-
Nagradni fond 40.000 kuna
Sedmeročlani Ocjenjivački sud pregledao je 20 pristiglih radova,
a priređena je i izložba na kojoj su predstavljena tri najbolja dizajnerska rješenja i izrađeni prototipovi nekih elemenata namještaja
- stolac, stol, ležaljka, ormarić, vješalica, koncept Tiruriru Andreje
Hercog, koncept Savijeno i oblo Nevena Kovačića i koncept Folding
Gordane Golik.
U Ocjenjivačkom sudu bili su Zlatko Kapetanović, predsjednik
HDD-a, Danijela Domljan, HDD, Ada Kezić, HDD, Nikola Radeljković, HDD, Aida Kopljar, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva
i vodnoga gospodarstva, Marija Ivanković, Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa, te Luka Mjeda, HGK. Ocjenjivački sud odlučio
je nagradni fond od 40.000 kuna raspodijeliti sukladno podijeljenim
nagradama: dvije jednakovrijedne prve nagrade u iznosu od 15.000
kuna te jedna druga nagrada u iznosu od 10.000 kuna.
štenje ekološki opravdanih materijala, kompatibilnost elemenata,
ergonomska usklađenost, manipulativnost elementima, odnosno
mogućnosti lakog pomicanja,
premještanja, slaganja i odlaganja, zatim uporabna i funkcionalna svojstva, estetika i tehnologičnost. Oprema i namještaj također
moraju pobuditi želju djece da se
njima rado koriste. O tome koje
su specifičnosti dizajniranja namještaja za vrtiće Kapetanović
kaže:
- Jedno od najosjetljivijih područja dizajna upravo je dizajn za
djecu. Mnoge zemlje imaju vrlo
strogu legislativu vezanu uz proizvode namijenjene djeci. Gotovo
svakodnevno saznajemo iz medija da su neki proizvodi za djecu
povučeni s tržišta, jer ne odgovaraju u nekom od zakonski predviđenih elemenata. Često se radi
o za djecu nesigurnim ili opasnim predmetima ili su korišteni
nezdravi materijali. Dizajneri bi
također morali voditi računa i o
potrebama razvoja djeteta određene dobi, primjerice poticanju
njihova razvoja motoričkih i kognitivnih sposobnosti te, na primjer, njegovoj socijalizaciji.
- Postoji bogata tradicija proizvodnje opreme i namještaja za
predškolski i školski uzrast. Međutim, zahvaljujući načinu provedbe pretvorbe gospodarstva,
stvoreni su nepovoljni uvjeti za
proizvodnju. Trebaju nas, međutim, radovati natječaji ove vrste,
kojima je cilj ne samo doći do
kvalitetnih i promišljenih dizajnerskih rješenja, već i poticanje
domaće proizvodnje, koja bitno
utječe na kreiranje novih radnih
mjesta, a samim time i na smanjenje nezaposlenosti kao jednog od
ključnih problema ovoga društva.
Pitanje je, međutim, hoće li našim
vrtićima biti osigurana sredstva
za nabavu opreme i namještaja.
Ako se to ne dogodi, proizvodnja nagrađenih radova koji su,
uzgred, zaista kvalitetni dolazi u
pitanje - navodi Kapetanović.
Visoka kvaliteta
nagrađenih radova
Kapetanović ističe da je natječaj proveden u dva kruga: u prvom su krugu između pristiglih
radova izabrana tri rada koja se,
po mišljenju Ocjenjivačkog suda,
najviše ističu kvalitetom u skladu
s već spomenutim kriterijima.
- Zatim su se autori potrudili
oko izrade prototipova kod potencijalnih proizvođača, kojima
zaista treba zahvaliti na pronalaženju vremena i sredstava za
izradu prototipova, što nije nimalo jednostavno ni jeftino, ali
pokazuje njihov interes za stvaranjem novih proizvoda. Nakon
izrade prototipova, ova tri izdvojena rada bila su izložena u galerijskom prostoru Hrvatske gospodarske komore, gdje je prije
otvorenja same izložbe proveden
drugi krug ocjenjivanja. Članovi
Ocjenjivačkog suda zaključili su
da se radi o zaista visokoj razini kvalitete kod sva tri rada te je
donesena odluka o dodjeli dvije
jednakovrijedne prve i jedne druge nagrade.
Obrazlažući radove nagrađenih, Kapetanović ističe da je autorica Andrea Hercog prvonagrađenim radom Tiruriru obuhvatila
osjetljivu problematiku dizajna
opreme dječjih vrtića na cjelovit
način.
- Posvećena je zamjetna pažnja
uporabnim svojstvima, funkcionalnosti i modularnosti elemenata
sustava Tiruriru, koji u korištenju
omogućuju velik broj kombinaci-
ja, kao i zahtjevima sigurnosti.
Izbor materijala u skladu je s
ekološkim zahtjevima, a princip
konstrukcije je tehnološki logičan
i prikladan za serijsku proizvodnju. U estetskom je smislu ovaj
rad primjeren za odgoj i obrazovanje djece vrtićke dobi i može
pozitivno djelovati na psihološki
i kognitivni razvoj, socijalizaciju, kao i razvoj dobrog ukusa.
Elementi sustava su logično oblikovani u skladu s pojedinačnim
namjenama. Lako se prepoznaje
njihova funkcija i povezivanje u
logične cjeline. Ovaj rad je ujedno najkompletniji u smislu razvoja različitih proizvoda potrebnih
jasličkoj, vrtićkoj i predškolskoj
dobi djece, koji je prepoznatljivo
povezan u logičnu cjelinu - iznio
je ocjene žirija Kapetanović.
Izrađeni prototipovi
Prvonagrađeni rad Nevena
Kovačića i Sanje Kovačić jedan
je od rijetkih natječajnih radova
koji je zamišljen za izradu od masivnog drva.
- Sastoji se od elemenata koji
su, da bi se dobila odgovarajuća širina površine uz poštivanje
tehničkih karakteristika drva,
međusobno širinski spajani lijepljenjem, dok su zaobljeni elementi spajani pomoću skrivenog
utora. Izbjegnuta je uporaba vidljivih metalnih spojeva, okova,
što pridonosi većoj uporabnoj
sigurnosti proizvoda. Ovakav
način spajanja omogućuje iznimno velik broj kombinacija. Cijeli je sustav izgrađen od jednako
oblikovanih elemenata, čime je
postignuta prepoznatljivost pojedinih elemenata i njihovo logično slaganje. Elementi stvaraju
zanimljive oblike, omogućujući
širenje funkcija pojedinačnih
elemenata. Zaključak je članova
Ocjenjivačkog suda da je, po svojim oblikovnim i drugim karakteristikama, ovaj rad najoriginalniji
te uvelike nadmašuje očekivanu
razinu oblikovnog doživljaja,
odišući svježinom i razigranošću oblika koje stvara sastavnim
elementima te da na korisnike
može djelovati na vedar i poticajan način. Daljnja je uputa Ocjenjivačkog suda dorada pojedinih
elementa po pitanju stabilnosti za
daljnju sigurnu primjenu - kazao
je Kapetanović.
Autori Gordana Golik i Damjan
Geber svojim drugonagrađenim
radom Folding također u cijelosti
obuhvaćaju potrebnu opremu za
dječje vrtiće, od opreme za odlaganje do opreme za igru, prehranu
i odmor, kako za jaslice, tako i za
vrtić. Sustav opreme odlikuje se
jednostavnošću u smislu prepoznatljivosti pojedinih elemenata i
njihovih načina korištenja. Time
je postignuta viša razina funkcionalnosti i uporabne vrijednosti.
Izbor materijala u skladu je s
ekološkim zahtjevima. Također
je odgovarajućim zaobljavanjem
elemenata posvećena pažnja ergonomiji i sigurnosti. U estetskom smislu rad je primjeren za
odgoj i obrazovanje djece vrtićke
dobi i može pozitivno djelovati
na njihov psihološki i kognitivni razvoj, socijalizaciju, kao i na
razvoj dobrog ukusa. Jedan je od
rijetkih natječajnih radova koji
nastoji koristiti nove materijale
u svakodnevnoj igri djece. Inače,
prototipove namještaja za izložbu izradili su proizvođači Jurić,
Ferenčić te Drvna industrija Slavonija, kako bi ih ravnatelji vrtića
mogli razgledati, provjeriti njihovu funkcionalnost i primjenjivost
te ih naručiti za svoje vrtiće.
Ivica Buljan
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Nepopunjene upisne kvote
Sveučilišta u Zagrebu
U ovoj godini imamo manje upisanih u odnosu na
prošlu godinu, kazao je na konferenciji za novinare
rektor Aleksa Bjeliš, te iznio i druge podatke o kojima se raspravljalo na ovogodišnjoj prvoj sjednici
Senata Sveučilišta. Bjeliš je dodao da će se u analizi vidjeti je li uzrok smanjenja broja upisanih u novom načinu upisa kroz državnu maturu ili je možda
riječ i o ukupnoj nepovoljnoj gospodarsko-socijalnoj
situaciji. Prema rezultatima upisa, od ukupne upisne kvote koja je u ovoj godini bila 12.581 mjesta
upisano je 11.046 studenata, što znači da je ostalo
1535 nepopunjenih mjesta, dakle 12 posto. Prošle
je godine upisna kvota bila 12.807, a upisan je bio
11.931 student.
I ove je godine iskazan manji interes za prirodne
znanosti, gdje je ostalo dosta nepopunjenih mjesta,
kao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ali
je ostalo i mnogo nepopunjenih mjesta na fakultetima društvenih znanosti, osobito onima koji su dio
zagrebačkog sveučilišta, ali nisu na području Zagreba nego su u Koprivnici (studij Poslovne ekonomije)
i Varaždinu (Fakultet organizacije i informatike).
Oštriji kriteriji za
upis na studije
DUBROVNIK - U ovoj akademskoj godini na
dubrovačkom su sveučilištu ostala 122 slobodna
mjesta. Od upisne kvote, koja je ove godine bila
500 mjesta, upisano je 378 studenata ili 71,8 posto. Ove je godine podbacio upis na najtraženiji
studij Mediji i kultura društva, na kojem je bilo 40
mjesta, a upisano ih je tek 26. Kao razlog manjeg broja upisanih budućih novinara i glasnogovornika navodi se činjenica da se radi o jedinom
preddiplomskom studiju za koji je uvjet upisa bila
položena A razina i to za sva tri obavezna predmeta: hrvatski, engleski i matematiku. Najmanji je
odaziv bio na studiju Restauracije, a ove je godine
pravi hit studij Nautike, za koji su mladi Dubrovčani pokazali veliki interes. Uobičajeno je veliki
interes bio i za Poslovnu ekonomiju, gdje je upisano najviše studenata te su popunjena i mjesta na
studiju Pomorske tehnologije jahta i marina.
Sredstva Europske
komisije splitskoj školi
SPLIT - Splitska Elektrotehnička škola od Europske komisije dobila je 72 tisuće eura, pri čemu dio
ide za nabavu najmodernijih računala i računalnih
programa, a drugi dio za izradu potrebnih udžbenika i edukaciju nastavnika. Istodobno, Pomorska je
škola dobila 143 tisuće eura, od čega je 35 tisuća
namijenjeno za opremu na kojoj će se obučavati
brodostrojari i ribarski nautičari. Radi se, što je također vrlo važno, o nepovratnim sredstvima. To je
postignuto zahvaljujući ravnateljima i nastavnicima
koji su u suradnji s još tri škole u Hrvatskoj izradili
projekte implementacije novih kurikuluma i prijavili
ih na natječaj koji je prije pola godine bio objavljen na internetskoj stranici Agencije za strukovno
obrazovanje. Ugovori su potpisani krajem rujna, a
škole će novac dobivati na poseban podračun u tri
obroka tijekom sljedećih 14, odnosno 12 mjeseci,
koliko će trajati uvođenje projekta.
Škola u uredima
VUKOVAR - Sedmero mališana iz vukovarskoga prigradskog naselja Lipovača u škole ide u dvije uredske prostorije VUPIK-ove zgrade u središtu
sela. Školska zgrada u koju su trebali ići ove godine
je srušena i na njezinom se mjestu gradi novi objekt
vrijedan 1,2 milijuna kuna. Inače, radi se o područnoj
školi u sklopu OŠ Blage Zadre iz Borova Naselja, a
kada se nova zgrada izgradi stanovnicima sela koristit će i kao društveni dom za organiziranje društvenih događanja. O sadašnjem stanju i uvjetima u školi
najveći je problem skučenost prostora u koji ide sedmero učenika, od kojih dvoje sluša nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. No, da se i u ovako
teškim uvjetima može dobro raditi svjedoče i brojni
posjetitelji koji su dolazili na priredbe koje su učenici
priredili u sklopu početka nove školske godine.
Ivica Buljan
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
U Bjelovaru održani Dani dokumentarnog filma
P
Sve više učeničkih
filmova
eti po redu Dani dokumentarnog filma, DOKUart
2010., održani su od 2. do 7. listopada u Bjelovaru, a u njihovu sklopu i drugi Mali DOKUart.
Selektorica Rada Šešić izabrala je za peti DOKUart
profesionalne dokumentarne filmove Odabrano dijete
redatelja Natija Baratza (Izrael), o malim budistima u
Tibetu, ovdje prikazan kao hrvatska premijera te Ljudi
s mliječnog puta redatelja Miroslava Mikuljana (Hrvatska) o proizvođačima mliječnih proizvoda iz okolice
Križevaca, Iko redatelja Timura Makarevića (Bosna
i Hercegovina) o autorskom viđenju BiH, Češki san
autora Filipa Remunde i Vita Klusáka (Češka) o opsjednutosti kupnjom, Splitski akvarel Borisa Poljaka
(Hrvatska) o kupačima na Žnjanu, Kuhanje povijesti
Petera Kerekesa (Austrija, Slovačka i Češka) o vojnim kuharima iz cijele Europe, Pismo Bogu redatelja
Marcela Lozinskog (Poljska) o pismima koja se ne
mogu uručiti, Zajedno Nenada Puhovskog (Hrvatska)
o raznim parovima ljudi koje povezuje život, Zec na bolje dječje dokumentarističko ostvarenje.
Mnoštvo plakata po bjelovarskim ulicama pozivali
berlinski Barteka Konopke (Njemačka i Poljska) o sudbini zečeva koji su živjeli u sjeni Berlinskog zida, Do- su na razne sadržaje ovogodišnjeg DOKUarta, poput
izložbe Hrvatski filmski plakat
viđenja, kako ste Borisa Mitića (Srbija)
kroz povijest, postavljene od 2.
o aforizmima u zadnja četiri desetljeća Filmske družine
do 15. listopada u galeriji Foto
te dokumentarni klasik iz 1966. godine
kluba Bjelovar odnosno prijepodLjudi s Neretve Obrada Gluščevića (Hr- osnovnih škola
nevne projekcije pod nazivom S
vatska) i Sevdah, lirsku priču Marine već drugu godinu
placa na film te Pet do dvanaest
nastupaju
u
službenoj
Andree Škop (Hrvatska).
za naš planet s prikazivanjem doMali je DOKUart ove godine okupio konkurenciji, a za
kumentarca Miroslava Mikuljana
tridesetak filmova snimljenih u školskim najmlađe filmaše
Ljudi s mliječnog puta i Al Gorea
filmskim skupinama iz cijele Hrvatske. organizirana je
i Davisa Guggenheima NeugodMeđu njima je selektor Damir Čučić
na istina.
u službenu selekciju odabrao filmove trodnevna radionica
U II. osnovnoj školi voditelji
Hana i Tina te Gumica glavu čuva Film- dokumentarnog
Damir Čučić i Boris Poljak odrske družine OŠ Rudeš, Zagreb, Iznenad- filma te razgovori
žali su trodnevnu radionicu dona radost Filmske družine OŠ Stanovi, o režiji te filmskoj
kumentarnog filma i s učenicima
Zadar, U lov! U lov! Filmske družine kritici i kritičarima
bjelovarskih osnovnih škola i člaII. osnovne škole Bjelovar, Muke po
novima školske filmske skupine
snimanju Filmske skupine Gajevci, OŠ
OŠ Rudeš snimili dokumentarac
Ljudevita Gaja, Zaprešić, Zvijezda razreda Filmske skupine OŠ Katarine Zrinske, Mečen- o devet godina ranije u Bjelovaru održanom snimanju
čani, Srce puno tajni Filmske družine ZAG, OŠ Marije igranog filma Snježane Tribuson Ne dao Bog većeg zla,
Jurić Zagorke, Zagreb, Tomino ribarenje i prigovaranje a na Studijskom odjelu Narodne knjižnice Petar PreFoto kino kluba Ivanovec, Pogled Filmske družine OŠ radović dr. Hrvoje Turković i Dean Šoša govorili su o
Vladimir Nazor, Virovitica, U selu na prelu Filmske filmskoj kritici i kritičarima, dok su dan poslije Snježaskupine OŠ Dvor i Potraga za blagom Video radionice na Tribuson i Petar Krelja razgovarali o filmskoj režiji.
Na rubu parka bio je postavljen DOKUbus u kojem su
PŠ Eugen Kumičić, Moščenička Draga.
Trećom je nagradom, stativom za kameru, nagrađen se prodavale ulaznice za službene projekcije, čiji je cjefilm Zvijezda razreda, drugu je, montažni računalni lokupni prihod humanitarno darovan Društvu multiple
program, osvojio film U lov! U lov!, a pobjednik je skleroze Bjelovarsko-bilogorske županije, a u autobusu
ovogodišnjega Malog DOKUarta Filmska družina OŠ su se mogli gledati i filmovi. U petak, 8. listopada u
Rudeš, Zagreb, koja je osvojila digitalnu kameru za okviru programa DOKUart na selu u Mjesnom domu
svoj film Hana i Tin. Organizatori najavljuju da će se Ivanska prikazani su dokumentarci Mariška band Petra
od iduće, treće godine održavanja Malog DOKUarta Krelje i Ljudi s mliječnog puta Miroslava Mikuljana.
Duško Popović
uvesti i Grand Prix, kao nematerijalna nagrada za naj-
SAMOBOR: Predstavljen dječji roman Iza oblaka Marijane Jaić
Smije li učiteljica odustati?
Š
to se događa u glavi i srcu
jedne učiteljice kad se u razredu pojavi učenik koji krši
sva pravila dobrog odgoja i lijepog
ponašanja? Učenik koji ne uči, ne
sluša i na svakom koraku u školi i
oko nje izaziva sve veće probleme.
Hoće li učiteljica odustati? Siže je
to dječjega romana Iza oblaka Marijane Jaić, u izdanju zagrebačke
Alfe, koji je predstavljen 7. listopada u Gradskoj knjižnici Samobor.
O knjizi, na čijim stranicama
korisne pouke mogu naći i učitelji, i roditelji, i učenici, govorio je
urednik Alfine biblioteke Knjiga za
mladež Božidar Prosenjak, ulomke
iz romana čitala je Kristina Kirschenheuter, a o autorici i njezinu radu
govorila je i njezine pjesme čitala
Ranka Novosel, ponosna na svoju
učenicu. Ovu književnu večer glazbom su upotpunile Lara Rimac na
violini i Lucija Jurković na flauti.
Ranka Novosel, autoričina učiteljica i kasnije kolegica, ocijenila
je da je Marijana Jaić napredovala
do uspješne spisateljice, a roman
Iza oblaka proizašao je iz njezina
svakodnevnog rada, znanja, talenta
i ljubavi za učenike. Istaknula je i
pjesnički rad Marijane Jaić, posebno
pohvalivši njezino nastojanje da u
pjesmama očuva kajkavski izričaj.
Marijana Jaić rođena je u Samoboru 1946. godine, gdje je završila
osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji
u Zagrebu. Od 1972. predaje hrvatski jezik u Osnovnoj školi Bogumila Tonija u Samoboru. Niz godina
radila je na dramskom odgoju mladih i redovito sudjelovala na općin-
skim, županijskim i državnim natjecanjima. Dramske tekstove i kratke
priče objavljivala je u Modroj lasti.
Na natječaju Modre laste nagrađena je za igrokaz Ja libe tebe.
Djeluje u ogranku Matice hrvatske Samobor. Gotovo dva desetljeća gostuje na susretu samoborskih
pjesnika Pri svetem Mihalu, gdje je
i nagrađivana. Stihove joj je uglazbio maestro Željko Bradić. Dobitnica je Nagrade Grada Samobora za
životno djelo.
Ivna Dorić
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
KAKO RADITI SA Likovno nadarenOM djecOM?
Piše Ljiljana Vranjković
profesorica razredne nastave,
mentorica, OŠ Josipa Lovretića,
Otok
“Darovito dijete je dijete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da svlada određeno područje
ili područja. Ekstremnija verzija
darovitog djeteta koje stvara na
stupnju odrasle osobe, iako je
još uvijek dijete, jest genij. Takva su djeca kreativna u smislu
maloga k: ona samostalno otkrivaju pravila svojeg područja i
smišljaju neobične strategije za
rješavanje problema. Ona su rijetko kreativna u smislu velikoga K: to označava zahvaćanje i
variranje područja“ – piše Mira
Čudina-Obradović u svojoj knjizi Nadarenost: razumijevanje,
prepoznavanje, razvijanje.
Kada odrastu, takva djeca nekad postaju stručnjaci u svojem
području, a stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području,
kreativni ga mijenjaju. Darovite
ne treba nagovarati na vježbanje,
a njihovo im je područje ujedno
i razonoda.
Pogrješna shvaćanja
o likovnoj nadarenosti
Znanstveni interes za likovni
talent pobudio se prije pedesetak
godina. O likovnoj nadarenosti
znamo manje nego o nadarenosti
opće prirode. Programi za razvijanje likovne nadarenosti malobrojni su i rijetki.
Postoji nekoliko pogrješnih
shvaćanja koja su onemogućila
razvoj područja brige za nadarene. Jedno od tih shvaćanja kaže
kako likovno nadareni pojedinci ne trebaju posebno likovno
obrazovanje. Ovo je shvaćanje
napušteno kada se upoznala priroda likovnog talenta. Danas se
smatra kako je likovno talentiranima potrebna likovna poduka, a
s njom treba započeti što prije.
Drugo shvaćanje smatra da je
identifikacija likovno nadarenih
jednostavna, jer je njihov talent
uočljiv. Ovo je stajalište netočno,
jer se događa da dječja likovna
nadarenost zbog raznih razloga
ostane nezapažena.
Također, jedno shvaćanje polazi od toga da su sva djeca likovno nadarena i da će se prirodni
talent svakoga djeteta razviti ako
ima dovoljno slobode, vremena i
materijala za izražavanje. Novija
istraživanja takvo mišljenje smatraju štetnim, jer koči razvoj programa primjerenih likovno nadarenoj djeci. Suprotno tomu je
shvaćanje da je samo malo djece
stvarno likovno nadareno. Ovo
je shvaćanje pogrješno i opasno,
jer dovodi do odbacivanja brige
za likovno nadarenu djecu, kao
zadatka redovite škole.
Pogrješno je i shvaćanje da za
likovnu nadarenost i aktivnost
nije potrebna visoka opća inteligencija. Ovaj mit stvorili su
istraživači likovne nadarenosti,
koji su nastojeći odrediti njezinu
prirodu istraživali njezinu neovisnost o općoj inteligenciji, koja je
najčešće među laicima shvaćena
kao verbalna i matematičko-logička inteligencija. Naglašavanje
neovisnosti likovnih sposobnosti
o verbalnoj inteligenciji stvorilo
je dojam da za likovnu kreativnu
produkciju nije potrebna visoka
inteligencija. Danas se smatra
da sva inteligentna djeca nemaju
likovni talent, ali su sva likovno
nadarena djeca iznadprosječno
inteligentna. U likovnoj nada-
renosti sudjeluje visok stupanj
neverbalne komponente opće
nadarenosti, a to je spacijalnoperceptivna inteligencija. Stav
neovisnosti likovnih i intelektualnih sposobnosti poguban je za
brigu o likovno nadarenima, jer
taj rad svodi na kompenzaciju
za učenike koji su u drugim područjima neuspješni, a ne brine
se za razvoj talenta kod pojedinaca koji imaju izrazite razvojne
potencijale.
Od motorike do
simbolike
Razvoj dječjih likovnih sposobnosti u vezi je s općim kognitivnim razvojem i ima neke jasne
pravilnosti. Moguće je povući
paralelu između općeg intelektualnog razvoja i razvoja likovne
ekspresije. Dječji crtež u svakoj
je dobi odraz djetetova kognitivnog razvoja. Stadijima kognitiv-
Stručnjaci stvaraju,
kreativci mijenjaju
Znanstveni interes za likovni talent pobudio se prije pedesetak godina. O likovnoj
nadarenosti znamo manje nego o nadarenosti opće prirode. Programi za razvijanje
likovne nadarenosti malobrojni su i rijetki
nog razvoja, koje je iznio Piaget,
mogu se objasniti odgovarajuće
faze dječjeg crteža:
1. Senzomotorička faza
(faza šaranja)
Ova je faza prisutna u dječjem razvoju od rođenja do druge
godine. Crteži djece te dobi načinjeni su jednostavnim pokretima, bez unaprijed određenog cilja. Olovka se drži grčevito među
prstima, a zglob se ne miče. Crte
su obično zakrivljene u polukružnom mjeru prema tijelu ili
idu gore - dolje. Pokreti crtanja
izazivaju veliko uživanje. Prva
je umjetnička aktivnost djeteta
motorička aktivnost, pokret. Prvi
je estetski užitak fizički užitak,
užitak u pokretu, gibanju, ovladavanju prostorom i plohom.
2. Predoperativna faza
(faza likovne reprezentacije), od
druge do šeste godine
Slučajna reprezentacija
U razvoju likovne ekspresije
događa se pomak s motorike na
simboliku. Dijete najčešće započinje crte bez jasne zamisli. Prve
crte dobivaju značenje po nekoj
slučajnoj sličnosti i to daje djetetu ideju za značenje. Ovo se
značenje mijenja dodavanjem
novih crta. Pridodavanje imena
crtežu važan je korak u razvoju
apstraktnog mišljenja. Dijete pokazuje da je sposobno uvidjeti
odnos između crteža koji stvara
na papiru i objekta ili događaja iz njegova vlastita iskustva.
Dijete u ovoj fazi ne pokušava
proizvesti vjernu reprezentaciju
oblika koji vidi, nego crta svoje
Program rada s likovno
nadarenom djecom
Program rada s likovno nadarenom djecom ima sljedeće
ciljeve:
• razviti potpunije razumijevanje umjetnosti i umjetničke produkcije
• razviti dječju neovisnost u upotrebi vizualnog iskustva
• izazvati nadarene na veće zalaganje
• pružiti podršku i oslonac u aktivnosti koja je usamljenički
zadatak
• razviti ravnotežu između samopouzdanja u vještinama koje
su već usvojene i spremnosti da se preuzme rizik u ostvarenju nepoznatog
• osigurati prelaženje iz očitog, pojavnog iskustva u jezik simbola.
Ti ciljevi postižu se sljedećim postupcima:
• obogaćivanjem vizualnog i likovnog iskustva
• proširivanjem likovne baze znanja: učenjem uz produbljeni
analitički pristup
• rješavanju likovnih problema kroz samostalni rad
• razvijanjem motivacije, imitacijom, identifikacijom s mentorom, diskusijom o likovnom problemu, uranjanjem u atmosferu umjetničke produkcije
• produkcijom, vlastitom procjenom, samostalnim izlaganjem
radova.
iskustvo s objektima. Akt crtanja
događaj je za sebe i dijete je angažirano samim procesom, a ne
produkcijom nekog prepoznatljivog produkta.
Namjerna reprezentacija
Između četvrte i pete godine
javljaju se počeci pojmovnog
mišljenja, a tehničke crtačke
sposobnosti mnogo su veće.
Izražavajući se likovno spontano, dijete postupno usvaja i
likovne elemente. Sposobnost
rada likovno tehničkim sredstvima sve je veća, pa se i njihova
primjena proširuje. U rad se sve
više unosi sistem, crtež je sve
više podređen ideji djeteta.
Nadmoć intuitivnog
3. Faza konkretnih operacija
(vizualni sistem), od sedme do
jedanaeste godine
Na kognitivnom planu u ovoj
se fazi postižu misaone operacije reverzibilnosti, decentracije i konzervacije. U dječjim se
crtežima to očituje kao vizualni
realizam. U ovoj fazi nestaje
spontani dječji crtež, a dijete
prilazi rješavanju likovnih problema intelektualno-perceptivnim pristupom. Ovdje je uporaba crte namjerna, a namjera
je u reprodukciji prirodnoga.
Cilj je crtačke aktivnosti izvan
same aktivnosti, uživanje u
tehničkoj mogućnosti vjernog
preslikavanja. Dok je u svim
dosadašnjim fazama jasno
prepoznatljiva
kongruencija
između kognitivnog i vizualnog razvoja, u ovoj fazi dolazi
do njihova razdvajanja. Dijete
napušta intuitivno stečene pojmove, tj. pojmove stečene na
prividu svijeta i počinje ih stvarati na osnovi čvrstih, jasnih,
promišljenih kriterija stečenih
apstrakcijom. Nasuprot tome,
u vizualnom doživljaju i izrazu dijete se zadržalo na intuitivnom, pojavnom, prividnom.
Dok u području verbalnih pojmova učenje, škola, verbalni i
opći kognitivni razvoj omogućuje lagani i gotovo neprimjetni razvoj iz intuitivne faze u
promišljenu, u području vizualnoga ovaj se razvoj zaustavlja
na intuitivnom. Djeca i odrasli
zaustavljeni na ovoj razini ne
primjećuju crtu koja je nevidljivo utopljena u stvarnost, kao
oblik, međa, tkivo. Potrebno
je ogoliti crtu, osloboditi je
apstrakcijom od oblika i sadržaja da bi poput čistog pojma
zadobila oslobođenu elastičnost koju ima riječ elastičnost,
koja omogućuje njenu svjesnu
uporabu u novim slobodnim
kombinacijama neslućenih mogućnosti variranja.
Briga za likovnu
nadarenost
Za sustavni razvoj likovne
nadarenosti potrebno jerazvijati
i osigurati , u prvome redu, spacijalnu sposobnost, zatim motivaciju te skok iz perceptivnog u
pojmovno likovno shvaćanje.
Iz toga proizlaze i principi planiranja kvalitetnog programa za
likovno nadarene.
Danas, zbog nejedinstvenosti
karakteristika kreativno produktivne likovne sposobnosti,
ne postoji jedinstveni program
za obrazovanje likovno nadarene djece. Važnu ulogu u radu s
nadarenom djecom ima vanjski
faktor - nastavnik ili mentor.
Upravo on mora biti umjetnik
koji će stvoriti odgovarajuću klimu za razvoj motivacije, imitacije, identifikacije stjecanja tehnika i skoka u simboličko. Važna
je i rana identifikacija, najkasnije do kraja osnovne škole, jer se
smatra da razvojni utjecaj neće
biti efikasan nakon tog razdoblja.
Razvojni utjecaji bit će najefikasniji ako sustavni razvoj započne
u osnovnoj školi.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Moj pogled − Nove vizije obrazovanja (2)
Preispitati ciljeve
obrazovanja
Obrazovanje nije samo davanje informacija za uporabu različitih aspekata
sofisticirane tehnologije, nego umijeće
koje mlade ljude osposobljava za humani kulturni suživot sa sobom i drugima
Piše Žarko Bošnjak
dvije godine utjecaju atmosfere.
Tako je i bilo.
Z
Novo nije uvijek
jamstvo kvalitete
viši savjetnik u Agenciji
za odgoj i obrazovanje
a usporedbu ćemo prikazati stolara u radionici koji
izrađuje susjedu stol po
narudžbi. Susjed je imao stablo
kruške, vrlo stare kruške, a s nje
su jeli plodove njegov djed, otac,
on i njegova djeca. Vrh krošnje
pogodio je grom i svi su bili tužni. Sjetili su se da imaju stolara
u svome naselju. Pozvali su ga
da im savjetuje što bi se moglo
napraviti od debla kruške. Stolar je stručno pregledavao deblo
i zaključio da je u unutrašnjosti
zdravo, a sama tekstura debla
gusta je i kvalitetna zato što se
sporo debljalo, jer je voćka rađala svake godine. Stolar je predložio da se deblo otpili, zatim u
pilani ispili u daske na određenu
debljinu koje će se složiti u dvorište u obliku trokuta i ostaviti
Nakon dvije godine došao je
stolar, ponovno sve stručno pregledao te zadovoljan viđenim
zaključio da se od ove građe
može napraviti dobar stol. Stolar je natovario daske i odvezao
ih u radionicu i prihvatio se posla. Zadubljen u mjere, rezanje,
dubljenje, blanjanje, brušenje,
spajanje i premazivanje lanenim
uljem radni dani brzo su prolazili. Stolar je bio vrlo zadovoljan.
Posao je bio fizički umjereno
naporan i nije trebao dodatni
trening za tjelesnu kondiciju.
Psihički se osjećao izvrsno, jer
je neprekidno morao kreativno
razmišljati u procesu izrade stola. U obitelji svi su bili zadovoljni, jer je njihov muž i otac imao
strpljenja za njihove potrebe. Za
četrnaest dana stol je bio gotov.
ODNOSI S JAVNOŠĆU
U sustav odgoja i
obrazovanja treba vratiti
pozitivne, povijesno
provjerene sadržaje i metode
Pozvani su vlasnici, a i drugi su
susjedi došli, jer se pročulo da se
izrađuje nešto posebno. Stol je
stajao u dvorištu radionice, bio
je sunčan jesenji dan. Svi koji su
vidjeli stol doživjeli su istinski
osjećaj ljepote. Vlasnici su bili
oduševljeni i hvalili su majstora.
Sve se ovo dogodilo prije mnogo godina. Stol je još uvijek kao
nov i svi koji sjedaju za nj gle-
daju teksturu stare kruške, lijepu
formu stola, dobro se osjećaju i
sjećaju prošlosti ljudi i stabla.
Iz ovoga primjera možemo
zaključiti kakav bi trebao biti
primarni cilj odgoja i obrazovanja. Nesvrhovito, nasilno i
trajno produciranje novoga nije
jamstvo kvalitete, zato će primarni cilj odgoja i obrazovanja,
bolji od postojećega, uputiti po-
jedinca i društvo kreativnome
izražavanju njihovih vlastitih
potencijala. Zato naglašavamo
da obrazovanje nije samo davanje informacija za uporabu
različitih aspekata sofisticirane
tehnologije, nego umijeće koje
mlade ljude osposobljava za humani kulturni suživot sa sobom i
drugima. Ima li utjecaj kretanja
nebeskih tijela presudan utjecaj
(2)
Stručno, otvoreno i pošteno
S
Piše Vlade Dragun
ravnatelj Osnovne škole Sućidar, Split
trateško planiranje, stručno i kompetentno provođenje programa odnosa s
javnošću u posljednjih nekoliko
desetljeća materijalno je ojačalo
mnoge sustave osnovnog i srednjeg obrazovanja. To se posebno odnosi na škole koje djeluju
na područjima gdje su se odnosi
s javnošću u SAD-u najranije i
pojavili.
Odgovornost
i otvorenost
školskog sustava
Odgovorna škola djeluje javno. Ona govori otvoreno o svojim djelatnostima, izvršava postavljene ciljeve i zadatke, imenuje odgovorne osobe za svako
područje javnog interesa i nadzire poduku i učenje unutar svog
sustava. Pojam odgovornosti
podrazumijeva istraživanja vezana uz napredak u ostvarivanju
javnih očekivanja, kao i objašnjenja javnosti vezana za slabe
i jake točke obrazovnog sustava.
Zahtjev za odgovornošću u obra-
zovanju relativno je nova pojava: Dok su poduzeća godinama
predstavljala “negativce” u smislu javnog povjerenja u njihove
poteze, obrazovne ustanove i neprofitne organizacije smatrane
su besprijekornima. To više nije
tako. I od nas se danas očekuje
da budemo učinkoviti, produktivni, svrhoviti i odgovorni u našem
radu. (Cutlip et al., Odnosi s javnošću, 2003., str. 538)
Jedan od glavnih zadataka
odnosa s javnošću jest riješiti
problem s kojim se svakodnevno susreću zaposleni u javnom obrazovanju, tj. ukloniti
mišljenje da premalo rade,
kao i zabrinutost javnosti da
se novac poreznih obveznika
ne troši svrsishodno. Svima je
u školskom sustavu jasno da
bez široke javne potpore nema
napretka obrazovnog sustava.
Stoga uloga odnosa s javnošću
u obrazovanju iz dana u dan
postaje sve važnija. Posebno je
važna u trenutcima kad politički
dužnosnici u svojim govorima
uvjeravaju porezne obveznike
u potrebu većih izdvajanja za
školstvo kako bi se neutralizirala inflacija ili ih pozivaju na
izdvajanje obveznica za gradnju novih obrazovnih objekata,
čime bi se poboljšali uvjeti rada
u školama i omogućilo stjecanje
novih, boljih kompetencija učenika, polaznika te škole.
Koliko je pitanje financiranja
aktualno i životno, pokazuje i
mišljenje većine djelatnika za
odnose s javnošću u školama
koji tvrde da će baš financiranje
javnih škola biti najveći problem u njihovoj komunikaciji u
godinama koje slijede.
Da javnost ipak ima jedan
poseban stav, jedno posebno
mišljenje vezano za financijska
izdvajanja, odnosno povećanje
poreza kad je riječ o obrazovanju, najbolje svjedoči primjer
rezultata referenduma iz SAD-a
koji je raspisao Odbor za obrazovanje u Daytonu (Ohio), a kojim se traži povećavanje izdvajanja za obrazovanje. Glavni za-
Glavni ciljevi odnosa s javnošću u
školama
• Jačanje svijesti o obrazovanju i odvraćanje pažnje od dezinformacija i glasina
• Izgradnja javne potpore nužne za dobivanje potrebnih
sredstava
• Pridobivanje javne potpore i suradnja u provođenju obrazovnih reforma
• Izgradnja prijateljskih radnih odnosa s urednicima i novinarima
datak kampanje bio je istaknuti
pozitivne strane tog nepopularnog poteza kako bi se osvojila
naklonost glasača. Strategija na
kojoj se planirao uspjeh projekta temeljila se na poznatim spoznajama da glasači nisu skloni
dati glas za veće poreze, ali ih
zabrinjava trenutačna gospodarska situacija. Tijekom kampanje oni su uvjeravani u sljedeće: škole stvaraju radna mjesta
i osiguravaju stručne, kvalificirane radnike; postoji veza između kvalitetnih škola i stabilnih
cijena nekretnina; škole svojim
odgojnim komponentama pridonose redu i disciplini; škole
u Daytonu trenutačno izgledaju
loše, a mogu postati bolje.
Da bi mogao predvidjeti i
kvalitetno odgovoriti na pitanja
koja zanimaju zajednicu, program odnosa s javnošću u javnim školama treba sadržavati
sljedeće:
škola (školski odbori, administrativno osoblje i nastavnici)
mora se posvetiti javnom partnerstvu;
osobe koje zastupaju školu u
odnosima sa zajednicom moraju biti kompetentne;
kreiranje politike za odnose
sa zajednicom mora biti centralizirano;
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
na život čovječanstva, kako tvrdi
Platon? Ako smo napustili dodir
s antičkim učenjem, može li čovjek i čovječanstvo stvarno stvoriti bolji svijet ili smo limitirani
ograničenjem koje nam sprema
propast?
Napredak, ali ne
pod svaku cijenu!
Zamislimo veliku rijeku kako
teče prema moru. Tok rijeke i
brzina toka rijeke prirodno je
stanje gibanja vode i predstavlja
početne uvjete prednosti i ograničenja. Ako netko živi blizu
ušća rijeke, a treba odvesti prijatelja liječniku koji se nalazi desetak kilometara uzvodno i ima
na raspolaganju samo čamac s
veslima, morat će napraviti znatno veći napor nego da je liječnik
nizvodno.
U ovom primjeru leži rješenje.
Kada su ograničenja velika, a
raspoloživi resursi mali, potrebno je napraviti izniman napor
da se nešto napravi. U povijesti
nikada nešto značajno za pojedinca i društvo nije nastalo bez
ulaganja iznimnih napora. Veliki
napor pojedinca i društva jedini je ispravan ulog za stvaranje
napretka. Ali se ipak moramo
zapitati kakav je napredak ispravan? Ispravan je samo onaj napredak koji nije na štetu nečega
ili nekoga. Beskonačni linearni
napredak nije moguć zato što u
prirodi ne postoji model takvog
događanja.
U prirodi se sve odvija ciklično. Možemo zaključiti da je potrebno ponovno preispitati sve
ciljeve odgoja i obrazovanja:
one koji stvaraju štete pojedincu
i društvu valja odbaciti te definirati nove koji smanjuju zagađenje, vraćaju humanizirane odnose među ljude i ostvaruju njihov
kulturni i dragovoljni suživot.
Je li realno u ovome trenutku to
očekivati? To je pravo pitanje,
ali je teško na nj odgovoriti. No,
odgovor sigurno nećemo dobiti
ne postavimo li pitanja i cilje-
komunikacija mora biti protočna među svim zainteresiranim javnostima;
akcije trebaju biti koordinirane kako bi se ostvarili planirani ciljevi.
Uloga ravnatelja
Ravnatelj škole ovlaštena je
i odgovorna osoba za funkcioniranje cjelokupnoga odgojnoobrazovnog rada u školi. Uloga
je ravnatelja stvaranje ozračja
za promjene, komuniciranje s
kolektivom, poticanje timskog
rada i zajedničkog rješavanja
problema. Posebna je uloga
ravnatelja u prezentiranju jasnih namjera, ciljeva i zadaća
škole prema vani i uključivanje
lokalne zajednice u rad i život
škole.
Važna obveza ravnatelja koja
se pojavila u posljednje vrijeme jest uloga glasnogovornika
škole. Propagiranje uspješnih
postignuća učenika i učitelja/
nastavnika, pojašnjavanje ciljeva i zadataka projekata koji
se provode u školi i koji tu školu čine različitom od drugih,
s ciljem dobivanja stručne i
financijske potpore od lokalne
ili šire zajednice, lakši je dio
poslova odnosa s javnošću koje
obavlja ravnatelj.
Zadatak ravnatelja kao glasnogovornika je uobličiti poruku i pripremiti najbolje mo-
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
ve, stoga učinimo napor u tome
smjeru i utvrdimo sljedeće:
- ne postoji beskonačni linearni napredak;
- nasilno odupiranja zakonima
prirode je štetno;
- događanja u prirodi odvijaju
se ciklično;
- treba graditi napredak koji
nije ni na čiju štetu;
- loši uvjeti i nedostatni resursi
mogu se nadoknaditi samo iznimnim naporima;
- u sustav odgoja i obrazovanja
treba vratiti pozitivne, povijesno
provjerene sadržaje i metode;
- odgoj i obrazovanje treba
usmjeriti kreativnom izražavanju
potencijala svakoga pojedinca s
ciljem zadovoljavanja potreba,
kako pojedinca, tako i društva u
cjelini.
Nacionalni
kvalifikacijski okvir
Budući da se zadnjih dvadesetak godina o nacionalnim kvalifikacijskim okvirima raspravlja
u raznim dijelovima svijeta, a
interes za nacionalne kvalifikacijske okvire proizlazi iz spoznaje da oni pružaju osnovu za
pristupanje, prohodnost, stjecanje i kvalitetu kvalifikacija te da
nude način razvoja putova učenja koje ljudi mogu slijediti tijekom cijeloga života, odgovori
na postavljena pitanja i ostvarivanje navedenih ciljeva moguće
je upravo u sklopu nacionalnih
kvalifikacijskih okvira.
Danas je i u Republici Hrvatskoj u tijeku proces izrade Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira
koji koordinira i povezuje sve
dijelove nacionalnoga kvalifikacijskog sustava, pazeći na interese pojedinca i društva, uključujući pri tome potrebe i obveze
gospodarstva. Razvojem ovog
instrumenta nazvanog Hrvatski
kvalifikacijski okvir potrebno je
gore spomenute ciljeve razvijati
i ostvarivati.
(Kraj)
guće argumente za javnost, a u
isto vrijeme pripremiti učitelje/
nastavnike koji će navedenu
poruku prenijeti roditeljima
u neposrednoj komunikaciji.
Da bi učitelji/nastavnici mogli kompetentno i učinkovito
sudjelovati u aktivnostima odnosa s javnošću svoje škole,
nužno je da ih ravnatelji redovito izvještavaju o novinama u
školskom sustavu te o planovima i događajima u školi.
Ravnatelj kao glasnogovornik postiže u javnosti reputaciju i učinkovitost temeljem
iskrenosti i poštenja. Dužnost
mu je osigurati trenutne odgovore na postavljena pitanja
koja se odnose na određene
probleme unutar škole. Pritom,
najvažnija pojedinačna kvaliteta ravnatelja u funkciji glasnogovornika jest vjerodostojnost.
Vjerodostojnost u pravilu znači uživanje naklonosti i povjerenja novinara i medija.
Napomena:
U dva nastavka i redakcijskoj opremi prenijeli smo
neke naglaske iz problematike obrađene u autorovoj
knjizi Odnosi s javnošću u
obrazovanju koja je upravo
objavljena u nakladi Školskih novina.
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (7)
Međudoživljavanje
u zbornici i razredu
Kolege u zbornici i učenike u razredu treba
doživljavati, a ne analizirati, uživjeti se u
njih, a ne svoje u njih projicirati, pronaći
put do njihovih a ne dovlačiti na svoje
pozicije, igrati na njihovom a ne našem
terenu. U njima treba prepoznati drugoga
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
P
rema Ronaldu Laingu
odnosi među ljudima
nisu samo međudjelovanje, nego i međudoživljavanje.
To važi i za zbornice i razrede u našim školama. U njima
ne postojimo bez kolega/ica i
učenika a niti oni bez nas. Ne
možemo se promatrati izolirani. Bez drugih smo depersonalizirani, bez ličnosti, mašine,
organizmi.
Kolege u zbornici i učenike
u razredu treba doživljavati,
a ne analizirati, uživjeti se u
njih, a ne svoje u njih projicirati, pronaći put do njihovih a
ne dovlačiti na svoje pozicije,
igrati na njihovom a ne našem
terenu. U njima treba prepoznati drugoga, a ne prema našim shemama “frizirati“, u njihovoj stvarnosti s njima tražiti
rješenje, a ne im nametati naše.
Samo sigurni u sebe možemo
ih doživljavati kao ličnosti i
nuditi im vlastitu ličnost; bez
potrebe depersonalizirati ih, da
bi se usudili s njima kontaktirat. Cilj nam mora biti doći
do stvarnog, autonomnog, jedinstvenog i specifičnog, slobodnog i kreativnog suradnika
u zbornici i učenika u razredu.
Nesigurni u sebe skloni smo
druge kraj sebe emocionalno
zloupotrebljavati za unutarnje
osiguranje, ublažavanje naših
unutarnjih konflikata i preko
njih ostvarivati vlastitu sreću i održavati svoje «psihičko
zdravlje» i unutarnju ravnotežu. Na tuđoj nesreći ne smijemo graditi vlastitu sreću i na
njihovoj zavisnosti i neslobodi
razvijati vlastitu autonomiju.
Naše i njihovo ponašanje je
funkcija obostranog neđudoživljavanja. Da bi razumjeli
međusobno ponašanje dvojice,
treba imati u vidu njihovo međudjelovanje, međudoživlja-
vanje i zajedničku situaciju. Ne
reagiramo na nečije ponašanje
nego na naš doživljaj tog ponašanja. U našim odnosima kako
u zbornici tako i u razredu je
važnije
međudoživljavanje
nego li međudjelovanje. Nije
važno kako se drugi stvarno ponaša, nego kako ga mi
doživljavamo. Reagiramo na
doživljaj drugog, a ne na njegovo ponašanje. I drugi reagira
na svoj doživljaj nas a ne na
naše ponašanje. Naše i njegovo
ponašanje rezultat su međudoživljavanja. Doživljavanje a ne
ponašanje određuje reagiranje.
Doživljaj nečijeg ponašanja
se sastoji iz opažanja, interpretacije i projekcije, Percepcija
ili opažanje uključuje selekciju
i recepciju. Odabiremo samo
neke elemente i podvrgavamo
interpretaciji.
Interpretacija
tuđeg ponašanja ovisi o našim
ranijim iskustvima i doživljajima, potrebama i željama, pretpostavkama i predrasudama.
Ako je komunikacija optimalna oboje imaju uvid u razliku
svojih interpretacija. Slijedi
pokušaj jednog i drugog, da se
one izjednače bilo putem prijetnje, molbe, ucjene podmićivanja ili nagovaranja. Ukoliko
se ne dobiva ili ne želi dobiti
uvid u razlike interpretacija s
obje strane slijedi prekid komunikacije.
Projekcija je obrambeni mehanizam, usmjeren na doživljaj
nečijeg ponašanja. Ne djelujemo na drugoga kao realnu
osobu, nego na naš vlastiti doživljaj tog drugog; Doživljavanje drugog sa stanovišta našeg
unutarnjeg svijeta ne saopćava
nam mnogo o realnom drugom
kraj nas.
U doživljavanju nečijeg ponašanja opažamo nečije ponašanje, selekcioniramo pojedine elemente ponašanja, pohranjujemo u sebi i pripremamo
za interpretaciju. Selekcija je
krajnje subjektivna i predstavlja prvi korak udaljavanja od
realiteta. Interpretiramo na temelju naše prošlosti, ranijih doživljavanja i iskustva; dajemo
nečijem ponašanju određeno
značenje. Projiciramo i iskrivljujemo nečije ponašanje.
U našoj obradi doživljaja
drugog i njegovog ponašanja;
projiciramo svoje nade, želje,
potrebe. Friziramo ga kakav
nam
treba. Naša fantazija
drugog i njegovog ponašanja
omogućuje nam učiniti drugoga po našoj želji a ne kakav je u
stvarnosti. Realnost našeg doživljavanja ovisi o koeficijentu
percepcije, interpretacije i projekcije. Nije svejedno u kojem
stupnju unutar našeg doživljavanja percepcija nadvladava
projekciju, odnosno, projekcija percepciju ; nije svejedno u
kojem je obujmu prisutan koeficijent projekcije i fantazije.
Interpersonalna stvarnost je sastavljena iz mješavine neprilagođenih očekivanja, opažanja i
fantazija
Doživljavanje drugih se
može opisati kao subjektivno
selekcionirana opažanja, prošlošću opterećene i često krive
interpretacije uz nerealna očekivanja, projekcije i fantazije.
Realnost doživljavanja ovisi o
zrelosti naše ličnosti; razriješenosti i obrađenosti naših unutarnjih konflikata i kompleksa,
stupnju stvarnog zadovoljavanja naših potreba, o razvoju
ličnosti, sreće i zadovoljstva.
Naš doživljaj sebe za nas je
nevidljiv, što važi i za njihov
doživljaj sebe. Doživljaj kao
nevidljivost čovjeka za čovjeka očevidniji je od bilo čega
drugoga. Međusobno ponašanje određuje nevidljivi, nepristupačan, sakriven međudoživljaj. Nemoguće je shvatiti
ponašanje među ljudima, ako
ne učinimo pristupačnim, vidljivim i razumljivim njihovo
međudoživljavanje. Ponašamo
se onako kako doživljavamo,
pa i onda kada naša djela više
prikrivaju nego li otkrivaju naš
doživljaj.
Zbog ne baš lake pristupačnosti i vidljivosti međudoživljajnog faktora, naše teorije o
ponašanju suradnika i učenika, a pogotovo intervencije u
njihovo ponašanje često gube
svaku praktičnu vrijednost.
Sve ostaje na nivou fraze, neprimjenljive teorije ukoliko se
ne potrudimo da zavirimo u doživljajni svijet naših učenika u
razredu i suradnika u zbornici.
(U sljedećem broju: Trebaju
nam emocionalno inteligentni
učitelji)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
KURIKULUM - Tematska bibliografija
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Dramski odgoj u školi
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Nacionalni kurikulum (3)
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
• Rodić, I. (prir.). (2009). Nije vrijeme za dileme. Školske novine (Zagreb), br. 18, 5. svibnja 2009., str. 11–14.
Na putu u društvo znanja. Ključna karika – nastavnik.
Zbrojiti nacionalnu pamet. Moratorij – nepotrebno gubljenje vremena. Sve ovisi o nastavniku. Uz sadržaje mijenjati i metode poučavanja. Potpuni politički konsenzus.
Kurikularan pristup nije jedini. Nije vrijeme za jalove
rasprave. Kurikulum nije čarobni štapić. Pluralizam i alternativne škole.
• Rosandić, D. (2005). A što je s nacionalnim kurikulom? Školske novine (Zagreb), 12. travnja 2005., br. 15,
str. 6.
• Stipić, Ž. (2009). Zbunjujuća rješenja. Školske novine
(Zagreb), br. 5, 3. veljače 2009., str. 13.
Modulska nastava. Problem kadrova. Ocjenjivanje učeničkih postignuća.
• Strategija za izradbu i razvoj nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko
obrazovanje (2007). Ur. D. Vican, V. Rakić, I. Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa.
Ciljevi strategije. Zašto promjene. Identificiranje stanja
u predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom
odogju i obrazovanju. Ciljevi kurikulumskih promjena.
Opći i posebni ciljevi nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj. Opći i posebni ciljevi nacionalnog kurikuluma. Odgojno-obrazovna postignuća i načela općeg
obveznog odgoja i obrazovanja. Kurikulumska područja.
Struktura nacionalnog kurikuluma. Vrjednovanje učeničkih postignuća. Organizacijska struktura školskog sustava i kurikulski ciklusi. Ciljevi nacionalnog kurikuluma
za srednjoškolski odgoj i obrazovanja. Organizacijska
struktura srednjoškolskoga sustava i kurikulumski ciklusi. Vrjednovanje kvalitete rada škola i učeničkih postignuća. Unutarnja organizacija nacionalnoga kurikuluma.
Odgojno-obrazovna infrastruktura u Republici Hrvatskoj.
Pretpostavke za realizaciju nacionalnog kurikuluma.
• Šimeg, M. (prir.) (2009). Iz HNOS-a se ne može napraviti kurikulum. Školske novine (Zagreb), br. 6, 10. veljače 2009., str. 4.
Stavovi Županijskog stručnog vijeća stručnih suradnika
pedagoga grada Zagreba: škola je življa, ali HNOS nije
sveobuhvatna strategija promjena hrvatskoga školstva.
• Šimeg, M. (prir.). (2009). Temeljita unutarnja reforma
škole [Tema broja: Nacionalni okvirni kurikulum]. Školske novine (Zagreb), br. 3, 2. siječnja 2009., str. 9–14.
Uravnotežen kurikulum – uvjet kvalitetnog obrazovanja.
Ništa bez nacionalnog konsenzusa. Prema školi uspjeha
za sve.
• Šimeg, M., Nađ, B. (prir.). (2009). Živa rasprava o nasušno potrebnom dokumentu. Školske novine (Zagreb),
br. 5, 3. veljače 2009., str. 9–14.
Uputnik umjesto kurikuluma. Alternativa vjeronauku.
NOK važniji od izgradnje autoceste. Reorganizacija nastavničkih fakulteta.
• Vican, D., Bognar, L., Previšić, V. (2007). Hrvatski
nacionalni kurikulum. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. Vlatko Previšić. Zagreb:
Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, str. 137–175.
Pojam nacionalni kurikulum (okvir nacionalnog kurikuluma, ciljevi kreiranja okvira nacionalnog kurikuluma,
sastavnice nacionalnog kurikuluma, vrijednosni izvori
nacionalnog kurikuluma, odgojno-obrazovni ciljevi nacionalnog kurikuluma). Kurikulumska načela. Odgojno-obrazovni sadržaji. Metodološka polazišta izrade
nacionalnog kurikuluma. Odgojno-obrazovni standardi
i nacionalni kurikulum. Hrvatska tradicija i posebnost u
nacionalnom kurikulumu. Europska i američka iskustva
u tvorbi nacionalnog kurikuluma
• Žužul, A. (2005). Oblikovanje nacionalnog kurikuluma. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str.
175–183.
Izvorišta za oblikovanje kurikuluma. Modeli oblikovanja
i inoviranja kurikuluma. Modeli promjena sustava odgoja
i obrazovanja u Hrvatskoj. Filozofijsko-vrjednosno izvorište za oblikovanje nacionalnog kurikuluma. Praktično
nastajanje kurikuluma.
Kroz dramsku igru osvještavaju, ali i pronalaze rješenja koja im mogu pomoći u učenju, ali i
svakodnevnom životu
Dramskom igrom
do pismene, obrazovane
i sretne djece
Piše Jasna Šojer
dramska pedagoginja
D
pišu sastavak o zadanoj temi ili problemu ili scenarije za svoje male dramske igre.
rama je posvuda oko nas i u svemu što ra- Zajedništvo i suradnja
dimo. Dok komuniciramo s drugim ljudima,
Tu su, naravno, i iskustveno proživljene situacije
zapravo, nikada nismo osobe kakve jesmo, kod kuće i u školi, problemi koji ih muče i traume
nego kakve bismo željeli biti ili kakve situacija oče- koje nose u sebi, a koje se kroz dramsku igru osvještakuje od nas. Naletimo li na hodniku na šefa, ljupko vaju, ali i pronalaze rješenje koja im mogu pomoći.
ćemo mu se nasmiješiti i možda reći koju prigodnu
Pritom ne treba zaboraviti da u svim dramskim
riječ, iako nas je možda malo prije toga naljutio ili aktivnostima učenici moraju djelovati zajedno, što
o njemu imamo već otprije negativan stav. Ili, na nas dovodi do pojma suradnje koji je nezaobilazan
primjer, kolege s posla. Zapitajmo se s koliko njih u svim područjima ljudskog rada. U otuđenim drušmožemo biti posve iskreni i otvoreni im reći ono što tvima gdje se pojedinac sve više zatvara u sebe i
mislimo ili pažljivo važemo svoje riječi da ne bi bile sam nosi sa svojim problemima, bio dijete ili odrasla
krivo prenesene, protumačene. U svim tim situacija- osoba, to je i te kako važan aspekt, kako sociološki,
ma zapravo na lice nesvjesno natako i psihološki, jer pomaže djeci
vlačimo maske i postajemo druge
da uspostave bolju komunikaciju
osobe, drugi likovi u zadanoj (glu- Jednom kad spozna- s okolinom, otvoreno progovore o
ju da su zabava, zani- svojim problemima i potraže pomljenoj) situaciji.
mljivost i razigranost moć.
Mnogi učitelji danas nemaju
Zašto je dramski odgoj samo jedna strana hrabrosti
uhvatiti se u koštac s
dramskog
odgoja
‡
uz
marginaliziran?
dramskim aktivnostima. Prije sveDramska kultura i umjetnost koju će učenici lakše, ga tu je nedostatak dramskog obrakoja je kod nas već godinama brže i bolje svladavati zovanja koji za sada ne postoji kao
marginalizirana, a njezin opstanak gradivo ‡ i kad se upo- predmet ni na jednom fakultetu
prepušten entuzijazmu pojedinaca, znaju s prednostima već je sve prepušteno afinitetima
zaljubljenika i volontera, postala koji im takav rad pruža, pojedinaca koji sami ulažu u svoju
je dio Nacionalnog obrazovnog i učitelji će s više entu- edukaciju ili onih koji na pritisak
ravnatelja škola pohađaju tečaj
kurikuluma, iako se još zasigurno
ne zna u kojem će obliku zaživjeti zijazma predavati svoj kako bi dramskim odgojem kao
predmet, naći možda slobodnom aktivnošću popunili
u hrvatskim školama.
Mnogi će se pitati što to djeci davno zaboravljenu ra- satnicu u školi.
Tu je i prirodna zakočenost koja
treba. U vrijeme kad se nerijetko dost u svom poslu
priječi učitelje da se dovoljno opugovori o sve izraženijoj nepismeste i prepuste dramskoj igri. Učitenosti i slabom (pred)znanju nije li
lji često funkcioniraju u naučenim
bolje uložiti više truda u podizanje razine tih tako važnih odrednica obrazovanja? obrascima autoriteta pa je strah od njegova gubitka
Pritom zapravo nemaju dovoljno informacija o jedan od većih razloga zbog kojih djeci ne žele, ili
mogućnostima koje dramski odgoj pruža kako na ne mogu, pokazati i svoje dječje lice koje zasigurobrazovnoj, odgojnoj tako i na socijalizacijskoj ra- no još nisu izgubili. Ako se tome doda i nedostatak
dramskog iskustva, koji nije nužan preduvjet za inzini.
Uvođenje dramske kulture i umjetnosti u Naci- korporiranje dramskih aktivnosti u nastavu, problem
onalni obrazovni kurikulum pomoći će ne samo postaje još veći.
razvijanju kreativnih, kognitivnih i socijalnih sposobnosti, nego i onih vezanih uz pismeno i usmeno
izražavanje. Bilo da kroz dramsku igru uče povijest, “Igrom” osloboditi dijete u sebi
Pojam “igra“ također je problematičan, jer nemali
zemljopis, biologiju, materinski jezik ili bilo koji
drugi predmet, učenici će osim stjecanja znanja na broj učitelja smatra da učenici njihov predmet neće
smatrati dovoljno ozbiljnim ako ga oplemene dramtaj način razvijati i brojne druge vještine.
Postoji bezbroj govornih vježbi koje učitelji mogu skom igrom. Smatraju da se to vrijeme može bolje
upotrijebiti kako bi razvili govorne sposobnosti uče- iskoristiti za utvrđivanje gradiva na klasičan način,
nika, oslobodili ih u govornoj komunikaciji koja će dakle, neprestanim ponavljanjem, vježbanjem i učeim također pomoći u razvijanju samosvijesti i samo- njem napamet.
Jednom kad spoznaju da su zabava, zanimljivost
poštovanja kao i komunikacijskih sposobnosti.
Priče koje osmišljavaju i zajedno grade razvijat i razigranost samo jedna strana dramskog odgoja uz
će im maštu i bogatiti vokabular, ali im i pomoći da koju će učenici lakše, brže i bolje svladavati gradivo
slobodno izraze svoje mišljenje i stavove. K tomu, i pritom razvijati obrazovno korisne vještine te kad
bolje će razumjeti strukturu priče/teksta, percipirati se odluče upoznati s prednostima koji im takav rad
tko, što, gdje, kako i zašto, a time i razvijati vlastiti pruža (i osloboditi ono dijete u sebi), i učitelji će s
osjećaj za naraciju koji će naročito doći do izražaja u više entuzijazma predavati svoj predmet, naći možda
pismenim radovima bilo da nakon izvođenja vježbe davno zaboravljenu radost u svom poslu.
aktualno
regija
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
SRBIJA
13
www.skolskenovine.hr
U Vojvodini održana druga
tribina novog ciklusa Agore
Profesori protiv sveučilišta
u Subotici
T
reba li sveučilište Subotici? bila je tema druge tribine novog ciklusa Agore,
koja je početkom listopada održana na vojvođanskom Otvorenom sveučilištu. Tijekom uvodnih izlaganja i rasprave čuli su
se različiti, pa i potpuno suprotni
stavovi o tom pitanju. Sa stajališta politike, Subotici je sveučilište potrebno, dok su sveučilišni
profesori skloniji oprezu, pa i
stavu da Subotica u ovom trenutku nema uvjeta za formiranje
i opstanak sveučilišta.
Nepostojanje
sveučilišta oslabljuje
Suboticu
Uvodničari teme bili su pokrajinski tajnik za obrazovanje
Zoltán Jeges, profesor Ekonomskog fakulteta Pere Tumbas i
pomoćnica gradonačelnika za
obrazovanje Ljubica Kiselički.
Potreba za većim brojem visokoobrazovanih kadrova imperativ je opstanka, a s druge strane
suočavamo se s negativnim demografskim trendom, rekao je
pokrajinski tajnik za obrazovanje Zoltán Jeges. No, nedostatak sveučilišta slabi Suboticu,
smatra Jeges i po tom se pitanju
nešto može napraviti samo zajedničkim snagama u situaciji
kada Subotica, kao nikada do
sada, ima zastupljene kadrove na
višim razinama vlasti:
“Subotica nikad nije imala toliko svojih kadrova u republičkoj i
pokrajinskoj administraciji. Oni
se niti jednom nisu upitali što bi
zajedno mogli učiniti za Suboticu. Jako je teško osmisliti kakvo
sveučilište nam treba, ali unatoč
tome moraju se konsolidirati sve
snage kako bismo imali vlastito sveučilište, jer nepostojanje
sveučilišta oslabljuje Suboticu i
okruženje. Uskoro neće biti više
moguće stvoriti sveučilište, jer
nećemo imati vlastite kadrove.“
Odgovor na pitanje ne može se
dati bez ozbiljne strategije u kojoj bi se sagledali svi neophodni
aspekti, uključujući i ekonomsku održivost sveučilišta, smatra
profesor Ekonomskog fakulteta
Pere Tumbas:
“Ono što nama sustavno nedo-
Sa stajališta politike, Subotici je sveučilište potrebno, dok su sveučilišni profesori
skloniji oprezu, pa i stavu da Subotica u
ovom trenutku nema uvjeta za formiranje i opstanak sveučilišta
staje da bismo uopće raspravljali
o toj temi jest nepostojanje kvalifikacijskog okvira zanimanja.
Ne znamo kakvo je stanje zaposlenosti onih koje proizvodimo,
niti znamo kakve su potrebe.
Drugo je pitanje koje bi područje pokrivalo to sveučilište, je li
to regionalno, europsko... Nije
u redu razmišljati samo o užem
području zato što je trend i težnja
studenata studirati u velikim
centrima. Također je značajno
pitanje tko će financirati takvu
instituciju. Treba nam biti jasno
da država nema toliki proračun
da bi pokrila sve troškove funkcioniranja fakulteta“, navodi
Tumbas.
Sveučilište bi pridonijelo razvoju grada, tvrdi pomoćnica
gradonačelnika zadužena za
obrazovanje Ljubica Kiselički:
“S obzirom na to da imamo
priliku nuditi zemljište raznim
ulagačima i oni nam počinju dolaziti, smatram da bi nam sveučilište pomoglo da sami, u skladu s potrebama koje se otvaraju,
profiliramo što je to što ćemo
školovati. Zaista mislim da će
sveučilište pomoći razvoju Subotice.“
Infrastruktura
i razvojna
filozofija grada
Ljubica Kiselički je dodala da
se intenzivno radi na tome da se
u okviru buduće zgrade Narodnoga kazališta otvori primijenjena akademija umjetnosti, na
kojoj bi, među ostalim, bili otvoreni odjeli za tamburu, džez i
crkvenu glazbu. U raspravi koja
BOSNA I HERCEGOVINA
Unaprijediti socijalni dijalog
u obrazovanju
K
onferencija Značaj socijalnog dijaloga u sektoru nastavnog plana i programa za devetogodišnju osnovnu
obrazovanja u BiH počela je simbolično na Dan školu, modela plana i programa za stručno usavršavanje
učitelja, 5. listopada, i okupila predstavnike sin- te u provođenju evaluacije nastavnih planova i programa
dikata obrazovanja u BiH, norveških sindikata obrazova- te unapređenja udžbeničke politike.
Razvoj nastavnih planova i programa
nja, sindikata obrazovanja iz zemalja regije,
predstavnike Ministarstva civilnih poslova
s ciljem njihove usmjerenosti na ciljeve i
BiH, Federalnog ministarstva obrazovanja i S obzirom na
ishode učenja, razvoj zajedničkih jezgri u
skladu s postojećim Okvirnim nastavnim
znanosti te predstavnike kantonalnih mini- mali postotak
planom i programom za devetogodišnje
starstava obrazovanja, OSCE-a, UNICEF-a i obuhvaćenosti
obrazovanje, uspostavljanje sulokalnih zajednica.
djece programima osnovno
Predstavnica Federalnog ministarstva
stava eksterne i interne evaluacije, utvrobrazovanja i znanosti Nadija Bandić, po- predškolskog
đivanje standarda učeničkih postignuća,
harmonizacija standarda i normativa na
moćnica u Sektoru za analitiku i izvještava- odgoja i
području cijele Federacije Bosne i Hernje u području obrazovanja i znanosti, govo- obrazovanja,
cegovine istaknute su kao prioritetne
rila je o temi Proces reforme obrazovanja u istaknut je
Federaciji Bosne i Hercegovine s posebnim strateški prioritet u aktivnosti u nastavku reforme osnovnog
obrazovanja.
osvrtom na teškoće u implementaciji reforPredstavnica Federalnog ministarme i nužnost unapređenja socijalnog dijaloga idućem razdoblju
stva pozvala je sindikate obrazovanja
u obrazovanju. S obzirom na mali postotak usmjeren na
obuhvaćenosti djece programima predškol- povećanje te stope u Bosni i Hercegovini da daju doprinos
skog odgoja i obrazovanja, istaknut je strauspješnoj realizaciji aktivnosti zacrtanih
teški prioritet u idućem razdoblju usmjeren
u Operativnom planu aktivnosti na provođenju mjera i preporuka sadržanih u
na povećanje te stope te unapređenje kvalitete i raznolikosti programa koji se realiziraju u predškol- Analizi stanja u području srednjeg obrazovanja, posebno
skim ustanovama.
pri usklađivanju obrazovanja s potrebama privrede. U poTakođer, naglašena je nužnost implementacije Okvir- dručju visokog obrazovanja potrebno je redefinirati status
nog zakona o predškolskom odgoju i obrazovanja u Bosni visokog obrazovanja u društvu, osigurati više sredstava za
i Hercegovini, posebno odredbe koja se tiče obaveznog provođenje reformi i osiguranje prostornih, infrastrukturobrazovanja u godini pred polazak u školu, te uspješna nih i kadrovskih uvjeta za implementaciju europskih stanprovedba inkluzije u predškolskom obrazovanju. Istaknu- darda i normi te posebno rješavanje statusa bakalaureata u
ta je uloga Federalnog ministarstva obrazovanja i znano- pogledu zapošljavanja.
Prema FMON
sti u procesu reforme osnovnog obrazovanja u FederaciPriredio I. Buljan
ji Bosne i Hercegovine, posebno u donošenju Okvirnog
je uslijedila čuli su se i potpuno
suprotni stavovi.
Profesorica na Ekonomskom
fakultetu Danica Drakulić tvrdi
da u Subotici ne postoje uvjeti
za osnivanje sveučilišta:
“Ne vidim niti jedan razvojni moment koji bi grad kvalificirao za otvaranje sveučilišta.
Sveučilište je vrh u društvu, iza
njega mora biti pripremljena
infrastruktura, mora postojati
razvojna filozofija grada. Naša
je filozofija grada potpuno devastirana. Napraviti dobro, suvremeno, otvoreno sveučilište povijesni je, epohalni pothvat, to je
samo za ambiciozne i odgovorne
zajednice“, naglasila je Danica
Drakulić.
Prema Subotica Danas
Priredio Ivica Buljan
CRNA GORA
Suradnja na
specijalističkim
studijima
U
red UNHCR-a i Pravni fakultet u Podgorici potpisali su sporazum o suradnji
na postdiplomskim specijalističkim
studijima Međunarodno pravnog smjera, kojim se predviđa sudjelovanje klinike za ljudska
prava u aktivnostima Ureda UNHCR-a. Tim je
sporazumom predviđen poseban vid praktičnog obrazovanja postdiplomaca, učenje kroz
praksu kojim će stečena teorijska znanja dopunjavati i primjenjivati u praktičnom radu s
izbjeglicama i raseljenicima. Kliniku vodi doc.
dr. Ivana Jelić.
Dekan fakulteta uputio je zahvalnicu UNHCR-u zbog uspješne suradnje i praktične
nastave koju je UNHCR zadnjih godina
omogućavao studentima specijalističkih studija te sveučilišne jedinice. “Naši su studenti
iznimno zadovoljni praksom koju su obavili,
a mnogi su se uz taj certifikat UNHCR-a uspjeli i zaposliti. Očekujemo jačanje suradnje“,
kazao je Mujović, a predstavnici UNHCR-a
kazali su da je Crna Gora u pogledu europskih
integracija napravila važne korake, a da će uloga Pravnog fakulteta u budućnosti biti važan
segment europskih integracija.
Prema MPNCG
I. B.
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
NJEMAČKA
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Kako isplanirati vrijeme između
ljetnog i zimskog semestra
Čitati i učiti, a ne odmarati
bez plana
V
rijeme ljetnog odmora
nakon kraja jedne studijske godine i početka
druge dobra je stvar. Tri mjeseca
spavanja, ljenčarenja i uživanja
u životu! No, tko se u tom razdoblju previše opusti, požalit
će u zimskom semestru. Zato u
razdoblju bez predavanja i ispita
studenti nisu oslobođeni od rada.
Kod nekih su na rasporedu domaće zadaće ili praktičan rad, a
mnogi, pak, moraju raditi i zaraditi za sljedeće mjesece.
Bez dobro pripremljenoga rasporeda budućih predavanja i
ispitnih rokova teško je stvoriti kvalitetnu strukturu svakodnevice, a s time se bore mnogi studenti. Tko tjednima zanemaruje te obaveze, pred njim je na početku zimskog semestra
gomila posla, koji se u kratkom roku teško može kvalitetno
svladati
Voditi računa o
ispitnim rokovima
A tu je i neizostavna priprema
za predstojeće studijske obaveze,
što zahtijeva veliku samodisciplinu. Jer, bez dobro pripremljenoga rasporeda budućih predavanja
i ispitnih rokova teško je stvoriti
kvalitetnu strukturu svakodnevice, a s time se bore mnogi studenti, kaže Stefan Grob iz krovne
udruge studentskih organizacija
u Berlinu. Tko tjednima zanemaruje te obaveze, pred njim je na
početku zimskog semestra gomila posla, koji se u kratkom roku
teško može kvalitetno svladati.
“Tko ne počinje na vrijeme
planirati, često već na početku
semestra propusti nekoliko važnih rokova i izgubi mnogo vremena u pripremi za ispite. Preporučujem stoga praktično pravilo: mjesec dana prije početka
zimskog semestra svaki student
U slobodno vrijeme
stjecati ključne
sposobnosti
Prepisivanje na ispitima
Stroge kazne za varalice
Iskušenje je veliko: u digitalno doba mogućnosti za prepisivanje i varanje na ispitima
su velike, a tko baš ne prijateljuje s tehnikom uvijek može
posegnuti za dobrim starim
šalabahterom. No, prevaranti
na njemačkim fakultetima koji
budu uhvaćeni na djelu mogu
računati na stroge kazne, koje
sežu sve do protjerivanja sa
sveučilišta.
Strogi su propisi o korištenju mobilnih telefona i MP3
svirača - tko ih unese u predavaonicu za vrijeme testiranja,
neće moći položiti ispit, kaže
Hanna Römer, prosvjetna savjetnica za područje znanosti i
gospodarstva na Sveučilištu u
Frankfurtu. Njezina kolegica My-Sun Kim na pravnim
studijima dodaje da ako mobilni telefon i samo zazvoni,
smatrat će se to pokušajem
prijevare. Ponovi li student
takav prekršaj, prijete mu
još teže posljedice. Više
neće moći izaći na ispite,
a time je neizravno prisiljen
napustiti fakultet.
Slučajevi pokušaja prijevare sve su češći, kaže
Kim, primjerice bilješkama
ispisani zakonski tekstovi
koji su dopušteni na ispitima iz prava.
“Mnogi predavači na sveučilištima unaprijed stavljaju planove
svojih predavanja na internetske
stranice fakulteta. Tako je moguće na vrijeme informirati se o
tome kako bi trebao izgledati referat koji bi studenti za određeni
kolegij trebali pripremiti.“
Većinu profesora studenti
mogu kontaktirati putem elektroničke pošte i u vrijeme odmora,
tako da se na vrijeme mogu dogovoriti o temama i zadaćama.
“Tko je u stanju već u prvim
tjednima semestra održati zadane referate, neće si gomilati posao za kraj semestra, kada su na
rasporedu pismeni ispiti. Studenti se i uz pomoć literature mogu
bolje uputiti u seminarske teme.
Literatura za određene semestre
u knjižnicama se većinom ranije priprema i odlaže u čitaonicu,
a mnoge materijale predavači
stavljaju i na mrežu“, kaže Hildesheim.
“Na pojedinim stranicama
postoji prazan prostor, na kojem studenti ispisuju brojne pojmove. Nadglednici na ispitima
zbog toga pažljivo pregledavaju svu literaturu. Ponekad se
takve prazne stranice ili površine prepariraju tako da izgledaju
kao izvorni tisak“, kaže Kim i
tvrdi da je zbog toga potreban
detaljan pregled, a to je za oko
250 studenata na pismenom
ispitu pod strogim nadzorom
veoma naporan posao.
Za mnoge su studente silne
tehničke mogućnosti primamljive, smatra Petra Angela Wacker, docentica na Sveučilištu u
Mainzu. No, razlog sve češćih
pokušaja prijevara leži i u činje-
nici da je povećan pritisak na
studente, pa se povećava broj
studenata koji varaju iz očaja.
Prema Wacker, na studiju prava i gospodarstva probleme s
varanjem teško je izbjeći, jer
se ispiti polažu u velikim skupinama, a pismeni se testovi
sastoje od pitanja s nekoliko
ponuđenih odgovora, čime je
prepisivanje dodatno olakšano. Zato je ondje uobičajena
provjera identiteta na temelju
osobnih dokumenata. S druge
strane, prijevare su mnogo teže
izvedive na studiju filozofskih
znanosti, jer je ondje ispit sastoji od pisanja vlastitog eseja.
U Mainzu, kao i u mnogim
drugim visokim školama, danas se ispiti polažu na
računalima. A takvo elektroničko testiranje zahtijeva posebne sigurnosne
pripreme, tumači Günter
Wetter iz Centra za obradu podataka. Tako je, primjerice, za vrijeme ispita
spriječen pristup internetu.
U početku je netko od studenata pokušao upasti u
sustav, ali je uljez odmah
prepoznat uz pomoć IPadrese.
Prema Sueddetsche.de
Priredio
Željko Medvešek
treba napraviti plan koje seminare treba slušati, kakve zadaće
pritom mora ispuniti te kako sve
to zajedno ukomponirati u život
izvan sveučilišta“, upozorava
Grob.
Također, treba se na vrijeme
prijaviti za polaganje određenih
ispita. Te rokove studenti ni u
kojem slučaju ne smiju propustiti, u protivnom bi mogli propustiti redovito upisati sljedeći
semestar, upozorava savjetnica
za studije Christiane Mateus sa
Sveučilišta u Münchenu. Rokovi se naravno razlikuju, ovisno
o sveučilištu i kolegiju, zato se
svaki student mora sam skrbiti
da ne propusti niti jedan.
Planovi predavanja
na internetu
Plan rada podrazumijeva i sadržajnu pripremu. Zato studenti moraju znati koji se dokazi
uspješnosti od njih očekuju u
semestru koji slijedi.
“Tko se tek u prvom ili drugom semestarskom roku započne skrbiti za svoju seminarsku
radnju, morat će na kraju semestra istodobno održati sva svoja
izlaganja. A to predstavlja veliko psihičko preopterećenje, koje
potom uzrokuje stres. Budući da
se danas svaki ispit ubraja u konačnu ocjenu, studenti su neprekidno pod ispitnim pritiskom“,
napominje Mateus.
A kako bi se to spriječilo, referati i domaće zadaće mogu
se pripremiti u vrijeme odmora
između ljetnog i zimskog semestra, kaže Doris Hildesheim iz
studentskog servisa na Sveučilištu u Düsseldorfu:
Na kraju, ostaje još samo jedan
problem - kako pobijediti vlastitu tromost. Nakon vremena provedenog na odmoru, bez čvrsto
zadanih rokova, svakodnevno
osmosatno sjedenje za radnim
stolom i intenzivno učenje teško
je vrijeme prilagodbe za svakog
studenta.
“Pomoći bi u tom slučaju
mogla izrada vremenske tablice. U nju se može unijeti što
se namjerava raditi u određeno
vrijeme te razdoblje za predah“, savjetuje Mateus, a tim
se planom mogu obuhvatiti i
zadaće i aktivnosti koje nemaju
ništa zajedničkog sa studijem.
Gotovo 70 posto studenata
radi kako bi si financiralo svoj
studij, kaže Grob i dodaje da
upravo prvostupnici za vrijeme
predavanja sve rjeđe pronalaze
vremena za rad i zaradu. Zbog
toga im za to preostaje samo
vrijeme između ljetnog i zimskog semestra.
Unatoč izvrsnoj pripremi, ni
u kojem slučaju ne treba zaboraviti odmor. Stoga Stefan Grob
preporučuje:
“Svaki si student treba osigurati najmanje jedan mjesec
bez sveučilišnih obaveza. U to
vrijeme mora prozračiti glavu,
ne razmišljati o učenju. Prije je
vladao stereotip da su studenti
lijeni, a danas bi ih trebalo tjerati
da se odmaraju.“
No, vrijeme oslobođeno od
predavanja i ispita treba iskoristiti za stjecanje ključnih sposobnosti, savjetuje Doris Hildesheim. Ovisno o željenom cilju,
bilo bi korisno posjećivati tečajeve iz govorništva te računalne ili jezične tečajeve. Također,
vrijeme između semestara dobra
je prilika za autogenu sustavnu
vježbu.
“Prije je to bilo moguće tijekom predavanja, ali danas
studenti prvostupnici jedva da
uopće imaju vremena za to“, zaključuje Hildesheim.
Prema Die Welt
Priredio Željko Medvešek
tema
broja
aktualno
Tema broja: Sigurnost u odgojno-obrazovnim ustanovama
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Trend sve prisutnije nesigurnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama, prvenstveno školama, gdje nažalost iz godine u godinu rastu
razni oblici međuvršnjačkog nasilja, ali i drugi oblici vandalizma
nad školskom opremom i inventarom, mnoge jr ravnatelje
natjerao da počnu razmišljati i o jačim mjerama prevencije. Bolje reći zaštite, kroz uvođenje videokamera u škole
i zaštitara na portama, zaključavanje zajedničkih prostora i ograđivanje školskih igrališta. Nažalost, još
je nejasno, i obrazovnim djelatnicima i roditeljima, kako se boriti s nefizičkim vandalizmom,
odnosno epidemijom elektroničkog nasilja.
A svako peto dijete doživjelo je neko
nasilno ponašanje od vršnjaka, dok
je gotovo 12 posto djece sustavno,
opetovano i često zlostavljano od
vršnjaka
Zašto je cool
nositi nož
ili bokser
u školu?!
N
akon što puko senzibiliziranje dječjeg i mladenačkog uzrasta o nenasilnom rješavanju sukoba ili
vlastitih frustracija koje rezultiraju vandalizmom nije urodilo
željenim plodovima, u škole se
počeo uvoditi videonadzor, a nerijetko se angažiraju i zaštitari.
Iako smo se tome prije desetak
godina čudili i zaštitare u školi
vidjeli samo kao socijalni poremećaj iz američkih filmova (sjajni Dangerous Minds s Michelle
Pfeiffer), danas su oni realnost,
odnosno potreba u nekim hrvatskim školama. Dječji vrtići pošteđeni su međuvršnjačkog nasilja, ali još se događa, primjerice,
da petogodišnjak odluta i izađe
sam iz vrtića.
Stoga je vrlo važno podići generalnu razinu sigurnosti u hr-
Pripremio Branko Nađ
vatskim
odgojno-obrazovnim
ustanovama, pa je prošlog tjedna
časopis Zaštita organizirao u Zagrebu istoimenu konferenciju, uz
potporu i sudjelovanje MZOŠa,
ali i MUP-a te strukovnih udruga srednjoškolskih ravnatelja,
učeničkih domova, predškolskih
ustanova i vrtićkih odgajatelja.
O ulozi policije u sigurnosti
odgojno-obrazovnih
ustanova
te pregledu počinjenih kaznenih
djela u proteklim godinama govorila je mr. sc. Renata Odeljan,
voditeljica Odsjeka maloljetničke
delinkvencije i kriminaliteta na
štetu mladeži i obitelji MUP-a.
- Veliki problem zbog kojeg
se ne može postići visoka razina sigurnost u školama jest nasilje među mladima. U zonama
odgojno-obrazovnih i domskih
ustanova policija intervenira od
od prekršaja preko događaja koji
su vezani uz upotrebu hladnog
i vatrenog oružja, podmetanja
eksplozivnih naprava i namjernih požara do zapljene opojnih
droga. Od 2001. do 2009. godine
u Hrvatskoj je donekle smanjen
broj kaznenih djela počinjenih
na prostoru svih odgojno-obrazovnih institucija u Hrvatskoj.
Tako je 2001. godine počinjeno
ukupno 1337 kaznenih djela, a
2009. godine 1189. Najveće je
smanjenje zabilježeno kod zloporabe opojnih droga, za više od
polovice. Teške krađe te uništenje i otuđenje tuđih stvari, kao i
kaznena djela protiv života i tijela, još dominiraju i to je zaista
velik problem u svim hrvatskim
vrtićima i školama.
Najviše kaznenih djela događa se u osnovnim školama, što
nije iznenađujuće s obzirom na
broj osnovnih škola u Hrvatskoj
i broj djece. Slijede srednje škole, školski centri i dječji vrtići.
Smanjenje kaznenih djela zabilježeno je jedino u dječjim vrtićima i oko njih. U prostorima
škola najviše je tjelesnih ozljeda
odnosno krvnih delikata, nasilnih obračuna.
Ispraznost slobodnog
vremena i agresija
- Ulična razbojništva, razbojničke krađe, nanošenje tjelesnih
ozljeda, sudjelovanje u tučnjavama, nasilničko ponašanje...
Kada smo jedne godine uhvatili
počinitelje čitave serije razbojničkih krađa, rekli su nam da je
razlog - čista dosada. Sva su ta
djeca bila iz vrlo imućnih obitelji, novac im doista nije bio po-
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
Uvođenje
videonadzora u
učionicama trebalo
bi biti iznimka, a ne
pravilo. Ne možemo
se ne upitati zašto
treba nadzirati
kamerom boravak
djece u grupi ili
razredu, ako je s
njima odgojitelj,
učitelj ili nastavnik,
čija su zadaća upravo
odgoj i obrazovanje?!
treban, kazala je Odeljan.
Školski djelatnici, koji su zapravo veći dio dana s djecom i
sigurno imaju (ako to žele, naravno) bolji uvid u njihove socijalne vještine i navike od roditelja,
morali bi pripaziti na neke pojavnosti koje su svojevrstan alarm.
Jedan od uzroka devijantnog ponašanja svakako je nekvalitetno i
nestrukturirano provođenje slobodnog vremena.
Zato je važno uočiti oblike
rizičnih ponašanja koji jednostavno zahtijevaju intervenciju
odraslih i adekvatnih institucija.
Ponavljanje u počinjenju kaznenih djela, dakako ponavljanje i
u počinjenju prekršaja, osobito
onih s asocijalnim obilježjima,
poput huliganstva, uništavanja
imovine, navijačkih nereda...
Pažnju nadležnih moraju privući
i djeca i maloljetnici koji su žrtve ili svjedoci nasilja u obitelji,
počinitelji ili žrtve vršnjačkog
nasilja u školi, djeca koja bježe
iz roditeljskog doma i odgojnih
ustanova, kao i bježanje s nastave, skitanje i prosjačenje, utjecaj
neformalne skupine kojoj mlada
SUZANA HITREC,
UDRUGA HRVATSKIH
SREDNJOŠKOLSKIH
RAVNATELJA
Prijetnje
učenika i
njihovih
roditelja
Sve više učenika ne reagira
na pedagoške mjere i ne zanima ih što će u svjedodžbi pisati
“loše vladanje“, niti što se vode
posebni postupci za isključenje
iz škole. Sami nastavnici imaju više zakonskih ograničenja i
(pre)često moraju razmisliti prije
izricanja nekih mjera ili kazni.
Školama se smanjuju mogućnosti zapošljavanja stručnog i
tehničkog osoblja, a sve su veća
očekivanja od odgojno-obrazov-
osoba želi pripadati, poput skinheada, te zloupotreba alkohola i
droga.
Evidentno je također, poručuju
iz policije, da sigurnost u školama ne narušavaju samo djeca
već i nastavnici. Tako je od 2001.
do 2009. godine zabilježeno 88
kaznenih djela na štetu učenika ili drugog osoblja osnovnih i
srednjih škola, od zlostavljanja,
zapuštanja, bludnih radnji, upoznavanja djece s pornografijom,
neprijavljivanja kaznenih djela...
Iako se ta brojka čini malom s
obzirom na broj nastavnika u
osnovnim i srednjim školama,
bilo bi idealno da takvih kaznenih djela nastavnika uopće nema,
jer su nastavnici svakako jedan
od stupova društva i uzor svojim
učenicima.
Noževi, skalpeli,
bokseri, pa čak
i kućni alat
Porast nasilja među mladima poprima sve brutalnije oblike. Dok je nekad bilo
“cool“obračunati se šakama i
nih ustanova. Otežavajuće je što
nam roditelji nisu uvijek partneri,
pa se nerijetko učenici i roditelji
protive autoritetu odgojno-obrazovne ustanove, što je prije dvadeset, trideset godina bilo nezamislivo.
Događaju se različite prijetnje
roditelja, osobito na kraju obrazovnog razdoblja ili godine,
učenici prijete samoubojstvima ako moraju pasti razred, a
nisu više rijetkost ni anonimne
dojave o podmetnutoj bombi.
Policija tada samo kaže da ravnatelj odlučuje što će - evakuirati učenike i prekinuti nastavu
ili nastaviti normalno raditi ako
procijeni da je riječ o lažnoj dojavi. Složit ćete se, to je nevjerojatno velika odgovornost za
ravnatelja.
Naposljetku, smatram da,
osim fizičkog, svaka škola mora
biti i emocionalno sigurno mjesto. Zbog svega toga ravnatelji
danas imaju određene konkretne potrebe kako bi svoju ulogu
i zadaću ostvarili na najbolji mogući način. Potrebna nam je podrška sustava u osiguranju svih
uvjeta, među ostalim i financijskog. Moramo imati mogućnost
zapošljavanja stručnih suradnika i drugog osoblja. Moramo se
moći kontinuirano usavršavati
za nove oblike nasilja, da bismo
bili kompetentni s time se nositi.
Prije svega, moramo kontinuirano moći raditi na podizanju
opće sigurnosti, jer sigurnost
odgojno-obrazovne ustanove ne
treba biti hitna intervencija, nego
održivo razvojno područje unutar sustava.
nogama, dakle čistom snagom,
danas se po školskim hodnicima
i dvorištima može pronaći čitava
lepeza oružja i opasnih predmeta.
O percepciji raširenosti i dostupnosti oružja kod adolescenata
u Hrvatskoj govorila je Martina
Sudar s Filozofskog fakulteta u
Zagrebu.
- Posljedice nasilja znatno su
ozbiljnije ako je u samom činu
nasilja prisutno i oružje. Još su
Berkowitz i LaPage 1967. godine
govorili o efektu oružja, odnosno
dokazali da prisutnost oružja povećava mogućnost pojave nasilja. Drugim riječima, dostupnost
oružja može potaknuti pojedinca
na djelovanje, poručila je Sudar.
Predstavila je rezultate istraživanja grupe autora u koje su bila
uključena 1044 učenika završnih razreda osnovnih i srednjih
škola, a u kojem se ispitivala
njihova subjektivna percepcija o
prisutnosti oružja u njihovu svakodnevnom životu te percepcija
o dostupnosti odnosno o tome na
kojim mjestima i na koji način
te uz koji trošak mogu doći do
hladnog i/ili vatrenog oružja.
Većina sudionika izjavila je da
nitko u njihovu razredu ne nosi
oružje u školu. Ipak, 42 posto
ispitanika reklo da kod njih u
razredu postoji netko tko nosi
nešto što bi mogao upotrijebiti
kao oružje. To je, dakako, zabrinjavajuće, jer treba imati na umu
da je nošenje oružja u školskom
kontekstu zabrinjavajuća informacija i ako se javlja u samo malom broju slučajeva.
Od oružja koje se donosi u
školu najprisutniji su noževi, sve
vrste, od džepnih, kuhinjskih do
skakavaca, kao i predmeti koji
po strogoj definiciji nisu oružje,
poput skalpela, raznih šiljaka, pa
čak i dijelova alata. Strogo vatreno oružje, poput pištolja, nošeno
je ili viđeno samo u 13 slučajeva,
ali i to je vrlo alarmantno. Ispitani
učenici najčešće su samo svjedo-
RENATA ODELJAN,
MUP
Roditelji
preslabo
brinu
o svojoj
djeci
Policiji je vrlo važan članak
95. Obiteljskog zakona i njime se postiže velika doza
prevencije. Taj članak donosi obvezu roditelja, koju,
nažalost, danas većina gubi
iz vida i zaboravlja. Članak
izričito kaže: “Radi dobrobiti
djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji
imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s
drugim osobama. Roditelji
imaju pravo i dužnost djetetu
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Sigurnost u školama
ne narušavaju
samo djeca već i
nastavnici. Tako je
od 2001. do 2009.
godine zabilježeno
88 kaznenih djela
na štetu učenika
ili drugog osoblja
osnovnih i srednjih
škola, od zlostavljanja,
zapuštanja, bludnih
radnji, upoznavanja
djece s pornografijom,
neprijavljivanja
kaznenih djela...
čili o incidentima, nekom nasilnom činu s bilo kojim predmetom
koji je poslužio kao oružje, dok
je 13 posto izjavilo da su zaista u
mlađem od 16 godina života
zabraniti noćne izlaske bez
svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju ima
povjerenje. Noćnim izlaskom
smatra se vrijeme od 23 do
5 sati.“
To se nažalost ne čini, pa
je od 2005. do 2009. zabilježen kontinuirani porast djece
i maloljetnih osoba u noćnih
izlascima. Kada tu djecu dovedemo u stanicu, iz razgovora s njima saznajemo da
gotovo polovica njih izlazi u
to doba uz dozvolu roditelja.
Postavlja se pitanje što da
rade sve nadležne institucije ako roditelji puštaju svoju
djecu da izlaze noću, gdje su
izloženi i kaznenim djelima,
bilo kao počinitelji ili žrtve. Je
li potrebno kazniti roditelja u
toj situaciji? Jer, nisu rijetke
situacije kada policija pozove
roditelja da dođe po dijete, a
oni to jednostavno ne žele.
Zaključak je vrlo jednostavan: svi zajedno moramo biti
partneri kako bismo postigli
veću razinu sigurnosti u školama, smanjili nasilje među
mladima. Važno je u sve te
aktivnosti uključiti i roditelje,
koji nekako prolaze mimo
svega toga, kao da koriste
prigodu da ulogu odgajatelja
predaju nekome drugome.
Puni smo razumijevanja za
probleme koje svaki roditelj
ima, ali ne smije zaboraviti
na pravilan odgoj i obrazovanje svoje djece!
školu nešto nosili s namjerom da
nekome nanesu štetu. Nažalost,
visoki udio adolescenata percipira da je danas lako nabaviti oružje, da je ono dostupno i maloljetnicima te da bi u slučaju da to
žele mogli i sami nabaviti hladno
ili vatreno oružje. Od toga 41 posto ispitanika smatra da vatreno
oružje može nabaviti u razdoblju
od samo nekoliko sati do sedam
dana. A najlakše ga je nabaviti
putem oglasa i na ulici.
Evidentno je stoga da postoji trend pojave nasilja i nošenja
oružja u hrvatskim školama, a
porastom navika nošenja oružja
među adolescentima raste broj
nositelja oružja koji su agresivni,
a ne defanzivni u interakcijama
s drugima. Nasilje i situacije s
ESTER RADMILO,
URED
PRAVOBRANITELJICE
ZA DJECU
Krši li se
videonadzorom
pravo na
privatnost?
Iznijela bih samo nekoliko
primjera iz prakse Ureda pravobraniteljice, odnosno sadržaje
nekih najupečatljivijih pritužbi na
uvođenje videokamera u škole.
Naš je Ured jednom obaviješten
da je u jednom od objekata škole postavljen videonadzor s time
da kamere nisu raspoređene
samo na hodnike nego i u učionice te u dvorište, a učenici i
većina profesora smatraju da
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
tema
broja
aktualno
oružjem rezultiraju negativnim
posljedicama - osjećajem nesigurnosti, prijetnjama drugim
učenicima i globalno agresivnijim ponašanjem.
Percepcija sudionika o raširenosti oružja na ulici i mjestima
izlazaka otvara nam pitanje je li
važnije postrožiti nadzor (pravila, propisi, kazne...) ili educirati
mlade o neželjenim posljedicama prisutnosti oružja. Jasna
je potreba za jačom kontrolom
tržišta vatrenim oružjem, budući da je percepcija dostupnosti
oružja prisutna već u osnovnoj
školi, pa je korisno i poželjno
što ranije započeti s mjerama
prevencije i edukacije, zaključila je Sudar.
Od oružja koje se
donosi u školu
najprisutniji su
noževi, sve vrste, od
džepnih, kuhinjskih
do skakavaca, kao
i predmeti koji po
strogoj definiciji
nisu oružje, poput
skalpela, raznih
šiljaka, pa čak
i dijelova alata.
Slijede “popularni“
bokser i razne
vrste palica, a
nerijetko se nose i
razna pirotehnička
sredstva koje
itekako mogu
ozlijediti drugu
osobu
Ravnatelji kao
dežurni krivci
Kako da se danas školski
ravnatelji nose sa sve većim
traženjima roditelja i javnosti,
zahtjevima djelatnika da discipliniraju sve neposlušnije učenike ili stanu na kraj uništavanju inventara? Suzana Hitrec,
predsjednica Udruge hrvatskih
školskih ravnatelja, istaknula
je da su vrlo često ravnatelji
dežurni krivci za sve negativne
pojavnosti među djecom i mladeži.
Prema čl. 67 Zakona o odgoju
i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. godine, sigurnost i zaštita zdravlja osiguravaju se stvaranjem uvjeta za
zdrav mentalni i fizički razvoj
te socijalnu dobrobit učenika,
sprječavanjem neprihvatljivih
oblika ponašanja, postizanjem
uvjeta za uspješnost svakog
učenika u učenju, brigom o
zdravstvenom stanju učenika i
obavještavanjem o tome liječnika primarne zdravstvene zaštite i roditelje. Također, vrlo je
značajno pratiti socijalne probleme i pojave kod učenika te
poduzimati mjere za uklanjanje
se time krše prava djece. Postavljanje kamera je, osim toga,
doživljeno kao diskriminirajući
postupak prema učenicima u
toj zgradi, jer nastavu u njoj pohađaju učenici koji se obrazuju
za obrtnička zanimanja, dok u
zgradi u središtu grada, u kojoj
se obrazuju učenici četverogodišnjih strukovnih zanimanja,
kamere nisu postavljene.
Prijavitelj također navodi
kako ravnatelj škole, koji je odluku o postavljanju videonadzora donio radi zaštite školske
imovine, ima na zaslonu svog
mobitela stalni uvid u ono što
kamere snimaju te snimke pokazuje i osobama koje nisu djelatnici škole.
Uvođenje videonadzora u
školama kontinuirano nadzire
Agencija za zaštitu osobnih
podataka, koja je tako u 2009.
godini odlučila da je uvođenjem videonadzora u školskom
restoranu grubo narušena privatnost učenika i zaposlenika,
jer se radilo o prekomjernom
prikupljanju osobnih podataka
te narušavanju njihove privatnosti za vrijeme konzumiranja
obroka.
U slučaju uvođenja videonadzora u učionicama jedne
gimnazije u napisima u medijima ugledna odvjetnica iznijela
je stajališta kako bi odluka pala
na sudu, jer se krši ustavno
pravo na privatnost, budući da
je učionica učenicima i profesorima drugi dom te da se mora
znati koje je to više pravo koje
se štiti kršenjem nečijeg prava
na privatnost.
17
www.skolskenovine.hr
njihovih uzroka i posljedica,
u suradnji s tijelima socijalne
skrbi odnosno drugim nadležnim tijelima, voditi evidenciju
o neprihvatljivima ponašanjima
učenika te pružati savjetodavni
rad učenicima.
- Sigurna i brižna škola u sebi
sadrži pet dimenzija - povezanost škole i lokalne zajednice,
emocionalnu stabilnost, aktivnost učenika i vođenje škole,
kvalitetne odnose među djelatnicima i učenicima te pružanje
fizičke sigurnosti, smatra Hitrec. Pozitivne vrijednosti mo-
MARTINA TOMIC
LATINAC, UNICEF
HRVATSKA
Naučiti škole
kako reagirati
na nasilje
Nasilnog ponašanja oduvijek
je bilo i uvijek će ga biti u svim
odgojno-obrazovnim ustanovama, pa se često pitamo je li
nasilje normalan dio odrastanja
ili tek nespretna igra. Rekla bih
oboje, ali tu smo važni onda mi
odrasli, da djecu pravilno odgajamo i učimo ispravnim socijalnim vještinama. Na prevenciji
nasilja bi, pak, trebalo početi
raditi od najranije dobi, počevši
od dječjeg vrtića. Vrlo je važno
i kako mi reagiramo na nasilje,
dakle, nipošto optužujuće već
usmjereno prema traženju rješenja.
guće je propagirati istodobno
kad i prevenirati situacije u kojima bi moglo doći do izbijanja
nasilja na školi - povećanjem
tehničko-sigurnosnih mjera u
školi, unapređenjem ravnopravnog dostojanstva, poticanjem
slobodne aktivnosti učenika,
organiziranjem predavanja za
nastavnike i roditelje o sigurnosnim mjerama te poticanjem
raznovrsnih projekata i aktivnosti usmjerenih na sam razvoj
pozitivnih vrijednosti.
Međutim, razne su teškoće
s kojima se ravnatelji susreću
Obrambeni mehanizmi “ne vidim - ne čujem“, ignoriranje problema, poput “to se u mom razredu ne događa, nasilja nema u
mojoj školi“... onemogućava da se
na problemu radi, pa samim time
dolazi i do povećanja nasilja.
UNICEF Hrvatske je 2003.
pokrenuo javnu kampanju Stop
nasilju među djecom, iz koje je
proizašao školski preventivni
program. Sustavnim provođenjem razina nasilja u školama
se može prepoloviti, a ako se ne
radi na prevenciji, razina nasilja
će se povećati. Naš program zapravo plete zaštitnu mrežu, jer u
škole donosi više znanja kako
reagirati i kako se nositi s problemom nasilja među djecom.
Postavljaju se jasne vrijednosti
i pravila, što podrazumijevanja
i njihovu doslovnu primjenu.
Razvijamo skupine vršnjaka pomagača, jer na taj način aktivno uključujemo djecu, ne samo
žrtve, već i onu koje su promatrači. Nakon trogodišnjeg provođenja ovog programa, stopa
nasilja se prepolovila. Djeca u
tim školama trpe manje nasilja,
čine manje nasilja, a učitelji se
osjećaju kompetentnije za rješavanje tih problema.
UNICEF provodi i najveće
istraživanje o raširenosti nasilja među djecom, i ti su podaci
najtočniji. Statistike tako kažu
da je svako peto dijete doživjelo
neko nasilno ponašanje od vršnjaka, a gotovo 12 posto djece
je sustavno, opetovano i često
zlostavljano od vršnjaka. Posljedice su dugoročne i za žrtvu i za
agresora.
nužno ružna, kao što su većini
bile one nekadašnje škole kute,
ali mogla bi nam bitno pomoći
u osiguranju sigurnosti, zaključuje Hitrec.
Postoji i daljnji niz teškoća,
jer je identificirano sve više
učenika s posebnim potrebama.
Učenici imaju i više obiteljskih
problema. Pojavljuju se noviji
oblici nasilja, elektroničkog,
putem mobitela i interneta, a
učenici su ponekad jednostavno prepušteni ulici, gdje je veća
izloženost sredstvima ovisnosti, pa su razni oblici nasilja sve
prisutniji.
Etički prijepori oko
videonadzora
prilikom podizanja sigurnosti
u školama, upozorila je Hitrec.
Ponajprije, sustav opravdavanja izostanaka koji je prepušten
razrednicima, koji zbog različitih kriterija, okolnosti i namjera
nije potpuno dosljedan. U provođenju pedagoških mjera, koje
su također većinom vezane uz
izostanke, također su ponekad
nedosljedni.
- U naše su škole stigle nove
generacije s novim načinima
komunikacije. Prije nekoliko
nas je godina tako zatekao novi
oblik nasilja, elektroničko nasilje, i trebalo se nositi s time bez
ikakve pripreme i usavršavanja
djelatnika. Koja je uopće uloga
škole u elektroničkom nasilju,
budući da se to nasilje događa
u virtualnom prostoru, nevezanom često uz fizički prostor
škole?!
Nadalje, loše stanje zgrada također je velika teškoća u
Kada se val nasilja s ulice i
mjesta izlazaka te vandalizam
preseli u školska dvorišta, hodnike, pa i učionice, čemu sve
češće svjedočimo, potrebno je
osmisliti i realizirati konkretnija rješenja od puke senzibilizacije i edukacijskih predavanja
za djecu i mlade. Mnogo se u
posljednje vrijeme govori o videonadzoru, odnosno postavljanu videokamera u školska dvorišta, hodnike i učionice. Primjerice, Grad Varaždin prvi je
u Hrvatskoj uveo kamere u sve
svoje škole, a njihov gradonačelnik Ivan Čehok videonadzor
smatra jednostavnom i dobrom
preventivom. Zbog sve više
slučajeva uništavanja i krađe
imovine, čije se štete mjesečno
penju do tri prosvjetarske plaće,
sve se više ravnatelja odlučuje
za kupnju nadzornih kamera.
Prva škola u Zagrebu koja se
odlučila za postavljanje kamera
bila je Prirodoslovna gimnazija
Vladimira Preloga, i to prije 12
godina. Tada je šteta zbog devastacija mjesečno iznosila i po
12 tisuća kuna. Sada je u školi
instalirano 36 kamera, uskoro
slijedi nabavka još šest, a šteta
podizanju opće sigurnost. Primjerice, nedavno je u jednoj
staroj trošnoj zgradi pao komad
stropa. Srećom, nikome se ništa
nije dogodilo, ali je jasno kakve
su posljedice neodržavanja starih objekata. Školska igrališta
i dvorišta koja su otvorena za
ostale korisnike potencijalno
su mjesto događanja vandalizma ili izbijanja nasilja. Stoga
su najsigurnija mjesta dvorišta
dječjih vrtića, jer su ograđena i zaštićena raznim oblicima
zaključavanja, ponajprije zbog
sigurnost same djece koja tamo
borave. Škole još nemaju takvu
praksu, barem ne većina, i na
tome bi trebalo poraditi.
- Nekad smo živjeli u sustavu
u kojem su učenici nosili kute i
mislim da ćemo se u dogledno
vrijeme vratiti nekom obliku
školskih uniforma, jer je to vrlo
jasna vizualna identifikacija i
predstavlja način pripadnosti
škole. Ta uniforma ne mora biti
u zadnjih pet godina iznosi nula kuna!
Kamere, dakako, mogu otkriti
počinitelje uništavanja školskog
inventara i okoliša, mogu razjasniti okolnosti koje su dovele to
neke tučnjave, jačega fizičkog
obračuna i njegovih posljedica,
a djeluju i preventivno. Učenici
će biti mirniji ako ih stalno gleda ravnateljev ili pedagogičin
Veliki brat.
Zamjenica pravobraniteljice
za djecu Ester Radmilo podsjeća na Konvenciju o pravima
djeteta UN-a, koja je usvojena
1989. godine i predstavlja prvi
dokument u kojem se djetetu
pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja
treba posebnu zaštitu. Prema
Konvenciji, odrasli uvijek moraju voditi računa da se djecu
ne diskriminira, da se brine
o najboljem interesu djeteta,
da se osigura pravo na život,
opstanak i razvoj, ali i da se o
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
svim pitanjima uvažava mišljenje djeteta.
- Potreba za uvođenjem videonadzora javila se prije nekoliko godina, prvenstveno povezano s učestalim uništavanjem
školske imovine u vanjskim
prostorima škole. S vremenom
se uvođenje širi i na zajedničke
unutarnje prostore škole, da bi
se u prethodnoj godini videonadzor počeo uvoditi i u školskim učionicama, pa čak i školskom restoranu. Zato se javila
potreba stvaranja nove pravne
prakse. S jedne strane stoji
dvojba o povećanju sigurnosti
djece, a s druge zaštita prava
djece na privatnost. Stoga je
tijekom prošle školske godine
u Ured pravobraniteljice stiglo
niz upita ravnatelja škole, koji
ne znaju kako odgovoriti na te
dvojbe - kazala je Radmilo.
Iako je postavljanje videonadzora, uz ispunjenje svih
pretpostavki, dozvoljeno, prijepora ima, i to prvenstveno
oko toga je li uvođenjem takve
vrste nadzora povrijeđena privatnost učenika i zaposlenika.
Koliko su učenici i zaposlenici
sudjelovali u donošenju odluke
o uvođenju nadzora i bili izvor
podataka pri izradi procjene
sigurnosti? Koji su stvarni razlozi uvođenja nadzora, koje
su razlike i što kažu teoretičari
i praktičari?
- Ured pravobraniteljice za
djecu u Izvješću o radu za 2009.
godinu zauzeo je stajalište da
bi razlozi zbog kojih bi se neka
odgojno-obrazovna ustanova
odlučila na postavljanje videonadzora i u učionicama trebali
biti značajni. I to samo u slučaju jako ugrožene sigurnosti djece i školske imovine, uz činjenicu da su iscrpljene sve druge
mogućnosti kvalitetne zaštite
- kontinuirani stručno-pedagoški rad s djecom u školi uz
roditeljski odgoj u kući. Dakle,
uvođenje videonadzora u učionicama trebalo bi biti iznimka,
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
a ne pravilo, ističe Radmilo i
pita sve nadležne koji odlučuju
o videonadzoru zašto kamerom
treba nadzirati boravak djece u
grupi ili razredu, ako je s njima
odgojitelj, učitelj ili nastavnik,
čija su zadaća odgoj i obrazovanje?!
Najčešći oblici
nasilja nisu vidljivi
oku kamere
odnosno ne može
ih se detektirati
pa niti spriječiti
videonadzorom.
Nazivanje
pogrdnim imenima,
ismijavanje,
zadirkivanje na
bolan način, širenje
lažnih glasina i
možda najbolnije
- socijalno
isključivanje. To
je toliko perfidno
nasilje da će
dijete zlostavljač
nagovoriti,
primjerice, cijeli
razred da dijete
žrtvu ne zove na
rođendan, da se
ne igra s njime
Psihičko i
elektroničko nasilje
Ipak, postoje oblici nasilja
koji nisu vidljivi oku kamere i
koji se mogu otkriti samo konstantnim radom i razgovorom
s djecom, upozorava Martina
Tomic Latinac iz hrvatskog
Ureda UNICEF-a.
- Najčešće oblike nasilja ne
može se detektirati pa niti spriječiti videonadzorom - nazivanje pogrdnim imenima, ismi-
javanje, zadirkivanje na bolan
način, širenje lažnih glasina i
možda najbolnije - socijalno
isključivanje.
Djeca se nasilno ponašanju iz različitih razloga. Bilo
da su socijalno nezrela pa ne
znaju drukčije postupati ili
riješiti neki sukob ili se ljute pa ne znaju kako iskazati
tu svoju frustraciju, bilo da
se osjećaju ugroženo u nekoj
situaciji. Kada god se dijete
ponaša nasilno, odgovara na
neko neugodno iskustvo koje
mu se dogodilo. Najčešće ako
to promatra u svojoj obitelji,
pa je taj obrazac naučilo gledajući roditelje. U ekstremnim
situacijama, nasilno ponašanje
kod djece ukazuje i na ozbiljnu traumatiziranost, izgubljeno
povjerenje i time iz njih izbija
silna patnja kojoj su bila izložena.
Tomic Latinac smatra da bi
bilo najbolje kada bi u vrtićima
ili školama svi dobro poznavali
protokol i intervencije za određene situacije te bili svjesni da
mora reagirati cijela škola, a ne
da je to posao samo jedne osobe, motiviranog učitelja, stručno suradnika ili zaštitara.
- Nažalost, nasilje se najčešće događa tamo gdje odrasli
nisu prisutni. A to su hodnici,
stubišta, učionice kada je učitelj odsutan, prostori u školama
koji su prepoznati kao takozvane slijepe pjege, koje dežurstva
učitelja ne pokrivaju.
Što s psihičkim nasiljem, bullyingom, bilo neposredno, bilo
putem sve razvijenije tehnologije? Svjedočili smo nedavno
zastrašujućem slučaju maltretiranja na Facebooku, koje je naposljetku rezultiralo i fizičkim
nasiljem. Budući da je velikom
dijelu učitelja informatička pismenost tek na osnovnoj, rekli
bismo početničkoj razini, neki
od njih sigurno ni ne znaju što
je Facebook te kako se boriti s
tim oblikom nasilja.
Zbog svega toga ne postoje brza i jednostavna rješenja.
Ako se dovede zaštitara u škole
ili postave videokameru, nasilje
sigurno neće nestati preko noći.
Vrlo je važno kod djece razvijati vještine samozastupanja, da
zadovolje svoje potrebe ili riješe probleme na nenasilan način,
a važno je da svi odrasli u školi
budu uključeni u nadzor.
Samo zajedničkim djelovanjem škole i roditelja, kroz
stalan kontakt, razgovore i savjetovanja s djecom i mladeži
možemo učiniti pravu stvar.
Možda videokamere i zaštitari
jesu korak naprijed, za neke
pak civilizacijski korak unazad, ali znajmo i to da bi se
mnoge škole odlučile na taj
korak da imaju novac koji im
je potreban. Tu ponovo dolazimo na problematiku premalog
ulaganja države u obrazovanje,
jaza između obećanog “društva znanja“ i realnog “društva
prosjaka“, a to je, složit ćete se,
začarani krug kojem se još uvijek ne nazire kraj.
PRIMJERI DOBRE PRAKSE
GROZDANA ŽAGAR,
DJEČJI VRTIĆ DJEČJA
MAŠTA, ČAKOVEC
Poseban rad
na sigurnosti
djece s
teškoćama
u razvoju
Pitanje sigurnosti i zaštite djece u našem vrtiću definitivno je
na prvom mjestu, a podijelili bismo je na tehničku zaštitu i učenje djece o socio-emotivnim vještinama. Cilj nam je da se dijete
osjeća sigurno i zaštićeno, jer
je onda i emocionalno stabilno
dijete koje je sretno i zadovoljno u vrtiću. Vrlo su nam važne
aktivnosti i programi prevencije
koje provodimo tijekom cijele
godine; učenje o štetnom ponašanju, navikama i slično, zatim
rani razvoj svijesti o poželjnom
i tolerantnom ponašanju kao i o
međusobnom uvažavanju. Potičemo zaštite i samozaštite već
kod malog djeteta te izgradnju
samopouzdanja i učenje životno-praktičnih vještina.
Što smo dosad napravili po
pitanju sigurnosti u našim objektima? Izradili smo preventivni
sigurnosno-zaštitni
program,
protokol ponašanja u rizičnim situacijama u dječjem vrtiću te niz
individualnih aktivnosti - savjeti
našega stručnog suradnika, socijalnog radnika i rad s djecom i
roditeljima djece s teškoćama u
ponašanju ili djecom s identificiranim rizičnim ponašanjem. Prilikom upisa djeteta u vrtić roditelji odnosno skrbnici potpisuju
ovlaštenje određenih osoba za
dovođenje i odvođenje djece u
vrtić i iz njega, uz upoznavanje
tih osoba, izradili smo pravilnik o
zaštiti identiteta djece i roditelja
našeg vrtića te usvojili i provodimo kodeks ponašanja i etičko
načelo o zaštiti privatnosti djece
zaposlenika i roditelja našeg vrtića.
Politika našeg vrtića oduvijek
je i integracija djece s teškoćama u razvoju, a od ove smo
pedagoške godine uspjeli u
suradnji s Hrvatskim zavodom
za javno zdravstvo iz Čakovca
osigurati dodatne pomagače za
ovu djecu. Prisutnost pomagača
znači puno i u kvalitetnijem boravku u vrtiću, kao i njihovoj povećanoj sigurnosti, jer su u vrtić
uključena i djeca koja nisu pokretna. Takav način rada omogućio je djeci s teškoćama u
razvoju šetnje, siguran boravak
na zraku, svladavanje prepreka,
veću uključenost u svakodnevne aktivnosti. Kod nas je integrirano sedmero djece s teškoćama i za njih su osigurana četiri
asistenta.
Kamere, nadzori, alarmi, svjetlosni i zvučni signali... Sve su
to tehnička pomagala koja nam
pomažu i koriste, ali za stvaranje
sigurne okoline za dijete, odgovorni smo mi odrasli, cjelokupan
vrtić, svi zaposleni u suradnji s
lokalnom zajednicom, ali prvenstveno stvarajući ugodno, toplo i
obiteljsko ozračje. To i jest slika
naših malih vrtića, gdje se stvara obiteljska atmosfera. Zaštićeno i sigurno dijete - to su osjećaji koje nam tehnička pomagala
ne mogu dati, ali nam svakako
mogu pomoći, jer su sigurnost
i zaštićenost osjećaji koje sve
više želimo u svojim životima.
MARITA GUĆ,
OŠ MANUŠ, SPLIT
Zaštitar dobri duh
naše škole
Sigurnost u našoj školi nikada nije bila alarmantno ugrožena, ali sam se uvijek kao
ravnateljica pitala mogu li učiniti nešto dodatno na prevenciji
nasilja. Tako sam u suradnji s
roditeljima, kao bitnim partnerima svakoga školskog ravnatelja, kroz njihovo simbolično
sufinanciranje sa po deset kuna
mjesečno, angažirala jednog
zaštitara. Nakon godinu dana
moram priznati da su iskustva i
više nego pozitivna. Kompletna
razina sigurnost se povećala u
svim aspektima, sami roditelji
su bezbrižniji, jer djecu šalju u
provjereno sigurno okružje, a i
djelatnici škole se osjećaju zaštićenije, samim time i bolje.
Po profesiji sam defektologinja i uvijek sam se bavila zaštitom djece, ponajprije djece
s posebnim potrebama. No,
sva djeca imaju potrebu i pravo
osjećati se zaštićena. Škola im
je drugi dom, i u školskoj zgradi skoro borave više vremena
nego u vlastitom domu. Ako
se u vlastitom domu osjećamo
sigurno, zašto se ne bi osjećali tako sigurno i u školi? Što
možemo napraviti, ne čekajući
samo statističke činjenice kada
se dogodi neko zlo? U našem
slučaju, zaštitar je konkretna
osoba koja djeluje u prevenciji
nasilja, sprječava pojavu međuvršnjačkog nasilja, sprječava da nepozvane osobe kruže
oko školske zgrade i dvorišta,
odnosno da uđu u školu. Kod
nas je zaštitar - Siniša - pravi dobri duh škole, jer imamo
osjećaj da je prisutan u svim
područjima škole. Imamo osjećaj da je svugdje, istodobno i u
prizemlju i na katu, surađuje s
nama, djecom i stvarno djeluje
sveprisutno.
savjetnici
aktualno
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Dar ili kazna darovitog djeteta
Lijepo je raditi kad u razredu imamo
učenike koji imaju razvijenu intelektualnu znatiželju. To je rečenica s kojom
bi se složili svi učitelji. Ali. u životu često stoji i taj ali. Iznijet ću primjer jednoga darovitog učenika šestog razreda
osnovne škole koji ima velikih teškoća
u ponašanju.
Što učiniti kad u razredu imamo učenika koji ima gotovo enciklopedijsko
znanje iz nekoliko područja i uspješan je u svim nastavnim predmetima,
osim tjelesne i zdravstvene kulture
(motorički je nespretan)? Na testovima inteligencije pokazuje intelektualnu
superiornost, ima iznimni kapacitet i
kratkoročnog i dugoročnog pamćenja.
Redovito nadilazi razinu informiranosti ostalih učenika u razredu, ali često
ometa nastavu, jer iziskuje potpunu
posvećenost učitelja samo njemu.
U sadašnju je školu došao iz druge,
nakon što je fizički napao razrednicu.
Unatoč podršci i nastojanjima nove
razrednice i otvorenosti razrednoga kolektiva, u novoj se sredini teško
adaptira. Svakodnevno manifestira niz
prisilnih radnji i repetitivnih ponašanja:
učestalo pere ruke i školski pribor, ne
dopušta drugima da mu diraju stvari.
U situaciji kada ne koristi vlastiti pribor
za pisanje navlači rukave majice preko
šaka i prstiju kako ne bi bio u izravnom
doticaju s olovkom. Na stolac sjeda
na specifičan, gotovo ritualan način:
nogom odmakne stolac od stola, koljenom obriše površinu na koju će sjesti i
tek onda sjeda.
Nevoljko uspostavlja i često odbija
komunikaciju s vršnjacima. Stanuje
blizu škole, ali nikada ne dolazi na nastavu niti ide kući bez pratnje članova
obitelji. Dječakovi roditelji su rastavljeni. Sa školom komuniciraju majka i
djed. Majka navodi da nikada nije imao
prijatelja niti je iskazivao potrebu za
bliskošću ili prijateljstvom i ona u tome
problem ne vidi. Također, majka je
hostilnog nastupa prema drugim učenicima i zaposlenicima škole. Dakle,
suradnja s obitelji je vrlo zahtjevna.
Učenik je upućen na timsku obradu
u jednu polikliniku, no majka ne želi
u školu dostaviti dobiveno mišljenje i
preporuke za školu, kako bi se znalo
kako na primjeran način pristupiti djetetu. Ponašanje učenika je ugrožavajuće i za druge osobe. Ovo je veliki problem učitelja koji rade u tom razredu,
stručne službe škole i ostalih učenika
iz razreda, jer daroviti učenik ima potrebu za superiornošću i želi potpunu
posvećenost učitelja njemu.
Visoko je nadarene djece između
tri i pet posto u populaciji. Ta se djeca
ne uklapaju u naša uobičajena očekivanja, ni po ponašanju, a često ni po
uspjehu u školi. Istraživanja pokazuju
da imaju i najveće probleme socijalne
Iznimno nadarena djeca
ne uklapaju se u naša
uobičajena očekivanja,
ni po ponašanju, a često
ni po uspjehu u školi.
Tjelesno i emocionalno
su djeca, a umno odrasle
osobe. To je velik problem, jer zahtijevaju individualizirani pristup
prilagodbe. Tjelesno i emocionalno su
djeca, a umno odrasle osobe. To je velik problem, jer zahtijevaju individualizirani pristup.
Prema nekim istraživanjima procjenjuje se da čak 20 posto darovite djece
ima emocionalnih i socijalnih problema, što je dvostruko više od učestalosti
u normalnoj populaciji školske djece.
Srećom, ovaj fenomen tiče se uglavnom djece čija se darovitost ispoljava
vrlo visokim kvocijentom inteligencije
(većim od 160), dok darovita djece sa
specifičnim talentima, ali i kvocijentima
inteligencije između 125 i 145 pate u
mnogo manjoj mjeri od problema u
socijalnoj prilagodbi. Ova se pojava tumači činjenicom da su daroviti uz dar
dobili i kaznu da se toliko razlikuju od
ostalih odnosno da je uzrok tome što
imaju inteligenciju razvijene odrasle
osobe, a emocije, tijelo i socijalno iskustvo djeteta.
Čudo od djeteta poseban je slučaj
darovitog djeteta. Pojava tog slučaja
tumači se pojavom decelagea, odnosno neujednačenog razvoja različitih
sposobnosti djeteta: ono se naročito
ističe u razvijenosti i rezultatima u jednom području, dok se ostali aspekti
razvoja odvijaju normalnim tempom.
Prema suvremenom shvaćanju darovitosti, čudo od djeteta nije čudo, već
samo ekstremni, najizraženiji slučaj
onoga što se događa u razvoju darovitog djeteta (prema N. Lazarić).
Kad učitelj ima nadarenog učenika
iznimno visokih intelektualnih sposobnosti i neujednačenog psihofizičkog
razvoja nije mu lako zadovoljiti potrebe darovitoga i uskladiti ih s potrebama ostalih učenika u razredu. Teško je
ičime platiti trud koji mora uložiti u rad
kada se nađe u takvoj situaciji.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Član školskog odbora iz reda roditelja
?
Član školskog odbora iz reda
roditelja ove školske godine
nije izabran u vijeće roditelja. Može
li on i dalje ostati članom školskog
odbora ili ga se mora razriješiti, a
drugog roditelja iz vijeća roditelja
izabrati u školski odbor? Njegova
kći u ovoj školskoj godini pohađa
sedmi razred naše škole.
Članak 119. stavak 6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09., 92/10.
105/10.) propisuje da se članovi školskog odbora imenuju na četiri godine i mogu biti ponovno imenovani, a
mandat članova teče od dana konstituiranja školskog odbora. Sukladno
članku 119. stavak 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi, mandat članu školskog odbora
iz reda roditelja prestaje najkasnije u
roku 60 dana od dana kada je prestalo
školovanje učenika u školi. Vijeće roditelja se sukladno članku 137. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj
i srednjoj školi ustrojava tako da roditelji učenika svakog razrednog odjela
između sebe biraju jednog člana u
vijeće roditelja, što znači da se vijeće roditelja konstituira svake školske
godine. Iz navedenoga proizlazi da je
mandat člana školskog odbora izabranog iz reda roditelja četiri godine, kao
19
www.skolskenovine.hr
i ostalim članovima školskog odbora,
bez obzira na mandat u vijeću roditelja, uz primjenu odredbe članka 119.
stavak 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. To znači
da članu školskog odbora izabranom
iz reda roditelja prestaje mandat i prije
isteka roka od četiri godine na koji je
imenovan, ako njegovu djetetu prestane školovanje u školi, najkasnije u
roku 60 dana od dana prestanka školovanja učenika u školi. Prema svemu
navedenome, član školskog odbora
koji je iz reda roditelja imenovan u
školski odbor, a čije se dijete i dalje
školuje u vašoj školi, ostaje članom
školskog odbora bez obzira na to što
u ovoj školskog godini nije ponovno
izabran u vijeće roditelja.
?
Može li učitelj zaposlen u
osnovnoj školi ostvariti pravo
na uvećanje plaće za smjenski rad
i za dvokratni rad u istom radnom
danu?
Kolektivni ugovor za zaposlenike
u osnovnoškolskim ustanovama (NN
br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06. koji
se kao pravna pravila koja se odnose
na sklapanje, sadržaj, prava obveze
te prestanak radnog odnosa i dalje
produženo primjenjuje do sklapanja
novoga kolektivnog ugovora, dalje u
tekstu: granski KU) člankom 17. stavak 13. određuje da se dodaci iz stavka 1. i 2. ovoga članka međusobno ne
isključuju. Stavak 1. članka 17. granskoga KU određuje pravo na uvećanje osnovne plaće zaposlenika za rad
noću 40 posto, za prekovremeni rad
50 posto, za rad subotom 25 posto, za
rad nedjeljom 35 posto, za smjenski
rad 10 posto, a za dvokratni rad 10
posto. Prema stavku 2. istoga članka
17. granskoga KU, ostvaruje se pravo
na uvećanje osnovne plaće zaposlenika osam posto ako zaposlenik ima
znanstveni stupanj magistra znanosti
odnosno 15 posto ako zaposlenik ima
znanstveni stupanj doktora znanosti,
ako je znanstveni stupanj u funkciji
poslova radnog mjesta na kojem je
zaposlenik zaposlen, a nije uvjet za
radno mjesto na kojem je zaposlenik
zaposlen. Granski kolektivni ugovor
za osnovnoškolske ustanove omogućuje kumuliranje prava na uvećanje
osnovne plaće sukladno navedenim
stavcima 1. i 2. članka 17., bez međusobnih isključenja tih prava. To znači da radnik koji ispunjava uvjete za
ostvarenje prava na uvećanje plaće
za smjenski rad, a istodobno ispunjava i uvjete za uvećanje plaće za dvokratni rad, za isti radni dan ima pravo
na oba uvećanja plaće.
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Osiguranje učenika
u školama
U svakodnevnom životu u školi nisu nepoznate situacije u kojima učenici imaju nezgode, kao
što su pad, lom ruke ili noge ili neka ozljeda na
nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Opasnosti
od ozljeda moguće su i na različitim oblicima izvanučioničke nastave. Ozljede mogu biti lakše, ali i
mogu imati dugotrajnije posljedice. Sve su to različite nezgode koje se svakodnevno događaju, ne
samo u školi već i na putu od kuće do škole, kao
i u slobodno vrijeme
zahtijevaju promišljanje o mogućnostima
zaštite učenika od
posljedica nesretnih
slučajeva.
Briga o sigurnosti
učenika za vrijeme
boravka u školi sve
više razvija i svijest
o potrebi osiguranja učenika. Budući
je briga o sigurnosti
učenika i zakonska
obveza, nužno ju je
rješavati u suradnji s
roditeljima. Redovito
početkom
školske
godine razna osiguravajuća društva
školskim ustanovama dostavljaju ponude za osiguranje
učenika od posljedica nesretnog slučaja.
U ponudama se nudi
grupno osiguranje na
vremensko razdoblje
koje se podudara sa
školskom godinom
i svim pripadajućim
blagdanima i praznicima kada su učenici osigurani 24 sata
dnevno. Osiguravajuća društva u ponudama uz nekoliko predloženih iznosa godišnje
premije po učeniku razrađuju različite oblike osiguranog rizika. Uobičajeno su to isplate naknada
za trajni invaliditet, troškove liječenja, prijelome
kostiju, dnevne naknade liječenja u bolnici, kao i
smrt, odnosno troškovi sprovoda.
Ponude osiguravajućih društava dostavljene u
školske ustanove najčešće razmatraju povjerenstva u kojima, uz nastavnike, ima mjesta i za predstavnika roditelja. Ponude se analiziraju i procjenjuju, pri čemu se u školama najčešće odlučuju za
jednoobraznu premiju te se najpovoljnija ponuda
dostavlja roditeljima i oni samostalno, bez obveze,
donose odluku o uplati premije osiguranja.
Odabir osiguravatelja često je zbog velikog broja ponuda i interesa osiguravajućih kuća u javnosti
predmet rasprava. Pri predstavljanju ponude roditeljima važno je skrenuti pozornost na mogućnost
osiguranja djece koje će samostalno financirati
zapravo briga o njihovoj sigurnosti, ne samo dok
su u školi već 24 sata na dan tijekom cijele godine. Tradicija, no često i dobra iskustva u suradnji
s osiguravateljima mogu biti jedan od kriterija u
odabiru - blizina produžnice, brzina isplate po osiguranju i slično. Uplate premija službeno se provode, izrađuje se grupna polica osiguranja i time
je postupak transparentan.
Turističke agencije u ugovorima koji se sklapaju
sa školama u realizaciji nekih oblika izvanučioničke nastave sadržavaju i odredbe o putnom osiguranju u skladu sa Zakonom o turističkoj djelatnosti.
Razumijevanje potrebe osiguranja učenika, angažman oko izbora osiguravatelja u školi i dobro
obrazložena prednost osiguranja roditeljima, bez
obzira na trošak premije koju oni snose, korak je
prema povećanoj brizi za sigurnosti učenika i pomak u suradnji roditelja i škole.
Razumijevanje
potrebe osiguranja učenika,
angažman oko
izbora osiguravatelja u školi i
dobro obrazložena prednost
osiguranja
roditeljima, bez
obzira na trošak
premije koju oni
snose, korak je
prema povećanoj brizi za sigurnosti učenika
i pomak u
suradnji roditelja i škole
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
KOLA
©
A
N
V
OSNO ELI VRH
V
PULA
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Ova je škola naj
Netko tko dođe izvana u školu mora
pretpostaviti da su u školi presretni i
zadovoljni samom činjenicom da imaju
najsuvremeniju školu u državi, sjajno
opremljenu, posebnog izgleda koji podsjeća na svemirski centar. Zadovoljstvo
je doista prisutno i osjeća se na svakom
koraku
Zgarište stare škole
T
e kobne nedjelje, 24. veljače 2008. godine, oko
četiri sata ujutro iznenada
je buknuo požar koji je u samo
nekoliko sati u prah i pepeo pretvorio montažnu zgradu Osnovne škole Veli Vrh u Puli. U tom
trenutku i djelatnici škole i učenici osjećali su se izgubljeno i u
šoku. Ostala je jedino sportska
dvorana i kotlovnica, a izgorjelo
16 učionica i zbornica. Izgorjeli
su svi dnevnici, 25 kompjutora,
sva dokumentacija, dnevnici,
matične knjige, čak su i dokumenti u protupožarnim kasama
posve uništeni. Komisija koja
je radila na istrazi ustanovila je
da je uzrok požara bio kvar na
instalacijama. To je u najkraćim
crtama kronologija toga tragičnog događaja u kojemu je do
temelja izgorjela Osnovna škola
Veli Vrh.
U trenu bez krova
nad glavom
„Doslovce preko noći ostali smo bez krova nad glavom i
trebalo je brzo reagirati. Taman
se zahuktalo drugo polugodište
i nije bilo previše vremena za
tugovanje. Nekoliko dana nakon
požara Grad Pula nam je uspio
naći alternativni smještaj. U
Osnovnoj školi Centar, koja ima
relativno malo učenika, mogli
smo u poslijepodnevnoj smjeni
izvoditi nastavu za učenike o
četvrtog do osmog razreda i to
do kraja školske godine, a prošle
školske godine samo za predmetnu nastavu zbog toga što su
učenici četvrtog razreda dobili
smještaj u jednoj zgradi na Ve-
lom Vrhu, u kvartu u kojemu
živimo. Našao se jedan prostor
koji je Grad zakupio i uredio pa
smo tu održavali nastavu za učenike od prvog do četvrtog razreda“ - rekla nam je ravnateljica
Karmen Kranjec i nastavila:
„Dakle, gotovo cijelo drugo
polugodište 2008. i cijelu prošlu školsku godinu škola je radila
u privremenom izbjeglištvu. U
prvom valu neposredno nakon
nesreće prva tri razreda imala
su nastavu u župnom dvoru u
polupodrumskim prostorijama
koje nisu bile primjerene za
održavanje nastave, ali smo bili
zadovoljni i takvim privremenim smještajem, jer nam je bilo
nemoguće te najmlađe učenike
svakodnevno voditi na nastavu
u grad. Prijevozničko poduzeće
Pulapromet napravilo nam je velike usluge, jer mi imamo učenike ne samo iz kvarta nego i iz
područne škole u Štinjanu, odakle nam učenici dolaze u predmetnu nastavu. Satnicu i vozni
red prijevoznik je prilagodio
upravo potrebama naše djece pa
su svi učenici putnici, a ima ih
i iz Galižane, imali izravne autobusne linije od svog mjesta do
škole prilagođene početku i završetku nastave.
Budući da djeca nisu navikla
na kretanje gradom, učitelji su
ih sačekivali na autobusnim
stanicama i odvodili ih u školu, ali i vraćali njihovim domovima, pogotovo najmlađe
učenike za koje je to bio velik
izazov. Unatoč svim nedaćama, nastava se odvijala posve
normalno, a ništa nije trpjelo
pa čak niti odlasci naših učeni-
Ravnateljica Karmen Kranjec
ka na županijska i državna natjecanja na kojima su postizali
jednako dobre rezultate kao i
prijašnjih godina“ - kaže ravnateljica Kranjec.
Škola po principu
”ključ u ruke”
Škola je, kažu, sagrađena u
rekordnom roku. Bio je raspisan
javni natječaj i sve je financirao
Grad Pula. U vrijeme kad su
stradali škola je dobila milijun
kuna pomoći od Vlade RH, Grad
Rijeka je dao 100.000 kuna pomoći, pjevač Toni Cetinski je
kroz svoje koncerte osigurao
200.000 kuna, a imali su i dosta
drugih donatora s manjim novčanim iznosima. Na javnom arhitektonskom natječaju stručno
je povjerenstvo, u kojemu nije
bilo nijednog učitelja, izabralo projekt arhitekata Randića i
Turata, a na natječaju za izgradnju škole posao je dobila tvrtka
STRABAG. Upravo zahvaljujući činjenici da je ponudila ukupne poslove koji su obuhvaćali
i izgradnju i opremanje škole,
škola je sagrađena tako brzo pa
su ovu školsku godinu počeli u
novoj zgradi 6. rujna kao i sve
druge škole u državi. Škola je
napravljena po principu „ključ
u ruke“, jer je STRABAG sve
sagradio i opremio pa se krenulo
i s novih pedesetak računala u
učionicama i s dva računala za
učitelje, svaka učionica ima televizor, a građevinska se tvrtka
i danas brine o opremi i još se
neke sitnice u školi dorađuju.
Tako potpuno opremljena škola koštala je 66 milijuna kuna, u
čemu je i Vlada RH participirala
s pet milijuna kuna. Projekt je
skup, ali je bilo jako puno troškova vezanih za pripremne radove, jer je tek u tijeku gradnje
utvrđeno da na nekim mjestima
tlo nije dovoljno čvrsto i to upravo na mjestu upravne zgrade ispod koje nije bio kamen, kako se
očekivalo, nego glina. Moralo se
malo zarotirati cijelu građevinu,
stabilizirati tlo i to je djelomice
poskupilo projekt. Nakon nepunih trinaest mjeseci škola je
sagrađena i opremljena te puštena u rad 6. rujna. Otvorila ju
je predsjednica vlade Jadranka
Kosor, a uz nju su bili ministar
znanosti, obrazovanja i športa
Radovan Fuchs, istarski župan
Ivan Jakovčić te gradonačelnik
Pule Boris Miletić.
Škola ima ukupnu površinu od
7365 četvornih metara te je predviđena za 600 učenika u jednoj
smjeni. Sastoji se od četiri objekta, i to onoga od 1300 četvornih
metara namijenjenog razrednoj
nastavi, potom od objekta namijenjenog predmetnoj nastavi
koji se prostire na 2300 četvornih metara, trodijelne sportske
dvorane od oko 1900 četvornih
metara te upravne zgrade u kojoj
su smještene društvene prostorije, zatim u suterenu kuhinja,
u prizemlju blagovaonica, a na
dva gornja kata zbornica, uredi
i knjižnica s računalnom sobom.
Sva četiri objekta krase neobične boje poput ljubičaste, narančaste, žute i zelene, namještaj
je bijel, pa čak i novi klavir u
glazbenom kabinetu. Objekti su
povezani staklenim holom pa
učenici nemaju potrebu izlaziti
van, odnosno mogu se kretati od
objekta do objekta neopterećeni
vanjskim vremenskim prilikama. U zgradi predmetne nastave
je šesnaest učionica s dvanaest
nastavničkih kabineta koje dijele predmetni nastavnici. U razrednoj nastavi su osam razreda
i dva cjelodnevna odjeljenja i
može se reći da prostora u školi
ima stvarno dovoljno.
Sportska dvorana ima 1214
četvornih metara te 500 četvornih metara dodatnih prostora,
montažne tribine za oko petsto
gledatelja. Trodijelna je i istodobno je mogu koristiti tri grupe
učenika.
„To je vrhunski objekt i mi
ga koristimo do 17 sati, a nakon
toga je na raspolaganju građanima. Ove smo godine dobili
odjeljenje univerzalne sportske
škole i počeli smo to raditi s prvašićima. Mi smo škola koja želi
imati predznak sportske škole i
na prvom satu te škole pojavilo
se barem dvostruko više učenika
nego što ih možemo upisati ili
primiti u program pa ćemo uskoro morati otvoriti i drugu grupu.
Inače, škola ima dugogodišnju
tradiciju u odbojci, naselje ima
odbojkaški klub koji također koristi našu dvoranu za treninge i
utakmice.
Amfiteatar na
otvorenom
U središtu ovih objekata, a
na mjestu stare izgorjele zgrade
škole, nalazi se igralište za rukomet i košarku na 1200 četvornih
metara s amfiteatrom. Kad se to
usporedi s podatkom da je stara
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
ljepša na svijetu i okolici!
Suvremeno opremljena knjižnica
izgleda prevelika u odnosu na
broj učenika koji ju pohađaju,
ali ćemo vrlo brzo imati po tri
paralelke, jer se Pula širi upravo
prema našem naselju u kojem
ima dosta mladog stanovništva,
a i Štinjan se ubrzano naseljava
tako da će škola za nekoliko godina dosegnuti svoj puni kapacitet“ - govori nam ravnateljica
Kranjec i nastavlja:
„Škola je uvijek bila poznata
po odbojci i to je dio školske tradicije. U sportu nudimo ne samo
univerzalnu sportsku školu nego
i programe ritmičke i sportske
gimnastike, odbojke, košarke i
rukometa. Imamo zbor, dramsku, literarnu, novinarsku, film-
ogradi. Naime, iako neki stanovnici naselja to ne odobravaju smatrajući da je to školsko dvorište s igralištem i amfiteatrom upravo sjajan prostor
za različita okupljanja budući
da u naselju nema trga. No, mi
smatramo da školska arena nije
činjenica je da su dobili mercedesa, ali nisu dobili gorivo. Naime, učitelja je u školi
dovoljno i nastava je stručno
pokrivena, ali školi nedostaju
čistačice. Naime, škola raspolaže s više od jedanaest tisuća četvornih metara zgrade i
vanjskih opločenih površina,
a k tome još i sa četiri tisuće
četvornih metara zelenih površina koje ne mogu održavati postojeći zaposlenici na tim
poslovima. Škola je dobila i
strojeve za čišćenje, jer svi su
podovi od specijalne plastične
mase koju se mora strojno čistiti, no sve to ne mogu odraditi tri i pol spremačice, koliko
ih sad škola ima, jer toliko ih je
bilo i u bivšoj zgradi na 2100
četvornih metara.
„Sve zahtjeve smo podnijeli na vrijeme i još iz resornog
ministarstva nismo dobili odgovor. Problem domara riješili
smo na način da je Grad Pula iz
svog proračuna osigurao novac
za još jednog domara koji radi
u poslijepodnevnoj smjeni, jer
objekte treba održavati, tu je i
grijanje i mnogi drugi poslovi
koje jedan čovjek fizički ne
može odraditi. Škola ima svoju toplinsku stanicu na koju je
priključen i dječji vrtić koji je
također u okviru novoizgrađenog kompleksa. Prvotno, čak
ni u arhitektonskom rješenju
nije bila predviđena ograda
oko škole, no inzistirali smo
da se cijeli taj školski prostor
javni trg nego školsko dvorište
koje se poslije završetka nastave zatvara kako u nj ne bi ulazili nepozvani gosti, biciklisti,
skejteri, automobili i kako bi
se prostor sačuvao od devastacije. U toj smo odluci dobili
podršku i školskog odbora i vijeća roditelja i to samo potvrđuje da imamo iznimnu suradnju s roditeljima među kojima
ima i dosta obrtnika koji školu
čak i financijski podupiru u različitim projektima, a i najuža
lokalna samouprava, Mjesni
odbor našega naselja također
je izdvojio određeni novac za
nabavu i sadnju ukrasnoga bilja u školskom dvorištu. Sve
to govori da je škola otvorena
prema svojem okruženju, da
imamo sjajnu suradnju s gradom i s četvrti u kojoj živimo
i radimo, ali i da su i Grad i
naša najbliža lokalna uprava
otvoreni za suradnju sa školom“ - kaže ravnateljica i ističe
da je vizija škole u najbližoj
budućnosti imati više učenika,
a sve to grade na činjenici da
u krugu škole imaju vrtić i jaslice kao važan infrastrukturni
element koji će privući mlade
obitelju u naselje te da su već
sada jaslice pune tako da će za
pet do sedam godina zasigurno
biti puno veći upis djece nego
što je danas.
Možda će netko prigovoriti
da je zbog izgradnje škole srušeno puno stabala, jer je stara
škola bila gotovo u šumi. Istina, srušeno je oko dvjesto stabala da bi se oslobodio teren za
novu školu, no u krugu škole
posađeno je već više od dvjesto stabala koja će brzo izrasti
i ponovo krasiti školu, ali sada
novu, suvremenu građevinu
koja gotovo da i ne podsjeća
na školsku zgradu sve do onog
trenutka kad njezinim širokim
svijetlim hodnicima ne krene
bujica učenika ili dok ne izađu
na prekrasno školsko dvorište
da udahnu svježi zrak. I da svi
zajedno s velikim zadovoljstvom ponove rečenicu premijerke Jadranke Kosor izrečenu prigodom otvaranja škole
početkom rujna: Ova je škola
najljepša na svijetu i u okolici!
I doista je tako.
Marijan Šimeg
Blagovaonica
Dio opreme u kabinetu za biologiju
škola imala oko 2100 četvornih metara i da smo u njoj čak i
prostor predviđen za garderobu
morali adaptirati i prenamijeniti
u učionicu, onda se vidi koliko
je nova škola veća i funkcionalnija. Stara nam je škola bila pretijesna, jer je građena za nastavu
u osam odjeljenja pa možete
misliti kako nam je bilo raditi u
tako skučenom prostoru.
U času kad je škola izgorjela
imali smo 450 učenika, a danas
ih je 426 zajedno s Područnom
školom u Štinjanu u kojoj imamo 45 učenika. Danas imamo
osam odjeljenja razredne nastave, tri peta, dva šesta, dva sedma
i tri osma razreda i škola možda
samom činjenicom da imaju
najsuvremeniju školu u državi,
sjajno opremljenu, posebnog
izgleda koji podsjeća na svemirski centar. Zadovoljstvo je
doista prisutno i osjeća se na
svakom koraku, ali kako nam
je rekla ravnateljica Kranjec,
sku družinu, povijesnu grupu i
baš smo lani osvojili prvo mjesto na državnom natjecanju iz
povijesti s jednim istraživačkim
radom. Naša učenica Stela Hrkač istraživala je pulski tramvaj
te je dokazala da i enciklopedije
griješe, jer je u arhivima pronašla materijalne dokaze, fotografije i stare razglednice koje
svjedoče o postojanju pulskog
tramvaja.“
Zadovoljstvo na
svakom koraku
Netko tko dođe izvana u
školu mora pretpostaviti da su
u školi presretni i zadovoljni
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
suradnici
javljaju
aktualno
CAMBERRA
Blažene Djevice Marije od Krunice. U tom su projektu
sudjelovali učenici od prvog do četvrtog razreda matične i
područnih škola. Djeca su se pripremala sa svojim učiteljicama i učiteljem skupljajući plodove u prirodi. Radionicu
su započeli prigodnom katehezom pod nazivom Gospodine,
nauči nas moliti. Nakon toga učenici su sa svojim učiteljicama izrađivali krunice od prirodnih materijala i izložili ih
u školi. Radionicu su završili hodočašćem od škole do
župne crkve Presvetog Trojstva. Kroz ovu radionicu djeca
su naučila da se molitvom mogu povjeriti kada im je teško,
kada se plaše budućnosti, kada su puni zahvalnosti i kad ne
znaju odgovore na mnoga pitanja. (Zdenka Pivčić)
TORDINCI Dani kruha i zahvalnosti za plodove
zemlje tijekom prošlog tjedna obilježen su u Osnovnoj školi
Tordinci kraj Vinkovaca. Kako je navela pedagoginja OŠ
Tordinci Ivana Vinkler, ove su godine taj datum odlučili obilježiti na nešto drugačiji način.
Povezati ga sa školskim godišnjim projektom kroz koji će se
proučavati hrana kao izvor energije. Učenici osmog razreda
uz pomoć nastavnice biologije i kemije Dijane Lončar pripremili su kratki edukativni program o zdravoj prehrani. Koristeći
se piramidom zdrave prehrane, ostalim su učenicima približili zdrave namirnice, istaknuvši njihove hranjive vrijednosti te
prednosti i nedostatke u njihovu konzumiranju - kazala je
Vinkler. - U realizaciji nam je pomogla i tvrtka Dukat, koja
nas je sponzorirala s 200 čaša voćnog jogurta i ovom im prigodom zahvaljujemo - navela je Vinkler. Namjera je ovoga
projekta učenike upoznati s važnošću doručka kao prvoga
dnevnog obroka te važnošću zdrave prehrane. Doručak je
najvažniji obrok za dijete, jer mu omogućuje nesmetan razvoj
i rast, a osim toga osigurava i energiju za uspješno izvršavanje
svih obaveza koje ga očekuju u školi. (I. Vinkler)
VELIKA KOPANICA Rode na novoj adresi nalaze se od 30. rujna 2010. kada su radnici Elektre iz
Slavonskog Broda specijalnom dizalicom s korpom premjestili gnijezdo na novi stup s nedalekoga dimnjaka
školske kotlovnice. Mladi par roda dobio je ljeti dva mala
ptića i kada su svi odletjeli u toplije krajeve, gnijezdo je
premješteno na sigurnije mjesto. Akciju premještanja
pozorno su pratili učenici i učitelji, a o tome su obavijestili
Hrvatsko društvo za zaštitu
ptica i prirode te Zavod za ornitologiju HAZU. Ova lijepa
priča objavljena je i u medijima. Inače, učenici i djelatnici
Osnovne škole Ivana Filipovića
iz Velike Kopanice redovito se
brinu o pticama selicama pa su
u
povodu
obilježavanju
Svjetskog dana ptica selica prebrojavali lastavice pokućarke,
piljke i bijele rode te njihova
gnijezda. Prigodne zahvalnice Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dobila je škola i učenici Petar Pranjić,
Marin Mikleušević, Marijana Brainović, Boris Budimir,
Tanja Kitanović, Luka Živković, Monika Kablarić, Terezija
Buljan, Marija Jularić, Diana Kristić, Ivan Đuzel, Dalibor
Marjanović, Josip Čorak i Ena Kriko. (Željko Flidr)
Hrvatska
etnička škola
Dvjesto učenika hrvatskog
jezika
Dosadašnji rad pokazuje da su učitelji na
pravom putu i da se
hrvatski jezik i kultura
u Canberri neće izgubiti te da će ostati u
srcima svih pokoljenja
GRUDA Ekološka vjeronaučna radionica održana je u Osnovnoj školi Gruda na spomendan
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
H
rvatsku etničku školu pokrenule su 1972. sestre
Klanjateljice Krvi Kristove, Provincije Zagreb, koje su
došle 1971. raditi s hrvatskim iseljenicima u Canberri u Australiji,
a potom su se sestrama pridružili
laici. Svojedobno se hrvatski jezik
predavao i u redovnim australskim
školama, ali je to dokinuto. Hrvatska je škola napredovala i stalno se
povećavao broj učenika. Najviše
ih je bilo 1979. godine, dvjestotinjak. Ravnatelj Šešelja rekao je da
je teško bilo učiti djecu, jer nisu
imali knjige, a potvrdila je to i njegova supruga, koja je učila djecu u
školi St. Tomas Apostol.
Nastava hrvatskoga jezika bila
je sastavni dio školskoga programa, primjerice u Školi St.Vianney,
gdje je učila sestra Angelita, u St.
Moniki učio je Bonić i u St. Tomas
Aquinas učila je Goodwin. U početku su hrvatski jezik učila djeci
hrvatskoga podrijetla, ali potom i
djeca drugih nacionalnosti. Velika borba u prošlosti dovela je do
sadašnjosti uz još uvijek naporan
rad, ali s istim osjećajem zadovoljstva i napretka. Najveći ponos
osjetili su nakon završetka Domovinskoga rata, ponos koji se prenio
i na djecu, željnu da budu još više
dio hrvatske zajednice kroz učenje
hrvatskoga jezika.
Ove je godine upisano pedeset i
dvoje učenika. To su djeca druge
i treće generacije Hrvata. U vrtiću
koji vodi Marija Frketić uz pomoć
Marije Lemić usredotočeni su na
učenje hrvatske abecede, izgovor,
prepoznavanje i pisanje slova i riječi uz slike i crteže. Posebnu pažnju skreću djeci pri učenju slova
č, ć, dž, đ, lj, nj, š i ž. Uče brojiti do
dvadeset, razlikovati boje i dane u
tjednu.
Radili su i nekoliko lekcija o proljeću, ljetu, jeseni i zimi. Upoznaju
i dijelove tijela, uče o obitelji, ponavljaju riječi, crtaju, pjevaju Kad
si sretan, Kiša pada trava raste i
druge dječje pjesmice, utvrđuju
stečeno znanje. Obogaćuju dječji
rječnik čitanjem dječjih slikovnica. Za taj program upotrebljavaju
knjige, bojalice, pitalice Snježane
Makvić, Početnicu Knjiguljicu V.
Štanger Velički, S. Jakovljević, I.
Vitez, Hrvatsku početnicu, Branka
Čop, Hrvatski jezik 1, Krasić Grubišić, ABC Slovaricu, Z. Šokota i
druge udžbenike i priručnike. Kreiraju i vježbe na računalu, upotpuHrvatski blizak i u
dalekoj Australiji
njuju to podacima s interneta.
U prvom razredu Marija Goodwin i Tea Vujica proširuju djeci znanja stečena u vrtiću. Uče
ih čitati, pisati i izgovarati kraće
rečenice. Redovito za domaću zadaću djeca moraju naučiti čitati i
pisati nekoliko riječi te njihovo
značenje. Upoznaju osnove gramatike, što su imenice i glagoli.
Uče brojiti do pedeset, reći dobar
dan, laku noć i druge pozdrave,
nazive domaćih i divljih životinja,
razlikovati dijelove tijela i dane u
tjednu. Kroz igre, čitanjem i pisanjem djeca utvrđuju svoje znanje.
Za taj program koriste udžbenik i
radnu bilježnicu Škola i Dom za
prvi razred Tomislava Jelića i Damira Domižljanovića te lektiru iz
školske biblioteke.
U drugom razredu kod Helene Rathouski očekuje se da djeca
znaju napamet abecedu i da razumiju i mogu pročitati jednostavne
rečenice. Učenici trebaju naučiti
brojiti, pisati i prepoznavati brojeve do sto. Počinju i upoznavati
hrvatsku povijest i zemljopis. Po-
BAKAR
O
navljaju dane u tjednu i uče čitati
i pisati mjesece u godini. Proširuju
i poznavanje gramatike pismenim
vježbama. Uče imenice, pridjeve,
glagole i zamjenice. Nastavljaju i
učiti nove riječi tako da im učiteljica zada deset novih riječi i sljedećega tjedna testom provjerava
njihovo znanje. Za taj program
koriste vježbenicu i udžbenik Moj
hrvatski 2 Dunje Pavličević Franić
i Vladimira Štanger Velički. Glavni je cilj naučiti đake pričati, čitati
i pisati hrvatski i usvojiti osnove
hrvatske povijesti i kulture.
U Canberri pokušavaju zainteresirati djecu za učenje hrvatskoga
jezika tako da osim učenja u razredu, učenici pokažu svoje znanje i
na proslavama Majčina i Očeva
dana, Uskrsa, Božića i Dana državnosti. Vodimo djecu u starački
dom gdje recitiraju pjesmice, pjevaju hrvatske pjesme i nastupaju
u igrokazima. Na kraju školske
godine djecu pozovu u hrvatsko
veleposlanstvo, gdje nakon dječjega programa veleposlanik podijeli zahvalnice i svjedodžbe svim
učenicima. Ove godine imaju veliko iznenađenje za djecu i roditelje. Veleposlanik Vicencije Biuk i
njegova supruga posjetit će školu
i podijeliti im zahvalnice zato što
pohađaju hrvatsku školu.
Dosadašnji rad samo pokazuje
što su do sada napravili i da su na
pravom putu da se hrvatski jezik i
kultura u Canberri neće izgubiti te
da će ostati u srcima svih pokoljenja.
Marija Frketić, ravnateljica
Hrvatske etničke škole CanberraQueanbeyan
Dječji
tjedan
Bogate aktivnosti
d 4. do 10. listopada Društvo Naša djeca iz
Bakra obilježilo je tradicionalni Dječji tjedan.
Prvog su dana djeca u pratnji članica Društva
posjetila Radio Bakar i tom prilikom razgledala studij
Pomorskog radija i popričala sa zaposlenicima radija,
a djeca su ih upoznala s aktivnostima DND. Bakarski
mališani i njihovi voditelji posjetili su bakarskoga gradonačelnika Tomislava Klarića i njegove suradnike. U
jednosatnom ugodnom druženju i spontanom razgovoru djeca su postavila gradonačelniku mnoga pitanja, ali
i prigovore te zahtjeve koji se odnose na nedoumice o
tome kada će dobiti gradsko kupalište, zašto u Bakru
nema kina, kada će se urediti Dom kulture, postaviti
nove sprave na postojećim dječjim igralištima te obilježiti pješački prijelazi ispred njihovih novih prostorija.
Osim posjeta gradskoj vlasti, djeca su obišla i igralište Nogometnoga kluba Borac, a predstavnici kluba
proveli su ih kroz prostorije i svlačionice te ih podsjetili na 90. jubilej obilježen prošloga ljeta. Posjetili su
i Dječji vrtić Fijolica u Bakru i prisustvovali izvedbi
predstave Izgubljeno pile i na kraju se dogovorili o
skorom druženju u njihovim novootvorenim prostorijama u zgradi nove ambulante.
U sklopu Dječjeg tjedna djeca su pisala poruke
odraslima u kojima su isticala svoje misli, želje i potrebe. Posljednjeg je dana održana likovno-kreativna
radionica i pritom se moglo vidjeti što sve mogu izraditi dječje ručice. I ove su godine volonterke DND
iz Bakra Elda Jurišić, Amelija Šegulja, Maja DujmićPavletić, Marica Pavletić, Linda Paulić, Suzana Šarić,
Marta Štajcer i Jadranka Herceg, zahvaljujući velikoj
marljivosti i upornosti na najbolji način organizirale
tu dječju priredbu.
Ivan Šamanić
suradnici
javljaju
aktualno
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
KARLOVAC
Osnovna škola
Dragojle Jarnević
Budimo prijatelji životinja
O
snovna škola Dragojle Jarnević iz Karlovca svoj je
Dan otvorenih vrata posvetila životinjama, no budući da
je 4. listopada i dan svetog Franje
Asiškog, zaštitnika životinja, odlučili su ta događanja posvetiti životinjama i svečano ih obilježiti pod
geslom Budimo prijatelji životinja.
U tu manifestaciju bili su uključeni
svi učenici, učitelji i djelatnici škole, a sve se odvijalo pod stručnim
vodstvom ravnateljice Marijane
Pavičić. Organizatorica je bila pedagoginja Branka Bijelić, a bliže
suradnice u projektu bile su vjeroučiteljica Ksenija Turk, učiteljica
hrvatskoga jezika i povijesti Ivana
Požar i školska psihologinja Lidija
Aktivnosti učenika,
učitelja, školskih
djelatnika, roditelja
i mnogih suradnika
bile su nesvakidašnje i
prožete istinskim
humanizmom
Katić. Osim radionica koje su pripremile učiteljice Iva Katić i Mirjana Kovač, bilo je i mnogo radionica
i predavanja vanjskih gostiju.
23
www.skolskenovine.hr
NA©A SVAKIDA©NJICA
Djevojčice
i leptirići
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
N
Djeca su mogla besplatno jahati
Gošća predavačica bila je veterinarka Sanja Petričko te veterinar Mladen Bulat, bivši učenik te
škole. Udrugu Udomi me predstavila je volonterka Kristina MikićMarković, a udrugu Glas životinja
Petar Vitković. Pozivu se odazvao
i djelatnik Policijske uprave Josip
Barbić, koji je doveo i psa Kvena.
Bila je prisutna i Udruga PCAP,
Int. čiju je djelatnost predstavila Željka Lukežić, a Danica Rob
sa psom vodičem predstavila je
Udrugu slijepih grada Karlovca.
Predstavnici Konjičkoga kluba
Korana omogućili su djeci besplatno jahanje.
Nakon radionica i predavanja
uslijedila je izložba kućnih ljubimaca. Učenici su doveli svoje
pse, mačke, hrčke, ribice i ptice, a
to je privuklo mnogo roditelja da
posjete školu. Birao se i najljepši,
najčupaviji i najrazigraniji kućni
ljubimac, a članovi ocjenjivačkog
suda bila su djeca i veterinarka
Sanja Petričko. Dan otvorenih
vrata sponzorirao je ZOO City iz
Karlovca. Djeca, roditelji i učitelji
donosili su dobrovoljne priloge,
novac i hranu za kućne ljubimce, a
ta humanitarna akcija potrajala je
nekoliko dana, a sve je bilo namijenjeno za potrebe napuštenih pasa
u karlovačkom skloništu.
Ivana Požar
U spomen
Ivan Kampuš
(1924. - 2010.)
Napustio nas je zauvijek umirovljeni
profesor emeritus dr. Ivan Kampuš u 86.
godini života. Klasičnu gimnaziju završio
je u rodnom Zagrebu, diplomirao na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zadru 1979. tezom Privredni
i društveni razvitak zagrebačkoga Gradeca od
XIII. do konca XVI. stoljeća. Od 1961. asistent
je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta
u Zagrebu, a 1986. postao je redoviti profesor.
Kao znanstvenik najviše je istraživao razdoblje hrvatske povijesti srednjeg vijeka, prije svega gospodarski dio te povijesti. Uže područje
njegova istraživanja bila je srednjovjekovna povijest Zagreba, posebno Gradeca. Intenzivno je
istraživao i porezni sustav u Hrvatskoj i Slavoniji od 12. do 16. stoljeća ne samo kao novčano
pitanje, nego i kao važnu pojavu društvene povijesti. Analizom srednjovjekovlja unaprijedio je
poznavanje urbanog ustrojstva (posebno Gradeca) i društvenog položaja tadašnjega podložničkoga društvenoga sloja u Hrvatskoj. O tom
je dijelu hrvatske povijesti s dr. Josipom Adamčekom napisao knjigu Popisi i obračuni poreza
u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću.
Među brojnim knjigama i zbornicima koje je
uredio posebno mjesto pripada Povijesti i kulturi gradišćanskih Hrvata, tiskanoj 1995., za koju
je dobio nagradu Josip Juraj Strossmayer kao
najuspješniji izdavački pothvat godine iz društvenih i humanističkih znanosti. Bio je urednik
knjiga Zagrebački Gradec 1242. - 1850, Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094. - 1994. i Zbornik
u čast kardinala Franje Kuharića.
Značajna mu je i monografija Tisućljetni Zagreb, koju je prvi put publicirao zajedno s dr.
Igorom Karamanom 1975. Devetnaest godina
kasnije tu su knjigu autori temeljito osuvremenili
i dopunili novim znanstvenim saznanjima i vrsno
odabranim slikovnim prilozima koji dokumentarno prikazuju povijesne mijene Zagreba u izgledu
grada i njegovih umjetničkih djela. Za taj
njegov rad dr. Ivica Prlender kaže da je,
pišući povijest rodnoga grada od začetka do 16. stoljeća, demonstrirao iznimnu
moć sintetiziranja znanstvenog dosega
i istodobno rijetku darovitost ispisivanja
naglašeno komunikativnog teksta, koji
desetljećima pouzdano svjedoči povjesnicu hrvatske metropole.
Kao znanstvenik imao je široko polje djelatnosti. Posebno se istaknuo kao urednik najstarijega povijesnog časopisa u nas Historijskog
zbornika, za kojeg je sigurno najzaslužniji da
još redovito izlazi i nakon više od pedeset godina. Istaknuo se u afirmaciji Saveza povijesnih
društava Hrvatske, gdje je bio i dugogodišnji
njegov tajnik i predsjednik. Vrlo je zaslužan i za
proučavanje povijesti gradišćanskih Hrvata. Bio
je suosnivač, organizator i voditelj u ime Hrvatske kulturno-povijesnog simpozija Mogersdorf
od 1971. do 1995., na kojem još danas sudjeluju povjesničari Slovenije, Štajerske, Mađarske
i Hrvatske. Za zasluge na organizaciji tog simpozija Ivanu Kampušu je 1998. austrijski predsjednik dodijelio Veliki znak časti za zasluge za
Republiku Austriju.
Isticao se i u drugim djelatnostima. Na Odsjeku za informatologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu najzaslužniji je za osnivanje i razvitak
katedre za arhivistiku. Bio je i predsjednik komisije za organizaciju studija, voditelja i nastavnika te pročelnika Katedre (1978. - 1998.). Za
njegovo veliko angažiranje na većini poslova
Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je počasno zvanje profesora emeritusa.
Svi su ga voljeli, i kolege, i studenti. Cijenili su
njegova postignuća u znanosti, privrženost Odsjeku za povijest, upornost u izvršavanju radnih
zadataka, sve do umirovljena 1994. godine, a i
kasnije u poslijediplomskom i doktorskom studiju, njegovu druželjubivost, kolegijalnost. Malo
nas je još ostalo koji smo imali sreću s njim surađivati i dijeliti sretne trenutke na znanstvenim
skupovima, predavanjima ili putovanjima i odajemo mu veliku zahvalnost za sve što je učinio.
Franko Mirošević
udi baka unučicama juhicu,
krumpiriće, mesance, sokiće,
kokice, kolačiće, a one neće.
Sjecka baka, pasira, miksa, sitni, cijedi i nudi svojim ljepoticama, a one opet neće. Onda ih izvede u šetnju i gleda
kako se igraju u travi, najedanput kašalj, suze, plač.
- Što je to? Što je to zapelo u grlu? - pita.
Djevojčica kroz suze govori da joj je u grlu zapela travčica.
Kako to da dijete jede travku, a ne voli kolačiće?! Zabrine se baka, bake se inače previše brinu, ali ovo jest
za brigu. Zašto jedu travu? Tko je rekao djeci da jedu
travu?
Ova je zgoda potpuno istinita i odvijala se neki dan u
jednom zagrebačkom parku. Želju da postanu leptirići
koji su tako lijepi, šareni i mogu letjeti kamo god hoće
kod njih je potaknula njihova teta u vrtiću kad im je pročitala priču o tome kako
gusjenica jede travčice i
onda se pretvori u leptirića.
Iz ove je priče vidljivo
da veliku ulogu može imati izrečena riječ, priča, kad
je izrekne odgajateljica.
Koliko je važno što djetetu reći, kako reagirati da
ne dođe do nesporazuma.
Djeca vide, čuju, upijaju,
pamte sve oko sebe, i ono
dobro i lijepo, kao i ono što
ne valja. Koliko smo u mogućnosti prenijeti na djecu
znanja koja će im biti potrebna i korisna, a koliko je
lako napraviti pogrešku.
U ovom slučaju priča je
završila sretno. Spoznaju da može od gusjenice postati
leptir djevojčice su doživjele emotivno i osobno pa su
zaključile nešto učiniti za sebe i pretvoriti se u leptira, jer
su leptiri lijepi.
Ključ problema u stvari nije u priči, nego u tome što
tete u vrtiću kao ni učiteljice u školi nemaju dovoljno
vremena podsjetiti djecu da su ona za nas mnogo ljepša
i dragocjenija od svih leptira na svijetu. Mame i tate kod
kuće su prekratko sa svojom djecom i nemaju vremena
razviti kod njih samopouzdanje, samosvijest da su vrijedna sve njihove ljubavi , brige i pažnje.
Djeci je potrebno toliko mnogo ljubavi, svakodnevno
bi je trebalo pokazivati i dokazivati ne samo novim tenisicama, igricama, mobitelima i drugim dokazima materijalne prirode, nego vremenom kojega posvećujem njima,
družeći se s njima, igrajući se s njima kao ravnopravan
prijatelj. Roditelji često pokazuju prevelik autoritet, nadmoć koju ponekad dokazuju i fizički. Činjenica je da još
uvijek djecu tuku i neprimjereno kažnjavaju. Zbog toga
su nekada nesigurna, osjećaju da nisu dovoljno voljena,
uplašena su i povlače se u sebe.
Možemo samo pretpostaviti kako se u stvari osjećaju današnja djeca kad im se od najranijeg doba nameće tempo i
postavljaju obveze koje im je teško ispuniti. Tomovi knjiga napisani su o tome kako bi djeca trebala jesti po civilizacijskom protokolu, paziti da se ne zamažu, pa da ne pokapaju po stolnjaku, da ne proliju, da ne vrište, da ne trče,
da čuvaju svoju odjeću, da paze na red, da spavaju kad im
se ne spava i da ustaju baš kad bi najslađe spavala.
Djeca više nemaju vremena ni nasmijati se, jer moraju nekad raditi nekakve programe koje su im nametnuli
odrasli, jer su već zaboravili kako je to biti dijete. Premalo se u čitavom našem sustavu odgoja i obrazovanja
pjeva, pleše, igra, zabavlja, druži. Ni u kući, ni u školi,
ni u školskim dvorištima i igralištima ne čuje se dovoljno dječji smijeh, ne vidi se radost na njihovim licima,
jer imaju previše briga. Mislim da nisu opterećena zato
što previše uče, nego su zabrinuta jer se osjećaju da nisu
dovoljno voljena. Kad ojačaju, onda su sklona pokazati i
ona svoju silu nad slabijima, pa se onda čudimo odakle
nasilje.
Vrtić i škola su sami po sebi jedan oblik nasilja, odvajaju djecu od onih koji su im najpotrebniji, a kad ni u vrtiću,
a još manje u školi, ne dobiju ni minimalnu porciju ljubavi, nježnosti, prijateljstva, onda je jasno da su nesretna.
Možda bi i učitelji ponekad jeli travu pa da postanu
leptirići, jer i mi se često osjećamo tako malo voljeni i
odbačeni od društva.
Premalo se u
čitavom našem
sustavu odgoja i
obrazovanja pjeva, pleše, igra,
zabavlja, druži,
premalo se u kući
i školi, na dvorištima i igralištima
čuje dječji smijeh
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
NAŠICE
Nakon priredbe, svi su se počastili tek
dovršenim pekarskim proizvodima
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Osnovna škola
kralja Tomislava
Škola u prirodi u Slovačkoj
U
SELCE
Područna
škola
Stihovi u čast
kruhu
Integrirani radni dan bio je ostvaren
kao suradnja škole i vrtića
O
ko Područne škole Selce, kojoj je matična Osnovna
škola Zvonka Cara iz Crikvenice, širio se u utorak,
12. listopada 2010. miris tek pečenoga kruha i odjekivali su stihovi napisani u čast kruhu. Integrirani radni dan
bio je zamišljen i ostvaren kao suradnja škole i vrtića koji
je pozvan u goste na izložbu i priredbu. Sva su nastavna
područja obuhvaćena tematskim planom. Na satu razrednika djeca su gledala film o kruhu, njegovoj važnosti i gladi
u svijetu. U praktičnom dijelu, kad su zamijesili kruh sa
svojim učiteljicama, čekajući dok se digne, pjevali su i recitirali sadržaje vezane uz plodove zemlje.
Shvativši proces nastajanja kruha, dotaknuli su sadržaje
prirode i društva. Ovo je prvi puta da se Svjetski dan hrane
i kruha kao njegova najznačajnijeg proizvoda obilježio tako
da su djeca uz pomoć učiteljica i školske kuharice stvorila
hranu i time rasteretila roditelje dodatnih izdataka u ovoj
recesijskoj godini. U priredbi su se istaknuli učenici obuhvaćeni radom u izvannastavnim aktivnostima: likovnjaci
su oslikali i uredili hol, a glumci, pjevači i čakavčići govorili su, glumili i pjevali o kruhu. Nakon priredbe svi su se
počastili tek dovršenim pekarskim proizvodima.
Žarko Stilin
U spomen
Josip
Bobonj
čenici Osnovne škole kralja
Tomislava iz Našica i Područne škole iz Markovca proveli
su tijekom ljetnih praznika nezaboravna dva tjedna u Školi u prirodi u
Slovačkoj. Boravili su u mjestu Tatranske Matliare u hotelu Sorea Hutnik gdje su imali smještaj i učionice,
sportsku dvoranu, bazen za kupanje
i plivanje te dvoranu za dnevne kulturne i društvene aktivnosti. Sve se
to nalazilo u tihoj i prekrasnoj sredini
Visokih Tatri u podnožju vrha Lomnicky štit, na kojem se nalazi metereološka stanica, a nedaleko od turističkoga mjesta Tatranske Lomnice.
Školu u prirodi pohodila su i djeca
iz Osijeka, Iloka, Jelisavca, Josipovca, Lipovljana, Zdenaca i Soljana
koja uče slovački jezik, ukupno pedesetak učenika i četvoro učitelja.
Organizatori i pokrovitelji bili su
Sekcija za međunarodnu suradnju
Ministarstva školstva u Slovačkoj,
Ministarstvo obrazovanja u Zagrebu
te Savez Slovaka u Republici Hrvatskoj. Obrazovni i odgojni ciljevi boravka u Slovačkoj bili su usavršavanje jezičnih vještina i komunikacije,
razvijanje međukulturalnih odnosa,
upoznavanje slovačkih običaja, revitaliziranje psihičkog i fizičkog zdravlja učenika i upoznavanje slovačkih
tirističkih zanimljivosti i prirodnih
ljepota Visokih Tatri.
Školu u prirodi vodila je Anita
Murgašova, profesorica s dugogodišnjim pedagoškim iskustvom s inozemnim Slovacima i osobama slovačkog podrijetla s Univerziteta Mateja
Bela u Banskoj Bystrici uz stručnu
pomoć učitelja i profesora pojedinih
predmeta. Ona je isplanirala program
s raznim korisnim aktivnostima, koje
su uključivale učenje slovačkoga jezika, zemljopis, povijest, likovnu, tjelesnu i glazbenu kulturu i to u parku
pored hotela, a popodne sportske igre
odbojku, nogomet, košarku, plivanje,
preskakanje užeta i slična natjecanja.
Djevojčicama je bilo vrlo zanimljivo kad se vježbao pilates i aerobik,
a dječacima uglavnom natjecanja s
učenicima iz Poljske u košarci i nogometu. Svi su aktivno sudjelovali u
svim vrstama rada.
Djeca su uživala i u druženju sa
svojim vršnjacima iz ostalih mjesta
(1940.-2010.)
Početkom listopada 2010.
na mjesnom groblju u Kloštru Podravskom pokopan je
učitelj u mirovini Josip Bobonj. Obitelj, brojni prijatelji
i djelatnici Osnovne škole
Kloštar Podravski ispratili su ga na vječni počinak
nakon što je izgubio životnu bitku s teškom bolesti
koja ga je postupno razarala trinaest godina.
Rođen je 1940. u Milanlugu, no vrlo mlad preselio
se s roditeljima u Požegu, gdje je završio osnovnu
školu i školu učenika u privredi, električarski smjer.
Jedno je vrijeme radio u Elektroslavoniji, a onda se
odlučio na daljnje školovanje. Najprije je završio gimnaziju, a zatim i Pedagošku akademiju, smjer fizika-tehnički. Zaposlio se 1964. godine u Osnovnoj
školi Kloštar Podravski i ondje ostao do prijevremene
mirovine, u koju ulazi, zbog bolesti srca, 1997. godine.
Među svojim kolegama i bivšim učenicima ostat
će u sjećanju kao vrlo vrijedna osoba vesele naravi. Osim fizike i tehničke kulture, godinama je vodio
skupinu mladih astronoma s kojima je postizao vrlo
vrijedne rezultate. Bio je vrstan učitelj i nesebično je
volio i poštivao svoje učenike, kolege i prijatelje. No,
veoma je volio i svoju obitelj i sa suprugom Maricom,
koja je također učiteljica, podigao je kći Rajnu, također učiteljicu, i sina Borisa. U posljednje je vrijeme
uživao s unucima Barbarom i Antunom. Mještani će
ga pamtiti kao ranoranioca na biciklu, na kojem se
vozio sve dok mu je to dopuštalo zdravlje.
U ime djelatnika OŠ Kloštar Podravski
Franjo Bartolić
Djeca su uživala u druženju sa svojim vršnjacima
iz Hrvatske i inozemstva
naše zemlje kao i s isto toliko učenika iz Poljske te stekli nove prijatelje
i poznanike, a ponešto su naučili i o
njihovom načinu života u školi. Primjerice, u Slovačkoj je devet razreda
osnovne škole, ocjenjuje se tako da
je jedinica najbolja ocjena, a petica
najgora, dok se u Poljskoj ocjenjuje
od 1 do 6.
Od prirodnih ljepota posjetili su
učenici s učiteljima Tatranski narodni park Tanap gdje su u muzeju
vidjeli preparirane životinje. Bili su
ondje medvjedi, srne, jeleni, orao,
sokol, vidra, roda, divokoza i druge
životinje koje su izgledale kao prave.
Potom je prikazan film o postanku
planinskog masiva Visokih i Niskih
Tatri, a prvi su ih bili nastanili pastiri tzv. valasi. Posjetili su i spilju
Beliansku jaskynu, koja fascinira
veličinom i bogatstvom stalaktita
i stalagmita, jezercima i spiljskim
dvoranama u kojima je besprijekorna akustika. Vidjeli su u susjednom
gradiću Kežmaroku srednjovjekovnu
arhitekturu starih crkava, knjižnicu s
inkunabulima, dvorac srednjeg vijeka s intrigantnom poviješću te obišli
slikovite ulice sa starim zanatima.
Tako su vidjeli prave kovače, lončare, čipkare, lutkare, sokolare, trenere
sokolova i orlova, glumce odjevene
u starinske odore koji su dočarali
stari način života. Osobito su ih se
dojmili bubnjari koji su izgledali kao
mušketiri.
Iskoristili su i lijepo ljetno planinsko sunčano vrijeme za planinarenje
po obližnjim stazama prema vrhovi-
PULA
ma, koji su se protezali do oblaka,
berući usput šumske jagode i borovnice uz zvukove žuborećega potoka.
Imali su sreću da nisu naišli na medvjede, koji su uglavnom noću bili
jako aktivni u šetnji okolo hotela, jer
su se posljednjih godina namnožili
pa im nedostaje hrana. U nezaobilaznom mjestu Tatranskoj Lomnici
učenici su kupili suvenire svojima
najbližima, od kojih se posebno ističe ukrasna sjekirica tzv. valaška, a
zanimljivo je bilo i kovano zvonce
za ovce. Što se tiče hrane bilo je vrlo
neobično kad smo uz glavno jelo dobili slatku salatu, kompot ili ribanu
mrkvu s ribanom jabukom pomiješane sa šećerom, a slatki jogurti za
užinu bili su delikatesni.
Zadnjega dana boravka učenici su
kvizom i kratkom priredbom pokazali što su naučili tijekom boravka,
a domaćinima su se predstavili i prepoznatljivim hrvatskim pjesmama i
kratkim humorističkim igrokazom.
Djeca su stekla nova iskustva, nove
doživljaje i nova prijateljstva. Zato
se nekima teško bilo rastati, a pojavile su se i suze, no pomisao na
internetske veze i razmjena adresa
i mobitela utješili su ih da će se još
nekada sresti.
Svi su bili oduševljeni viđenim i
doživljenih, zahvalni organizatorima
i svima koji su pridonijeli da se škola
u prirodi održi upravo u Slovačkoj,
a to su i vrlo lijepo opisale Gabrijela
Sabo, Ivona Krištofik i druge učenice.
Ana Marošević
Osnovna škola
Monte Zaro
Uspješan nastup u Koprivnici
P
redstavnici Međunarodne ekološke škole Monte Zaro
iz Pule učenici Mateo Smoljan, Ania Žufić i Josip Rogalo te psihologinja Lucija Modrušan bili su zapaženi
9. i 10. listopada 2010. na Državnoj i svehrvatskoj smotri
Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove
zemlje u Koprivnici.
Smotru je organizirala
Udruga Lijepa naša uz
podršku Ministarstva
obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje. Pri dolasku
predstavnici osnovnih
i srednjih škola Koprivnice dočekali su
svoje prijatelje iz cijele
Hrvatske i proveli ih kroz Muzej prehrane i Gradski muzej
Koprivnice te Galeriju naivne umjetnosti Hlebine.
Učenici pulske škole uredili su svoj izložbeni prostor na
Zrinskom trgu i predstavili plodove zemlje svoga zavičaja,
kruh i krušne proizvode, zavičajnu kuhinju, stare alate,
autohtone biljke i ostale tradicionalne proizvode da bi upoznali posjetitelje s obilježjima istarske kulture i tradicije.
Svi predstavnici županije prinijeli su kruh i plodove zemlje
na blagoslov, a predstavnici OŠ Monte Zaro bili su jedini
iz Istarske županije. Školi su veliku pomoć u organizaciji i omogućavanju sudjelovanja na smotri iskazali kum
Učenici su uredili
svoj izložbeni prostor na Zrinskom
trgu i predstavili
plodove zemlje
svoga zavičaja
To smo mi
Ekološke škole Vodovod d.o.o., Turistička zajednica, Puljanka Brionka d.o.o. i Pekara Veruda.
Učenici i njihova voditeljica vratili su se u Pulu prepuni
lijepih sjećanja i toplih dojmova sa smotre koja pridonosi
potpunijem odgoju i obrazovanju zaštite okoliša, upoznavanju i očuvanju biološke raznolikosti Hrvatske, podizanju svijesti o ekološkoj poljoprivredi i zdravoj prehrani,
a temelji se na izgrađivanju pozitivnih stavova i stvaranju
pravilnog emocionalnog odnosa učenika i prirode. Svi
su izrazili zahvalnost gradu domaćinu i županiji na organizaciji smotre.
L. M.
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
mediji
aktualno
25
www.skolskenovine.hr
Najavljujemo...
HTV
Ni da
ni ne
Broj predmeta u školama
Drugi program, subota, 23.
listopada 2010., u 11.15 sati
Rešetarački susreti pjesnika
O
Očaravajuća
snaga poezije
tvorenjem međunarodne
likovne kolonije Petrović - Rešetari 2010. 1.
listopada započeo je 13. rešetarački susret pjesnika te predstavljanje drugog zbornika mladih
pjesnika Abeceda odrastanja i
13. zbornika pjesama hrvatskih
pjesnika iz dijaspore, članova
Književno-likovnoga
društva
Rešetari te neprofesionalnih pjesnika iz Hrvatske i dijaspore pod
nazivom Preobrazba zrna.
U sklopu tih događanja 2. listopada u prostoru Osnovne
škole Ante Starčevića, u Rešetarima, upriličen je susret učenika s pjesnicima. Nakon riječi
dobrodošlice ravnatelja škole
Tihomira Batala i predsjednika
KLD-a Rešetari Ivana De Ville,
uslijedilo je predstavljanje drugog zbornika mladih pjesnika
iz Hrvatske i susjednih zemalja
Abeceda odrastanja.
Učenici ove škole, Anja Jug,
Ana Betlach, Marija Stokić, Jelena Jurišić, Nives Peić, Ivona
Betlach, Romana Degiacinto,
Iva Kotorac, Domagoj Bačić,
Teo Ruškan te bivši učenici,
sada srednjoškolci, Ana Bešlić,
Matea Vlaović, Marija Jažo, Lea
Szabo, Helena Jelić, Andrea Petrović, Gabrijela Vojvodić, Vedran Batalo i Robert Degiacinto,
uz još tridesetak mladih autora,
stihom su izrazili svoje misli i
Na njemačkom sjeveru
ni raskoš hamburške vijećnice
ni božićni ugođaj
jednog nedjeljnog prijepodneva
ne otkriva bjelinu
tek vlažnost
i hladnoća sjevera
ljudi hladnoćom odišu
hamburško prijepodne
trenutak
s okusom kave
i pogledom u daljinu
ne mislim o tuzi
ni o radosti
tek o jugu
kamenu i pticama
Adolf Polegubić
Učitelj u hrvatskim dopunskim školama u Njemačkoj
Moje djetinjstvo bosih nogu
Ušuškano u lišću
Starog topolika
Spava na obali Save.
Moje djetinstvo
Juri zelenim pašnjacima
U susret suncu.
Moje djetinjstvo
Teče bistrom rijekom,
Umiva se mjesečinom.
Ono ne zna
Za prolaznost…….. vrijeme.
Moje djetinjstvo……. ukralo je mene.
Vojislav Nikolić
Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ «Josip Kozarac»,
Slavonski Šamac
osjećaje.
– Oni svojim pisanjem svijet
pokušavaju učiniti ljepšim mjestom za život i u tome ih treba
podržati – rečeno je na predstavljanju ovoga zbornika čije je tiskanje novčano pomogao Anton
Kikaš, pjesnik i poduzetnik iz
Kanade koji je redoviti gost Rešetaračkih susreta.
U poslijepodnevnim satima
predstavljen je 13. zbornik pjesama Preobrazba zrna, čiji su
izbornici Ivan Slišurić, Stjepan
Blažetin i Đuro Vidmarović te
zbirka pjesama Prelomna moć
Petra Frane Bašića, pjesnika iz
Južnoafričke Republike. Središnji događaj bila je pjesnička večer i druženje pjesnika u prostoru Tvornice koža „Psunj“, koja
godinama ugošćuje hrvatske
pjesnike iz zemlja i svijeta. Uz
pjesnike iz Osijeka, Slavonskog
Broda, Valpova, Donjeg Miholjca, Našica, Nove Gradiške,
Splita i Varaždina nastupili su
i pjesnici iz Mađarske, Austrije, Njemačke, Slovenije, Srbije,
BiH, Crne Gore, Kanade, Južnoafričke Republike i Australije.
– Ovo je jedinstvena manifestacija, jer u Hrvatskoj nemamo
nijedno mjesto gdje se održavaju književni susreti književnika
amatera Hrvatske i dijaspore.
Ovdje su se okupili ljudi iz mnogo zemalja i s nekoliko kontinenata. Fasciniran sam željom da
čovjek dođe u Rešetare iz Kanade, Australije, Amerike i Južne
Afrike da bi ovdje sat vremena
slušao poeziju, pročitao svoj stih
ili slušao kako drugi čitaju svoje
pjesme. To je snaga poezije – kazao je prof. Đuro Vidmarović.
Rešetarački susreti pjesnika,
trinaesti po redu, još je jednom
potvrdio opravdanost postojanja
i doprinos koji, zajedno s domaćim, a pogotovo pjesnicima iz
cijelog svijeta, daje u očuvanju
hrvatskog jezika i identiteta.
Trodnevni je susret bio prilika
da se podsjetimo koliko je važno
njegovati i ljubiti vlastiti jezik,
jer „Po jeziku dok te bude, / i
glavom će tebe biti!“ (P. Preradović).
Ivana Prakaturović
Ivan De Willa
U ovoj epizodi raspravljamo o broju obveznih predmeta
u školama. U gimnazijama on zna narasti i do 16. Je li to
nužno ako se želimo voditi idejom općeg obrazovanja ili
je previše i svodi se na puko učenje velike količine informacija koje ne donosi istinsko znanje?
U emisiji sudjeluju učenici Klasične gimnazije iz Zagreba
i debatanti iz debatnih klubova Moćna gomilica Gimnazije Lucijana Vranjanina i PKG Privatne klasične gimnazije. Naš je dežurni stručnjak profesor filozofije Tomislav
Reškovac, a u goste nam dolaze i psiholog Boris Jokić
iz Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja i Miroslav
Šašić, profesor povijesti iz Prirodoslovne škole Vladimira
Preloga u Zagrebu.
Urednica Ana Jurišić
HTV
Program za
djecu i mladež
Prijatelji (peta epizoda)
Prvi program, nedjelja, 24.
listopada 2010., u 8.05 sati
Trebaju li biljkama samo sunce, kiša i ukusna zemljica?
Možda im trebaju topla riječ i pjesmica? Ekipa iz OŠ Josipa Juraja Strossmayera zna što cvijeću treba šaptati, a prvašići iz OŠ Marina Držića koju pjesmicu travi zapjevati.
Na početku emisije Crveni i Žuti gledateljima će nekoliko
vrtlarskih savjeta dati. A zatim ćemo se opet igrati, pjevati
i zabavljati!
Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić
Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić
Scenarist Zdenko Niessner
Redatelj Tihomir Žarn.
HR
Radioigra
za djecu
Vedrana Vrhovnik: Kako sam bježala
Nedjelja, 24. listopada
2010. 13,15 - 13,55
Urednica Nives Madunić Barišić
Režija Vedrana Vrhovnik
Originalna radijska drama Vedrane Vrhovnik priča je o
odrastanju kroz bježanje od roditeljskih autoriteta i osvajanju slobode. Glavni su protagonisti 17-godišnjaci, mladi
ljubavni par, koji, kradući tatin automobil i odlazeći na
more, misli da je napokon pokazao svoju zrelost. No,
djevojku ovaj čin koliko oslobađa toliko i frustrira, pa joj
kroz glavu prolazi događaj iz ranog djetinjstva kad je protestirala bježeći iz vrtića.
Ova radijska igra napisana je iskrenim, a jednostavnim
stilom kojem je autorica u ulozi redatelja dodala još dokumentarističku boju.
Igra je namijenjena mladima, ali tema bjegova koji su
metafora životnih stepenica nužnih da bi živjeli kao zrele
osobe zanimljiva je, čini nam se, svim naraštajima.
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM
I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR
talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Cjelovito, ali i kusasto
Roald Dahl, Matilda, u prilagodbi i redateljstvu
Olivera Frljića, Dječje kazalište Dubrava, 2010.
R
O školstvu uz café
http://www.cafepedagogique.net
Služite li se francuskim jezikom,
zanimljiv bi vam mogao biti Le café
pédagogique. Nije, dakako, riječ o
nekoj posebnoj kavi ili »stvarnom«
kafiću, nego o mrežnim stranicama koje nastoje pratiti i komentirati
aktualnosti u francuskom školstvu
i pedagogiji. Portal su pokrenuli i
uređuju umreženi učitelji/nastavnici raznih struka, njih četrdesetak iz
raznih dijelova Francuske, s ciljem
da posjetiteljima pruže obavijesti
o razvitku obrazovnog sustava,
potaknu ih na suradnju te doprinesu inovativnosti u poučavanju i
afirmaciji novih nastavnih praksa,
ponajviše korištenjem novih tehnologija.
U obraćanju svima kojih se obrazovanje tiče, ovaj portal nudi ne-
koliko edicija. Njegov L’Expresso
svakodnevno donosi vijesti i osvrte
na aktualna zbivanja. Le Café mensuel objavljuje se mjesečno, a sadrži analitičke priloge o učenicima
i nastavi, školskom sustavu, pedagoškim istraživanjima i školskom
životu te ocjene novih, na internetu dostupnih obrazovnih sadržaja
za osnovne i srednje škole. Treća
pak edicija je Le Dossier mensuel,
također mjesečnik, a svaki je njegov broj tematski posvećen nekom
aktualnom pitanju koje zaslužuje
širu javnu raspravu. Na stranicama
je i La cafétéria, forum za rasprave
o pitanjima što ih urednici ili brojni
posjetitelji otvaraju. A posjetitelja
ondje očito ne nedostaje: u listopadu 2009. portal je zabilježio više od
milijuna posjeta.
A. Jelin
oman engleskoga književnika Roalda Dahla (l916. - 1990.), sklona crnome humoru koji se i ovdje naslućuje, za pozornicu
je prilagodio, a i uredateljio Oliver Frljić, prvi
dio posla obavivši sjajno (prilagodba pozornici),
a drugi (redateljstvo) načinski vrlo cjelovito, ali
ipak kusasto, s više pažnje i pamćenja na redateljskim dosjetkama i načinu igre, a s manje na smislu
prikazivanja.
Naime, djevojčica Matilda natprosječno je nadarena i pametna, a ima i nadnaravne sposobnosti
(u mašti jadnih i potlačenih takva je mašta spasonosna nada). Ona pomiče zidove, uklanja zločeste
osobe, itd. Živi u tipično izobličenoj obitelji (prije
računalnog doba!) u kojoj je čitanje grješna i zabranjena djelatnost, dok majka neprestano gleda
tv-sapunice, brat je prosječan i svima odgovara,
a otac je primitivni jadničak. Kada krene u školu,
učiteljica otkriva njezinu posebnost, a ona učiteljičinu priču: sadašnja ravnateljica, gospođica Grdobina, koja ih obje terorizira, usmrtila je njezine
roditelje, a njihovu imovinu prigrabila sebi dok
Matildinu nadarenost ne priznaje i nastoji ih obje
podrediti svojim ciljevima... Tada Matilda upotrijebi svoje nadnaravne moći i - sve sretno završi!
Redatelj je odlučio crnohumorne prilike s izobličenim roditeljima i odgajateljima ne igrati realistično, što ima opravdanja. Međutim, i nažalost,
u sveopćoj vici, tipiziranim pokretima i ubrzanom
govoru malo se (puno!) pretjeralo i nije (sve skupa) ostavilo osobit dojam.
Ako svi glume i govore na isti način, onda tu me
može biti glumačkoga stvaralaštva niti uživljavanja u ulogu, ni izvođača ni gledatelja, a bez toga
nema valjana dojma niti moguće poistovjećivanja
pa ni istinskoga prihvata. Od glumaca valja poseb-
no istaknuti Mariju Kolb (Majka i Grdobina) koja
se brzo i uspješno preobražava iz lika u lik. Ostali
su glumci: Karolina Horvat (Matilda, izgledom
odlično odabrana!), Bruno Kontrec (otac), Petar
Atanasovski (brat) i Lada Bonacci (učiteljica).
Svi su na isti način i odjeveni (osim učiteljice) po
posljednjoj modi. Pozornični pokreti su također
kod svih isti (Sandra Banić Naumovski), a glazba
kao da je odnekud iz kafića (Damir Šimunović).
Ukratko, što je nešto mondenije i modernije, tim
je prolaznije. (Šteta sjajne priče!).
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Glazbena radionica ETHNO CROATIA
U
Radionice
švedske
glazbe
Etnografskom
muzeju u Zagrebu
od 7. do 11. listopada održana je radionica
švedske glazbe koju je
vodio Allan Skrobe, švedski glazbenik, producent i
glazbeni pedagog, mnogima poznat po svom radu
kao mentor na Ethno Croatia kampu u Grožnjanu
te kao umjetnički voditelj
na Ethno Sweden u Rattviku zadnjih 11 godina.
Allan Skrobe je multiinstrumentalist i glazbenik
Allan Skrobe, švedski jazz
glazbenik koji se posljednjih godina posvetio tradicijskoj glazbi
koji se okušao u mnogim
žanrovima (popa, rocka,
alternativne glazbe...), ali
zadnjih 12 godina posvetio se švedskoj folk glazbi
i world musicu, o čemu
drži seminare i radionice.
Predaje na akademiji u
Skurupu, jednoj od najboljih Jazz Akademija u
Švedskoj, a uz to je mentor na etno kampovima
u Švedskoj, Francuskoj,
Belgiji, Sloveniji i Hrvatskoj.
Iako je u Zagreb došao
voditi radionicu švedske
folk glazbe, dotakao se i
tradicijske glazbe različitih drugih naroda svijeta.
Seminaru koji je podržala
Hrvatska glazbena mladež
i Etnografski muzej u Zagrebu, nazočili su brojni
instrumentalisti i vokalisti,
a radionicaje bila prilagođena i onima koji glazbu
uče prije svega po sluhu,
tako da poznavanje nota
nije bilo preduvjet!
Završni koncert na kojemu su polaznici pokazali
što su tijekom radionica
naučili održan je u utorak
12. listopada 2010. u Etnografskom muzeju.
Metropolitan u Lisinskom
Uzbudljivo, uvjerljivo, aktualno
U
trećoj sezoni prikazivanja opera u Lisinskom
koje su izvedbe Metropolitana, vidljivo je sve
veće zanimanje publike za te predstave. Gotovo u cjelini bila je popunjena Velika dvorana Lisinski,
na prvoj ovosezonskoj predstavi iz tog ciklusa, djelu
Richarda Wagnera Rajnino zlato (prvi dio poznate
tetralogije Prsten Nibelunga). Wagnera, koji je sam
pisao libreta za sve svoje brojne opere, ovaj put nadahnuo je srednjovjekovni njemački Ep o Nibelunzima. Epska građa koju je Wagner koristio poslužila mu
je, ne za jednu, već za četiri zasebne opere, koje su
povezivala ista lica i Wagnerovi lajtmotivi - glazbene
teme koje se ponavljaju i predstavljaju simbolično nekoga od glavnih junaka. Nibelunška tetralogija bavi
se pitanjima ljubavi i moći, kompromisima i izdajama
kao dijelu života.
Opera Rajnino zlato priča je o zloj krvi koju izaziva
moć zlata koje krije rijeka Rajna. Borba je to između
bogova i smrtnih ljudi. Radnja se odvija kroz četiri
prizora i traje gotovo tri sata, bez pauza. Nije primijećeno da je iz dvorane itko izišao prije kraja. Interpreti, poznati svjetski pjevači i jednako tako odlični
Metropolitan
u Lisinskom 2010./2011.
Od listopada ove godine do svibnja 2011. u Lisinskom gostuje niz predstava s vrhova operne
scene. U ovoj kalendarskoj godini vidjet ćemo još
dvije velike opere. Boris Godunov, velebno djelo
Musorgskoga, u novoj produkciji Stephena Wadswortha, na programu je 23. listopada. Epskom
operom ravna Valerij Gergijev. U glavnoj ulozi nastupa slavni René Pape. Uz zbor i orkestar Metropolitan opere, velika su ekipa solista Jekaterina
Semenčuk, Aleksandar Antonjenko, Oleg Balašov,
Jevgenij Nikitin, Vladimir Ognjovenko i drugi. Donizettijev Don Paquale čeka nas 13. studenoga,
a uz dirigenta Jamesa Levinea nastupaju Anna
Netrebko, Matthew Polenzani, Marlosz Kwiecien,
John Del Carlo i drugi.
Bryn Terfel
bas-bariton iz
Welesa, kao Wotan
u Metropolitanovoj
postavi Wagnerova
Rajnina zlata
glumci uvjerljivo su predstavili uzbudljivu i aktualnu
sagu o stalnoj ljudskoj pohlepi za bogaćenjem, koja
datira od postanka svijeta do danas. Soliste predvode
zvijezde: bas-bariton iz Walesa Bryn Terfel kao Wotan i američka mezzosopranistica Stephanie Blythe
kao Fricka, njegova žena. Albericha, patuljka iz nibelunškog plemena, koji je pokrao zlato s dna Rajne i čarobni prsten, tumači američki bas-bariton Eric
Owens. Nastupaju još Gerhard Siegel, Richard Croft,
Josef Selig, Hans-Peter Konig te Wendy Bryn Harmer (izvrsna Freia, božica mladosti, ljubavi i ljepote,
inače magistrica glazbe Bostonskoga konzervatorija).
Izvedbom je ravnao glazbeni direktor Metropolitana
James Levine, koji u ovoj sezoni obilježava 40. godišnjicu nastupanja u Metu.
Režija Prstena Nibelunga povjerena je jednome od
najviše slavljenih kanadskih kazališnih umjetnika,
redatelju Robertu Lepageu. Fascinantnom vizualnom
dojmu predstave pridonijeli su i scenograf Carl Fillion, kostimograf Francois St.-Aubin i oblikovatelj
rasvjete Etienne Boucher.
Milica Jović
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Knjiga smirene
mudrosti i velikoga
iskustva
G
Georgij Paro
Pospremanje
Disput
Zagreb, 2010.
Ovo je knjiga
čije mjesto na
polici ne može
biti zametnuto
jer ćemo često
posezati za
njom!
eorgij Paro, umirovljeni
profesor redateljstva na
zagrebačkoj Akademiji za
kazalište i film te gostujući profesor na više visokih učilišta u
SAD-u, veliki kazališni redatelj,
a potkraj umjetničke djelatnosti
i upravitelj (intendant) HNK-a
u Zagrebu, u najnovijoj svojoj
knjizi Pospremanje podastire čitatelju raznorodne tekstove godinama pisane i spremane «negdje
u ladice». «Pospremanje» je dakle
doslovno, došlo je vrijeme da se
sredi sve kamo što pada, ali je i
metaforično i simbolično.
Ova knjiga spada u one rijetke,
ne stoga što su vrstno neodredive
(jer su viševrstne: sjećanja, zabilješke, stručne opaske, redateljska
zapažanja, ogledi, putopisi…),
nego rijetke po vrsnoći i značenju.
Izvrstan redatelj, koji je potpisao
oko dvije stotine redateljstava, dobar dio njih s iznimnim uspjehom
i velikim odjecima, svakako ima
što reći na temu Režija i dramaturgija, kako glasi prvo poglavlje.
Kada u Prelagomeni za Gavellinu
klasu, što je ovdje uvodni tekst,
svjedoči o pet njegovih «elemenata koji čine kazališni čin»: «tekst,
gluma, režija, scenski prostor (…)
i publika» ( u što spada i kritika!),
te o svakom od tih elemenata donosi svjedočanstvo o svome učitelju, ali time i o kazališnom ustroju
uopće – onda je to ne samo zanimljivo nego i iznimno vrijedno,
ponajprije u spoznajnome smislu.
Sve to prelazi granice zanimanja budućih glumaca i redatelja
– i drugima je i te kako važno za
shvaćanje i prihvaćanje nekoga
kazališnoga učinka. Jednako je
dragocjeno čitati (i ponovno čitati!) Parove opaske o kazalištu na
otvorenom, poglavito u Dubrovniku…
Drugi dio knjige nosi naslov
Sjećanja, obljetnice, pisma, smrti
itd. gdje se donose posebno vrijedna svjedočanstva o kazališnome životu, a opisi Milke Podrug
Kokotović u kazališnoj priči Kraljica Anna smije se nad prazninom svijeta ili sjećanje na jednu
ulogu Alenke Vipotnik, slovenske
glumice – mali su, ali psihološki izbrušeni književni dragulji.
Nema velikog redatelja bez velike
unutarnje patnje nad nevoljama
svijeta.
Treći je dio Južna Kalifornija
- praćenje završne patnje i smrti
(ali i radosti življenja!) prijatelja
Dicka Barnesa, skupa s trećim
prijateljem i suradnikom Davidom
Flatenom - riječima je oskudna,
ali emocijama i zbivanjima nabijena putopisno-memoarska proza
prvoga reda; iznimno pamtljiva.
Sve je upotpunjeno popisom
imena te režija Georija Para kao
i vrlo kvalificiranim pogovorom
Nina Škrabe.
Pospremanje je knjiga čije mjesto na polici ne može biti zametnuto jer ćemo često posezati za
njom!
Stijepo Mijović Kočan
Kako se obraniti
od medija?
P
Zlatko Miliša,
Mirela Tolić, Nenad
Vertovšek
Mladi - odgoj za medije,
priručnik za stjecanje
medijskih kompetencija
M.E.P. d.o.o.
Zagreb, 2010.
Pedagoškim
djelatnicima
i roditeljima
ova će knjiga
pružiti dobar
oslonac u
prevenciji
medijskih
ovisnosti
mladih
rije godinu dana pojavila se
knjiga Mediji i mladi, istog
autorskog trojca koji nam sada
nudi još jednu knjigu posvećenu
medijskom odgoju. Autori su ovim
priručnikom ukazali učiteljima i
roditeljima kako raditi s djecom u
suvremenom medijskom okruženju.
Priručnik pruža niz važnih informacija o medijskim manipulacijama,
praktične vježbe za razvoj socijalne interakcije i razvoj kritičkoga
pristupa. U pedagogiji se vrlo malo
pisalo o prevenciji medijskih manipulacija. Stoga je ovaj priručnik dobrodošao, jer ima sasvim konkretne
aplikacije za razvijanje medijskih
kompetencija, a prvenstveno je namijenjen roditeljima, učiteljima, nastavnicima i profesorima.
Prof. dr. sc. Zlatko Miliša nositelj
je kolegija Medijska pedagogija na
Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u
Zadru. Središnji pojam njegova kolegija je stjecanje medijskih kompetencija koje se odnose na izgradnju kritičke svijesti pred izazovima
novih medija. Knjiga se ne svodi,
kako i sami autori naglašavaju, na
puko kritiziranje medija, nego bi
trebala poslužiti bistrenju odnosa u
društvu, kako mediji (prvenstveno
mladima) ne bi bili protivnik, nego
suradnik, partner. Jednom riječju, treba znati živjeti s medijima,
a ne dopustiti da mediji zavladaju
nama.
Autori navode brojna istraživanja u svijetu koja su pokazala da je
u porastu ovisnost o medijima (te-
leviziji, internetu, mobitelu). Kao
glavnu mjeru prevencije navode
dobro osmišljene slobodne aktivnosti. Stoga su centri za mlade, kao
mjesta na kojima će se te aktivnosti odvijati, prijeko potrebni. No, u
Hrvatskoj takvi centri za mlade ne
postoje, za razliku, primjerice, od
Francuske u kojoj ima više od osam
stotina centara i kuća za mlade.
Jedna od mjera kojima bi se pomoglo mladima u stjecanju medijskih kompetencija mogla bi biti i
akcija “10 dana bez ekrana“ (apstiniranje od svih medijskih sadržaja,
osim obrazovanih), za koju se autori zalažu da ju provede što veći broj
škola, i/ili da se realizira tjedan
empatičnosti i altruizma.
Autori se zalažu i za obvezatno
uvođenje kolegija Medijska pedagogija na nastavničke fakultete te
kao izbornog predmeta u srednje
škole. Priručnik završava sa 16
radionica, svaka traje dva školska
sata, a održava se kroz individualni,
grupni i timski rad, od kojih je prvih
pet namijenjeno učenicima petoga i
šestoga razreda, a ostale učenicima
završnih razreda osnovne škole i
prvih razreda srednje škole.
Vjerujemo, zajedno s recenzenticom prof. dr. Anitom Klapan, da
će ovaj priručnik učiniti iskorak u
informiranju i senzibiliziranju šire
javnosti za ovaj problem, a pedagoškim djelatnicima i roditeljima
pružiti oslonac u prevenciji medijskih ovisnosti mladih.
Maja Marinović
Meridijani
donosimo održavanju zdravlja te
mentalnoj i tjelesnoj sposobnosti.
Članak, među ostalim, donosi detaljno objašnjenje općeprihvaćene
piramide pravilne prehrane koju
je 1992. godine objavilo Američko
udruženje za prehranu. Od ostalih
priloga izdvajamo zapis o Tiananmenu i događajima iz 1989. godine koji su se zbili na glavnome
pekinškom trgu, a teme ostalih priloga su vrste zračenja, ponašanje
životinja, zračna i morska strujanja, stanovništvo Južne Amerike,
slavni ruski glazbenici, žabe, Laos,
kiparstvo 20. stoljeća i dr. (ir)
Časopis za zemljopis,
povijest, ekologiju i
putovanja
broj 148., listopad 2010.
P
alagruža - otok među zvijezdama (tekst i fotografije Bojan
Vouk) naslov je prve glavne teme
ovoga broja Meridijana. Pučinski
otok na pola Jadrana, Palagruža
je “spas i nebeski dar umornom
mornaru i ribaru“, kako je netko
negdje zapisao. I zaista je tako - to
nije samo najudaljeniji komadić hrvatskog tla, nego i riznica iznimne
prirodne i kulturne ostavštine.
Druga glavna tema broja vodi
nas u Libiju. Ovo putovanje u srce
Sahare predstavlja nam tekstom i
fotografijom Davor Rostuhar. Libija je tipičan primjer zemlje koja u
velikoj mjeri ovisi o svojim geografskim preduvjetima i prirodnom blagu. Prošavši je uzduž i poprijeko,
autor nam daje obilje informacija iz
prošlosti i sadašnjosti ove zemlje,
među ostalim i o rimskom naselju Leptis Magna, koje je najveće
i najočuvanije naselje iz razdoblja
rimske vladavine na prostoru Sredozemlja.
Od ostalih priloga izdvajamo članak o terakotnoj vojsci prvoga kineskog cara Qin Shi Huangdija, čija
je grobnica otkopana 1974. godine
i predstavlja jedno od najvećih arheoloških nalazišta Kine i svijeta.
Tu je i zapis o utvrdi Spišský Hrad,
srednjovjekovnom utvrđenom starom gradu u istočnoj Slovačkoj, u
pokrajini Spiš, a u ovom broju, uz
redovite rubrike Geo-info, Planet
internet i druge, čitatelj može još
pročitati zanimljiv članak meteorologa Milana Sijerkovića o globalnome zatopljenju. (ir)
Drvo znanja
Enciklopedijski časopis
za mlade
godina XIV., broj 137., rujan
2010.
G
lavna tema najnovijega broja
Drva znanja upoznaje nas s
pojmom domestifikacije, koji u najužem smislu označuje čovjekovo
ovladavanje divljim životinjama.
Taj postupni i dugotrajni proces reorganizacije ili preobraćivanja divljih životinja u domaće započeo je
još u pretpovijesno doba kao djelatnost tadašnjih lovaca i skupljača
hrane. U članku Prehrana i zdravlje riječ je o jednom od najvažnijih
aspekata čovjekova života, budući
da pravilnim izborom hrane pri-
Matematičkofizički list (MFL)
Časopis za učenike i
nastavnike
godina LXI., broj 1/241.,
2010./2011.
Š
pilje i jame oduvijek su privlačile ljude čak i mimo bilo kakve
praktične uporabe. Zašto je tome
tako i u čemu je magična privlačnost špilja objašnjava Milivoj Uroić,
znanstveni suradnik na Institutu
Ruđer Bošković u Zagrebu u svome prilogu o špilji kao prirodnom
fizikalnom laboratoriju. U matematici, fizici, statistici, astronomiji
kao i u drugim područjima znanosti
pojavljuju se neke konstante koje
susrećemo još od osnovne škole.
Stoga je vrlo zanimljiv prilog Martine Pezer i Josipa Matejaša s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pod
nazivom Brojevi π, e i i kroz povijest.
Vedran Kojić, diplomirani inženjer
matematike, na nizu elementarnih
primjera uvodi pojam vjerojatnosti
u članku Intuitivni pristup geometrijskoj vjerojatnosti, a profesor na
Matematičkom odjelu PMF-a u
Zagrebu Šime Ungar na vrlo jednostavan način, s mnoštvom slika,
upoznaje nas s Poincaréovom slutnjom, jednim od sedam milenijskih
problema. U rubrici Iz moje radionice i laboratorija zanimljiv je prilog
Jakova Labora, srednjoškolskog
profesora iz Šibenika, Energija
magnetskog polja i energija električnog polja. Svemir je prošao kroz
nekoliko vrlo zanimljivih i važnih
epoha. O njima u prilogu Renesansa svemira i naša potraga za iglom
u plastu sijena piše Vibor Jelić s Nizozemskog instituta za radioastronomiju u Dwingeloou.
Proteklog ljeta Zagreb je, kao
domaćin 41. međunarodne fizičke olimpijade za učenike srednjih
škola, ugostio oko 370 učenika iz
80 zemalja svijeta i njihove voditelje, pa MFL i o tome ima prilog. Tu
su još neke podrobnosti o Državnom matematičkom natjecanju, o
Prvom ljetnom kampu mladih matematičara u Pazinu i ovogodišnjoj
Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u Kanadi. Na zadnjoj strani
omota, u povodu 130. godišnjice
rođenja Milutina Milankovića, list
donosi osvrt na toga svjetski poznatoga građevinara, astronoma,
geofizičara i utemeljitelja moderne
klimatologije i klimatskog modeliranja. (as)
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
GODINA
OBLJETNICE
Br. 2 / 15. listopada 1860.
PRIJE
100
GODINA
Kad učitelji ne biraju riječi
Basaričkijada. “Br. 139-1910. P. n. gospodin Vjekoslav
Koščević, učitelj u Zagrebu. Na osnovi jednoglasnoga
zaključka sjednice upravnoga odbora “Hrv. pedagoškoknjiževnoga zbora“ od 1. listopada 1910. javljamo Vam
ovim posljednji put znanja i ravnanja radi, da Vas “Hrvatski pedagoško-književni zbor“ ne može u svoju čitaonicu
puštati, budući da ste Vi u više navrata radili protiv njegovih interesa. Upravni odbor “Hrv. pedagoško književnog zbora.“ U Zagrebu, 2. listopada 1910. Predsjednik:
Martinović. Tajnik: Josip Škavić.“ - U isto vrijeme vape
za - slogom, govore o tuđoj ličnoj mržnji, zavisti, osobnim
napadajima itd. Obzirom na ono “posljednji put“, javljamo, da je ovo “prvi put“, a rad protiv interesa Zbora treba
da gospoda istom dokažu, jer inače moramo njihov ispad
smatrati bijesom nad uspjehom “Preporoda“, koji im preotima pretplatnike. Radi ovoga slavnoga čina podsmijehiva
im se “Hrv. Sloboda“, tvrdeći, da Zboru nije nitko toliko
dobra učinio, koliko Koščević - kritikom.
Preporod
120 godina od pokretanja časopisa Gimnastika i 160.
obljetnica rođenja prvog urednika Franje Hochmana
Važan prinos razvoju
tjelesne kulture
Preustrojem učiteljišta do
kvalitetnijih učitelja
U dobro uredjenoj državi neima doista ništa važnijega ni potrebitijega do narodnih učionah. Najglavniji su
pako uvjeti dobrih učionah učitelji; oni se mogu zvati
roditelji naroda, i to duševnimi roditelji. Ako je ovdje
pogreška, tada propada svaki narod. Nitko drugi nemože na narod tako blagonosno djelovati, kao što to mogu
učitelji, koji su si izabrali sveto zvanje svoje iz ljubavi
prama domovini i prama narodu svojem, i koji su si prisvojili sve potrebne znanosti. Ali žalibože! da kod nas
još neima dosta učiteljah, koji bi podpuno odgovarali
zadaći svojoj.
--Mi smo tvrdo uvjereni, da se moraju naša učiteljišta preustrojiti, ako hoćemo, da se narod popne do onoga stupnja naobraženosti, na kojem drugi narodi već dugo stoje.
Dokle toga nebude, dotle je badava sve naše jadikovanje
o slabom napredku. Jedan izvrstni pedagog česki kaže:
nepropada narod, koji se sam u sebe ufa, nepropada, ako
počme o svom preporodjenju mahom u klici svojoj raditi,
a djeca i učione te su klice, koje imadu izvrstni učitelji
njegovati i obradjivati. (V. Z. Mařik)
Napredak
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Priredila
Štefka Batinić
Gimnastika
je u nepunih
deset godina
izlaženja
odigrala
važnu ulogu
u promicanju i razvoju
tjelesne i
zdravstvene
kulture te
u stručnom
osposobljavanju
hrvatskih
učitelja za
nastavu
tjelovježbe
U
Zagrebu je 1. listopada 1890. godine u nakladi Knjižare Lavoslava
Hartmana izašao prvi broj Gimnastike, lista za školsku i društvenu gimnastiku. Urednik Franjo Hochman imao je već
iskustvo u uređivanju sličnog časopisa. Naime, 1878. godine, zajedno s Andrijom Hajdenjakom izdavao je i uređivao list Sokol
kojeg možemo smatrati prvim hrvatskim
časopisom za promicanje tjelesne kulture. Iako je već s Prvim školskim zakonom
1874. godine tjelovježba postala obveznim
predmetom u pučkim školama, list se ugasio nakon samo godinu dana izlaženja.
U međuvremenu se u školama i u sokolskim društvima tjelovježba sustavno razvijala pa se nakon Drugoga školskog zakona i
novoga nastavnog plana i programa ukazala potreba za stručnim časopisom iz tog područja. Važnu potporu pružio je i Odjel za
bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske
vlade koji je Gimnastiku preporučio svim
učiteljima i naredio školama da se na nju
pretplate “budući da je gimnastika čl. 50.
i 66. školskoga zakona od 31. listopada
1888. uvrštena u red obligatnih predmeta, a
spomenuti će list praktično obradjivati propisano u tom predmetu učevno gradivo“.
Program časopisa uredništvo je najavilo u
prvom broju:
U listu ovom namjeravamo učitelja upućivati i svjetovati, kako da postupa kod
obuke u gimnastici koli mužke toli ženske
djece, kako da si uredi vježbalište i sprave.
Prema tomu donašat će naš list članke teoretičke i metodičke, udešene po novoj osnovi izdanoj za niže i više pučke škole. Vježbe
će biti temeljito opisane i slikami tumačene
tako, da će svaki učitelj moći točno po ovih
naputcih vježbati povjerenu si djecu.
Br. 10 / listopad 1910.
Naslovnica Gimnastike,
br. 5, 1890./1891. (desno)
Franjo Hochman (1850. 1893.), prvi urednik
Gimnastike (gore)
Površnost
Površnost je veoma poguban pojav današnjega vremena.
A pogubnost joj je tim veća, što je veoma raširena - raširena tako, da se već jedva opaža, kako smo se u njoj uživili.
Ona se opaža u svim granama duševnog rada. Ugnijezdila
se je u politici, ugnijezdila se u znanosti i u filozofiji. Pojedini jaki duovi odolijevaju joj, nastojeći je izbjeći, nu kako
je tih veoma maleni procenat, dok danas vedre i oblače
duhovi srednje kvalitete, to i površnost slavi svoju zlatnu
dobu. (A. Kešuc)
Škola
PRIJE
50
Br. 10 / listopad 1910.
Nezadovoljstvo austrijskim
školskim zakonom
Na austrijskom katoličkom zboru, što je održan u Tirolskoj, raspravljalo se i o uređenju osnovne nastave. Tom
su prilikom prihvaćene rezolucije, u kojima se ističe nezadovoljstvo školskim zakonom, što je sada u Austriji na
snazi, te se pozivaju svi katolički zastupnici u carevinskom vijeću, da uzrade, kako bi se taj zakon dokinuo i
mjesto njega uveo novi, koji bi bio izrađen na katoličkoj
podlozi.
Hrvatski učiteljski dom
Br. 20 / 20 listopada 1910.
Odnos učenika prema
fizičkom radu
Težnja je socijalističkog društva da prevlada naslijeđeni antagonizam između intelektualnog i fizičkog rada.
Taj dalekosežni cilj sastavni je dio i odgojno-obrazovne
strukture naše škole, pa se u reformiranoj školi čine mnogi konkretni napori da se takav cilj ostvari što potpunije.
Jedan od značajnih vidova provođenja toga odgojnog
zadatka jeste proizvodni rad (u trajanju od nekoliko tjedana godišnje) za školsku omladinu koja inače fizički ne
radi ili pak radi vrlo malo, neorganizirano i sporadično.
Kolika je, međutim, spremnost srednjoškolske omladine da radi fizički? Uopće, kakav je njezin odnos prema
fizičkom radu?
Poznato je, naime, da je proizvodni rad za školsku
Nuždno znati i način, kako treba postupati, da taj predmet bude što zanimljiviji i
djeci što koristniji. S toga ćemo donašati i
članke o zdravstvenoj gimnastici i temeljnih načelih higijene.
Pošto se pako u našoj domovini razvijaju
i družtva, kojim je zadaća gojiti gimnastiku, razširit ćemo u tom smjeru svoje djelovanje i opisivati u posebnih člancih vježbe
prikladne za odrasle.
Zacrtani je program urednik Hochman
uspješno provodio do prerane smrti 1893.
godine. Bio je jedan od najkompetentnijih
stručnjaka svoga doba na području tjelovježbene pedagogije u Hrvatskoj. Rođen je
1850. godine u Češkoj. Gimnaziju je završio u Pragu, gdje je kao nesvršeni student
prava kraće vrijeme radio kao bankarski
činovnik. Nakon položenog ispita za učitelja tjelovježbe 1873. godine, radi u lavovskom Sokolu, a zatim u gimnaziji u Vršcu.
Godine 1878. dolazi u Zagreb i odmah
dobiva mjesto stručnog vođe Hrvatskoga
sokola. Uz to je imenovan tjelovježbenim
učiteljem u učiteljskoj i ostalim srednjim
školama. Promicao je češki sokolski sustav
u Hrvatskoj, zalagao se za švedsku gimnastiku, pisao stručne članke te zajedno s
Andrijom Hajdenjakom utemeljio hrvatsko
tjelovježbeno i sportsko nazivlje.
Nakon Hochmanove smrti, urednikom
Gimnastike postao je Franjo Bučar (1866.1946.), učitelj gimnastike u Muškoj učiteljskoj školi u Zagrebu. List i dalje izlazi kao
mjesečnik. “Donašat ćemo i nadalje članke
strogo gimnastične, higijensko-zdravstvene i školske, a obazirat ćemo se na savkoliki tjelesni uzgoj, koli ljetni, toli zimski,
a napose pak još na igre, koje u preporodu modernoga tjelesnog uzgoja zauzimaju
prvo mjesto“, obećanje je koje uredništvo
daje početkom svakog novog godišta. S devetim godištem, 1899. godine, Gimnastika
prestaje izlaziti. Časopis istog naslova i s
podnaslovom “časopis za tjelesnu kulturu“
izlazit će od 1929. do 1930. godine pod
uredništvom Z. Jankovića.
Franjo Bučar postat će jedan od najpoznatijih sportskih djelatnika i publicista.
Nakon gašenja Gimnastike uređivao je
časopise Šport, Hrvatski sokol i Sokolski
vjesnik te bio predsjednikom mnogih sportskih društava.
Gimnastika je u nepunih deset godina
izlaženja odigrala važnu ulogu u promicanju i razvoju tjelesne i zdravstvene kulture
te u stručnom osposobljavanju hrvatskih
učitelja za nastavu tjelovježbe. Uređivali
su je i u njoj surađivali ponajbolji hrvatski
stručnjaci na području tjelesne kulture krajem 19. stoljeća.
GODINA
omladinu takva odgojno-obrazovna novost koja još
svagdje nije ni organizirana niti je tim radom zasad obuhvaćen najveći dio školske omladine. Interesantno bi
bilo “snimiti“ sadašnju situaciju - prije razgranavanja
proizvodnog rada među školskom omladinom kao značajnije “intervencije“ nove škole u eliminiranju barijera
između fizičkog i intelektualnog rada - te se uspješnije
mogao mjeriti odgojni efekt proizvodnog rada.
Školske novine
Br. 31 / 7. listopada 1960.
Nova škola u Vukovaru
Ovih dana započela je s radom dvanaestorazredna
osnovna škola u Vukovaru, koja je sagrađena po najsavremenijim pedagoškim principima. Škola je opremljena savremenim nastavnim sredstvima. Škola će primiti
blizu hiljadu učenika.
Školske novine
Br. 31 / 7. listopada 1960.
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
Učitelj, poznavajuć ovako poredak svojemu râdu, mora paziti, da nebude učeniku
ono, što se s njim obavlja, odporno i tvrdo,
nego lagahno i ugodno.
U tom ćemo se trsiti, da opet crpimo primer
iz naravi, koja gojence svoje, dublje, biljke,
živine i našu vlastitu pùt toli pomičice, lahko,
ugodno i začinje, i radja, i pìta, i vodi, da bez
kojekakovih bolesti i muka, pače s osobitom
dragošću probavljaju, rastu, jačaju. I nam je
tako raditi, da se istim načinom misao mladeži ciepi, ovlažuje, njeguje i vodi do slobodna
i vesela napredka u umićih. Promotrimo dakle […] kako tuj što narav radi.
Temelj prvi
Narav začinje svagda u
nezačeta, i ako se što već
začelo, ono najprije uništi
[…] S ovoga sliedi: prvo, da se dječica
najlaglje uče dobre stvari, dok nije jošte duh
drugim zabavljen, t. j. odmah, kako se počimlje razum pomaljati; jer, čim se kašnje
začne naobražavati, tim joj sve težje podje.
Drugo, da joj nemože biti ni milo, ni probitačno, ako ju lovi sada jedan, sada drugi
učitelj, sada ovim, sada onim redom. Treće,
da neumno rade, koji uzimajuć vježbati djecu i dorastlu omladinu, nezačinju u ćudoredja i krieposti, da ju uče ćud na uzdi držati
i sobom vladati, nego ju odmah upućuju u
literno znanje; dočim konjar mora ponajprije konja zaulariti i sebi ga povoljna učiniti,
dok ga ovako, onako li upravlja. Prema tomu
dobro će Seneca: Priučaj se prvo ćudoredju
a po tom mudrosti, kojoj bi se uzalud učio
bez dobra ćudoredja. A Cicero: Ćudoredno
mudroznanstvo pripravlja dušu, da prihvati
sjeme i t. d. S toga treba
I. obuku najbolje začeti zadobce, dok je duh
kao prazna ploča, za sve prikladna.
II. Najbolje je, da ima učenik za jedan predmet samo jednoga učitelja u jedno vrieme.
III. Naobražavanje najbolje se začinje udešivanjem ćudoredja i ćudi.
Temelj drugi
Narav priredjuje svagda
latak tako, da je već i sam
voljan, da se upriliči
[…] Zlo dakle rade oni, koji učenike, neimajuće volje, sile i proti njihovoj volji naganjaju k naukom; jer, koja s toga korist? Neprima li želudac hrane voljno, pak se ipak
unj trpa, to nemože zaisto da nesliedi s toga
drugo, van beztečnost i bljuvanje ili neprobavnost i slabinja. Naproti tomu, kada želudac gladuje, prima željno, što god mu dadeš,
probavlja dobro i pretvara u krv i sok života.
Zato dobro Isokrates: Budeš li se rado učiti,
to se naučiš mnogo. Pak s toga
I. ima se volja za nauk u mladeži svakojakim načinom raznititi, jer
što tko s voljom živom râdi,
râd mu vrieme krâti, sladi.
II. Način obučavanja mora da bude takov,
da se sve učenje nepričini drugač, van kao
igra i zabava. […]
Učitelji pako, ako budu prema mladeži
prijazni, ohotni, otčinski, neodganjajuć ju od
sebe nikakovim načinom, riečju, niti strogim
pogledom, već radje vabeć ju k sebi svakojakom prijaznošću, razgovarajuć se s njom
kadšto ljubezno, obećajuć takodjer ili davajuć kadšto žemličku, orah, jabuku, knjîžicu i
t. d. nemanje, ako nekada pohvale, poglade,
poljube, podragaju, roditeljem po njoj nešto
poruče, nekada k sebi uzmu, nekakovu slikariju, zemaljsku kruglju, inu spravu i t. d.
pokažu, i ovako ako se budu u svem slagali s
učenici si, njihovom dobom, dosjetom, ćudi,
predobit će jih lahko; tim se stanovito predobivaju srdca mladeži, pak sjede kadšto radje
kod učitêlja, nego kod kuće.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
Kako raditi, da bude
obučavanje lagahno
29
www.skolskenovine.hr
Jan Amos Komenský
Dvjesto godina nakon smrti Jana Amosa Komenskog (1592. – 1670.) hrvatska se javnost detaljnije, »iz prve ruke« mogla upoznati s pogledima i zamislima znamenitog češkog pedagoga. Hrvatski prijevod Amosove Didaktike objavio je Hrvatski pedagogijsko-književni zbor 1871. godine kao prvu knjigu Pedagogijske biblioteke. Iz tog prijevoda
izvorno prenosimo ulomke koji kritiziraju onodobnu (»staru«) školu te zagovaraju bitno
drukčije školsko poučavanje.
Temelj treći
Narav polaže začetak maljahan i
jednostavan, nu javan i jezgrovit
[…] Ah, koli težko grieši se proti ovomu
u školah! ah, koli riedki nasadjuju ciepove i
siju sjemenje! Veći dio učitêlja, i najrazboritijimi se gradećih, siju biline i sade stabla,
t. j. na mjesto temeljnih načela trpaju u duh
učenika smjesu raznih zaključaka, te tim sve
umiće zagradjuju i otežčuju. Dočim kako no
je stalno, da sviet [se] sastoji s četiri življa,
u oblicih toliko različit, tako je stalno, da
obučavanje [se] sastoji s premalahno načela, s kojih potiče nebrojno čislo posljedaka,
izrêka i zaključaka, jednako kako može na
stablu uzrasti iz jednoga korena na stotine
grâna i na tisuće lišća i ploda. Ah, smilovao
se Bog te otvorio podpunice nekomu oči,
da spazi spojnost stvari i drugim jih ukazati
može! Mi ćemo učiniti, što budemo mogli,
nedvojeć, da će ostalo učiniti Bog kroz druge. Ovdje ubilježimo, da
I. se svako umienje ima skùpiti u najkraća i
najočitija pravila.
II. Svako se pravilo izreci što najkraćimi i
najjasnijimi riečmi.
III. Svakomu se pravilu navéži množ primêra, kako se naime ima rabiti.
Temelj četvrti
Narav stupa
od lagljega k težjemu
[…] Ovako se uči tesar najprije drvo sjeći, pak tesati, onda otesavati, pak umjet
sagraditi kolibu ili žitnicu, pa istom kuće,
zvonike i t. d. sve postupice, od manjega
k većemu, lagljega k težjemu, kako se to
postupa sa slikarskim i svakim drugim
umićem.
Ovako mora vrtlar da umi najprije voćke poznavati, onda presadjivati, pak lomiti
ciepove, pa tek saditi, i to opet najprije domaće, onda inostrane, može li jih imati.
Proti naravi radi se dakle u učionah, što
se
I. uči latinski jezik iz latinske slovnice, što
no je toliko, kao da se židovska slovnica
prevadja židovskim jezikom, ili da se slikarskomu učeniku arabski povieda, kako
da masti tare.
II. Što učećim se latinštini narivanju latinsko-česke slovare, dočim bi trebalo protivno, jer jim se nije učiti češtinu iz latinštine, već latinštinu iz češtine, zato prema
materinskomu imaju se upoznavati s onim
neznanim, a ne obratno. […]
III. Što davaju českoj mladeži često tudje
učitelje, koji jim neumiju toga kazati i razjasniti, čemu treba, da učenici razumiju,
te ovako bleji jedan u drugoga i grade
Babilon; jedan kazuje ovo, drugi razumi
ono; misao hvata koješta nestalna, kada
se ovako obostrance samo domišljavanjem bore proti sebi. Ništetne li stvari.
[…]
Izpraviti će se dakle, da unapried
I. Učitelj i učenik budu istoga jezika, da si
mogu razumjeti.
II. Sve, što se za razumievanje predaje,
neka se sbiva jezikom razumljivim.
III. Svaka slovnica i rečnjak neka odgovaraju onomu jeziku, koj je učeniku prirodjen, ali inače već prije dobro poznat.
IV. Što god se predlaže, čita, na pamet uči
ili kazuje, ili se izpituje, uviek budi ti najprije poznatim jezikom, onda drugim.
V. Tko se uči tudj jezik, to da se čini postupice, da se naime uči najprije razumjeti,
pisati a istom onda govoriti.
VI. Stvari same treba tako poredati, da
se predlaže napried ono, što poznajemo i
uviek kao u rukuh ili očijuh imamo, potle ono, što je na blizu, a najposlje, što je
udaljeno.
Temelj peti
Narav se nepreterećuje,
ona se zadovoljuje s malim
[…] Ovako nemeće vrtlar na jednu divljaku tri, četiri ili više ciepova, već jedan;
ako li je divljaka jačja, dva. –
Raztrešenost je dakle, i nekoristno, pače
po gojenčad štetno preterećivanje u učionah, što se predlaže svake godine, dà svakoga tjedna, pače svakoga dana viševrstna
različna učba; upravo tako, kao da vrtlar
usadjuje, kušajuć, što bi se dalo bolje prihvatiti. Ali, što je ovo van smjesa? Jerbo
prieči jedno drugomu, pak napokon, da se
i prihvate svi ti ciepovi, biti će zaisto samo
kržljavci i patuljci.
Udobno dakle bude po učenike, ako
će istodobno raditi naročito samo jednu
stvar.
Temelj šesti
Narav se nežuri, već
polagahno stupa
[…] Mučila se dakle mladež u učionah:
I. Što imadjaše šest, sedam, osam sati svaki
dan u školi, pače i posebice ju jošte na štogod tjeralo.
II. Što ju nerazložno zasipavalo i zalievalo
tumačî, različnim razjasnjivanjem, oterećivalo ju kazivanjem u pero i učenjem izustice, jer toli mnogo mladež tjerati, što je, van
ju kvariti.
Ovim se joj načinom zaisto ili nauk sgrusti, iliti duh otupi, tako, da poslje, kad bi i
htjela, neće moći; jer će se konj prekinuti ili
uzjoguniti, ako mu se prenatovari, a imaš
li posudu uzka grla, kojoj naliče naravni
darovi mladeži, nesmiš lievati strujicê, već
kapkê. Inače što će biti? Preticati će uzalud, pa što više pokraj, to manje u posudu.
Zato je glup, tko neuči mladih prema tomu,
kako mogu shvaćati, van prema tomu, koliko sam može trpati. I zato povoljno bude
učenikom:
I. ako se uzme za obuku što manje ûra,
preko četiri na dan podnipošto; toliko i za
drugi posebni rȃd.
II. Da joj se što manje oterećuje pamet, netrpaj u nju ništa, do li temeljne stvari.
III. Ako se sve uredi i obučava prema
shvatljivosti dobe djetinje i koristi. Daj
malim što je njihovo, velikim pako, što je
za nje.
Temelj sedmi
Narav neizganja ničesa nasilno,
već samo ono, što dozrije
Evo prilike: zametka iz jajeta neriva dotle, dok se savršeno nestvori i neojača. Niti
ga sili onda da leti, dok mu perje [ne] naraste; niti ga goni iz gnjezda, dok se nenauči
leteti.
Ovako netjera na voćki prije pupova, dok
jih neizažene vlaga, dolazeća iz korena; niti
istih pupova otvara, dok se nestvori u njih
lišće s cvietom; niti cvieta neodmeta, dok se
plod nezametne i koricom nepotegne; niti
ploda neodmeta, dok nedozrije.
Nasilje se dakle čini mladeži:
I. Kada se nuka na ono, za što um nije jošte
dorasao.
II. Kada joj se nalaže bilo napamet učiti
ili raditi nešto bez dovoljne priprave, razjasnjenja, pokazivanja. A s toga sliedi, da
nevalja
I. ništa raditi u mladeži, čega doba i duševna joj sila nedopušća, pače nezahtieva.
II. Neka se ništa na pamet neuči, česa nemože razumom temeljito shvatiti.
III. Neka joj se nenalaže ništa raditi, dok
prije neuvidi valjana načina, kojim treba
postupati.
Temelj osmi
Narav si sama pomaže,
kako to samo može
[…] Nemilostivan je dakle učitelj, koj naloži
posao učeniku, a toga mu podpunce nerazjasni
i neukaže, niti nepomogne uraditi, već ga pusti da se s tim sam napinje, trudi, znoji, a kada
pogrieši, onda ga bije i tuče. A što je sve ovo,
ako ne mrcvarenje mladeži? To je živa prilika
onomu, kada bi htjela pestinja lupati diete na
nježnih se nožicah tresuće i bez podpore odmah
padajuće. Drugčije nas uči narav, naime dotle
podnašati slabinju, dok snaga nepodhvati, a
kada podhvati, razborito tomu pomagati. Zato
I. netuci nikako zbog nauka. Jer ako se tko neuči, nije tomu kriv on, već učitelj, što ga nezna
učiniti željna i pohlepna za nauk, nezna mu razborito razlagati.
II. Što se imaju učenici učiti, sve to jim treba
tako jasno razlagati, da to vide pred sobom kao
svoje prste.
III. A da to u njih zahvati, treba da se za tumačenja u svem rabe sva osjetila, koja no
se samo mogu; na primer sluh i vid, jezik
i ruka svagda ujedno. To jest, nesamo jim
poviedati iz ustiju u uši, što treba, nego i slikati pred očima; a oni neka se namah uče i
nastoje sve to pripoviedati, pisati ili slikati,
i učiti, a to dotle, dok se to nezahvati ušiju,
očiju, u razumu, u pameti, u ruci. S toga razloga, štogod se podučava u kojem razredu,
neka se razvjesi po stienah istoga razreda,
pak bile to jedine rieči, mudre izreke, slike i
kipovi, zasiecajući u krug obuke. Kada se to
čini, za čudo, kako to djecu veseli i koli joj
pripomaže razumievanju. Takodjer, štogod
čuju predavati i razjasnjivati, sve to neka si
sami zapisuju; pače ako imaju i štampane
knjige, neka iz njih prepisuju. […]
Temelj deveti
Narav neizvadja ništa, što se nebi
mahom prikazalo, čemu jest
Na primer: kad tvori ptičici krilašca, tada
se odmah vidi, da su za let, noge za bježanje, kljun za zobanje i t. d. Ovako štogod
raste na stablu, sve je za nešto i t. d.
Dakle olahkotio si posao učeniku, ako mu
mahom prijateljski pokažeš, učio ga bud što,
čemu je ono u običnom životu i u svagdanjoj
porabi. To ima biti izravno svuda, u slovnici,
u dialektici, u računstvu, u zemljomjerstvu,
u siloslovju i t. d. Jer bez toga bude mu, govorio mu kako ti drago marljivo, kao da mu
poviedaš o nekakovih amerikanskih, prekomorskih raznih stvarih, koje Bog zna, jesu
li na svietu, a tko zna, kako i je li to tamo.
Nu, ukažeš li mu, čemu je što, dao si mu to
ne inače nego kao u ruke, odmah to spazi i
zapamti, pače bude to odmah i raditi.
Dakle
neuči ništa, čega nebi odmah pokazao i rekao čemu je.
Temelj deseti
Narav tvori svejednim načinom
[…] Strahotno dakle mute mladež te joj otegoćuju učenje raznolikošću načîna, nesamo
što su autori raznoliki s raznimi načini, već
što jedan te isti učitelj, n. pr. Ramus, drugim
načinom rabi slovnicu, drugim dialektiku i t.
d., dočim to sve može da bude na jedan način,
sve, velim, polag obćega sklada. Ali kako je
bilo moguće drugačije, kada se je zaboravljalo
na naravne temelje. Zato
I. jedan samo bude način za sve jezike, jedan
za sva umića, naime, kakov bude u uredjenju
glavne učione.
II. Neka bude u jednoj te istoj školi za sva
vježbanja samo jedan poredak.
III. U koliko se to može, knjige treba da budu
jednoga izdanja. Ovako nebude nigdje i nikada
smutnje, neće se zapinjati, sve pako pojde napried, kano dobro namazana kola ravninom.
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Ideje
Bake i djedovi u
učionici
Mi kao učitelji suradnjom bolje
upoznajemo obitelji iz kojih dolaze
učenici
Mnoge ustanove u povodu nekih prigodnih datuma otvaraju svoja vrata posjetiteljima koji taj dan mogu sudjelovati u
životu i radu te ustanove. Zašto onda to
ne bi činila i škola? Još otkako sam počela
raditi u školi, uvijek sam razmišljala o tome
kako, kome i kada otvoriti vrata našega
razreda. Na mnogim seminarima i čitajući
pedagošku literaturu potvrdila sam neke
svoje ideje i odvažila se nekoliko puta
učiniti nešto u tom smjeru. Na samom
početku svoga radnog vijeka nevoljko sam
organizirala takva događanja. Međutim, s
vremenom, kako je moje znanje i samopouzdanje u radu raslo, s veseljem sam
pozivala roditelje na sudjelovanje u životu
i radu naše razredne zajednice.
Prije početka školske godine na prvom
aktivu razredne nastave u našoj Osnovnoj
školi Ivana Gundulića u Zagrebu raspravljali smo o tome koje ćemo važne datume
u toku godine obilježiti i na koji način.
Zajednički smo odlučili 1. listopada na
Dan starijih osoba otvoriti vrata svojih razreda bakama i djedovima. Napisali smo im
pisma u kojima ih pozivamo da dođu i taj
dan provedu sa svojim unucima. Zamolili
smo ih da pripreme neku dragu pjesmu iz
svoga djetinjstva, priču koju je njima čitala
njihova mama ili baka ili neku zanimljivu
igru koju su rado igrali kao djeca.
Ugodno nas je iznenadio broj djedova i baka koji su nas posjetili tog jutra.
Druženje smo započeli predstavljanjem
i pozdravom u našem jutarnjem krugu i
kratkom priredbom koju smo pripremali
kao iznenađenje. Zatim smo svi zajedno
odigrali jednu igru koju inače volimo igrati
u učionici. Djeca su pričala o tome kako
ona najradije provode svoje slobodno vrijeme i čime se igraju. Uslijedilo je pitanje:
- Što mislite čije je djetinjstvo zanimljivije
- vaše ili vaših baka i djedova? Naravno
da su djeca odgovarala da prije nije bilo
računala pa je sigurno bilo jako dosadno.
Bake i djedovi ispričali su mnogo zanimljivih dogodovština iz svoga djetinjstva,
kako su se i čime oni igrali kad su bili
mali.
Slijedila je likovna radionica na temu
Stara kuća moje bake i djeda. Učenici su
crtali sa svojim bakama i djedovima na
zadanu temu. Svi su se opustili i istinski
uživali u zajedničkom radu. Mnogi odrasli
komentirali su da ne pamte kada su zadnji
put nešto nacrtali. Napravili smo izložbu
zajedničkih likovnih radova. Uslijedile
su priče, zagonetke i male glumačke igraonice koje su za nas priredile bake i
djedovi. Prepustili smo im glavnu riječ u
razredu i uveli ih u ulogu pripovjedača i
voditelja radionica. Na kraju su nas bake
počastile mnoštvom kolača koje su ispekle za tu prigodu.
Bio je to prekrasan dan koji će zasigurno ostati u trajnom lijepom sjećanju
svima koji su u njemu sudjelovali. Nakon
tako prekrasnog iskustva svakako ćemo
nastojati osmisliti još takvih događaja jer
takav rad donosi višestruku korist djeci
i njihovim obiteljima. U školi već tradicionalno svake godine u prosincu organiziramo otvorena vrata predškolcima na
Dane Ivana Gundulića , božićne radionice s roditeljima i otvorena vrata u povodu Dana škole kada prikazujemo naša
postignuća tijekom školske godine. Ovo
nam iskustvo pokazuje koliko je dragocjeno uključiti roditelje, ali i širu obitelj u
svakodnevni rad škole. Na taj način obitelj
doživljava školu kao mjesto gdje je dobro
prihvaćena i poželjna. Dječja su iskustva
i znanja obogaćena, jer su povezana
sa životom. Jača se njihovo poštovanje
prema odraslima koji se brinu o njihovoj
dobrobiti.
Mi kao učitelji, na taj način, bolje upoznajemo obitelji iz kojih dolaze učenici.
Na kraju je važno istaknuti da sva djeca
mogu imati samo koristi od pozitivnog i
prijateljskog odnosa između škole i njihova doma.
Sanela Škevin, Zagreb,
učiteljica 2.a razreda
Istraživanja
Medijski idoli i
junaci
Televizijski filmovi, scene nasilja i
ubijanja, djeci su postala glavna
zabava za slobodno vrijeme
Djeca svoje osobnosti ponajprije oblikuju oponašanjem, a nadahnuće su dobila u masovnim medijima. Sada žele
sama napraviti ono o čemu slušaju. Sve
više maloljetnica slijedi uzore, poput poznatih manekenki. Povećanje anoreksije
i bulimije također je posljedica pretjerana
uživljavanja u medijske uzore. Iz sportskih igara primjer je ludost zvana wrestling. Radi se o posebnoj vrsti hrvanja, u
kojoj se suparnici u ringu bore na život
i smrt naizgled svim zahvatima i udarcima. Pobjeđuju slike snage i okretnosti,
dok oduševljeno općinstvo pri navijanju
oslobađa snažne osjećaje. Tako je wrestling zaludio djecu i mnogobrojne odrasle muškarce.
Djeci moramo pomoći da vjeruju da
mogu biti junaci ako od sebe naprave
ono što je zapisano u njima i da ne oponašaju anoreksične manekenke te da
budu ono što jesu. Osobnost ima onaj
tko je u sebi sličan. Takvih je oduvijek
bilo malo.
Poznato je da nitko ne voli reklame,
jer one zavode ljude, stvaraju lažne predodžbe i vjerovanja. Većina djece reklame doživljava drugačije. Najjednostavnije rečeno - vole ih. Majstori oglašavanja
svojih poruka ne pucaju u prazno. Dobro
znaju kome su namijenjene. Poznaju
životni stil ljudi koji bi reklamirani proizvod trebali kupiti. Najprivlačnija ciljana
skupina su upravo djeca. Neiskusna su,
lakovjerna, promjenjiva i na njih se lako
utječe. Vrlo su otvorena za nove dojmove, reklamne slogane i simbole.
Djeca isto tako ništa ne znaju o tome
kakve namjere imaju oglašivači i to da
ih zanimaju samo uspjesi u prodaji. Djeca su dobri reklamni agenti, jer imaju
iznimno uspješne tehnike prisiljavanja
roditelja na kupnju upravo onog proizvoda što im ga nudi oglas. Medijski odgoj
može puno pripomoći u tome da sve
više djece bude izgrađeno s unutarnjom
samosviješću, da budu stvaratelji puni
mašte i kritični prema oglašavanim proizvodima.
Radio je sveprisutan medij i vrlo je specifičan. Gotovo da nema kućanstva koje
ne posjeduje radijski prijamnik. Odabir
raznih vrsta glazbe na različitim radijskim postajama vrlo je prepoznatljiv i zapravo je jedan od važnijih faktora slušanosti radija. Može se stoga pretpostaviti
da je slušanje radija značajno povezano
sa slušanjem omiljene glazbe, posebice
kada je riječ o mlađoj populaciji.
Jedno istraživanje pokazalo je da
kada djeca slušaju radio, biraju postaju
koja emitira glazbu po njihovu ukusu, a
budući da je glazba najučestaliji sadržaj
radijskoga programa, posebice lokalnih
i komercijalnih, dakle najslušanijih, postaja, moguće je analizirati glazbene afinitete u kontekstu korištenja radijskoga
medija.
Zanimljivo je da svako četvrto dijete
nema naviku slušanja radija, a većina ih
radio sluša sat do dva na dan. Jasan je
trend linearnog porasta slušanja radija s
godinama odrastanja. Starija populacija
sluša radio znatno češće, gotovo isto koliko gleda televiziju. Potvrđeno je da su
djevojčice redovnije slušateljice radija, a
može se očekivati da će se to nastaviti
i u svojoj zrelijoj životnoj dobi. Većinom
djeca vole slušati zabavnu i plesnu glazbu. Rock glazbu rado sluša svaki drugi
ispitanik, pop glazbu svaki treći, a narodnu svaki četvrti. Klasična, etno i jazz
glazba imaju razmjerno malo poklonika
broj 32 • Zagreb • 19. listopada 2010.
među djecom, no pritom valja imati na
umu da su to glazbeni žanrovi koji imaju
malobrojnu i odabranu publiku.
Što se tiče glazbenog ukusa, narodnu
glazbu osobito vole djeca sa sela i iz obitelji gdje su oba roditelja bez kvalifikacija
te dječaci i učenici koji prolaze s dobrim
uspjehom. Profil ljubitelja narodne glazbe nedvojbeno upućuje na socio-kulturno inferiorniju populaciju i čini se da je
narodnoj glazbi budućnost zajamčena
u ruralnim oazama. Što se tiče ozbiljne
glazbe, dijete čije je majka akademski
obrazovana primjetno manje uživaju u
toj vrsti glazbe.
Plesnu glazbu (dance, techno) radije
slušaju djevojčice, a broj ljubitelja raste
s godinama života. Na kraju, rock glazbu
više vole dječaci. Iz ovih je nalaza vidljivo da su glazbeni afiniteti ponajprije
pod utjecajem dobi, spolne pripadnosti,
školskog uspjeha i stupnja obrazovanja
oca i majke.
Što na kraju zaključiti? Svi pokazatelji upućuju na to da mediji imaju velik i
jak utjecaj na djecu i mlade. Televizija
je glavni krivac. Ona oblikuje mišljenja i
stvara modele, najčešće negativne, koje
djeca primjenjuju u stvarnom životu. Masovni bi mediji, općenito trebali imati pozitivan efekt na djecu i mlade, posebno
na njihovo obrazovanje i opću kulturu.
Ozbiljne su novine postale nezanimljive,
zasjenio ih je žuti tisak, koji nema nikakav pozitivan učinak na mladu populaciju.
Televizijski filmovi, scene nasilja i ubijanja djeci su postala glavna zabava za
slobodno vrijeme. Crtići su postali pravo
tehnološko čudo, koje bih osobno zakonom zabranila. Kompjutorske su igrice
toliko zarazile djecu svojim napretkom
da se nogomet više ne igra na travi,
nego na ekranu. Ne želim biti subjektivna i osuđivati mlade, ali oni previše prate pogrešne emisije na televiziji, kupuju
krive novine i sve se manje međusobno
druže. Naravno, ovo su jedne od negativnih posljedica koje mediji ostavljaju na
djecu. Onih pozitivnih ima mnogo i mediji mogu djeci i mladima pomoći u većini
stvari, samo se treba potruditi i pronaći
te pozitivne strane masovnih medija.
Mirjam Petretić, Zagreb
Izlet
Lonjsko polje
lijepo li si
Ekološki obilazak isplaniran je u
povodu Dana učitelja, a na izletu
su bili učitelji i drugi školski zaposlenici te zainteresirani članovi
obitelji
Dana 7. listopada 2010. učitelji Osnovne škole Andrije Kačića Miošića uputili
su se na izlet u Lonjsko polje. Isplaniran je u povodu Dana učitelja, a na izlet
su, osim učitelja, krenuli i ostali zaposlenici škole kao i zainteresirani članovi
obitelji. Lonjsko polje je jedinstveni park
prirode u jugoistočnom dijelu Europe i
najveće zaštićeno poplavno područje
ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom
Dunavskom slijevu. Očuvanje prirodnih
i krajobraznih vrijednosti te flore i faune
močvarnih staništa od nacionalnog su i
međunarodnog značenja. Čine ga Lonjsko, Mokro i Poganovo polje.
Prema kriterijima smjernica o pticama
Europske unije, park pripada važnim
staništima za ptice (Important Bird area
- IBA). Učiteljima naše škole ovi razlozi
učinili su se i više nego dovoljni da bi se
za izlet u povodu Dana učitelja odlučili
posjetiti upravo Lonjsko polje i njegovu
okolicu. Prvo mjesto koje su posjetili bilo
je selo Krapje. Nalazi se u središnjoj
Hrvatskoj, na lijevoj obali srednjeg toka
rijeke Save, a pripada općini Jasenovac
i Sisačko-moslavačkoj županiji. Selo je
poznato po brojnim očuvanim drvenim
kućama starijim od stotinu godina. Budući da je smješteno u izvanredno bogatom lovnom i ribolovnom području, i naziv sela dolazi od ribe šarana ili krapa.
Činjenica da u bližoj okolici nema industrije ni većih prometnica, čini Krapje
iznimno ekološki očuvanim područjem.
Nedaleko od sela se nalazi ornitološki
rezervat Krapje-đol, važno stanište ptica žličarki te brojnih drugih životinjskih
vrsta, koji spada pod park prirode Lonjsko polje. U selu Krapje dočaran je i
osjećaj plovidbe edukativno-turističkom
skelom Vodomar, koju nisu željeli iskusiti baš svi učitelji, što zbog straha od
utapanja, što zbog moguće mučnine.
Nakon vožnje učitelji su pogledali edukativni dokumentarni film uz komentare
stručne osobe PP Lonjsko polje.
Iz Krapja učitelji su se uputili na omanje seosko domaćinstvo gdje su ih dočekali susretljivi vlasnici s toplim domaćim ručkom. Objed i razgledanje imanja
te ugodan razgovor svih sudionika izleta odužio se i nakon tri sata učitelji su
krenuli u razgledavanje Lonjskog polja
uz pratnju vodiča koji ih je informirao
o autohtonim, ali i ugroženim biljnim i
životinjskim vrstama Lonjskoga polja.
Izlet se nastavio u selu roda Čigoču u
kojem su učitelji najprije posjetili rijetku
etnološku zbirku, a zatim i razgledali
selo. Selo Čigoč nalazi se na županijskoj cesti Sisak - Jasenovac. Od Siska
je udaljeno 28 kilometara. Prije Čigoča
smjestilo se selo Gušće, a poslije su
Kratečko u kojem je sjedište župe, Mužilovčica, Suvoj, Lonja i druga sela.
Čigoč je smješten uz tišinu, mrtvi meandar Save. Tišina nije vezana podzemnim vodama sa Savom tako da uvijek
zadržava istu razinu vode. Tišina je zanimljiva za ribolovce, ali i za turiste, jer
je prepuna lopoča i lokvanja te ostaloga
močvarnog bilja. Posljednjih su se godina ondje uz brojene rode, nastanili i
labudovi.
Nakon posjeta selu Čigoč i njegove tišine, učitelji su se zaželjeli gradske vreve te za kraj svog izleta posjetili središte
grada Siska.
Ljiljana Jurić, Starigrad
Događanja
Izložba uradaka
od kruha
Prihod s prodajne izložbe dječjih
uradaka odlučili su darovati za
školovanje jednog djeteta u Africi
U sklopu obilježavanja Dana zahvalnosti za plodove zemlje, u Osnovnoj
školi Domovinske zahvalnosti u Kninu
upriličena je svojevrsna izložba uradaka od kruha, ali i svih ostalih proizvoda
koji su dar planeta Zemlje, dar ruku koje
ostvariše proizvode za dobrobit čovjeka.
Učenici su izveli igrokaz u kojemu
su glumili određene proizvode, a fra
Ivan Lukač blagoslovio je sve plodove
i otvorio prodajnu izložbu uradaka po
simboličnim cijenama, gdje je bilo od 50
lipa do najskupljih, tegli meda po deset
kuna. Učitelji četvrtoga razreda, koji su
nositelji ove akcije, imaju namjeru darovati ostvarenih stotinu eura u misije za
školovanje jednog djeteta u Africi.
Na priredbi održanoj 11. listopada
2010. govorili su učitelj Fabijan Lovrić i
fra Ivan Lukač, čiji su kratki program uz
pjesmu i molitvu djeca prihvatila s oduševljenjem, kao i djelatnici škole na čelu
s ravnateljem Antom Prnjakom. Nakon
svega, urađene su fotografije i obogaćen
pano u holu škole, tematski posvećen
Danima zahvalnosti za plodove zemlje.
Fabijan Lovrić, Knin
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

Skolski neuspjeh za roditelje.pdf

1 TEMA BROJA: INFORMATIČKO OBRAZOVANJE

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

PS_89_DJECJI MARKETING.pdf

U početku bijaše slika i zauvijek - slika!

Obrazovanjem protiv socijalne isključenosti

Trajno poboljšavanje rada odgojno-obrazovnih

lyrics - Sara Renar

prijave za škole 2014/2015

Hrvatski veterinarski vjesnik 19-3/4

upisna područja grada zagreba