GLAZBENA TRIBINA OPATIJA / SJEĆANJE NA BRUNU BJELINSKOG / GLAZBENI PROMOTORI / NOVA GLAZBA / HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU / KONCERTI / OBLJETNICE / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 177/178 VELJAČA 2013. CIJENA 22 kn »Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina Dragi Dikliću, glazbeniku, pjevaču, skladatelju i saksofonistu prošle je godine uručeno priznanje Hrvatskog društva skladatelja za životno djelo, Nagrada »Milivoj Körbler« za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe. Uz diskografsku Nagradu Porin, također za životno djelo koja mu je dodijeljena 2011., to je još jedna potvrda njegove iznimne važnosti za hrvatsku zabavnu glazbu. Razgovarao: Milan Majerović Stilinović S kladatelj i izvođač brojnih hrvatskih evergreena i sjajan interpret američkih standarda, još je, poput Sinatrinih stihova, »mlad u srcu«. Njegova karijera traje punih 58 godina — raznolika i bogata vodi ga od vlastitog plesnog orkestra do interpretacija jazz glazbe u big bandovima Boška Petrovića i Damira Dičića do zagrebačkog Festivala zabavne glazbe kojega, kao ravnatelj, vodi u tri navrata. Uz sve to, Drago Diklić skladao je i objavio diskografska izdanja s brojnim melodijama kojima usađuje osobni prepoznatljiv autorski i izvođački stil. Tek nekoliko naslova koje prepoznaju sve generacije: »Oprosti, volim te«, »Opet si plakala«, »Još samo večeras« i »Zagreb je najljepši grad«. U njemu najdražem dijelu Zagreba, Trnju, u njegovom omiljenom bistrou, za stolom za koji je vjernom gostu gos- Kao jedan od utemeljitelja i osnivača HDS–a trebali ste na to utjecati ranije? Da, jesam. Dosta je love okrenuto i na mojim tantijemima, nekaj je trebalo biti. Ali nije važno sad, ja ću to predložiti za buduće dobitnike — i Porina i HDS–a. Mislim da bi se novac za to morao naći. Koliko je glazba danas dio Vašega života? Aktivan sam koliko god mogu biti. Ova »moja« glazba nije više toliko popularna. Kod nas je sve drugačije nego u svijetu. U svijetu je ta vrsta na pijedestalu još uvijek — kod nas ne. A za to da evergreena ima jako malo, krivi su mediji i urednici u njima. Možda će se to promijeniti sad kad je Goran (Radman, op.p.) došao za direktora Televizije, ali urednici koji su — ne znam iz kojih struktura — dolazili na Televiziju i Radio — oni su se okrenuli jednoj drugačijoj glazbi. Ovu moju treba znati slušati, to je glazba za koju treba malo više edukacije. Ali ja se ne dam — nedavno sam imao dva koncerta u Rijeci s Orkestrom HNK u dvorani HNK, bio je to »Bijeli Božić«. I tamo sam vidio puno mlade publike koja je na prve taktove »Još samo večeras« ustala, počela pljeskati… to je lijepo priznanje. Dakle, mlada publika ipak zna što se zbivalo i to me veseli. Uostalom i glazba se okreće, kao moda. Nekad davno smo nosili špicerice, pa su se sad opet vratile. Stvari se vrte. Znam dobiti pisma obožavatelja koji pišu otprilike: »Nekad Vas baš nismo voljeli, ali sad Vas volimo jer smo shvatili o čemu pjevate.« Jesu li u tom nestajanju »Vaše« glazbe i autori i izvođači nešto propustili napraviti? Nekad su festivali bili ogledalo glazbe. Zagrebački festival počeo je kao festival skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok diskografska mašinerija nije sve preokrenula u propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo glasati za pjevače. To je njima i diskografima dobro došlo — i sve se okrenulo. Prije nekoliko godina dao sam upravo takav prijedlog, da se festival vrati na početak, da dva vrsna pjevača otpjevaju po dvanaest pjesama i onda publika i žiri biraju između 24 pjesme — ponavljam pjesme — ali to nije prihvaćeno. Mlađi ljudi imaju svoje ideje. Koja je Vama uloga bila draža kroz sve te godine — skladatelja ili pjevača? Meni je oboje bilo drago. Ja sam kao pjevač postao skladatelj. Pisao sam kad mi je nešto palo na pamet, nisam bio profesionalni skladatelj nego all–around glazbenik — i svirač i pjevač i skladatelj. Skladateljski uspjeh došao je s prvom nagradom stručnog žirija novinara 1963. godine. Ta je pjesma i tada bila malo prezahtjevna za publiku koja je nije odabrala za finale, ali ju je stručni žiri, pod predsjedanjem moga dragog pokojnog kolege Nenada Turkalja, ipak prepoznao i stavio je u finale. (Nastavak na stranici 3.) Nekad su festivali bili ogledalo glazbe. Zagrebački festival počeo je kao festival skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok diskografska mašinerija nije sve preokrenula u propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo glasati za pjevače. pođa Milica i bez pitanja donijela »gemišt da bi posle bolje igral bridž«, popričali smo s legendarnim Fikom o njegovoj bogatoj karijeri okrunjenoj najvišim glazbeničkim priznanjima. Prošle godine Porin za životno djelo, ove godine Nagrada HDS–a, čestitamo! Hvala Vam, ali malo su se i moji HDS–ovci preračunali, ja nisam na odlasku nego tek na dolasku. I usput, kad smo kod računanja, kad sam dobil ovu Nagradu, pogledal sam u okvir, zgodna nagrada, s dva saksofona koji su moj instrument, ali nisam našel tamo zataknutu nikakvu koverticu. Pa se mislim, kak’ to, trebalo je bit bar nekaj… Drago Diklić CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO Anastazija Vržina CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS ISSN 1330–4747 dopustite da vas na pozdravim u ime Uredništva, koje su činili Marina Ferić Jančić za teme vezane uz ostvarivanje prava i glazbene industrije, neumorni kroničar desetljeća hrvatske glazbe Siniša Škarica i moja malenkost te da zahvalim muzikologinji Mariji Saragi na pomoći u pripremi ovoga broja. Nadam se da ćemo opravdati ukazano povjerenje Hrvatskog društva skladatelja, zadržati visoke profesionalne standarde koje su postavili Davor Hrvoj i njegovi suradnici iz prethodnog uredničkog sastava te da ćemo uspjeti zadovoljiti vas, vjerne čitatelje Cantusa. U novome broju donosimo razgovore s Dragom Diklićem, Darkom Bakićem, Ivanom Josipom Skenderom te Mirelom Ivičević i Gordanom Tudorom. Osim izvještaja, komentara i informacija o koncertima i festivalima koji su održani između dva broja Cantusa (Glazbena tribina Opatija, Chansonfest, Zagrebfest, Obljetnički koncert Jazz orkestra HRT-a, Dani Miroslava Miletića u Sisku, koncerti posvećeni Ivani Lang i Bruni Bjelinskom...), donosimo i druge vijesti o djelovanju hrvatskih skladatelja, od inozemnih izvedbi i nastupa poput onih na Festivalu hrvatske glazbe u Beču do Svjetskih dana nove glazbe održanih u Buxellesu krajem prosinca 2012. godine. I u ovome nas broju Služba HDS ZAMP-a nastavlja upoznavati s događanjima u suvremenoj glazbenoj industriji, pa su, između Regionalne konferencije o zaštiti autorskih prava i novoga glazbenog projekta SONAR kojim se podržava mlade i neafirmirane glazbenike i glazbene skupine, također pripremili i posebnu temu o glazbenim promotorima. natječaji Stjepan Balent Lisinski — amater il vrhunski profesionalac? [uz jedan napis Mladena Tarbuka] S vaka neistina, ako se dovoljno dugo ponavlja, poprima privid istine. Zbog toga sam slobodna komentirati jednu nedavno napisanu i izrečenu neistinu koja se odnosi na hrvatsku muzikologiju. U programskoj knjižici koja je objavljena u povodu izvedbe koncerta »Od Ljubavi i zlobe do Maršala« (u okviru ciklusa »Lisinski subotom«, 24. studenoga 2012. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu) nalazi se u članku »Riječ dirigenta« neargumentirana tvrdnja skladatelja, dirigenta i profesora Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Mladena Tarbuka. Citiram: »Prvo, Lisinski nije bio talentirani skladatelj– amater, kakvim ga želi prikazati hrvatska muzikologija, već za ono doba vrhunski obrazovani profesionalac.« Ta je ocjena javno i pročitana u emisiji »Vrijeme za glazbu« na I. programu Hrvatskog radija, 5. siječnja 2013. godine. Zahvalna sam profesoru Mladenu Tarbuku za izvedbu Wagnerova »Tristana« i za sve ono što s mnogo zanosa čini za stariju i noviju hrvatsku glazbu. Ne mogu, međutim, prihvatiti njegove paušalne ocjene koje bacaju pogrešno i negativno svjetlo na nastojanja hrvatskih muzikologa. Uvjerena sam da te ocjene nisu plod zlih namjera, već tek rezultat neinformiranosti i stanovite površnosti skladatelja Tarbuka u od- Ne temelju članka 43. Statuta Hrvatskog društva skladatelja, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja objavljuje Natječaj za dodjelu godišnjih nagrada za 2012. godinu Nagrade se prijavljuju u sljedećim kategorijama: 1. Nagrada Boris Papandopulo (autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe) 2. Nagrada Vatroslav Lisinski (izvedbeno stvaralaštvo i promocija hrvatske glazbe – solisti, ansambli, organizacije) 3. Nagrada Josip Andreis (glazbena publicistika, muzikologija i srodne znanosti) 4. Nagrada Milivoj Körbler (autorsko stvaralaštvo u području zabavne glazbe) 5. Nagrada Miroslav Sedak Benčić (autorsko stvaralaštvo u području jazza) 6. Nagrada Franjo Ksaver Kuhač (autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe) 7. Nagrada Adalbert Marković (afirmacija položaja skladatelja i autorskih prava) I. Nagrade pod brojevima 1. do 6. dodjeljuju se najboljim umjetničkim dostignućima hrvatskih glazbenih stvaralaca koja su bila ostvarena, prikazana ili objavljena tijekom protekle godine. Mogu se dodijeliti pojedincu ili skupini za zajednička umjetnička ostvarenja. Nagrada pod brojem 7. dodjeljuje se društveno angažiranim pojedincima. Prijedloge mogu davati ustanove, udruge i druge organizacije te fizičke osobe. Predlagatelj/lji ne mogu predložiti sam/sami sebe. Nagrade se načelno dodjeljuju državljanima Republike Hrvatske. II. Prijedlozi trebaju sadržavati: područje za koje se predlaže nagrada, opis i obrazloženje predloženog ostvarenja, priložene partiture, knjige ili druge materijale tiskane u različitim medijima. III. Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja odluku donosi temeljem Pravilnika o nagradama na prijedlog Stručnog povjerenstva. Odluke se objavljuju na Godišnjoj skupštini Hrvatskog društva skladatelja koje može odlučiti da se pojedine nagrade ne dodijele. IV. Prijedlozi se predaju osobno ili se šalju preporučeno poštom na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, s naznakom »Za Natječaj«. V. Rok za podnošenje potpunih prijava je 22. ožujka 2013. godine. Natječaji Poštovani prijatelji glazbe, nosu na pisanu muzikološku riječ. Znanstvena i stručna literatura o Lisinskome, na temelju studija dokumentacije, utvrdila je činjenice koje gospodinu Tarbuku očito nisu poznate. Tu je prvenstveno monumentalna monografija o Lisinskome iz pera hrvatskog muzikologa Lovre Županovića koju je, zajedno s izdanjem cjelokupnih skladateljevih djela objavio 1969., uz popratni znanstveni skup, u ono vrijeme podvig dostojan štovanja. U Županovićevoj su knjizi objavljeni svi podaci o školovanju Lisinskoga i iznesene ocjene njegova stvaralaštva koje djelomice čak predimenzioniraju njegovo značenje u europskom kontekstu. Maestro Tarbuk tvrdi da je Lisinski bio »za ono doba vrhunski obrazovani profesionalac«. Za koje to »doba«? Zar za vrijeme u kojem je skladao »Ljubav i zlobu«? U to doba (1843. — 1845.) Lisinski na temelju glazbenoga obrazovanja koje je stekao u Zagrebu, nije imao znanja iz instrumentacije i orkestralnoga sloga neophodna za skladanje niti klasične a kamoli romantičke zvukovnosti. Zato mu je u instrumentaciji njegove prve opere pomagao jedini zagrebački glazbenik koji je u »ono doba« imao dovoljno profesionalnog znanja, a to je bio Juraj Karlo Wisner von Morgenstern. Prva iskustva s orkestralnim slogom i instrumentacijom stjecao je Lisinski tek nakon premijere »Ljubavi i zlobe«, za vrijeme studija u Pragu. Usporedimo li njegove prve tri orkestralne uvertire s kasnijima, a navlastito s partiturama uvertire br. 5 (Bellona), idile Der Abend i Porina, uo- 3 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. čit ćemo bitan napredak skladatelja na području orkestralnog izričaja. Zato i ne treba bježati pred spoznajom da Lisinski u doba skladanja »Ljubavi i zlobe« nije bio »vrhunski obrazovani profesionalac«, kao što to tvrdi maestro Mladen Tarbuk. No ta se spoznaja srećom odnosi samo na dio njegova opusa, jer je Lisinski nakon odlaska u Prag evoluirao u svakom pogledu, pa je ostvario niz profesionalnih i nadahnutih skladbi. Hrvatska muzikologija nije željela Lisinskoga olako i površno etiketirati kao amatera (kao što joj to imputira gospodin Tarbuk!), ali ni ocijeniti vrhunsko profesionalnima djela koja to nisu, već je s punom sviješću o ovoj najsnažnijoj stvaralačkoj osobnosti hrvatske glazbe prve polovice XIX. stoljeća nastojala diferencirano i argumentirano analizirati i vrednovati svako pojedino djelo njegova u cjelini neujednačena opusa. Taj pristup potvrđuju kako monografija Lovre Županovića tako i brojne studije i članci te objavljena skladateljeva djela. Muzikolozi, ta čudna i nepotrebna čeljad, koja prebire papire po arhivskoj prašini (omiljela sintagma!) s mnogo poštovanja prate nastojanja svojih kolega skladatelja i reproduktivnih umjetnika. Bilo bi fair kada bi naš rad s druge strane naišao na pozornost i razumijevanje. Paušalne ocjene poput one koju je objavio skladatelj Mladen Tarbuk dezinformiraju javnost i nepotrebno produbljuju jaz između obiju strana, a na štetu hrvatske glazbe. Hrvatska muzikologinja Koraljka Kos Poziv na Natječaj festivala Culturescapes — Balkan 2013. Neprofitna Fondacija CULTURESCAPES (Basel, Švicarska) glavni je organizator istoimenog festivala koji na atraktivnim lokacijama, još od 2003., kontinuirano predstavlja različite kulture, tradicije, zemljopisno–povijesne i političke teme. Festival je više nego samo platforma — on je medij za sve forme umjetnosti, od glazbe, kazališta, plesa, književnosti, filma i likovnih umjetnosti do novih medija i akademskih razmjena. S ciljem da podupre kulturu na održiv način, kao i kulturalnu razmjenu između Švicarske i ostalih zemalja, festival CULTURESCAPES doprinosi i boljem međunarodnom razumijevanju različitih i raznolikih kultura. Od 2003. festivalske teme bile su: Balkan 2013., Moskva 2012., Izrael 2011., Kina 2010., Azerbejdžan 2009., Turska 2008., Rumunjska 2007., Estonia 2006., Armenia 2005., Ukrajina 2004. i Gruzija 2003. Tijekom 3 mjeseca jeseni/zime 2013., festivalska tema i fokus bit će Balkan, ujedno glavni partner festivala. Prve akcije već su krenule, a organizacija pre–art (Zürich) i CULTURESCAPES festival, u suradnji s Künstlerhaus Boswil i Fondacijom Kedveš, objavili su 7. call for scores sa ciljem pronalaženja mladih kompozitora kako bi ih promovirali u međunarodnom okružju. Natjecanje je otvoreno svim skladateljima iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Srbije i Slovenije, a dobna granica je 30 godina (skladatelji rođeni 1983. ili kasnije). Skladba koja se prijavljuje u trajanju od 5 do 10 minuta mora biti skladana za najmanje 5 instrumenata odabranih između: flauta (piccolo), oboa (engleski rog), saksofon (sopran, alt ili tenor), violončelo, kontrabas, koncertna harmonika i klavir. Skladba ne smije biti ranije izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku do datuma natjecanja. Svaki skladatelj ima pravo prijaviti jednu kompoziciju. Rok za prijave je 30. lipnja 2013. godine. Članovi Prosudbene komisije su: Darija Andovska (skladateljica), Matthias Arter (skladatelj, oboist), Roland Moser (predsjednik Komisije, skladatelj), Boris Previšić (flautist) i Stefan Wirth (skladatelj, pijanist). Fond nagrada iznosi 6.000 švicarskih franaka, a Prosudbena komisija ukupan iznos može dodijeliti jednom ili više skladatelja. Sve nagrađene kompozicije izvest će solisti pre–art organizacije tijekom Festivala Culturscapes u Baselu, Boswilu i Zürichu u listopadu i studenome 2013. godine. Izvedbe će snimiti Švicarski radio. Prvonagrađeni skladatelj bit će pozvan na mjesec dana kao rezidencijalni skladatelj Künstlerhausa Boswil. Kontakt: Matthias Arter, Hagenholzstrasse 78, CH — 8004 Zürich, Switzerland; matthias@pre–art.ch Više informacija na: www.kuenstlerhausboswil.ch www.culturescapes.ch Zagreb, 18. veljače 2013. IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Siniša Škarica, Stjepan Balent (glavni urednik) / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: [email protected], cijena: 22 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na [email protected] RAZGOVOR BROJ 177/178, VELJAČA 2013. reagiranja UVODNIK 2 DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO »Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina Razgovarao: Milan Majerović Stilinović (Nastavak sa stranice 1.) Uživa li pjevač više pjevajući pjesme koje je sam skladao? Meni je svejedno. Ja sam profesionalac, vrlo rado pjevam i pjesme kolega skladatelja, imam i dvostruki CD na kojemu pjevam samo pjesme kolega — od Ivice Körblera do Borisa Sorokina, Nene Grčevića i drugih. Volim pjevati dobru glazbu, nije mi važno čija je. Kao muzikant i zaljubljenik u glazbu shvaćam to kao nešto što je izuzetno vrijedno i to sam riječima i djelima promovirao. Koja je za Vas definicija dobre glazbe? U zabavnoj glazbi za mene je prvi kriterij melodija i tekst. Neki bi rekli — to je kriterij za šansonu. Tekst jest, ali u zabavnoj glazbi melodija mora imati i izvjesnu komponentu popularnosti — da vam uđe u uho i da se zapamti. Šansone su često pisane samo zbog teksta, ali u zabavnoj glazbi morate upamtiti i melodiju. Recimo »Ta tvoja ruka mala« — svi su to brzo zapamtili i u vrijeme kad nije bilo televizije kao dodatnog sredstva promocije. Ona je postala popularna samo putem radija i izvedbi u ondašnjim lokalima, noćnim klubovima. Naravno, tu je pomogao i još jedan presudan dio — vrlo kvalitetan aranžman. U to su doba u aranžiranju pjesama prednjačili Krešo Oblak kojeg i dan– danas smatram svojim osobnim »dvorskim« aranžerom i Miljenko Prohaska. Tu je naravno bio Nikica (Kalogjera, op.p.) i drugi čiji je doprinos uspjehu pjesama bio ključan. Skladatelj, tekstopisac i aranžer moraju imati zajednički način razmišljanja i rada. Ivica Krajač, koji je napisao dosta tekstova na moju glazbu, moj je školski kolega i zato smo nas dvojica išli skupa kao prst i nokat. Ja bih napisao glazbu i uglavnom mu dao samo naslov i natuknice o sadržaju, a on bi bez problema napisao tekst, kao da je mislio mojim mozgom. Tad bih to dao Kreši Oblaku, prosvirali bismo zajedno i od njega bih dobio vrhunski aranžman dostojan Colea Portera. Ugodno je u objašnjenjima nagrada pročitati kako bi neke Vaše pjesme mogle stajati uz bok slavnim američkim standardima! Svakako. »Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina. Kad smo Krešo i ja to pisali, on je napravio uvod, baš po Martinovom »štihu«. Ta se pjesma na engleskom trebala zvati »You’ll Never Cry Again«, pa sam je kasnije poslao njegovu menadžeru kojemu se pjesma jako svidjela, ali je u međuvremenu Martin umro. Ja sam već u mislima vidil lovu do krova. Zamislite da on snimi vašu pjesmu! Ali on je dotad već popio previše gin–tonica? On uopće nije pio — to je sve bio samo show, imidž koji je podržavao. U godinama najveće popularnosti u kojima je postao onaj Dean Martin na kojeg svi mislimo, uopće nije pio, možda kasnije. I mi smo ovdje gajili sličnu vrstu nastupa — ta manira je zakonitost show–businessa u kome se morate publici »preko rampe« uvući pod kožu, ne samo pjesmom nego i predstavom. Ljudi su došli slušati glazbu, ali i zabaviti se, čuti neki vic — to je dio showa, to je takav posao. I nastup je baš to — posao? Apsolutno, zahtjevan posao koji ima svoja pravila. Recimo, na tim nedavnim koncertima u Rijeci, moji mlađi kolege sjajno su pjevali, sve je to bilo u redu ali ja sam došao s drukčijim pristupom, pričom, stavom — i to je publika prihvatila na potpuno drukčiji način, to su bile ovacije. Žao mi je što moji današnji mlađi kolege više ne shvaćaju taj dio posla. A on je u tom američkom glazbenom stilu, čiji sam bio jedan od njegovatelja, neodvojiv dio umjetničke forme. Da se stigne do vrha i na njemu zadrži, treba ipak pronaći mjeru? Jedan zgodan slučaj bio je davnih godina, ‘77.–’78., kada mi je beogradski skladatelj Aco Nećak tvrdio da ima pjesmu »koju samo ja mogu otpjevati«. Pjesma mu je ušla u festival, pa sam pri- U zabavnoj glazbi za mene je prvi kriterij melodija i tekst. Neki bi rekli — to je kriterij za šansonu. Tekst jest, ali u zabavnoj glazbi melodija mora imati i izvjesnu komponentu popularnosti — da vam uđe u uho i da se zapamti. Šansone su često pisane samo zbog teksta, ali u zabavnoj glazbi morate upamtiti i melodiju. stao. Na generalnoj probi sve je divno prošlo i u duhu bratstva i jedinstva otišli smo sa slovenskom brass sekcijom na ručak u Volosko. Nacugali se svi. Dođem u hotel i kažem: »Ne mogu pjevati, upropastit ću pjesmu«. Nekako su me ipak nagovorili i doveli pod ruku do mikrofona. Kad je orkestar krenuo, ja sam pjevao sasvim neku lijevu pjesmu, doduše u harmoniji, tu nisam griješio, ali tekst — sasvim drugu pjesmu. Tek na pola ulovio sam prave riječi. Srećom, publika, koja ju je slušala prvi put, nije ni primijetila. Pribojavao sam se da će mi Aco iza scene reći da sam mu upropastio pjesmu, ali kad su me odveli do njega, dočekao me raširenim rukama i rekao »Pa jesam ti rekao da samo ti to možeš otpjevati!« Kasnije ste imali pravilo oko količine alkohola potrebne za razbijanje treme? U to vrijeme sam bio još malo naivan i neiskusan, poslije se to nije događalo. Inače, ne priznajem ono kad mi kažu da nemaju tremu. Ja je uvijek na neki način imam — doduše sad je drukčije. Nakon toliko vremena na sceni, sentiment je drukčiji. Tu sam scenu dijelio s raznim kolegama, s ljudima kojih možda više i nema. Ne možete pobjeći tom sentimentu ponekad, ali to je sastavni dio čovjeka, to je u redu. Dogodi su da zaškripi i glas, ali kaj je to? Ja sam slušal Sinatru kad je pjeval falš ko niko na svijetu, al’ kaj? Sve je to show–business i publika to shvaća. Koga ste od naših pjevača voljeli gledati na pozornici? Jimmya! Jimmy Stanić je imao taj faktor. On je bio i moj prvi uzor, na mojoj maturalnoj zabavi u 50–ima pjevao je uz jazz orkestar svog »Mladog poštara« i uz njega brojne jazz standarde. Tada sam marljivo svirao violinu i, impresioniran njime, počeo dolaziti na plesnjake i trudio se dokazati da sam i ja talentiran. Starijima sam valjda išel na živce, pa su govorili »Evo ga, opet onaj fiktivac!« Ali kad ste postali Fiko znali ste da ste upali u »škvadru«? Da, hehe, kad su neki od njih već svirali u mom orkestru, skratili su to »fiktivac« u Fiko — i to sam ostao do danas. Sigurno ih je bilo mnogo, ali kad biste se mogli vratiti u barem jedan koncert na kojemu se sve »poklopilo«, od publike, do banda i Vašega raspoloženja — koji bi to bio? O, puno je takvih bilo kad sam sa svojim orkestrom Profesionalci žario i palio po cijeloj Jugoslaviji. Imali smo tada tjednu turneju: početkom tjedna »svoj« plesnjak u Kolo klubu u Zagrebu, pa srijedom u Beogradu u Domu omladine, četvrtkom u Osijeku… To je bilo izuzetno dobro. Mene je ipak, još više kasnije, nekako veselilo sve to skupa objediniti, pa sam svoju generaciju glazbenika nastojao okupiti u show programima u okviru Zagrebačkog festivala. I ti su programi, u to vrijeme, bili nešto zbilja drukčije. Kad ste 1971. preuzeli Zagrebački festival, napravili ste veliki pomak u njegovoj produkciji i organizaciji? To je bilo nešto potpuno novo. Te godine cijeli je grad šest dana bio festival. Hoteli su radili posebne jelovnike: »odrezak a la Gabi Novak«, gostovale su nam tadašnje zvijezde broj 1 u svijetu, to je bio događaj koji nitko kasnije nije ponovio. Otkuda budžet za takvo što? Sve sam to producirao ja i moja firma Alta, jedna od naših najstarijih diskografskih kuća koja, usput, još djeluje. Društvo skladatelja nije financiralo festival u to vrijeme, sve je bilo prepušteno mom poduzetničkom instinktu. Imao sam prijatelje, a pomagali su Grad i Televizija Zagreb jer su i sami imali koristi od toga. To je bilo nešto na što sam još uvijek ponosan. Te je godine Zagrebački festival dobio nagradu kao najbolji festival Europe. S prekidima, vodio sam ga 11 godina. Danas je to ipak iza mene, malo se zabavljam drugim stvarima: igram bridge, predsjednik sam Zagrebačkog bridge saveza. Kad danas na radiju čujete neku novu pjesmu, pomislite li: »Ovo je dobro, volio bih da sam ja to komponirao ili otpjevao«? Moram biti iskren i reći da se to rijetko događa. Ja sam strog, moj nazor je malo drugačiji. Zgodan mlađi aranžer je Ante Gelo — on je pravi muzikant koji je svirao i u mom big bandu. Veseli me slušati ga kako svira, a i slušati ono što je aranžirao. Dobrih pjevača i dalje imamo. Massimo ima jedan specifičan stil, a i Ninu Badrić ili Vannu bih volio slušati u evergreenima. U svijetu kad pjevači žele pokazati da nešto znaju uzmu standarde i na njima se dokazuju. Jer to je to. U klasici postoje Bach i Mozart, a u ovoj mojoj glazbi postoje Gershwin, Cole Porter i tako dalje. I na njihovim se pjesmama treba znati dokazati. Ima li nešto što biste voljeli da Vam se dogodilo — a nije? Volio bih da sam se rodio u Americi, sad bih bio milijarder sa svojom glazbom. I gdje biste trošili novac? Ne znam. Tu kod Milice opet valjda, hahaha. Svoje bih Trnje cijelo preselio tamo. Svatko od nas sigurno je barem jednom pomislio: »Kaj bi bilo da se još jednom rodim? Bi li bio isti posao, iste nagrade, iste ženske, iste ljubavi, prijatelji, razočaranja, uspjesi?« Za prigodu uručenja Porina napisao sam tekst u kojemu nabrajam kako bih možda i mijenjao sve, ali na kraju kažem: »Sad više nemam dileme. Promijenit’ to ne može nitko. Da se još jednom rodim — bio bih isti — Fiko.« Koja su bila Vaša saznanja o Postolaru prije nego ste se upustili u postavljanje? U kojoj je mjeri gotovo potpuno nepoznato djelo izazov, osjećate li da Vam to daje određenu slobodu u odnosu na »repertoarne« opere? i poneka greška. Najveće zahvate radio sam u orkestraciji. Na primjer, po Straussu je standardna truba u orkestru trebala biti truba in F. Tek kasnije, orkestralni su muzičari utjecali da se, kao standardni instrument, koristi fleksibilnija truba in B (odnosno po potrebi in C). Također, u nekoliko situacija u partituri sam naišao na arhaičnu (iako za ono doba izvrsnu!) instrumentaciju koja je proizlazila iz sastava tadašnjih orkestara i broja izvođača. Zapravo se radilo o modernizaciji partiture, a u pripremi je i kritičko izdanje. O Postolaru od Delfta imao sam saznanja iz muzikoloških zapisa, odnosno knjiga (istaknuo bih vrlo vrijednu knjigu prof. dr. sc. Eve Sedak) i iz Bersinih pisama. Također, bila je izvođena nekoliko puta u drugoj polovici 20. stoljeća — srećom postoji i audio zapis. Pristup svakome djelu podjednaki je izazov i bez obzira radi li se o repertoarnom naslovu ili nepoznatom djelu, bitan je respekt i odnos prema partituri. Skladateljeva ruka bitnija je od dirigentove. Što mislite, zašto je opera tako rijetko postavljana? Zbog vremena u kojem je nastao, Postolar, odnosno Schuster — kako ga je »od milja« Bersa zvao, nije bio predodređen za sreću. Nakon uspjeha Ognja, Bersa je dobio narudžbu iz Londona za operu veselijeg sadržaja. Nakon mukotrpnog rada, završio je petu i posljednju operu — Der Schuster von Delft na Badnju večer 1913. godine. Londonske premijere nikada nije bilo, bečka Volksoper odbila je djelo kao neprikladno, pa je prva premijera bila 1914. u Zagrebu. To je bilo vrijeme političkog previranja koje je kulminiralo početkom prvoga svjetskog rata. Sadržaj i glazbeni jezik opere spaja bečku operetu s fantastičnim i dramatskim elementima. Kako je libreto temeljen na Andersenovoj priči, a moramo biti svjesni da Andersenove priče nisu protkane optimizmom, u libretu se javlja sraz i prebrza izmjena komičnih elemenata i duboke osobne ljudske tragedije. Problem je Postolara što je, kako piše u naslovu, zamišljen kao »komično–fantastična opera« — a pri radu na najnovijem postavljanju u zagrebačkom HNK — redatelj Krešimir Dolenčić i ja shvatili smo da moramo odbaciti mnoge komične elemente kako bi glazba i priča ostvarile cjelinu. rie, svi uz burno odobravanje brojnog slušateljstva umjetnicima i skladatelju. Glazba nasljednicima Koji biste značaj dali Postolaru u okviru povijesti hrvatske opere? M Kada govorimo o značaju u okviru hrvatske opere općenito, mislim da ona zaslužuje istaknuto mjesto i očuvanje na repertoaru. Možda baš zbog povije- U kakvom je stanju bila partitura i koje ste »zahvate« obavili kao redaktor? Partitura je bila u dobrom stanju. Radilo se o vrlo preciznom rukopisu u kojemu se ipak mogla pronaći Najjači element djela je majstorska partitura, odnosno umijeće kojim Bersina glazba dočarava atmosferu i priču. Osjećaju se tu utjecaji Verdija, Puccinija, Richarda Straussa, Johanna Straussa i drugih sa čijom se glazbom Bersa susretao u Beču, no konačan rezultat je originalna glazba bogata bojama, snagom i originalnošću iza koje stoji Bersa sam. Kakva je bila atmosfera u ansamblu dok ste radili na operi, kako su umjetnici prihvatili Postolara, s kakvim ste se teškoćama susretali? Iako mi je ovo bila prva operna premijera i imao sam veliku odgovornost i teret na leđima, moram priznati da je atmosfera u ansamblu bila vrlo opuštena i vedra tijekom svih mjeseci pripreme. Osobno me oduševio entuzijazam s kojim su svi protagonisti prihvatili rad na relativno nepoznatom djelu — solisti, Zbor, Orkestar i autorski tim na čelu s nezaobilaznim Krešimirom Dolenčićem, zaslužnim za scensko uprizorenje. Sve u svemu, jedna od veselijih i opuštenijih premijera od kada sam u Operi HNK. Postoje li neki daljnji planovi za operu, hoće li igrati u idućoj sezoni, hoće li gostovati negdje prema Vašim saznanjima? Postolar će ostati na repertoaru sljedeće sezone, a čuo sam i glasine o potencijalnom gostovanju — bilo bi lijepo da se nađe na nekoj pozornici i izvan Hrvatske, pa da se konačno ostvari Bersina želja. ani nove glazbe (DNG) Split, od 3. do 5. studenoga 2012., doživjeli su svoje četvrto izdanje. DNG Split pokrenulo je dvoje mladih entuzijasta: saksofonist i skladatelj Gordan Tudor i skladateljica Mirela Ivičević, koji su iz »dišpeta« odlučili pokrenuti potonulu splitsku glazbenu scenu i publici predstaviti nešto sasvim novo i za Split (nažalost) neuobičajeno — suvremenu glazbu. DNG su predstavili na nedavno održanoj Glazbenoj tribini Opatija, a tom smo prilikom s njima razgovarali o prošlosti i budućnosti njihova festivala. Piše: Zlatko Stahuljak Pri odgovoru na ovo pitanje sjetit ću se svog prvog susreta s Bersom. Ne znajući koju partituru listam, pomislio sam — ovo je vrhunski orkestrirani Wagner. Pogledom na prvu stranu otkrio sam da se radi o Bersinom Ognju. Postolar je jednako znalački orkestriran, no najinteresantnija je lakoća kojom Bersa neprimjetno prelazi iz karikaturalne operete u vrlo obojane ili vrlo tamne situacije. Majstorska partitura! Koji su »najjači« elementi tog djela? D Od 12. do 19. listopada 2012. održani su 12. dani glazbe Miroslava Miletića u Sisku pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Sisačko–moslavačke županije i Grada Siska u organizaciji Gradske galerije Striegl Što Vam je partitura još otkrila tijekom rada na postavljanju u HNK? snog konteksta njenog nastanka ili zbog činjenice da je Bersa htio da bude »europska« — nije se na vrijeme našla u okviru najvažnijih hrvatskih opera. Tu svakako mislim na opere Nikola Šubić Zrinjski i Ero s onoga svijeta koje se gotovo uvijek nalaze na repertoaru naših opernih pozornica, a usko su vezane uz hrvatsku povijest (Zrinjski), odnosno narodni mentalitet i folklorne elemente (Ero). Razgovarao: Dario Poljak iroslav Miletić, dugogodišnji član Matice hrvatske i promicatelj njezine djelatnosti u Sisku, jedan od najizvođenijih hrvatskih skladatelja u domovini i inozemstvu, violist i utemeljitelj međunarodno vrlo uspješnog Gudačkog kvarteta Pro arte Zagreb te organizator i glazbeni pedagog, proslavio je 87. rođendan 22. kolovoza 2012. godine. Svakog namjernika željnog podataka o skladatelju, dobro je uputiti na programsku knjižicu Miletićevih dvanaestih Dana, gdje je između niza činjenica dr. sc. Zdenka Weber, u prilagođenom tekstu iz svoje knjige »U zagrljaju glazbe« (2012.), muzikološkom točnošću navela do danas poznati popis brojnih skladbi Miroslava Miletića, glazbeno–stvaralačkog tradicionalista čiji tonski jezik ima izvorište u hrvatskim napjevima, ali i s uvijek prisutnom težnjom spram duha sadašnjosti novoga glazbenog izričaja. Autorska večer »Autorska večer skladatelja Miroslava Miletića« u župnoj crkvi Svetoga Kvirina (17. listopada), održana povodom 65. godišnjice skladateljskog rada, uz prigodne govore započela je praizvedbom Koncerta za violinu i gudače, op. 6 Ivana pl. Zajca. Taj rani opus poznatog hrvatskog skladatelja revidirao je i orkestrirao Miroslav Miletić. Kao solist nastupio je Tomaš Tulaček, gost iz Češke s međunarodnom karijerom niza nastupa u Europi. Uz dugogodišnji boravak u Londonu, već je ranije bio vezan sa Zagrebom, ponajprije obiteljskom djelatnošću djeda Bohumila, koncertnog majstora HNK u Zagrebu od 1912. do 1934. godine. Vrlo zakučasto i virtuozno pisano Zajčevo djelo, Tulaček je izveo sa širokim rasponom ljepote tonske slike svoje muzikalne svirke uz pratnju sastava: violine — Marco Graziani i Bernard Balaž, viole — Dragan Rucner i Miroslav Miletić i violončelo — Ivo Doljan. Slijedio je niz glazbeno dopadljivih djela Miroslava Miletića: tri skladbe za orgulje (Elegija, Hrvatska litanija, Cantus–Toccata), za gitaru — Međimurska/hrvatska suita, Sonatina za violinu i gitaru, skladba Cantone za flautu i gitaru, zatim Mladenove pjesme za mezzosopran i flautu te Ples za violinu solo. U njihovoj izvedbi nadahnuto su sudjelovali orguljaš Edmund Andler–Borić, violinist Marco Graziani, dobitnik prve nagrade na prvom Hrvatskom natjecanju mladih glazbenih umjetnika »Papandopulo«, mezzosopranistica Tihana Herceg Ivšić, gitarist Viktor Vidović te flautistica Ivana Zahirović–Négre- U četvrtak, 18. listopada, u Glazbenoj školi Frana Lhotke održan je koncert mladih umjetnika pod nazivom »Glazba nasljednicima«. Miletićeva djela izvodili su Ana Tomšić, glasovir (dva stavka iz suite Djeca plešu), Benjamin Jagec, klarinet (Monolog), Ivona Konjetić, glasovir (Sonatina), Ivor Prajdić, glasovir (Slavno doba), Ivana Galić i Karlo Ivančić (3 stavka za 4 ruke i Humoreska) te na kraju rasporeda, trubač Vlatko Šporčić (Impresije za trubu). Treba reći kako su ta djela većinom pisana prema uzrastu korisnika, kao i za njihove pedagoge. Djeluju slušno vrlo dopadljivo i pitko. Jednako tako, drugoga dana Festivala, izvedene su i skladbe hrvatskih skladatelja: Harlekinska etida Ive Josipovića (Tena Avdić, glasovir), Zlatne stijene Adalberta Markovića (Valentina Kasaić, harmonika), Dans la nuit i Ton etoile Berislava Šipuša (Ivona Konjetić, glasovir), Suzi Josipa Hatzea, Robinjica Blagoja Berse i U lovu je mjesec na sunce Dore Pejačevic (Iva Mihelić, sopran) te Po načinu starih (Ivor Prajdić, glasovir). Sve su izvedbe bile na zamjetnoj visini, a mladi umjetnici ili su velikom većinom bili ili su sada polaznici Glazbene škole Frana Lhotke u Sisku. Jednako je pouzdana bila glasovirska pratnja Sanje Krivošić uz nastupe B. Jageca, I. Mihelić i V. Šporčića. Odakle ideja o DNG Split? Tudor: Ideju za festival dobio sam po povratku u Split. Shvatio sam da moji budući studenti neće imati priliku poslušati kvalitetne izvedbe suvremene ozbiljne i manje ozbiljne glazbe, osim ako se sam ne prihvatim organizacije festivala koji će zastupati novu glazbu. Ivičević: Većina ljudi rekla nam je da nismo normalni, da »nema šanse« da se u Splitu ikada išta uspješno napravi, što nam je u neku ruku bila i dodatna motivacija. Čime se vodite pri izboru programa? Čime ste se vodili na prvom festivalu i čime se vodite danas? Tudor: Na prvom smo bili ograničeni vrlo skromnim budžetom, tako da su glazbenici koji su nastupili bili uglavnom naši prijatelji iz Europe i Japana. Generalno, trudimo se da na programu budu najaktualniji pristupi, ali i antologijska djela umjetničke glazbe 20. stoljeća, uz to i hrvatsko suvremeno glazbeno stvaralaštvo. Ivičević: Naša startna pozicija definitivno je »pionirske« prirode: u Splitu, osim nas, ne postoji druga institucija ili manifestacija koja se sustavno bavi suvremenom glazbenom umjetnošću. To je s jedne stane prednost jer nam je na raspolaganju čitav spektar pristupa; ne postoji nitko drugi u odnosu na koga bi se koncepcijski morali od- All that music... U petak, 19. listopada, na kraju Festivala nastupio je Ansambl Acoustic Project pod geslom All that music... na čijem koncertu nije bio prisutan pisac ovih redaka. Prema otisnutom programu u ukusno oblikovanoj knjižici, navodi se kako su sastav od deset glazbenika predstavili Dani Bošnjak, flauta, Vittoria Palumbo, oboa, Mario Čopor, glasovir, Marko Mihajlović, vibrafon, Stanislav Muškinja, bubnjevi, Martina Sačer i Josip Novosel ml., violine, Aleksandar Jakopanec, viola, Jasen Chelfi, violončelo i Dubravko Palanović, kontrabas. Na početku je izveden Miletićev Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gudače, kao vapaj posvećen Dubrovniku nakon razaranja 6. prosinca 1991. godine. Nastupio je klarinetist Bruno Philipp, također dobitnik prve nagrade na Natjecanju »Papandopulo«, a Ansambl je zatim izveo Sarabandu G. F. Händela, Fugu J. S. Bacha i Preludij skladatelja i kontrabasista Dubravka Palanovića. Slijedila su još djela sedmorice autora popularnijeg glazbenog sadržaja i to u obradbi D. Palanovića, uz jednu iznimku i Palanovićeve skladbe. Zaključni koncert, nastup solista B. Philippa, skladbe genija prošlih stoljeća, kao i Clair de Lune Claudea Debussyja te Paquito D’Rivere, Billa Evansa, EdenaAhbeza, Huberta Girauda, Nina Rote, uz grčku tradicionalnu (Misirlou), pobudile su zanimanje kod brojne publike na 12. danima glazbe Miroslava Miletića. Brigu oko ovogodišnjeg festivala uspješno je vodila Valentina Badanjak Pintarić. KONCERTI vosezonsko scensko uprizorenje komično–fantastične opere Postolar od Delfta Blagoja Berse tek je treće postavljanje ovoga djela u Zagrebu. Ansambl Zagrebačkog HNK s entuzijazmom se posvetio njegovu oživljavanju te je prva operna premijera u sezoni 2012./’13. doživjela izniman uspjeh. Brojne peripetije praćene sugestivnom glazbom uvjerljivo su prenijeli Orkestar i Zbor Hrvatskog narodnog kazališta te vrsni solisti: Vitomir Marof, Ljubomir Puškarić, Jelena Kordić, Helena Lucić Šego, Gorana Biondić, Ivana Lazar, Ozren Bilušić, Henrik Šimunković, Monika Cerovčec, Marija Kuhar Šoša, Domagoj Dorotić, Stjepan Franetović, Tamara Franetović Felbinger, Valentina Fijačko, Zrinko Sočo, Tvrtko Stipić, Siniša Štork, Ivica Trubić, Mario Bokun i Marko Cvetko. Scenska rješenja redatelja Krešimira Dolenčića vizualno su realizirali scenografkinja Dinka Jeričević, kostimograf Goran Lelas te oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Izvedbom je ravnao Ivan Josip Skender s kojim smo razgovarali o operi i čuli vrijedne i zanimljive pojedinosti o pothvatu prenošenja Bersine partiture u uspješnu scensku izvedbu. Željko Rakarić O Dani nove glazbe Split po četvrti put micati kako bi našli svoju publiku. S druge strane, to nosi i posebnu odgovornost. Stoga nam je posebno bitan način na koji su djela predstavljena, to jest da posjetitelj na odgovarajući način dobije sve informacije potrebne za razumijevanje pojedinoga djela, s obzirom da se s djelom najvjerojatnije po prvi puta susreće. Koji je cilj vašeg izbora programa? Edukacija splitske publike? Tudor: Edukacija splitske publike definitivno je naš prioritet; važno nam je nastaviti dovoditi interesantne skladatelje i interprete suvremene glazbe iz svijeta u Split. Želja nam je biti most koji povezuje Split s glazbenim umjetnicima i zbivanjima u ostalim dijelovima Hrvatske i svijeta. Ivičević: Velik dio naše publike (ne svojom krivicom) nema puno iskustva s glazbom koju festival nudi, pa je naša uloga, htjeli ili ne, i edukacijska. Razumijevanje novoglazbenih koncepata često ovisi o predznanju, a onda i o slušateljskoj praksi. Nijedno od toga naš prosječni posjetitelj nije imao prilike steći i na nama je, pa i u svrhu dugoročnog uspjeha projekta, da mu ponudimo svojevrsni crash–course u tom smislu. Njegovanje kulturne raznolikosti, iz našeg glazbeničkog kuta, za mene je najbitniji cilj DNG Split. Želimo dati ljudima priliku da steknu uvid u najrazličitija umjetnička viđenja stvarnosti, bez obzira jesu li im se na kraju svidjela ili ne. Ponuditi im izbor, to je nešto što u Splitu nije često, bez obzirao o kojemu se aspektu života radi. Kako komentirate stanje suvremene glazbe u Splitu i kakav je bio odaziv publike na koncerte? Tudor: U Splitu, nažalost, scene za ta- kvu glazbu nema. Međutim, nije to toliko tragično, jer nema je ni u puno većim gradovima. Što se odaziva tiče, mislim da je prosjek od 120 ljudi u publici sasvim solidan broj, posebno s obzirom da je u Splitu zaista malo lju- Bruno Konjević Razgovarala: Inja Jugo Festivalski koncerti u povodu Dana Miroslava Miletića GORDAN TUDOR I MIRELA IVIČEVIĆ O POKRETANJU POTONULE SPLITSKE GLAZBENE SCENE DNG Split: Mirela Ivičević i Gordan Tudor di imalo prilike doći u bliži kontakt s takvom glazbom. Ivičević: Odaziv je iznenađujuće pozitivan, a publika jednako raznolika kao i program na kojemu je u posljednje četiri godine bilo svega: različitih programa komorne glazbe, muzičkog teatra, sound arta, improvizacije, iskoraka prema cabaretu i jazzu. Tako je bilo i najraznolikijih reakcija, od smijeha do suza, od užasa i demonstrativnog napuštanja dvorane do dugih standing ovations. Posjetitelji su svakako bili »dirnuti« ili bolje reći »probuđeni«, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu, a to je ono što je smatram najvažnijim. Koliko se hrvatske glazbe izvodi na DNG Split? Tudor: Sigurno više od 2/3 programa čine skladbe suvremenih hrvatskih skladatelja. Imali smo 90–ak splitskih premijera i 20–ak svjetskih do sada. Ono što do sada iz financijskih razloga nismo imali priliku realizirati jesu narudžbe djela hrvatskih skladatelja isključivo za festival, no i to je u planu. Ivičević: Da, smatramo da je upravo na institucijama koje se bave promocijom glazbe i glazbenika odgovornost biti poticatelj suvremenog glazbenog stvaralaštva u sredini u kojoj djeluju. Prečesto se ta odgovornost u praksi svede samo na poticanje izvođačke prakse. Koji su vaši budući interesi i planovi vezani uz DNG Split? Tudor: Plan je da se DNG Split odr- že, što u našoj sredini uopće nije jednostavna misija. Dva od četiri izdanja festivala financirali smo uglavnom vlastitim sredstvima. Voljeli bismo, naravno, biti financijski sposobni za festival većih razmjera, ne samo po broju festivalskih dana i koncerata nego prije svega po sadržaju, ugostiti veće ansamble i projekte. Na našoj listi želja dugi je niz projekata koje bismo htjeli dovesti u Split ali nismo imali priliku, često iz nevjerojatno banalnih razloga, kao što je recimo nepostojanje odgovarajuće koncertne dvorane s glasovirom. Voljeli bismo da DNG Split budu platforma kako mladim skladateljima, tako i mladim izvođačima. Ivičević: Bitno nam je svakako potaknuti i glazbeno stvaralaštvo u Splitu, u kojemu, poznato je, ne postoji veća koncertna sezona klasične, a kamoli suvremene glazbe. Koliko god utopijski zvučalo, nadamo se da će se jednom, kao posljedica našeg djelovanja, pojaviti i domicilni splitski ansambli te veći broj skladatelja koji se bave ovom vrstom glazbe, nešto što bi se moglo nazvati scenom, čiji akteri će nam biti partneri, ali i djelovati neovisno o nama. Cantus Bacchanale u Maloj dvorani Lisinski Bakanalije s Ligetijem, Cageom i Foretićem Piše: Maja Stanetti Cantus & Lisinski, bakanalije su bile, uz sudjelovanje stalnih i mnogih pridruženih umjetnika, osobito vokalnih, duhovito i predano izvedene kao posveta opusima Györgyja Ligetija, Johna Cagea u obljetničkoj godini na izmaku te Silvija Foretića. Redom su to bile Ligetijeve Aventures i Nouvelles Aventures, avanture i nove avanture za troje pjevača i sedam instrumentalista, potom Bacchanale Johna Cagea, majstora zanimljivog zvučanja prepariranog klavira i na kraju ljubavni san, Liebestraum Silvija Foretića, kantata za tenor i četrnaest instrumentalista prema pjesmi Tadeusza Róžewicza u kojoj vokalnu dionicu po prvi puta nije izvodio autor, već tenor Stjepan Franetović i to na hrvatskom jeziku. Kompetentna izvedba predvođena voditeljem Berislavom Šipušem — i nove reakcije! Koliko li su buke takva djela izazivala, a danas se mlada publika, ako me primjećivanje ne vara — odlično zabavlja. S gudačima, puhačima, električnim gitarama, svakovrsnim udaraljkama, glazbalima s tipkama, bili oni preparirani prigodnim kvačicama, papirićima i ostalom robom ili ne bili, Cantus Ansambl ponovno je dokazao da ima motiv i razloge djelovanja. Plesni je prilog bakanalijama dao neumorni koreograf Milko Šparemblek u izvedbi Ive Vitić Gameiro. I na kraju, bakanalije nisu samo zabava jer se unutar njih krije sadržaj, ovaj put iz pera Ligetija, Cagea i Foretića, sadržaj kojemu smo itekako dužni. U žaru izvedbe Ligetijevih Avantura C antus Ansambl ima svoju dobro smišljenu politiku izvedbi djela prošloga i ovog stoljeća po kojoj je prepoznat i izvan granica drage nam domovine. I on svojim koncertima, poput mnogih drugih ciklusa, doduše s više pjesničke maštovitosti, nadjeva naslove. Na posljednjem u protekloj godini bio je to Cantus Bacchanale (prema naslovu skladbe mislitelja nepostojeće tišine Johna Cagea). Na njihovu drugom koncertu iz ciklusa Miro Martinić Bersin Schuster živi novi život U ČAST SAMOSVOJNOM GLAZBENIKU Miro Martinić KONCERTI RAZGOVOR S IVANOM JOSIPOM SKENDEROM POVODOM PREMIJERE BERSINE OPERE POSTOLAR OD DELFTA U ZAGREBAČKOM HNK 5 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. RAZGOVORI BROJ 177/178, VELJAČA 2013. Vjekoslav Skledar / HNK RAZGOVORI 4 Bacchanale — Srebrenka Poljak i Iva Vitić Gameiro BROJ 177/178, VELJAČA 2013. DVA KONCERTA POVODOM 20 GODINA SMRTI BRUNE BJELINSKOG Sjećanjima natopljena večer Piše: Višnja Požgaj Ugledni hrvatski skladatelj, akademik Bruno Bjelinski (Trst, 1909. — Silba, 1992.) bio je jedan od najpopularnijih i najplodnijih skladatelja 20. stoljeća. Iako je bio doktor prava, glazba, s kojom se zarazio već od malih nogu, postala je prema njegovim riječima »jednom od najvećih radosti koju čovjek može doživjeti«. Tu radost rado je dijelio s glazbenicima za koje je pisao, publikom, ali i sa svojim studentima na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je i sam izučio skladateljski zanat u razredima Blagoja Berse i Franje Dugana. Svoje je studente učio ne samo tajnama kontrapunkta i polifonije, nego i praktičnim kvalitetama života. Družio se s njima i izvan nastave srdačnim razgovorima uz kavu, kolače ili za boravka u dragim mu pla- ninama. To su bili dragocjeni i nezaboravni prijateljski susreti. Opus Brune Bjelinskoga vrlo je bogat i raznovrstan, s nekoliko antologijskih djela standardnog repertoara. Napisao je čak petnaest simfonija, šest simfonijeta, 22 solistička koncerta, 15 glazbeno–scenskih djela, niz komornih i vokalnih djela, kao i scensku glazbu. U godini 20. obljetnice smrti, glazbenici nizom koncerata posvećuju više pozornosti njegovu stvaralaštvu, posebice onom rjeđe izvođenom. Tako se i Simfonijski orkestar HRT–a podsjetio Brune Bjelinskog upečatljivim koncertom u sklopu njihova Majstorskog ciklusa. Pod vodstvom skladateljeva darovitog sina Alana Bjelinskog, koji je u svojoj dirigentskoj karijeri svojevremeno surađivao i s tim orkestrom, u toj iznimnoj prigodi predstavio je tri ranija očeva djela, nastala sredinom prošloga stoljeća. Divertimento za komorni orkestar i Prva simfonija — Simfonija ljeta vjerno su ogledalo skladateljeva prepoznatljiva izraza određena pitkim stilom neoklasicizma, dok Koncert za violinu predstavlja nešto ozbiljniju, za- htjevniju literaturu i nije repertoarno djelo. Stoga je bilo zanimljivo njegovo ponovno otkriće. Već su prvi taktovi neodoljivog, briljantnog Divertimenta uveli u opojno ozračje optimizma i u čarobni svijet vedrine protkane živom motorikom, dojmljivom melodikom i toplom lirikom, a vehementna i temperamentna dirigentska gesta potakla je glazbenike na visoku razinu koncentracije i oduševljenja, jer je Bruno Bjelinski skladao prirodno, razumljivo i blisko svima, i interpretima i publici, usprkos tada aktualnoj avangardi koju nije podnosio. U obilju skladateljevih solističkih koncerata posebno mjesto zauzima Koncert za violinu i orkestar skladan 1952., koji je već iduće godine dobio drugu Nagradu Hrvatskog glazbenog zavoda kao zanimljivo djelo, s naročito vrijednim drugim i trećim stavkom u kojima je autor želio pokazati dobro poznavanje violinske tehnike (jer je i sam počeo prvo učiti violinu kod svoje tete, poznate pedagoginje violine prof. Marijane Schön). Budući da je djelo tehnički iznimno zahtjevno, ne čudi da poslije prve javne izvedbe 1958., sa solistom Josipom Klimom i Zagrebačkom filharmonijom, Koncert nije izvođen. Stoga je to bila prilika za njegovu rehabilitaciju, ne samo javnom izvedbom, već i studijskom snimkom. Ugledni solist Anđelko Krpan, poznat po brizi za hrvatsku glazbenu baštinu, savjesno je prionuo poslu, tako da je njegova interpretacija bila nadasve studiozna i muzikalna, unatoč prigušenom tonu u odnosu na zvučniji orkestralni korpus. Bolji dojam kako u skladateljskom, tako i u interpretativnom pogledu pružio je drugi stavak Largo, s prekrasnom intimnom i toplom lirskom temom, kao i završni skercozni Allegro vivace, s opširnom kadencom i vedrom virtuoznom Codom na kraju. Slično ozračje kao na početku večeri, ponovilo se i na kraju s odličnom izvedbom Prve simfonije — Simfonije ljeta, te sjajne trostavačne intimne priče o mijenama raspoloženja dvoje za- Piše: Sanja Drakulić ljubljenih okruženih ljepotama prirode. Priroda, u kojoj je skladatelj znao punim plućima i s oduševljenjem uživati, tako je sočno, radosno i iskreno našla odraza u njegovim tonovima, harmonijama i briljantnoj orkestraciji. U drugome stavku, do izražaja je došla i lijepa kantilena koncertnog majstora Sergeja Evseeva. Bio je to vrhunac lijepe i sjećanjima natopljene koncertne večeri posvećene nezaboravnom profesoru i skladatelju Bruni Bjelinskom. Pola stoljeća umjetničkog rada Ljerke Pleslić–Bjelinski Ognjen Alujević Prerad Detiček čestita Ljerki Pleslić–Bjelinski i sudionicima koncerta U Njegove solo pjesme, osobito raniji ciklusi (kojima su podloga stihovi Gustava Krkleca i A. B. Šimića), traže iz- Ljerka Pleslić–Bjelinski cijelu je godinu pripremala program koji smo slušali u Muzeju Mimara. S pjevačima koji su izveli liriku Brune Bjelinskog već je u više navrata nastupala; svi su oni (osim jedne) bili studenti profesorice Zdenke Žabčić–Hesky, dakle, u podlozi imaju istu školu, a na pijanistici je bilo odabrati cikluse koji najbolje odgovaraju glasovima gostiju pjevača. Nije nimalo slučajno da je koncert otvorilo troje riječkih umjetnika — sopranistica Ingrid Haller i supružnici, Kristina i Robert Kolar. Njihovo veliko iskustvo u izvedbi popijevki, dugogodišnja suradnja s Ljerkom Pleslić–Bjelinski i još uvijek mladalački zvon glasova, kao stvoreni su za rane cikluse koji su otvorili koncert. Šest pjesama iz ciklusa Pjesme za bezimenu (1955.) na stihove Gustava Krkleca (Suze, Sijeno, Brat, Susret, Strah i Kupine), izvela je Ingrid Haller, gradirajući uzbuđenje od poruke bola i slutnje rata do oslobođenja duše u blještavilu sunca... Iz još ranijeg ciklusa Ciciban (skladana 1950. godine), Robert Kolar izveo je četiri pjesme. Snažnim baritonom i sjajnom dikcijom, Kolar je donio pjesme nastale na onomatopejske stihove Otona Župančića — Vrapci i strašilo, Uspavanka, Ciciban je zaspao i Zvona (u prepjevu Gustava Krkleca). Dijalogom za mezzosopran i klavir na stihove A. B. Šimića, skladanim 1974. godine, Kristina Kolar oduševila je publiku. Svojim raskošnim glasom vrlo je emotivno interpretirala pjesme Zemlja, Uspavanka, Smrt i ja, Povratak i Ples, potaknuta iznimno nadahnutom izvedbom vrlo zahtjevne klavirske dionice Ljerke Pleslić–Bjelinski. Ciklus Candomblé za sopran, klavir i udaraljke koji je Bruno Bjelinski skladao na vlastiti tekst (1972.), izdvaja se brazilskom inspiracijom i vječnom upitanošću skladatelja o životu i njegovim vrijednostima. Religiozne motive, uz razigrano tumačenu klavirsku dionicu i udaraljkašku pratnju Filipa Merčepa, snažno je donijela sopranistica Lidija Horvat Dunjko, a njena studentica, Ana Fortuna, predstavnica nove generacije hrvatskih pjevača — suptilno je interpretirala dječji ciklus Šuma spava. Sjetnim pjesmama iz ciklusa Gitanjali na stihove Rabindranatha Tagore, sopranistica Barbara Othman zaključila je koncert kojemu je, uz pečat autentičnosti, spiritus movens bila Ljerka Pleslić–Bjelinski. PROTOTIP SUVREMENOG MLADOG GLAZBENIKA ŠIROKIH ZANIMANJA Goran Jurić ovjenčan Nagradom »Ivo Vuljević« Hrvatske glazbene mladeži Piše: Martina Bratić N agrada Hrvatske glazbene mladeži »Ivo Vuljević« za godinu 2012. pripala je jednom od naših najperspektivnijih mladih pjevača koji već gradi uspješnu inozemnu karijeru, basu Goranu Juriću. Goran Jurić diplomirao je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Vlatke Oršanić. Osim glazbenoga usavršavanja, o čemu svjedoče sudjelovanja na mnogim majstorskim tečajevima uglednih pjevačkih pedagoga (Gerhard Zeller, Philip Pickett, Roberto Scandiuzzi i drugi), ovaj je mladi glazbenik jednako predano radio na glumačkom umijeću, kao i usavršavanju stranih jezika; trenutačno je apsolvent fonetike te talijanskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U prilog njegovu talentu i marljivosti govori i velik broj nagrada kojima se može pohvaliti: druga nagrada na Međunarodnome natjecanju pjevača Mikuláš Schneider–Trnavský 2010., prva nagrada na Međunarodnome natjecanju Iris Adami Corradetti također 2010., zatim Dekanova nagrada na Muzičkoj akademiji te posebno Rektorovo priznanje za međunarodne uspjehe. Pjevački debi ostvario je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu — u ulozi Plutona u Orfeju C. Monteverdija, uz niz drugih zapaženih uloga. Kao Baalov veliki svećenik iz Verdijeva Nabucca nastupio je u Rimskoj operi pod ravnanjem Riccarda Muttija (2011.), a potom su uslijedili nastupi pod dirigentskom palicom uvaženih glazbenika poput Nicole Pazskowskoga, Danielea Callegarija, dok su Zubin Mehta i Kent Nagan ravnali izvedbama u sadašnjoj matičnoj kući Gorana Jurića — Bavarskoj državnoj operi u Münchenu. Kao posebno vrijedne osobine dobitnika Nagrade, Prosudbeni je sud naveo upravo stalnu želju Gorana Jurića za napredovanjem i usavršavanjem, kao i nastojanje da općom naobrazbom i širokom kulturom sveobuhvatnije pristupi glazbenome djelu. Svečana dodjela Nagrade i koncert dobitnika održani su 29. prosinca u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a hrvatska publika Gorana Jurića ponovno će imati priliku slušati na 27. muzičkom biennalu Zagreb kada će, uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT–a pod ravnanjem Aleksandra Kalajdžića, sudjelovati u izvedbi kantate Jama Stanka Horvata. eško da je 100. obljetnica rođenja skladateljice i pijanistice Ivane Lang (Zagreb, 1912. — Zagreb, 1982.) mogla biti obilježena svečanije i značajnije nego što je to bila 17. listopada u Muzeju Mimara. Poštovanje je titralo u zraku — prema skladateljici, prema izvođačima, prema svim sudionicima i organizatoru, a ustvari skromno i uzvišeno prema glazbi samoj. Dupkom puna dvorana uveličala je događaj. Uz predsjednika HDS–a Zorana Juranića, viđene su mnoge istaknute ličnosti iz miljea ozbiljne glazbe poput Ive Lovrec Štefanović, Naime Balić i drugih. Na sveobuhvatnoj raskošnoj i odlično organiziranoj proslavi možemo zahvaliti pijanistici, magistri Žanini Bilić i njezinoj Udruzi za promicanje umjetnosti i kulture življenja Svetkovina iz Zagreba. Mislilo se na sve. Priredba je održana pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Ivana Lang diplomirala je klavir 1937. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Antonije Geiger– Eichorn. Kompoziciju je učila privatno kod Franje Dugana i Mila Cipre u Zagrebu i kod Josepha Marxa na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1943. godine radila je u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu kao profesorica klavira. Njezinih 110 opusa obuhvaća velik broj klavirskih skladbi, komorna i vokalna djela, Koncert za klavir i orkestar, orkestralnu i scensku glazbu (opera Kastavski kapetan te dva baleta: Lažni vitez i Ples sablasti). Glazba uvijek sebi nađe put Damil Kalogjera NAGRADE organizaciji Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, u Muzeju Mimara 23. studenoga održan je koncert vokalne lirike Brune Bjelinskog kojim je Ljerka Pleslić–Bjelinski obilježila 50 godina umjetničkog rada. Budući da se protkle godine napunilo dvadeset godina od smrti Brune Bje- Nijedan hrvatski skladatelj nije tako fino razvijao glazbenu nit kako je to radio Bruno Bjelinski kroz desetak ciklusa solo pjesama nastalih u razdoblje od 1947. do 1989. godine — od Cicibana do Davidovih psalama. vrsnu vokalnu tehniku, ali i emotivnu otvorenost pjevačica (Bjelinski je najčešće pisao za ženske glasove). To su pjesme koje traže stabilne i zrele interprete, jer su stihovi na koje su pisane misaoni, pomno odabrani i duboko ukorijenjeni u životnu filozofiju autora. Treba razumjeti što se pjeva i to prenijeti na publiku. Brojni izvođači dali su doprinos obilježavanju obljetnice T Piše: Svjetlana Hribar linskog (1909.–1992.), istaknutoga hrvatskog skladatelja, njena supruga čijim je djelima posvetila najveći dio vlastite koncertne karijere, Ljerka Pleslić–Bjelinski željela je upravo svojim obljetničkim koncertom podsjetiti zagrebačku publiku na cikluse solo pjesama koji nisu tako često izvođeni, a spadaju u sam vrh hrvatske vokalne lirike. Svetkovina za Ivanu Lang Dubravka Strejček Knežević imfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije obilježio je koncertom, održanim 15. studenoga u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, 20. obljetnicu smrti skladatelja i pedagoga Brune Bjelinskog — dirigirao je Alan Bjelinski, skladateljev sin, svestrani dirigent i čest gost Simfonijskog orkestra Svečani koncert, 17. listopada, Muzej Mimara Goran Jurić aktivni je operni, oratorijski te koncertni pjevač Glazba Ivane Lang neodvojivi je dio naše glazbene baštine jer je zapravo suvremena, to jest živi s vremenom i stilski je prepoznatljiva. Zato ne spominjimo 30 godina od skladateljičine smrti, već kažimo da je njezina glazba nastavila živjeti. A živi vedra, optimistična, blaga, lirska, suptilna, intimna, intenzivna, ali nikad agresivna, u svom ponekad idealiziranom svijetu, protkana intonacijama slavenskoga folklora... Folklor je skladateljici bio blizak, štoviše »stvarati u duhu narodne muzike, ali ne uzimati doslovno iz samog narodnog melosa«, bio je njezin ideal. Slavko Zlatić uputio je autoricu u istarski melos. Nema sumnje da je za života Ivana Lang, kao skladateljica, bila javno nepravedno zapostavljena i marginalizirana. Ali — ‘ko bi gori, sad je doli i obrnuto. Mnogi skladatelji u svijetu, koji su život proveli u drugom planu u doba postavangardnih previranja, sada iz njega izlaze. Dugo su u trećem planu bile žene kompozitori, ali biti skladateljica u današnje vrijeme skoro je pa prednost. Ne treba generalizirati i ništa nije jednoznačno, osim jedne istine, a ta je da glazba sama sebi nađe put prije ili kasnije. Navedimo nekoliko pozitivnih pomaka u promidžbi glazbe Ivane Lang koji se ističu unatrag 15–ak godina: od 1997. do danas njezinih šest opusa zabilježeno je na CD–ovima; pijanistica Tamara Jurkić Sviben koristi svaku priliku za promicanje ove glazbe u nas i u inozemstvu, od Izraela do Islanda; dvije solo pjesme: Ftiček (stihovi N. Pavića) i Lisinskom (stihovi V. Radauša) tiskane su 2005. u zbirci popijevaka hrvatskih skladatelja pod nazivom Torta (Edicija Spiller, Zagreb); Koncert za klavir i orkestar op. 22 Ivane Lang praizvela je Tamara Jurkić Sviben (njezin magistarski rad) u lipnju 2006. u Koncertnoj dvorani V. Lisinskog u Zagrebu u okviru Majstorskog ciklusa, uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT–a i dirigenta Mladena Tarbuka; 2007. u dvorani HDS–a održana je Tribina povodom 95. obljetnice rođenja i 25. obljetnice njezine smrti; 2008. godine jedna ulica u naselju Sopnica — Jelkovec u Sesvetama dobila je ime Ivane Lang; 2008. četiri klavirska opusa objavljena su u ediciji Ars Croatica nakladnika Cantus HDS; protekle je godine na više načina diljem Hrvatske obilježeno 100 godina od rođenja Ivane Lang: 17. Matetićevi dani (Rijeka, travanj) bili su posvećeni 110. obljetnici rođenja Tihomila Vidošića i 100. obljetnici rođenja skladateljice Ivane Lang; u Cavtatu u Domu kulture 18. lipnja u okviru Epidaurus festivala održan je koncert u povodu 100. godišnjica rođenja hrvatske skladateljice, pedagoginje i pijanistice; Kazališno–koncertna dvorana »Ivana Brlić–Mažuranić« iz Slavonskog Broda priredila je svečani koncert u čast Ivani Lang u dvorani Glazbene škole Slavonski Brod 16. studenoga; MIC KDZ objavio je notno izdanje: Nepoznatim stazama, ciklus popijevaka za sopran op. 54, Ivana Lang; Društvo studenata povijesti »Ivan Lučić — Lucius«, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 5. prosinca održao je X. Dies historiae: Žene kroz povijest u obliku niza predavanja, među kojima je bilo i predavanje Tamare Jurkić Sviben (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) — Hrvatske skladateljice kroz povijest i danas — Ivana Lang (1912.–1982.)…, a Udruga Svetkovina priredila je vjerojatno najveću svetkovinu Ivani Lang ikada do sada. Veliko i dirljivo priznanje Kroz program nas je vodila Žanina Bilić i višestruko talentirani solist Opere HNK u Osijeku Nenad Tudaković, kojega znamo kao glumca i plesača. Činili su to tako spretno i dostojanstveno da je bilo milina prepustiti se čak i tako opsežnom programu sastavljenom od skladbi jednog te istog autora. Izvedeno je 19 djela, a nastupilo 19 interpreta. Tako veliki program imao je sam po sebi oblik velike dobro osmišljene kompozicije u kojoj je časno bilo sudjelovati. Koncertni dio programa obogaćen je trima promocijama (dvaju notnih izdanja i jednog CD–a) i trima osvrtima. Kao prvo je muzikolog Ivan Živanović promovirao notno izdanje Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb iz 2012. godine: Nepoznatim stazama, ciklus popijevaka za sopran op. 54, Ivana Lang koje se sa- stoji od šest pjesama na stihove Filipa Valjala. Dvije pjesme kasnije smo čuli u koncertnoj izvedbi. O stvaralaštvu i izričaju Ivane Lang govorila je akademkinja dr. sc. Koraljka Kos. Koncert ja otvorila Biserka Krčelić dvjema skladbama za harfu solo: Zvona u oluji op. 89 i Toccatina op. 77. Zatim smo čuli izbor iz vokalne glazbe: bas bariton David Šeb, uz klavirsku pratnju Ivana Pernickog, izveo je Ruke bolesnog mladića op. 12 (stihovi F. Alfirevića); Dvije istarske (prema pjevanci Ivana Matetića Ronjgova), duet za sopran i mezzosopran op. 30: Uspavanku i Tancali su Vlašići izveli su Lidija Orešković–Dvorski, sopran, Kristina Beck–Kukavčić, mezzosopran i Krešimir Popović, klavir; Mak op. 6 (stihovi Đ. Arnolda) otpjevao je bariton Peter Schmidt uz klavirsku pratnju Ivana Pernickog; Pjesme Nokturno i Sumnja iz ciklusa Nepoznatim stazama op. 54 (stihovi F. Valjalo) izveli su sopranistica Ana Karuza Lovrić i pijanist Krešimir Popović. Nakon vokalnoga bloka, Gudački trio Krešimira Marmilića izveo je Narodnu op. 93, a sestre Ana i Nina Randić predstavile su Preludij iz ciklusa Mali šaroliki svijet za klavir četveroručno op. 61. Drugi osvrt priredio je Zlatko Madžar. Bila je to promocija nosača zvuka »Začarani klavir / Enchanted Piano« (Croatia Records, 2011.) Tamare Jurkić Sviben. Na CD–u je zabilježena i skladba Sonatina op. 24 za klavir solo. Tamara je potom uživo odsvirala djelo i time je započeo središnji dio koncerta posvećen klavirskim skladbama. Eva Kirchmayer–Bilić izvela je dva stavka iz ciklusa Impresije op. 64 (Ljeto i Jesen). Tercnu etidu op. 91 i Nonsku etidu op. 99 odsvirao je Ivan Pernicki, a Toccatu iz ciklusa Četiri kompozicije za klavir op. 50 Krešimir Popović. U trećem osvrtu Sanja Drakulić predstavila je notno izdanje Ars Croatica nakladnika Cantus HDS iz 2008. godine: Ivana Lang: Skladbe za klavir / Piano Compositions. Završni, treći dio koncerta započeo je Trio Orlando u sastavu Vladimir Krpan, klavir, Tonko Ninić, violina i Jasen Chelfi, violončelo, skladbom Nokturno za violinu, violončelo i klavir op. 84. Ples sablasti za violinu i klavir op. 97 izveli su Vlatka Pehljan i Tamara Jurkić Sviben. Koncert su završili Krešimir Popović i Ivan Pernicki izvedbom skladbe Perpetuum mobile za klavir četveroručno op. 106. Svečani koncert to je uistinu i bio. Izvođačka razina bila je vrlo visoka. Doista velik broj umjetnika i publike okupila je isključivo i jedino ljubav prema stvaralaštvu Ivane Lang. To je veliko priznanje javnosti i to je vrlo dirljivo. A obilježavanje obljetnice na način udruge Svetkovina može poslužiti kao uspješan obrazac za budućnost. Tako se to radi. Dubravka Strejček Knežević S 7 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. KONCERTI RAZGOVORI 6 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. Piše: dr. sc. Zdenka Weber Amadeus trio D oista, trebalo je sigurno mnogo truda i komunikacijskih sposobnosti za organizaciju tako opsežna festivala, ali ako je suditi prema svečanom otvorenju 5. studenoga održanom na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti, sva su se ulaganja isplatila. Naime, festival je započet predavanjem dr. sc. Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske na temu »Umjetnost i politika«. U dvorani, popunjenoj do posljednjeg mjesta, prevladalo je uvjerenje, što je potvrđivao dugotrajni pljesak, kako Hrvatska danas na čelu ima političara, ali i umjetnika, skladatelja, koji se itekako duhovito znao »prošetati« poviješću i pokazati različite načine korištenja, pa i iskorištavanja umjetnosti u političke svrhe. Pretežno mlada publika mogla je dobiti uvid u osobito indikativne veze između glazbene umjetnosti i politike, a prema reakcijama, u tome je itekako uživala. Na predavanju su bili prisutni hrvatski veleposlanik Gordan Bakota i prof. dr. Werner Hasitschka, rektor Sveučilišta za glazbu i scenske umjetnosti u Beču, a nakon pozdrava Andree Kleibel, prorektorice za me- đunarodne veze bečkog Sveučilišta, predsjednika je iscrpno i dokumentirano predstavio Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja. U nastavku je održan koncert na kojemu je nastupio Gudački orkestar Muzičke akademije u Zagrebu, što je svakako odličan primjer suradnje između zagrebačke i bečke visokoškolske glazbene ustanove. Prof. dr. Werner Hasitschka u pozdravnom je govoru naglasio upravo tu odličnu suradnju, a o dosadašnjim je kontaktima govorio Mladen Janjanin, dekan Muzičke akademije u Zagrebu. Mladi zagrebački gudači koje vodi istaknuti hrvatski violinist i profesor Jože Haluza, vrlo su nadahnuto i s puno angažmana izveli dobro odabrani program, Divertimento za dvije violine, violu i bas u D–duru, KV 136 W. A. Mozarta, Koncert za ksilofon i gudački orkestar B. Papandopula, s nadarenom solisticom Aleksandrom Šuklar, bečkom studenticom te, kao zvučni primjer predsjednikove glazbene imaginacije, Josipovićev Dernek za gudački orkestar, dva klavira i udaraljke s mladim pijanistima Vitom Vukov i Stipom Bilićem. Drugi festivalski kon- U nastavku festivala, brojna bečka publika ispratila je s oduševljenjem nastup Amadeus trija Zagreb čiji su članovi ruski violinist Leonid Sorokow, hrvatski violončelist Krešimir Lazar i armenski pijanist Ruben Dalibaltayan. Oni su 18. studenoga u baroknoj dvorani Palače Eschenbach izveli djela L. van Beethovena, B. Bjelinskog i P. I. Čajkovskog. Uz antologijske skladbe europskih majstora, Klavirski trio u B–duru Brune Bjelinskog privukao je osobitu pozornost glazbenom ekspresivnošću, a izvedbe renomiranih glazbenika potvrdile su njihovu vrlo visoku tehničku spremnost. Jedna od najljepših bečkih baroknih crkava, Peterskirche, u samome središtu grada uz legendarni Graben, bila je mjesto događanja čak triju koncerata. Tako su 20. studenoga nastupile sopranistica Lidija Horvat Dunjko i orguljašica Ljerka Očić. One su, uz svjetski repertoar, izvele skladbe T. Cecchinija, A. Motovunjanina i F. Dugana, a 21. studenoga, Kvintet limenih puhača Simply brass u sastavu Tomica Rukljić i Rudolf Homen, trublje, Hrvoje Pintarić, rog, Alan Bošnjak, trombon i Joe Kaplowitz, tuba, praizveo je Fantaziju i fugu u f–molu Damira Butigana i sjajno »ispuhao« Četiri plesa za puhački kvintet Tomislava Uhlika. Osobiti je pljesak 23. studenoga pratio nastup Komornog zbora »Ivan Filipović« pod ravnanjem Gorana Jerkovića, a skladbe J. Ćalete, D. Kempfa, M. Lešćana i T. Uhlika vidno su oduševile slušatelje. Kako je Davoru Merkašu uspjelo uključiti se u koncertnu sezonu koju u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici organizira Neues Künstlerforum, nastupio je 25. studenoga Kvartet flauti »4 syrinx« pred brojnom austrijskom publikom. I ovaj je put program bio dobro osmišljen, a uz skladbe Mozarta, Reiche, Griega, Laubera i Bizeta, četiri vrsne flautistice, hrvatske glazbenice Marina Novak i Darija Zokić, sa slovenskim članicama Kvarteta, Karolinom Šantl Zupan i Špelom Benčina, izvele su i vrlo dobro primljenu modernističku skladbu Monochromie Mladena Tarbuka. Oduševili Mateo Granić i Matej Meštrović Festival je ponudio ponešto za sve ukuse, pa je tako bio uključen i nastup rock sastava Elektrikeri čiji su članovi mladi gradišćanski Hrvati u Clubu Chelsea (26. studenoga). Nastup Ženskog zbora »Čipkice« pod ravnanjem Lidije Dokuzović i uz sudjelovanje gitarista Alana Skrobea u Hrvatskom centru kojim upravljaju gradišćanski Hrvati, bio je sjajno primljen, a raznoliki program skladbi folklorne provenijencije izvele su mlade pjevačice nadasve spontano, glasovno sigurno i u odličnom raspoloženju (30. studenoga). Po broju slušatelja najimpozantniji je bio koncert saksofonista Matea Granića, Vienna Classical Crossover Orchestra i pijanista Mateja Meštrovića u Orangerie dvorca Schönbrunn. S odlično aranžiranim crossover partiturama na osnovi klasičnog glazbenog repertoara (skladbe J. S. Bacha, J. Brahmsa, W. A. Mozarta, G. Bizeta i C. Sa- int–Saënsa), oduševili su jednako Mateo Granić, kao i Matej Meštrović. Pri tome su bile praizvedene i dvije Meštrovićeve skladbe, Cancanfantasie i The Walls of Jericho u kojima je briljirao saksofonist, a pijanist isticao svoju energičnu i uvjerljivu muzikalnost. Iste je večeri u Klubu Porgy&Bess bio nastup skupine Jazziana Croatica Borne Šercara. Ljubitelji jazza došli su na svoje, a u nešto više od sat vremena mogli su uživati u doista vrsnom muziciranju gitarista Ante Gele, pijanista Zvjezdana Ružića, saksofonista Vojkana Jocića, kontrabasista Tihomira Hojsaka i nadasve sposobnog bubnjara Borne Šercara. Osobito programsko obogaćenje bio je nastup Zagreb trija 4. prosinca u modernom zdanju Austrijskog osiguranja službenika. Pijanist Daniel Detoni, violinist Martin Draušnik i violončelist Pavle Zajcev, združenim su snagama i odlično uvježbano predstavili jedanaest skladbi autora iz deset država Europske unije te skladbu Capriccio Tomislava Uhlika, sve u okviru projekta Europske komisije »Culture 2007–2013 — Minstrel«. Zadnji koncert ovogodišnjeg 8. festivala hrvatske glazbe u Beču, nastup gitarista Srđana Bulata 6. prosinca u Ruprechts kirche, sadržavao je čak tri hrvatska ostvarenja, Muziku za gitaru F. Paraća, Tri hrvatska plesa B. Papandopula i Tri trubadurske S. Šuleka, u doista sjajnim izvedbama vrsnog mladog glazbenika. Svakako treba zaključno naglasiti da su svi koncerti održani u uglednim bečkim koncertnim prostorima, publike je trajno bilo u znatnom broju, a pljesak je uvijek bio dugotrajan i srdačan, što upućuje na vrlo dobre izvedbe, ali i na vrsno odabrana djela među kojima su upravo skladbe hrvatskih autora primane s očitim zanimanjem. Stoga se valja nadati i devetom izdanju ove vrijedne manifestacije hrvatske glazbe u Beču koju tako samoprijegorno provodi voditelj MIC–a Davor Merkaš. KONCERTNE IZVEDBE MILKA KELEMENA I IVE JOSIPOVIĆA Hrvatski skladatelji u Londonu Piše: Ognjen Tvrtković N jemačka pijanistica hrvatskih korijena Diana Brekalo ne prestaje promovirati skladbe koje pišu suvremeni hrvatskih skladatelji. Rođena u hrvatskoj obitelji u Stuttgartu, studirala je na prestižnim akademijama u rodnom gradu te u Londonu, a specijalizirala se i na posebnim seminarima i radionicama. Dobitnica je više nagrada na pijanističkim natjecanjima, svirala je u skoro svim europskim zemljama te u dalekoj Kini, Japanu i Americi, a bila je u više navrata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Posebno na festivalu koji se svake godine održava u Slatini u čast velikom hrvatskom suvremenom skladatelju Milku Kelemenu s kojim je već duže vremena u vrlo bliskim vezama, jer žive u istom gradu, pa je u svoj repertoar uvrstila više njegovih skladbi za solo klavir. Onu pod jednostavnim nazivom Sonata za klavir broj 1 iz Kelemenova ranog perioda stvaranja (1954.), redovito izvodi na solističkim recitalima s velikim uspjehom. U to smo se uvjerili u više navrata na njenim nastupima u raznim koncertnim prostorima u Londonu gdje je ovo malo remek–djelo sa svojom pregnantnom ritmičkom teksturom redovito nailazilo na odličan prijem kod publike, uglavljujući se komotno između djela velikih skladatelja bez ikakvih problema. Diana Brekalo, naime, posljednjih je godina djelovala kao klavirski pedagog u Londonu gdje je podučavala klaviru skladatelje u klasi poznatog britanskog suvremenog skladatelja Petera Fribbinsa. Bilježimo i da se ova vrhunska mlada solistica pojavila na koncertu u elitnom Cadogan Hallu travnja prošle godine gdje je imala čast praizvesti trostavačni Concerto za glasovir i orkestar Petera Fribbinsa (1969.) kojega je napisao godinu ranije misleći upravo na nju kao solisticu. Nastupila je uz renomirani Kraljevski simfonijski orkestar kojim je dirigirao Robertas Šervenikas. Snimke Koncerta naknadno su objavljene na CD–u, s koncertnim snimkama njegovih skladbi pod nazivom The Moving Finger Writes (Guild; GMCD 7381; 2012). Recentno, Diana Brekalo vratila se iz Londona (gdje je radila na Glazbenom odjelu Sveučilišta Middlesex) u Njemačku i preuzela klasu klavira na konzervatoriju u Würtzburgu, ali i dalje redovito dolazi u London i Veliku Britaniju nastupati u raznim koncertnim prostorima — solo i u komornim sastavima, kao i suradnica raznih instrumentalista. Bilježimo njen nedavni nastup u okviru jesenjeg ciklusa nedjeljnih recitala u poznatoj crkvi St. George’s Bloomsbury. Trijumf Kelemena i Josipovića Očito da ova vrhunska mlada solisticao kojoj je se, nažalost, premalo zna u Hrvatskoj, pristupa hrvatskoj glasoviračkoj literaturi sistematično i s pažnjom želeći tako svijetu pokazati što se kvalitetno stvaralo i stvara na tom području. A smještajući skladbe »naših« autora između djela poznatih svjetskih imena, na koncertu 30. rujna Diana Brekalo odabrala je zanimljiv repertoar — uz Beethovenovu Sonatu br.27., op. 90, Brahmsove Varijacije br. 1, op. 21 i Albenizov El Al- bacian iz suite Iberia, pravi trijumf bile su dvije skladbe hrvatskih skladatelja. Prvo je iznova izvedena Sonata broj 1 Milka Kelemena, a na koncu i minijatura Ive Josi- Diana Brekalo i Milko Kelemen povića Diabolezza iz 2005. godine, temeljena na starom istarskom narodnom kim skladbama koje izvodi Katarina plesu. Kako su posljednje skladbe no- Krpan dok je partitura proslijeđena sile u sebi povišeni ritmički potisak i preko Britansko–hrvatskog društva pregnantnost, bili smo nemalo izne- u Londonu. nađeni kako je publika toplo prihvati- Napomenimo da su koncertu prisula »naše« skladbe, nakon Albenizova stvovali brojni nekadašnji studenti španjolskog »štiha«. Diane Brekalo te nekolicina Hrvata Uz najave o kakvim se djelima radi, koji žive u Londonu, pa je cijeli konDiana Brekalo je naglasila da je Ivo cert prošao u krasnoj atmosferi. OstaJosipović sadašnji predsjednik Repu- jemo na liniji i čekamo kakva će nam blike Hrvatske, a da je Milko Ke- nova iznenađenja prirediti sjajna mlalemen jedan od istinskih inovatora da pijanistica, koja koncertatno djeluglazbe 20. stoljeća sa svjetskom kari- je po cijelom svijetu, a koja očito ne jerom i da će svirati jedno od njego- misli prestati s promoviranjem hrvatvih ranih djela. Možemo reći i to da je ske suvremene glazbe. Koja to zasluizvedbi skladbe Diabolezza kumova- žuje ne samo zbog svoga podrijetla i la i činjenica da smo joj dostavili CD nekakve moguće egzotičnosti, nego Passo sempio s klavirsko/čembalistič- prije zbog same kvalitete. 49. glazbena tribina Opatija Od 8. do 11. studenoga 2012., u Opatiji je održana 49. glazbena tribina Hrvatskog društva skladatelja čiji je program sastavio, kao i godinu prije toga, umjetnički voditelj Frano Đurović. Već tradicionalno, program se sastojao od koncerata i okruglih stolova, odnosno predstavljanja nekoliko različitih tema uglavnom usmjerenih na suvremeno hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, uz iznimke koje su Tribinu otvorile i prema prostorima izvan granica Hrvatske. Piše: Marija Saraga 49. GLAZBENA TRIBINA OPATIJA 2012. Zahvaljujući izvrsnoj inicijativi i vrlo uspješnoj provedbi svih priprema koje već osam godina provodi muzikolog Davor Merkaš, u Beču je od 5. studenoga do 6. prosinca 2012. održan 8. festival hrvatske glazbe u organizaciji Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb PROMICANJE STVARALAŠTVA SUVREMENIH HRVATSKIH SKLADATELJA 49. Glazbena tribina Opatija 8. — 11. studenoga 2012. korice opatija 02.indd 1 Mlade generacije na Tribini U svojevrsnom »pretprogramu«, prije otvorenja Tribine, predstavljen je HR Projekt u junior izdanju — nastupili su učenici Glazbene škole Pavla Markov- Petlju za šesnaest gudača Zlatka Tanodija, Divertimento za gudače Tomislava Uhlika i Četvrti zagrebački koncert Srđana Dedića u kojemu su kao solisti nastupili Martin Draušnik te flautisti Dani Bošnjak i Ana Batinica. Pri- Davorka Horvat uz Cantus Ansambl pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera ca iz Zagreba i Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke. Mladi pijanisti, violinisti, violončelisti, trubač, saksofonist, klarinetist, fagotist i gitarist pokazali su se pravim profesionalcima i oduševili publiku vrlo uvježbanim izvedbama, ali prije svega velikim entuzijazmom što su ga pokazali u izvedbama djela hrvatskih skladatelja, Brune Bjelinskog, Franje Krežme, Marka Gašparovića, Miroslava Miletića, Davorina Kempfa, Frane Đurovića, Blagoja Berse, Berislava Šipuša, Josipa Matanovića, Borisa Papandopula i Stjepana Šuleka. Na programu se našla čak i jedna praizvedba, Preludij za dvije flaute i klavir Anđelka Klobučara. HR Projekt, koji vodi pijanistica Katarina Krpan, također je i zatvorio Tribinu Koncertom iznenađenja, no s nešto manje uspjeha. Iznenađenje je bila zanimljiva ideja o vođenoj improvizaciji (u ulozi »vođe« našli su se Ivan Skender, Zoran Juranić, Frano Đurović, Krešimir Seletković te Silvio Foretić, a u ulozi izvođača, članovi HR Projekta, odnosno HR imProjekta), ali čini se, nije bila dovoljno promišljena i pripremljena te je bilo jasno kako je riječ tek o eksperimentu koji je izazvao podijeljena mišljenja prisutnih, a koji je prema riječima Frane Đurovića bio pokušaj oživljavanja radionica koje su postojale na nekim prošlim, davnim Tribinama. je koncerta dodijeljene su i dvije nagrade Hrvatskog društva skladatelja: Nagradom Boris Papandopulo nagrađen je Zoran Juranić za Koncert za violu i orkestar, a Nagradu Josip Andreis za muzikološku djelatnost i glazbenu publicistiku primila je muzikologinja Iva Lovrec Štefanović za radijsku emisiju Putovi hrvatske glazbe. Iste večeri, u kasnijem terminu, Tribina se okrenula prema jazzu, uz nastup Matmar trija u sastavu: klavijaturist Mateo Martinović, kontrabasist Tihomir Hojsak i bubnjar Alan Polzer, a koji su izvodili glazbu nadahnutu klasičnim i etno motivima. Drugoga dana, odličan koncert održao je Tudor / Batoš duo (saksofonist Gordan Tudor i pijanist Ivan Batoš). Briljantan i energičan nastup ovoga dvojca, pun izvrsne svirke, ali i humora, uključio je djela Matthiasa Kranebittera (Austrija), Ivane Kiš, Dubravka Detonija, Petra Bergama, večeri održao koncert. Vrsni glazbenici publici su, uglavnom solistički ili u komornim sastavima, predstavili djela skladatelja mahom iz Sarajeva — Đorđa Jovančića, Igora Karače, Ališera Sijarića i Dina Rešidbegovića, zatim skladbe Iannisa Xenakisa, Eliotta Cartera, Pierrea Bouleza te jednu skladbu Josipa Magdića čiji su karijera i život, kako znamo, godinama bili usko vezani za Sarajevo. Tribina bi se svakako trebala i dalje otvarati prema ansamblima, organizacijama, pokretima i događajima u regiji, a i šire, jer spoznaja o onome što se događa i negdje izvan naših zatvorenih prostora svakako nedostaje i može samo koristiti, bez da naruši karakter Tribine kao sajma suvremenog hrvatskog stvaralaštva i aktualnih tema u Hrvatskoj. Na Okruglom stolu Hrvatskog društva skladatelja postavljeno je pitanje koje je ostalo bez pravoga odgovora — ima li Tribina u ovome formatu dalje smisla. Mišljenje je da Tribinu treba i dalje podupirati, promovirati suvremenu hrvatsku glazbu i njezine autore, 2.11.2012. 15:08:04 no sve dok to čini samo za uski krug onih koji tu glazbu stvaraju i onih koji su uz nju usko profesionalno vezani, ona ne ispunjava svoj potencijal, postaje zatvorenom i okoštalom, neutjecajnom i tek godišnjim izletom na koji se odlazi zbog tradicije, a ne kako bi se nešto novo saznalo ili raspravilo. Pedeseti rođendan Tribine, koja je nekada bila istaknuta manifestacija međunarodnog značaja, svakako je prilika da se neke stvari nanovo promisle, razbude i postave. Predstavljanja drugih manifestacija suvremene glazbe uz već tradicionalne slušaonice elektronike Uz predstavljanje suvremenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini, na opatijskoj Tribini predstavila su se i dva festivala suvremene glazbe, jedan relativno mlad iz Splita i jedan već dobro poznati iz Zagreba, zašao u šesto desetljeće, no i dalje mlad. Četvrto izdanje Dana nove glazbe Split, održano u listopadu, uz općeniti credo, koncept, rezultate i planove za budućnost predstavili su voditelji festivala, jedinstvene manifestacije suvremene glazbe u Dalmaciji, saksofonist i skladatelj Gordan Tudor i skladateljica Mirela Ivičević. Program nadolazećeg 27. muzičkog biennala Zagreb, koji će se održati od 6. do 13. travnja 2013. godine s temom EU: INSIDE / OUTSIDE, predstavilo je njegovo novo umjetničko vodstvo, skladatelji Krešimir Seletković i Frano Đurović. Kao što je bio slučaj i proteklih godina, Frano Đurović na Tribinu je uvrstio dvije slušaonice elektroničke glaz- Gordan Tudor i Ivan Batoš — Tudor/Batoš duo Odjeci 49. glazbene tribine Opatija U spomen na Marka Ruždjaka Piše: Tomislav Fašaić S uvremena hrvatska glazbena scena u veljači je prošle godine pretrpjela veliki gubitak kada se, nakon kratke i teške bolesti, naglo i iznenada ugasio život renomiranog hrvatskog skladatelja, akademika Marka Ruždjaka. Svojim je stvaralaštvom neupitno ostvario posebno vrijedna postignuća i dao osobit doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, zbog čega s pravom zauzima istaknuto mjesto među značajnijim predstavnicima novije hrvatske glazbe. Ne čudi, stoga, što je u okviru programa 49. glazbene tribine Opatija zasebno mjesto zauzeo koncert održan njemu u spomen. Cantus Ansambl te je večeri (10. studenoga) pokušao »portretirati« skladatelja, a za tu prigodu odabrane su redom reprezentativne i antologijske Ruždjakove skladbe nastale u razdoblju od 1979. do 2006. godine, praizvedene u inozemstvu i u Hrvatskoj. S obzirom da je godinama bio vjerni pratitelj Tribine, koncert je bio osobito emocionalan za glazbenike, za posjetitelje i za one koji su poznavali omiljenog umjetnika i dragog profesora. Posvete Cantus Ansambla Komorni studio Zagrebačke filharmonije i Tudor/Batoš duo — vrhunci Opatije Tribinu je otvorio koncert »oživljenog« Komornog studija Zagrebačke filharmonije aktivnog 70–ih godina, kojemu je to zapravo bio prvi koncert u novome sastavu. Ansambl vodi koncertni majstor Zagrebačke filharmonije Martin Draušnik, a svi članovi, mladi glazbenici željni muziciranja, ujedno su članovi Filharmonije. Njihova je pozitivna energija bila čujna u sviranju, iako je uz veliki trud došao i nešto prevelik oprez te je nedostajalo malo ležernosti i slobode. Svakako se radujemo njihovim idućim nastupima u koje će, nadamo se, i dalje uvrstiti i djela hrvatskih skladatelja, a u Opatiji su s uspjehom praizveli skladbu Tuga je tuga Sanje Drakulić te izveli Con variazione za gudače Željka Brkanovića, u različitim su komornim sastavima, uz dirigenta Ivana Josipa Skendera, sopranisticu Davorku Horvat i glumicu Dunju Fajdić, izveli nekoliko istaknutih djela autora koji nas je napustio prošle godine. SJEĆANJE Uspjesi hrvatske glazbe u Beču po osmi put Vrlo dobre izvedbe i vrsno odabrana djela KONCERTI TRIBINE FESTIVAL HRVATSKE GLAZBE U BEČU cert, održan 11. studenoga u Theater Akzent, bio je, pak, prava svečanost jazzističkog i popularnijeg idioma u kojoj je uživalo nekoliko stotina pretežno hrvatskih pobornika proslavljenoga pjevačkog umijeća Josipe Lisac. Ona je u Beč došla sa svojim bandom u sastavu Josip Grah, truba i harmonika, Gojko Tomljanović, klavijature, Davor Črnigoj, bas, Borna Šercar, udaraljke, Elvis Penava, gitara i pijanist Matej Meštrović, s kojima je priredila dva sata posebnih glazbenih doživljaja, vrhunskog pjevanja i nadasve ugodne atmosfere potpomognute vlastitim vrlo spontanim vođenjem kroz program. 9 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. Privatni album Diana brekalo MEĐUNARODNI USPJESI 8 Komorni studio Zagrebačke filharmonije Mirele Ivičević i praizvedbu skladbe Hearing Voices Gordana Tudora. Njihov nastup bio je svakako jedan od vrhunaca 49. glazbene tribine u Opatiji. Izlazak izvan granica Hrvatske Tribina je ove godine, osim hrvatskoga stvaralaštva, ugostila i glazbu iz susjedne Bosne i Hercegovine. Skladatelj Ališer Sijarić drugoga dana Tribine održao je kratko predstavljanje suvremenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini. Sijarić je i umjetnički voditelj ansambla Sonemus koji je u Opatiji iste be nazvane Sam svoj majstor, davši tako prostor stvaralaštvu koje ne nalazi često mogućnosti za izlazak u javnost. U dvije slušaonice u kasnovečernjim terminima mogli smo poslušati djela Branimira Sakača, Josipa Magdića, Silvija Foretića, Zlatka Tanodija, Vjekoslava Nježića, Krešimira Seletkovića, Frane Đurovića, mladih skladatelja Marka Slavičeka, Tibora Szirovicze, Borisa Jakopovića i Antonia Babića, od kojih su neki još uvijek studenti kompozicije. Tradicijom je već postao i koncert Cantus Ansambla. Svoj koncert pretposljednjega dana posvetili su Marku Ruždjaku. Članovi Cantus Ansambla Versus za mezzosopran i klarinet iz 1979. godine bila je prva skladba koja je otvorila koncert, a sjajna izvedba Davorke Horvat (mezzosopran) i Danijela Martinovića (klarinet) oživjela je »kratku ovidijevsku scenu« koja kroz interakciju stapa dva srodna instrumenta — ljudski glas i klarinet. Uslijedio je Tvoj i moj Libanon za sopran, recitatora i dva udaraljkaša; Davorki Horvat pridružili su se Dunja Fajdić, recitatorica te Vojislav Čičić i Marko Mihajlović na udaraljkama. Noćni divan za solo violončelo izveo je Jasen Chelfi, Trio Seraphim za klarinet, violu i klavir ponovno Danijel Martinović, ali uz sjajno zajedničko muziciranje s Tvrtkom Pavlinom (viola) i Srebrenkom Poljak (klavir), dok su studiju Incontro za obou i marimbu, koja proučava odnos između tih dvaju instrumenta, izveli Branko Mihanović (oboa) i Marko Mihajlović (marimba). Posljednje izvedeno djelo bila je La Frontera (Poema en varios metros, idiomas, y estilos) za sopran i komorni orkestar iz 2006. godine, za koju je skladatelj primio i Nagradu HAZU, a koju su izvrsno interpretirali Davorka Horvat i Cantus Ansambl pod dirigentskom palicom Ivana Josipa Skendera. Omiljeni profesor i prijatelj Marko Ruždjak bio je omiljen među kolegama i među svojim studentima s kojima je izgrađivao osobito prisan odnos, ne samo kao profesor nego i kao vrlo pronicljiv i mudar čovjek od kojega se uvijek imalo što čuti i naučiti. Ovaj Hommage à Marko Ruždjak na najljepši je mogući način podsjetio na skladateljevu veliku i značajnu ulogu u našem glazbenom životu i pokazao da omiljeni profesor i skladatelj i dalje živi sačuvan u lijepoj uspomeni svojih kolega koji s poštovanjem i s ljubavlju slijede njegov dubok i neizbrisiv trag. BROJ 177/178, VELJAČA 2013. CHANSONFEST 2012. FESTIVALI UMJETNOST NAJMLAĐIH 19. hrvatski dječji festival »Djeca nose svjetove na dlanu« U znaku broja petnaest! Piše: Siniša Škarica ekoh sebi, četrnaest puta sam zaobilazio novovjeke večeri šansona, petnaesti put idem! Bila je to noć kada se na Jelačić Placu slavio povratak generala Gotovine i Markača koji su, prije odlaska na prijam kod predsjednika Republike, hodočastili i u prvostolnicu. Gužva na Kaptolu je dakle bila neminovna. Odlučio sam, gradskim ću busom preko Remeta, to je najbolje, barem ne moram razbijati glavu zbog parkinga. Moguće je upravo ta spoznaja, uz onaj neizbježni osjećaj krivnje što mi se javlja kod god preskočim događaj za kojeg mislim da bih mu trebao nazočiti, prevagnula na stranu mojega prvog susreta sa Chansonfestom. I kada sam stigao, i to u zadnji čas, dvojio sam se na tren: zavući se u ugodno popunjen parter ili se popeti stubištem i prisjetiti se kako sjediti na polupraznom balkonu Komedije uopće nije loša stvar. Slika je dobra, ton je dobar, a ako ti se program učini neprobavljivim možeš se u svakom trenutku onako neprimjetno kako si i došao — iskrasti. Kao što se iz priloženog vidi, za to nije bilo po- Piše: dr. sc. Snježana Miklaušić–Ćeran Iako nas je dugogodišnji ravnatelj Festivala Dalibor Paulik zauvijek napustio u ožujku prošle godine, ta već tradicionalna svečanost dječjega stvaralaštva nastavila je kročiti utrtim putem zahvaljujući uigranoj ekipi svih onih koji su godinama surađivali u ostvarenju priprema i završne svečanosti. Ulogu ravnatelja preuzeo je — prema odluci članova Udruge Hrvatski dječji festival — Ivan Kuliš, ostavši i dalje njegov izvršni producent. Na suradnji se zahvalila Zorica Klinžić, pa je Upravni odbor Festivala, čijim je nastojanjem pod kraj prošle godine ostvarena jedinstvena smotra dječjega stvaralaštva, radio u sastavu Ivan Kuliš, Ariana Kralj, Boris Ciglenečki i Hrvoje Markulj. Kao dan održavanja završne priredbe utvrđen je treći vikend u mjesecu studenome čime se i dalje može naslutiti ishodište Festivala i Maloga Zagrebfesta u studenome 1992., kada je svečano proslavljena 750–a obljetnica »Zlatne bule« i povlastica slobodnoga kraljevskog grada koje je Gradecu (Zagrebu) dodijelio ugarski kralj Bela IV. u Virovitici 16. studenoga 1242. godine. Trajni zapisi festivala Da bi mladi pjevači iz gotovo cijele Hrvatske pokazali 18. studenoga 2012. umijeće pjevanja i scenskoga pokreta publici u Velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, pobrinulo se Prosudbeno povjerenstvo za odabir skladbi u sastavu Ljerka Marković–Gotovac, Boris Ciglenečki, Hrvoje Markulj, Tomislav Rižnar, Mladen Magdalenić, Toni Eterović i Ivan Kuliš. Ne manje složen i zanimljiv posao u vrednovanju i odabiru najboljih pristiglih učeničkih radova imali su Prosudbeno povjerenstvo za literarne radove: Marija Tuksar, Dubravko Jelačić Bužimski, Tea Odobašić i Margarita Vrbanović te Prosudbeno povjerenstvo za literarne radove: Ivona Biočić–Mandić i Ana Novoselac. Kao i ranijih godina, trajni zapisi 19. hrvatskog dječjeg festivala »Djeca nose svjetove na dlanu« ostaju »Zbornik 2012.« u kome su tiskani tekstovi uglazbljenih i 2012. izvedenih dječjih pjesama, nagrađeni literarni i likovni radovi, zatim tiskano notno izdanje pjesama s tekstom, melodijom i naznačenom harmonijskom pratnjom te kompakt ploča sa zvučnim zapisom izvedenih skladbi. Jednostavno i realistički koncipirano likovno rješenje naslovnica tiskanih izdanja i CD–a oblikovale su Ana Kunej i Zlatka Salopek. Scenarij za koncertnu izvedbu odabranih festivalskih dječjih pjesama osmislila je Ivana Gudelj, a kroz program je vodila Uršula Tolj. Pred brojnom publikom izmijenilo se na pozornici Dvorane Lisinski dvadeset dječjih zborova predškolskog i školskog uzrasta, a na kraju su svi zajedno — već tradicionalno — otpjevali pjesmu »Djeca nose svjetove na dlanu« (autorskoga trojca Dalibor Paulik — Zorica Klinžić — Toni Eterović). Prepoznavanje vrijednosti i ustrajanje na kreativnosti Pogledajmo redom, prema CD–u kojega je objavio Menart: Kseniji Erker je Zoran Mišolongin podario »Što će biti sa mnom«, nakon dugo godina jednu po svemu pogođenu intimnu na tragu davno, na njenom samom početku, napisane »Proljeće bez tebe«; Hrvoje Hegedušić pak je sam sebi darovao još jednu zagrebačku, izvukavši odnekud iz rukava neponovljivog Dragu Britvića i »Još puno bu rož«. Goran Karan i Helena — soul/jazz — Bastić zajedno su napisali, a Nikša — sve prisutni — Bratoš upakirao u latino–laganicu »Zaboravi«; Alki Vuici je Zrinko Tutić pomogao da u romansi po cigansku optuži »Pucaš u leđa«, a već duži niz godina bjelovarski Kerempuh Mladen Veselo društvo šansonijersko u prvom planu: s lijeva na desno Igor Brešan (pol glave!), Kostadinka Velkovska (profil s kosom!), Goran Karan, Dražen Žanko (malo iza!), Helena Bastić, Hrvoje Hegedušić (sijedi iza!), Ksenija Varvodić Periš i Rajko Dujmić Brešan (aranžman Remija Kazinotija) izveli su tri lica svakodnevice: »Opet isti dan«, »Ljubavno pismo« i »Jedno drukčije lice«. »La vie en bleu«, fantazija je Vladimira Kočiša Zeca, Leonarda Čečija Bakse i Tonija Eterovića po onoj »svuda poći, kući doći«, koju je živopisno izvela zagrebačka kazališna glumica Andrea Baković (prvi put više nisam mlad« (s kojom, kako sam rekao, završava koncert, ali započinje CD) i uglavnom nadahnutom konferansom Voje Šiljka, ni sat i pol prošao je brzo i bezbolno u usporedbi s većinom priredbi koje nose atribut zabavnih. Rekao bih, nepravedno zapostavljen u gradu koji je kulturna metropola ove države (a bio je i one bivše!), u I skoro da bi Vojo Šiljak, nastavili se tako, mogao prozvati ne samo veterane zagrebačke škole šansone, što je učinio na početku priredbe, već u buduće i svu publiku! Veselo finale: tutti! trebe; večer koja nosi — oduvijek sam tako osjećao — ne baš najsretniji naziv festivala šansone (premda, šansona je kod nas već odavna udomaćen izraz za taj specifičan glazbeno–pjesnički idiom) bila je večer ugodnog iznenađenja. Pogotovo za nekoga tko se dugo odupirao provjeriti svoja apriorno suzdržljiva stajališta. Uostalom, da sam samo dočekao Arsena Dedića i njegovu »Jednostavno — više nisam mlad«, vrijedilo bi. Dedić se često poigravao na temu dolce far niente — slatko je ne raditi — onako voajerski, jer zna on bolje od ikoga: bez rada sa svim svojim talentima i erudicijom ne bi dospio tamo, visoko, gdje ga odavna vidimo. Tako će i ovdje, unatoč tjeskobi zbog neumitnog protoka vremena, zaključiti: »kao da je bilo noću/ kao daje bilo jutros/...al ja ipak hoću/ neveri usprkos«. Dakle, iako je kao posljednju, petnaestu stvar čitave večeri izveo jednu od svojih ponajboljih skladbi ne samo u posljednjih dvadesetak godina, od barda se to i očekuje. Iznenađenja Čestitke maestru Peri Gotovcu na Nagradi za doprinos dječjem stvaralaštvu Jedan od mogućih oblika komunikacije u našoj glazbenoj sredini i poziv skladateljima na suradnju jest i »Spomen–plaketa za promicanje glazbenog stvaralaštva za djecu« čiji je prošlogodišnji laureat maestro Pero Gotovac. Uspjeh posljednjeg Festivala potaknut će zasigurno pravodobno pripreme za održavanje jubilarnog, 20. po redu, pri čemu se mogu slijediti dobra ostvarenja, ali i razmisliti o novinama kojima bi se pridonijelo obogaćenju glazbene literature za djecu u čemu bi trebali sudjelovati skladatelji udruženi u svoju krunsku strukovnu organizaciju — Hrvatsko društvo skladatelja. Glazba za djecu pronalazila je među hrvatskim skladateljima sljedbenike još od Vatroslava Lisinskog, utemeljitelja mnogih glazbenih vrsta u prvoj polovici 19. stoljeća, pa možda nije pretjerano reći i glazbe za djecu uobličene u mnoge zborske skladbe. Među hrvatskim skladateljima ima onih koji su pisali nešto jednostavnije instrumentalne i vokalne skladbe za interprete dječjeg uzrasta, poput Zlataka Grgoševića, Stjepana Šuleka, Ive Kirigina, Brune Bjelinskog, Mila Cipre, Lovre Županovića, dr. Huberta Pettana, Marijana Burića, Franje Lučića, Miroslava Miletića, Pere Gotovca, Ivane Lang, i drugih. Često su skladbe nastajale iz potrebe nadomještavanja stručne pedagoške literature (kao primjerice u opusu Ivane Lang), ali i za potrebe izvedbe djela hrvatskih skladatelja na natjecanjima učenika glazbenih (i plesnih) škola, koja od 50–ih godina 20. stoljeća, organizira strukovna pedagoška udruga Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga. Glazbeno stvaralaštvo za djecu može se stilski odrediti kao neoklasično Nadamo se da će Hrvatski dječji festival nastaviti svoj život, potičući kreativnost najmlađih, osobito u onim sredinama koje ne bilježe brojnija glazbena događanja te da će i dalje uživati podršku svih dosadašnjih podupiratelja: Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu, i šport Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Hrvatskoga društva skladatelja (i nakladnika Cantus) i Programa za djecu i mladež HRT–a. Visoko pokroviteljstvo predsjednika Republike Hrvatske, dr. sc. Ive Josipovića, jednoga od mnogih iz niza hrvatskih pravnika i skladatelja, moglo bi sigurno pomoći u pripremama jubilarnoga festivala »Djeca nose svjetove na dlanu« i osvještavanju trajne potrebe skladanja novih skladbi koju će slušati i rado izvoditi najmlađi budući glazbenici i prijatelji glazbe. HR TOP 40 Službena nacionalna lista Instituta hrvatske glazbe Piše: Tomislav Vuković Medak Gaga ispalio je ponovno jednu smišnu, »Gore, dolje — bit će bolje«! Od onih koje dolaze, Buzećanka Ivana Majcan dobila je fini tekst pjesnika–veterana Jakše Fiamenga »Večer je kasna, dušo« što su ga uglazbili riječki meštri popa Duško Rapotec Ute i Aleksandar Valenčić. Osobno mi u samom vrhu »Vrijeme rastanka« Mladena Burnača (tekst: Fayo, aranžman Dragtin Herendić), pokazala je kako je Chansonfest svih ovih godina širio granice idioma (poput one šibenske Dalmatinske šansone) i lako se mogla zamijeniti s najuspjelijim pop pjesmama iz povijesti Zagrebfesta. Arsen je napisao još jednu tipično dedićevsku, duhovitu, »Reci nešto jednostavno«, što ju je u aranžmanu Ante Gašpardija uvjerljivo izvela mlada Splićanka Ksenija Varvodić Periš; tri festivalska veterana Dražen Žanko (s vlastitom skladbom na stihove Katarine Fućek), Kostadinka Velkovska (Toni Eterović — Vojo Šiljak) i autor–pjevač, karikaturist, pjesnik, novinar Igor I nstitut hrvatske glazbe na svojim mrežnim stranicama od sredine siječnja objavljuje HR TOP 40 — službenu nacionalnu listu radijskog emitiranja domaćih singlova. Institut svakoga tjedna objavljuje 40 aktualnih singlova hrvatskih izvođača koje su prethodnog tjedna najviše emitirale hrvatske radijske postaje. Popis emitiranja sastavlja se za program 80 postaja, uključujući najveće i najutjecajnije nacionalne i regionalne te veliki Ivor Matić smišljen 1994. godine u vrijeme Domovinskoga rata, Hrvatski dječji festival doživio je 19. izdanje slijedeći temeljnu zadaću promicanja dječjega stvaralaštva — pjesništva, likovnog izražavanja i izvođenja novih skladbi pisanih upravo za tu prigodu. Prema zamisli Zdravka Šljivca, poticaj za festival dao je dvije godine ranije u vrijeme održavanja Malog Zagrebfesta ‘92. Na tom festivalu koji je imao i nagradu »Zlatna nota« — održanom uz pokroviteljstvo tadašnjeg direktora Zagrebfesta Drage Diklića — Ivan Kuliš, organizator festivala, okupio je niz malih pjevača, članova zborova iz cijele Hrvatske. Kako navodi u knjižici ovogodišnje priredbe, slijedeći stečena iskustva, dvije godine potom, osmislio je Hrvatski dječji festival u suradnji s Daliborom Paulikom i uz podršku glazbene organizacije Croatian Music Art. Kada im se prije dvanaest godina pridružila Zorica Klinžić, u Hrvatski dječji festival uvedena su još dva oblika natjecanja najmlađih kreativaca — likovno i literarno stvaralaštvo u što su, kao i u glazbenome dijelu, bili uključeni učitelji osnovnih škola. ZAMP O Za svakoga ponešto Ivor Matić ili nadahnuto tradicijskom glazbom pri čemu se, osobito u vokalnim skladbama, poštuju načela klasične harmonije ne udaljavajući tako receptivnu slušnu komponentu od dječjeg uzrasta kome je manje bliska disonanca i njena primjena u (avangardnoj) glazbi 20. stoljeća. Može se istodobno ustvrditi da doživljena glazba ima odgojnu i obrazovnu komponentu sukladno razmišljanjima austrijskoga pedagoga Kurta Pahlena, koji smatra da doživljavati i izvoditi glazbu dijete treba učiti na isti način kao hodanje, govor kao jedinstveni oblik komunikacije s okolinom, pisanje, crtanje i slično. Možda uspjeh 19. hrvatskog dječjeg festivala može zapaliti novu iskru u odnosu skladatelja i autora tekstova prema glazbenoj baštini kroz koju će najmlađi naraštaji učiti stvarati i izvoditi glazbu, prepoznavati vrijedna djela i ustrajati na kreativnosti u vremenu u kome moderna tehnologija ostavlja sve manje vremena za istinsko druženje s književnom, likovnom i glazbenom baštinom. su se, naravno, krila na drugoj strani kod većine od onih preostalih četrnaest naslova! Ili preciznije, izrazito slabog mjesta nije ni bilo, čini mi se, zahvaljujući i dobroj mjeri između renomiranih izvođača i onih koji to još nisu te solidnoj listi važnih autorskih imena. Ivor Matić R Mladi pjevači iz gotovo cijele Hrvatske pokazali su 18. studenoga 2012. umijeće vokalne kulture i scenskoga pokreta u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Tradicionalna zajednička pjesma za kraj HDF-a 11 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. Ines Novković FESTIVALI 10 Rajko Dujmić i Zrinko Tutić: pjevaj našu pjesmu! Prate Ksenija Varvodić Periš, Toni Janković, Alka Vuica (skriveni pozdrav publici!), Mladen Medak Gaga i Ksenija Erker je srećemo već na drugom Chansonfestu 1999., ali znamo je i sa Zagrebfesta). Toni Janković, davno, na početku, frontman Divljih jagoda, rado viđen na ovom festivalu, na stihove Sanje Grčić, izveo je vlastitu »A onda«, dok je autor–pjevač srednje generacije, zaprešićki Kutinjanin Goran Aleksić, umjesto Lorce, ovaj put uglazbio Sergeja Jesenjina i njegovu »Ljepotica bješe Tanja«. Prateći »mali veliki zabavni« ansambl — dvanaestočlani sa šest cura u štrajhu — pod ravnanjem Josipa Cvitanovića je, kako se ono kaže, bio na visini zadatka. Dakle, s Arsenovom »Jednostavno — broj lokalnih postaja. Osim ukupnog broja emitiranja, kriteriji za plasman na listi su doseg i slušanost radijskih postaja. Tako emitiranje na nacionalnoj postaji donosi pjesmi više »bodova« od emitiranja na maloj lokalnoj. Sastavljanje pouzdane top liste moguće je zahvaljujući inovativnom sustavu Playkontrol koji koristi napredne softverske algoritme za prepoznavanje zvučnih zapisa. Iz tvrtke Informacija d.o.o. koja je izra- gradu u kojemu se porodio idiom što se kiti sintagmom Zagrebačke škole šansone, u gradu koji ima jednoga Arsena Dedića, Zvonka Špišića, Hrvoja Hegedušića... jednog Dragu Britvića (čiji stihovi, i tog 16. studenoga se to pokazalo, žive ako njega i nema među nama). U tom gradu, takvom festivalu atribut »međunarodni« piše se sve sitnijim slovima, iako je tamo 1998. započeo ambiciozno i gotovo ravnopravnom podjelom domaćih i stranih imena. Ali, kaže se koliko para, toliko muzike, a para je sve manje, a ni publike nije više. Toga petka u Komediji bilo je manje od tristo posjetitelja! dila sustav napominju da su u prvim tjednima liste moguće osjetne promjene na njoj, zbog naknadnog unosa pjesama u bazu za pretraživanje, koje obavljaju nakladnici pjesama. Budući da je radio i dalje medij koji najviše utječe na promociju i popularnost glazbe, lista HR TOP 40 predstavit će javnosti, medijima i glazbenicima svježe i relevantne podatke o tome koje pjesme doista jesu hitovi koje sluša cijela zemlja, što dosad nije bilo moguće po- Nadam se da onima koji ovo budu čitali neće trebati kao i meni sljedećih petnaest godina da se odluče provjeriti stanje »šansonijerskog duha«, jer bojim se da njegov ravnatelj Hrvoje Markulj, na čijem entuzijazmu u dobroj mjeri sada leži ovaj festival, neće imati dovoljno snage (čitaj: financijskih argumenata) da ga održi i sljedeće godine i da bi Dedićeva »Jednostavno — više nisam mlad« mogla ostati kao zaključni alibi (ili epitaf?) jedne 50 godina duge tradicije. Unatoč pratnji pet respektabilnih pokrovitelja: Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Gradskog poglavarstva Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba, Hrvatskog društva skladatelja i provjerene organizacije samoga Cantusa. Naime, da se ne zaboravi (a zaboravilo se!) godine 1962. na Festivalu zabavne glazbe Zagreb prvi puta je održan poseban program Večeri šansona s deset skladbi, pobjednica je bila »Ko crne ruže cvijet« Ive Kustana i Blanke Chudobe u izvedbama tada velikih estradnih zvijezda Ljiljane Petrović i Dušana Jakšića. (Koincidencija s istom sudbinom zaborava diskografskog rođenja rocka, simptomatična je!). Da, ova večer, ako se prisjetimo kako smo je započeli u čast oslobođenih generala, završila je prilično očekivano »Mojom domovinom« u zajedničkoj izvedbi svih sudionika, kojima su se pridružili i nazočni autori Zrinko Tutić i Rajko Dujmić. uzdano znati. Informacije dobivene tim putem bit će dragocjene svima: skladatelji i izvođači znat će odmah na kakav prijem njihova nova pjesma nailazi kod urednika i publike, a diskografi će lakše prepoznavati nove talente čije se pjesme dopadaju javnosti i posvetiti im više pozornosti. Vjerujemo da će lista biti zanimljiva i medijima — od tiskanih i internetskih dnevnika i časopisa do, naravno, radijskih i televizijskih postaja koje dobivaju zanimljivu informaciju i predložak za stvaranje novog sadržaja. BROJ 177/178, VELJAČA 2013. 13 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. TKO JE TKO U SVIJETU GLAZBE? Poznavanje i poštivanje prava autora i izvođača od strane koncertnih promotora, osnovni je preduvjet za scenu kojom će svi biti zadovoljni Koncertni promotor jedna je od važnih karika u glazbenom biznisu, no s obzirom da je hrvatsko glazbeno tržište prilično malo, ova profesija kod nas se još uvijek nalazi na marginama te manjina hrvatskih autora i glazbenika dolazi s njom u doticaj Piše: Tomislav Vuković ZAMP KONCERTNI PROMOTORI 12 7. regionalni sastanak društava za kolektivno ostvarivanje glazbenih prava Zajedno do legalne online glazbene ponude Piše: Tomislav Vuković K ao što sama riječ kaže, koncertni promotor je privatna osoba ili pravni subjekt (firma) koji se bavi promocijom, dogovaranjem i rukovođenjem koncertne turneje za bukirane izvođače. Vani je uobičajen i pojam tourpromoter (promotor turneje). Naime, u inozemstvu nije neobično da koncertni promotor dogovara turneje i vodi brigu o cijeloj turneji, dok su kod nas promotori uglavnom fokusirani na dovođenje glazbenih zvijezda izvana te dogovaranje koncerta na samo jednoj lokaciji (obično je riječ o većim glazbenim događajima). Koncertni promotor može raditi za određenu dvoranu, koncertni prostor ili pak, neovisnu firmu. U uređenom glazbenom biznisu običaj je da uglavnom komunicira s booking agencijama ili glazbenim menadžerima izvođača koje želi angažirati. Načelno, ta je komunikacija dvosmjerna, to jest, menadžer može kontaktirati promotora kako bi se dogovorila turneja ili obrnuto. Obveze promotora prema izvođačima Osim striktno poslovnog aspekta koji uključuje organizaciju koncerta ili turneje, pronalazak odgovarajućih dvorana ili prostora, dogovaranje cijena ulaznica, promociju i oglašavanje koncerta, inače ugovornih aktivnosti kojima promotor nastoji posao učiniti profitabilnim, kao organizator koncertnog događanja jasno je da snosi neke obveze i prema izvođačima. Vjerojatno najpoznatija obveza jest ispunjavanje uvjeta iz takozvanog ridera. Rider je lista zahtjeva i kriterija koje je nužno ispuniti kako bi izvođač mogao održati kvalitetan koncert. Postoji tehnički i takozvani hospitalityrider. Sljedeća vrlo važna obveza koncertnog promotora prema izvođačima (i autorima), jest plaćanje izvođačke i autorske naknade. Rider — lista zahtjeva Većina profesionalnih grupa i izvođača tehnički rider već ima objavljen na svojoj web stranici, a tu se obično nalaze podaci o potrebnoj opremi (uglavnom uključuje određene marke i specifikacije pojačala, set bubnjeva, broj monitora i mikrofona na pozornici i tako dalje), razglasu i opremi za ton majstora te rasvjeti. Hospitalityrider (kod nas se uglavnom naziva samo rider) uključuje listu osobnih zahtjeva članova grupe. Najčešće se traži određeni standard hotelskih soba u kojima će izvođači odsjesti, transport do mjesta održavanja koncerta, određena hrana i piće te dodatne stvari koje članovima grupe boravak na određenoj lokaciji mogu učiniti ugodnijim. U medijima se često mogu pronaći rideri svjetskih glazbenih zvijezda u kojima stoje gotovo nemogući zahtjevi poput bazena u backstageu, privatne teretane na izoliranom katu hotela ili 50.000 pčela. Neki, poput Van Halena (poznat je njihov rider u kojem, između ostalog, traže zdjelu M&M bombona iz koje moraju biti uklonjeni oni smeđe boje), svojim nerealnim zahtjevima zapravo samo testiraju profesionalnost i odgovornost organizatora, nakon neugodnih iskustava iz prošlosti. Uglavnom je običaj da koncertni promotor rider dogovara s booking agencijom ili menadžerom grupe, a krajnja lista, rezultat je pregovora, no sve razumne potrebe uredno se ispunjavaju. I dok su vani nemogući rideri samo mamac za medije (jer u njima obično i završe) kojima bend dodatno promovira turneju i koji se ne shvaćaju previše ozbiljno, kod nas je čak i sam pojam ridera, u kojima se iznose osnovni zahtjevi, egzotika. Tako je, prije par mjeseci, rider splitske grupe TBF dospio u medije u negativnom kontekstu, iako ni organizator ni medij koji je listu zahtjeva objavio, nisu shvatili kako je riječ o klasičnim, gotovo minimalnih zahtjevima koji se bilo gdje u svijetu podrazumijevaju kao standard. Autorska i izvođačka naknada Svaki koncertni promotor i organizator koncerta dužan je podmiriti izvođačku i autorsku naknadu.Izvođačku je puno lakše percipirati i ona je predmet ugovora između izvođača (to jest booking agencije) i koncertnog promotora te se obično plaća unaprijed. Autorska naknada, nažalost, često se brka s izvođačkom, iz čega proizlazi krivi zaključak kako se pojedine izvođače treba dvaput plaćati za istu stvar. To međutim nije tako, važno je razlikovati autora, to jest osobu koja djelo stvara i kojoj pripada naknada, od izvođača koji to djelo izvodi. Premda u pravilu autori nisu izvođači, kao što ni mnogi izvođači nisu isključivi autori djela koja izvode, postoje oni koji su jedno i drugo, takozvani kantautori. Dakle, ukoliko je izvođač ujedno i autor svojih djela (poputArsena Dedića, Gibonnija i drugih), evidentno je da istoj osobi pripada izvođačka i autorska naknada. O autorskoj naknadi, odnosno honorarima skladatelja, tekstopisaca, aranžera — koji se također naplaćuju od organizatora koncerta — brine autorska organizacija (u Hrvatskoj je to HDS ZAMP, u drugim zemljama svijeta njemu sestrinske organizacije). Razlog takvome modelu ostvarivanja autorskih prava leži u već spomenutoj činjenici da najčešće sami izvođači i članovi benda nisu istovremeno i jedini autori svih djela koje izvode, pa je autorima nemoguće pratiti na kojim se sve koncertima i kada njihova djela izvode. Na primjer, hrvatski organizator nastupa TheRolling Stonesa vrlo bi teško, bez posredovanja društva za kolektivno ostvarivanje prava, dobio odobrenja autora svih djela koja bi se na izvodila na koncertu. Na primjer, autori hita »Anybody Seen My Baby« koji grupa često izvodi, uz izvođače Micka Jaggera i Keitha Richardsa, također su Lang Kathryn Dawn te Mink Benjamin. Organizator bi tako morao za svaku pjesmu kontaktirati mnoštvo autora i osobno zatražiti licencu, što je vrlo kompliciran posao koji oduzima vrijeme i novac. Posredovanje autorskog društva u takvim slučajevima olakšava poslovanje i koncertnim promotorima i autorima. jetu na koncertnu ponudu gleda kao na kulturnu ponudu zemlje, pa su davanja državi, vezana uz koncerte, nešto povoljnija u odnosu na neke druge djelatnosti. U Hrvatskoj zasad ne postoji politika takvog pozitivnog utjecaja države na koncertnu ponudu koja izravno poboljšava i turističku ponudu zemlje. HDS i ostale glazbene udruge, zajednički i kroz Institut hrvatske glazbe, pokušavaju ukazati na pozitivne učinke takve potpore koncertnim događanjima. HDS ZAMP tako je ugovorio tarifu za koncerte kojom potiče povećanje koncertne ponude. Nažalost, u zemlji posluje mali broj profesionalnih koncertnih promotora i velik broj (ne)stručnih organizatora koncerata. Nerijetko se mlađim bendovima događa da su izloženi određenim pritiscima od strane organizatora, pa su za svoj rad neodgovarajuće plaćeni ili nisu plaćeni uopće. S druge strane, problem je što većina mladih izvođača i autora ne poznaje dovoljno svoja prava, pa ih se može vrlo lako izmanipulirati ili nagovoriti na nepovoljne uvjete. Svakako da se događa da izvođači nastupaju besplatno — zadovoljni samo pruženom prilikom za nastup i mogućnošću predstavljanja publici. Što može biti dobro i opravdano (u svakom slučaju stvar je odluke samih glazbenika), no razlika je pristaju li na takve uvjete svjesni svojih prava te obveza organizatora ili se takvi uvjeti prihvaćaju kao prirodno stanje stvari. Jer, ako već glazbenici nisu svjesni svojih prava i kako njima upravljati, teško je osvijestiti i one koji bi ih trebali poštivati. Mile Kekin (Hladno pivo) kav, podložanje pravnim sankcijama. Organizator toga koncerta, koji se, gle čuda, zove kao i naš hit, valjda je, osupnut našim »kraljevskim« zahtjevima, jedva dočekao da svoju muku podijeli s drugima, međutim, desila se suprotna reakcija od očekivane jer su naši zahtjevi zbilja u okviru prosječnog banda s ovih prostora, a s inozemnim izvođačima nećemo se uspoređivati. Kao autorski bend upoznati smo s autorskom naknadom, no moram priznati da su rijetki koji iza koncerta traže da ispunimo formulare sa set listom pjesama izvođenih na koncertu, što je u svijetu normalno. U nas se još uvijek izbjegava plaćanje gdje god se može, osim naravno kad su u pitanju veći dvoranski koncerti, ozbiljniji klubovi i uhodani festivali koji ne propadaju nakon jedne do dvije godine. Koncertni promotor jedan je ozbiljan i odgovoran naziv za ljude koji se žele baviti tim poslom. To je studiozan posao koji zahtjeva potpuno posvećivanje, dakle organizacija od temelja da bi se ulog isplatio, a takvih je, kao što sam već spomenuo, malo. Većina naših promotora uglavnom se bavi dovođenjem stranih izvođača, organiziranjem evenata, tu i tamo turnejica nekog od naših popularnih izvođača. Jedno je sigurno, da je ovo naše malecko tržište bogatije ili kojim slučajem veće, vjerojatno bi promotori mogli pomoći bendovima, kako starijim, tako i mladim. No, dotad je situacija kako se tko snađe. Malo je turneja ili koncerata koji se mogu organizirati na nivou i s ozbiljnim sponzorima, pogotovo što se tiče neke scene koja nije estradno komercijalna. Do tada na sceni djeluju samo estradni menadžerii kojekakvi organizatori koji idu po principu sigurno je sigurno, pa zovu uvijek jedna te ista imena i po više puta godišnje, što onemogućuje rad ikakvih novih bendova na sceni. Naš uobičajeni rider sastoji se od dva dijela, onaj tehnički, to jest, oprema potrebna za nastup na bini i gostoprimstveni, znači sve izvan bine, večera i piće, smještaj nakon koncerta, što nije nešto zahtjevno i trebalo bi biti standard, a ne čuđenje u pojedinih kvazi organizatora. Naravno, na zapadu takve teme odavno nisu predmet rasprava, nego nešto što je sastavni dio posla kojim se bavimo. Nažalost, živimo gdje živimo. Već, čim se pređe granica u susjednu nam Sloveniju, situacija je daleko profesionalnija. Naravno, trebalo bi učiti od boljih. Remi (Elemental) Autorske naknade naplaćene za koncerte obračunavaju se za svaki pojedini događaj (koncert), sukladno popisima izvedenih djela i isplaćuju se upravo onim autorima čija su djela na pojedinom koncertu bila izvedena na hrvatskim i na inozemnima pozornicama. Honorar im se isplaćuje putem njihova matičnog društva. Na isti način hrvatski autori za izvođenje svojih djela na koncertima u inozemstvu, preko HDS ZAMP–a primaju autorske naknade. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Isto tako stoji i činjenica da se nerijetko u svi- Nikša Mandalinić (TBF) Što se autora i njihove naknade za nastupe tiče, premda je suradnja HDS ZAMP–a s koncertnim promotorima i organizatorima koncerata u zemlji uglavnom dobra i utemeljena na odredbama zajedničkog sporazuma, postoje i oni koji neuredno ispunjavaju sve svoje obveze prema bendovima. To onda ponekad uključuje i izbjegavanje plaćanja autorske naknade. Takvim stavom i ponašanjem prema izvođačima te autorima glazbe, nažalost neozbiljni organizatori izravno štete svojemu poslovanju i glazbenoj sceni općenito. Obračun autorske naknade za koncerte u Hrvatskoj sporazumno je ugovoren s Hrvatskom gospodarskom komorom koja glazbene promotore okuplja u zasebnoj grupaciji te Udrugom koncertnih promotora PROMO. Naknada iznosi 10% od bruto prihoda, a uz primjenu ugovorenih popusta ona se snižava čak do 5%. Time je naknada svakako u razini (u pojedinim slučajevima i nešto niža) od onih u zemljama regije i širega europskog okružja. I dok u svijetu koncertne turneje redovito, bez obzira o kakvom se bendu radi, podrazumijevaju stručno osoblje koje uz koncertnog promotora radi na organizaciji, mali i srednji bendovi u Hrvatskoj (a takvih je kod nas najviše) većinu poslova obavljaju sami. Takav bend koji uspije angažirati vozača i tonca te pritom pokriti sve troškove turneje i ostati na pozitivnoj nuli, obično svoj pothvat smatra uspješnim, što je tragična činjenica okruženja u kojem izvođači djeluju. nije radio jest priupitati kolegu koji je već radio s njim. Mala je ovo zemlja, pa to nije problem. Moram priznati (da pokucam) kako nam se rijetko dogodilo da nas promotor zezne. Možda je to i zbog našeg menedžera Tajsona koji ima iskustva, ali i vrlo uvjerljive argumente zašto bi bilo pametno držati se dogovora. Upoznat sam s autorskom naknadom koja pripada autorskim bendovima i mislim da se situacija tu znatno poboljšala. Sve više koncertnih promotora prijavljuje. Smatram da dobri promotori mogu pomoći kompletnoj sceni. Njihov je posao da medijski pripreme teren za koncert. Ako nemaš dobrog promotora u gradu, može ti se lako dogoditi da nitko ne zna da uopće sviraš. Dosad smo najbolja iskustva imali s beogradskom agencijom Longplay koja stvarno zna posao i kako se radi »hype« oko nekog koncerta. Glede zahtjeva iz našega ridera, oni nisu ništa posebno. Gajba pive, negazirane vode, litra crnog, litra bijelog vina, wc u bekstejdžu i nitko sretniji od nas. Hladno pivo ima i pozitivnih i negativnih iskustava s koncertnim promotorima. Kao u svakome poslu i ovdje ima ljudi koji znaju prodati bend i onih koji prodaju samo praznu priču. Najbolji način provjere promotora s kojim bend Iskustva s koncertnim promotorima dosta su podijeljena, jer smo mi jako koncertno aktivan band, naravno, to su nam glavni životni prihodi. Imamo prilike svirati na mjestima na kojima se po prvi put svira, pa sve do svima dobro znanih i uhodanih klubova, festivala i slično. Problem nastane kad se neki nadobudni vlasnici objekata ili mogući organizatori koncerata upuštaju u organizaciju za koju ili nisu kompetentni ili idu svjesno na štetu izvođača. Zadnje takvo loše iskustvo imali smo prošloga ljeta na takozvanom Festivalu 7 jezera kod Ploča gdje je jedan od organizatora nestao s novcima, a drugi odbija bilo kakvu komunikaciju — kompletno su ostali dužni svim glavnim izvođačima druge i treće večeri, to jest TBF–u, RambuAmadeusu, Darkwood Dubu i ostalima. Ali, zanimljivo, ne žele da im se kritizira festival kako bi i dogodine mogli raditi iste stvari, dakle, na štetu izvođača. Znači, u ovome slučaju nikakve medijske ni popratne pravne zaštite od takvih likova, pažnja i senzacije ostavljaju se za slučajeve tipa, zahtjevni rider i slično. Pravih promotora ima šačica i oni se trude održati dignitet toga posla i moram priznati iz iskustva da su žene u tom poslu sve zastupljenije, što je dobro jer su odgovornije. Uglavnom situacija ide na bolje. Što se tiče recentnog slučaja s našim riderom, došlo je do isprike od strane potpisnice toga članka, međutim, nama i dalje nije bila jasna svrha objavljivanja kad je takav rider sastavni dio ugovora potpisanih između dvije strane i kao ta- vesti vodu na svoj mlin, zakinuti nas, ali srećom to se događalo na početku naše »koncertne« karijere. Sada smo jednostavno prošli previše toga da bismo nasjeli na neke trikove, a i pomaže kada bend ima sposobnog booking menadžera! Neugodna iskustva bila su malo češća u drugim zemljama regije, a najmanje neugodnih iskustava bilo je u Sloveniji. Mislim da su oni ipak na nekoj višoj razini organizacije. Promotori obvezu plaćanja autorske naknade ispunjavaju rijetko. Postoji njih nekoliko koji se brinu oko toga, ali većina je zapravo nedovoljno upoznata s cjelokupnom procedurom. Mnogi od njih ni ne znaju za autorske naknade... Savjet mladim autorima i bendovima — stvarajte i svirajte što više! Stvarajte vjernu publiku i ne odustajte, jer nekad ćete morati odustati i od honorara. Puno strpljenja, marljiv rad, dobra volja i originalnost mogu vas dovesti daleko! Zoran Marić (predsjednik udruge koncertnih promotora PROMO) Mislim da promotori zapravo osluškuju što publika želi, pa joj onda to i daju. Ima tek nekoliko promotora koji su »pioniri« što se tiče nekih novih imena, bendova i pojedinaca… Izdvojila bih Matu Škugora čija glazbena pronicljivost već dugi niz godina stvara trendove na koncertnoj sceni u Zagrebu. Od dobroga promotora očekujem da bude dobar selektor bendova i izvođača, ali i profesionalan prema onima koje odabere za svoj program, klupsku večer ili festival. Ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko je bitna profesionalnost i stručnost promotora! Naš rider slobodno se može pogledati na našoj stranici www.elemental.hr. Sve što tražimo u njemu odgovara nekim minimalnim, ljudskim i profesionalnim uvjetima i za sada nismo imali nikakve pritužbe! Prije svega, moramo istaknuti da su zahtjevi izvođača najčešće priča sama za sebe unutar jednog koncertnog projekta. S razvijanjem koncertne industrije neobični zahtjevi bili su skoro uobičajeni, a s manjom dostupnošću informacija to je tada bio onaj dio slagalice koji je fanovima davao potpuniju sliku omiljenog izvođača. Prema našem dosadašnjem iskustvu, moramo priznati da je bilo svega, ali rijetko se što nije moglo ispuniti. Oni promotori koji tome pristupaju profesionalno znaju da se takve stvari zapravo jako rijetko događaju, a nažalost, danas su elementi ridera postali stvar dodatnog publiciteta koji sve manje zanima i fanove. Hrvatski izvođači također su uvijek dragi, imaju i oni svoje zahtjeve, ali svakako u granicama našeg standarda. Kao firma često surađujemo s udrugama koje štite autore i izvođače, pogotovo surađujemo s HDS ZAMP–om i to kroz nekoliko djelatnosti naše firme. Suradnja je najintenzivnija vezano uz našu djelatnost kao publishera gdje sa ZAMP– om blisko surađujemo u nastojanjima da zaštitimo prava naših autora. Naš booking odjel uredno prijavljuje sve koncerte koje organiziramo te, također, kroz taj aspekt blisko surađuje sa ZAMP–om. Naša suradnja kao izdavača (izdavačka djelatnost) također uključuje suradnju i rad sa ZAMP–om, tako da u stvari dobro surađujemo na širokom polju te smo gotovo svaki dan u kontaktu s nekim od Odjela te Službe. Na kraju dana, za pozitivno i profesionalno poslovanje bitno je sudjelovati u razvijanju kako izvođača, tako i cijele profesije koje na ovaj način čini U utorak, 4. prosinca 2012., u prostorijama HDS ZAMP–a održan je 7. regionalni sastanak društava za kolektivno ostvarivanje glazbenih prava koji je okupio predstavnike autorskih organizacija iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Osim jačanja regionalne suradnje radi kvalitetnijeg ostvarivanja prava autora glazbe i razmatranja prijedloga Direktive EU, sudionici su raspravljali i o mogućnosti stvaranja jedinstvena regionalnog glazbenog tržišta kao preduvjeta za dolazak velikih međunarodnih digitalnih servisa poput Youtubea, iTunesa ili Spotifyja. Igrom slučaja, Sastanak se poklopio s proširenjem iTunesa na nova tržišta i njegovim ponovnim nedolaskom u Hrvatsku, premda ulazi na tržišta zemalja na kojima je gospodarska situacija daleko lošija od one u Hrvatskoj. Ovaj potez Appla ponovno je u Hrvatskoj plasirao apsolutno pogrešne teze prema kojima se »iz povjerljivih izvora« doznaje da je za takav potez iTunesa krivo, ni manje ni više, nego li Hrvatsko društvo skladatelja i njegova Služba ZAMP. Na to se, ne krijući razočarenje, po završetku Sastanka osvrnuo i Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP– a i predsjedavajući Europskog vijeća Međunarodne konferencije društva autora i skladatelja: »Veliki glazbenim servisima prioritet su velika tržišta, a hrvatsko od 4,5 milijuna stanovnika premalo je da bismo im bili zanimljivi. Ideja je da zajedno s ostalim kolegama u regiji ponudimo ulazak velikih digitalnih servisa na zajedničko tržište. To je tržište od 22 milijuna stanovnika pa vjerujemo da bi postojao veći interes. Zbog nedostatka legalnih servisa za »skidanje« glazbe, hrvatski autori godišnje gube nekoliko milijuna kuna, a cijela glazbena industrija desetke milijuna kuna. Mi im nudimo povoljne uvjete što se tiče ostvarivanja prava, ali njima to nije uvjet, već poslovna isplativost tržišta. iTunesi ponovo se šire, a na listi zemlja i dalje nema Hrvatske, kao nidrugih zemlja ove regije (izuzev Slovenije, članice EU) koje zasigurno predstavljaju kvalitetno tržište. Zato su HDS ZAMP i hrvatski autori s pravom razočarani. U dogovorenoj suradnji zemalja regije obratit ćemo se iTunesima i ponovno ih pozvati da uđu i na naše tržište.« Zorana Kličković (Menart) Publika za koncerte postoji, interes je tu... Ali, ono što se trenutno događa jeste nedostatak razumijevanja od strane države, osobito kada govorimo o PDV–u i ostalim davanjima koji povlači visoke cijene ulaznica i minimalnu ili nikakvu zaradu organizatora. Primjerice, Slovenija i Srbija imaju trostruko manji PDV na koncerte i kulturne događaje. Da bi smo svi bili zadovoljni, potrebno je naći zlatnu sredinu i izbalansirati ta davanja kako bi glazba i kultura u konačnici postale pristupačne svim sudionicima. S većinom koncertnih promotora iskustva su jako dobra, ali naravno, u svakom žitu ima kukolja. Bilo je nekoliko njih koji su pokušavali na- jedan »hranidbeni lanac«. Iskustva iz regije Osim osnivanja pravnog subjekta putem kojega se koncerti organiziraju, nema drugih formalnih preduvjeta za profesionalno bavljenje djelatnošću koncertnog promotora. No, najvažniji uvjet je spremnost na preuzimanje odgovornosti jer je koncertni promotor jedini čvrsti oslonac za realizaciju događaja. Odgovornost podrazumijeva dobro procjenjivanje rizika jer je posao koncertnog promotora iznimno rizičan te je podložan mnoštvu utjecaja na koje ni sam promotor ne može utjecati (loše vrijeme, bolest izvođača, druga atraktivna događanja i slično). U Hrvatskoj se vrlo malo ljudi bavi organizacijom koncerata stranih bendova, puno više ih je prisutno u estradi. U stvari, najveće koncerte kod nas organizira multinacionalna korporacija Live Nation, pa možemo reći da je kod nas, u djelatnosti organiziranja stranih koncerta, iznimno malo ljudi. Lakše je raditi s hrvatskim glazbenicima jer su rizici i očekivanja glazbenika manja, strani izvođači su u iznimno povlaštenom položaju prema promotorima jer je samo mali dio izvođača popularan i tražen. Tržište je okrutno i koncertni promotori rade pod gotovo nemogućim uvjetima. Mladim bendovima svakako bih savjetovao da taj posao rade profesionalne agencije za njih, a da se oni posvete stvaranju, no to je iznimno teško naći u Hrvatskoj jer nitko ne želi trošiti vrijeme na bendove koji još nisu afirmirani. Tako da i ovome slučaju važi pravilo da je svaki početak težak, a za mladi band početak je iznimno težak u Hrvatskoj u kojoj ne postoji razvijena mreža klubova jer država rock kulturu ne priznaje kao kulturu i to je gotovo jedinstven fenomen u svijetu. Aleksandar Kovačević, direktor srbijanskog društva SOKOJ, osvrnuo se na probleme tamošnjih autora kazavši da se Srbija i srbijanski autori susreću s manje–više istim problemima kao i druga društva u regiji, a najveći je problem niska razina svijesti o glazbi kao intelektualnom privatnom vlasništvu te značaju poštivanja autorskih prava i drugih oblika intelektualnog vlasništva. »U Srbiji postoji gotovo 500 televizijskih radijskih postaja, a najveći je problem državna televizija RTS protiv koje SOKOJ šest godina vodi sudski spor zbog neovlaštenog korištenja njegova repertoara«, kazao je Kovačević. Izlažući novinarima iskustva slovenskog SAZAS–a, s promjenama koje su došle sa stupanjem Slovenije u Europsku uniju, Matjaž Zupan, predsjednik Upravnog odbora slovenske autorske organizacije SAZAS, upozorio je da ima dojam se u Uniji premalo brige vodi o malim nacionalnim glazbenim repertoarima, što smatra potencijalnom opasnošću. Na pitanje novinara koliko je SAZAS iskoristio stupanje Slovenije u Europsku uniju, odgovorio je: »Pristupanje Slovenije članstvu Europske unije u području zaštite autorskih prava i očuvanja glazbenog repertoara, Sloveniji nije mnogo donijelo. Sve što je SAZAS proteklih godina ostvario učinio je isključivo samostalno, svojim naporima i uz velika ulaganja i brigu o slovenskom repertoaru«. Božidar Raičević, direktor najmlađe organizacije u regiji, crnogorskog PAM CG–a, za kraj je rekao kako su autorska prava jedan od prioriteta svjetske politike i u tome smislu nijedna država ne može postati članica EU–a ako striktno ne poštuje sve međunarodne konvencije. Zahvalio je HDS ZAMP–u na velikoj pomoći koja im je uistinu bila potrebna prilikom ustanovljavanja društva i organizacije poslovanja nakon istupanje Crne Gore iz zajednice sa Srbijom. Svi su se sudionici također složili da ovakva regionalna suradnja ima potencijala te da svakako može koristiti, kako u podizanju razine svijesti građana o važnosti poštivanja autorskog prava i samih glazbenika, tako i u osiguravanju novih načina distribucije glazbenih djela, što je jedan od većih interesa upravo autora glazbenih djela. 14 ZAGREBFEST 2012., 24. listopada, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Zagrebfest ili san o slavnoj prošlosti Autor: Robert Urlić na radiju? Zar ne bi zbog toga festival i trebao postojati? Ne vidim neki drugi razlog. SONAR HDS I NET.HR OTKRIVAJU NAJBOLJE MLADE GLAZBENE AUTORE I BENDOVE Za uspjeh na glazbenoj sceni trebaju se poklopiti tri stvari — izvođač, pjesma i trenutak Anastazija Vržina Piše: Tomislav Vuković H U projektu SONAR mladi autori i bendovi dostavljaju snimku svoje pjesme, fotografiju te nekoliko rečenica o sebi i svojemu radu. Sve pristigle snimke preslušava stručni žiri kojega u svakom krugu čine uvaženi hrvatski autori i producenti, zaslužni za uspjehe mnogih glazbenika. Unutar svakoga kruga publici se predstavlja pet mladih autora, koje će, među mnoštvom pristiglih kandidata, odabrati stručni žiri. Pet odabranih predstavlja vlastite skladbe na portalu Net.hr, a slušatelji glasuju za najbolje. Projekt SONAR udružio je snage i sa CMC televizijom, koja otvara svoja vrata mladim glazbenim talentima, a kojima se pruža prilika da se njihov spot emitira u glazbenim emisija CMC–a. U prvom krugu SONAR–a, odlukom žirija (u sastavu Nikša Bratoš, Miro Buljan, Ante Pecotić) i glasovima publike, izabrani su pobjednici. To su Berin Buturović, Sonja Agata Bišćan i bend Genova. Uz to, tijekom svakoga kruga natjecanja, punih 20 dana glazba najboljih emitirat će se na Hot.hr–u. Najbolje snimke stručni žiri Hrvatskog društva skladatelja preporučit će hrvatskim diskografskim kućama koje mladima mogu pružiti priliku objave pravog nosač zvuka. U sklopu projekta žiri je dao mišljenje o budućnosti hrvatske glazbene scene, kao i o projektu. Svjetla pozornice B ilo bi lijepo kada bi se u ovome tekstu o našem najstarijem festivalu zabavne glazbe, kako volimo naglašavati za Zagrebfest, veći ili najveći dio posvetio pjesmama, izvođačima i šušuru koji bi ga trebao pratiti, makar i sa žute strane. No, na takav način o njemu se moglo govoriti i pisati u nekim prošlim vremenima, sadašnjost je ipak drugačija. Možemo sada nadugo i naširoko razglabati o tome da su festivali kao takvi izgubili značaj i smisao kakvi su nekada imali, da samim time ne privlače poznata imena ili izvođače koje barem možete prepoznati, kako mlade generacije ne privlači toliko zabavna, pop glazba, i tako dalje... Naravno da su neke od teza točne i da svako vrijeme nosi svoje, ali zar ni današnji San Remo (s kojim se, kada govorimo o dugoj povijesti i tradiciji našega festivala, volimo uspoređivati) nije u istim ili sličnim problemima? No, bez obzira na sve, ono tamo preko Jadrana i dalje Fiko prima nagradu za životno djelo »Mi smo mala zemlja velikih mogućnosti. Ima zanimljivih mladih autora, ženskih i muških. Bitno je da mladi autori budu uporni˝, poručio je Miro Buljan.˝Za uspjeh na glazbenoj sceni na prvome mjestu su talent, karizmatičnost, trud, sretne okolnosti koje te moraju pomaziti u životu i, dakako, da te netko iz glazbenog biznisa prepozna«, zaključio je. »Neki od preslušanih autora podsjećaju me na neke od nas u mlađim danima, puni su entuzijazma, dolaze s nečim novim, onim što žele izbaciti iz sebe. Za uspjeh na glazbenoj sceni trebaju se poklopiti tri stvari — izvođač, pjesma i trenutak. Ako se zaista poklope, to daje vrhunski rezultat, a sve ovo kasnije, može se dorađivati«, smatra Nikša Bratoš, treći član žirija. Trenutno je u tijeku drugi krug u kojemu stručni žiri čine Neno Belan, Mirela Priselac Remi i Damir Martinović Mrle. SONAR također omogućava glazbenoj struci da pridonosi razvoju hrvatske glazbene ponude na najkvalitetniji način te da ujedno promovira važnost sveukupnoga hrvatskog glazbenog stvaralaštva. S obzirom da je projekt SONAR startao vrlo uspješno, HDS je odlučan u namjeri njegova proširenja. Više o njemu i njegovu širenju, kao i o profilu kandidata potražite na web adresi www. hot.hr te Facebook profilima HDS–a i Instituta hrvatske glazbe. Anastazija Vržina »SONAR se razvija u pravcu koji je optimističan i budi nadu. Od materijala koji je pristigao ima nekoliko stvarno potencijalno dobrih i kvalitetnih autora, bendova i izvođača«, objašnjava Ante Pecotić. »U glazbi ima puno talentiranih ljudi, ali bez ustrajnosti i truda, ne može se«, dodao je. Kralj Hadži i back–vokali je zanimljivo izvođačima i publici, odnosno TV–gledateljstvu koje se broji u milijunima. Da, možda ih je zbog toga teško uspoređivati. Veličina tržišta, novac, svakako su bitni. Ipak, zašto oni mogu ili znaju, a mi ne? Možda je govoriti o zabavi, razonodi — a glazba i festivali to svakako jesu — u ovo recesijsko vrijeme također deplasirano, no već kada festival postoji (a na žalost malo tko za to zna!), nije li vrijeme da se upitamo zašto i nađemo kakav takav odgovor. Zagrebfest zaslužuje da se oko njega potrudi Mislim da, bez obzira na sve, nije još kasno. I festival, održan pod kraj prošle godine, na jedan je način pokazao da ljudi vole i poštuju tradiciju, jer je gledalište Lisinskoga bilo ugodno popunjeno. Ipak, indikativno je da je to većinom bila publika koja Zagrebfest poznaje iz nekih prošlih, mnogi kažu, glazbeno boljih i zanimljivijih vremena. To ja zovem poštovanjem i uvažavanjem tradicije, no za zadržavanje te i takve publike i privlačenje neke nove treba im ponuditi redom: autore (koji neće za festival »vaditi« pjesme stare nekoliko godina koje nitko prije nije htio), pjesme dobre i pamtljive (barem u većini), poznate izvođače (koji će od dobre pjesme napraviti hit ili barem pjesmu koja će se svirati i slušati na radiju) i, naravno, neka nova, mlada imena kojih na festivalu ima, ali i više nego što ih treba. Naravno, sve prije napisano izgledalo bi nekako idealno, a kad bi sve to imali, o »festivalima« ne bi ni pisali na ovaj način. Zagrebfest (ako ni zbog čega drugoga, onda baš zbog stalno isticane tradicije) zaslužuje da se oko njega potrudi. Ako je festival pjesama i skladatelja, a trebao bi biti, zašto se te pjesme, nakon što su izvedene na pozornici, zaboravljaju i ne vrte ovo je dobro (ili ne daj Bože hit!). Ništa tu nije bilo loše ili lošije nego na drugim sličnim manifestacijama, ali kada na pozornici imate poznatog i danas popularnog izvođača, i pjesma zvuči drugačije, i publika je nekako bolje i brže prihvati. I ovoga puta sjajan je bio Orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića, a izdvojio bih pjesme i nastupe: »Dobre namjere« u izvedbi Artemije Stanić, »Tiha obala« koju je otpjevao Luka Udjbinac ili »Srce što voljelo te je« povratnice na festival, Emilije Kokić. Na pozornici su, osim njih, prodefilirali »stari« Darko Domijan i Nenad Vetma, nešto mlađa grupa Garcia, zatim Kraljevi Ulice, redoviti Marko Tomasović i Hana Hegedušić, Max Hozić, Tvrtko Stipić (za koje ste čuli) te Maria, Ićo, Sara Knežević, Mark Marku, Ivana Lovrić i Dora Bačić. Znakovito je da se 2012. nisu dijelile nagrade, što je možda dobar potez za taj put, a prava prilika za vraćanje nagrada i dobrih pjesama na Zagrebfest već je ove godine kada će se obilježiti 60. obljetnica. Iako bi Hrvatsko društvo skladatelja, kao organizator, trebalo biti dovoljno moćno i jako da za jubilarno izdanje napravi višednevno događanje tijekom kojega bi se prisjetili »davnih i zlatnih vremena i protagonista«, ali i privuče autore da napišu prave pjesme koje bi svojom kvalitetom bile garancijom nastupa kvalitetnih i popularnih izvođača, potrebno je u organizaciju i pripremu uključiti i ostale glazbene udruge, poput Hrvatske glazbene unije i Instituta hrvatske glazbe, jer bi se festival trebao tretirati kao institucija u kojoj su zapisane neke od najljepših nota naše popularne kulture. Kada nakon završetka o festivalu nema napisanog retka u tisku, na internetu se ne možete pronaći ni ‘i’ od informacije, kada se barem dio pjesama ne pjevuši i ne svira, čemu sve to, bez obzira na tradiciju i na slavnu prošlost. NOVA GLAZBA: NOVA PUBLIKA / NEW MUSIC: NEW AUDIENCES Svjetski dani nove glazbe 2012. Piše: Nina Čalopek M eđunarodno društvo za suvremenu glazbu, poznatije pod akronimom ISCM, u 2012. navršilo je okruglih 90 godina. Osnovano 1922. u Salzburgu, prijestolnici Mozarta i njegovih kugli, krenulo je kao inicijativa umrežavanja do tada gerilskih suvremeno–glazbenih pokreta svih žanrova, škola i interesa, no, na Ipak, ako je ovo do sada bilo malo općenitije i oštrije (nadam se ne previše, jer dobre namjere onih koji festival vode nisu upitne), evo nešto i o 59–om izdanju »našeg najstarijeg festivala« koji se, nakon nekoliko godina gostovanja u kinu Studentskoga centra, vratio u Veliku dvoranu Vatroslava Lisinskoga. Izvedeno je sedamnaest novih pjesama od kojih je njih četrnaest izabrano putem natječaja, dok su tri naručene od poznatih autora, Mira Buljana, Zorana Mišolongina i Ante Pecotića, autora koji je napisao pobjedničke pjesme iz 2009. i 2010. godine. Ni pogled na ostale ne može nam reći da su nepoznati (Vladimir Kočiš, Branimir Mihaljević i tako dalje), no, nije tu bilo pjesme za koju bi na prvo slušanje rekao Bruges, Antwerpen), svjedočeći djelima čak 160 skladatelja, od kojih su 25 bila praizvedena na 33 koncerta. Ove vrtoglave brojke pokazatelj su tek jednoga dijela vrlo žive energije koja vibrira na suvremeno–glazbenoj sceni i ogromne produktivnosti, ali i posezanja za ISCM–om i WNMD–om u, još uvijek, iznimno aktivnoj po- ta Šerkšnyte (Litva), Jasna Veličković (Srbija) i Filip Rathé (Belgija). Također, ISCM od 2002., zajedno s Međunarodnom udrugom muzičkih informativnih centara (IAMIC), dodjeljuje Young Composers Award skladatelju do 35 godina starosti za najbolje djelo izvedeno na WNMD–u. Prvi pobjednik 2002. bio je Thomas Adès, danas respektabilno skladateljsko ime, a najbolji u Belgiji bio je Amerikanac Eric Nathan koji je, osim novčane nagrade, dobio i narudžbu za WNMD 2013. godine. Hrvatski skladatelji na Svjetskim danima nove glazbe Čast da se predstave na belgijskom festivalu pripala je i hrvatskim skladateljima Srđanu Dediću i Davorinu Kempfu. Posebna vrijednost toga festivala obavezno je prisustvovanje skladatelja pokusima, što često može biti jednako važno kao i sama izvedba, a pogotovo ima težinu kod velikih izvođačkih aparata poput simfo- Anastazija Vržina rvatsko društvo skladatelja i Net.hr pokrenuli su projekt SONAR na portalovoj podstranici Hot.hr koji otkriva nove mlade glazbene nade i pruža im priliku ulaska u velike glazbene vode. Naime, SONAR je namijenjen mladim autorima i bendovima čiji članovi imaju do 25 godina, a koji kroz njega imaju priliku ozbiljnije ući u glazbeni svijet i predstaviti se široj publici. 15 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. NOVA GLAZBA ZAMP FESTIVALI BROJ 177/178, VELJAČA 2013. jednoj sasvim novoj razini — onoj globalnoj. Budući da se tržište kulture dvadesetih godina 20. stoljeća počelo rapidno širiti i jačati, u njemu su svoje mjesto bili primorani zauzeti i skladatelji, štoviše nacionalne grupe skladatelja, a struktura udruge, poput ISCM–a, omogućila im je ostvarivanje zajedničkih interesa: nacionalnu suverenost, međunarodnu prepoznatljivost, ali i održavanje međunarodnih veza i nadnacionalne platforme. Hrvatski skladatelji vrlo su se rano priključili svojim kolegama u naporima da se suvremenoj klasičnoj glazbi osigura jednakovrijedna pozicija naspram svih ostalih umjetnosti, kao specifične vrijednosti i potrebe kulture u kojoj živimo, ali i da njihova vlastita djela uđu u sistem kojim su i sami prepoznati. Moderna Hrvatska postala je samostalnom sekcijom 1992. na Skupštini ISCM–a u Varšavi. Trenutno ISCM broji više od 60 sekcija sa svih naseljenih kontinenata (mala iznimka jedino je afrički kontinent sa samo jednom sekcijom — Južnoafričkom Republikom) čiji su zahtjevi, ciljevi, ali i glavni prijepori ostali gotovo nepromijenjeni od prvih salzburških zasjedanja: što kvalitetnija promocija suvremene klasične glazbe u njezinu pluralitetu. Danas se ISCM najčešće prepoznaje upravo, nekada nažalost i jedino, po vlastitom festivalu — Svjetskim danima suvremene glazbe (World New Music Days — WNMD). Ovaj putujući festival koji se prvi puta održao 1923., također u Salzburgu, od tada je proputovao cijeli svijet, od Hong Konga i Yokohame preko Palerma i Osla do Toronta i Mexica, a u Zagrebu smo ga ugostili čak dva puta, 2005. i 2011. godine. Deset dana, šest gradova i 160 skladatelja U godini 2012., dvije belgijske sekcije ISCM–a, ona flamanska i Forum des Compositeurs koji predstavlja valonsku skladateljsku scenu, od 25. listopada do 4. studenoga, u koprodukciji s 25 belgijskih kulturnih institucija, organizirali su 84. svjetske dane nove glazbe. Mnoštvo skladatelja, umjetnika, zaljubljenika i zaluđenika u suvremenu klasičnu glazbu provelo je deset jesenskih dana u šest belgijskih gradova (Brussels, Leuven, Mons, Ghent, d–molu C. Francka), nije u potpunosti zagrizla na estetiku suvremene glazbe koja proizlazi iz orkestralnog zvuka. No, poluprazne dvorane ipak nisu bile karakteristika festivala. Upravo suprotno, publika se pokazala zainteresiranom, obrazovanom i discipliniranom, a kad treba, i provokatorskom. Cantate domino za mješoviti zbor Davorina Kempfa izveden je tijekom svečane mise za blagdan Svih svetih u prepunoj katedrali Sv. Salvadora u Brugesu. Flamanski radio zbor svojim profinjenim pjevom u ovoj nevjerojatnoj atmosferi, vratio je duhovnoj glazbi njezin pravi kontekst i funkciju. Suvremena glazba kao kulturni čimbenik Uz sam rub festivala odvijala se i Skupština ISCM–a s delegatima svih redovnih i pridruženih sekcija — članica ISCM–a. Ovogodišnja Skupština izabrala je novi Izvršni odbor u kojega su, uz stare predstavnike — predsjednika Johna Davisa (Australija) i podpredsjednika Petera Swinne- ne scene u širem kontekstu jest ona o estetici, odnosno o kriterijima vrednovanja, o kvaliteti glazbe koja se može čuti na festivalima WNMD–a. Upravo od zagrebačkih Svjetskih dana 2011. primjenjuje se vrlo važna odluka ISCM–a o pravilima selektiranja programa, odnosno o obavezi da se na svakom festivalu izvede barem jedna skladba koju predlaže svaka sekcija. Na taj način kvaliteta je, usudit ćemo se reći, podređena politikanstvu te se može shvatiti kao podilaženje pojedinim sekcijama. Ipak, stanje stvari mnogo je kompleksnije te se mnogovrsnost glazbi, estetika i definicija na raznim kontinentima i glazbenim sredinama koje sve nose svoju glazbenu prošlost, tradicije i sustave vrijednosti, ne smije percipirati samo iz europocentričnoga oka, odnosno uha. Ipak, čini mi se najvažnijim neposezanje za određenim odgovorima, već upravo stalno propitivanje i osvjetljavanje višeslojnosti navedenog estetskog problema. Stoga će, od 7. do 16. studenoga 2013., Austrija (Beč) i Slovačka trazi za pravim modusom predstavljanja suvremene glazbe na nadnacionalnoj razini. Rastući problem zatvaranja suvremeno–glazbenih interesa i aktivnosti unutar granica jedne nacije ili regije te svojevrsna pasivnost prema međunarodnom tržištu, bez obzira na doba svih internetskih mogućnosti u kojemu živimo, još uvijek je nerješiv bez krovne institucije poput ISCM– a. Stoga, iako ponekad ostavlja dojam tromosti i prevelikog inzistiranja na formalnostima, taj veliki aparat i dalje je kontinuirani pokretač važnih pitanja i eventualnih promjena unutar suvremeno–glazbene scene koju, osim skladatelja, čine izdavači, promotori i kulturno–glazbene te srodne institucije. U Belgiji su prije svega iznenadili odlični interpreti, pogotovo brojni komorni ansambli specijalizirani za izvođenje suvremene glazbe. Het Collectief, Champ d’Action, Musiques Nouvelles, Besides, Nadar, Spectra i drugi, razlikuju se po izboru i pristupu repertoaru, neki u smjeru konceptualnosti, interdisciplinarnosti i performancea, dok drugi inzistiraju na primarnosti zvuka i/ili neovisnosti glazbe, a ipak ih sve obilježava jedinstvena potreba da proizvode najsuvremeniju glazbu (možda ne u povijesnom, odnosno kronološkom, već u interpretativnom smislu), da eksperimentiraju i pronalaze nove načine, nove tehnike, nove partiture, nove autore, nove razloge za oduševljenja glazbom i publike njima. Ansambli su utjecali i na program festivala jer se upravo njima, a ne nekom festivalskom žiriju, povjerio zadatak izbora skladbi. Na taj način svakako se dobilo na raznovrsnosti estetika, skladateljskih pristupa i stilova koji su bili u interesu pojedinih izvođača i u skladu s njihovim uobičajenim pristupom vlastitom repertoaru, ali možda ne i najkvalitetniji izbor. Ipak, potrebno je istaknuti i neka skladateljska imena koja su iskočila iz mnoštva: Tomás Garrido (Španjolska), Petra Bachratá (Slovačka), Michaela Vosganiani (Rumunjska), Veronika Krausas (SAD), Anna S. Thorvaldsdottir (Island), Matthew Shlomowitz (Australija/Velika Britanija), Matthias Kranebitter (Austrija), Malin Bång (Švedska), Johannes Kreidler (Njemačka), Ramin- Srđan Dedić i Davorin Kempf, hrvatski skladatelji na Svjetskim danima nove glazbe 2012. u Belgiji nijskih orkestara s kojima skladatelji nažalost sve manje imaju prilike raditi. Srećom to nije slučaj ni sa Srđanom Dedićem niti s Davorinom Kempfom. Skladba s kojom se Dedić predstavio u Belgiji, upravo je narudžba Zagrebačke filharmonije koja ju je i praizvela, a Kempf je trenutni rezidentni skladatelj toga orkestra za kojega će u iduće dvije godine napisati čak četiri djela. Simfonijski stavak Srđana Dedića u koncertnoj dvorani De Bijloke u Ghentu 31. listopada, izvrsno je izvela Brusselska filharmonija pod ravnanjem maestra Yukija Kakiuchija. Taj bivši radijski orkestar od 2008. vodi šef dirigent Michel Tabachnik s kojim je orkestar bio i rezidentni ansambl Cité de la musique u Parizu, obavezni gost Concertgebouwa u Amsterdamu, bečkog Musikvereina te brojnih drugih dvorana, sezona i festivala, pogotovo onih za suvremenu glazbu. Dedićev Simfonijski stavak zvučao je suvereno i majstorski, no nažalost, svojim skromnim odazivom publika u Ghentu pokazala je da, bez obzira na trendovski program koji miješa suvremene autore (uz Dedića je izvedeno još djelo američkog skladatelja Karima Al–Zanda) s onim klasičnim (Treći violinski koncert W. A. Mozarta i Simfonija u na (Belgija) — izabrana tri nova člana, Riin Eensalu (Estonija), Alper Malar (Turska) i moja malenkost (Nina Čalopek, op.ur.). Ovaj forum, koji se unutar svojih termina čvrsto drži formalnog okvira i tema, ipak ih ponekad uspijeva prerasti te zadobiti širinu kakve javne rasprave. Upravo je ovogodišnja Skupština potaknula dvije teme važne ne samo za ISCM, nego i za puno širu međunarodnu suvremeno–glazbenu zajednicu: pitanje ostalih aktivnosti ISCM–a, uz WNMD festival te pitanje kvalitete skladbi izabranih i izvedenih na festivalu. Prvo pitanje, iako se čini usko vezano uz Društvo, zapravo je diskusija kako se suvremena glazba, kao kulturni čimbenik, može najpragmatičnije reklamirati i brandirati te je li za suvremenu glazbu pratiti taj trend zapravo uopće i potrebno. Poticanje komunikacije i naravno visoke informiranosti među ISCM redovima, ali i među institucijama vezanim uz (suvremenu) glazbu nije više dovoljno, već je jedan od zadataka ISCM–a pronaći moduse prisutnosti suvremene glazbe i kao kulturno–političko–ekonomskog profila. Na sasvim suprotnom kraju poluge, rasprava oko suvremeno–glazbe- (Košice i Bratislava) podijeliti teret, ali i veselje domaćinstva ISCM festivala, u okviru kojeg će se održati i međunarodni simpozij o navedenoj problematici, pod pokroviteljstvom festivala Wien Modern. Također, međunarodni žiri već je izabrao djela koja će činiti program festivala za 2013. godinu, a Hrvatsku će predstavljati skladatelj Krešimir Seletković s djelom NO music koje je nastalo kao narudžba 25. muzičkog biennala Zagreb 2009., a praizveo ga je litavski ansambl Gaida. Više o festivalu 2013. godine može se pronaći na www.iscmwnmd2013.org. A do idućih Svjetskih dana nove glazbe pozivamo sve zainteresirane skladatelje, redovne članove HDS–a, da se jave na ISCM — VICC program (Međunarodni skladateljski centar Visby, Švedska) rezidentnog skladatelja. U tom programu, šest skladatelja godišnje dobiva mogućnost besplatnog smještaja i upotrebe ponajboljih studija u Međunarodnom skladateljskom centru u Visbyu, u trajanju od četiri tjedna te dio pokrivenih putnih troškova. Individualnu prijavu mora odobriti i nacionalna sekcija ISCM– a. Više o programu saznajte na www. centreforcomposers.org i www.iscm. org. BROJ 177/178, VELJAČA 2013. SJEĆANJA Bez glazbe — ne ide Vizija budućega rada »Moja vizija rada na mjestu zamjenika glavnog tajnika, odnosno povjerenika za članove zabavne glazbe, jest u svakom slučaju učiniti korak više u komunikaciji zabavne glazbe kroz konkretne projekte. Većina je glazbenika nezadovoljna zastupljenošću hrvatske glazbe u našim medijima: stanje je slično u cijelom medijskom spektru, od televizijskih i radio postaja do tiskanih i internetskih dnevnika i magazina. Plasiranje novih singlova, promocija novih albuma i autorskih projekata: sve su to stvari koje trebaju dobivati mnogo više prostora od onoga kojeg im trenutno daju naši mediji. Posebno znajući da domaća zabavna glazba doista jest ono što publika želi i traži: po jednom nedavnom istraživanju, čak 50 posto Hrvata upravo nju izdvaja kao najomiljeniju vrstu glazbe. Osim prikupljanja naknada na ime prava, što stručna služba ZAMP– a veoma učinkovito obavlja, došlo je vrijeme kad moramo svojim članovima pružiti podršku i u plasmanu sadržaja. Dio toga posla uključuje i »jedan na jedan« komunikaciju s medijima, iniciranje zajedničkih projekata i iznalaženje novih kanala za plasman sadržaja. Istodobno, zadatak nam je jačati svijest o pravima ljudi koji stoje iza pjesama, podsjećanje na činjenicu da iza skladbi stoje kreativci čiji rad i vrijeme trebaju biti priznati i odgovarajuće nagrađeni.« Darko Bakić: Za hvatanje ritma vremena nužna je suradnja svih zainteresiranih strana — autora, izvođača i nakladnika »U ‘strukture’ sam ušao 2008. kada me je glavni tajnik HDS–a, Antun Tomislav Šaban, predložio u Upravni Odbor diskografske Nagrade Porin kao predstavnika HDS–a. Nagrada je te godine ostala bez grada domaćina, pa se održala u studiju HRT–a, a ja sam u to vrijeme radio kao urednik za diskografsku kuću Dancing Bear. Tamo sam, tada, nakon nekoliko godina rada, počeo dobivati konkretne rezultate u smislu izdanja i Porin sam doživljavao kao zanimljiv novi teren koji treba istražiti. Nisam imao velike planove za sudjelovanje u produkciji Nagrade — to je došlo samo po sebi. Klik se dogodio kad nam se učinilo da bismo i 2009. mogli završiti u studiju HRT–a, što nam se nije činilo najboljim rješenjem za Porin. Zato sam, uz pomoć prijatelja u Biogradu na Moru, organizirao prvi sastanak predstavnika Nagrade i čelništva Grada Biograda i... tu počinje povijest« — smije se Darko. »Vrlo brzo postajem izvršni producent, a zatim i izvršni direktor Porina. Na mjesto direktora Nagrade pozivam Sinišu Bizovića, iskusnog u vodama glazbenog novinarstva, a potom i diskografije. U međuvremenu se afirmira novi Institut hrvatske glazbe (IHG), udruga koja je iz dotadašnjeg imena »Institut hrvatske glazbene industrije« izbacila posljednju riječ kako bi i imenom bolje odražavala smisao svoga djelovanja. Glavni projekt Instituta u to je vrijeme bio Porin i svima se činilo prirodnim da postanem glavni tajnik Instituta. S te sam pozicije mogao potpuno obnoviti i mali tim ljudi koji u njemu djeluje. Porin je, na iznenađenje svih, »preselio« u Biograd na sljedeće tri godine: održati tako veliku priredbu u tako malom gradu u godinama kad je cjelokupnu glazbenu i marketinšku scenu pritisnula recesija, bilo je izrazito teško. Biograd nam je tu iznimno pomogao. Njihov dogradonačelnik Marijan Stopfer, čovjek nevjerojatnih kapaciteta u organizaciji, bio je ključna figura za odlično domaćinstvo. Ponosan sam i na ono što smo u Institutu kroz te tri godine boravka Porina u Biogradu mijenjali i inovirali: osvježili smo glasačko tijelo, uveli mogućnost glasanja preko interneta, uz mogućnost preslušavanja i pregledavanja sadržaja i općenito mnogo radili na popravljanju zanimanja za Nagradu: široke javnosti, medija i samih glazbenika. Novi, »pojačani« Porin pokazao je još veću snagu u ovogodišnjem 19. izdanju. Gradovi domaćini bili su Opatija i Rijeka. Dvojno domaćinstvo bilo je još jedno prilagođavanje teškim vremenima u kojima malo koji grad samostalno može podržati priredbu poput Porina, ali i svjesno »provociranje« sinergije dvaju gradova koji su, svaki sa svojim prepoznatljivim i odavno izgrađenim identitetom, pomogli da napravimo jedan od najboljih Porina dosad. Tako bar kažu i mnogo iskusniji pratitelji Porina — pa nema razloga ne vjerovati im.« — zaključuje Darko. On je i dalje izvršni direktor Nagrade koja će u svibnju 2013. proslaviti 20. izdanje. Godine provedene u Insti- tutu hrvatske glazbe korisno je utrošio na prepoznavanje zajedničkih ciljeva i jačanje veza između triju glazbenih udruga, članica i utemeljiteljica Instituta: HDS–a, Hrvatske glazbene unije i Hrvatske diskografske udruge. Suradnici ističu njegove pregovaračke vještine i talent u pronalaženju najpovoljnijih mogućnosti za sve uključene strane. Institut je tako proteklih godina, s njim kao frontmanom, započeo mnoge nove projekte od velike koristi za različite segmente glazben(ičk) og života. Pokretanje novih projekata »IHG je pokrenuo nekoliko značajnih projekata — svakako bih istaknuo Noćni glazbeni program na HRT–u kojemu se svake noći emitiraju domaći video–spotovi svih žanrova, u listopadu je uspješno održano 1. hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika »Papandopulo«. U koprodukciji s HRT–om, Institut radi na dokumentarnom serijalu »Naši dani — priča o hrvatskom rocku«, trenutno u fazi montaže i za kojega smo snimili intervjue sa 130 ključnih ljudi naše scene — od izvođača do novinara, kritičara i analitičara. Odkad nam se kao voditelj Odnosa s javnošću i kreator medijske strategije pridružio Milan Majerović–Stilinović, pokrenute su i web–stranice Porina i Instituta, ojačana je komunikacija i suradnja s medijima i nadležnim institucijama, srodnim udrugama... Otvoreni su i novi projekti na čijemu razvoju ću sad nastaviti raditi kao zamjenik glavnog tajnika HDS–a. Jedan od njih svakako je podrška razvoju hrvatskog digitalnog glazbenog servisa koji bi trebao biti od koristi svima koji se u Hrvatskoj bave glazbom. On nam odavno nedostaje, a suradnjom svih zainteresiranih strana — autora, izvođača i nakladnika — mogli bismo promijeniti poziciju u koju je posljednjeg desetljeća internetsko piratstvo stavilo sve kreativne industrije, uključujući i glazbenu. « Vremena se mijenjanju, kaže Darko — i, koliko god talentirani bili, po- To naravno podrazumijeva i aktivniju ulogu glazbenika? S naše glazbeničke strane potrebno je osluškivati bilo javnosti i ne zaboraviti da je uvijek najizravniji put do uspjeha kreativan i kvalitetan proizvod, ako se tako za glazbu može reći. Novi korak u tom pravcu je projekt Sonar kojega sam u ime HDS–a pokrenuo s popularnim internet portalom Net.hr, a potom se u priču uključila i nacionalna glazbena televizija CMC: iz mjeseca u mjesec trojica poznatih i priznatih autora birat će najperspektivnije mlade autore i izvođače koji šalju svoje demo–snimke portalu. Nakon što žiri, a potom i publika Net.hr–a odaberu najbolje, žiri HDS–a šalje preporuku diskografskim kućama za tri najbolja nova projekta koji su prošli test struke i test publike. Tako mladi glazbenici mogu u kratkom vremenu ući u profesionalno bavljenje glazbom, a scena dobiva na atraktivnosti i dinamici. U dogovorima smo s jednom od najslušanijih glazbenih radio–postaja da i ona pomogne oko plasmana pjesama proizašlih iz Sonara. Uz sve navedeno, Sonar je i projekt kroz koji već afirmirani, iskusni autori educiraju mlade glazbenike o njihovim pravima, kako ih zaštititi i ostvariti, kako Nacionalna radijska top–lista Još jedan projekt Instituta hrvatske glazbe kojega vodite kao delegat HDS– a jest uspostava relevantne nacionalne top–liste radijskog emitiranja. Zašto je ona važna i kad će započeti njezina distribucija? Mislim da će takozvana hrvatska airplay lista već nakon nekoliko tjedana pokazati mnoge koristi. Trenutno ne postoji sveobuhvatna nacionalna radijska top–lista, a radijske postaje još uvijek su najrelevantniji kanali distribucije i popularizacije glazbenog sadržaja. Zahvaljujući suradnji s privatnom tvrtkom koja je osmislila sustav Playkontrol za praćenje emitiranja glazbenih snimki, od siječnja 2013., u suradnji s HGU–om i HDU–om, pod okriljem Instituta hrvatske glazbe, na tjednoj bazi medijima ćemo distribuirati top–listu najčešće emitiranih singlova na oko 80 hrvatskih radijskih postaja, uključujući one najveće i najutjecajnije. Tako će glazbenici i nakladnici dobiti relevantan uvid u stvarno stanje stvari. To će sigurno potaknuti mnoge procese: od priznavanja autora i izvođača koji su možda nepravedno zapostavljeni, do prepoznavanja trendova, ali možda i regija u kojima pojedini autori i izvođači prolaze bolje ili lošije od očekivanja. Oni će tada, vjerujem, moći uspješnije planirati i tempirati nastupe, a diskografima i publisherima te će brojke, možda, poslužiti kao putokazi za akciju i »prijateljsko uvjeravanje« medija na bolji tretman »njihovih« izvođača. Svi podaci objedinjeni na jednom mjestu bit će dragocjeni i za stvaranje slike o količini hrvatske glazbe koju emitiraju hrvatske radio postaje. Po Zakonu o elektroničkim medijima, hrvatska glazba mora činiti najmanje 20 posto dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom. Mislimo da nažalost neke radio postaje ne poštuju tu odredbu — ali vjerujemo da ćemo, jednom kad u rukama budemo držali konkretne podatke, moći utjecati da se to izmijeni. Dakle, posla je puno«, zaključuje zamjenik glavnog tajnika HDS–a i žuri na novi sastanak. Kad sam čuo vijest da je 18. prosinca 2012. preminuo u 88. godini života u Zagrebu, pomislio sam: «Otišao je moj idol!”. Naime, iako se nikad nije nametao, isticao svoj doprinos u raznim sferama, ni inzistirao da se uvaži njegovo mišljenje, svojim je radom u Klubu dao neizmjeran dopri- Strast i zanos Vjerujem da je Branko Kralj tako djelovao i na ostale suradnike: ekonomiste, privrednike koji su ga birali za direktora, inovatore, članove Narodne tehnike Hrvatske i Hrvatske zajednice tehničke kulture koji su ga birali za predsjednika, rukometaše i nogometaše uz koje je bio izvanserijski vratar, osvajač državnih prvenstava i državni reprezentativac, glazbenike koji su s njim rado svirali. Svoje bogato životno iskustvo prenosio je svima, a optimizam i radost na sve s kojima se družio. Njegova je usna harmonika dizala moral, vraćala osmjeh na lica sportaša na dugotrajnim putovanjima, zbližavala ljude. Koja mu je od tih djelatnosti bila posao, a koja hobi? Nemoguće je odgovoriti na pitanje jer sve čega se prihvatio radio je kao da mu je to najvažnije u životu — sa strašću i zanosom predavao se umjetnosti, svirajući i prenoseći znanje, kao i tehnici, šireći stvaralačku i tehničku kulturu, ne radeći razliku među djelatnostima, kao što ju nije radio ni među ljudima. Naime, uvijek se nesebično posvećivao svima koji su trebali pomoć, a osim usmene predaje, nedostatak informacija i edukacije na pojedinim područjima rješavao je jednostavno — napisavši knjigu, primjerice Dinamo na četiri kontinenta (1957.), Vratari koji se pamte (1960.), glazbenu vježbenicu Moja usna harmonika (1994.) i Da bi reč rekel — sjećanja i razmišljanja (2004.). Esencija jazza Pozitivan stav i njemu je donio puno NAPUSTIO NAS JE BRANKO ČRNAC–TUSTA, PJEVAČ LEGENDARNOG PULSKOG ROCK SASTAVA KUD IDIJOTI Kreator nezaboravnog opusa Piše: Ognjen Tvrtković N ekoliko dana nakon što je napunio 57 godina, 15. listopada, zauvijeknas je napustio frontmen/pjevač puležanskog punkrock sastava neobična imena, KUD Idijoti. Grupe, koja je u 30 i više godina rada kreirala iznimni opus, izdala niz albuma (kaseta, singlova, LP–ja, CD–ova, DVD–eva!), održala niz zapaženih nastupa, ne samo u Hrvatskoj i u cijeloj regiji, nego i daleko van granica naše zemlje — sve tamo do Njemačke, Švicarske, Italije i kasnije, Mađarske. Grupu je početkom 1980–ih osnovao gitarista i skladatelj iz Pule Saša Milovanović (umjetničko ime Sale Veruda!), ali je svoje pjesme realizirao na pravi način tek kada se sredinom 80–ih grupi priključio pjevač Branko Črnac–Tusta, ritam sekcija Dr. Fritz (bas gitara) i Ptica (bubnjevi). Veruda je bio sve samo ne klasični rock pjevač, posebno ne punk grupe — 30–godišnjak, duge kose, u kožnoj jakni, bez ikakva pjevačkog iskustva. Ipak himnične pjesme Saleta Verude, natopljene karakterističnim istrijanskim rebelijanstvom, oporbenjaštvom i s primjetnom dozom sardoničnoga humora, uz prepoznatljive melodije i lako pamtljive refrene, dobile su pravoga tumača — Tusta je imao onu osobnu karizmu, scensku prezentnost i nevjerojatnu energiju koja je, uz frenetične riffove Saletove gitare i moćnu ritam sekciju, naprosto mljela sve pred sobom. Kaseta Legendarni uživo (jezični kalamburi postaju dio njihova imagea), izdana u Kopru, dovodi ih 1987. u Suboticu na tadašnji Omladinski festival gdje trijumfiraju nadmoćno, mada su im konkurenciju pravili briljantni sastavi druge generacije novoga vala s ovih prostora. Slijede koncerti u cijeloj regiji, a Tusta postaje istinski heroj rock publike na ovim prostorima. Slijede tri maxi–singla za istu kopersku etiketu, svaki s briljantnim pjesmama, kasnije sabranima na njemačkoj LP ploči »Bolivia r’n’r« (incognito Records; Stuttgart). U drugoj polovici 80–ih, svuda, u Njemačkoj i Švicarskoj imaju kult sljedbeništvo, u Hrvatskoj i u bivšoj državi još više. U Italiji su izazvali čak i prekid koncerta kada duboko na jugu te zemlje sviraju partizanske pjesme »Bandiera Ros- sa« i »O’ Bella Ciao«. Paralelno, njihov je utjecaj ogroman, njihovo oporbenjaštvo bilo kakvom sustavu službenih vrijednosti nailazi na simpatije svuda, makar pamtimo i predivne ljubavne krokije koje je Sale Veruda, s drugovima iz KUD–a Idijoti, izvodio s primjetnom nježnošću . Radoholici, oni i u službenoj diskografiji (dva LP–a za ljubljanski Helidon početkom 90–ih – Mi smo ovdje samo zbog para i Glupost je neuništiva — oba brilijantna!) i Tako je govorio ZaraTusta za vlastitu etiketu Primitivc), surađuju s još jednim osobenjakom pulježanske rock scene, Francijem Blakovićem, a dio su različitih artističkih performansa. Nakon još dva CD–a, Megapunk i Singles Collection Vol. 1, na kojima sakupljaju rane radove, opet surađuju s velikim diskografskim etiketama. Kod Dancing Beara 1997. izdaju odličan, malo preproduciran CD Cijena ponosa te na koncu, Remek djelo, CD izašao za Menart početkom novoga milenija. Diskografski neaktivni, osim na off projektima, oni i nadalje frenetično nastupaju. Godine 1994., na koncertu u Ljubljani, pridružit će se svojim idolima iz The Ramonesa, odlaze na veliki festival u Mađarsku, idu i u Srebrenicu, gostuju na koncertima u Makedoniji, Bosni i Hercegovini i u Srbiji, nastupaju sa svojim sljedbenicima iz Hladnoga piva i tako dalje. Sve do trenutka kada se na svom službenom portalu oglasio Sale Veruda priopćenjem da je Tusta teško bolestan i da grupa hibernira daljnje aktivnosti. Do njegova oporavka nada se nije gubila, njihov legendarni optimizam nije iščeznuo. Dva puta se sviralo za njega — prvi put nedavno u Beogradu, odmah nakon smrti i sahrane u njihovoj rockerskoj bazi — u legendarnom puležanskom rock klubu Uljanik. Paralelno, u foajeu kina Valli otvorena je izložba 50 godina pulske subkulturne glazbene scene na kojoj je na istaknutom mjestu slika s jednog od koncerata našega Tuste. Svi su mu se došli pokloniti — od gradonačelnika Pule, pa nadalje. Da s ponosom isprate nekoga tko je kreirao opus koji se neće tek tako zaboraviti i neće iščeznuti u nekoliko dana. životnih radosti, ali i priznanja i nagrada. Između ostalih, godine 1997. primio je Državnu nagradu tehničke kulture »Faust Vrančić« za životno djelo, a priznanje za inovatorstvo donijelo mu je 2001. naslov Viteza Kraljevine Belgije. No, možda su ipak važnija ona neopipljiva priznanja koja ostaju tek u sjećanjima. Naime, još i danas kruže priče o njegovim sportskim suparništvima i golmanskim paradama, razmjenama inovatorskih iskustava na najvišoj svjetskoj razni, suradnjama sa svjetskim glazbenim velikanima. O, kakav je to bio jam session u B. P. Clubu na kojemu je Branko Kralj zasvirao uz svojega idola Tootsa Thielemansa, najvećeg svirača usne harmonike u povijesti jazza, i ravnopravno mu parirao. Radost muziciranja, spontanost, sjajna sola, komunikacija među glazbenicima u interakciji s publikom, naelektrizirana atmosfe- DAVOR HRVOJ uopće tom svojom intelektualnom imovinom upravljati. Sonar je jedan od načina na kojima ćemo u budućnosti raditi na afirmaciju novih i mlađih autora, naravno da nećemo zaboraviti na konkretnu podršku i već renomiranim autorima. Jedan od načina koji su na raspolaganju HDS–u jesu natječaji. Svakako moramo podržati članove koji će svoj rad pokušati plasirati u EU: imamo kvalitetnih autora čiji je talent sigurno zaslužio prelazak nacionalne i regionalne granice. Mislim da je dužnost HDS–a pomoći im da se čuju i mnogo šire: njihov eventualni uspjeh bit će uspjeh i Društva, ali i cjelokupne hrvatske glazbene kulture. Bio bih sretan kad bismo dobili jednog ili više glazbenih ambasadora koji bi zvuke našeg podneblja uspjeli popularizirati u Europi kao što su to uspjele neke druge zemlje — također male i izvan engleskog govornog područja — zemlje koje su shvatile da glazba doista ne poznaje granice, ali da joj netko ipak treba pomoći podići rampu.« nos. Znanje, poduzetnost, mudrost, strpljenje, ljudskost, pristojnost, toplina, entuzijazam, ali i profesionalni odnos prema poslu — odlike su to kojima se odredio kao osoba koju smo željeli slijediti. Vjerojatno nije znao da je bio moj «mentor”, ali ono što sam naučio od njega i danas je nit vodilja u svemu što radim. Osvijetlio mi je put, pokazao da se do vrijednih dostignuća može doći bez načela koja proklamira današnje društvo kojemu je imperativ uspjeha na prvome mjestu, a u postizanju toga cilja ništa nije nedozvoljeno. HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU ako (pr)ocijeniti da je netko velika osoba, velikan jedne ere, da se svojim odlikama izdiže iznad prosječnosti, da ima karizmu, da je rođeni vođa? Može se to zaključiti iz egzaktnih rezultata, ali ponekad i prema osjećaju. Tako sam prema osjećaju doživio Branka Kralja puno prije nego sam doznao o njegovim uspjesima na sportskom, ekonomskom, inovatorskom i glazbenom području, uspjesima koji su obilježili društveni, kulturni i privredni život Zagreba i Hrvatske kroz veći dio dvadesetoga stoljeća. Naime, tijekom mnogobrojnih sastanaka Predsjedništva Jazz kluba Zagreb HDS–a, kojega je bio dugogodišnji predsjednik, upoznao sam ga dovoljno da, iako je bio skroman, ponizan i samozatajan, zaključim da se radi o velikanu. SJEĆANJA trebno se mijenjati zajedno s njima. U toj prilagodbi novim pravilima igre na glazbenom tržištu treba igrati aktivno — i znati »dodat’ balun«, kaže ovaj rođeni Triljanin. Ulazak u »strukture« Bogat život prepun radosti i uspjeha K U listopadu 2012. zamjenik glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja postao je Darko Bakić koji je na tu dužnost prešao iz Instituta hrvatske glazbe gdje je protekle nepune tri godine uspješno obnašao dužnost glavnog tajnika arijera Darka Bakića, 37–godišnjaka, vezana je za glazbu u svim njezinim izdanjima: od skladanja i pisanja tekstova do sviranja i izvođenja skladbi, od iskustva u diskografskoj djelatnosti do rada na produkciji brojnih marketinških i glazbenih video–spotova te konačno, angažmana na poziciji izvršnog direktora diskografske Nagrade Porin. Javnosti je pak poznatiji kao skladatelj, tekstopisac i frontman grupe Buđenje. Od 2001., kada je grupa nastala, u njoj je pjevao i svirao na sva tri dosad objavljena CD–a: »Lipo vrime« iz 2002., »Kosti i tilo« iz 2005. te »Nije nesreća« iz 2008. godine. Kao autor ističe se melodioznim pop–rock skladbama s dalmatinskim »štihom« koje lako ulaze u uho radijskim urednicima. Kao svaki izvođač, pred sobom voli vidjeti mnogo dobro raspoložene publike, a kao zamjenik glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja pred sobom vidi mnogo zadataka. Hoće li ostati vremena za glazbu? Bez nje — ne ide, kaže Darko. Preminuo Branko Kralj (Zagreb, 1924. — Zagreb, 2012.), najpoznatiji hrvatski svirač usne harmonike i dugogodišnji predsjednik Jazz Kluba Zagreb Hrvatskog društva skladatelja Piše: Davor Hrvoj Razgovarao: Milan Majerović–Stilinović K 17 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. DARKO BAKIĆ, ZAMJENIK GLAVNOG TAJNIKA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA Anastazija Vržina RAZGOVORI 16 ra koja je tom prigodom vladala u B. P. Clubu — esencija jazza. Tada, ali ne samo tada, Branko Kralj doživio je nešto o čemu mnogi sanjaju, a rijetki dožive. Bila je to kruna »kraljeve« karijere koji je svoj prvi sastav utemeljio 1938., koji je vodio Kvintet usnih harmonika, a potom i Trio te ponovno Kvintet usnih harmonika, nastupao na festivalima jazza, objavio tri ploče i jedan CD i uživao svirajući s prijateljima, među ostalima, s Miljenkom Prohaskom, ali i, primjerice, Zagrebačkim solistima. Nije li to i više nego dovoljno da se s ponosom sjećamo Branka Kralja, da prema njemu i njegovu djelu iskažemo poštovanje i zahvalnost što je bio dio naših života — da slavimo njegov život? WELCOME HRVATSKOJ U EUROPSKOJ UNIJI Renesansna i barokna glazba Dalmacije u programu Radija BBC 3 Piše: Ognjen Tvrtković R adijski i TV programi velikobritanskih medija nisu tako često predstavljali glazbu koja dolazi iz Hrvatske. Tek povremeno, pažljiviji slušatelji emisije koja pod nazivom »Kroz noć« ide na trećim programima europskih radijskih postaja, pa tako i na Trećem programu Hrvatskog radija, imali su prigodu ćuti nešto od glazbe hrvatskih skladatelja i umjetnika — i to je skoro sve. Izgleda da će skorašnji ulazak Hrvatske u Europsku uniju promijeniti ponešto nabolje. Tako su urednici »Early Music Showa«, koji se svake subote i nedjelje emitira na III. programu BBC radija, iskazali želju da jednu od svojih emisija posvete baroknoj i renesansnoj glazbi iz Dalmacije, kao njihov Welcome Hrvatskoj u europskoj skupnosti. Zašto baš Dalmaciji jasno je — ona je jedna od bitnih turističkih destinacija britanskih turista zadnjih desetljeća. I kad su posegnuli za arhivima pokazao se manjak znanja i nedostatak već snimljenog materijala. Tada je Catherine Bott, voditeljici subotnjeg izdanja emisije Dalmatian Music i njezinom producentu (2. veljače 2013.), u pomoć priskočio naš dobri poznanik dr. sc. Bojan Bujić, dugogodišnji profesor muzikologije u Oxfordu. On im je posudio partiture nekih od dalmatinskih skladatelja, a sve u želji da njihova djela snimi nama dobro poznati zbor BBC Singers koga predvodi dirigent Robert Hollingworth. Treba još reći i ovo: voditeljica emisije i sama je izvanredna pjevačica — uspješno se okušala u raznim žanrovima i stilovima — od stare glazbe, pa do one najeksperimentalnije, s kratkim boravkom u redovima čuvenih Swingle Singersa, sada već nekoliko godina stacioniranih u Londonu. Naš uvaženi muzikolog nije samo participirao posudbom partitura, nego je isto tako dao opsežne komentare o pojedinim autorima, potom vremenu u kojem su skladbe nastajale i uopće društvenim okolnostima vezanim uz renesansu i barok u Splitu, Šibeniku, na otoku Hvaru (gdje dr. sc. Bujić provodi dio godine i odakle je podrijetlom) i na koncu, u Dubrovniku. Tako su u jednosatnoj emisiji predstavljena djela nepoznatih autora, potom Ivana Lukačića, Julija Skjavetića, Vinka Jelića i najpoznatijeg među njima — Luke Sorkočevića (čiji dio obitelji danas živi u Londonu!) te talijanskog skladatelja Tommasa Cecchinija, jednog od umjetnika koji su dolazili raditi u Dalmaciju, posebno kao crkveni glazbenici. Uz poznati francuski ansambl Dialogos i muzikologinju Katarinu Livljanić koja ga vodi, slušali smo izvedbe ansambla Renaissance i njihove snimke sa CD–a Yourney to Dalmatia, kao i ansambl Salzburger Hofmusic pod ravnanjem Wolfganga Brunera. Oni su izveli poznatu Simfoniju br. 1 Dubrovčanina Luke Sorkočevića. Sve ostale skladbe, posebno za ovu prigodu, snimio je mješoviti zbor BBC Singersi, čiji su članovi sopranistica Emma Tring i drugi solisti, teorbu je svirao Eligio Quinteiro, a orgulje Richard Pearce. Tako smo u vrhunskim izvedbama slušali skladbe Pater noster Julija Skjavetića, Beatus vir i Laudate Dominum Tommasa Cechinija te dva opusa Vinka Jelića, Sancta et immaculata i Domine, Deus meus. Treba još naglasiti da su proširene informacije o skladbama, autorima i CD–ima, s kojih su emitirani snimci, bile dostupne na internet stranicama BBC radija 3 te na podcastu »Early Music Show« gdje se emisija mogla preslušati cijeli tjedan. Ukratko, više nego uspješno predstavljanje hrvatske stare glazbe iz Dalmacije u elitnom programu BBC 3. Nadajmo se ne i zadnje! (http://www.bbc.co.uk/programmes/ b01qdy5l) NATJEČAJ INTERNACIONAL HDS je projektu Zlatana Stipišića Gibonnija dodijelio financijsku potporu u iznosu od 150.000 kuna iz sredstava ZAMP–a Piše: Marina Ferić Jančić utorski album Zlatana Stipišića Gibonnija, namijenjen međunarodnom tržištu, pobjednik je Natječaja Internacional Hrvatskog društva skladatelja kojim se podupire aktivnost hrvatskih skladatelja, redovnih članova Društva, na međunarodnoj glazbenoj sceni ili tržištu. Jedan od naših najuspješnijih skladatelja i glazbenika, na novom albumu surađuje s producentom svjetskog glasa Andyem Wrightom i s nekim od najpoznatijih glazbenih svjetskih studija. Na Natječaj je pristiglo sedam prijava, a Stručno povjerenstvo u sastavu Zoran Juranić, Ante Pecotić i Alfi Kabiljo zaključilo je da jedino projekt Zlatana Stipišića Gibonnija u potpunosti udovoljava svim postavljenim natječajnim kriterijima i zahtjevima te da ranije snimljeni materijal, umjetnički visoko profesionalan, ima najviše potencijala za predstavljanje hrvatske glazbe na međunarodnoj sceni. Naime, jedan od uvjeta Natječaja jest podupiranje kvalitetnih projekata koji su već u realizaciji jer sredstva koja Društvo dodjeljuje, zapravo, čine manji dio ukupnog projekta, ali značajno mogu pridonijeti njegovom ostvarenju. Stoga je Predsjedništvo upravo tom projektu dodijelilo financijsku potporu u iznosu od 150.000,00 kuna. Gibonnijev album za međunarodno tržište, u koji je sam Gibonni uložio značajna sredstva, u poodmakloj je realizaciji, a dodijeljena potpora čini jednu petinu projekta zahvaljujući čemu će se uspješno privesti kraju. Sretan sam da je Hrvatsko društvo skladatelja raspisalo ovaj Natječaj jer je to iskorak ka svjetskom eteru čime se mijenja percepcija o nama i otvaraju vrata za hrvatske skladatelje. Iznimno sam zahvalan i sretan da je moje strukovno društvo prepoznalo kvalitetu ovog projekta u koji sam uložio mnogo. Vjerujem da su ovakvi natječaji postojali ranije da bi mnogi od nas već bili u eteru mnogih zapadno– europskih programa. Dosad se, nažalost, svaki pokušaj afirmacije svodio na individualnu bitku«, rekao je Gibonni na vijest o pobjedi na Natječaju. Naime, Hrvatsko društvo skladatelja prošle je godine u prosincu pokrenulo Natječaj Internacional koji će se raspisivati svake godine s ciljem da se podrže kvalitetni projekti koji su već u realizaciji, a namijenjeni su međunarodnom tržištu, posebno jer zahtijevaju iznimno skupu produkciju, a mogu postati dugoročno hrvatski izvozni proizvod. HDS već godinama iz sredstava prikupljenih kroz Službu ZAMP također raspisuje i natječaje za potporu nezavisnih projekata i glazbenog stvaralaštva svih oblika popularne i tradicijske glazbe, kao i natječaj za stipendiranje mladih hrvatskih skladatelja. S obzirom na zahtjeve šireg međunarodnog tržišta u smislu kvalitete djela i produkcije, a onda i daleko veću konkurenciju, takvi projekti iznimno su zahtjevni i stoga ih je uistinu vrlo teško ostvariti bez dodatne potpore. No, ulazak Hrvatske u EU »gura« nas i na veće tržište na kojem je važ- Z no biti i opstati. Mnoge europske zemlje (Velika Britanija, Francuska, Italija, nordijske zemlje i druge) prepoznale su svoje glazbene repertoare kao nacionalno bogatstvo, kao dio kulturnog identiteta, ali i potencijalno dobar izvozni proizvod. U tom smislu takve države svojim nacionalnim propisima podupiru vlastito nacionalno glazbeno stvaralaštvo i njegovo korištenje. Hrvatsko društvo skladatelja i Služba ZAMP, koja je jedna od razvijenijih u Europi, prepoznali su trenutak ulaska naše zemlje u Uniju kao ključni jer se hrvatskoj glazbi otvara veća mogućnost ulaska na veće tržište, ali uz to — kao i svim ostalim malim nacionalnim repertoarima — s druge strane prijeti opasnost od velikih svjetskih repertoara. Zato je matično društvo pokrenulo godišnji Natječaj s ciljem da se hrvatske autore dugoročno motivira i podrži u njihovim projektima koji su usmjereni širem međunarodnom tržištu. Gibonni je u ovaj projekt do sada uistinu uložio mnogo rada, entuzijazma i vlastitih sredstava koja višestruko premašuju sredstva dodijeljena na Natječaju. U taj njegov projekt i mi vjerujemo i želimo mu puno uspjeha! Nadamo se da će naš primjer potpore hrvatskim glazbenicima u njihovim međunarodnim projektima, pra- titi i ostali u zemlji, kao i državne institucije. Država bi uistinu nekim pozitivnim mjerama usmjerenima na takve kvalitetne projekte mogla značajno pridonijeti ulasku hrvatske glazbe i naših glazbenika na europsko tržište (čime se nesumnjivo promovira i zemlja), ali i očuvanju hrvatske glazbene baštine kao dijela nacionalnog identiteta. Primjer iz regije u kojoj je upravo hrvatska glazba najzastupljenija, pokazuje da već sad imamo dobar regionalni izvozni proizvod, a naša je želja da se taj regionalni primjer proširi i na Europu. Kvalitetnih glazbenika i autora svakako imamo! NASTUPOM U VELIKOJ DVORANI VATROSLAVA LISINSKOG, 11. PROSINCA JAZZ ORKESTAR HRT–A OBILJEŽIO 65 GODINA DJELOVANJA Ovacije za uvjerljiv slavljenički koncert Piše: Davor Hrvoj N izom koncerata tijekom ove sezone, Jazz orkestar HRT–a obilježava 65. godišnjicu kontinuirana djelovanja. Nekad Plesni orkestar Radio Zagreba te Big band HRT–a, a današnji Sudionici slavljeničkog koncerta u Dvorani Lisinski Rezultati Natječaja za potporu projekata zabavne glazbe u 2013. godini iz sredstava naknade za prazne medije a Natječaj, otvoren od 29. listopada do 26. studenoga 2012., u ovoj je godini izdvojeno ukupno 450.000 kuna. U propisanom roku zaprimljen je 91 prijedlog koji je, uz podršku stručne službe Hrvatskog društva skladatelja, razmatralo Povjerenstvo u sastavu Ante Pecotić (predsjednik), Rajko Suhodolčan i Hrvoje Horvat. Povjerenstvo je za stimulacije u 2013. izdvojilo 39 programa: Jazz orkestar HRT–a, dao je velik doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. Tijekom šest i pol desetljeća vodili su ga ugledni hrvatski glazbenici: Zlatko Černjul, Miroslav Killer, Milivoj Körbler, Nikica Kalogjera, Miljenko Prohaska, Ladislav Fidri i Silvije Glojnarić, a od 2009., Saša Nestorović. Svi su oni, ali i brojni drugi hrvatski glazbenici pisali skladbe i aranžmane ili obrade naše tradicijske glazbe za orkestar, promovirajući hrvatsku glazbu diljem svijeta. Brojni su albumi na kojima je dokumentiran upravo taj segment njegova djelovanja. Primjerice, na novi album, U sredi našeg sela, uvrštene su izvedbe hrvatskih tradicijskih napjeva u aranžmanima hrvatskih autora. Hvale je vrijedan projekt Nove skladbe hrvatskih jazz autora za koji već nekoliko sezona Orkestar raspisuje natječaj za nova orkestralna jazz djela koja, na jednom koncertu godišnje, izvodi u svojemu ciklusu u Studiju Zvonimir Bajsić na HRT–u. Upravo zahvaljujući toj inicijativi u nekoliko se posljednjih godina proširio broj autora, posebice mladih koji, uz već afirmirane, donose nove zamisli u stilski raznolikim djelima orkestralnoga jazza. Sljedeći koncert s novim skladbama hrvatskih autora, Jazz orkestar HRT–a pod ravnanjem Saše Nestorovića održat će 20. ožujka 2013. godine u Studiju Zvonimir Bajsić. DAVOR HRVOJ OBLJETNICE natječaji Gibonni snima album na engleskom A Središnji događaj obilježavanja 65 godina neprekinutog djelovanja Orkestra bio je koncert na kojem je, uz Zbor HRT–a 19 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. i goste, pod ravnanjem stalnoga dirigenta Saše Nestorovića, 11. prosinca 2012. nastupio u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tom prigodom Orkestar i njegov dirigent pokazali su da primjereno mogu tumačiti najveća djela svjetske jazz literature. Naime, na programu je bio izbor iz sakralnih djela velikana jazza Dukea Ellingtona. Zahtjevan, ali zahvalan program spomenuti su protagonisti izveli srčano, s velikim zanosom, upravo onako kako to zaslužuju Ellingtonove skladbe posvećene Bogu, ali i borbi za temeljna ljudska prava, ravnopravnost među rasama. Članovi Jazz orkestra i Zbora HRT–a s velikim su entuzijazmom i razumijevanjem pristupili glazbi sazdanoj od mnogobrojnih stilova, među ostalima bluesa, gospela, jazza i klasike. Doprinos uvjerljivosti izvedbe tog monumentalnog glazbenog djela dali su i solisti: pjevači Martina Gojčeta Silić, Ivana Garaj Korpar, Lela Kaplowitz, Želimir Panić, Miroslav Živković, Vjekoslav Hudeček i Mladen Klepo, narator Ranko Belić, step plesač Bojan Valentić te instrumentalni solisti, Julije Njikoš, Davor Križić, Željko Kovačević, Antonio Geček, Mario Bočić, Arsen Ereš, Damir Horvat i Miro Kadoić. Za predane izvedbe nagrađeni su ovacijama publike koja je prepoznala Ellingtonovu maštovitost, ali i kvalitetu svih sudionika toga veličanstvenog koncerta. Katedra čakavskog sabora, Čavle; Festival grobnička skala — 10.000 kn Cromidi, Dalibor Pirc, Sisak; Proizvodnja i distribucija MIDI datoteka — 5.000 kn Hrvatski tamburaški savez, Osijek; Festival hrvatske tamburaške glazbe — 15.000 kn Udruga Kanat, Kastav; Festival čakavske šansone Čansonfest — 10.000 kn Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 46. susret hrvatskih pjevačkih zborova, Novigrad — 14.000 kn Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 27. susret hrvatskih puhačkih orkestara, Novi Vinodolski — 14.000 kn Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 10. susret hrvatskih malih vokalnih sastava — 5.000 kn Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 20. susret tamburaških orkestara, Dugo Selo — 5.000 kn Umjetnička organizacija Festival šansone Chansonfest, Zagreb; Chansonfest — 15.000 kn Melody, Kastav; Festival MIK, Melodije Istre i Kvarnera — 20.000 kn Skalinada, Split; Runjićeve večeri, Split — 7.000 kn Spona, Zagreb; Velika rock eksplozija — 25.000 kn Autor d.o.o. Zagreb; CMC festival Vodice — 10.000 kn Udruga Mraz, Zabok; HGF Zabok — 25.000 kn Hrvatske blues snage, Zagreb; 5th Croatian blues Challenge, Pula — 13.000 kn Glazbeni festival Pitomača; Pjesme Podravine i Podravlja, Pitomača — 15.000 kn Udruga za razvoj kulture ETNO, Čakovec; DemoFest Čakovec — 10.000 kn Studentski centar Zagreb; Muzički salon SC — 10.000 kn Trade off d.o.o. Čakovec; Međimurski festival zabavne glazbe — 10.000 kn Udruga Bubamara, Vinkovci; Rock Marinfest (humanitarni festival) — 15.000 kn Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, Krapina; Festival kajkavskih popevki Krapina — 15.000 kn Udruženje za razvoj kulture URK, Zagreb; Projekt Začarana Močvara u klubu Močvara — 15.000 kn Renato Metessi, Zagreb; Prečko fest — 8.000 kn Art scena, Zaprešić; 6. demo festival — 5.000 kn Kulturna udruga mladih Centar Scena, Varaždin; Koncerti i turneja grupe Cold Snap — 8.000 kn Udruga K.L.U.B., Orahovica; Festival Ferragosto Jam 6 — 10.000 kn Sidra Music, Split; Lastovo otok glazbe (2 projekta) — 10.000 kn Glazbeni festival Šokačke pisme, Županja; 8. festival šokačke pisme — 7.000 kn Udruga Vibra, Zagreb; MIMO — Medijski inventar muzičkih originala — 10.000 kn Udruga Klub muzika, Zagreb; Akustika — Večeri akustičnih nastupa — 12.000 kn Udruga Glazbeni program Osječka škola, Osijek; Edukativni projekt »Neću drogu« — 7.000 kn Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, Zagreb; Projekt »Muzika zabavna« — 20.000 kn Neno Ninčević, Split; Neno Ninčević: »Stvari lagane« — 10.000 kn Hard Place d.o.o., Zagreb; HR demo klub — 20.000 kn Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, Pula; Glazbeno–plesni projekt It’s not us, it’s only glass — 10.000 kn Želimir Škarpona, Split; Festival Melodije hrvatskog juga, Opuzen — 7.000 kn Udruga Kupa — rijeka života, Pokupsko; Festival Pokuplje u pjesmi — KupaFest — 5.000 kn Piano d.o.o., Zagreb; Kreativni glazbeni kolektiv, koncerti u klubu Sax — 10.000 kn Udruga HUK, Knin; 5. glazbeni festival Gerilla Rock and Roll – 8.000 kn Sredstva za programe navedene pod brojevima 1., 4., 16., 19., i 22. namijenjena su isključivo za novčane nagrade autorima. Programi pod brojem 3., 10. i 20., uz sredstva za nagrade autorima, uključuju i potporu za organizaciju festivala. natječaji BROJ 177/178, VELJAČA 2013. IVANA VUČIĆ HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU 18 Rezultati Natječaja za potporu tradicijske glazbe u 2013. godini H rvatsko društvo skladatelja provelo je četvrti Natječaj za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicijske glazbe koji se financira iz sredstava naknade za izvedbe narodnih umjetničkih tvorevina u izvornom obliku, a koje je Služba ZAMP–a prikupila tijekom 2011. godine, sukladno članku 8. stavku 3 Zakona o autorskim i srodnim pravima. Ukupna sredstva iznosila su 306.772,20 kuna. Na Natječaj u 2013. godini u propisanom roku pristigao je ukupno 81 prijedlog. Zbog neriješenih dugovanja prema ZAMP–u iz prethodnih godina, jedan je bio diskvalificiran. Uz podršku stručne službe HDS–a, prijedloge je razmatralo Povjerenstvo u sastavu Jelena Vuković (predsjednica), dr. sc. Grozdana Marošević i Mario Vestić te donijelo pozitivno mišljenje za 34 programa koje je Predsjedništvo HDS–a u cijelosti prihvatilo: Udruga Histriart, Pula; Zarozgajmo na Ćićariji — VI. smotra hrvatske tradicijske vokalne baštine — 9.000 kn Udruga Histriart, Pula; Maša po starinski, Sveti Petar u Šumi — 6. smotra starocrkvenog pučkog pjevanja — 9.000 kn Gacko pučko otvoreno učilište Otočac; 15. smotra folklora u Otočcu — 13.000 kn HGU Rijeka; Škole svirke sopela i kanta otoka Krka — 5.000 kn HGU Rijeka; 21. bašćinski glasi, tradicionalni susret klapa — 10.000 kn Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb; »Franjo Ksaver Kuhač — glazbena historiografija i identitet« — 8.500 kn Studentska klapa »Kaše«, Dubrovnik; Nosač zvuka »Tragom Republike«, zapis glazbene povijesti dubrovačkog kraja — 5.000 kn Zajednica kulturno–umjetničkih društava Vukovarsko–srijemske županije, Vinkovci; Folklorna manifestacija »Vinkovačke jeseni« — 15.000 kn Centar za tradicijska glazbala Hrvatske, Zagreb; 7. hrvatski gajdaški festival — 9.000 kn KUD »Mičevec«, Velika Gorica; Festival dječjeg folklora »Mi smo djeca vesela« — 4.000kn Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb; Hrvatska kajkavska glazbena baština — zbornik radova — 8.500 kn Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod; Smotra izvornog folklora »Brodsko kolo« — 15.000 kn Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod; Četiri smotre (Hrvatska smotra svirača na tamburi samici, Županijska smotra pučkog crkvenog pjevanja, Regionalna smotra folklornog pjevanja Slavonije, Baranje i Srijema, Županijska smotra dječjih folklornih skupina — Stari Slatnik, Donji Andrijevci, Slavonski Brod) — 16.000 kn Zajednica hrvatskih kulturno– umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec; Tri predsmotre međimurske popevke, Mursko Središće — 7.000 kn Zajednica hrvatskih kulturno– umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec; 6. dječja smotra međimurske popevke, Sv. Martin na Muri — 4.000 kn Zajednica hrvatskih kulturno– umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec; 9. smotra pesmarica naših mamica, osoba treće životne dobi Ivanovec — 4.000 kn Kulturno–umjetnička udruga »Seljačka sloga« Nedelišće; Smotra međimurske popevke — 10.000 kn KUD »Kupljenovo«, Kupljenovo; Nosač zvuka »Stare cirkvene popievke pušćajnske fare Sv. Jurja« — 5.000 kn Ogranak »Seljačke sloge« Buševec, Buševec; Međunarodni festival tradicijskih glazbala — 9.000 kn KUD »Sloga«, Miklouš; Snimanje nosača zvuka s pučkim napjevima Miklouša — 5.000 kn Savez udruga Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 20. susret hrvatskih folklornih ansambala, Čakovec — 15.000 kn Hrvatska kulturna udruga «Pjevana Baština«, Zagreb; Multimedijska izdanja pučkog crkvenog pjevanja Zadarske nadbiskupije — 10.770 kn Udruga »Koraci baštine«, Zagreb; Multimedijsko izdanje crkvenih pučkih pjesama iz Baranje — 10.000 kn Koncertna direkcija Zagreb; 47. međunarodna smotra folklora Zagreb — 30.000 kn Pasionska baština, Zagreb; Sedam koncerata u okviru festivala Pasionska baština — 20.000 kn KUD »Kaštelir–Labinci«, Kaštelir; Međunarodni festival »Okarina fest« — 5.000 kn Tradicijski kulturni centar Bjelovar; Festival tradicijske glazbe Bilogore i Hrvatske — 4.000 kn Ethno za plesno–glazbenu poduku, Zagreb; Smotra plesova »Drmeš — da« — 4.000 kn Ethno za plesno–glazbenu poduku, Zagreb; VI. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva »Naše kolo veliko« — 4.000 kn KUD »Čiče«, Novo Čiče; Smotra folklora i tradicijskih glazbala »Ivanje u Novom Čiču« — 4.000 kn Pučko otvoreno učilište »Augustin Vivoda«, Buzet; »KIK Fest 2013«, festival klapa Istre i Kvarnera — 10.000 kn KUD »Seljačka sloga«, Baranjsko Petrovo Selo; Nosač zvuka »Marijo, o mili glas« — marijanski pučki napjevi iz Baranje — 5.000 kn Scardona d.o.o., Zagreb; Nosač zvuka klape Vokalisti Salone »Testamentum« — 10.000 kn SBS Music, Krapina; Nosač zvuka tradicionalnog glazbenog stvaralaštva kajkavske regije — 5.000 kn Hrvatsko društvo skladatelja zahvaljuje svima koji su uputili prijedloge na Natječaj i čestita dobitnicima s kojima će biti potpisani odgovarajući ugovori. Ovime potičemo ovogodišnje natjecatelje, ali i ostale koji se bave tradicijskom glazbom da se jave na Natječaj za 2014., o čemu će javnost biti pravovremeno obaviještena. Temeljem članka 10. Statuta Hrvatskog društva skladatelja, na sjednici održanoj dana 29. siječnja 2013. Predsjedništvo je donijelo sljedeći PRAVILNIK o uvjetima i postupku za primitak u članstvo Hrvatskog društva skladatelja 1. Primitak u redovno članstvo Hrvatskog društva skladatelja Članak 1. Redovnim članom Hrvatskog društva skladatelja (u daljnjem tekstu HDS) može postati skladatelj, muzikolog i glazbeni pisac koji se u trenutku podnošenja molbe aktivno bavi skladanjem, odnosno muzikološkim i glazbeno–publicističkim radom čime pridonosi ostvarivanju načela i ciljeva iz članka 8. Statuta HDS–a. Članak 2. Smatra se da skladatelj, muzikolog i glazbeni pisac udovoljavaju uvjetima iz članka 1. ovoga Pravilnika ako njegovi radovi imaju potrebnu stručnu razinu i ako ukazuju na kontinuitet djelovanja. Članak 3. Primitak u članstvo obavlja se temeljem molbe/zahtjeva za primitak u članstvo. Uz molbu se prilažu: životopis koji sadrži podatke važne za ocjenu umjetničkog, znanstvenog ili stručnoga rada podnositelja molbe te popis radova Uz molbu je potrebno priložiti: skladatelji ozbiljne glazbe: najmanje pet partitura u ukupnom trajanju od cca 50 minuta i podatke o izvedbama. Jedna od priloženih partitura treba biti pisana za orkestar. skladatelji zabavne i popularne glazbe: najmanje 30 skladbi u ukupnom trajanju od najmanje 90 minuta, koje su se u duljem vremenskom razdoblju potvrdile u javnosti — prema podacima ZAMP–a o izvođenosti. Molbi za primitak u članstvo prilažu se nosači zvuka i drugi dokazi o kontinuiranom bavljenju glazbom. muzikolozi i glazbeni pisci: 4 opsežnija znanstvena rada ili 10 stručnih muzikoloških/esejističkih radova ili kontinuiran publicistički rad u trajanju od pet godina u recentnim i referencijalnim medijima, što je potrebno potkrijepiti s barem 20 opsežnijih publicističkih radova skladatelji ostalih žanrova: (filmska glazba, jazz, elektronička glazba, duhovna glazba i slično): detaljnu dokumentaciju o svom radu (notni zapisi, nosači zvuka i slike, te druga dokumentacija primjerena žanru kojim se skladatelj bavi) iz koje je vidljiv opseg i kvaliteta skladateljeva umjetničkog stvaralaštva Prilikom ocjene prijave, Predsjedništvo i Komisija ne vode se samo činjenicom formalnog ispunjavanja uvjeta iz stavka 2. ovog članka, već cijene umjetničke i stručne/znanstvene aspekte rada kandidata. Članak 4. Odluku o primitku u članstvo donosi Predsjedništvo temeljem dokumentiranog pisanog zahtjeva/molbe kandidata i obrazloženog prijedloga Komisije za primitak u članstvo. 2. Komisija za primitak u članstvo Članak 5. Komisiju za primitak u članstvo imenuje Predsjedništvo. Komisija ima tri člana, po jednog iz redova ozbiljne, jednog iz redova popularne, zabavne, jazz i filmske glazbe te jednog iz redova muzikologa i glazbenih pisaca. Komisija iz svojih redova bira predsjednika Komisije. Predsjednik Komisije rukovodi njenim radom, izrađuje pisana mišljenja koja Komisija podnosi Predsjedništvu te obavlja druge poslove koje mu povjeri Komisija ili Predsjedništvo u vezi s postupkom primitka u članstvo. 3. Ostale odredbe Članak 6. Ovaj Pravilnik stupa na snagu 8 dana od dana stavljanja na uvid članovima u prostorijama HDS, što će potvrditi glavni tajnik HDS. Predsjednik HDS–a Zoran Juranić BROJ 177/178, VELJAČA 2013. Dan kada se u Hrvatskoj rock upisao u diskografsku knjigu rođenih CD izlog Bojana Mušćeta CD IZLOG 50 GODINA OD PRVE PLOČE ROCKA KOD NAS 21 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. CD IZLOG ROĐENDANI 20 Piše: Siniša Škarica U medijima je vrlo stidljivo popraćen dan kada se u pločama siromašnim trgovinama bivše države pojavila prva autentična rock ploča jednog autentično domaćeg izvođača ana 6. prosinca kada se zajedno s djecom veselimo Svetom Nikoli, njihovu patronu, točno prije 50 godina sada već davne 1962., kao da je nestrpljivoj mladosti upravo taj bjelobradi svetac podario prvu ploču rock ‘n’ rolla na ovim prostorima. Nije se čekao tada podobni Djeda Mraz (mogli bismo insinuirati), nego nekako potajice, pod etiketom u svijetu zahvaćenom plesnom pošasti zvanom twist, subverzivne snage Zapada odabrale su baš dan tog maloazijskog biskupa i osmoricu tinejdžera nazvanih Bijele strijele kao glasnike nove revolucije u popularnoj glazbi; revolucije još uvijek nepriznate, pogotovu VIJESTI u krajevima za koje se podrazumijevalo da su zastrte takozvanom Željeznom zavjesom. Šalu na stranu, ali da je u tom činu bilo subverzivnosti — bilo je! Kao što je na nekakav glupav način ima i danas kada, dakle 50 godina poslije, u državi koja, ako i nije još u tvorevini što je zovemo Europskom zajednicom, iza Željezne zavjese zasigurno već davno nije (ako je ikad i bila!). Naime, kako objasniti da nijedan od medija, nijedna od glazbenih institucija, nitko od hrvatskih novinarskih rock–korifeja nisu zabilježili dan kada se — kako naslov ovog hommagea kaže — u Hrvatskoj rock upisao u diskografsku knjigu rođenih i to ni više ni manje nego prije 50 godina! Jer, toga nadnevka, 6. prosinca 1962., prva autentična rock ploča jednog domaćeg autentičnog rock ‘n’ roll izvođača našla se u pločama ne baš bogatim dućanima bivše države. Jugoton je objavio na naslovnici omota, rekli bismo, marketinšku navlakušu: »Twist — izvodi ansambl Bijele strijele«. »Twist« je bio čudotvorna riječ u izravnoj vezi s pulsom života na Zapadu, koja je sama po sebi prodavala ploče tih godina i bila je istaknuta triput većim slovima i od naziva samog MLADI SKLADATELJI Španjolska nagrada Bruni Vlaheku M ladi hrvatski pijanist i skladatelj Bruno Vlahek dobitnik je prve nagrade na 33. međunarodnom skladateljskom natjecanju »Cristóbal Halffter« za djela pisana za orgulje (Španjolska). Ocjenjivački sud kojim je predsjedao ugledni španjolski skladatelj i dirigent Cristóbal Halffter, nagradu je jednoglasno dodijelio njegovoj Koralnoj fantaziji za orgulje Pripravite put Gospodinu. Kao dio nagrade, skladateljevo djelo bit će praizvedeno u rujnu ove godine u španjolskom gradu Leónu. (www.estudiosbercianos.blogspot. com; www. brunovlahek.com) sastava (kao što je bio slučaj uostalom i s drugim izvođačima koji su se u to vrijeme, između 1962. i 1964., natjecali tko će snimiti više twist standarda). S manekenkom, poput Barbike, u pozi s neke zamišljene modne revije (također korištene na nizu Jugotonovih »twist ploča«), ništa nije najavljivalo sirovi rock ‘n’ roll zvuk. Na poleđini su pobrojane četiri snimke, njihovi naslovi i autori. Bile su to aktualne američke (i svjetske) rock ‘n’ roll uspješnice: »Runaround Sue« (»Svi trče oko Sue«) i »Wanderer« — što ih je u originalu snimio jedan od svetaca rocka uveden u njegovo clevelandsko svetište Rock ‘n’ Roll Hall of Fame davne 1989., Italo–Amerikanac Dion DiMucci — srceparajuća »Sealed With A Kiss« (kao »Rastanak«), američkog teen–idola Briana Hylanda te »Strijele«, vlastiti instrumental tih iz kratkih hlača tek izišlih zagrebačkih dječaka, Bijelih strijela (članovi benda bili su redom između 17 i 19 godina starosti). Vrhunska zabavljačka vokalna grupa Nema nikakve sumnje, prvoklasan komad vinila punokrvnog rock ‘n’ rolla bliskog estetici garažnog rocka što se upravo tih godina javlja kao posljedica masovne fascinacije mladih električnom gitarom, konačnim simbolom tek porađane tinejdžerske kulture. Jer, kao što je Elvis sa svojim Sun snimkama sintetizirao zvuk i sliku mladenačkog idola kao neodoljiva prvaka ne samo novog zvuka nego i novog svjetonazora mladih (premda su prije njega top ljestvice osvojili recimo Bill Haley s »Rock Around The Clock« ili Crew Cuts sa »Sh–boom«), tako je na neki način za nas značila pojava Bijelih strijela i njihove prve ploče, samo koji mjesec kasnije potvrđenih i zvaničnim uspjesima na izazovnoj sceni zagrebačkog zabavnomuzičkog festivala. Naime, popularni vokalni kvartet 4 M čak četiri godine ranije snimit će na tvrdoj 78–ici aktualni rock ‘n’ roll hit »Green Door« (kao »Crna vrata«), odnosno početkom 1959. EP i dva singla s recentnim uspješnicama doo wopa i teen–idol rocka dobro znanih Plattersa, Paula Anke i Louisa Prime (»The Great Pretender«, »Diana«, »You Are My Destiny« i »Bona sera«, sve na engleskom!). Ipak, bilo bi preuzetno zaključiti kako je iz tih dragocjenih šelaka i vinila niknula rock ‘n’ roll diskografija. I sami će priznati: mi nismo roke- ri, naprosto želimo biti vrhunska zabavljačka vokalna grupa. Ni usamljena izvedba mladog gitarista Emira Altića (na Jugotonovom miješanom EP–u) zadojenog polivalentnim zabavljačem Tommyjem Steeleom (prvim engleskim pokušajem da se odgovori na pojavu Elvisa, a propos, u čijem su TV–showu nastupali i 4 M!), nije to mogla biti. Prepjev čuvenog domaćeg animatora zabavne glazbe Maria Kinela sanremskog hita još jednog Elvisova imitatora Adriana Celentana — »24 mile baci« u »Bezbroj poljubaca« — unatoč novinskim uskličnicima o prvom jugoslavenskom rock–urlatoru, u pratnji Ljubljanskog jazz ansambla bio je tek zanimljiv egzemplar hvatanja ritma sa svjetskom pop scenom. Ne, toga trenutka u veljači 1961. tek se organiziraju embrionalni domaći rokeri (električari ili VIS–ovi, kako vam drago!), spremni da se još tijekom godine predstave novim zvukom što su ga mladi željno čekali: Sjene, Bezimeni, Bijele strijele... Da, tada, u ljeto i jesen 1961., premijerni zagrebački sastavi — odmah prilično podrugljivo nazvani električarima — označit će početak VIJESTI D nove ere u popularnoj glazbi kod nas. Ali, treba će puna godina dana da njihovi pokušaji budu urezani u komad crne plastike i tako od 6. prosinca te 1962. postanu svojinom mladih gdjegod se slušao radio ili svirale ploče! No, čini se da ni 50 godina nije bilo dovoljno da se to ureže u memoriju važnih ljudi hrvatske pop glazbe, kojima bi uostalom svijest o tomu trebala biti upisana u abecedarij njihova zanimanja, pa ne čudi što 50 godina nije bilo dovoljno da nova mladost (za)pamti pionire glazbe koju nazivaju svojom. Da, moram se samo zamalo ispraviti s dvije iznimke: nepotpisana vijest o 50 godina od prve rock ploče kod nas objavljena je na posljednjoj stranici novog dnevnika 21. stoljeće u broju od 7. studenoga. Dakle, dan poslije, doduše stidljivo, ali ipak. Kladim se, bila je to reakcija na dan ranije intenzivnu FB diskusiju na tu temu koju je potaknuo jedan od doajena našeg rock novinstva i diskografije Veljko Despot. Kako je i sam prokomentirao: barem nešto! A Delo de facto, kvartalna revija slovenskog časopisa Delo, objavila je iz pera zagrebačkog dopisnika Dejana Vodovnika, kao jednu od udarnih tema svog predblagdanskog izdanja osvrt na rađanje rock ‘n’ rolla na nekad zajedničkom prostoru pod naslovom »Brezčasnost enostavnih not — Pol stoletja od prve beat plošče v malem Liverpoolu«, aludirajući na naziv kojim se Zagreb kao rokerski centar častio sredinom 60–ih prošloga stoljeća. Susjedi su, kako to često biva, očito temeljitiji i s boljom memorijom. Hvala im! Izabrani voditelji akcija i manifestacija Hrvatskog društva skladatelja Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja donijelo je odluku o izboru voditelja akcija i manifestacija, sukladno Natječaju koji je raspisan 25. listopada 2012. godine. Za glavnu urednicu notne edicije Ars Croatica izabrana je Sanja Stojanović Stipanov, za voditelja jazz projekata Davor Hrvoj, za voditelje Glazbene tribine Opatija imenovani su Silvio Foretić i Vanja Lisjak, a za Muzički biennale Zagreb Krešimir Seletković i Frano Đurović. Ante Pecotić novi je voditelj Zagrebfesta. Čestitamo izabranim kolegama kojima želimo dobar i uspješan rad u vođenju glazbenih projekata HDS–a. E.N.I. & Vava Tony Cetinski OPET SI POBIJEDILA (Aquarius) N akon kolekcije The Best of realizirane za Hit Records po načelu: red studijskih verzija, red live uspješnica za čije originalne verzije prava imaju druge diskografske kuću (a Cetinski ih je promijenio sedam), Tony Cetinski ostvario je dvanaesti album. Provjerena formula koju koristi u posljednjem desetljeću, temelji se na dokazanim glasovnim adutima, na što se uspješno nadograđuju pop–strukture. Iz albuma će se iscijediti nekoliko hitova koji će biti sastavni dio njegove repertoara uživo, što osobito vrijedi za uspješnice poput naslovne pjesme. Ostale predstavljaju rezultat uigranog mehanizma koji se odnosi na Miru Buljana kao glavnog autora, dok su se aranžmanima i produkcijom pozabavili Igor Ivanović, Nikša Bratoš, Silvio Pasarić i drugi, a takav koloplet suradnika teško može napraviti promašaj. Opet si pobijedila pokazuje da status koji Cetinski uživa kod publike nije slučajan i nije nastao na temelju prolaznih hitova. Premda se ni ovaj album neće istaknuti u njegovoj diskografiji, vrhunska pop–konfekcija ionako je kreirana u službi njegova glasa, a ne obratno. Drugim riječima, da se na album stavi oznaka The Best of (uz još nekoliko starijih live zapisa), diskografska kuća ne bi pogriješila. Jednostavno, Tony Cetinski zvuči izvrsno kao i uvijek, a u njegovom slučaju hitovi su manje bitna kategorija, njegov glas i dalje ostaje na tronu hrvatske estrade. OUIJA (Dallas) O dluka ženskog kvarteta E.N.I. i renomiranoga riječkoga glazbenika i producenta Vlade Simcicha Vave da zajednički potpišu mini album, prilično je neuobičajena. Jer, ponajbolje skladbe djevojaka iz E.N.I. (Polaroid, Crna kutija, Oči su ti ocean…) napisao je upravo Vava — na ovom ostvarenju čujemo tek jedan njegov instrumental, a ostalo je čvrsto zaokružena power pop cjelina. Štoviše, Ouija sadrži dva poznata hita iz Vavine majstorske radionice — prije navedenu uspješnicu Oči su ti ocean i Lijepa kao Sahara u unplugged aranžmanu. Takav spoj možemo usporediti s Bambi Molestersima koji su, spojivši se s Chrisom Eckmanom iz Walkaboutsa, dobili novu vrijednost — postavu The Strange. Ovdje nije trebalo nadodavati novo ime, mini album otkriva ono najbolje od djevojaka iz grupe E.N.I. i ono najkomercijalnije od Vave. Razmjerno hermetični stil toga izvanserijskog autora na njegova tri solistička instrumentalna albuma, u potpunoj je opreci s iznimno melodioznim hitovima kreiranima za E.N.I., a mini album ipak ne funkcionira kao puki spoj ta dva elementa. Gostujući glazbenici i producenti, od Elvisa Stanića do Davora Tolje daju projektu dodatnu zvučnu dimenziju, što rezultira jednim od najboljih ovogodišnjih tuzemnih ostvarenja. Zapravo, ako ćemo pravo, kad bismo spojili mini album Kundera Urbana i njegove četvorke te Ouija Vave i njegove, očito privlačnije četvorke, onda bi taj album kreativnog dvojca negdašnjeg Laufera najvjerojatnije bio najbolji ovogodišnji glazbeni uradak na ovim prostorima. Miroslav Evačić N.E.W.S. BLUES (Croatia Records) I zvrsni podravski kantautor Miroslav Evačić i na petom albumu otkriva sve svoje iznimne kvalitete koje njegov etno izraz uzdiže na svjetsku ravan. Sjajni instrumentali inspirirani podravskim narodnim motivima (ili izravno preuzeti), uz blueserski pristup u pojedinim skladbama, kao i gostujući vokalni doprinos, oblikuju u svojoj jednostavnosti snažan utisak. Zanimljiva je uvodna skladba Grabo kopam u kojoj glavnu vokalnu ulogu ima Ivo Kovač Kaj, a koja bi se komotno mogla naći i na repertoaru Toma Waitsa, kao i Prekodrafski blues koji bi Džoni Štulić mogao odmah uvrstiti u repertoar neke zamišljene obnovljene Azre. Osim sedam temeljnih pjesma, album sadrži tri objedinjene imenom Basement Session, a odlikuje ih sjajna međuigra blueserskih zahvata i tipičnoga podravskoga etna. Iako je izdvojen od ostatka albuma, ovaj tercet pjesama ipak ne djeluje kao bonus koji je dodan kako bi se zakrpala minutaža, nego je riječ o efektnome zaključenju albuma u kome dominira začudna skladba Čardaš, blues i R’n’R take 3 (tu bi, pak, Darko Rundek mogao crpiti inspiraciju za nadoknadu pada uvjerljivosti na nekoliko posljednjih albuma). Miroslav Evačić još je jedanput potvrdio da, uz Livija Morosina i Tamaru Obrovac, tvori trio koji pruža ono najbolje u hrvatskoj primijenjenoj autohtonoj glazbi u posljednjem desetljeću. Mario Huljev Razni izvođači IGRA POD SUNCEM (Cantus) (Laudato) T dvanaesti mu dugosvirajući projekt, u što valja ubrojiti i jednu kompilaciju. Činjenica jest da je Poša sve samo ne komercijalan, no tijekom godina stekao je naklonost kolega koji rado s njime dijele pozornicu. Tako su na nastupu zabilježenom u zagrebačkom Kazalištu Komedija sredinom prošle godine, uz Pošu nastupali lideri Drugog načina i Divljih jagoda, Ismet Kurtović i Zele Lipovača, kao i ugledni glazbenici kao što su Stanko Kovačić, Krešo Dominić, Zdenko Jurić i drugi. Pošin kanconijer zaziva doba kad su estradom dominirali singer–songwriteri poput Arsena Dedića ili Ibrice Jusića, Poša je svojevrsni medij između tog razdoblja i današnjice. Specifičnoga glasa, ali i izvedbe koja ponekad previše duguje improvizaciji, Damir Poša je na koncertu predstavio upečatljiviji dio vlastitoga stvaralaštva. Korektna produkcija koju potpisuje Vanja Lisak zaokružuje Pošine napore da se predstavi u najboljem svjetlu. Ako je to izrazito naslanjanje na bolju prošlost iz — tamo negdje — sredine sedamdesetih, onda je u tome i uspio. najvećim uspješnicama protekloga desetljeća. Hrvatska duhovna glazbena scena ima svoje favorite, a pop–rock izričaj koji dijele, nadgrađen je, gotovo u pravilu, izvrsnim vokalistima. To ne čudi, dobar dio pjevača na kompilaciji potekao je iz crkvenih zborova, pa bi izdanja toga tipa mogla biti ogledan primjer školovanoga vokalnog izričaja. Među autorima mogu se zapaziti i »svjetovni« glazbenici, no oni se uglavnom pojavljuju kao aranžeri: Olja Dešić, Toni Eterović, Albert Limić, Duško Rapotec–Ute... Izdvajaju se zborske izvedbe, a rijetko koja kompilacija toga tipa sadrži toliko izvrsnih pjevača i pjevačica. No, autorski, riječ je, više–manje, o klasičnome festivalskom repertoaru. Upravo stoga nije nužno izdvajati pojedine izvođače jer su u tih deset godina svojim pjesmama obilježili određeno festivalsko izdanje. Religijska tematika stihova u pojedinim pjesmama izlazi iz strogih okvira i ima istaknute univerzalne poruke, a s druge strane, tu je i uglazbljena molitva Zdravo Marijo. Raznorodni pristupi suvremenoj sakralnoj glazbi pokazuju kako onkraj standardnih estradnih tijekova buja dinamična scena s izvrsnim izvođačima. Damir Poša LIVE IN ZAGREB MARIJA FEST Molvama, najvećem Marijanskom podravod diskografski najaktivnijih izvođača JLiveedan na ovdašnjoj sceni je kantautor Damir Poša: Uskom svetištu, održan je 10. festival Marija in Zagreb drugi je njegov album uživo i fest, a tim povodom ostvarena je kompilacija s (Menart) ijekom posljednjih petnaest godina, Mario se Huljev afirmirao kao uspješan prateći vokal slijedeći tako stope koje su utabali izvrsni hrvatski muški back vokali poput Vladimira Pavelića Bubija ili Tedija Bajića, odnosno Tedija Spalata. Huljev je pjevao i u zanimljivome bandu Less Than a Minute, a zasluženu pažnju stekao je kao vokalni suigrač Vanni u jednoj od najboljih pjesama iz njezine solo–karijere, 7 minuta. Huljev je iz pozadine odlučio zakoračiti groovy stilom kakvog je promovirao Dino Dvornik (pa ne čude vokalni manirizmi koji podsjećaju na preminulog velemajstora, kao ni direktna posveta u obradi skladbe Ljubav se zove imenom tvojim), ali i Tony Cetinski iz ranijeg dijela karijere. I Cetinskome je također bio prateći vokal, no ono što Huljeva razlikuje od obojice uzora jest to što je, do zarona u solo vode, izbrusio glasnice, pa uz prilično ispoliranu produkciju nema one srčanosti koja izviruje iz ponajboljih pjesama njegovih nedvojbenih uzora. No, Huljev očito ni nema namjeru biti novim Dvornikom ili Cetinskim, za početak je dovoljno da bez problema na nastupnome albumu može pokazati izvrstan glas. Tomu valja pridodati i nekoliko pjesma koje mogu vrsno funkcionirati i u radijskoj i u klupskoj difuziji. Za album prvijenac, to je i više nego solidan rezultat. Komedija JA KAŽEM MIR (Dallas) P remda je drugi album čakovečke Komedije objavljen lani, realizacija drugoga singla s albuma po kome je i nazvan, zapravo ponovo aktualizira ovo ostvarenje. Svojevrsna osobna iskaznica CD–a bio je prvi singl Kaj te briga koji je ostvario solidnu vrtnju na radijskim postajama, no Komedija nije samo zafrkantska skupina Međimuraca koja stvara glazbu za cirkuse i sajmove. Takvo što dalo bi se, doduše, zaključiti po izgledu članova i zvuku prvoga hita. No, Komedija ipak ide onim trasama na kojima smo zapazili Gogol Bordello, Les Negresses Vertes i slične bandove, a unatoč imenu koje bi trebalo biti usmjereno prema humorističkom pristupu glazbenim strukturama, Komedijine šale i nisu baš tako smiješne. Štoviše, angažirani i socijalni tekstovi pokazuju da band kreira autohtoni stil. Napuštajući kajkavsko narječje koje je dominiralo na prvijencu, Komedija je napisala svoje pismo namjere za širim probojem. Mana je albuma što su očito previše htjeli, pa je album koktel skladbi koje kvalitativno vrludaju, no ne spuštaju se ispod samozadane granice. To vrijedi čak i za blesastu obradu hita Johna Paula Younga Love is in the Air koji je u prepjevu postao Lav iz Indije. Izmiješani punk, rockabilly, blues, etno i drugi pravci u tom komedijaškom miš–mašu djeluju potentno, pa je očito da na Komediju valja računati vrlo ozbiljno i izvan kabaretskog konteksta koji obilježava njihov izričaj. Moskva POLIGRAF (Dallas) P rvijenac skupine Moskva još je jedan dokaz kako Rijeka i dalje ima najvitalniju rock–scenu na ovim prostorima. Jedan do dva albuma novih izvođača koji iskazuju žestok potencijal na diskografskoj ravni, postaje već višedesetljetni standard. Moskva zvuči kao zreli indie–pop band s naglašenijom gitarističkom infrastrukturom na koju je nakalemljen zanosan vokal Tamare Dorčić. Jednostavna receptura — u inozemstvu je nebrojeno puta rezultirala uspjehom — kod nas može dobaciti do uglednoga klupskog statusa, jer jednostavno nije dovoljno komercijalno za učestalu radijsku distribuciju. No, Moskva ide i korak dalje, njihov zvučni zid na trenutke je odbojan, čak i zamoran, no u kombinaciji s nježnim glasom Tamare Dorčić dobiva se vrlo zanimljiv stilski okvir. Poligraf djeluje kao nehajno, nedorađeno djelo u kome bi svaka pjesma mogla izostati i to ne bi narušilo cjelinu albuma, ali upravo tako upakirano ostvarenje posjeduje svoj šarm. Štoviše, desetminutna distorzirana zaključna skladba Otok pokazuje da band vješto bježi od obrazaca koji bi ih mogli okovati i precizno napipava iskoristiva rješenja. Vrlo dobra produkcija Mateja Zeca još više naglašava tu zaokruženu entropiju, pa album predstavlja jedno od najugodnijih iznenađenja riječke pop–scene. dječje pjesme i njezinu edukativnu funkciju«. Zadržavajući višegodišnju tradiciju, Cantus d.o.o. i 2012. godine, uz diskografsko, objavljuje i notno izdanje svih izvedenih pjesama. GOSTOVANJA Detonijevim i Šipuševim skladbama, posvećenima Triju. Odlične izvedbe te dobra koncepcija, ovaj album čini jednim od zanimljivijih izdanja komornih skladbi hrvatskih autora. CD IZLOG Diskografska izdanja Cantusa u 2012. godini 23 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. CD IZLOG BROJ 177/178, VELJAČA 2013. CD IZLOG MOSKOVSKA JESEN 2012. United We Stand, Divided We Fall Piše: Sanja Drakulić U Moskvi je od 31. listopada do 30. studenoga održan 34. međunarodni festival Moskovska jesen. Nositelj je Društvo moskovskih skladatelja, uživa potporu slično kao naš Muzički biennale Zagreb (MBZ), a isto tako je tradicionalno tolerantan prema svim stilskim smjernicama, uz obaveznu visoku razinu izvedbi. Kao prvo, prenosimo pozdrave moskovskih skladatelja koji su gostovali na MBZ–u (Umanski, Shmotova, Safronov i drugi) i Frano Đurović Razni izvođači ZAGREBFEST 2012. edamnaest pjevača, među njima skupine S Kraljevi ulica i Garcia, predstavili su isto toliko novih pjesama na 59. Zagrebfestu koji je održan 24. listopada 2012. u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a pratio ih je Festivalski orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića. Za Darka Domijana, Tvrtka Stipića, Marka Tomasovića, Luku Udjbinca, Nenada Vetmu, Emiliju Kokić, Hanu Hegedušić, Saru Knežević, Ivanu Lovrić i druge soliste, pisali su skladatelji, među njima, Ante Pecotić, Vladimir Kočiš — Zec, Branimir Mihaljević, Zoran Mišolongin, Miro Buljan i Hrvoje Maljak. Trio Orlando TRIO ORLANDO Antun Sorkočević / Dora Pejačević / Ivo Maček / Ivana Lang / Boris Papandopulo / Željko Brkanović / Igor Kuljerić / Sandro Zaninović / Milko Kelemen / Dubravko Detoni / Berislav Šipuš Piše: Inja Jugo T rio Orlando komorni je sastav koji čine vrsni glazbenici — Vladimir Krpan (glasovir), Tonko Ninić (violina) i Andrej Petrač (violončelo). Tijekom desetljeća postojanja, Trio se profilirao kao sastav koji veliku važnost pridaje hrvatskim autorima i izvedbama njihovih djela čija su iznimna ostvarenja okupljena na dvostrukom CD–u pod nazivom Antologijska djela hrvatske glazbe za glasovirski trio. Djela snimljena na dva nosača zvuka poredana su kronološki po razdobljima u kojima su djelovali skladatelji, pa tako prvi donosi opuse Antuna Sorkočevića, Dore Pejačević, Ive Mačeka, Ivane Lang, Borisa Papandopula, Petra Bergama i Željka Brkanovića. Tu je Trio Orlando pokazao dojmljive mogućnosti transformacije, budući da uigrano, svježe, precizno i izražajno zvuče i u jednostavnim, ljupkim i nepretencioznim taktovima Sonate Antuna Sorkočevića, kao i u misterioznom romantičarskom ugođaju Nokturna Ivane Lang ili u mračnoj, gotov prijetećoj atmosferi skladbe Espressioni notturne Petra Bergama. Skladbe Borisa Papandopula i Željka Brkanovića s ovog CD–a posvećena su Triju Orlando. Hrvatski skladatelji novijeg doba u fokusu su drugoga albuma. Djela za glasovirski trio Igora Kuljerića, Sandra Zaninovića, Milka Kelemena, Dubravka Detonija i Berislava Šipuša donose nove izazove suvremenog izričaja na koje je Trio suvereno odgovorio. Neočekivani zvučni efekti, rad s glazbenim materijalom koji teži prizivanju izvanglazbenih misli, slika i osjećaja te šok koji s lakoćom prelazi u zaigranost, važni su momenti skladbi autora zastupljenih na drugom CD–u. Sve to, ansambl je uvjerljivo prenio, ne odustajući od tehničke preciznosti i osmišljavanja detalja, a uspjelost izvedbi posebno je zamjetna je u Kuljerićevim, Boris Papandopulo IZ OPUSA Simfonijski orkestar HRT, Mladen Tarbuk, dirigent, Tamara Coha, flauta, Diana Grubišić–Ćiković, harfa, Ivana Bilić, vibrafon / Varaždinski komorni orkestar, Ana Domančić–Krstulović, piccolo / Milan Čunko, viola, Maja Bakrač, klavir / Anđelko Krpan, violina, Zagrebački duhački kvintet / Branko Mihanović, oboa / Renata Penezić, flauta / Vanja Lisjak, trombon / Puhački kvintet Simfonijskog orkestra HRT »Izbor skladbi na ovom (dvostrukom) izdanju karakteriziraju dvije za skladateljski opus Borisa Papandopula bitne činjenice. Prva se odnosi na dio njegova stvaralaštva posvećenog djelima za solistička glazbala i veći ili manji sastav orkestra, a druga na komorni opus... Riječ je o dvije velike grupe djela koje su postupno nastajale tijekom šest desetljeća dugog stvaralačkog vijeka autorovog... Sve te minijature, podjednako kao i zahtjevne veće ili manje forme, uvijek, međutim, svjedoče o autorstvu nepresušnog nadahnuća, ideja koje su Papandopula podjednako poticale u mladim godinama kao i pred kraj stvaralačkog vijeka. Uvijek zanimljiv, besprijekornog poznavanja dosega i mogućnosti pojedinih glazbala, ali i umjetnika kojima je posvećivao ili za koje je pisao pojedine skladbe, bogat idejama kojima je neštedimice obasipao svoje rukopise, ostaje jedan od stožernih skladatelja svekolike hrvatske glazbe.« (citat iz teksta Erike Krpan, autorice teksta u popratnoj programskoj knjižici reprezentativnog dvostrukog izdanja — hrvatski/ engleski). Hrvatski dječji festival 2012. DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU osvit svečanog obilježavanja dva deset- U ljeća od osnivanja, devetnaesti Hrvatski dječji festival (18. studenoga 2012., Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu) ponovno je bio »čarolija dječjeg veselja«. »Već od jutra su pred Dvoranu pristizali autobusi iz cijele Hrvatske — registracije s Kvarnera, iz Dalmacije, iz Gorskog kotara i Like, iz kontinentalne Hrvatske. Za čas su garderobe oživjele od dječje cike i vike... oko 600 malih veseljaka...« (Ivan Kuliš, ravnatelj festivala). Nosač zvuka predstavlja nove pjesme, njih 17, u šarmantnim izvedbama isto toliko dječjih pjevačkih zborova sa solistima, uz nezaobilaznu završnu himnu »Djeca nose svjetove na dlanu« autora Dalibora Paulika. Sve one još su jedan doprinos uspjehu osnovne festivalske misije koja na prvome mjestu ističe »važnost Hubert Pettan POKLON STOGODIŠNJAKU Latica Renich, glasovir / Kvartet Klima / Tadija Antonović, rog, Ranko Filjak, glasovir / Asja Valčić, violončelo, Ljubomir Gašparović, glasovir / Tamburaški orkestar HRT, Zlatko Černjul, dirigent / Katja Konvalinka, sopran, Margareta Weiss, glasovir / Đurđica Labaš, sopran, Blanka Zec, mezzosopran, Stjepan Radić, glasovir / Edita Garčević, alt, Edvard Strah, tenor, Andrej Makor, bariton Piše: Vilena Vrbanić U srijedu, 19. prosinca 2012., u dvorani Hrvatskog društva skladatelja održan je koncert u povodu stote obljetnice rođenja Huberta Pettana (1912.–1989.), skladatelja, glazbenog pedagoga i muzikologa. Etnomuzikolog Svanibor Pettan, njegov sin, predstavio je prije početka koncerta njegov život i djelo. Prisutne je upoznao s nizom zanimljivosti vezanih uz obitelj i prijatelje, a podsjetio je i na njegovo bogato pedagoško, muzikološko i skladateljsko djelovanje. Na koncertu su nastupili mladi slovenski glazbenici: sopranistica Martina Burger, mezzosopranistica Edita Garčević Koželj, bariton Andrej Makor, tenor Edvard Strah, violončelistica Barbara Jager te pijanistica Margareta Weiss. Izveli su neka od djela koja su svoje mjesto pronašla na novoobjavljenom nosaču zvuka nazvanom »Poklon stogodišnjaku« i nastalom u suradnji HDS–a, HRT–a i Cantusa. Izbor snimaka načinjen je kao prilog raznolikosti Pettanova stvaralaštva koji broji 57 opusa, a neka od djela predstavljena su pojedinim stavcima zbog ograničenosti trajanja CD–a. To se odnosi na opsežnu kantatu Ovidijeva posljednja noć u Parizu, Gudački kvartet, Sonatu za rog i glasovir, Sonatu za violončelo, Simfonijetu za tamburaški orkestar te Misu. U njima se može zamijetiti da Pettanov skladateljski slog karakteriziraju smisao za melodiju, proširena tonalitetnost i sklonost prema određenim oblicima (fuga, rondo, scherzo, sonatni oblik). Od cjelokupnog Pettanova skladateljskog opusa najpoznatije su popijevke, pa su na nosaču zvuka tako zabilježene tri: Vrabac, Slavuj i Grlica. U njima se mogu razabrati različiti ugođaji i vješto stapanje riječi i glazbe. Pozivajući se na ulogu koju je u ponovnom vrednovanju Bachova opusa odigrao Felix Mendelssohn, Svanibor Pettan u šali je izrazio nadu da će neki »novi Mendelssohn« odigrati sličnu ulogu u odnosu na očev opus. Okrugli stol o Hubertu Pettanu u organizaciji Hrvatskog muzikološkog društva (2. lipnja 2012.), svečani koncert na dan uoči stote obljetnice skladateljeva rođenja u Ljubljani (22. listopada 2012.), priredba u Zagrebu nedugo nakon toga te objavljivanje nosača zvuka svakako su značajne postaje na tom putu. Nadajmo se, stoga, da će poslužiti kao primjer za slične pothvate u budućnosti. HRVATSKI SUVREMENI SKLADATELJI Simfonijski orkestar HRT, Mladen Tarbuk, dirigent / Zagrebačka filharmonija, Ivo Lipanović, dirigent / New Sax Quartet Piše: Vilena Vrbanić A lbumom Frano Đurović u ediciji Hrvatski suvremeni skladatelji, nakladnik Cantus nastavio je s nizom autorskih nosača zvuka kojima se predstavljaju opusi hrvatskih skladatelja. Na izdanju je predstavljeno stvaralaštvo Frane Đurovića nastalo u razdoblju od 1999. do 2009. godine. Kako je u popratnom tekstu napisala muzikologinja Marija Saraga, njegov razmjerno velik opus obuhvaća orkestralnu, komornu, solističku, vokalnu i instrumentalnu glazbu, glazbeno–scenska djela (operu i balet), glazbu za kazališne predstave, kao i elektroničku glazbu. Autorskim nosačem zvuka bilo je moguće predstaviti jedan dio iz svake od tih kategorija. Međutim, budući da neke skladbe nije lako izdvojiti od cjeline u kojoj su nastale, a i teško su prilagodljive mediju nosača zvuka, izabran je pristup u kojemu skladatelj predstavlja vlastiti opus kroz više djela. Odlučio se za tri orkestralne partiture, dok ostatak predstavlja elektronička glazba. Uz njih je uvršten i Kvartet za kraj radnog vremena u izvedbi New Sax Quarteta, kao primjer Đurovićeva stvaralaštva na području komorne glazbe. Dvije orkestralne skladbe izveo je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka — Ritmi contrari za komorni orkestar i Simfonijski stavak. Zagrebačka filharmonija i dirigent Ivo Lipanović ostvarili su izvedbu Delte za simfonijski orkestar, jednoga od Đurovićevih najuspješnijih i najnagrađivanijih djela. Iz područja elektroničke glazbe, koje pripada među najvažnije sfere autorova interesa, predstavljene su RPR49 (elektronička skladba s vizualizacijom), Loop varijacije iz ciklusa Truba tretman, Techno etida iz ciklusa Elektros(h)okovi te Uspavanka iz ciklusa Ma ke. Njima je Đurović potvrdio da je jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja elektroničke glazbe koji posjeduje znanje i elektroničko umijeće, ali i umjetnički koncept koji glazbu čini zanimljivom i svaki puta drugačijom. tersburga, Belgoroda, Vladimira, Nižnjeg Novgoroda, Kazanja, Ufe i Ekaterinburga. Posebna pozornost posvećena je mladom pokoljenju tek diplomiranih moskovskih skladatelja koji emitiraju neki novi optimizam. U izvedbama su sudjelovali već tradicionalni interpreti, ali i novi. Nove snage, u pogledu skladatelja i interpreta govore u prilog festivalskoj važnosti i životnosti. Moskovska jesen bila je i ostala žarištem nove glazbe u jednoj od LADO– IZ KAJKAVSKIH KRAJEVA 3 I 4 Piše: dr. sc. Irena Miholić A nsambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado odnedavno se može pohvaliti još jednim nosačem zvuka u svojoj bogatoj djelatnosti kojim se nastavila njihova uspješna suradnja s Aquarius Recordsom. Dvostruki CD Iz kajkavskih krajeva, kao što sami ističu, nastavak je dvaju uspješnih istoimenih albuma iz 1998. godine (Iz kajkavskih krajeva vol. 1 i vol. 2) i donosi pedeset i šest izvedbi obrada tradicijskih napjeva grupiranih po regijama: pet je napjeva iz Podravine, sedam iz Hrvatskog zagorja, po dva iz zagrebačkog i zelinskog Prigorja, jedan je napjev iz Samobora, devet iz Međimurja, četiri iz Posavine, tri instrumentalne izvedbe moslavačkih plesova, sedam napjeva iz Turopolja, pet iz Gorskog kotara i jedanaest iz Pokuplja. Slušajući primjere, svjedoci smo ne samo lokalne jezične raznolikosti kajkavskog dijalekta, već i zadivljujućeg glazbenog bogatstva koje je skriveno u raznim lokalnim sredinama. Autori obrada tim su predlošcima pristupili na različite načine tijekom godina djelovanja u Ladu, sukladno trendovima scenskog prikaza tradicijskih plesova i običaja. U starijim su pristupima čujni odmaci od originala, pri čemu se teži kompleksnosti zvuka koja u stvarnom životu i spontanom izvođenju ne bi bila moguća. S druge su strane prisutne obrade mlađih obrađivača koje gotovo da se tako ni ne moraju nazivati, jer su zvukom gotovo identične snimkama s terena. Čujna je i tendencija približavanju nekim drugim popularnim žanrovima, što ove nosače zvuka čini još zanimljivijima. Sanja Drakulić i Rustem Kudojarov, Moskovska jesen 2012. želju Olega Galahova, glavnoga tajnika Društva i njegovih suradnika da se započeta razmjena između dva festivala i dalje nastavi. Program Festivala obilježile su dvije važne obljetnice — 80 godina od osnutka Moskovskog društva skladatelja (danas broji više od 650 članova) i 100 godina od rođenja Borisa Pokrovskog, najznačajnijeg ruskog opernog režisera koji je prije 40 godina osnovao znameniti Komorni muzički teatar (u središtu Moskve, tik do Crvenoga trga), specijalno za suvremenu operu. U sklopu festivala izvedeno je devet opera suvremenih skladatelja iz repertoara 41. jubilarne sezone Komornog teatra Pokrovskoga (za mjesec studeni). Sve te ideje ostale bi neostvarene da Lado od osnutka 1949. godine ne okuplja iznimno talentirane svirače i plesače koji su istovremeno i pjevači. Njegovanje usklađenog zajedničkog zvuka pjevača, kao i pojedinih solističkih glasova, već je davno postalo adutom Ansambla i generacijske se promjene gotovo ne osjećaju. Istančano interpretiranje glazbenog stila pojedinih lokalnih zajednica vrlo je lijepo predstavljeno, ponegdje čak do pretjeranog kopiranja istaknute tradicijske pjevačice određene regije. Individualnost koju njeguju ljudi u svome svakodnevnom muziciranju trebala bi biti prepoznatljiva i onda kad se ta svakodnevnost samo »kopira« na sceni, čime bi se potvrdila vjerodostojnost predloška. Posebno se na ovim nosačima zvuka ističu svirači (već i time što prednjače instrumentalni brojevi), nekolicina multiinstrumentalista koji se u nekoliko pokreta pretvaraju iz tamburaškog sastava u gudački ili pak puhački. Njihova stilska istančanost i zarazna pokretljivost pravo su zrcaljenje negdašnjih selskih svirača koji su ljudima uvijek donosili radost i poticali ih na ples. Filigranska svirka na violinama, tamburama, cimbalu i ostalim glazbalima tjera slušatelja na pokret, a sirov zvuk pleh muzike vraća nas u neka prošla vremena. Vrhunski je Ansambl još jednom potvrdio vrijednost i vještinu izvođenja obrada tradicijske glazbe, ali je šteta što je ta građa produkcijski loše obrađena i neujednačena. Uz to, nosače zvuka prati i vrlo neuspjela knjižica koja donosi šture informacije o građi i o Ansamblu, pa se stoga nužno nameće pitanje kome je čitav ovaj projekt zapravo namijenjen? Uz manje produkcijske zahvate te nanovo napisanu knjižicu, u kojoj bi se posvetila pažnja posebnostima regije, obrazloženju odabira glazbenih primjera, glazbala, obrada, ali i izvođačima (ne vidim smisao isticanja autora obrada na dva mjesta?), posebice solistima, takav bi projekt bio puno korisniji hrvatskim zaljubljenicima u tradicijsku glazbu, a ujedno bi bio i vrlo vrijedan pokazatelj našega tradicijskog bogatstva svima koji ga žele upoznati. Festival je obuhvatio sve moguće žanrove — od opere do pjesme, od simfonijske glazbe do džeza i elektroakustike. Unatoč tomu, po bogatstvu i raznolikosti ponuđenoga, prednjačio je ciklus komornih koncerata, nazvan »13 Kamerata«. Niz programa pripao je konkretnim ansamblima kao što su: Studio nove muzike, Moskva (program »Rusija–Njemačka na raskrižju«), GAM– ansambl, Moskva, Ajassa! Helsinki (dva programa pod nazivom »Finska vizita«), Edison Studio iz Rima i Seattle Chamber Players iz SAD–a. Oni su predstavili međunarodno stvaralaštvo te praizvedbe odabranih skladateljskih djela, specijalno napisanih za festival. Usto je festival predstavio nova djela skladatelja iz Hrvatske, Japana, Švedske, Bjelorusije, Kazahstana, Uzbekistana, Turkmenistana te drugih ruskih glazbenih središta — Sankt Pe- KNJIGE CD IZLOG 22 vodećih glazbenih sredina u svijetu. Festival je obilježio i obljetnice dvanaestorice moskovskih skladatelja (Ščedrin, Kalimullin, Artemjev, Slonimski i drugi). Tijekom njegova trajanja održane su diskusije i susreti sa skladateljima, Okrugli stolovi po »svježim tragovima« novih djela te Muzikološka konferencija posvećena povijesti Društva. Ulaz na sve koncerte bio je besplatan kako bi suvremena glazba bila svima jednako dostupna. Kako je u Moskvi sve veliko, tako su i dimenzije festivala velike — traje mjesec dana. U najboljim moskovskim koncertnim dvoranama izvedeno je 50–tak programa; u izvedbama djela 235 skladatelja sudjelovala su 32 ansambla... Dakako da je festival bio izvrsno medijski popraćen. Praizvedba skladbe Sanje Drakulić United We Stand, Divided We Fall za dva klavira, bila je na programu 13. studenoga na koncertu pod nazivom »Kamerata VIII« u izvedbi istaknutog Rustema Kudojarova, ruskog pijanista, laureata međunarodnih natjecanja i autorice. Djelo je izvrsno primljeno i pohvaljeno kao svježe i nesvakidašnje. Na koncert su došli Antun Herceg, savjetnik za kulturu u našem Veleposlanstvu, Nina Pogorelić i drugi Hrvati koji žive u Moskvi. Skladba je napisana posebno za festival (dvostavačna, traje oko 16 minuta) i posvećena je klavirskom duetu East West (Rustem Kudojarov — Sabrina Zelić), koji će je nastaviti izvoditi na istoku i zapadu, a za početak na Europe — Asia festivalu u Kazanu, glavnom gradu Tatarstana u travnju 2013. godine. PREDSTAVLJENA KNJIGA POSVEĆENA VELIKOM SKLADATELJU I PEDAGOGU Uspomene na Stanka Horvata U podrumskoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, 27. studenoga 2012., predstavljena je knjiga Stanko Horvat, objavljena u nakladi Cantusa d.o.o. No, više od predstavljanja knjige bila je to prilika da se prisjetimo velikoga skladatelja, pedagoga i prijatelja Stanka Horvata. Ovaj zbornik radova, objavljen uz petu obljetnicu njegove smrti na poticaj kćeri Nine Horvat, zapravo je zbirka uspomena na skladatelja koje su zapisali Radovan Lorković, Pavica Gvozdić, Nikša Gligo, Lojze Lebič, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš, Zoran Juranić i Dubravko Detoni, uz razgovore sa skladateljem koje su vodile Eva Sedak, Aleksandra Wagner i Nina Ožegović. Kronologiju i popis djela priredila je Dodi Komanov. Trpimir Matasović, jedan od govornika te večeri, stoga je knjigu s pravom nazvao spomenarom, u najboljem smislu te riječi. I upravo se tako i govorilo na predstavljanju — manje o knjizi, a više o sjećanjima, uspomenama. Nikša Gligo prisjetio se rada s Horvatom na Muzičkom biennalu Zagreb, Ruben Radica govorio je o njemu kao o suputniku, o zajedničkom prijateljstvu koje je trajalo 50 godina — kako je cijeloga života »pratio« Stanka Horvata i »bio comes njegovu duxu«, dok ga se Mladen Tarbuk, čiji je Horvat bio profesor, prisjetio kao rijetko nesebična čovjeka snažnih emocija, s kojim je svaki sat bio kao mala dramska predstava. (M.S.) Cijena: 70,00 kn ISBN 978-953-7530-02-0 Horvat korice 03.indd 1 Detoni | Gligo | Gvozdić | Juranić | Komanov | Lorković | Lebić | Sedak | Šipuš | Tarbuk 6.2.2013. 19:06:08 ROĐENDAN 24 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. UZ 70. ROĐENDAN DRAGE MLINARCA Sretno ti bilo, legendo! Piše: Siniša Škarica tan solistički opus, dopunjen autobiografskom prozom, prigodno sam najavio: Na ovo smo, bez sumnje, čekali godinama. Kompletan vinilni Mlinarec, od »A ti se ne daj« do »Pomaknutog«, u putovanju kroz 70–e i 80–e s osam albuma koje ste izgubili, potrošili ili neoprostivo zamijenili digitalnim igračkama (jeste li?). Ili se možda sve to odnosi na vaše roditelje? U svakom slučaju Dragec, »godinu dana mlađi od Dylana« — kako će primijetiti pokojni nestor naše rock kritike Dražen Vrdoljak, jer je »usporedivo zadužio hrvatsku (a ja bih rekao ex–yu) rock scenu« — otkrit će i onim starijima i onim mlađima, pored svog refleksivnog zvuka, u osamdesetak stranica magnetične bildungs proze svijet u kojem se rodio kao (opet Dražen) »djed, otac, sin i sveti duh hrvatskog rocka«. IHG John Lennon je jednom rekao: kad bi tražili drugo ime za rock ‘n’ roll mogli bi ga nazvati Chuckom Berryjem! Ne znam bi li pretjerano bilo kod nas ga nazvati imenom Drage Mlinarca, ali »Osmijeh«, »Grad« i »Uvijek kad ostanem sam« naše su rane himne rocka što su anticipirale dolazeće Ljeto ljubavi. Na vlastitom kolosijeku O naj koji je neraskidivo povezao 60–e sa 70–ima, nastavljajući to činiti i u 80–ima sve do danas jest Drago Mlinarec. Stožerna figura hrvatskog rocka, štoviše njegovo je utjelovljenje. Jedinstveni je primjer srastanja u glazbeni reljef s kojim se mijenjao i, još važnije, kojeg je mijenjao! Samozatajan, postojan i zauvijek mlad! Netko ga je zbog toga nazvao Petrom Panom našeg rocka, a netko »najstarijim hrvatskim tinejdžerom«! Povratkom iz vojske Mlinarčev prvi album simbolična naziva »A ti se ne daj« 1970. trebao je biti albumom nove Grupe 220, a postao je Mlinarčevom životnom devizom. življavali svoje drugo rokersko proljeće. Najvruća gradska priča srećom nije se ohladila: našla je najkraći put do uspjeha. Mlinarec je u Šubićevoj upravo otpjevao »Osmijeh« za potrebe jedne televizijske emisije kada je pred njega i glasovitu korepetitoricu Danicu Markulin upao mladi urednik Miljenko Jelača očajnički tražeći treću pjesmu u nadmetanju za radijski Hit tjedna. Pogađate, »Osmijeh« je postao hitom tjedna, pa mjeseca, do kraja godine je svojim tvrdim, suhim ritmom, karakterističnim gitarskim motivom — koji nepogrešivo pripada 60–ima — i Dragecovim oporim baritonom počeo osvajati eter bivše države i Jugotonu je sinulo da bi sve to mogli i lijepo unovčiti! Ipak, tek u kasno proljeće prvi posve autorski EP yu–beata: »Osmijeh«, »Grad«, »Uvijek kad ostanem sam« i »Večer na Robleku« (»ga- ražna« instrumentalna verzija zabavno–narodne uspješnice braće Avsenika, uz sudjelovanje urednika Pere Gotovca!), bio je na našim gramofonima. I ova je legenda počela živjeti! Kada se bendu priključio klavijaturist i flautist, Mlinarčev kompanjon iz embrionalne postave Jutarnjih zvijezda, ex–Mladi, Brane Živković, bend je bio spreman za povijest. Na Božić 1968. izići će »Naši dani«, prva LP ploča yu–rocka! Još po jedan EP i standardni singl, poneki naslov na miješanim (festivalskim) izdanjima, promjene članstva, Mlinarčeva vojska, nova Grupa 220 — iz pepela koje se izdigao Parni valjak! — i Mlinarec će nastaviti kako je te jeseni 1966. i započeo — sam. Sve do danas. Kada je krajem prošle godine s Croatia Recordsom priredio svoj komple- »S »Našim danima« — slično Beatlesima s albumima »Rubber Soul« i »Revolver«, Grupa 220 je prigrlila LP, ne samo kao novi format, već kao novi medij. »Naši dani!« nisu samo bili pionirski diskografski pothvat, već i gotovo konceptualan projekt na kojemu je barem pola skladbi činilo tematsku cjelinu«, napisat će Zlatko Gall godine 2005., u trenutku kada je Mlinarec primao Porina za životno djelo. Sve su to velike riječi, rekao bi Dragec: »Važno je ne izgubiti ravnotežu, vikali su hodači po žici«. Sretno Ti Bilo! MUZIKA ZABAVNA — 14. listopada, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Rajko i Zrinko, među autorima koji su postavili temelje zabavnoj ili pop glazbi Piše: Sanja Doležal V eć sam naziv koncerta ili ovog osvrta, kako vam drago, unosi pomutnju u glave nešto mlađih stanovnika Lijepe naše. Naime, »kakva je to zabavna muzika«, pitaju me moja djeca. Iako odrasli u obitelji glazbenika, nisu imali sreću odrastati u vrijeme procvata i najljepšeg razdoblja zabavne glazbe. Zahvaljujući mojem ocu, ja sam kao dijete provela dio života upijajući zvonki vokal Ane Štefok, baršun Višnje Korbar, maestralnost Ive Robića i Jimmyja Stanića te mnogih drugih obasjanim notama zabavne glazbe. Sjećam se zlatnih vremena Opatijskog festivala, Zagrebačkog ili Splitskog, kada su gradovima odzvanjali zvuci melodija od kojih mnoge slušamo i danas. Upravo zbog svega toga, razveselio me projekt koji su pokrenuli moji dragi kolege Rajko Dujmić i Zrinko Tutić. Provesti večer slušajući pjesme koje i danas odzvanjaju u mojoj glavi (i srcu, naravno), bio je pravilan odabir. I Rajko i Zrinko napisali su tijekom svojega najplodnijeg autorskog razdoblja mnoge pjesme koje bi upravo s ponosom mogle nositi titulu prvaka u kategoriji zabavne glazbe. To govorim s puno poštovanja, iako su mnogi zabavnu glazbu svrstavali posprdno u komercijalu ili »kuruzu«. Autori koji su nesumnjivo, uz još neke na našim prostorima, postavili temelje zabavnoj ili pop glazbi u Hrvata, Rajko i Zrinko, zaslužili su značajniji i bolji pristup projektu koji su osmislili. Pjesme izvedene na njihov način, duhovito začinjene Zrinkovom elokvencijom i prisjećanjem na dane mladosti, bile su ugodan provod jedne zagrebačke večeri. Iskreno mi je žao da današnji trenutak u kojemu živimo ne pridaje dovoljno pažnje i poštovanja toj glazbi. Tako je dvorana bila ispunjena uglavnom prijateljima i glazbenicima koji znaju koliki je doprinos dvojice autora našim životima. Sramotno je, ipak, kako mediji nisu dostojno popratili koncert, jer da su Zrinko i Rajko svoj opus kojim slučajem ostvarili u bilo kojoj državi zapadno od naše (pa čak i istočno), ta bi večer bila događaj godine. Samo u napaćenoj, primitivcima okupiranoj Lijepoj našoj, svi iznad trideset i pete su za odstrel, pogotovo ako se ne bave gangom ili narodnjacima. Velikani glazbe na zapadu uživaju dužno poštovanje do kraja svojih života te su uzor mladim glazbenicima. Kod nas, sve nekako naopako. Zato, čestitam Zrinku i Zasluženo na zvjezdanim stazama slavnih Rajku, zahvaljujem im taman da više nikada ništa ne napišu, na prekrasnim pjesmama koje su nam podarili i poručujem im... oni imaju svoje zasluženo mjesto na zvjezdanim stazama slavnih u našoj Igor Nobilo KONCERTI Korijeni Grupe 220 sežu u 1962., u suprotstavljenim zagrebačkim električarima Ehosima i Jutarnjim zvijezdama. Četiri godine kasnije, odrađujući svoje ljetne gaže uz kvarnerski akvatorij, dvojica Ehosa: gitarist Vojko Sabolović i bubnjar Ranko Balen i dvojica Jutarnjih: gitarist Drago Mlinarec i basist Mišo Tatalović zamislili su zagrebačku jesen zajedno, kao Grupa 220! Ipak rujan će zateći usamljena Mlinarca s usnjakom i kopijom akustičnog Gibsona kao domaću inačicu Boba Dylana i Donovana zajedno u kratkim i gotovo euforično prihvaćenim nastupima, okosnicu kojih su činile vlastite skladbe »Osmijeh« i »Grad«. Ostatak ekipe, promatrajući iz prikrajka rađanje lokalnog fenomena, prisjetit će se svoga dogovora i u studenome 1966. novootvoreni plesnjak u mjesnoj zajednici Mlinarčeva Vrbika postat će mjestom pravog hodočašća zagrebačke mladeži. Četvorica, što su traženi beat repertoar popunjavali već provjerenim Dragecovim skladbama, neočekivano su pro- maloj, lijepoj, ali povremeno (?) zbunjenoj Hrvatskoj.
© Copyright 2024 Paperzz
