VJESNIK SVETIŠTA

VJESNIK
ISSN 1331–703
SVETIŠTA
BROJ 3
Božić, 2010.
Pa pa n a m g o vori
GRAD IMA
POTREBU
ZA MARIJOM
U srcima kršćanskih gradova Marijina prisutnosti donosi mir i utjehu. Svojom diskretnošću žene, ona svima daruje mir i nadu u
radosnim i žalosnim trenucima života. U crkvama, kapelama, na zidovima palača kip, slika ili mozaik podsjećaju na prisutnost Majke
koja bdije nad svojom djecom.
Što govori Marija gradu? Na što podsjeća svojom prisutnošću? Podsjeća da “gdje se
umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost”
(Rim 5,20), kako piše apostol Pavao. Ona je
Bezgrešna Majka koja ponavlja i ljudima našeg vremena: ne bojte se, Isus je pobijedio zlo;
pobijedio ga je u korijenu, oslobodivši nas
njegove vlasti.
Koliko imamo potrebu za ovom lijepom viješću! Svaki dan, doista, putem novina, televizije, radija, zlo se prepričava, ponavlja, uvećava, privikavajući nas na najstrašnije vijesti,
čineći nas neosjetljivima i, na određen način,
zatrovanima, jer se ono negativno akumulira
iz dana u dan. Srce tako otvrdne i misli se zamrače. Zbog toga grad ima potrebu za Marijom
koja nam svojom prisutnošću govori o Bogu,
podsjeća nas na pobjedu Milosti nad grijehom
i vodi nas nadanju i u najtežim ljudskim situacijama.
Grad smo, draga braćo i sestre, svi mi! Svatko pridonosi njegovu životu i njegovu moralnom ambijentu, u dobru ili u zlu. U srcu svakoga od nas prolazi granica između dobra i zla i
nitko od nas nema pravo suditi drugoga, radije
svatko mora osjetiti dužnost da popravi sebe.
Mass media nastoje učini od nas “gledatelje”,
kao da se zlo tiče samo drugih i kao da se određene stvari nama ne mogu dogoditi. Naprotiv,
svi smo “glumci”, sudionici, u dobru, kao i u
zlu, i naše ponašanje ima utjecaj
na druge.
Često se žalimo na zagađenje zraka koje je u određenim dijelovima grada
nepodnošljivo. Istina je:
potreban je napor svih da
bi grad postao čist. Pa ipak,
postoji jedno drugo onečišćenje koje osjetila teže
opažaju, ali je jednako tako
opasno. Onečišćenje duha
koje čini da naša lica ostaju
bez osmijeha i svjetla, da se
ne pozdravljamo i da se ne
gledamo u lice... Grad je sačinjen od lica, ali, na žalost,
kolektivna dinamika može
ugušiti opažanje njihovih
dubina. Vidimo sve površno. Osobe postaju tijela, i ta
tijela gube dušu, postaju stvarima, predmeti
bez lica, zamjenjiva i potrošna roba.
Bezgrešna Marija pomaže nam otkriti i braniti dubinu osoba, zato što je u njoj savršena
providnost duše u tijelu. Ona je čistoća u osobi, u smislu da su u njoj duh, duša i tijelo potpuno skladni između sebe i s voljom Božjom.
Gospa nas uči otvoriti se Božjem djelovanju,
gledati druge kako ih gleda On: polazeći od
srca. I gledati ih milosrdno, s ljubavlju, s beskrajnom nježnošću, osobito najusamljenije,
prezrene, izrabljivane.
Iako smo svi zauzeti svakodnevnim aktivnostima, poslušajmo glas Marijin. Poslušajmo
njezin tihi, ali žuran glas. Ona govori svakome
od nas: gdje se umnožio grijeh, može izobilovati milost, počevši od tvog srca i od tvog života! I grad će biti ljepši, kršćanskiji, humaniji.
Hvala, Majko Sveta, za ovu tvoju poruku nade.
Hvala ti, Bezgrešna Djevica, za tvoju šutljivu,
ali rječitu prisutnost u srcu našega grada.
Papin govor u Rimu na
svetkovinu Bezgrešnog Začeća Marijina,
8. prosinca 2009.
Marijin Trsat – Izdaje Uprava Svetišta Majke Božje Trsaske; izlazi tri puta godišnje
Glavni i odgovorni urednik fra Lucije Jagec; grafički urednik Slavko Katnić; lektura i korektura Gordana Ožbolt;
fotografija: fra Josip Sedlar, fra Nikola Kaurin, Marin Mrvčić, Cvetan Pelčić
List uredio fra Zoran Bibić
Adresa uredništva: Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka; telefon 051 452-900
Tisak: Tiskara Šuljić Marinići
Božić, 2010., Rijeka
ZAHVALIMO BOGU I
NEBESKOJ MAJCI
Dragi čitatelji, hodočasnici, dobročinitelji i prijatelji Trsatskog svetišta!
Na kraju smo još jedne hodočasničke, ali i građanske godine. Želimo biti zahvalni Bogu na ovoj godini, a Njemu preporučiti i sljedeću
godinu koju očekujemo s velikom
strepnjom jer nam je tako navješćuju
s mnogih strana.
Mi, kao vjernici, i Crkva započeli
smo novo razdoblje liturgijskog razdoblja, a to je Došašće, vrijeme pripreme i iščekivanja blagdana Božića,
ulaska Sina Božjega u našu ljudsku
stvarnost. Upravo ta činjenica da Bog
ulazi u naš svijet i želi biti u njemu,
nama vjernicima budi nadu i svijest
da nije prepušteno sve samo ljudima,
nego da Bog i danas šalje svoju Riječ:
“I Riječ tijelom postade i nastani se
među nama, i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine”
(Iv 1,14). Ta je Riječ živa Riječ koja ne
gubi na snazi i na svježini ni nakon
dvije tisuća godina.
Upravo u našem Svetištu, u kojem
ćemo sljedeće godine proslaviti 720
godina kako je Nazaretska kuća
Marijina, u kojoj se to dogodilo, našla
svoj privremeni boravak ovdje na
Trsatu, posebno se toga spominjemo:
“U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom
Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem
koji se zvao Josip iz doma Davidova...
Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut
ćeš mu ime Isus” (Lk, 26-31). Nebo
je tu dodirnulo Zemlju i sin Božji
postao je jedan od nas da bismo i mi
bili Božji. Uvijek iznova, Božić nas
poziva na tu svijest da je Bog otada
uvijek s nama i da je naša stvarnost
obilježena njegovom prisutnošću. Na
ozarenim licima hodočasnika, koji s
velikom sabranošću i pjesmom, često
i na koljenima, obilaze Marijin oltar,
odražava se ta vjera i osjećaj Božje
prisutnosti. Vjernici, opet okrijepljeni
i ohrabreni, odlaze u svoju svakodnevicu, kakva god bila. Zato naročito
i na kraju ove godine zahvaljujemo
Bogu i nebeskoj Majci na svim darovima, i znamo da nećemo nikada biti
napušteni i da nas nikakve nevolje
ne mogu odijeliti od ljubavi Božje i
Marijine zaštite.
MARIJIN TRSAT 3/2010
Trsat je i ove godine bio svjedok mnogih lijepih zbivanja, mnogih hodočašća biskupijskih, župnih
i pojedinačnih, mnogih skupova u
Pastoralnom centru Aule pape Ivana
Pavla II. Proslavljena je 800. godišnjica osnutka Franjevačkog reda na
nadbiskupijskoj razini. Svečano je
proslavljen, ovdje na Trsatu, i župski
i nadbiskupijski euharistijski kongres. Na svemu zahvaljujemo Bogu i
Majci milosti – Trsatskoj Gospi, Zvijezdi mora, Kraljici Jadrana i čuvarici
grada Rijeke.
Spomenik Trsatski hodočasnik – lik
pape Ivana Pavla II., govori nam i o
ljubavi koju službena Crkva iskazuje
prema nama Hrvatima tijekom povijesti, ali i sadašnjosti, i zato ćemo se
radosno pripremati za sljedeći pastirski pohod pape Benedikta XVI. našoj
domovini 4. i 5. lipnja 2011. godine.
Zagovor Majke milosti, Trsatske
Gospe, neka nas sve prati i jača da
Riječ Božja bude uvijek prisutna i
djelotvorna u nama.
Sretan Božić i blagoslovljenu 2011. godinu
želi u ime svih franjevaca
fra Lucije Jagec
gvardijan i čuvar Svetišta
3
T
ema našeg božićnog razmišljanja jesu riječi koje predstavljaju samo srce Zdravomarije: Blagoslovljen plod utrobe tvoje
Isus. Tim riječima izričemo pohvalu
Mariji jer je rodila Isusa kojega zovemo blagoslovljenim plodom njezine
utrobe. Time je zapravo u središte
molitve, a to zapravo znači i u središte marijanske pobožnosti, marijanske duhovnosti, stavljen Isus kojega
je Marija začela po Duhu Svetom.
Isus je središte do kojega se dolazi po
Mariji jer ona je, rodivši Isusa, prema
riječima svetog našeg Oca Franje,
Božje veličanstvo učinila našim bratom.
“Raduj se, Marijo, milosti puna!
Gospodin s tobom! Blagoslovljena
ti nad sve žene i blagoslovljen plod
utrobe tvoje [Isus]” – to je, eto, biblijska – novozavjetna! – inačica naše
molitve Zdravo Marijo. Prvi dio izrekao je arkanđeo navjestitelj Gabriel u
trenutku Navještenja. Drugi dio, koji
počinje riječju Blagoslovljena, zapravo
je pozdrav kojim je Mariju u Ain
Karemu dočekala njezina rođakinja
Elizabeta. Oba dijela zajedno danas
su invokacija, obraćanje Gospi, i prvi
dio naše katoličke molitve Zdravomarijo. Nakon toga, riječima Sveta
Marijo, počinje drugi dio, odnosno
molitveni završetak, utjecanje Mariji
kojim ju molimo za posredovanje i
zagovor u trenutku molitve i u času
smrti: Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas grešnike sada i u času
smrti naše. Amen.
Dok i ovoga Božića upravljamo
svoj pogled prema Isusu koji je sam
blagoslov svega stvorenja i po kojem
svi blagoslovi dolaze ovome svijetu,
pitamo se čime je Isus zaslužio da je
Elizabeta pozdravila Mariju i Isusa
kao blagoslovljen plod njezine utrobe!?
Isus je Emanuel. Isus je naviješten
kao Spasitelj, Osloboditelj od grijeha
i Emanuel, to će reći: S-nama-Bog.
Ta je poruka prenesena Josipu, Mariji i pastirima. U vezi s navještajem
rođenja Josipu, zaručniku Marijinu,
sveti je Matej zapisao ovo: “Anđeo se
Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče:
‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti
k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj
začeto, doista je od Duha Svetoga.
Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti
ime Isus jer će on spasiti narod svoj
od njegovih grijeha.’ – Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče
po proroku: ‘Evo, Djevica će začeti i
roditi sina, i nadjenut će mu se ime
4
BLAGOSLOVLJEN PLOD
UTROBE TVOJE
Fra Serafin Schön, Sveta Mati dojilja, 17. st., samostanska kapela
Emanuel – što znači: S nama Bog’”
(Mt 1,20-22)!
Isusovo je rođenje naviješteno,
dakako, i Mariji. Govori joj anđeo
navjestitelj: “Duh će Sveti sići na te
i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato
će to čedo i biti sveto, Sin Božji”
(Lk 1, 35). Kad se pak Isus rodio u
Betlehemu, anđeo dolazi k pastirima te njima javlja blagovijest, veliku
radost za sav narod: “U gradu vam
se Davidovu rodio Spasitelj – Krist,
Gospodin (...) I odjednom se anđelu
pridruži silna nebeska vojska hvaleći
Boga i govoreći: Slava na visinama
Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2, 11. 13-14)!
Isus je osloboditelj iz ropstva grijeha. Grijeh je bolest, najveća i najopakija od svih bolesti, pa je i oslobođenje od ropstva grijeha prva i glavna
zadaća Spasiteljeva. Mnogo je mjesta
u evanđeljima koja to potvrđuju. Primjerice, događaj ozdravljenja uzetoga koji donosi evanđelist Luka:
“Vidjevši njihovu vjeru, vjeru ljudi
koji su uzetoga donijeli pred Isusa,
reče on [Isus]: ‘Čovječe, otpušteni su
ti grijesi’. Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: ‘Tko je ovaj što huli?
Tko može grijehe otpuštati doli Bog
jedini?’ Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: ‘Što mudrujete
u sebi? Što je lakše? Reći: Otpušteni
su ti grijesi˙ili reći: Ustani i hodi?
MARIJIN TRSAT 3/2010
„Vi znate što se događalo po svoj
Judeji, počevši od Galileje, nakon
krštenja koje je propovijedao Ivan:
kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega
koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao
zemljom čineći dobro i ozdravljajući
sve kojima bijaše ovladao đavao“ (Dj
10, 37-38).
Grešnici više nisu gubavci. Možda
je od svega značajniji nov odnos
prema grešnicima, točnije rečeno:
osuđivanje i odbacivanje grijeha, ali
milosrđe i blagost prema grešnicima.
To je ono glasovito osmo poglavlje
evanđelja po Ivanu (Iv 8, 1-11) koje se,
upravo zbog Isusove blagosti prema
grešniku, sve do 8.
stoljeća u Zapadnoj
crkvi nije prihvaćalo
ome malenom rcu
u kanon nadahnutih knjiga. Evo i tog
Gospodine, mome malenom srcu
poglavlja: “U zoru eto
daruj mir na svojim grudima,
Isusa opet u Hramu.
daruj mi krila za Tvoju slobodu,
Sav je narod hrlio
da iz mojih usta poleti u Nebo
k njemu. On sjede i
sva ljubav i čežnja što spava
stade poučavati. Uto
u mojoj duši !
mu pismoznanci i
farizeji dovedu neku
Neka u Tebi nestanu varke svakog dana.
ženu zatečenu u preNeka se u Tebi utopi plašljivost, žeđ i tuga.
ljubu. Postave je u srePričat ću Ti priču zatvorenosti
dinu i kažu mu: ‘Učiizmeđu mora i tuge,
telju,
ova je žena zateo traženju izlaza iz životne luke,
čena
u
samom preljuo pjevu što izlazi s mojih gladnih usana.
bu.
U
Zakonu
nam je
Želim te slaviti svim riječima radosti,
Mojsije
naredio
takve
pjevati i izgarati za slavu Tvoju!
kamenovati.
Što
ti na
Kao lahor u predvečerje donesi
to
kažeš?’
To
govorarosu s cvjetne krunice i
hu samo da ga iskuneka je vjetar raznosi u
šaju pa da ga mogu
beskrajne životne snove.
optužiti. Isus se sagne
pa stane prstom pisati
Upali svjetiljku u mojoj duši, pusti
po tlu. A kako su oni
da razgovaram s Tvojom šutnjom,
dalje navaljivali, on se
jer Tvoja šutnja je zvijezda daleka i čista,
uspravi i reče im: ‘Tko
jasna je kao svjetiljka što blista.
je od vas bez grijeha,
Moje mreže glazbe su široke poput neba
neka prvi na nju baci
u njima se rađa ljubav za Tebe!
kamen.’ I ponovno
Uvijek Te ljubim i uzalud Te sakriva daljina.
se sagnuvši, nastavi
Moji poljupci putuju teškim lađama
pisati po zemlji. A kad
koje plove morem, čineći se nedostižnom cilju
oni to čuše, stadoše
zbog moje nedostojnosti.
odlaziti jedan za druAli jednako Te ljubim i usred sve te studeni.
gim, počevši od staPonizno moleći da rastvoriš maglu
rijih. Ostade Isus sam
u oblike što plešu,
– i žena koja stajaše u
da zasvjetlucaš u mjesecu nad vodom lutanja,
sredini. Isus se usprapokaži da nisam zaboravljena!
vi i reče joj: ‘Ženo,
Dopusti, Gospodine, da uplovim u luku
gdje su oni? Nitko te
Tvoga smiraja,
ne osudi?’ Ona reče:
da se privinem uza Te, milujući
‘Nitko, Gospodine!’
Te svojim riječima satkanim od prekrasnog sedefa.
Reče joj Isus: ‘Ni ja
Dopusti da Ti nosim radosno cvijeće s planina
te ne osuđujem. Idi
Tebi koji si vladar čitavog Svemira!
i odsada više nemoj
griješiti’“ (Iv 8, 1-11).
Angela Lovrić
Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji
na zemlji otpuštati grijehe!’ I reče
uzetome: ‘Tebi zapovijedam: ustani,
uzmi svoju nosiljku i idi kući!’ I on
odmah ustane pred njima, uze na
čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
A sve obuze zanos te su slavili Boga i
puni straha govorili: ‘Danas vidjesmo
nešto neviđeno’” (Lk 5, 20-26)!
S Isusom je došao kraj sotonine
vlasti. Grijeh, robovanje grijehu, znak
je Sotonine vlasti nad svijetom. S
Isusom je i tome došao kraj. Govori
o tom apostol Petar u katehezi ukućanima satnika Kornelija u Cezareji.
Evo Petrovih završnih riječi:
M
S
MARIJIN TRSAT 3/2010
Po Isusu se događaju silna čudesa i znakovi. Dakako, ima i drugih
znakova po kojima su ljudi u Isusu
prepoznavali Božjeg poslanika. To je
njegova neodoljiva riječ, to su čudesa,
odnosno znakovi koje je on činio: “I
gle, žestok vihor nastade na moru
tako da lađu prekrivahu valovi. A on
je spavao. Oni pristupiše i probudiše
ga govoreći: ‘Gospodine, spasi, pogibosmo!’ Kaže im: ‘Što ste plašljivi,
malovjerni?’ Tada ustade i zaprijeti
vjetrovima i moru te nastade velika
utiha. A ljudi su u čudu pitali: ‘Tko je
taj da mu se vjetrovi i more pokoravaju’“ (Mt 8, 24-27)?
Stražari koji su bili poslani da
Isusa uhite i privedu, i kojima su
takva često gruba djela nešto svakidašnje, na pitanje zašto ga nisu
doveli odgovaraju: “Nikada nitko
nije tako govorio” (Iv 7, 46). Toliko ih
je očarala Isusova riječ.
Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje. Isus je obećani Spasitelj,
osloboditelj od grijeha i Emanuel, s
njime je došao kraj Sotoninoj vlasti
nad svijetom; svojim stavom prema
grešnicima pokazao je da i oni imaju
ljudsko lice te mogu postati novi
ljudi. Sve je to Isus posvjedočio ne
samo svojom riječju, nego i znamenjima i čudesima. Kada je pak došao čas
njegova mesijanskog ulaska u Jeruzalem, njegovo se prepoznavanje dogodilo na spektakularan način: „Silan
svijet prostrije svoje haljine po putu,
a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Isus je ulazio u svoj
grad jašeći na magarcu. Mnoštvo pak
pred njim i za njim klicaše: ‘Hosana
Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj
koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana
u visinama’“ (Mt 21, 8-9)!
Završavajući ova naša razmišljanja, zahvaljujemo Bogu na svjetlu i
utjehi kojima nas je obdario poslavši
svoga Sina na svijet, napose za dar
svete vjere i svetu spoznaju, a zajedno s Marijinom rođakinjom Elizabetom, kličemo Mariji: Blagoslovljen plod
utrobe tvoje Isus! Amen.
fra Gracijan Biršić
5
D
anašnji blagdan rođenja Blažene Djevice Marije i Evanđelje promatraju Mariju kao
“nerazrješivo združenu s djelom spasenja svoga Sina” (SC 103). Sveti
Josip također ima svoje posebno mjesto u Božjem promislu i u tom rodoslovlju kao Marijin zaručnik te Isusov
poočim i hranitelj. Tako Bog ima svoj
plan i sa svakim čovjekom i hoće
ga kao biće slično sebi, radi njega
samoga. Kao što je imao svoj plan s
Marijom te s Josipom, tako ga ima i
sa svakim začetim djetetom. Nijedno začeto dijete nije slučajno začeto.
Bog ga je želio i ugradio u svoj plan.
Svako dijete, osim što je plod ljubavi
između oca i majke, prije svega je
plod Božje stvoriteljske namisli te
Božji dar roditeljima.
Marija je savršeno poslušnom
vjerom odgovorila na Božji poziv i
ostvarila poslanje primljeno od Boga.
Ona je velika radi svoje velike vjere.
Zato slavimo njezin rođendan i u
njoj prepoznajemo početak boljega
– Božjega – svijeta, uzornu vjernicu koja nas svojim osobnim primjerom ohrabruje i odgaja, te sliku i
majku svih nas, čitave Crkve, koji
smo pozvani poput nje ostvarivati
poslanje primljeno od Boga. U Mariji
prepoznajemo navještaj boljih vremena za čovjeka i početak spašenoga
svijeta. U njoj kao Majci Crkve i vjernika, prepoznajemo svoj uzor i uzor
Crkve, sebe same i ono što je Bog u
stanju učiniti od onih koji se ponizno
u vjeri prepuštaju njemu.
Marijinu osobu najbolje oslikava
pjesan koja je provrla iz njezina srca
i sišla s njezinih usana: “Veliča duša
moja Gospodina i klikće duh moj u
Bogu, mome Spasitelju. Jer velika mi
djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.” Riječju “veliča duša moja Gospodina”, Marija naviješta Božju veličinu. Marija tom riječju izriče želju
da Bog bude velik u njezinu životu,
u svijetu, u životu ljudi, da Bog bude
prisutan među nama i na svakom
području našega života. U njoj nema
straha da Bog na stvaran i na konkretan način bude prisutan u ljudskom
životu. Ona se ne boji da bi Bog
mogao dovesti u pitanje našu ljudsku
slobodu, nešto joj oduzeti ili smanjiti
naš životni prostor. Ne boji se da bi
Bog mogao biti čovjekov rival, da bi
nas mogao sputavati svojom veličinom ili da bi Božje zapovijedi mogle
prigušiti te u pitanje dovesti našu
životnu radost. Ona se ne boji Boga
niti joj smeta njegova prisutnost. Ona
zna da kad je Bog velik, onda smo
6
IZ PROPOVIJEDI MONS. ĐURE HRANIĆA
na blagdan male gospe
MARIJA NAVIJEŠTA
BOŽJU VELIČINU
veliki i mi ljudi. Bog ne tlači čovjeka,
niti kao osobu, niti njegov društveni
život, nego čovjek vjernik, koji prianja uz Boga, biva uzdignut iznad
zemlje te bivaju prošireni njegovi
horizonti. Prestaje biti pozemljar i
crv koji ne vidi ništa drugo nego
zemlju. Prestaje biti rob materije i
živjeti od danas do sutra. Napušta
prizemnu logiku: kako ti meni, tako
ja tebi; koliko ti meni, toliko ja tebi,
te stvarnost i druge ljude počinje
promatrati Božjim očima. Sjedinjen
s Bogom, koji daje da njegovo sunce
sja i da kiša pada i zlima i dobrima, i
čovjek vjernik biva ispunjen Božjom
dobrotom i ljubavlju.
Nasuprot Mariji, naši praroditelji
Adam i Eva mislili su suprotno i to je
bila srž istočnoga grijeha koji su počinili. Mislili su da će ih Bog ugroziti i
zato su željeli biti autonomni, slobodni i neovisni o njemu te su ga odbacili; počinili su grijeh. Grijeh je uvijek
odbijanje Boga i njegove ponude ljubavi, saveza i prijateljstva. Tako grešnik, dok doduše teži
za životom, u stvari
bira svoju komotnost,
liniju manjeg otpora,
robovanje sebi i svojim interesima, bira
propadljivo i prolazno
– stvari ovoga svijeta.
Na taj način promašuje stvarni život, hita
u otuđenje i smrt jer
odbacuje izvor života
– Boga. Grijeh je uvijek
samoubilački čin. Grijeh ne ugrožava Boga,
nego čovjeka grešnika i
njegove bližnje. Jer kad
odbacimo Boga, tada
mi ljudi počinjemo
odlučivati što je dobro,
a što zlo. Dobro je ono
što je meni dobro, što
ide u prilog mojim interesirma, a zlo je ono što
im se protivi. Tako naš
grijeh nije samo pitanje
našeg odnosa s Bogom,
nego naš grijeh pogađa i druge; ima
društvenu dimenziju.
Zbog društvene dimenzije grijeha
i mi, draga braćo i sestre, poslije grijeha praroditelja, rađanjem ulazimo u
situaciju grijeha, koja utječe na našu
volju i slobodu te nas čini sklonima
da i mi prihvatimo grijeh koji susrećemo oko nas. Unutar naše grešne
smještenosti, koja umanjuje, ali ne
uništava našu volju i slobodu, stalno
slušamo Napasnika koji nam nameće pitanje: Imaju li smisla dobrota
i ljubav te samoprijegorno služenje
drugima, kad ljudi to ionako često ne
vide i ne prepoznaju? Imaju li smisla
diploma, stručnost, kompetentnost,
pošten i zauzet rad kad je koji put od
toga korisnije čiji si sin ili kći te pripadnost određenoj političkoj stranci?! Ima li smisla zlopaćenje studijem
ako su pri zaposlenju od sposobnosti
i znanja korisniji novac i poznanstva?
Ima li smisla biti čestit i pošten ako
se kroz život bolje prolazi i lakše ide
MARIJIN TRSAT 3/2010
mitom, vezom, nepoštenjem, prijevarom?
Stalno slušamo ljude oko nas koji
nam na ovaj i onaj način, u javnosti i
u svojim porukama govore: Bog, njegova riječ, Božje zapovijedi, Crkva,
glas Crkve u javnosti, religija – to je
ono zastarjelo i to nas ugrožava; to
je ono konzervativno što ne pripada
modernoj državi i pluralnom društvu. Zato s tim van iz javnoga života;
to nam ne treba. O radu nedjeljom, o
medicinski potpomognutoj oplodnji,
o pobačaju? – Pa neće nam valjda
Kaptol i biskupi pisati zakone!
No, draga braćo i sestre, to je bila
i ostaje napast svih generacija ljudi,
a ne samo suvremenoga čovjeka i
raskršćanjenoga društva. Toga uvijek
ima i bit će. I ovdje nismo da bismo
zbog toga prosvjdovali ili uzbuđeno
galamili. Nego smo ovdje da bismo,
svjesni kako grijeh, napast izbora
onoga što je lakše, jednostavnije i
komotnije, kuca i na naše srce, od
Blažene Djevice Marije učili da se
Boga ne trebamo bojati. Tu smo da
bismo i iz njezina života učili da
istina koji put nadilazi naša osobna
i pojedinačna shvaćanja, da zahtijeva našu poniznost i spremnost na
naše osobno obraćenje, odustajanje
od sebičnih interesa te osobno dozrijevanje i rast u vjeri. Tu smo da bismo
od Djevice Marije naučili da Bog, i
onda kad je zahtijevan, nije nikakva
prijetnja niti naš rival. I da bismo,
poput Marije, Bogu dopuštali da on
uđe i zahvati i u naš život. Tu smo da
bismo od Marije naučili da smo istinski slobodni tek onda kad smo slobodni od sebe, a za Boga i za njegove
vrijednosti i planove; onda kad smo
u zajedništvu s Bogom jer kad se od
Boga udaljavamo, postajemo robovi
sitnih zemaljskih interesa i bogova
ovoga svijeta. Tu smo da odustanemo od vjerskog indiferentizma, od
životne dvoličnosti i nedosljednosti,
od ravnodušnosti i neosjetljivosti za
naše bližnje. Tu smo da bismo, gledajući na Mariju, siromašnu i malenu
pred Bogom, slušajući njezin vapaj i
molitvu da Bog bude velik u njezinu
životu, poput nje shvatili da u stvari
‘ne postoji ništa ljepše nego (poput
nje) biti dotaknut, zatečen Evanđeljem, Kristom; da ne postoji ništa
ljepše nego poznavati Isusa i priopćavati drugima prijateljstvo s njime’
(Benedikt XVI.).
Tu smo da bismo si posvijestili da
je život bez Boga besciljno tumaranje
od danas do sutra, grčevito traženje
malo provoda i mrvica životne radosti
nakon kojih opet ostajemo nezasićeni
MARIJIN TRSAT 3/2010
i prazni. Tu smo da si posvijestimo hove potrebe, za istinu i pravičnost
da nedjeljna sveta misa nije izgublje- – bez obzira na cijenu.
no vrijeme (jer bi se nedjeljom trebalo
Marijinim raspoloženjem i njezii odmoriti, jer nedjeljom treba obaviti
kućanske poslove koje nismo obavili nim vjernički predanim srcem požepreko tjedna ili nešto drugo), nego da limo si, i odlučimo draga braćo i
je sat vremena odvojenog za nedjeljnu svetu misu najbolje upotrijeblje- sestre, dopustiti Bogu da zauzima
no vrijeme jer kroz nedjeljnu svetu sve važnije, štoviše, središnje mjesto
misu i pričest obnavljamo i produ- u našem životu. I povjerujmo, poput
bljujemo svoje zajedništvo s Bogom, Marije, da Bog iz naše neznatnosti i iz
sjedinjujemo se s Isusom i poput
Marije ga veličamo zbog njegove lju- nepostojanosti naših odluka i danas
bavi i spremnosti da bude prisutna može činiti velika djela. Amen.
u našem ljudskom
životu. Tu smo da
bismo i iz vlastiveta objednice
tog iskustva uočili
da kad nema mjeNeka je blagoslovljen tvoj dolazak, sveta Pobjednice,
sta niti vremena za
Među siromašnu djecu ovoga planeta!
Boga, za nedjeljnu
misu, za molitvu,
Lukavi Sotona barjake svoje razvija
onda nema vreI nezamjetno ovija globus prokletim paklenskim
mena niti za sebe,
mrakom,
niti za obitelj, te
A čovječanstvo putuje u besmisao
da živeći udaljeni
Pod Prometejevim znakom.
od Boga, sve više
postajemo roboMajko,
vi posla, zarade,
Zar ne da je došao tvoj čas?
stresa, napetosti,
sebičnosti, svađa i
O, neka protrne Svemir od poklika bojovnih trubalja,
razdora (...)
Neka se uzdrmaju zemaljski stožeri«
Tu smo da
Od topota ratničkih kola!
bismo bili proročA bojna svirka neka užasne Sotonin tabor
ki glas u ljudskoj
Zbog bola,
povijesti i u ovom
vremenu da Bog
Što je došao čas,
ima i mora imati
Da se odvratna glava prvoga lašca
središnje mjesto
Smrska pod tvojom petom!
ne samo u životu
pojedinca, nego i
Preslavna pobjednice,
u životu društva,
Pred svojom vojskom s tisuću mačeva
jer uvijek iznova
Srni u redove Sotoninih četa!
prijeti
opasnost
Raskrinkaj i smrvi u prah
da kad makneVarave kule laži Zmije zavodnice!
mo Boga, čovjek
O Vojvotkinjo sveta!
postane sredstvo
Mi smo umorni od tisućugodišnjih lutanja,
u tuđim rukama.
Mi smo siti iluzija
Tu smo da bismo
danas u Hrvatskoj
I prokletstva sitnih atoma.
i u Europi svjedoMi tražimo toplo majčinsko srce
čili da vjera u Boga
I svetu tišinu Očinskoga doma!
vodi u odustajanje
od sebičnosti i egoTvoj dolazak je tisućljetna čežnja
izma, u altruizam,
Tolikih pokoljenja.
u veći stupanj soliI navještaj rata Vratima pakla
darnosti i osjećaja
Do uništenja!
za drugoga, u bolje
S
prihvaćanje i razumijevanje drugih, i
da se Boga stoga
ne trebamo bojati,
nego da mu se trebamo sve više otvarati, jer on čovjeku
pruža osjećaj i za
druge ljude, za nji-
P
Tvoj je preslavni dolazak navještaj Sinova dana,
Trublja što javlja nalet Apokaliptičkih jahača.
O uzmi nas, Vojvotkinjo od Vječnosti obećana,
Za prethodnicu vojsku Krista Osvajača!
Amen.
fra Gracijan Biršić
7
Povijesne crtice
TRSAT
SJEDIŠTE KUSTODIJE I
PROVINCIJE
Franjevci su na hrvatskom prostoru prisutni više od sedam stotina
godina. Prvi samostani nastaju još
za života sv. Franje, a svoj veliki procvat franjevački pokret u hrvatskim
zemljama doživljava nekoliko puta u
različitima povijesnim razdobljima.
Prvi takav procvat datiramo u 13.
stoljeće, u vrijeme kada nastaju prve
provincije i samostani na našima prostorima, a svoj vrhunac dostiže krajem 14. i u 15. stoljeću. Nakon početnog zanosa i naglog širenja u 14.
stoljeću, dolazi do lagane stagnacije
Reda zbog povijesno-političkih događanja na razini Crkve i Reda, da bi
pojavom opservantizma franjevački
pokret dobio nov zamah. Opservantski pokret nastao je unutar Franjevačkog reda, a nadahnuće je našao u
specifičnom franjevačkom nastojanju
na što radikalnijem življenju siromaštva. U isto se vrijeme uklapao u opće
crkvene napore oko obnove nakon
razdoblja „Avinjonskog sužanjstva“
i tzv. Zapadnog raskola. S druge
strane, zahvaljujući darovnicama
kraljeva i velikaša, prvi su franjevački samostani ekonomski jačali i
priklanjali se konzervativnom obliku
franjevačkog života, tzv. konventualizmu. Zbog svih tih događanja, koja
su ovdje ukratko spomenuta, došlo je
i do prvih velikih promjena u podjeli
pokrajinskih zajednica.
General Franjevačkog reda Franjo
Gonzaga, stric sveca Alojzija Gonzage, u svome djelu De origine seraphicae religionis franciscanae, tiskanom
u Veneciji 1603., piše kako je knez
Martin Frankopan (1416.–1479.), s
dopuštenjem pape Nikole V., doveo
8
1453. na Trsat franjevce opservante
iz Bosanske vikarije te im uz crkvicu Majke Božje podignuo samostan
(str. 511.). Prema popisu koji nam
je sačuvan u djelu Luke Waddinga,
franjevačkog kroničara iz 17. stoljeća,
spominje se da je trsatski samostan
sv. Marije početkom 16. stoljeća bio
sjedište Trsatske kustodije. Prema
tome popisu iz 1506., ta se kustodija,
kao sedma od njih osam, nalazila u
sastavu Bosanske vikarije. U njezinu
su se sastavu, osim trsatskog, nalazili
samostani sv. Franje u Senju, Blažene
Djevice Marije u Cetinu (današnji
Cetingrad), u Stjeničnjaku kod Karlovca, u Modrušu, Brinju i Zvonigradu (L. Waddingus, Annales minorum,
Ad claras aquas (Quarachi), 1933.,
sv. XV., str. 398.). Ti su se samostani
nalazili na području frankopanske
državine tako da su bili i pod izravnim pokroviteljstvom te kneževske
obitelji, što svjedoči kako su se i
sami Frankopani uključili u obnovu
crkvenog života na području svoje
vladavine tijekom 15. stoljeća.
Još je jedan razlog ovom naglom
porastu franjevačkih samostana na
spomenutom području, a to je pad
Bosne pod Osmanlije 1463., koji je
uzrokovao iseljavanje jednog dijela katoličkog stanovništva koje su
uglavnom pratili franjevci kao dušobrižnici i politički vođe, odnosno
predstavnici naroda. Godine 1514.
Bosanska vikarija podijeljena je na
Vikariju Bosnu Srebrenu sa središtem u Srebrenici, u čiji su sastav ušli
preostali samostani pod osmanskom
vlašću, dok su samostani na kršćanskom teritoriju, odnosnu u Hrvatskoj, okupljeni u Vikariju Bosnu
Hrvatsku. Podjelom franjevačkog
reda na konventualski i opservantski
ogranak 1517., obje će ove vikarije
postati provincije (Eusebius Fermendžin, Chronicon observantis provinciae
Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci
Seraphici, Zagreb, 1890., str. 25.–26.).
Vikarija Bosne Hrvatske podijeljena je 1514. na četiri kustodije. Trsat
postaje sjedište nove vikarije, zatim i
provincije te središnji samostan prve,
Trsatske kustodije koja će još obuhvaćati i samostane u Senju, Klisu, Solinu, Skradinu, Karinu, Zvonigradu,
Kninu, Cetini, Visovcu i Vrlici.
Nakon Mohačke bitke 1526., započinju osmanlijska osvajanja hrvatskih
zemalja, koja su zaustavljena tek 1593.
bitkom kod Siska. Redom će nestajati franjevački samostani u Slavoniji,
Bosni, Srijemu, a u drugoj polovici stoljeća i samostani u Dalmaciji,
Lici, Kordunu, Modrušu i Banovini.
Neki su samostani zbog osmanlijske
opasnosti i krize redovništva u 16.
stoljeću i napušteni. Gonzaga navodi
kako je krajem 16. i početkom 17.
stoljeća Provincija Bosne Hrvatske, sa
sjedištem na Trsatu, imala samostane
na Trsatu, u Senju, Kotarima, Pazinu
i Mariji Gorici te na Svetoj Gori i u
Novom Mestu (F. Gonzaga, De origine seraphicae religionis franciscanae,
str. 511.–513.). U 17. stoljeću provincija otvara samostane u Jastrebarskom, Ljubljani, Samoboru, Kamniku, Nazarju, Klanjcu i Brežicama.
Krajem toga stoljeća središte provincije preseljeno je s Trsata u Ljubljanu.
Mijenja se i naziv provincije – najprije
će biti Bosna Hrvatska i Kranjska, od
1688. Provincija Kranjska sv. Mihovila, da bi zbog prosvjeda hrvatskih
staleža 1708. bila nazvana Hrvatskokranjska provincija sv. Križa. Iako
više nije središte provincije, Trsat će
ostati najvažnije hodočasničko središte Provincije sv. Križa.
Kroz ovaj sažeti povijesni prikaz
uočava se kako je trsatski samostan
od početka imao važnu ulogu u životu pokrajinskih zajednica, u kojima
se nalazio tijekom povijesti. Jednako
tako, vidi se da Trsat nikada nije bio
periferni samostan, nego je uvijek bio
aktivno uključen u društveno-politički i duhovni život Franjevačkog reda
i Crkve u Hrvatskoj.
fra Daniel Patafta
MARIJIN TRSAT 3/2010
NAJVEĆA SLIKA
OTPREMLJENA NA
RESTAURACIJU
Dimenzijama najveća i umjetnički
vrijedna slika otpremljena je iz bazilike Trsatskog svetišta na restauraciju
u Hrvatski restauratorski zavod u
Zagrebu. Riječ je o slici Navještenje i
prijenos Nazaretske kuće, ulju na platnu, lučnog oblika, veličine 700 x 300
cm, djelu slikara Christophora Tasca.
Prvi put nakon što je naslikana i u
svetištu postavljena u vrijeme gvardijana Petra Francetića, kao donacija
Ignacija Androcha – što se dogodilo
1714., dakle nakon skoro puna tri stoljeća, ova je slika izišla iz svetišta.
„Konzervatorsko-restauratorski
radovi trajat će oko dvije godine.
Najprije moramo provesti istražne
radove da vidimo o čemu je riječ i
što je sve potrebno učiniti. Slika je
već bila obnavljana in situ, što smo
zaključili kada smo je demontira-
li, i vjerojatno od postavljanja nikada nije bila izvan bazilike. Zahvat
je prilično kompleksan, prije svega
zbog demontaže i montaže, a i sam
restauratorski zahvat će vjerojatno
biti kompliciran. No slika je u dosta
dobrom stanju, nema puno oštećenja – prevučena je debelim slojem
požutjelog laka i prljavštine, prašine.
Zato je sada tako tamna, ali u svetište
će se vratiti puno svjetlija. Ova će
nam slika biti velik izazov zbog same
restauratorske problematike i zbog
velikih dimenzija koje po sebi zahtijevaju dobru ekipiranost restauratora
i ostalih stručnjaka“, objašnjava Slobodan Radić, voditelj radova na slici,
ujedno voditelj jednog od odsjeka
na Odjelu za štafelajno slikarstvo
Hrvatskoga restauratosrskog zavoda
u Zagrebu.
Cjelokupne konzervatorsko-restauratorske radove financirat će s oko
200 tisuća kuna Ministarstvo kulture
koje je na prijedlog Hrvatskoga restauratorskog zavoda i pod nadzorom
riječkoga Konzervatorskog odjela ovo
djelo uputilo na restauraciju. Dok se
Tascina slika ne vrati iz Zagreba, na
njezino će mjesto, u luneti iznad trijumfalnog luka, biti postavljen isprint
njezine fotografije.
Mirjana Grce
ZAGOVOR
MAJCI BOŽJOJ
TRSATSKOJ
“Bože, koji si kuću presvete
Djevice Marije otajstvom utjelovljenja našeg Spasitelja Isusa
Krista milosrdno posvetio i
od Nazareta na Trsat u krilo
Crkve svoje čudesno prvi put
premjestio, daj i nama milostivo da izbjegavamo mjesta
grijeha i postanemo dostojni
stanovnici tvoje prekrasne
nebeske kuće. To te molimo po
Kristu Gospodinu našemu.”
MARIJIN TRSAT 3/2010
Navještenje i prijenos Nazaretske kuće, ulje na platnu slikara Christophora Tasca, iz Svetišta na Trsatu nije iznošena od postavljanja 1714. godine.
9
S
vetište Majke Božje Trsatske tijekom cijele godine, a
osobito na velike Marijine
blagdane, privlači mnogobrojne vjernike koji dolaze izreći svoje molitve
Majci Božjoj i pronaći novu snagu
za svoje svakidašnje poteškoće. Na
tisuće vjernika i hodočasnika i ove
je godine pohodilo Trsatsko svetište
na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije. Sv. mise u prepunom
trsatskom perivoju, redovi pred ispovjedaonicama i dugi red čekanja za
osobni susret s čudotvornom slikom
Majke Milosti – najvažniji su izrazi
vjere naroda koji je došao izreći svoje
molitve i zahvale Majci Božjoj.
Prijepodnevne mise, slavljene iz
sata u sat u Marijinom perivoju okupljale su na tisuće vjernika, a posebno
hodočasnička sv. misa koju je predvodio provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila
i Metoda fra Željko Železnjak. Već
tradicionalno, najposjećenija je bila
večernja sv. misa s hodočasničkom
procesijom u kojoj je nošena slika
Majke Milosti – Gospe Trsatske. To je
slavlje predvodio riječki nadbiskup
mons. dr. Ivan Devčić, u zajedništvu
sa svećenicima grada Rijeke i trsatskim franjevcima. Nadbiskupova
blagdanska propovijed bila je usredotočena na tumačenje Marije kao
velikog znaka i uzora za ljude današ-
MARIJINI BLAGDANI I
ZAVJETNA
HODOČAŠĆA
njice. Na tragu čitanja iz knjige Otkrivenja, spomenuo je neke probleme
našega vremena – da se Crkvi ne prestaje otimati duhovno potomstvo, da
se želi uništiti “duhovno materinstvo”, čime
se uništava i biološko.
Istaknuo je da Marija
nije samo znak, nego i
učiteljica od koje se uči
kako tumačiti znakove
vremena, da je umjela
proniknuti u duboko
značenje događaja što
ih je Bog učinio.
Nekoliko
tisuća
vjernika Porečko-pulske biskupije u subotu, 4. rujna, tradicionalno je hodočastilo
Majci Božjoj Trsatskoj.
Kao i svake godine
dosad početkom rujna,
uoči svetkovine Male
Gospe, mnogobrojni
vjernici,
predvođeni svojim župnicima,
redovnicima i redovnicama iz svih istarMons. dr. Ivan Devčić
predvodi večernju sv.
misu na blagdan Velike
Gospe
10
skih župa, odazivaju se na najveće
godišnje biskupijsko hodočašće na
Trsat kako bi, upravo poput dugog
niza prethodnih generacija, pred
čudotvornom slikom Majke Božje
zazivali njezin zagovor za sve svoje
velike i male životne poteškoće. Svečano koncelebrirano misno slavlje u
samostanskom perivoju predvodio
je biskup porečko-pulski mons. Ivan
Milovan u suslavlju brojnih svećenika. U prigodnoj homiliji, biskup
Milovan naglasio je vrijednost i važnost tradicionalnog godišnjeg dolaska vjernika na Trsat u sklopu najvećega biskupijskog hodočašća. Kako
je kazao, prigoda je to da se doživi
duhovna atmosfera molitve i zajedništva u vjeri, po molitvi i sakramentima te u svjetlu Riječi Božje razmisli
o vlastitom životu i pozivu.
Unatoč kišnom vremenu, velik
broj vjernika grada Rijeke i okolice u
Trsatskom je svetištu proslavilo blagdan Male Gospe, rođendan Blažene Djevice Marije. U zajedništvu s
trsatskim franjevcima i svećenicima
grada Rijeke, svečanu večernju misu
predvodio je mons. Đuro Hranić,
đakovačko-osječki biskup.
Propovijedajući o poruci blagdana, biskup Hranić kazao je, uz ostalo,
kako Bog želi ući u svaki ljudski
MARIJIN TRSAT 3/2010
Mons. Ivan Milovan predvodi hodočasničku sv. misu Istrana
život, imajući plan sa svakim čovjekom, zbog čega su svi poput Marije pozvani prihvatiti ga u slobodi.
“Stalno slušamo glas napasnika da
je Crkva nešto konzervativno, da se
ljudi uvijek bune što Kaptol govori,
a Crkva smo svi mi. Stoga, večeras
smo se okupili ne da protestiramo,
već kako bi od Marije naučili da se
Boga ne trebamo bojati. Svojim životom ona nam otkriva da Božji naum
i shvaćanje nadilaze ljudski život te
da bi nam On trebao biti središte
života. Slobodni smo onda kada smo
u zajedništvu s Bogom, a kada ga
napustimo, postajemo robovi svijeta
i materijalizma”, istaknuo je mons.
Hranić.
Trodnevnu pripravu za blagdan
Male Gospe, kao i hodočasničku sv.
misu na sam blagdan u 10 sati predvodio je dr. Anton Tamarut, profesor
na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Oko tri tisuće vjernika Krčke
biskupije okupilo se u nedjelju 10.
listopada na tradicionalnome biskupijskom hodočašću Gospi Trsatskoj
kako bi pred čudotvornom slikom
Majke Božje molili zagovor za sve
svoje životne poteškoće. Euharistijsko slavlje u Marijinu perivoju
Trsatskog svetišta predvodio je krčki
biskup Valter Župan u koncelebraciji
s oko tridesetak svećenika. Biskup je
u homiliji istaknuo kako je najveća
opasnost udaljavanje od Evanđelja
i od osobe Isusa Krista, zbog čega
dolazi do pomutnje u kojoj je sve teže
razlikovati istinu od laži. Kao uzor
vjernosti stavio je Blaženu Djevicu
Mariju. Ona nije posumnjala u Božje
MARIJIN TRSAT 3/2010
namjere s njom, nego je potpuno
povjerovala i stavila se na službu
Bogu. Marija se darovala. Slušanjem
Božje riječi spoznala je da je sreća i
poziv svakog čovjeka da bude sličan
Bogu u darivanju i otvaranju. Zato
je Marija bistrim umom točno znala
izabrati i odlučiti se za ono što je
čitavom svijetu donijelo spasenje i
slobodu. Bog neprekidno dolazi u
susret nama i očekuje da ćemo se
za svoje dobro i mi njemu otvorili.
Marija je to duboko shvatila. I zato je
ona označila početak jednoga novoga
svijeta, poručio je mons. Župan te na
kraju mise u ime okupljenih hodočasnika povjerio svoju biskupiju zagovoru Blažene Djevice Marije i pred
njezinim čudotvornim likom izmolio
zavjetnu molitvu.
Tradicionalno godišnje zahvalno
hodočašće Riječana u Svetište Majke
Božje Trsatske, ali i hodočašće kojim
su zaključena ovogodišnja velika
hodočašća u naše Svetište, bilo je
31. listopada ove godine. Molitvu
sv. krunice u 18 sati predvodio je fra
Serafin Sabol, a nakon toga je svečanu misu prevodio riječki nadbiskup
Ivan Devčić, uz prisutnost svećenika
grada Rijeke i trsatskih franjevaca.
Na početku je sve prisutne pozdravio
trsatski gvardijan fra Lucije Jagec.
Riječki se nadbiskup u propovijedi osvrnuo na evanđelje 31. nedjelje
kroz godinu, koje govori o Isusu i
Zakeju, te je rekao da bi i mi trebali
po Zakejevu primjeru prihvatiti Isusa
koliko god grešni bili jer nas Isus
sve prihvaća onakve kakvi jesmo.
Spomenuo je i da je to zahvalno
hodočašće grada Rijeke, da Riječani već stoljećima žive pod okriljem
Majke Božje Trsatske, pa su i prvi
njoj hodočastili, te je pozvao vjernike
da se dalje njoj utječu jer je ona naša
najveća zagovornica kod Boga.
Priredio: fra Zoran Bibić
Ulazna procesija s čudotvornim likom Majke Božje Trsatske
11
RAZMIŠLJAM U SRCU I DUH MOJ
ISPITUJE
Studirajući arhitekturu, gradio sam vlastitu zamisao o životu. U susretu s
Božjom riječi svaka se iluzija srušila, ali stup vjere bio je podignut. Nakon primljena krštenja prije svršetka studija, trebalo je nastaviti graditi na nov način
jer Ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji (Ps 127,1).
Bog mi je potom po mudrim graditeljima, svojim svecima, pokazao samostane kao mjesta svjetlosti i utvrde vjere. Privučen ovim svjetlom, ali nesiguran prema kojem mjestu krenuti, priželjkivao sam da mi to bude pokazano.
Upravo na dan kada Crkva moli za buduće svećenike i redovnike, u crkvi koju
sam pohađao našao se križ s kojega je veliki svetac čuo Božji glas. Ovaj je znak
bio kao stup od oblaka koji je osvijetlio put.
Bog me nije samo pozvao od svijeta, već i priveo svome hramu i sada kao
Samuel počivam u njegovoj blizini. I sve nas koji smo u samostan došli, uveo
je kao sinove Levijeve u svetu službu. Bez baštine, Bog nam je postao baštinom
i boravištem.
Ovdje na Trsatu u novicijatu, to se posebno osjeća. Značenje dolaska svete
kuće na ovaj brijeg i njezin trogodišnji boravak podsjeća na tromjesečno zadržavanje zavjetnog kovčega u kući Obed-Edomca, zbog čega je bila blagoslovljena i postala kao malo svetište. Nije li naš siromašan i malen narod primio
sličan blagoslov koji do danas ostaje u bogatsvu vjere? Nije li Trsat do danas
izabrano mjesto i brijeg koji privlači?
Bog vjerni ispunio je i obećanje dano u Evanđelju da će oni koji sve ostave
primiti stostruko već ovdje na zemlji. I, doista, u susret mi je već došlo stotinjak braće koji će biti pomoćnici u gradnji njegova kraljevstva.
Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje (Ps 116,12-13 ).
Uzet ću čašu spasenja, to znači strpljivo primiti sve što dođe kao iz Božje
ruke. I u ovoj čaši neka bude spas. I zazvat ću ime Gospodnje, to znači sve činiti
na slavu Božju. Tako neka bude. Amen.
fra Marko Gulin
OBLAČENJE NOVAKA
Svake prve subote u rujnu već se
tradicionalno održava obred oblačenja. Ove godine to se dogodilo
4. rujna. Obred su vodili fra Željko Železnjak, provincijalni ministar
Hrvatske franjevačke provincije sv.
Ćirila i Metoda, i fra Josip Sopta,
provincijalni ministar Franjevačke
provincije sv. Jeronima.
Obred oblačenja započeo je u
ranim jutarnjim satima. Magistar
novaka, fra Zoran Bibić, pozdravio
je kandidate i sve prisutne, a tada
je uslijedilo pitanje provincijalnog
ministra: „Što tražite od nas?“ Nakon
što smo odgovorili da želimo živjeti
po primjeru sv. Franje te da tako
želimo nasljedovati Krista, uslijedila
je molitva Jutarnje i prigodna homilija o franjevačkom pozivu da živimo
Evanđelje. Nakon toga je započelo
oblačenje kandidata.
U novicijat Hrvatske franjevačke
provincije sv. Ćirila i Metoda primlje-
12
na su osmorica kandidata: fra Marko
Gulin iz Makarske, fra Zoran Šegrt iz
Dugog Sela, fra Saša Šimić iz Cernika,
fra Leopold Palić iz Zagreba, fra Ivan
Nikolić iz Otoka, fra Matija Marijić
iz Slavonskog Broda, fra Dario Zelić
iz Iloka i fra Josip Sedlar iz Čakovca;
u novicijat Franjevačke provincije sv.
Jeronima primljena su dvojica kandidata: fra Tome Cvitanović iz Zadra i
fra Željko Pendić iz Vareša.
Nakon samog čina oblačenja,
sabrana franjevačka zajednica uputila nam je iskrene čestitke i želje
za ustrajnošću u započetoj godini
novicijata.
fra Josip Sedlar
MARIJIN TRSAT 3/2010
PRVI REDOVNIČKI ZAVJETI
Zavjetovati se znači obećati nešto što valja i ispuniti. Zavjetovati se Bogu
preko redovničkih zavjeta nešto je što obvezuje, nešto što traži predanje
samoga sebe i to u potpunosti. Teško je odgovoriti što su to zavjeti, no njih se
nikako ne treba bojati, nego treba prepustiti Bogu svoj život i to u poslušnosti,
siromaštvu i čistoći. Nakon godinu dana provedenih u novicijatu, bili smo
pripravni konačno reći Bogu „evo me“ i to potvrditi u rukama provincijalnog
ministra.
U subotu 4. rujna u 16 sati u Svetištu Majke Božje Trsatske započeo je sam
obred zavjetovanja, a euharistijsko slavlje predvodio je fra Željko Železnjak,
zajedno s provincijalnim ministrom Franjevačke provincije sv. Jeronima fra
Josipom Soptom i delegatom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
fra Antom Babićem te ostalom braćom svećenicima. Svoje prve redovnicke
zavjete za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda položili smo
nas šestorica: fra Mario Moher (Đakovo), fra Mate Bašic (Zagreb), fra Nikola
Kaurin (Otok), fra Damir Burlić (Garešnica), fra Hrvoje Nikolić (Sikirevci) i
fra Božo Saraf (Beč); za Franjevačku provinciju sv. Jeronima: fra Ivan Batinić
(Zadar) i fra Ante Bilaver (Škabrnja) te za Franjevačku provinciju Presvetog
Otkupitelja fra Miroslav Kravarušić (Zagreb). Zavjetovanju su prisustvovala
braća iz provincija, roditelji zavjetovanika i najbliža rodbina. Zahvaljujemo
svima koji su nam pomagali, u prvom redu magistrima fra Zoranu i fra Krunoslavu, zatim ostaloj braći koja su nas tijekom godine dana pratili te svima
koji su nam, duhovno ili materijalno, bili potpora.
fra Božo Saraf
TRSATSKI RAZGOVORI
“Ne suobličujte se ovomu svijetu,
nego se preobrazujte obnavljanjem
svoje pameti da mognete razabirati
što je volja Božja, što li je dobro,
Bogu milo, savršeno”, govori Pavao
Rimljanima” (Rim 12,2). Bog nam
progovara i preko proroka Hošee:
„Narod moj gine: nema znanja“ (Hoš
4,6 ).
Ovaj Božji govor motiv je mnogim
posjetiteljima, ali i predavačima koji
dolaze na Trsatske razgovore. Trsatski su razgovori susreti koje organizira fra Emanuel Hoško u prostoru
Aule pape Ivana Pavla II. svaki utorak u 19.30 sati. Teme predavanja su
raznovrsne počevši od Biblije, teologije, knjige i filma do glazbe, uz velik
broj predavača, odnosno profesora
s raznih fakulteta: dr. sc. Veronika
Reljac, dr. sc. Natalija Bogović, mr.
sc. Anđela Jeličić, Marijana Medanić
i drugi. Spomenut ćemo samo neke
od dosadašnjih tema: Religija i magija (film), Rodni odnosi prema Knjizi Postanka, Apokrifna evanđelja,
Kanonska evanđelja, ansambl Putokaz, Duhovnost sv. Terezije Avilske.
Smisao je razgovora zajedništvo
ljudi, dolazak do novih spoznaja u
raznim segmentima života, kulturno
uzdizanje i evangelizacija. Ljudi se
u velikom broju odazivaju i dolaze
MARIJIN TRSAT 3/2010
na susrete, postavljaju pitanja voditeljima i traže pomoć za svoj daljnji
život, ali i duhovni napredak. Trsatski razgovori daju svakom pojedincu
nova saznanja, bude vjeru u Krista
i njegovu Crkvu, otkrivaju važnost
sakramenata i Božje riječi koja govori
svakome osobno, kao i zajednici.
U izboru tema velik se naglasak stavlja na teme o braku, obitelji,
ravnopravnosti spolova. Te teme
pobuđuju žive i zanimljive diskusije
u kojima svaki pojedinac može izreći svoje mišljenje i svoja zapažanja.
Tako se stječe povezanost među lju-
dima, učimo slušati jedni druge, što
je danas svakako potrebno.
Trsatski razgovori nude i zdrav
nauk Katoličke crkve, koji nas uči
vjerskom i moralnom životu, tj. kako
biti duhovan čovjek i što odabrati u
ovome svijetu koji nudi toliko krivih
sadržaja.
Zimski su dani. To je vrijeme kada
se više možemo posvetiti sebi, kada
je manje sadržaja koji dopiru iz buke
grada. Upravo ovo vrijeme treba kvalitetno iskoristiti za susrete s Bogom
i čovjekom te, svakako, sa samim
sobom. A upravo to nude Trsatski
razgovori.
fra Ivan Nikolić
Dr. Natalija Bogović na Trsatskim razgovorima
13
$ PROSLAVA BLAGDANA
SVETE ELIZABETE
UGARSKE
Franjevacki svjetovni red
trsat
,
“Od Elizabete do Elizabete”
1861. - 2011.
O
ELOMHçDYDQMHJRGLQD
)5$1-(9$ÿ.2*$
69-(72912*5('$ 756$75LMHND
150 g fsrt rsatssprobbbbbbbbbbbbbbb.indd 3
18.11.2010 22:12:55
U nedjelju 21. studenoga, nakon
krunice i večernje svete mise koju
je predvodio fra Rozo Brkić s Kaptola, otvorenjem izložbe Žene danas
– na tragu Sv. Elizabete u klaustru
trsatskog samostana, započeo je program trodnevnice u povodu blagdana sv. Elizabete. Predstavnike Zaklade Hanns Seidel i Društva MariaPawlowna pozdravio je gvardijan i
duhovni asistent fra Lucije Jagec, koji
su potom kazali više o ovoj međunarodnoj izložbi četrdesetak fotografija, čiji je cilj promicanje nenasilja i
dobrote. Prigodnim riječima nazočnima su se obratili dr. Pavo Barišić,
predsjednik Hrvatske Paneuropske
unije, i Aleksandra Markić Boban,
koja je sve pozdravila uime Zaklade Hanns Seidel. Zbirci fotografija
žena iz šest zemalja, pridruženo je i
deset fotoportreta žena iz Vukovara.
Žene na fotografijama su različite
dobi, interesa i zanimanja. Povezuje
ih ruža koju svaka ima u ruci – ruža
koja se veže i asocira na sv. Elizabetu
Ugarsku. Izložba je na Trsat došla iz
Vukovara, Zagreba i Splita te nastavlja put po Europi. U kulturno-zabavnom programu nastupili su zbor
franjevačkih novaka i trsatski framaš
Luka Totar na gitari.
Drugoga dana, nakon franjevačke krunice i svete mise koju je fra
Rozo Brkić obogatio svojom zapaženom propovijedi, u Auli je nastavljen
program drugog dana trodnevnice
za blagdan sv. Elizabete posvećen
našem Prihvatilištu. U glazbenom
dijelu predstavio se novoosnovani
bend volontera i bivših korisnika Prihvatilišta Mad Roses, a posjetitelji su
razgledali i kupili neke od ekspone-
14
nata s kreativnih radionica volontera
i korisnika Prihvatilišta te pogledali
prezentaciju rada Prihvatilišta.
Na sam blagdan sv. Elizabete
Ugarske, zaštitnice FSR-a i Frame,
na večerašnjoj svetoj misi u Svetištu
Majke Božje Trsatske, dvanaestero
sestara i braće iz našeg bratstva Franjevačkog svjetovnog reda na Trsatu
pristupilo je zavjetima. Vječne zavjete
položile su: s. Tajana Nagy, b. Marin
Mrvčić, s. Dinka Pek, s. Sanja Bjelajac
i s. Mirjana Pucić. Kao simbol trajnog
zavjetovanja na život prema Pravilu
FSR-a koji obvezuje na neprestanu
relaciju iz Evanđelja u život te iz
života u Evanđelje, sestre i brat su na
dar dobile franjevački pasac.
Privremene zavjete na godinu
dana života u bratstvu FSR-a dali
su: b. Srđan Ravaršan, b. Antun Zlomislić, s. Martina Kekelj, s. Katica
Jurjević, s. Ana Šokčević, s. Marinela
Superina i s. Livia Moskatelo. Dobili
su Pravilo i Generalne konstitucije FSR-a te franjevački znak TAU.
Sestre i braća su svoje zavjete izrekli
pred ministrom b. Sinišom Pucićem
te dva svjedoka: doministrom s. Ljiljanom Pelčić i voditeljicom formacije
s. Angelom Lovrić, dok je njihove
zavjete primio duhovni asistent fra
Lucije Jagec uz koncelebraciju nekoliko svećenika.
Slavlje zavjeta na blagdan sv. Elizabete Ugarske uveličali su i naši
ovogodišnji jubilarci za koje je nakon
mise u samostanskoj blagovaonici u
nazočnosti ostatka bratstva upriličen
čin dodjele uspomena na ovaj dan.
Slavljem sv. Elizabete Ugarske
ujedno je započelo je i obilježavanje
150. godišnjice Franjevačkog svjetovnog reda na Trsatu, čiji je prvi pisani
spomen u matičnim knjigama vezan
uz 1861. godinu. Tijekom ove i sljedeće godine mjesno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda na Trsatu pripremit će programe različitog sadržaja s
ciljem proslave, ali i upoznavanja
vjernika s bogatom karizmom franjevaca svjetovnjaka.
Siniša Pucić
MARIJIN TRSAT 3/2010
T
jedan dana prije naših framaških obećanja, nas više od
dvadeset framaša s Trsata
pošli smo u Rovinj na trodnevnu
duhovnu obnovu koju je vodio franjevac iz Čakovca fra Josip Vukoja.
Kako je ovo bila moja prva duhovna
obnova s Framom Trsat, nisam znala
što očekivati pa sam jednostavno
pustila da sve ide svojim tokom, bez
dodatnih ispitivanja. Na toj duhovnoj obnovi razmišljali smo o mnogo
čemu – kako dolazi do narušenih
odnosa i sljepila jednih prema drugima, zašto smo nepomirljivi, često
ogorčeni, kako oprostiti i kako pružiti ruku pomirenja, kako razvijati
prave bratske i prijateljske odnose.
Vraćajući se s duhovne obnove,
osjećala sam se sretnom i ispunjenom. Sjetila sam se stihova: “Idi, kaži
cijelom svijetu da i slijepi opet gledaju... Kraj tebe stoji brat tvoj, a ti ga ne
vidiš”… Prepoznala sam se u toj pjesmi, toliko braće i sestara kraj mene,
a ja do ove duhovne obnove nisam
pravo vidjela gotovo nikoga...
Nakon povratka u Rijeku, brzo
je došao i dan naših framaških obećanja – subota 27. studenoga. Bila
sam blago uzbuđena čitav taj dan jer
bila su to moja prva framaška obećanja. Sv. misu predvodio je fra Milan
Krišta, nacionalni duhovni asistent
Frame, zajedno s drugim franjevcima. Budući da su ovo bila moja
prva obećanja, sjedila sam u prvome
redu i pomislila: “Bože, ovaj je oltar
tako blizu” i zbog toga me uhvatila
mala trema. Znam, smiješno zvuči,
ali nekako sam cijelo vrijeme gledala
prema oltaru i razmišljala u što se
ja to upuštam. Dok sam tako razmišljala, zasvirala je pjesma Molitva
vojnika i moj se strah polako topio.
FRAMA TRSAT
GDJE JE TUGA, DA
DONOSIM RADOST
Na propovjedi su me pogodile riječi
fra Milana da smo mi nekim ljudima
možda jedina Biblija koju će ikada
čitati! Zato sam tu, da svjedočim za
Krista. Ta me misao podsjetila na to
da kao katolik moram biti svjesna
kako u svakom trenutku trebam biti
budna (ne, ne spavati!) i u svakom si
trenutku posvješćivati da sam pozvana činiti dobra djela, a ne biti sudac
drugima. Sjećam se riječi fra Zorana,
našega duhovnog asistenta, o našem
potpisu i našem obećanju Bogu – to
nije obećanje bilo kojoj osobi, nego
Isusu Kristu, da ćemo živjeti prema
Scena iz mjuzikla o sv. Franji
MARIJIN TRSAT 3/2010
svojim krsnim obećanjima. To je bio
dodatni razlog mojoj tremi i pitanje
hoću li moći ispuniti svoju obećanu
riječ onako kako to Gospodin želi.
Unatoč tremi, izrekla sam spremno
i radosno svoj “Evo me”, jer vjerujem da Gospodin želi da meni bude
dobro, a ja želim vršiti njegovu volju
i stoga sam sigurna da će sve biti u
redu.
Nakon naših obećanja i zajedničke
fotografije na kraju sv. mise, uputili
smo se u Aulu na mjuzikl o sv. Franji,
koji smo priredili mi framaši. Ovim
programom pred mnogobrojnim
gostima u ispunjenoj Auli, naša trsatska Frama pokazala je svoje brojne
talente, svoju radost i raspjevanost.
Osobito je bio dojmljiv završetak
mjuzikla. Bila je to zanimljiva i vesela
kombinacija dijelova različitih pjesama: Gle kako je dobro i kako je milo kao
braća zajedno živjeti, Glasnik velikoga
Kralja, Idi kaži cjelom svijetu, Braćo
moja radujmo se i drugih.
Na kraju mogu samo reći svoju
misao o poruci koju su mi donijela
moja prva framaška obećanja – gdje
je tuga, da donosim radost, gdje je
nemir, da donosim mir, gdje god
vidim da je nešto loše, da donosim
dobro!
Iva Ćurić
15
Punih deset godina prošlo je od
posvete Svetišta Sveta mati slobode
u zagrebačkom naselju Jarun. Crkva
je to posvećena poginulim hrvatskim
braniteljima čija su imena ispisana
na kenotafu u crkvi. Popis je velik,
čini se kao da mu nema kraja. Svetištem upravljaju oci salezijanci, a idejni začetnik projekta izgradnje crkve
i čovjek koji je svoj život utkao u to
svetište, don Petar Šimić, preminuo
je krajem prošle godine nakon duge i
teške borbe s opakom bolešću. Nakana je Svetišta sačuvati uspomenu
na predanu vjeru hrvatskog naroda
Majci Božjoj i sačuvati od povijesnog
zaborava ime svakoga hrvatskog branitelja koji je dao svoj život za domovinu.
Crkva je posvećena 2000. godine, a
posvetio ju je tadašnji zagrebački nadbiskup, blagopokojni kardinal Franjo
Kuharić. Kao veliki štovatelj Majke
Božje Trsatske, dosjetio se Trsatskih
litanija u kojima stoji zaziv „Sveta
mati slobode“. Litanije se nalaze u
molitveniku Raj duše koji je Katarina
Frankopan dala tiskati u Padovi 1560.
godine. Kamen temeljac također je s
Trsata, a na njemu je isklesan natpis:
„Svetište Majke Božje Trsatske Svetištu Sveta mati slobode“.
Povezanost ova dva svetišta prisutna je i u susretima njihovih zborova. Već tradicionalno pjevači iz
Zagreba posjećuju Trsat na blagdan
Majke Božje Trsatske 10. svibnja, pridružujući se liturgijskom slavlju u
zajedništvu s domaćinima, a trsatski
crkveni zbor uzvraća posjet početkom
studenoga kada oba zbora zajedničkim snagama predvode pjevanje.
DESET GODINA SVETIŠTA
SVETA MATI SLOBODE
Tako se i ove
godine zbor Svetišta Majke Božje
Trsatske, predvođen voditeljicom
Klaudijom Kraljić, odazvao pozivu da zajedno sa
svojim domaćinima u nedjelju,
14. studenoga,
predvodi liturgijsko pjevanje na
svečanom euharistijskom slavlju u povodu 10.
obljetnice posvete
crkve. Svečano
misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić
u koncelebraciji s provincijalom
hrvatske salezijanske provincije don
Ivanom Marjanovićem, župnikom
župe Jarun don Antom Vasiljem i
svećenicima trešnjevačkog dekanata.
Kardinal Puljić je svojom prekrasnom
propovijedi oduševio do posljednjeg
mjesta popunjenu crkvu. Pod ravnanjem voditeljice zbora Svetišta Sveta
mati slobode Maruše Bartolić, izvedena je Staroslavenska misa na čast
euharistijskog Krista Ive Krmpotića,
koja je izvedena i na misnom slavlju
na riječkoj Delti prigodom pohoda
blagopokojnog pape Ivana Pavla II.
Rijeci, i trsatskom je crkvenom zboru
posebno draga. Nakon misnog slavlja
uslijedio je zajednički objed pjevača s
kardinalom Puljićem i prisutnim svećenicima, koji je protekao uz pjesmu
u opuštenoj atmosferi.
Druženja i susreti ova dva zbora
nastavljaju se. Štoviše, počela su i razmišljanja o češćim susretima tijekom
godine, pa i o zajedničkom hodočašću, a Zagrepčanima je već upućen
poziv da se pridruže 720. obljetnici
Trsatskog svetišta iduće godine u
svibnju, što su svi odsrca pljeskom
prihvatili.
Cvetan Pelčić
POBOŽNOST GOSPI TRSATSKOJ U
BJELOVARU
U franjevačkom samostanu sv. Antuna u Bjelovaru željeli smo potaknuti
vjernike na pobožnost Gospi Trsatskoj kojoj su mnogi naši vjernici pobožno
odani, a koja je ujedno i zaštitnica naše Hrvatske franjevačke provincije sv.
Ćirila i Metoda. Zato smo u jednoj ikonopisnoj radionici naručili ikonu Gospe
Trsatske u dimenzijama 80 x 50 cm, što je malo veće od originala, ali sadržajem identičnu. Svečani blagoslov ikone bio je 14. listopada pri večernjoj sv.
misi. Za tu prigodu tiskana je i prigodna sličica s likom Gospe Trsatske, na
čijoj je poleđini zagovorna molitva Gospi Trsatskoj, koju su braća na Trsatu
pronašla pri obnovi tornja. Prije mise obavljena je listopadska pobožnost pred
likom Gospe Trsatske, potom je uslijedio blagoslov ikone, a zatim zajedno s
narodom izmoljena zagovorna molitva. Potom je gvardijan blagoslovio narod
likom Gospe Trsatske, a onda je svečano u procesiji ikona odnesena do ulaza
u crkvu. Tamo smo je postavili na predviđeno mjesto gdje će je vjernici moći
štovati. Ovim smo se htjeli pridružiti nekolicini samostana koji njeguju i šire
pobožnost zaštitnici naše Provincije i u samostanu i u narodu.
fra Siniša Paušić
16
MARIJIN TRSAT 3/2010
TRSATSKO SVETIŠTE NA WEB-u
Virtualna
šetnja trsatskim
Svetištem
Svetište Majke Božje Trsatske, najstarije marijansko
svetište u našoj zemlji, duhovno i kulturno stjecište
zapadne Hrvatske, otvorilo je ovih dana svoju web-stranicu. Na njoj se na adresi www.trsat-svetiste.com može
naći mnoštvo informacija o sadašnjem životu i prošlosti
Svetišta te najave i izvješća o događanjima, vjerskim i
kulturnim, u Svetištu i Pastoralnom centru – Auli pape
Ivana Pavla II.
Na lijepo dizajniranoj stranici mogu se, ili će se moći,
naći i informacije o trsatskome Franjevačkom samostanu i
franjevcima, stoljetnim čuvarima Svetišta, o Župi sv. Jurja,
razne obavijesti o aktivnostima u Svetištu, poput obavijesti o hodočasničkim programima. Stranica, među ostalim,
nudi i neobičnu šetnju virtualnom panoramom Svetišta,
samostana i Pastoralnog centra.
Mirjana Grce
Zahvale i molitve Gospi Trsatskoj
22. studenoga 2010.
Draga Majko Božja! Hvala ti na
svemu. Znam da si uz nas. Čuvaj
nas. Hvala ti za mamu. Budi uz
nju. Molim te. Hvala. Molim te,
smiri moje nemire. Pomozi mi.
Znam da me nećeš napustiti. Hvala. Amen. Volimo te.
studeni 2010.
Hvala ti, Majko Božja naša, što
si uslišila naš vapaj i dala nam
još djece. Neka budu pod tvojom
zaštitom i blagoslovom. Hvala!
24. studenoga 2010.
O ti naša čuvarice i zagovornice,
Majko Božja Trsatska! Molim te
u svim prilikama i neprilikama
bdij nad nama, tvojom djecom,
nad mojim najmilijima i nada
mnom. Podari nam dobro zdravlje i snagu, da prevladamo sve ove
nedaće, i uz tvoju svesrdnu pomoć
dođemo do cilja. A tvoj blagoslov
neka je uvijek uz sve nas, tvoju
vjernu djecu. Hvala, hvala ti!
25. studenoga 2010.
Majko, hvala ti što sam došla na
ovaj svijet, hvala ti što sam još
živa. Molim te vodi moj život i
štiti od napadaja zla, oslobodi
MARIJIN TRSAT 3/2010
me strahova, da budem hrabra
i radosna promicateljica života.
Preporučam ti moju obitelj, hvala
ti na njoj, hvala ti na mom poslu.
Budi uz mene. Hvala!
30. studenoga 2010.
Premila Majčice!
Hvala ti na pomoći i ustrajnosti
koju mi daješ na putu sa svakodnevnim životnim kušnjama.
Molim te svesrdno da želje i ljubav
moga srca pretočiš u obiteljski
život, posao i pomoć potrebitima,
na tvoju slavu i hvalu, a na moje
zadovoljstvo, sreću i ispunjenje.
Molim te da sve darove kojima me
Bog obilno obdario, upotrijebim
na dobrobit svih i moju sreću.
Milosrđa, Majko moja, daj da ti se
svide djela mojih ruku i upravljaj
djelima mojih ruku.
prosinac 2010.
Draga Majko Božja!
Deset dana nakon moje molitve
tebi, dogodilo se čudo. Majku si
mi izliječila, meni vratila mir!
Vječna ti slava i hvala!
6. prosinca 2010.
Majko Milosti!
Hvala ti na divnim poticajima u
proteklom razdoblju promišljanja
i traganja za pravim putem kojim
ću krenuti u svom životu. Kao
moja nona, i ja sam snažno povezana s ovim tvojim Svetištem i
na neki način nastavljam njezin
zavjet. Dana 18.srpnja, nakon mog
obraćenja, ulila si mi u srce velik
mir i bila mi na pomoć u najtežim
trenucima života. (...) Majko
17
ŽUPA SVETOG JURJA TRSAT I SVETIŠTE MAJKE BOŽJE TRSATSKE
Župni listić za Božić 2010.
Poštovani župljani, braćo i sestre!
Vječni i Svemogući Bog odlučio je postati nemoćnim čovjekom! Riječ je tijelom
postala i nastanila se među nama.
Više je puta tijekom povijesti ljudima govorio po ljudima-prorocima, ali mu to nije
bilo dovoljno: naposljetku nam je progovorio u Sinu.
Stoga je Božić puno više od neke romantike, osjećaja i ukrasa. Božić je Božja ljubav
koju je Bog pokazao ljudima na konkretan način. I zato dok se ovih dana zaustavljaš
pred jaslicama, stani pred ovu neizmjernu tajnu Božje ljubavi prema tebi i dopusti
da ti tvoj Bog progovori i da te mijenja: da mijenja tvoje hladno srce, da mijenja tvoj
nezainteresiran pogled, da mijenja tvoju bezvoljnost u žar ljubavi koja će gorjeti
prema tvojim bližnjima u kojima se danas skriva onaj isti Isus kojega promatraš u
jaslicama.
I neka ta ljubav, osjećaj za drugoga, suosjećanje, ne traje samo jedan ili nekoliko
dana: dopusti da Božić – Božje rađanje u tebi – traje čitavu godinu. Riječ je tijelom
postala: neka i naše lijepe misli i želje postanu stvarnost i konkretnost!
To Vam žele i zajedno s Vama mole trsatski franjevci i Vaš župnik
fra Ivan Miklenić
PASTORALNO DJELOVANJE
BADNJAK – u 18.00 misa bdijenja
uz prigodni program
BOŽIĆ - sv. misa u 10.30
STARA GODINA – Zahvalnica u
17.00
Župna kateheza djece po rasporedu.
Kršćanska meditacija, ponedjeljak u 19.15
Trsatski razgovori, utorak u 19.30
Biblijski sat – molitva u sedam koraka, srijeda u 19.15
FRAMA – franjevačka mladež: srednjoškolci i studenti, ponedjeljak u 20.00
molitva, petak u 20.15 – susreti
Franjevački svjetovni red (FSR), zadnje nedjelje u mjesecu u 16.30
Pjevački zbor Svetišta – utorkom u 19.00
Molitvena zajednica Srca Isusova i Marijina u sv. Jurju, petak u 9.00
Župni blagdan sv. Jurja slavimo na uskrsni ponedjeljak – 25. travnja 2011.
Župno pastoralno i ekonomsko vijeće zahvaljuje na svjedočenju vjere i
vašem daru za obnovu župne crkve Sv. Jurja!
RASPORED
BLAGOSLOVA OBITELJI
Dragi župljani!
I ove godine želimo se osobno susresti s vama u vašem domu
i zajedno s vama moliti Božji blagoslov u obitelji, za vaš život i
rad te za prostor u kojem živite.
Kao što je na Trsatu običaj, molimo vas da svakako uzmete
prijavnicu i ispunite ju. Možete ju predati u sakristiju ili na
porti samostana – vrataru.
Svakako napišite svoj broj telefona. Svećenik će doći u dan
određen za vašu ulicu prije podne (od 9 do 12) i poslije podne
(od 15 do 18 sati).
Puno ćete nam olakšati ako se ubilježite za prije podne.
Hvala!
18
Slavlja u župnoj crkvi
sv. Jurja na Trsatu
Božićno slavlje u
Bazilici Majke Božje
Trsatske
POLNOĆKA u 20.00 i 24.00
BOŽIĆ – mise kao nedjeljom
STARA GODINA – Zahvalnica u
18.30
ponedjeljak, 27. prosinca 2010.
B. Felkera, Šenoina, Linićeva, Vrtlarski put, Glavinićeva,
Partizanski put
utorak, 28. prosinca 2010.
Strmica (upisati ulicu), Marohnićeva, Piškulićeva
srijeda, 29. prosinca 2010.
Radićeva, Mihanovićeva, Vidikovac, Prolaz F. Paravića,
Trsatske stube
četvrtak, 30. prosinca 2010.
Vrlije, S. Krautzeka, D. Šćitara
petak, 31. prosinca 2010.
fra S. Schöna, V. Valkovića, Bošket N. Katunara, P.
Zrinskog, Frankopanski trg
ponedjeljak, 2. siječnja 2011.
J. Rakovca, Orehovica (ići će dva svećenika od 10 sati)
MARIJIN TRSAT 3/2010
Na svim
milostima
Hvala,
Majko
Trsatska