VISOKA ŠKOLA ZA MENADŽMENT U TURIZMU I INFORMATICI U VIROVITICI BOŽICA DUVNJAK AGROTURIZAM U HRVATSKOJ ZAVRŠNI RAD VIROVITICA, 2014. VISOKA ŠKOLA ZA MENADŽMENT U TURIZMU I INFORMATICI U VIROVITICI AGROTURIZAM U HRVATSKOJ ZAVRŠNI RAD Predmet: Agroturizam Mentor: Student: Irena Bosnić, mag.oec., pred. Božica Duvnjak VIROVITICA, 2014. SADRŽAJ: 1. UVOD ........................................................................................................................... 1 2. TERMINOLOŠKO ODREĐIVANJE POJMOVA ........................................................ 2 2.1.Preduvjeti za bavljenje agroturizmom .......................................................................... 5 2.2.Agroturistički oblici ...................................................................................................... 7 3. ZAKONSKA REGULATIVA I PREDUVJETI ZA BAVLJENJE AGROTURIZMOM ........................................................................................................................................ 8 4. POVIJEST AGROTURIZMA U HRVATSKOJ ......................................................... 13 5. AKTUALNO STANJE AGROTURIZMA U HRVATSKOJ ..................................... 14 5.1.Analiza ponude ........................................................................................................... 15 5.2.Analiza potražnje ........................................................................................................ 18 6. AGROTURIZAM U VIROVITIČKO – PODRAVSKOJ ŽUPANIJI ......................... 20 6.1.Metodologija .............................................................................................................. 20 6.2.Rezultati istraživanja .................................................................................................. 21 6.3.Rasprava ..................................................................................................................... 25 7. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 27 8. LITERATURA ............................................................................................................. 28 9. POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................. 30 1. UVOD Turizam je postao najmasovnija svjetska pojava. Današnji turisti imaju veće zahtjeve i očekivanja nego prijašnji te više nije dovoljno imati samo čisto more i lijepe plaže, već konstantno proširivati ponudu, što zbog zahtjevnih turista, što zbog konkurencije. Konkurencija na turističkom tržištu je jaka i svakim danom se povećava ponuda turističkih destinacija zbog razvoja prometa i veza koji te destinacije čine pristupačnijim svim ljudima. Ruralni prostor Hrvatske čini više od 90% njezine površine na kojoj živi oko 50% stanovnika koji su izravno ili neizravno vezani za poljoprivredu. Pridoda li se tome prirodna i kulturna raznolikost, bogati resursi turističkih atrakcija, očuvani okoliš te više od 160 000 upisanih poljoprivrednih gospodarstava, tada se može reći kako Republika Hrvatska ima dobre preduvjete za razvoj agroturizma te ostalih oblika turizma u ruralnom prostoru. Kako bi se takvi oblici turizma bolje razvijali treba se usredotočiti na razvoj turističke ponude koja iskorištava jedinstveni lokalni potencijal te poboljšati atraktivnost turističkih destinacija. Svrha ovog rada je analizirati trenutno stanje agroturizma na području Republike Hrvatske s posebnim naglaskom na Virovitičko-podravsku županiju. U skladu sa navedenom temom te na temelju prikupljene literature u radu je obraĎeno šest glavnih poglavlja. Nakon uvodnog dijela, u drugom poglavlju pojašnjeni su pojmovi poput ruralnog turizma, seoskog turizma, agroturizma i sl. U trećem poglavlju objašnjena je zakonska regulativa koju je potrebno ispunjavati za bavljenje agroturizmom, dok je u četvrtom poglavlju opisana povijest agroturizma u Hrvatskoj. U petom poglavlju je opisano trenutno stanje agroturizma u Hrvatskoj. Na kraju, u šestom poglavlju napravljena je analiza agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji te su prezentirani rezultati istraživanja. U zaključku su dana završna razmatranja na prethodno navedeno, odnosno osvrt na agroturizam u Republici Hrvatskoj, a posebno u Virovitičko-podravskoj županiji. 1 2. TERMINOLOŠKO ODREĐENJE POJMOVA Kada govorimo o agroturizmu, treba napomenuti kako se u literaturi spominje i isprepliće više različitih naziva za taj oblik turizma. S jedne strane se spominje pojam ruralni turizam koji je usko povezan sa agroturizmom dok s druge strane neki autori navode kako je agroturizam samo jedna od mnogobrojnih grana ruralnog turizma. Dakle, pojam agroturizma i ruralnog turizma su izjednačeni.Vijeće Europe je 1986. godine definiralo ruralni turizam kao turizam koji obuhvaća sve aktivnosti u ruralnom, odnosno seoskom području, a najvažnije karakteristike su mirna sredina i odsutnost buke, čisti okoliš, komunikacija sa domaćinima koji goste upoznaju sa seljačkim poslovima te domaća hrana (Ružić, 2009). „Ruralni turizam u Hrvatskoj pravno je definiran tek u segmentu ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu koja su organizirana kao turistička seljačka gospodarstva s pravom iznajmljivanja gostima soba i apartmana, zatim organiziranje kampa, te pružanja usluge doručka, polupansiona ili pansiona samo gostima za koje pružaju smještaj“ (Kušen, 2006:171). Ovakav oblik turizma obuhvaća dvije vrste aktivnosti, turizam i poljoprivredu, te zajedno oblikuju posebnu turističku ponudu. Za kvalitetan i aktivan odmor u ovakvoj vrsti turizma veliku ulogu ima seoski ambijent koji zbog svog divnog prirodnog krajolika, tradicije i kulturnog sadržaja privlači sve veći broj posjetitelja. Što se tiče poljoprivrede, ruralni turizam potiče poboljšanje kvalitete poljoprivrednih gospodarstava i poljoprivredne proizvodnje te se na taj način povećava ekonomska aktivnost i gospodarstva posluju bolje. Razlog tome je što se na gospodarstvima koja se bave ruralnim turizmom nudi konzumacija i prodaja voća, povrća, vina, rakije, kulinarskih i drugih proizvoda koji su proizvedeni ili uzgojeni na samom gospodarstvu (Demonja i Ružić, 2010). Uz pojam ruralnog turizma i agroturizma, usko je povezan i pojam seoski turizam koji se u Priručniku za bavljenje seoskim turizmom1 (Baćac, 2011) svrstava u podvrstu agroturizma. Prema navedenom, seoski turizam je pojam koji je širi od turizma na farmi, no uži pojam od ruralnog turizma. Ovakav oblik turizma vezan je uz ambijent sela i njegovu užu okolicu te sve njegove aktivnosti kao što su poljoprivreda, gastronomija i enologija, manifestacije i folklor, te ostale gospodarske aktivnosti. Usluge koje se pružaju na seoskom gospodarstvu su kušaonica, usluge kampinga, iznajmljivanje tradicijske kuće, lov, ribolov, jahanje, prodaja tradicijskih proizvoda, organizacija izleta, jeep safari, rafting, speleološke avanture, biciklističke ture, stari zanati, itd, odnosno sve usluge koje se kao turističke mogu organizirati na ruralnom području, 1 Priručnik za bavljenje seoskim turizmom dostupan je na: http://www.mint.hr/default.aspx?ID=7939(14.10.2014) 2 naravno uz preduvjet da je objekt registriran za to (Baćac, 2011). Slika 1 pokazuje shematski prikaz meĎuodnosa ruralnog turizma, seoskog turizma i agroturizma. Prema tome može se primijetiti kako je ruralni turizam „glavni“, odnosno osnovni pojam iz kojeg proizlazi seoski turizam, koji je podvrsta ruralnog turizma, te agroturizam, koji je podvrsta seoskog turizma, čiji je pojam i značenje objašnjen u daljnjem tekstu. Slika 1: Shematski prikaz meĎuodnosa ruralnog turizma, seoskog turizma i agroturizma Ruralni turizam moţe biti: - seoski, - vjerski, - pustolovni, - vinski, - kulturni, (avanturistički), - gastro, - u nacionalnim - zdravstveni. - lovni, parkovima i parkovima - ribolovni, prirode, Seoski turizam moţe biti: - TSOG ili agroturizam, - ruralni obiteljski hotel, - kušaonica, - ruralni B&B, - folkolor, - izletište, - etnosela, - ruralna kuća za odmor, - etnozbirke, - seoske manifestacije. TSOG ili agroturizam nudi: - usluge noćenja - usluge prehrane - ostale usluge aktivnog odmora na turističkom seoskom obiteljskom gospodarstvu Izvor: Baćac, R. (2011.): Priručnik za bavljenje seoskikimturizmom. Zagreb: Ministarstvo turizma Republike Hrvatske. Dostupno na: http://www.mint.hr/default.aspx?ID=7939 (14.10.2014.) Valja napomenuti kako se u nekoj literaturi seoski turizam i agroturizam svodi na jednom, no u ovom radu oni su raščlanjeni.Agroturizam je pojam koji, kao i ruralni turizam, nema jednoznačnu definiciju ni po nazivlju ni po sadržaju. To je segment ruralnog turizma koji omogućuje ljudima na selu proširenje njihovih usluga na gospodarstvu te obogaćuje vrijednost njihovih proizvoda. Jedan segment turista traži ovakvu vrstu turizma zbog toga što se mnoge aktivnosti odvijaju na otvorenom, dok drugi turisti žele osjetiti stil života na selu te bježe u „dobra stara vremena“ (Kušen, 2006). Kako mu samo ime govori, agroturizam 3 označava gospodarstvo na kojem obitelj ili vlasnici gospodarstva živi i bavi se poljoprivrednom proizvodnjom, a ima višak životnog prostora i proizvoda koji mogu ponuditi kao turističke usluge. Što se sve od usluga može na domaćinstvu ponuditi, ovisi o mogućnostima i inventivnosti samih vlasnika, prostoru, ali i zakonskim okvirima kojima se regulira ponuda u agroturizmu. Ponuda agrodomaćinstva temelji se na prezentaciji tradicijskog načina života i običaja nekoga kraja, izvornoj gastronomiji, naslijeĎenoj baštini i kulturnim značajkama vezanim uz seosku zajednicu te svakako prirodnim atrakcijama.2 „Agroturizam je tip turističkog seoskog obiteljskog gospodarstva kod kojega je osnovna aktivnost (djelatnost) poljoprivredna proizvodnja, dok turističke usluge smještaja i prehrane gostiju čine dodatnu aktivnost“ (Baćac, 2011:38). Drugim riječima, agroturizam je odmor na seljačkom gospodarstvu s korištenjemusluga smještaja, prehrane, pića, zabave, rekreacije i dr., u obiteljskim zgradama ili drugim objektima smještaja u okviru seljačkog gospodarstva (Ružić, 2009). Da bi se gospodarstvo moglo baviti agroturizmom mora biti adekvatno opremljeno i organizirano s odgovarajućim educiranim osobljem za pružanje tih usluga. Kvaliteta ponude takvog gospodarstva ovisi o brojnim činiteljima, kao što su okoliš, klima, vizualna privlačnost, prometna povezanost, komunalna i servisna opremljenost te ukupna ljepota krajau kojem se gospodarstvo nalazi. Za što bolju kvalitetu gospodarstva uvelike utječe i to dali je dvorište gospodarstva ureĎeno, postoje li na gospodarstvu domaće životinje, stambene i gospodarske zgrade, te je neophodno da se gospodarstvenici bave povrtlarstvom, voćarstvom, ratarstvom, vinogradarstvom, pčelarstvom, ribogojstvom i slično(Demonja i Ružić, 2010).„Agroturizam je takav oblik turizma u kojem pripadnici lokalne zajednicenude obilazak u sklopu vlastitoga poljoprivrednog projekta i na taj način dopuštaju posjetitelju izravno sudjelovanje u iskustvu sadnje, žetve/berbe i procesiranja hrane odreĎenog lokaliteta. Često farmeri nude i priliku za boravak na vlastitoj farmi te za obrazovanjem“ (Jelinčić, 2007:270). Iz prethodnih definicija i karakteristika agroturizma, proizlazi još jedan novi termin koji je koristan za razradu ove teme, a to je agroturistička destinacija. Kako bi lakše razumjeli pojam agroturističke destinacije, prvo valja analizirati pojam turističke destinacije. „Turistička destinacija je mjesto, regija ili zemlja intenzivnog okupljanja turista zbog različitih koristi koje im ona pruža, a mora biti dovoljna privlačna i opremljena za prihvat i boravak turista“(Vojnović, 2012:755). Prema toj definiciji bi se moglo zaključiti kako je 2 United Nations Development Programme Croatia: http://www.undp.hr/show.jsp?page=122675 (19.10.2014.) 4 agroturističkadestinacija mjesto koje ima karakteristike ruralnog prostora te zbog tih karakteristika privlači veći broj turista koji ga posjećuju i borave u njemu. „Elementi koji čine agroturističku destinaciju su smještajna ponuda, turistički proizvod destinacije, ekologija, socio-kultura, ponuda, infrastruktura, promocija i informacijski sustav“ (Kušen, 2006:171). Za kreiranje razvoja agroturističke destinacije postoje tri koraka: 1. korak u kreiranju razvoja agroturističke destinacije je analiza resursa koja odreĎuje cilj turističkog razvoja a može se reći da taj cilj odreĎuje analizu te o tome najviše ovisi koji će se resursi analizirati. 2. korak je sistematizacija resursa kojom se utvrĎuju kvalitativna svojstva resursa te se istražuje njegova prava atraktivnost ili svojstvo,odnosno odreĎeni segment turista. 3. korak je opteretni kapacitet prostora koji je gornja granica turističkih aktivnosti iznad koje dolazi do narušavanja prostota. Cilj je maksimalno iskoristiti prostor uz sprječavanje negativnih efekata.3 Iz navedenog teksta može se zaključiti kako su ruralni turizam, seoski turizam i agroturizam usko povezani ali ipak imaju neke karakteristike po kojima su različiti. Kako je seoski turizam podvrsta ruralnog turizma, tako je i agroturizam podvrsta seoskog turizma. Kako bi se agroturizam uopće mogao razvijati, mora postojati odreĎena agroturistička destinacija. Ona treba sadržavati sve gore navedene elemente a za stvaranje jedinstvene i kvalitetne agroturističke destinacije potrebno je držati se navedenih koraka. 2.1. Preduvjeti za bavljenje agroturizmom „O temi razvoja turizma na seljačkim gospodarstvima održan je veliki broj znanstvenih i stručnih skupova (savjetovanja, okruglih stolova) te je objavljeno više radova, iz kojih valja izdvojiti važne stavove o turističkoj atraktivnosti kraja u kojem se namjerava urediti turističko seljačko gospodarstvo te i turističkoj podobnosti seljačkog gospodarstva“ (Kušen, 2006:179). Eksterni uvjeti su oni uvjeti koje seosko gospodarstvo mora zadovoljavati kako bi se u nekom kraju razvijao turizam, odnosno to su uvjeti atraktivnosti kraja u koje je smješteno seljačko gospodarstvo „te se može pobliže provjeriti ocjenom raspoloživosti sljedećih elemenata: zdrava klima, 3 Zagorska razvojna agencija: Agroturizam http://www.azra.hr/documents/129%20-%20Agroturizam.pdf (21.10.2014.) 5 nezagaĎen zrak i voda, odsutnost buke i vibracija, odsutnost potencijalnih opasnosti (eksplozija, poplava, radijacija i sl.), očuvana priroda, očuvano graditeljsko nasljeĎe, očuvane socio-kulturne značajke, slikoviti krajolik, mogućnosti slobodnog kretanja turista po okolici, uvjeti za rekreaciju i posjete znamenitostima, ugostiteljski objekti s ponudom regionalnih jela i pića, dobra cestovna povezanost sela, udaljenost gospodarstva do prve ambulante i pošte manja od 15 km, udaljenost gospodarstva do prve trgovine i gostionice manja od 5 km, zainteresiranost većeg broja seoskih gospodarstava da se bave agroturizmom“ (Ružić, 2009:38). Kako postoje eksterni, tako postoje i interni uvjeti tj. uvjeti turističke podobnosti seljačkog gospodarstva, koji takoĎer moraju biti ispunjeni ako se gospodarstvo namjerava baviti turizmom „što znači da ima: odgovarajuće poljoprivredno zemljište, odgovarajuća poljoprivredna proizvodnja, postojanje gospodarskih zgrada, uzgoj stoke i drugih domaćih životinja, uvid gostima u način poljoprivredne proizvodnje, lokacija kuće na atraktivnom mjestu, osiguran pristup automobilom do kuće, osigurana električna struja i tekuća voda, osiguran telefonski pristup, mogućnost preureĎenja gospodarstva u okviru ekonomski prihvatljive inicijative, da broj, dob i sklonost članova gospodarstva odgovaraju potrebama pružanja turističkih usluga“ (Kušen, 2006:179). „Na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima turistima se mogu pružati kompletne usluge smještaja, prehrane i cijelog programa boravka s izletima, obilaskom gospodarstva, uključivanjem u poljske radove, sportsko rekreacijske i druge sadržaje koji se organiziraju u 6 mjestu ili bližoj okolici. Dakle, riječ je o kompletnom paketu usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, vrlo privlačnom i ekonomski isplativom poslovnom aranžmanu.“ (Demonja i Ružić, 2010:27) 2.2. Agroturistički oblici „Okvir za procjenu ponude hrvatskog ruralnog turizma široka je lepeza usluga smještaja i prehrane te druga kompleksna turistička ponuda (dostupne turističke atrakcije, organizirani sustavi obilaska, turistički servisi i sl.) čiji su bitni činitelj cijena i marketing. U tom smislu smještajnim kapacitetima smatraju se svi oni smještajni objekti u ruralnom prostoru koji zadovoljavaju potrebu gradskih stanovnika za mirom“ (Kušen, 2006:182). „S obzirom na usluge koje se pružaju radi se o sljedećim oblicima agroturizma: 1. oni u kojima se pružaju samo usluge prehrane, 2. oni u kojima se pružaju samo usluge smještaja i 3. oni u kojima se pružaju usluge smještaja i prehrane“ (Demonja i Ružić, 2010:27) Agroturizam u kojem se pružaju samo usluge prehrane je oblik gospodarstva koji je namijenjen turistima koji žele probati domaća regionalna jela i pića.Ponuda jela i pića u objektima mora biti tipična za kuću i kraj u kojem se objekt nalazi.Usluge se pružaju u specijaliziranim objektima, odnosno restoranima, ureĎenim i opremljenim u skladu s tradicionalnom arhitekturom a organizirani su na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (Ružić, 2009). Najčešće se ovakav oblik usluge nudi izletnicima i grupama, te se prima maksimalno 80 osoba (Baćac, 2011). Oblik agroturizma u kojem se pružaju samo usluge smještajaa pojavljuje se u različitim podoblicima poput ruralne kuće tradicionalne arhitekture, obiteljskog ruralnog hotela, ruralne sobe i apartmana tradicionalne arhitekture, ruralne sobe i apartmana nove arhitekture (Ružić, 2009). Ovakav oblik agroturizma smije pružiti uslugu smještaja za maksimalno 20 osoba, odnosno 60 ako se radi o kampu (Baćac, 2011). Oblik agroturizma u kojem se pružaju usluge smještaja i prehrane na obiteljskim gospodarstvima podrazumijeva ponudu kompletne usluge koju čine smještaj, prehrana i cijeli program boravka s izletima, obilaskom gospodarstava, uključivanje turista u poljske radove, sportskorekreacijske i druge sadržaje koji se organiziraju u mjestu ili bližoj okolini (Ružić, 2009). Kapacitet ljudi koji gospodarstvo smije primiti u ovom obliku agroturizma je 20 osoba, odnosno 60 ako se radi o kampu dok se usluge smještaja mogu nuditi u sobama, apartmanima, posebnim kućama odnosno ruralnim kućama za odmor ili kampu (Baćac, 2011). 7 Nadalje, Demonja i Ružić (2010) u svojim razmatranjima navode kako se agroturizam takoĎer može podijeliti i „ prema objektima, a to su: 1. odmoru u ruralnoj kući tradicionalne arhitekture, 2. odmoru u obiteljskom ruralnom hotelu, 3. odmoru u ruralnim sobama i apartmanima tradicionalne arhitekture, 4. odmoru u ruralnim sobama i apartmanima nove arhitekture, 5. odmoru na poljoprivrednom gospodarstvu s eko ponudom“ (Demonja i Ružić 2010:27). Turisti, pa tako i agroturisti, postaju sve zahtjevniji po pitanju kvalitete i kvantitete koju dobiju za ono što su platili. Da bi agroturizam bio konkurentan i poželjan, mora ispunjavati mnoge preduvjete (interne i eksterne) koji će privući što veći broj gostiju različitih segmenata. Zbog velikog broja različitih segmenata nastali su i različiti oblici agroturizma koji zadovoljavaju turističke potrebe, od onih koji dolaze na jednodnevne izlete do onih koji se žele zadržati veći broj dana u destinaciji. 3. ZAKONSKA REGULATIVA I PREDUVJETI ZA BAVLJENJE AGROTURIZMOM „Ruralni turizam nije eksplicitno definiran u hrvatskoj legislativi. Parcijalna pitanja ruralnog turizma, izravno ili neizravno regulirana su blokom turističkih zakona i njihovih provedbenih akata ali se i neke norme drugih sektora mogu iznimno odnositi na ruralni turizam u Hrvatskoj“ (Kušen, 2006:180). U Republici Hrvatskoj pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga regulirano je zakonskom osnovom, a to su: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o turističkoj djelatnosti, Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voĎenja knjiga gostiju i popisa gostiju, Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata te Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu (Ružić, 2009). Jelinčić (2007) navodi kako agroturizam reguliraju još i Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obrtu te Zakon o turističkoj djelatnosti. „Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti propisuje da je seljačko domaćinstvo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, sukladno propisima iz nadležnosti ministarstva nadležnog za poljoprivredu, koje pruža ugostiteljske usluge sukladno odredbama ovoga Zakona“ (Baćac, 2011:45). Ono regulira pitanja svih smještajnih i drugih ugostiteljskih objekata u zemlji a posebna se pozornost posvećuje 8 turističkim seljačkim domaćinstvima, odnosno agroturizmu (Kušen, 2006). Zakon o turističkoj djelatnosti „podrazumijeva pružanje usluga putničke agencije,turističkog vodiča, pratitelja, animatora, zastupnika, pružanje usluga u nautičkom, seljačkom, zdravstvenom, kongresnom, sportskom, lovnom i drugim oblicima turizma, pružanje turističkih usluga i drugo. Upravo ovim Zakonom definiran je i seljački turizam“ (Jelinčić, 2007:276). Njime se odreĎuje da je seljačko turističko domaćinstvo organizirano radi odmora i rekreacije te može pružati usluge navedene u prethodnom Zakonu. Sukladno ovom Zakonu,ugostiteljske usluge za marketinški tip ruralni B&B, ruralna kuća za odmor i ruralni kamp mogu se registrirati i kao „privatni iznajmljivač“, odnosno pružatelj ugostiteljskih usluga u domaćinstvu; ruralni obiteljski hotel kao hotel ili hotel baština; a ruralno kamp odmorište kao kamp odmorište (Baćac, 2011). Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voĎenja knjige gostiju i popisa gostiju odreĎuje način evidentiranja gostiju u domaćinstvu, dok se Pravilnikom o postupku prijave i odjave turista i načinu voĎenja popisa turista utvrĎuje obrazac prijave i odjave turista. (Ružić, 2009). Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvuodreĎuje da domaćinstvo može pružati usluge smještaja u sobama iapartmanima do najviše 20 kreveta te u kampovima do najviše 10 smještajnihjedinica (30 gostiju). Gostima kojima se pružaju usluge smještaja mogu sepružati i usluge doručka, polupansiona i pansiona te usluživanja pića i napitakaiz pretežno vlastite proizvodnje (Baćac, 2011). To je ujedno i najvažniji propis a njime se takoĎer utvrĎuju minimalni uvjeti koji se trebaju ispunjavati, poput: osiguranje dovoljno zdravstveno ispravne vode, izgled objekta koji mora biti u skladu sa vrijednostima i nasljeĎem hrvatske tradicijske arhitekture i života na selu te da je osiguran dovoljan broj parkirališnih mjesta (Ružić, 2009). Usluge u turizmu u smislu Zakona o pružanju usluga u turizmu su pružanje usluga turističke agencije, turističkog vodiča, turističkog pratitelja, turističkog animatora, turističkog zastupnika, turističke usluge u nautičkom turizmu, turističke usluge na seoskom gospodarstvu ili obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, turističke usluge u ostalim oblicima turističke ponude i ostale usluge koje se pružaju turistima u svezi s njihovim putovanjem i boravkom (Jelinčić, 2007). Ako se prema ovom Zakonu registrira kao seljačko gospodarstvo može pružati sljedeće usluge: sudjelovanje u poljoprivrednim aktivnostima kao što su berba voća i povrća, ubiranje ljetine i sl., lov i ribolov, vožnja kočijom, čamcem, biciklom, jahanje, pješačenje i slične aktivnosti kao i iznajmljivanje sredstava, pribora i opreme za te aktivnosti, provoĎenje programa kreativnih i edukativnih radionica vezanih za poljoprivredu, tradicijske obrte i sl., prezentacija poljoprivrednoga gospodarstva te prirodnih i kulturnih vrijednosti u okviru istog, posjete registriranim privatnim etnozbirkama i sl. (Baćac, 2011). 9 Prema navedenom, bavljenje agroturizmom u RH podliježe brojnim zakonima, propisima, provedbenim aktima, pravilnicima i slično te je sam početak bavljenja takvim oblikom turizma veoma težak zbog ispunjavanja svih navedenih uvjeta. Mnogi navedeni zakoni godinama su mijenjani, dopunjavani, ispravljani ili su donošeni novi te su prilagoĎavani pravnoj stečevini Europske Unije. Unatoč tome, postoji još mnogo „rupa u zakonima“ i nesuglasja koje treba ispraviti, pokušati ih poboljšati, te nastojati artikulirati zakonske odredbe kako bi one postale funkcionalnije, praktičnije i lakše provedive (Demonja i Ružić, 2010). „Kako bi seosko gospodarstvo radilo po pravilima, zakonima i propisima, potrebno je udovoljiti preduvjetima na razini gospodarstva, a to su normativni, organizacijski, imovinskopravni preduvjeti, infrastrukturne i razvojne mjere, obrazovne, kadrovske i promidžbene mjere te financijske, porezne i ostale mjere“ (Cetinski 1996. prema Franić i Grgić, 2002:136). Normativni preduvjeti su zakonska i pravna regulativa kojima se odreĎuje djelatnost u ugostiteljstvu i turizmu. Organizacijske preduvjete čini organizacija cjelokupnog sustava kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini dok imovinsko-pravni preduvjeti pomažu pri rješavanju imovinsko pravnih odnosa kod vlasništva zemljišta i obiteljskih gospodarstva u RH. Prostorne i mjere zaštite okoliša ureĎuju mjere za zaštitu prostornog, kulturnog i prirodnog nasljeĎa, a infrastrukturnim i razvojnim mjerama se postiže veći stupanj učinkovitosti i opremljenosti komunalne ali i društvene infrastrukture te njihov bolji razvoj. Obrazovne, kadrovske i promidžbene mjere imaju primarni cilj, a to je promicanje znanja i važnost djelatnosti turizma kroz obrazovanje samih djelatnika te se pomoću njih organiziraju razne komunikacijske aktivnosti, nastupi na sajmovima i raznevrste publikacija. Financijske, porezne i ostale mjere osiguravaju stabilnost proračunskih sredstava i kreditnih fondova kroz programe podrške (Cetinski 1996. prema Franić i Grgić, 2002). „Prirodne privlačnosti čine fizičko geografski elementi sredine, bitni za ruralni turizam, u koje se ubrajaju klima, hidrografski elementi, reljef, biljni i životinjski svijet, zaštićena prirodna područja, parkovi prirode, te opća i posebna ekološka i bio poljoprivreda“ (Demonja i Ružić, 2010:163). Klima je jedan od najvažnijih obilježja destinacije. Hrvatska se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu sjeverne polutke i zbog takvog položaja ima vrlo povoljne klimatske prilike. Hidrografski elementi su takoĎer veoma važni za ponudu agroturizma, a njih čine vode poput mora, jezera, tekućica, vrela i ledenjaka. More je jedan on najprivlačnijih elemenata turističkog odredišta a nalazi li se u blizini ruralnog područja svakako doprinosi atraktivnosti tog odredišta. Kopnene vode u Hrvatskoj predstavljaju potencijal za razvoj ruralnog turističkog odredišta koje mogu postati izletničke atrakcije (rijeke i jezera). Reljef je 10 značajni element atraktivnosti ruralnog turističkog odredišta jer utječe na klimu, životinjski i biljni svijet, rasprostranjenost stanovništva i način života na tom području. Hrvatska je nizinski prostor, najveći dio niske Hrvatske je u ravničarskom panonskom i brežuljkastom peripanonskom prostoru a ostatak čine krške zaravni i flišane doline u Istri, Ravnim kotarima i na nekim otocima. Biljni i životinjski svijet takoĎer je važan činitelj koji privlači turiste te zbog svoje raznovrsnosti i bogatstva pridonosi oblikovanju fizionomije krajolika. Hrvatska se može svrstati meĎu najbogatije zemlje Europe s obzirom na biološku raznolikost jer je ukupni broj poznatih vrsta u Hrvatskoj oko 37 000, dok je naša fauna izrazito bogata vrstama iz skupine šišmiša i ptica, a prisutne su i tri vrste velike zvijeri (medvjed, vuk i ris) (Demonja i Ružić, 2010). Prirodne rijetkosti ruralnog kraja mogu biti nematerijalnog i materijalnog karaktera te su važne atrakcije prostora u kojima se pojavljuju. Da bi se prirodne rijetkosti sačuvale od propadanja i uništavanja prostori u kojima se one nalaze stavljaju se pod zaštitu (nacionalni parkovi, parkovi prirode, regionalni parkovi, posebni rezervati). Kod nas su najpoznatija Plitvička jezera, Paklenica i Mljet. Poljoprivreda u ruralnom prostoru omogućava razvoj svih oblika turizma, dok u drugim dijelovima predstavlja važnog snabdjevača turističke ponude i turista (Ružić, 2009). „Od ukupno 29 557 km2, potencijalno obradive površineu hrvatskoj obuhvaćaju 21 491 km2, a trajno neobradiva tla, zbog nepovoljnih fizikalnih ili kemijskih svojstava, zauzimaju 8 066 km2. Od navedenih potencijalno obradivih površina sada se obraĎuje svega 10 920 km2, a 1 100 km2, koristi se kao pašnjaci. Poljoprivredne površine zauzimaju 52,2% poljoprivrednih površina u prostoru Republike Hrvatske“ (Demonja i Ružić, 2010:152). Ekološka poljoprivreda pozitivno utječe na iskorištavanje ekonomski pasivnog ili prostora s vrlo malo gospodarske alternative te može ostvarivati brojne ekonomsko-financijske, sociološke, demografske i slične učinke. Prostor Hrvatske ispunjava temeljne uvjete za razvoj ekološke poljoprivrede zbog izuzetne agroekološke različitosti. Proizvodi i proizvodnja koja se može odmah zaštititi zelenim znakom je: smokva i proizvodi od nje, rugač, šipak, žižula, agrumi, maslina, ljekovito bilje, ribarstvo i marikultura, ovčarstvo i kozarstvo te pčelarstvo. U društvene privlačnosti ubrajaju se spomenici kulture, pučka kultura u koju se ubraja stanovanje i prehrana, narodno pučki običaji, pučke igre, pučko stvaralaštvo te poljoprivredni radovi i alati, zatim kulturne ustanove i priredbe te zabavne, sportske i gospodarske priredbe. Spomenici kulture mogu biti pokretni i nepokretni predmeti sačuvani iz prošlosti te su važan činitelj svakog turističkog odredišta. Turistima su zanimljiva arhitektonska djela kao pojedini objekti (crkve, zgrade) ili kao urbanistički ambijenti i cjeline. Važnija spomenička baština ruralne Hrvatske su srednjovjekovni gradići poput Dvigrada, Huma, Motovuna, Pazina i Vodnjana, i utvrde i 11 dvorci poput onih u Bilju, Bosiljevu, Dubovcu, Bežanecu, Iloku, Klenovniku, Malom Taboru, Novigradu na Dobri, Ozalju, Ribniku, Trakošćanu i Velikom Taboru (Demonja i Ružić, 2010). „Pučka kultura sadržana je u folkloru žitelja ruralnog prostora. Uključuje odijevanje (nošnje), ples, pjevanje, glazbu, stare običaje, zanate, način stanovanja i prehranu stanovnika. Pučka kultura je predstavljala samo dio kulture jednom povijesnog razdoblja. Ona se smatra kulturom dijelova stanovništva koji su aktivno utjecali na razvoj proizvodnje i stvaralaštva“ (Ružić, 2009:79). Značajnija hrvatska kulturna baština je govor otoka Suska, kajkavski donjosutlanski dijalekt, linĎo i bećarac, klapsko pjevanje, Đakovači vezovi, Vinkovačke jeseni, Legenda o Picokima, tkanje na stanu, lički sir škripavac, slavonski kulen, soparnik, zagorski mlinci, štrukli, istarski pršut, Sinjska alka, picigin, selja diljem ruralne Hrvatske, licitarska srca, lončarstvo, medičarstvo, šibenska kapa, itd. Kulturne ustanove i priredbe su takoĎer vrlo važne za privlačnost turističkih odredišta a svrha ustanova je čuvanje, poučavanje i činjenje pristupačnim široj javnosti umjetničkih, etnografskih i povijesnih vrijednosti odreĎene sredine ili stanovništva. Neka od važnija kulturnih, sportskih i gospodarskih dogaĎanja u ruralnoj Hrvatskoj su: Motovun i Vukovar film festival, dani kulture Roma, narodne nošnje na razglednicama, dani kršćanske kulture, Goranovo proljeće, čakavski sabor, olimpijada pučkih igara, Bjelovarski sajam, Agrozemlja, Bonavita i sl. (Demonja i Ružić, 2010). Prometna povezanost je još jedan vrlo bitan činitelj ponude ruralnog turizma jer pomaže turistima da stignu do turističke destinacije koristeći usluge kopnenog, zračnog i vodenog prijevoza. Dijeli se na prometnu povezanost s mjestom turističkog boravka i prometnu povezanost u turističkoj destinaciji. U mjesto turističkog boravka turist najčešće dolazi cestovnim prijevozom. Vodeni prijevoz uključuje pomorski, riječni i jezerski promet te se ovakav oblik prijevoza najviše koristi na kraćim udaljenostima, kao npr. povezujući otoke s kopnom. Zračni prijevoz je postao vrlo popularan zbog svoje brzine te je učinio turistima dostupne mnoge daleke krajeve. U turističkoj destinaciji turisti najčešće putuju do samog mjesta, naselja ali isto tako i do objekta za smještaj, prehranu, zabavu ili rekreaciju. TakoĎer, postoje i drugi oblici prijevoza/putovanja koji imaju rekreativno-zabavni karakter, a to su: planinarske staze, hodočasnički putovi, pješački putovi, biciklistički putovi, zeleni putovi, konjičke staze, vinske ceste, kulturni putovi, putovi baštine, školske poučne staze, turistički vlak i dr (Ružić, 2009). „Šuma“ zakona i propisa kojima se regulira agroturizam u RH je još jedan otežavajući faktor za bavljenje ovom vrstom turizma. Trebalo bi postojati nekoliko jedinstvenih zakona koji bi jasno definirali agroturizami propise koje agroturističko imanje mora zadovoljavati. 12 4. POVIJEST AGROTURIZMAU HRVATSKOJ „Počeci ruralnog turizma, pa tako i agroturizma, povezuju se s putovanjima aristokracije na selo. Do kraja 18. stoljeća odlazak aristokracije na selo bio je motiviran težnjom za doživljajem u prirodi, što je ostalo zabilježeno u mnogim umjetničkim djelima poznatih slikara i pisaca toga doba. „Otkrivanjem“ planina, morskih obala i termalnih izvora visoka se klasa usmjerila prema novim mjestima koja postaju moderna ljetovališta (u brdskim predjelima) i zimovališta (uz more)“ (Bršćić i dr., 2010:34). Povijesni razvoj agroturizma u Hrvatskoj može se prezentirati kroz sljedeće točke: Kasniji razlozi zbog kojeg su ljudi počeli odlaziti na selo postali su ekonomske prirode te je postalo vrlo isplativo putovati prijateljima ili rodbini na selo zbog mogućnosti jeftinije, ali i kvalitetnije prehrane, zatim zbog planinarenja, lova i ribolova, zdravlja, berbe šumskih plodova i slično. 1936. godine u Gorskom kotaru čak je 9 mjesta bilo proglašeno turističkim, a neki od njih su Crni Lug, Čabar, Delnice, Fužine, itd. Od Domovinskog rata, ruralni turizam se počeo razvijati zahvaljujući Ministarstvu turizma i Savezu seljaka zbog, u početku, razvoja kontinentalnog turizma, a kasnije zbog razvoja samog ruralnog turizma i obnove sela. Kao uzor za razvoj ove vrste turizma na našem području, poslužila je praksa razvoja ruralnog turizma u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji. Zbog vrlo malih seoskih gospodarstava, najveći problem je bilo organiziranje turističke ponude. U takvim situacijama bilo je skoro nemoguće ustrajati na turističkoj ponudi zasnovanoj na vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji i na depopulacijskoj funkciji takvih gospodarstava (Kušen, 2006). 1995. osnovana je strukovna udruga pod nazivom Zajednica turističkih seoskih gospodarstava koja se bavi boljom organizacijom i suradnjom vlasnika turističkih seoskih gospodarstava te u okviru Zajednice djeluje stručna služba koja prati, potiče i usmjerava rad i organizira savjetovanja i konzultacije za sve zainteresirane subjekte. Unatoč pozitivnom trendu razvoja i povećanju registriranih seoskih gospodarstava, analize iz 2007. pokazuju kako on nije bio ravnomjeran u svim područjima Hrvatske te su postojale velike razlike meĎu registriranim gospodarstvima. U nekim županijama postojalo je mnogo razvijenih seoskih gospodarstava dok u 6 hrvatskih županija nije bilo niti jednog. To su: Brodsko-posavska, Karlovačka, 13 Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Primorsko-goranska te Virovitičko-podravska županija (Demonja i Ružić, 2010). „Danas se ponovo javlja težnja koja se potvrĎuje željama za susretom sa selom ali i više sa širokim ruralnim prostorom i divljom prirodom. Strah od prirode, koja se smatrala opasnom je nestao, a izoliranost, opasnosti i rizik sve više privlače današnjeg čovjeka koji lako svladava surovost prirodnog krajolika“ (Ružić, 2009:13). 5. AKTUALNO STANJE AGROTURIZMA U HRVATSKOJ Da bi se ijedan oblik turizma mogao razvijati, mora postojati odgovarajuća kako ponuda, tako i potražnja. Neki od činitelja koji su privlačni turistima su klima, hidrografski elementi, reljef, flora i fauna, ali i društveni činitelji poput kulturno povijesnih spomenika, kulturnih ustanova i manifestacija, zabavnih i sportskih priredbi, i slično.Mjesta koja privlače veći broj turista zbog atraktivnosti i izgraĎene turističke ponude vrlo lako te turiste i zadržavaju te na taj način postaju središta brojnih gospodarskih i drugih djelatnosti (Demonja i Ružić, 2010). Prema Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. (2013.), ruralni, tj. agroturizam najrazvijeniji je u Istri, Lici i Karlovcu, središnjoj Hrvatskoj te Slavoniji. Jedan od najbitnijih činitelja i ponude i potražnje je sezonalnost. Sezonalnost turizma komplementarno objedinjuje vremenske i prostorne varijacije turističke potražnje, budući da je krajnja manifestacija sezonalnosti turizma osjetna i vidljiva kako u vremenu, tako i u prostoru, odnosno na geografskom području destinacije u kojoj se turizam odvija (Kožić, 2013). Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2013. godine gotovo je svaki drugi stanovnik Republike Hrvatske bio na barem jednom višednevnom putovanju. Najveća stopa odlaska na putovanja zabilježena je u zagrebačkoj regiji (60% stanovnika), a slijedi Istra, Kvarner i Gorski kotar s 52% stanovnika. U ostalim regijama stopa odlaska na višednevna putovanja manja je od 50% i kreće se od 42,5% u Dalmaciji do 48% u Slavoniji. Na višednevnim privatnim putovanjima bilo je 1,7 milijuna osoba (47% stanovnika Hrvatske), ponovno najviše u zagrebačkoj regiji (59%), a najmanje u Dalmaciji (38%). Najveći prosječni izdaci po putovanju ostvareni su na putovanjima motiviranim wellnessom ili zdravstvenim programima (2.163 kuna), posjetom dogaĎanjima, manifestacijama i festivalima (2.087 kuna) i sportskim aktivnostima (2.059 kuna). Na odmorišnim putovanjima na moru prosječni izdaci iznosili su 1.879 kune po putovanju (1.675 kuna po putovanju u Hrvatskoj i 6.190 kuna po 14 putovanju u inozemstvo). Gradovi su najčešće odredište i na putovanjima u Hrvatskoj i na putovanjima u inozemstvo, na kojima se gradovi posjećuju na gotovo tri od četiri putovanja. Putovanja u inozemstvo su ravnomjerno rasporeĎena tijekom cijele godine, dok su putovanja u Hrvatsku najbrojnija u lipnju, a najrjeĎa u siječnju.4 „Danas su najaktivniji činitelji u razvoju ruralnog turizma u Hrvatskoj, kao i turizma na seljačkim gospodarstvima, tri institucije: Hrvatski farmer d.d., Ruralis-konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre i strukovna udruga Klub članova Selo. Ove tri institucije imaju najveće iskustvo kada je riječ o ruralnom turizmu u Republici Hrvatskoj, i nositelji su brojnih inicijativa i razvojnih pretpostavki ovog posebnog oblika turizma“ (Demonja i Ružić, 2010:103). Hrvatski farmer d.d. je institucija kojoj je cilj proširivanje svijesti u svijetu o hrvatskom agroturizmu te joj je osnovni zadat održivi razvoj ruralnog prostora općenito. Ruralis je konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre te sudjeluje u povezivanju sudionika agroturizma i ruralnog turizma Istre dok seKlub članova Selobavi povezivanjem članova, aktivno sudjeluje u predlaganju zakonskih i podzakonskih propisa struke, suraĎuje s nadležnim ministarstvima i bavi se turističkom djelatnošću (Demonja i Ružić, 2010). Treba napomenuti kako ni jedna od navedenih udruga nema internetsku stranicu što je vrlo loše za pomaganje gospodarstvima, daljnji razvitak i kvalitetnu suradnju. Prema ovim podacima može se zaključiti kako hrvatsko stanovništvo unatoč krizi i recesiji i dalje dosta putuje. Za bolji razvoj agroturizma treba više razvijati wellness i zdravstveni turizam u ruralnim krajevima, za što ima dosta potencijala, te je potrebno sniziti cijene kako bi si i ostali graĎani mogli priuštiti ovakav oblik putovanja. Kao što je navedeno, u lipnju se najviše putuje, ali se putuje na more, dok se najmanje putuje u siječnju stoga bi bilo idealno poboljšati ponudu agroturizma u siječnju i zimskim mjesecima kako bi se osjetila čar tog godišnjeg doba u ruralnim područjima. 5.1. Analiza ponude Kada govorimo o činiteljima ponude, to su činitelji koji omogućavaju turistima privremenu promjenu boravka radi odmora i rekreacije. One se dijele na privlačne ili atraktivne, saobraćajne ili komunikativne i prihvatne ili receptivne (Demonja i Ružić, 2010). „Procjenjuje se da ruralni turizam, uključujući i planinska područja, sudjeluje u ukupnim meĎunarodnim putovanjima s udjelom od oko 3%, uz godišnji rast od oko 6%. Suočena s 4 Svi podaci dostupni na http://www.dzs.hr/ (12.11.2014.) 15 nerazvijenom domaćom potražnjom i nepoticajnim okruženjem, hrvatska se ponuda ruralnog turizma razvija izuzetno sporo. Iznimka je samo Istra, a donekle i Osječko-baranjska županija“ (Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, 2013:9). Tablica 1 pokazuje kretanje registriranih obiteljskih gospodarstava za bavljenje agroturizmom od 1998. do 2007. godine. U razdoblju od 9 godina, koliko su se vodili statistički podaci, može se primijetiti kako od prve godine voĎenja podataka do zadnje ima 320 više gospodarstava. Nagli porast se dogodio u 2000. godini, dok registracija istih stagnira u 2002. te 2003. godini. Tablica 1: Prikaz registriranih TSOG od 1998. do 2007. godine Godina Broj ukupno registriranih TSOG u RH 1998. 32 1999. 65 2000. 151 2001. 175 2002. 269 2003. 269 2004. 254 2005. 310 2006. 330 2007. 352 Izvor: Miškin, L., MaĎer, B. (2008): Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008, Sektor za turizam, HGK, Zagreb., dostupno na: http://www.hgk.hr/category/zajednice/zajednicaruralnog-turizma (24.10.2014.) Tablica 2 pokazuje broj registriranih TSOG po županijama u 2007. godini. Prema toj tablici najviše registriranih TSOG imaju Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija dok Brodsko-posavska, Karlovačka, Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Primorsko-goranska i Virovitičko-podravska županija nemaju registriranih TSOG. Najviše kreveta od primorskih županija imaju Istarska i Zadarska županija, a od kontinentalnih Osječko-baranjska, dok Vukovarsko-srijemska nema niti jedan registrirani krevet. Kušaonice vina i/ili rakije registrirane su u svim županijama, a najviše ih je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Prema navedenim podacima može se zaključiti kako je ruralni turizam najbolje razvijen u primorskim županijama, Istarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj, dok se od kontinentalnih ističu Osječko-baranjska i Zagrebačka županija. 16 Tablica 2: Pregled registriranih TSOG-a po županijama u 2007. godini BROJ USLUGE KUŠAONICE KREVETA PREHRANE VINA/RAKIJE 2 16 2 2 Dubrovačko-neretvanska 70 23 70 70 Istarska 64 253 47 35 Koprivničko-križevačka 6 22 5 3 Krapinsko-zagorska 7 20 6 6 MeĎimurska 8 10 8 8 Osječko-baranjska 56 192 47 3 Sisačko-moslavačka 8 27 7 3 Splitsko-dalmatinska 31 12 31 16 Šibensko-kninska 21 16 21 21 Varaždinska 6 6 3 5 Vukovarsko-srijemska 2 0 2 2 Zadarska 41 248 11 10 Zagrebačka 30 41 28 23 UKUPNO 352 886 288 207 ŢUPANIJA TSOG Bjelovarsko-bilogorska Izvor: Miškin, L., MaĎer, B. (2008): Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008, Sektor za turizam, HGK, Zagreb., dostupno na: http://www.hgk.hr/category/zajednice/zajednicaruralnog-turizma (24.10.2014.) Agroturizam je najrazvijeniji u Istri, Lici i Gorskom kotaru, središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji gdje je to primarni proizvod, zatim u Šibeniku i Splitu gdje je to tercijarni proizvod, dok u Zagrebu agroturizam nije dostupan5. „Razvojem ruralnog turizma u Hrvatskoj se javila potreba posebnih i specijaliziranih agencija s posredničkom ulogom u prodaji pojedinačnih usluga i aranžmana. Više je takvih agencija u Hrvatskoj, a svaka od njih specijalizirala se za odreĎeni segment ponude u ruralnom turizmu“ (Demonja i Ružić, 2010:173).Prema Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. daljnji razvoj agroturizma treba se temeljiti naobogaćivanju ponude obiteljskih seoskih gospodarstava, ponajviše kroz uspostavu lokalnih i regionalnih ljudskom rukom stvorenih atrakcija kao što su vinski podrumi, rekreacijski sadržaji, vidikovci, tematski parkovi i slično. Sustavnim mjerama potrebno je poticati obnovu napuštenih sela, stavljajući 5 Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija turističkog razvoja. Institut za turizam, Zagreb, 2011. 17 ih u funkciju turističke ponude. Prioritet bi trebao biti tematiziranje ponude grupiranjem seoskih domaćinstava (udruživanje po principu klastera) prema različitim temama (npr. obiteljska, gospodarstva s organskom proizvodnjom, za jahanje, za cikloturiste); za svaku temu razraĎuju se zasebni standardi. TakoĎer je potrebno razvijati više „etno sela“, posebice revitalizacijom pretežito ili potpuno napuštenih ruralnih cjelina, pri čemu je nužno osigurati „životnost“, te uspostaviti sustava kontinuirane edukacije poduzetnika u ruralnom iagroturizmu.6 Sezona putovanja traje cijelu godinu, pri čemu mlaĎi posjetelji i obitelji preferiraju razdoblje ljeta i školskih praznika, a stariji proljeće ilijesen kada je intenzitet prometa niži. Boravci su uobičajeno kraći trajući u prosjeku oko 3 dana štoje vjerojatno rezultat velikog udjela domaće potražnje7 5.2. Analiza potraţnje Ružić (2009.) u svojim razmatranjima govori o dvije skupine činitelja: objektivni i subjektivni činitelji. Objektivni činitelji su oni koji potiču turiste na putovanje, a kod nas se dijele na radnu i životnu sredinu, prirodni ambijent, slobodno vrijeme, slobodna financijska sredstva te ostali objektivni činitelji potražnje. Radna i životna sredina stvarala se u prošlom stoljeću pod utjecajem velikih promjena u proizvodnji, tehnici, tehnologiji, društvenim i političkim procesima što dovodi do nastanka industrijalizacije koju obično prati buka, vrućina, smog, smrad i sl., a čovjek živi odvojen od prirode i njezinih pozitivnih i važnih uvjeta (Ružić, 2009). Slična je situacija i u Hrvatskoj gdje prema popisu stanovništva iz 2001. godine nešto više od milijun i pol stanovnika živi u 16 većih gradskih središta. Osim nabrojenih negativnih utjecaja, postoje i pozitivni poput opće razine civilizacije i kulture sredine u kojoj čovjek živi, tehničkih dostignuća te sredstava za prijevoz (Demonja i Ružić, 2010). Što se tiče prirodnog ambijenta, kroz godine čovjekove suradnje sa prirodnim ambijentom, dogodio se demografski porast, tehnički napredak, ubrzani gospodarski razvitak, intezivnaeksplotacija prirodnih dobara te su se stvorila velika naselja te nakon toga čovjeku počinje nedostajati prirodni ambijent i želi imati veći dodir sa prirodom. Slobodno vrijeme 6 Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, dostupno na: http://www.mint.hr/default.aspx?id=9504 (28.10.2014.) 7 Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 2. Globalni kvantitativni i kvalitativni trendovi na turističkom tržištu i tržišne prilike. Institut za turizam, Zagreb, 2011. 18 ima veliki utjecaj na razvoj agroturizma jer se pojavom više oblika slobodnog vremena i odmora omogućuje razvoj različitih mogućnosti turizma (Ružić, 2009). Kao i za sve ostalo, slobodna financijska sredstva su vrlo bitna za razvoj agroturizma jer su izvor turističke potrošnje i temelj turističkog gospodarstva za ostvarivanje ostalih životnih potreba potrošača. U druge objektivne činitelje ubrajaju se razne pogodnosti i povlastice koje daju država i krupna poduzeća, zatim specijalni objekti za smještaj i drugi, a činitelji koje stvaraju sami turistički sudionici (poput specijalnih organizacija) su ferijalni savez, skautske, izviĎačke i/ili planinarske organizacije, društva ljubitelja prirode, razne udruge, sportska društva, i ostale (Demonja i Ružić, 2010). Kako postoje objektivni činitelji potražnje, tako postoje i subjektivni. „Subjektivni činitelji potražnje predstavljaju subjektivno ponašanje pojedinca kojima se pojačava djelovanje objektivnih činitelja. Oni djeluju samo ako postoje objektivni činitelji. Često postoje objektivni uvjeti, primjerice slobodno radno vrijeme, novac i drugo, ali od čovjeka i njegovog subjektivnog ponašanja ovisi hoće li odlučiti svoje vrijeme i novac iskoristiti na turistički način“ (Demonja i Ružić, 2010:142). Subjektivni činitelji temelje se na psihološkom ponašanju i bitno pridonose oblikovanju turističke svijesti koje ima svrhu samo ako postoje objektivni činitelji potražnje (Ružić, 2009). Potražnja za agroturizmom izrazito je heterogena te obuhvaća skupine različite dobi, profesionalne orijentacije i kupovne moći. Ono zbog čega se najviše putuje u ruralne područja ponajprije je interesza upoznavanjem ruralnog stila života i tradicije, potreba za provoĎenjem slobodnog vremena u mirnijem i prirodnom okruženju, ali i jeftiniji odmor, posjet rodbini ili prijateljima. MeĎu starijim dobnim skupinama primjetna je nostalgija za mladosti vezanoj uz ruralna područja, a za obitelji s djecom vrlo je bitna edukcija na putovanju8. Kako je sezonalnost ograničavajući faktor proizvoda „sunce i more“, Hrvatska će u budućnosti morati staviti naglasak na razvoj posebnih oblika turizma odnosno turističkih proizvoda koji će omogućiti ne samo veće korištenje raspoloživih kapaciteta izvan ljetnih mjeseci, nego i aktiviranje turističkih potencijala kontinentalne Hrvatske što će posredno dovesti do pojačanog razvoja agroturizma. 8 Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 2. Globalni kvantitativni i kvalitativni trendovi na turističkom tržištu i tržišne prilike. Institut za turizam, Zagreb, 2011. 19 6. AGROTURIZAM U VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ ŢUPANIJI Virovitičko-podravska županija je ispodprosječno razvijena županija. Iako za razvoj agroturizma u županiji ima potencijala, ponuda je izrazito slaba, a razlozi tomu su neprepoznavanje potencijala, needuciranost lokalnog stanovništva i poduzetnika za turizam te nemogućnost brzog bogaćenja. U posljednjih nekoliko godina počelo se ulagati u razvoj ruralnog turizma od strane lokalne uprave i samouprave no još uvijek je taj razvoj prespor. Trenutnose na području Virovitičko-podravske županije ističu dva uspješna imanja (Pustara Višnjica i Zlatni Klas Otrovanec) koja se bave agroturizmom, ali i ostalim oblicima ruralnog turizma, stoga će u nastavku, izmeĎu ostalog, biti analizirane njihove karakteristike poslovanja te općenito mogućnosti za daljnji razvoj agroturizma na području Virovitičko – podravske županije. 6.1. Metodologija S ciljem utvrĎivanja trenutnog stanja agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji, mogućnostima za njegov daljnji razvoj te problemas kojim se susreću i karakteristikama poslovanja agroturističkih gospodarstava na području Virovitičko-podravske županije provedeno je empirijsko istraživanje. Podaci su prikupljeni metodom ispitivanja pomoću intervjua. Intervju je metoda prikupljanja podataka gdje se pitanja postavljaju u usmenom obliku, a ispitanici na postavljena pitanja odgovaraju takoĎer u usmenom obliku. Ovom metodom podaci se prikupljaju izravnim kontaktom s ispitanicima (Bedeković, 2011). S obzirom da su ispitanici vlasnici gospodarstava koja se bave agroturizmom proveden je individualni intervju9 kako bi se ispitali razlozi zašto su se počeli baviti agroturizmom, koji su ključni elementi ponude na njihovim gospodarstvima, karakteristike njihova poslovanja (načini oglašavanja, suradnja s relevantnim institucijama), zatim njihovi stavovi o trenutnom stanju agroturizmu u Virovitičko-podravskoj županiji kao i o ograničavajućim i poticajnim faktorima za razvoj agroturizma općenito. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 3.11.2014. do 8. 11.2014. godine. Provedena su dva intervjua sa vlasnicima Pustare Višnjica i Zlatnog Klasa Otrovanec, koji već niz godina 9 Individualni intervju je najviše primjenjivana vrsta intervju. Ima mnoge prednosti u odnosu na grupni intervju, te se takvim intervjuom, dobivaju kvalitetniji odgovori (Bedeković, 2011). 20 uspješno upravljaju svojim gospodarstvima i značajno pridonose razvoju agroturizma na području Virovitičko-podravske županije. 6.2. Rezultati istraţivanja Na temelju provedenog intervjua dobiveni su ključni rezultati za analiziranje agroturizma na području Virovitičko-podravske županije koji se mogu grupirati u sljedeće skupine: ključni elementi ponude i tržišni segment, karakteristike poslovanja gospodarstava, stavovi o trenutnom stanju agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji, ograničavajući i poticajni faktori za razvoj agroturizma. Prvi vlasnici Pustare Višnjica bila je obitelj Pejačević od 1750.-1841., a kao poljoprivredno gospodarstvo osnovala ga je početkom 19. stoljeća kneževska obitelj Schaumburg-Lippe i vrlo brzo od njega stvorila jedno od najrazvijenijih imanja te vrste u Slavoniji.Početkom 2005. godine s ciljem spašavanja i revitalizacije jedinstvene ergele arapskih konja u ovom dijelu Europe imanje Višnjica nakon stečaja tvrtke Viagro d.o.o. Slatina dobiva privatnog vlasnika. Pustara Višnjica sastoji se od tri dijela: restorana, ergele i pustare. Trenutni vlasnik restorana je Ksenija Plantak, a ergele i pustare Branko Perković i Ksenija Plantak. Gospodarstvo trenutno zapošljava 15 stalnih radnika od kojih nitko nije iz obitelji, a u sezoni zapošljavaju još ljudi. Zlatni Klas Otrovanec1977. godine otvorili su Maca i Branko Tkalčec u malenom mjestu Otrovanec. Svojim otvaranjem Zlatni Klas Otrovanec već je bio nešto novo i drugačije, a ipak sa duhom starog i poznatog. Restoran je brzo stjecao ugled koji im dovodi goste iz svih krajeva Hrvatske, od mladeži koja je ludovala na tada legendarnim plesnim i disko večerima do uvaženih delegacija iz svijeta politike, gospodarstva, sporta i estrade. Vlasnik Zlatnog Klasa je i dalje obitelj Tkalčec, odnosno otac Branko i sin Bernard. Na gospodarstvu je zaposleno devet osoba, od čega je njih tri iz obitelji. 21 Tablica 3: Prikaz usluga koje se nude na gospodarstvima te segment potrošača koji posjećuje gospodarstva Pustara Višnjica Ponuda Segment potrošača Zlatni Klas Otrovanec smještaj (36 soba, sa stotinjak prehrana (jela s naglaskom na ležajeva), domaću autohtonu kuhinju), prehrana (jela od batat), organiziranje svečanosti, organiziranje svečanosti, škola jahanja i iznajmljivanje konja, lovni i ribolovni turizam izleti u okolicu. edukacijske i rekreativne radionice. jednodnevni posjetitelji, jednodnevni posjetitelji, udruge i školarci, obitelj sa djecom, obitelj sa djecom, jahači i biciklisti, lovci. udruge i školarci. Izvor: izrada autora prema istraživanju Iz Tablice 3 vidljivo je kako se na gospodarstva najčešće dolazi na jedan dan te najviše dolaze obitelji sa djecom, udruge i školarci, te lovci (u Pustaru Višnjica) i jahači i biciklisti (u Zlatni Klas). Oba gospodarstva imaju zanimljivu gastronomsku ponudu, Pustara Višnjica nudi jela specifična za Slavoniju, Baranju i Podravinu te jela od batata koji se uzgaja na pustari, a Zlatni Klas daje prednost zdravoj domaćoj i vegetarijanskoj prehranisa naglaskom na domaću autohtonu kuhinju (žganci, prežgane juhe, kukuruzne, ječmene i prosene kaše, jela pripremljena od koprive ili bundeve, te domaći kruh od žitarica. Tablica 4: Karakteristike poslovanja Pustara Višnjica Profil vlasnika (dob, obrazovanje) Oblik registracije suvlasnica: više od 60, VSS većinski vlasnik: izmeĎu 40 i 49, SSS obiteljski obrt Zlatni Klas Otrovanec vlasnik: 50 do 59, SSS suvlasnik: 30 do 39, SSS društvo s ograničenom odgovornošću često posjećuju gastroekonomske edukacije koje su im vrlo korisne, smatraju da ih treba biti više nisu članovi udurženja osim nekoliko konjičkih udurga zaposlenici i vlasnici redovito idu na daljnja educiranja od Edukacija kojih imaju puno koristi, edukacija treba biti obavezna članovi su udruženja Članstvo u udruge su vrlo aktivne te udrugama imaju veliku korist sa Ministarstvom: 2 sa Ministarstvom: 1 sa turističkim agencijama: 4 sa turističkim agencijama: 5 Suradnja s drugim institucijama sa turisitčkom zajednicom: 5 sa turističkim zajednicama: 5 sa drugim gospodarstvima: 4 sa drugim gospodarstvima: 4 Izvor: izrada autora prema rezultatima istraživanja 22 Prema podacima iz Tablice 4 vidljivo je kako svi vlasnici, osim većinskog vlasnika Pustare Višnjica, imaju završenu srednju stručnu spremu te da redovito prolaze dodatne edukacije, koje im, prema njihovim riječima, veoma koriste i trebalo bi ih biti više. Što se tiče suradnje sa drugim institucijama, vlasnici oba gospodarstva naveli su kako u vrlo maloj mjeri suraĎuju sa Ministarstvom turizma, koje ne brine dovoljno za turizam u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok sa turističkim gospodarstvima odlično suraĎuju. Tablica 5: Sredstva promidžbe poredana prema važnosti Pustara Višnjica Sredstva promidţbe Zlatni Klas Otrovanec usmena predaja Internet prospekti usmena predaja sajmovi prospekti osnosi s javnošću putničke agencije Internet turističke zajednice turistička zajednica odnosti s javnošću Izvor: izrada autora prema istraživanju Prema provedenom istraživanju koje je navedeno u Tablici 5 Pustara Višnjica svoju promidžbu najviše ostvaruje usmenom predajem (35% informacija širi se tim putem), a zatim prospektima koje nude na sajmovima i u turističkim zajednicama i agencijama. Situacija u Zlatnom Klasu je drugačija. Oni 40% informacija šire putem Interneta a zatim usmenom predajom. Vlasnici gospodarstva vode podatke o svojim gostima, ali ne prate povratak gostiju. Tablica 6: Stavovi o trenutnom stanju agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji Pustara Višnjica Stav o agroturizmu u VPŢ Zlatni Klas Otrovanec razvija se presporo a ima razvija se vrlo dobro i u skladu puno mogućnosti, sa svojim mogućnostima, nedostaje umrežavanje i ima dosta potencijala za razvoj, osmišljavanje zajedničkog pravo otkrivanje agroturizma nastupa i ponude, dogodit će se za 5-7 god. nedostaje političko zalaganje za razvoj turizma Izvor: izrada autora prema istraživanju 23 Vlasnici navedenih gospodarstava ulažu velike napore u napredak, poboljšanje i unaprjeĎivanje ponude svojih imanja, no to ni malo nije lako zbog loše suradnje sa Ministarstvom turizma. U Tablici 6 navedeni su stavovi o razvoju i mogućnosti agroturizma na području Virovitičko-podravske županije, a vlasnici se slažu kako mogućnosti za razvoj ima dovoljno, odnosno županija raspolaže dovoljnim brojem turističkih atrakcija i potencijala općenito s kojima bi mogla kreirati kvalitetnu agroturističku ponudu. Tablica 7: Ograničavajući i poticajni faktori za razvoj agroturizma Pustara Višnjica Ograničavajući faktori Poticajni faktori Zlatni Klas Otrovanec zahtjevni natječaji, nedostatak infrastrukture (brza cesta do Zagreba), nedostatak strategije razvoja nedostatak više destinacija koje agroturizma, bi se povezale nebriga Ministarstva za turizam u kontinentalnoj Hrvatskoj otvaranje programa ruralnog nisu urbano imanje (zadržali su razvoja, starinski ugoĎaj), iskorištavanje fondova EU srdačno i dobronamjerno za manje razvijena područja, stanovništvo, pomoć razvojnih agencija vinske ceste. Izvor: izrada autora prema istraživanju Iz Tablice 7 vidljivo je kako je za vlasnike Zlatnog Klasa Otrovanec najveći ograničavajući faktor je brza cesta do Zagreba koja je već dugi niz godina u izradi i koja bi omogućila stanovnicima velikih gradova brži dolazak na seosko imanje, dok su za vlasnike Pustare Višnjica najveći problem zahtjevni natječaji na kojima ne mogu sudjelovati poduzeća koja su prethodne godine poslovali sa gubitkom. Sva državna tijela trebaju biti uključena u razvoj agroturizma jer nekolicina zainteresiranih ljudi ne može sama napraviti veliki napredak. 24 6.3. Rasprava Navedena gospodarstva imaju odreĎene karakteristike po kojima su prepoznatljivi i zbog čega su uspješni na tržištu. U Pustari Višnjica je to ergela konja i divljač po kojima su najprepoznatljiviji, zatim batat koji se uzgaja na imanju i raskošano tradicionalno ureĎeni objekti. Zlatni Klas je prepoznatljiv po tradicijskoj arhitekturi, konjima te tradicionalnoj podravsko/slavonsko/bilogorskom gastronomijom koja je bazirana na vlastitim proizvodima od tijesta s koprivom, jelima iz krušne peći i sl. Posjetiteljima koji dolaze na agroturistička imanja nije dovoljno ponuditi samo smještaj i hranu već im treba nuditi i specijalizirane programe koji će imati poseban ugoĎaj na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Navedeno su prepoznali vlasnici oba gospodarstva te nastoje uvoditi razne specijalizirane programe poput radionica o uzgoju batata i berbe batata, „gippsy čerge tour“, škole jahanja i škole u prirodi za predškolsku i školsku djecu. Zbog sve veće konkurencije promidžbene aktivnosti su vrlo važne te trebaju biti kratke, jasne i plasirane odgovarajućoj ciljanoj skupini (Demonja i Ružić, 2010).Kako bi navedena gospodarstva, ali i sva ostala agroturistička gospodarstva u RH, bolje prodavala svoje proizvode i usluge, trebali bi ispunjavati sljedeće aktivnosti: kreirati on-line informacijsko-prodajne platforme specijalizirane za agroturizam, izraditi on-line vodič i newsleter o ponudi agroturizma u Hrvatskoj za specijaliziraneposrednike, učlaniti se u renomirane meĎunarodne marketinške alijanse, osmisliti i uspostaviti programa lojalnosti (npr. na razini Hrvatske, na meĎunarodnoj razini), organizirati studijska putovanja za specijalizirane posrednike, sudjelovati na specijaliziranim sajmovima i manifestacijama10. Pustara Višnjica vrlo malo svojih informacija širi putem Interneta (samo 10%). Gore navedene točke navode mnoge marketinške aktivnosti za koje je potrebno širenje informacija putem Interneta (on-line vodiči i newsleteri, on-line informacijske platforme i sl.) te bi Pustara Višnjica trebala unaprijediti i više širiti informacije putem Interneta o imanju baš kao što je i slučaj u Slavoniji i Baranji.Naime, „analizom promidžbenih aktivnosti na području Slavonije i Baranje utvrĎeno je kako se 97,4% gospodarstava promovira putem interneta. Nadalje ih slijedi promoviranje u omjeruod 74,3% putem prospekata, 61,5% putem turističkih zajednica, 10 Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija turističkog razvoja. Institut za turizam, Zagreb, 2011. 25 58,9% putem prijatelja i poznanika“ (Tubić i dr. 2013). Vrlo dobar primjer marketinških aktivnosti agroturističkih gospodarstava ostvaren je i u Istri. Najzastupljenija tehnika promoviranja je Internet kojim se služe sva gospodarstva, a slijedi ga promoviranje putem prijatelja i poznanika (62,5%) te turističkih zajednica (Tubić i dr., 2013). Da bi se vijesti što bolje proširile, u Istri se svake godine organiziraju Dane otvorenih vrata agroturizma Istre, a cilj im je promovirati upravo seoska domaćinstva i njihovo imanje te istarsku gastronomiju kao zaštitni znak ruralnog prostora sa svrhom da nadrastu regionalni značaj i postanu meĎunarodno zanimljiva destinacija.11 Takva dogaĎanja trebala bi se organizirati u čitavoj zemlji kako bi se proširila svijest o agroturizmu te kako bi vlasnici agroturističkih gospodarstava bolje suraĎivali, te je to još jedan odličan način promidžbe ove vrste turizma. Internet kao kanal promocije i prodaje turističkih proizvoda ima sve veće značenje. Izuzetno je i cjenovno konkurentan u odnosu na ostale medije zbog brzine, dostupnosti, velikog broja raspoloživih informacija, kao i mogućnosti detaljne analize učinkovitosti, te kampanje oglašavanja turističke ponude odreĎene destinacije. Kao što je navedeno, Internet je bitan čimbenik razvoja i promocije agroturističkih gospodarstava, a odmah nakon Interneta slijedi usmena predaja, odnosno dobivanje informacija putem prijatelja i poznanika. Agroturistička imanja u Virovitičko-podravskoj županiji trebala bi više ulagati u promociju svojih proizvoda i usluga, osobito preko Interneta koji je danas najtraženiji oblik informiranja. 11 http://www.istra.hr/hr/atrakcije-i-aktivnosti/kalendar-dogadanja/11927-ch-0?l_over=1 (15.11.2014.) 26 7. ZAKLJUČAK Ruralni turizam, seoski turizam i agroturizam su usko povezani, ali ipak imaju neke karakteristike po kojima su različiti. Seoski turizam je podvrsta ruralnog turizma, dok je agroturizam podvrsta seoskog turizma. Kako bi se agroturizam uopće mogao razvijati, mora postojati odreĎena agroturistička destinacija koja treba sadržavati odreĎene elemente podobnosti. Agroturisti postaju sve zahtjevniji po pitanju kvalitete i kvantitete koju dobiju za ono što su platili. Za uspješan razvoj agroturizma nužno je ispuniti mnoge preduvjete (interne i eksterne) koji će privući što veći broj gostiju različitih segmenata, vrlo je bitna suradnja s institucijama, promidžbene aktivnosti, te edukacija nositelja i zaposlenika agroturističkih gospodarstava i lokalnog stanovništva. U navedenom primjeru analizirana se dva agroturistička gospodarstva na području Virovitičko-podravske županije koje karakterizira agroturistička ponuda temeljena na tradiciji kraja u kojem se nalaze te obogaćena dodatnim aktivnostima u ruralnom prostoru. Vlasnici gospodarstva intezivno ulažu u svoju edukaciju jer su to prepoznali kao bitan čimbenik razvoja. Što se tiče suradnje s drugim gospodarstvima i institucijama koje su za potrebe uspješnog razvoja agroturizma jako bitne, primjetan je nedostatak suradnje sa Ministarstvom turizma, ali oba gospodarstva imaju vrlo dobru suradnju s lokalnom zajednicom. Upravo bi navedena suradnja i otvorenost lokalne zajednice prema razvoju agroturizma trebala biti poticaj svim poduzetnicima zainteresiranima za ovaj oblik ruralnog turizma u Virovitičkopodravskoj županiji. Promidžbeni alati su vrlo bitan činitelj razvoja, poboljšanja i unaprjeĎenja agroturizma, a dobar marketing može agroturističku destinaciju učiniti trženom i konkurentnom. Marketinški plan dovest će do marketinškog pristupa koji će ostvariti zacrtane ciljeve te će se i na taj način zadovoljiti potrebe potrošača. Hrvatski ruralni kraj je specifično područje koje omogućuje razvoj agroturizma te može turistima ponuditi zanimljive, autohtone i atraktivne sadržaje na seoskom obiteljskom gospodarstvu. Taj oblik turizma još nije dovoljno otkriven, a smatra se da će svoj procvat doživjeti za 5 do 7 godina. U meĎuvremenu treba raditi na poboljšanju uvjeta za bavljenje agroturizmom, treba izmjeniti i olakšati zakonsku regulativu, te programima usavršavanja i educiranja potaknuti svijest kod svih graĎana o čari agroturizma. 27 8. LITERATURA Knjige: 1. Bedeković, V. (2011): Osnove metodologije stručnog i znanstvenog rada. Virovitica: Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici 2. Demonja, D., Ružić, P. (2010): Ruralni turizam u hrvatskoj s hrvatskim primjerima dobre prakse i europskim iskustvima. Samobor: Meridijani 3. Kušen, E. (2006) Ruralni turizam. U: S. Čorak, (ur,)(2006) Hrvatski turizam: plavo, bijelo, zeleno. Zagreb: Institut za turizam 4. Ružić, P. (2009): Ruralni turizam. Poreč: Institut za poljoprivredu i turizam 5. Tubić, D. (2013): Ključni aspekti poslovanja agroturističkih gospodarstava u vrijeme krize. U: Radić-Lakoš, T. (ur) Zbornik radova veleučilišta u Šibeniku. UDK (34):255262 Članci: 1. Bršćić, K. (2010): Zašto agroturizam-mišljenje vlasnika. Journal of Central European Agriculture, Vol.11 No.1:31-41. 2. Franić, R., Grgić, Z. (2002): Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj-pretpostavke i izgledi razvitka. AgriculturaeConspectusScientificus (ACS), Vol.67 No.3:131-141. 3. Jelinčić, D. A., (2007): Agroturizam u europskom kontekstu. StudiaethnologicaCroatica, Vol.19 No.1:269-289. 4. Kožić, I. (2013): Kolika je sezonalnost turizma u Hrvatskoj? Ekonomski Vjesnik / Econviews: Reviewofcontemporarybusiness, entrepreneurshipandeconomicissues, Vol.26 No.2:470-479. 5. Tubić, D., Bosnić I., Blažević, Z. (2013): Analiza poslovanja agroturizma na području Slavonije i Baranje. Reviewofcontemporarybusiness, Ekonomski Vjesnik / entrepreneurshipandeconomicissues, Econviews: Vol.26 No.2:683-693. 6. Vojnović, N. (2012): Obilježja životnog ciklusa odabranih turističkih destinacija Istarskog priobalja. Ekonomska misao i praksa, No.2:751-774 28 Internetski izvori: 1. United Nations Development Programme: http://www.undp.hr/show.jsp?page=122675 (19.10.2014.) 2. Zagorska razvojna agencija: Agroturizam: http://www.azra.hr/documents/129%20%20Agroturizam.pdf (21.10.2014.) 3. Državni zavod za statistiku: http://www.dzs.hr/ (12.11.2014.) 4. Turistička zajednica Istarske županije: http://www.istra.hr/hr/atrakcije-i- aktivnosti/kalendar-dogadanja/11927-ch-0?l_over=1 (15.11.2014.) Ostalo: 1. Baćac, R. (2011): Priručnik za bavljenje seoskim turizmom. Zagreb: Ministarstvo turizma republike Hrvatske, dostupno na: http://www.mint.hr/default.aspx?ID=7939(14.10.2014.) 2. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 2. Globalni kvantitativni i kvalitativni trendovi na turističkom tržištu i tržišne prilike. Institut za turizam, Zagreb, 2011. 3. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija turističkog razvoja. Institut za turizam, Zagreb, 2011. 4. Miškin, L., MaĎer, B. (2008): Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008, Sektor za turizam, HGK, Zagreb, dostupno na: http://www.hgk.hr/category/zajednice/zajednica-ruralnog-turizma (24.10.2014.) 5. Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, dostupno na: http://www.mint.hr/default.aspx?id=9504 (28.10.2014.) 29 9. POPIS ILUSTRACIJA SLIKA 1: Shematski prikaz međuodnosa ruralnog turizma, seoskog turizma i agroturizma…3 TABLICA 1: Prikaz registriranih TSOG od 1998. do 2007. godine ....................................... 16 TABLICA 2: Pregled registriranih TSOG-a po županijama u 2007. godini............................ 17 TABLICA 3: Prikaz usluga koje se nude na gospodarstvima te segment potošača koji posjećuje gospodarstva ............................................................................................................ 22 TABLICA 4: Karakteristike poslovanja .................................................................................. 22 TABLICA 5: Sredstva promidžbe poredana prema važnosti .................................................. 23 TABLICA 6: Stavovi o trenutnom stanju agroturizma u Virovitičko-podravskojžupaniji ... 23 TABLICA 7: Ograničavajući i poticajni faktori za razvoj agroturizma ................................. 24 30
© Copyright 2024 Paperzz
