Radiologija Radiology Pregledni članak Review article Radiološka dijagnostika upalnih procesa u zdjelici Marko Kralik, Maja Hrabak Paar, Ranka Štern Padovan Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Metode oslikavanja važan su dio dijagnostičkog algoritma obrade bolesnika i bolesnica s upalnim procesima u zdjelici. Različite radiološke metode mogu se koristiti za prikaz oboljenja urinarnog, genitalnog i gastrointestinalnog sustava. Najbolju metodu i način snimanja treba odabrati individualno, uzevši u obzir kliničko stanje bolesnika i nalaze laboratorijske obrade. Zbog velike dostupnosti uređaja, niske cijene pregleda i primjene neionizirajućeg zračenja, ultrazvuk (UZ) je najčešće prva metoda izbora. Ukoliko je potrebna daljnja radiološka obrada zbog nejasnog kliničkog, laboratorijskog ili UZ-nalaza, može se koristiti kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR). Zbog dostupnosti uređaja i brzine snimanja CT je odlična metoda za prikaz bolesti urinarnog i gastrointestinalnog sustava. Nasuprot tome, MR ima visoku mekotkivnu rezoluciju, što omogućuje bolji prikaz jajnika i maternice u žena, prostate u muškaraca, te perianalne bolesti. MR bi trebalo odabrati i u obradi trudnica i mladih bolesnika zbog izostanka primjene ionizirajućeg zračenja. S A Ž E TA K kompjutorizirana tomografija; magnetska rezonancija; ultrazvuk; upalna bolest crijeva; upalna bolest zdjelice KL JUČNE RIJEČI U palne bolesti u zdjelici obuhvaćaju velik broj različitih nozoloških entiteta, specifične etiopatogeneze, učestalosti, kliničke slike, zahvaćenog organskog sustava (posebice imajući u vidu različite organe u zdjelici muškaraca i žena), tijeka bolesti i liječenja. Radiološke metode se pri dijagnostici upalnih bolesti u zdjelici oslanjaju na više ili manje karakteristične morfološke promjene zahvaćenih organa. Kako je preklapanje kliničke slike i morfoloških promjena u različitim upalnim, ali i drugim bolestima organa zdjelice veliko, obično je pri analizi radioloških pregleda široka diferencijalna dijagnoza, koja se može suziti iskustvom i znanjem radiologa, ali i odabirom pogodne metode pregleda. Uzimajući u obzir velik broj različitih upalnih bolesti koje zahvaćaju različite organske sustave u zdjelici i njihovu različitu pojavnost, kao i tehnološki napredak radioloških metoda, od kojih su neke potencijalno štetne jer se pri njihovom izvođenju koristi ionizacijsko zračenje i kontrastna sredstva, nužan je pažljiv i individualan pristup u odabiru slijeda radioloških pregleda u dijagnostičkoj obradi ovih bolesnika, što je moguće tek uskom suradnjom radiologa i kliničara koji od radiologa traži potvrdu ili isključenje klinički i laboratorijski postavljene sumnje. Ako takva suradnja izostane, ili je poznavanje mogućnosti i ograničenja pojedinih radioloških metoda nedostatno, bolesnika se obično izlaže nepotrebnim, potencijalno opasnim i nesvrsishodnim radiološkim pregledima, bespotrebnom financijskom teretu i potencijalnim medicinskopravnim problemima. Me tode pregleda Konvencionalne radiološke metode, kao što su nativ- na snimka abdomena u ležećem ili stojećem položaju, pasaža tankog crijeva, irigografija, ekskrecijska urografija, cistografija, antegradna ili retrogradna urografija i histerosalpingografija, nekada su bile često korištene, no danas, u vremenu postojanja tehnološki znatno razvijenijih radioloških tehnika, kao što su ultrazvuk (UZ), kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR), sve se rjeđe koriste. Digitalna suptrakcijska angiografija danas se uglavnom koristi pri intervencijskim radiološkim postupcima, obično za embolizaciju tumora, zaustavljanje krvarenja ili postavljanje vaskularnih endoproteza, a zbog svoje invazivnosti iznimno u dijagnostičke svrhe. UZ je najčešće prva slikovna metoda u algoritmu obrade bolesnika sa sumnjom na upalni proces u zdjelici. Uporabom doplera, ultrazvukom se mogu analizirati i krvne žile zdjelice kao i prokrvljenost različitih patološih procesa. U slučaju nejasnog nalaza u kombinaciji s nejasnom kliničkom slikom, kao i kod neučinkovitog liječenja ili pojave komplikacija bolesti, dijagnostička se obrada može upotpuniti CT ili MR-pregledom. Osim adipoznosti i meteorizma koji otežavaju pregled, ne postoje kontraindikacije za izvođenje UZ-pregleda. CT je pogodniji zbog veće dostupnosti uređaja i brzine pregleda, kao i manje podložnosti artefaktima uslijed pomicanja organa (zbog disanja, peristaltike crijeva, pulzacije arterija i svjesnih ili nesvjesnih lokomotornih pokreta), i još uvijek znatno bolje prostorne M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D V O M J E S E č N I K • W W W. M E D I X . C O M . H R 165 Radiologija rezolucije prikaza u odnosu na MR. Zbog mogućnosti snimanja velikih regija tijela, prikaza u različitim ravninama jednakom rezolucijom kao i originalno snimljeni slojevi (izotropnost), te moguće primjene različitih algoritama brze naknadne obrade snimljenih slika u dvije, tri ili čak četiri dimenzije, CT je ostao prvi izbor za obradu bolesnika s upalnim procesom u zdjelici nakon inicijalnog ultrazvučnog pregleda, posebno u akutnim i hitnim stanjima, i kada je zahvaćeno više organskih sustava.1 Današnji CT-uređaji snimaju spiralnom tehnologijom s više redova detektora (prema engl. multislice CT – MSCT ili multi-row-detector CT – MDCT) što omogućuje snimanje velikih regija tijela u trajanju nekoliko sekundi. Ovisno o kliničkim podacima i stanju bolesnika, CT-pregled se snima različitim protokolom – bez kontrastnog sredstva ili uz njegovu primjenu koja može biti peroralna, putem klizme, intravezikalna ili intravenska. Cilj primjene kontrastnih sredstava pri CT-pregledima i MR-pregledima je povećanje kontrastnosti različitih anatomskih struktura i tkiva. Intravenski put kontrasta pri CT-pregledu obično je putem automatskog injektora pri čemu se mogu prikazati različite faze cirkulacije i time postići odvojen prikaz arterija i vena i znatno bolja karakterizacija različitih patoloških procesa. Osim za sužavanje široke diferencijalne dijagnoze, ovo je od velike koristi i pri sigurnijem planiranju operacijskih zahvata. Nedostatak CT-a jest primjena relativno velikih doza ionizirajućeg zračenja pa je trudnoća jedina relativna kontraindikacija za CT-pregled. Osim toga CT, zbog primjene ionizirajućeg zračenja, treba izbjegavati i u djece i mladih osoba. Drugi važan nedostatak CTpregleda je primjena jodnih kontrastnih sredstava koja su nefrotoksična i kardiotoksična, ali i alergena. MR je metoda slikovnog prikaza koja u odnosu na CT omogućava prikaz znatno boljom tkivnom rezolucijom bez primjene ionizirajućeg zračenja, no još uvijek nešto lošijom prostornom rezolucijom u odnosu na CT. Slojevni prikazi pri MR-pregledu mogu se dobiti u različitim ravninama, a ovisno o tehnici snimanja mogu se naknadno napraviti i rekonstruirani prikazi u ravninama različitim od ravnine snimanja. Kao i kod CT-pregleda, i kod MR-pregleda tehnike snimanja ovise o uputnoj dijagnozi, odnosno o kliničkim podacima i stanju bolesnika, a snima se obično nekoliko sekvenci, odnosno serija slika. MR-pregled traje znatno dulje od CT-pregleda (prosječno 20 do 40 minuta). I kod ove je metode moguća primjena kontrastnih sredstava koja su po kemijskom sastavu kelati gadolinija i ne sadrže jod, posljedično čemu su znatno manje alergena. Kao i kod CT-pregleda, moguća je intravenska aplikacija kontrasta putem automatskog injektora pri čemu se mogu prikazati različite faze cirkulacije i postići znatno bolja karakterizacija različitih patoloških procesa. MR je u odnosu na CT znatno osjetljiviji na artefakte nastale pomicanjem snimanih organa, kao i na artefakte nastale prisustvom nebioloških materijala koji ometaju homogenost magnetskog polja u kojem se vrši snimanje (obično su to različiti implantati). 166 Radiološka dijagnostika upalnih procesa u zdjelici Budući da se pri MR-snimanju ne koristi ionizirajuće zračenje, ovom se metodom mogu pregledavati mala djeca, mladi, trudnice, pa čak i nerođeni fetusi. U prvom trimestru trudnoće ne preporučuje se primjena gadolinijevih kontrastnih sredstava. Kod primjene kontrasta u dojilja, savjetuje se prekid dojenja barem 24 sata. Zbog tehnologije dobivanja slike i znatno bolje kontrastne rezolucije, MR je u području zdjelice u odnosu na CT znatno bolji u prikazu ženskih reproduktivnih organa, prostate, i perianalne bolesti.2 No, zbog dugog snimanja u jakom magnetskom polju i uskom prostoru postoje i kontraindikacije za izvođenje MR-pregleda, koje bi kliničari koji upućuju bolesnike na MR-pregled morali poznavati.3 To su: • bolesnici koji ne mogu mirno ležati u uskom prostoru MR-uređaja cijelo vrijeme pregleda (klaustrofobični bolesnici, mala djeca, neurološki bolesnici s nekontroliranim pokretima). Ovo je relativna kontraindikacija jer se MR-pregled može u ovakvih bolesnika izvesti i u sedaciji ili općoj anesteziji • feromagnetska i ferimagnetska strana tijela u tijelu bolesnika, koja zagrijavanjem ili pomicanjem u magnetskom polju MR-uređaja mogu uzrokovati znatna oštećenja tkiva i organa (zglobne i druge endoproteze, metalna strana tijela nakon ranjavanja) • različiti implantirani električni uređaji, poput srčanog elektrostimulatora, kardiovertera ili neurostimulatora koji se u jakom magnetskom polju mogu pokvariti, pomaknuti i znatno zagrijati • zbog mogućeg uzrokovanja nefrogene sistemske skleroze, potreban je oprez pri intravenskoj primjeni gadolinijevih kontrastnih sredstava u bolesnika s akutnom i kroničnom renalnom insuficijencijom. D i f er en c ij a l n a d ij ag n oz a Upalna bolest zdjelice. Naziv upalna bolest zdjelice obuhvaća u žena upalne procese uterusa, jajnika i jajovoda, te njihove komplikacije. Ukoliko se radi o nejasnom UZ-nalazu, potrebno je učiniti CT-pregled ili MR-pregled, posebno ako se sumnja na razvoj komplikacija u obliku peritonitisa ili tuboovarijalnog apscesa.4 U slučaju peritonitisa postoji zamućenje masnog tkiva zdjelice, uz zadebljanje sakrouterinih ligamenata i jajovoda i povećanje jajnika (slika 1).1,4,5 Adneksa su hiperemična, a intraperitonealno nalazi se obično slobodna tekućina.1,4,6 Može se naći i povećan ceviks te proširen endometrij s nakupljanjem rijetkog ili gustog sadržaja u kavumu uterusa (hidrometra ili piometra). Nadalje, može doći do opstrukcije jajovoda koji su tada prošireni s nakupljanjem rijetke tekućine (hidrosalpinks, slika 2), gnoja (piosalpinks) ili krvi (hematosalpinks), što se obično može diferencirati CT-pregledom ili MR-pregledom. Kao komplikacija može nastati i tuboovarijalni apsces (slika 3) s razvojem adhezivnih i upalnih promjena crijeva, uterusa, peritoneuma ili uretera, s mogućim posljedicama kao što su opstrukcijska uropatija, lokalni ili difuzni peritonitis ili paralitički ili mehanički ileus.5,6 Analiza morfoloških i hemodinamskih promjena kod M E D I X • l i s t o p a d 2 0 1 1 • G O D . X V ii • b r o j 9 6 Radiologija Radiološka dijagnostika upalnih procesa u zdjelici slika 1. Upalna bolest zdjelice, CT-pregled uz intravensku primjenu kontrast nog sredstva. Zamućenje masnog tkiva zdjelice i zadebljanje sakrouterinih ligamenata (strelice) slika 2. Hidrosalpinks, sagitalni MRpresjek u T2 tehnici snimanja (strelica) Tuboovarijalni apsces lijevo (crna strelica) i apsces u rektouterinoj ekskavaciji (bijela strelica), CT-pregled uz intravensku primjenu kontrastnog sredstva slika 4. Peritiflitički apsces (strelice), CT-prikaz uz peroralnu i intravensku primjenu kontrastnog sredstva slika 5. slika 3. nastalih komplikacija obično je brža, lakša i točnija kada je urađena CT-pregledom a ne MR-pregledom, posebno ako je zahvaćeno više organskih sustava. Morfološke promjene koje se preklapaju sa slikovnim prikazom promjena u upalnoj bolesti zdjelice mogu se naći i kod ektopične trudnoće, rupture ili torzije ovarijalne ciste, torzije jajnika, cističnih tumora u zdjelici, degenerativno promijenjenih mioma uterusa, apscesa sa sijelom u drugim organskim sustavima (apendicitis, divertikulitis, upalne bolesti crijeva), endometrioze i kongenitalnih anomalija razvoja derivata Müllerovih cijevi s opstrukcijom.1,6,8 Ipak, specifičan prikaz uz kliničke podatke kod pojedinih navedenih stanja obično omogućava znatno suženje diferencijalne dijagnoze. Akutni apendicitis. Akutni apendicitis najčešće ne zahtijeva radiološku obradu, već su klinička slika i laboratorijski nalazi dostatni za postavljanje dijagnoze. Kod netipične kliničke slike i laboratorijske sumnje na akutni apendicitis, u oba spola, djece, mladih ali i starijih osoba, transabdominalni UZ-pregled može biti od koristi za analizu ileocekalne regije. Zbog velike anatomske varijacije položaja apendiksa, ali i drugih razloga kada je UZ-pregled otežan, u slučaju dvojbene kliničke dijagnoze potrebno je učiniti CT-pregled, a u trudnica ponekad i MR-pregled kako bi se dokazao ili isključio akutni apendicitis.7,8 Slikovni prikazi akutnog apendicitisa uključuju zadebljanje apendiksa (promjer veći od 6 mm), povećanu vaskularizaciju stijenke, upalnu infiltraciju okolnog masnog tkiva i apendikolite, a u uznapredovalim slučajevi- Akutni divertikulitis (strelica), nativni CT-prikaz. Zamućenje masnog tkiva uz divertikl ma s perforacijom apendiksa, okolni apsces s prisustvom plina ili bez njega (slika 4), te slobodnu tekućinu, obično kod razvijenog lokalnog ili difuznog peritonitisa.6 Akutni divertikulitis. Radiološka metoda izbora za dokaz kliničke i laboratorijske sumnje na akutni divertikulitis je CT. Tom se metodom jasno vide divertikli (obično u tijeku lijevog hemikolona i to brojnije aboralno) i znakovi divertikulitisa (zadebljanje stijenke kolona, obično u dugačkom segmentu, infiltriran izgled okolnog masnog tkiva, dilatirane žile mezokolona, mala količina tekućine uz korijen mezokolona, slika 5).6 U kasnijim stadijima bolesti može se naći perforacija kolona s oblikovanim lokalnim apscesom, rjeđe pneumoperitoneumom i slobodnom intraperitonealnom tekućinom, eventualno i razvojem fistula (kolovezikalne ili koloenterične, rijetko kolokutane). Osnovna diferencijalno-dijagnostička dilema je karcinom kolona koji obično zahvaća kraće segmente debelog crijeva uz povećane okolne limfne čvorove, bez nakupljanja tekućine u mezokolonu. Ponekad pri postavljanju dijagnoze divertikulitisa CT-om, zbog uznapredovalog upalnog stanja nije moguće isključiti postojanje tumora debelog crijeva. U tih bolesnika nakon provedene terapije treba učiniti kontrolni CT ili kolonoskopiju. Upalne bolesti crijeva. Klinička slika akutnog upalnog procesa u zdjelici nerijetko je prva manifestacija upalne bolesti crijeva, češće Crohnove bolesti nego ulceroznog kolitisa. U akutnom stadiju radiološkim metodama prikazuje se koncentrično zadebljanje zahvaćene stijenke crijeva M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D V O M J E S E č N I K • W W W. M E D I X . C O M . H R 167 Radiologija Crohnova bolest, CT-prikaz uz peroralnu primjenu kontrastnog sredstva. Fokalna zadebljanja stijenke ileuma (strelice) sa suženjem lumena i umjerenom prestenotičkom dilatacijom (zvjezdica) Radiološka dijagnostika upalnih procesa u zdjelici slika 6. slika 7. Perianalna fistula (strelica), ksijalni MR-prikaz u T2-tehnici snia manja sa supresijom signala masnog tkiva slika Hidronefrotska vreća s kroničnim upalnim promjenama desnog bubre ga uslijed opstrukcije uretera konkrementima (strelice), koronarna reformatirana slika nativnog CT-pregleda slika 10. slika 9. s pojačanom vaskularizacijom, moguće suženje lumena s dilatacijom vijuga oralnije i blago povećani regionalni limfni čvorovi (slika 6).6 Bolest se može komplicirati nastankom flegmone, apscesa ili fistula. Fistule mogu biti interintestinalne, enterokutane, enterokolične, kolovezikalne, kolovaginalne ili kolokolične. Znatno su češće komplikacije Crohnove bolesti nego ulceroznog kolitisa. CT je radiološka metoda izbora za dokaz i procjenu proširenosti, kao i analizu komplikacija upalne bolesti crijeva. Perianalna bolest. Zahvaćenost distalnog dijela rektuma, analnog kanala, perirektalnog i perianalnog masnog tkiva, sfinkternog analnog kompleksa i mišića dna male zdjelice upalnim promjenama naziva se perianalna bolest i može biti idiopatska, no češće je manifestacija, nerijetko prva, upalne bolesti crijeva, obično Crohnove bolesti, rijetko ulceroznog kolitisa. Za dokaz postojanja, te analizu proširenosti perianalne bolesti MR je radiološka metoda izbora, kojom se s velikom pouzdanošću prikazuju upalne promjene stijenke rektuma i analnog kanala, postojanje fistula i apscesa, njihov odnos sa sfinkternim kompleksom i okolnim anatomskim strukturama (vagina, mokraćni mjehur, koža, mišići dna male zdjelice, slika 7).9 Procjena proširenosti bolesti MR-om odlučujuća je prije kirurškog zahvata, a kontrolni MR-pregledi za procjenu učinka liječenja. 168 8. Apsces prostate (strelice), ksijalni MR-prikaz u T2-tehnici snia manja sa supresijom signala masnog tkiva Vaginalno uvedeno strano tijelo s formiranim apscesom u rekto uterinoj ekskavaciji (strelice), sagitalna T2 mjerena slika Upalne bolesti prostate i seminalnih vezikula. Upalne bolesti prostate su relativno česte i dugotrajne. Od radioloških metoda za analizu morfoloških promjena prostate najkorisniji su transrektalni UZ-pregled i MR-pregled (slika 8).10 Morfološke promjene u akutnom i kroničnom prostatitisu su obično nespecifične, no svakako je potrebno isključiti postojanje tumorskog procesa prostate. Seminalni vezikulitis je obično posljedica ascendentne bakterijske infekcije posljedično prostatitisu i rijetko je kroničan.11 U predisponiranih bolesnika (primjerice dijabetičara) može se razviti i apsces. Rijeđe su upale kongenitalnih ili stečenih cističnih tvorbi seminalnih vezikula. Kao i kod upalnih promjena prostate, i kod upalnih stanja seminalnih vezikula dijagnostički su od radioloških metoda najvredniji transrektalni UZpregled i MR-pregled. Urinarne infekcije i upalne komplikacije transplantacije. Akutne urinarne infekcije su najčešće nekomplicirane bolesti koje ne zahtijevaju radiološku obradu. Pri pojavi urinarne infekcije od koristi je učiniti UZ-pregled bubrega i mokraćnog mjehura za prikaz morfologije parenhima i kanalnih sustava bubrega, kao i stijenke urinom distendiranog mokraćnog mjehura. Znakovi akutne upale se ne uočavaju, a pregledom se dobiva uvid u morfologiju urotrakta. Tek kod rekurentnih M E D I X • l i s t o p a d 2 0 1 1 • G O D . X V ii • b r o j 9 6 Radiologija Radiološka dijagnostika upalnih procesa u zdjelici i kroničnih infekcija te pojave komplikacija potreban je slikovni prikaz radi razjašnjenja uzroka nastalog stanja kada se mogu naći opstrukcije uretera konkrementima (slika 9), primarnim ili sekundarnim tumorskim procesom te ožiljnim promjenama, neprepoznate anomalije ili jatrogene ozljede urotrakta.12 Upalne komplikacije transplantiranih bubrega uključuju inficirane urinome i hematome, apscese, akutne i kronične pijelonefritise, te upalne promjene pri odbacivanju transplantata.13 Ekskrecijska urografija i UZ-pregled u ovih bolesnika mogu priskrbiti važne informacije, no obično je potrebno učiniti CT-pregled, često u višefaznom postkontrastnom protokolu. MR u ovim stanjima ne osigurava značajno više informacija od CT-pregleda i obično je rezerviran za one bolesnike koji imaju kontraindikaciju za CT-pregled ili je nalaz CT-pregleda nejasan. Strana tijela i ektopični organi u zdjelici. Upalne promjene, obično uz atipičnu kliničku sliku i tijek bolesti, mogu zahvatiti i organe koji se u zdjelici nalaze posljedično kongenitalnoj anomaliji, kao komplikacija ozljeda ili operacijskih zahvata. Primjer za ovo su pelvina ektopija bubrega ili slezene i nespušteni testisi. Upalne promjene, obično u obliku razvoja apscesa i lokaliziranog ili difuznog peritonitisa, nastaju redovito i kod prisustva stranih tijela u zdjelici. Najčešća strana tijela su postoperativno zaostali kirurški materijali (gaze, instrumenti) ili rektalno i vaginalno uvedeni različiti predmeti (slika 10). U ovim stanjima, posljedično nejasnoj kliničkoj slici i slikovnom prikazu, od presudne su važnosti za točnu dijagnozu iskustvo radiologa i što točniji klinički i anamnestički podaci. Zbog istih razloga, često je potrebno uz inicijalni UZ-pregled, učiniti i CT-pregled ili MR-pregled. Z A K LJ U Č A K U zdjelici se nalaze anatomske strukture različitih organskih sustava. Osim toga, različita je anatomija zdjelice muškaraca i žena. Uz ove varijabilnosti, ne treba zaboraviti niti promijenjene anatomske odnose pri kongenitalnim anomalijama, nakon ozljeda i kirurških zahvata, te kod postojanja stranih tijela. Posljedično navedenom, za točnu analizu upalnih promjena u zdjelici radiolog mora dobro poznavati normalnu i promijenjenu anatomiju zdjelice, etiopatogenezu mogućih bolesti koje čine široku diferencijalnu dijagnozu, kao i tehnologiju, mogućnosti i ograničenja različitih slikovnih metoda. Osim toga, neophodna je suradnja radiologa i kliničara radi detaljnih anamnestičkih podataka, detalja eventualno učinjenih operacijskih zahvata, kao i podataka o fizikalnom pregledu i laboratorijskoj obradi. Tek tada je moguć pravilan, svrsishodan i za bolesnika najmanje štetan odabir pojedinih radioloških metoda, a s ciljem postavljanja što brže i što točnije dijagnoze te odabira optimalnog načina liječenja. Radiological evaluation of inflammatory process in the pelvic area Imaging methods are an important part of the diagnostic algorithm in patients with inflammatory processes in the pelvis. Different radiological methods can be used to depict the urinary, gastrointestinal and genital disorders. The optimal method and scanning protocol should be chosen individually, according to the patient’s clinical condition and laboratory test results. Due to the high availability of equipment, low costs and no ionizing radiation, ultrasound is usually the first-line method of choice. If further radiological evaluation is needed, because of unclear clinical, laboratory or ultrasound findings, computed tomography (CT) or magnetic resonance imaging (MRI) may be used. Due to its availability and examination speed, CT is an excellent method in cases of urinary o gastrointestinal diseases. In contrast, MRI has a high soft-tissue resolution, which allows better visualization of the ovaries and uterus in women, prostate in men, and perianal area. MRI should be used in pregnant women and young patients because of the lack of ionizing radiation. S u m m ary computed tomography; inflammatory bowel disease; magnetic resonance imaging; pelvic inflammatory disease; ultrasonograph Key words L I T E R AT U R A 1. Vandermeer FQ, Wong-You-Cheong JJ. Imaging of acute pelvic pain. Clin Obstet Gynecol 2009; 52(1):2-20. 2. Freeman S, Hampson F, Addley H, Moyle P, Sala E. Imaging of the female pelvis. Obstetrics, Gynaecology & Reproductive Medicine 2009;19(10):271-81. 3. Kanal E, Barkovich AJ, Bell C, et al. ACR guidance document for safe MR practices: 2007. AJR Am J Roentgenol 2007;188(6):1447-74. 4. Ojeda-Fournier H, Akers MJ. Pelvic inflammatory disease: spectrum of imaging findings. Infect Dis Clin Pract 2006;14(4):227-30. 5. Sam JW, Jacobs JE, Birnbaum BA. Spectrum of CT findings in acute pyogenic pelvic inflammatory disease. Radiographics 2002;22(6):1327-34. 6. Hamm B, Forstner R, eds. MRI and CT of the Female Pelvis. New York, NY: Springer, 2007. 7. Andreotti RF, Lee SI, Choy G, et al. ACR Appropriateness Criteria on acute pelvic pain in the reproductive age group. J Am Coll Radiol 2009;6(4):235-41. 8. Singh A, Danrad R, Hahn PF, Blake MA, Mueller PR, Novelline RA. MR imaging of the acute abdomen and pelvis: acute appendicitis and beyond. Radiographics 2007;27(5):1419-31. 9. Ziech M, Felt-Bersma R, Stoker J. Imaging of perianal fistulas. Clin Gastroenterol Hepatol 2009;7 (10):1037-45. 10.Langer JE, Cornud F. Inflammatory disorders of the prostate and the distal genital tract. Radiol Clin North Am 2006;44(5):665-77. 11.Kim B, Kawashima A, Ryu JA, Takahashi N, Hartman RP, King BF Jr. Imaging of the seminal vesicle and vas deferens. Radiographics 2009;29(4):1105-21. 12.Browne RF, Zwirewich C, Torreggiani WC. Imaging of urinary tract infection in the adult. Eur Radiol 2004;14 Suppl 3:E168-83. 13.Akbar SA, Jafri SZ, Amendola MA, Madrazo BL, Salem R, Bis KG. Complications of renal transplantation. Radiographics 2005;25(5):1335-56. A d resa z a d o p isi vanje Marko Kralik, dr. med. Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Klinički bolnički centar Zagreb Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb E-mail: [email protected] Telefon: +385 1 2388 455 M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D V O M J E S E č N I K • W W W. M E D I X . C O M . H R 169
© Copyright 2024 Paperzz
