Rektosigmoidoskopija  Značaj rektosigmoidoskopije Ova metoda pregleda je, do pojave kolonoskopije, bila jedina metoda za direktno posmatranje promjena na završnom dijelu debelog crijeva i rektuma. I danas predstavlja metodu izbora u dijagnostici i endoskopskoj intervenciji završnog dijela digestivnog trakta.  Rektosigmoidoskopiju treba uraditi- indikacije: - uvijek kad bolesnik ima simptome oboljenja završnog dijela debelog crijeva; uvijek kad bolesnik krvari iz anusa (nikada se ne smije krvarenje pripisati hemoroidima bez rektosigmoidoskopskog pregleda, jer krvarenje može biti simptom karcinoma); uvijek kada bolesnik ima hronične crijevne smetnje: proliv, lažne pozive, zatvor, lažne prolive i bol u donjem dijelu trbuha; uvijek kada postoje znaci subokluzije ili ileusa (zapetljaja crijeva) nepoznatnog porijekla; uvijek kada opće stanje bolesnika dovodi u sumnju da postoji karcinom. Obavezne rektosigmoidoskopske kontrole: a. kod polipoze debelog crijeva, b. kod poliadenoma, c. kod viloznih tumora, d. kod ulceroznog kolitisa, e. u Chronovoj bolesti, f. u operisanih od karcinoma rektosigmoidne regije, g. u dijagnostici i kontroli inflamatornih oboljenja debelog crijeva koja nije moguća bez biopsije i histološke analize sluznice kolona i rektuma. h. urgentna proktoskopija i rektosigmoidoskopija je neophodna kod akutnih gastroinsteninalnih krvarenja i rektoragije. -  Uloga U prevenciji malignih oboljenja rektosigmoidalne regije rektosigmoidoskopija ima primarnu važnost, jer se ovom metodom otkriva 67-70% svih kolorektalnih promjena. Ako imamo u vidu da je rana dijagnoza i rana hirurška terapija jedini i najvažniji lijek u terapiji malignoma debelog crijeva i rektuma, rektosigmoidoskopija poprima još veći značaj, bez obzira na pojavu kolonoskopije. Pravila:  Ukoliko se kod mlađih pacijenata tokom rektosigmoidoskopije pojave indirektni znaci koji ukazuju na patološke promjene, položene u gornjim partijama debelog crijeva, neophodno je izvršiti irigografiju ili kolonoskopiju.    Ako se u anamnezi dobiju podaci o pojavi krvi u stolici, a rektoskopski nismo našli pokriće za to krvarenje, potrebno je uraditi radiološki pregled kolona sa dvostrukim kontrastom i kolonoskopiju. Ako se u mlađih bolesnika nađe veći broj polipa u rektosigmoidnoj regiji i u njih je potrebno uraditi irigografiju i kolonoskopiju. Priprema za pregled Obični doručak. Za ručak oko 13h supa ili pura. Nakon ručka popiti dvije tbl. Dulcolaxa . Uzimati tečnosti po želji. Uvečer oko 21h staviti čepić Dulcolaxa. Slijedi pražnjenje crijeva. Tokom večeri uzimati tečnosti po želji. Ujutro prije pregleda ako nema spontane stolice staviti još jedan čepić. Nakon toalete doći na zakazani termin pregleda.  Tehnika pregleda Položaj pri pregledu: Koljenolakatni, koljenopektoralni, desni i lijevi bočni kao dorzalni - leđni položaj. Koljenopektoralni položaj omogućava najlakši i najbrži pregled kako za bolesnika tako i za liječnika i asistenta. Prvo se vrši inspekcija anorektalne regije, zatim se uradi digitorektalni pregled (tuše) gumenim rukavicama i obavezno sredstvom za podmazivanje, vazelin ili bolje gel sa anestetikom. Gel je podesan posebno kod inflamatornih procesa u anusu i oko njega. Nalaz fisure analis je kontraindikacija za rektosigmoidoskopiju bez lokalne anestezije. Digitorektalni pregled ima dva zadatka: prvi, da izvrši pregled analnog kanala i završnog dijela ampule rekti. Pregled se vrši palpacijom prstom svake regije posebno. Drugi cilj je da popusti spazam analnog sfinktera za lakše uvođenje rektoskopa. Pri pregledu i nakon njega, pregleda se vrh prsta kako bi vidjeli ima li tragova svježe krvi, melene (crne stolice) ili drugog patološkog procesa. Pregled se nastavlja uzimanjem rektoskopa koji je premazan vazelinom i gelom. Osovina rektoskopa je usmjerena sa osovinom analnog kanala, koja zauzima pravac analni kanal – umbilikus pupak). Po ulasku vadi se opturator, uključuje hladno svjetlo za rektoskop. Njegov proksimalni dio se spušta naniže, prikaže se prednji zid ampule rekti. Dalje napredovanje se vrši pod kontrolom oka i to jedino ako se vidi pravac lumena. Na 5-6 cm na prednje - desnom zidu nalazi se donja desna Houstenova valvula, koja je smještena na desno prednjem zidu. Druga valvula se nalazi na 8-9 cm lijevo i treća, gornja desna na 11-13 cm. Dalje napredovanje se vrši do 30 cm. U slučaju jakih bolova napredovanje treba prekinuti i označiti mjesto do kojeg se došlo se pri pregledu, kako bi se fleksibilnim kolonoskopom mogla uraditi pretraga ili da bi radiolog mogao obratiti posebnu pažnju pri irigografiji. Pri izlasku se pregleda cm, po cm, i kružnim pokretima vrši se detaljna exploracija. Posebna pažnja se obrati na stražnji zid rektuma, odmah iza analnog kanala gdje se najčešće i pogriješi. Pri izvlačenju rektoskopa treba explorirati unutrašnji hemoroidalni splet i čitav analni kanal. Opis: sve nađene promjene treba opisati po lokalizaciji, izgledu, veličini, boji, konzistenciji, vulnerabilnosti, i posebno izgledu sluznice iznad i ispod promjena. Najčešća oboljenja koja se sreću pri rektosigmoidoskopiji su : - Perianalni eritem i ekzem, Eritem perinalne regije, - Condylommata acuminata, Perianalni hematom, Kriptitis i papilitis, Analna fisura, Pseudotumori nastali nakon inflamatornih promjena na divertikulima, Polipi, Carcinomi.