Zvona Delorite Velika Gospa 2014. God. XVIII. Br. 52 Cijenjeni župljani! Dragi čitatelji ! Nalazimo se još jednom u našem vjerničkom življenju pred svetkovinom Uznesenja Marijina, Velike Gospe, nebeske zaštitnice naše župske zajednice. Marija je znak pouzdane nade, utjehe putujućem Božjem narodu prema konačnom cilju naše proslave u vječnosti, našeg uznesenja. Ona, Isusova majka, kako Crkva vjeruje od početka, proslavljena je tijelom i dušom u nebu, te postala slika i početak- Crkva kakva ima biti u budućnosti. Marija je Velika jer je poniznom i nepokolebljivom vjerom pristala na Božji plan spasenja čovjeka kod navještenja: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“ (usp. Lk 1,28). Marijino materinstvo u spasenjskoj milosti neprekidno traje od časa navještenja, pod križem, kod uskrsnuća Kristova sve do trajnog proslavljenja vijernih Bogu poput Marije, uzora naše vjere. 1 Marija, majka Kristova, duboko je povezana sa svojim Sinom, jedinim posrednikom između Boga i ljudi. No, tu podređenu ulogu Marije svome Sinu, Crkva nepokolebljivo priznaje, neprestano je doživljuje i preporučuje srcu vijernika, da se ojačani tom materinskom pomoći Marije jače sjedine, poput Nje, s jedinim posrednikom i spasiteljem- Kristom. Svetkovina Uznesenja Marijina razlog je naše duboke nade, da dobri Bog želi i može i našu ljudsku narav uzdići i preobraziti u sretnoj vječnosti. To je istinski razlog naše vijernosti čovjeku i Bogu: po djelima ljubavi, molitvi, sakramentima, posebno po nedjeljnoj i blagdanskoj misi- euharistiji, koja je događanje našeg posvećenja i predokus novog i nebeskog života. Ove godine svetkovinu naše nebeske zaštitnice Uznesenja Marijina slavimo u okviru tristote obljetnice posvete crkve Gospe Delorite. Svima vama, dragi župljani i čitatelji našeg župnog lista “Zvona Delorite“ čestitamo svetkovinu naše nebeske zaštitnice Marije, Velike Gospe uznesene u nebesku slavu. Potičemo vas sve: djecu, mlade i odrasle da ne ostajemo po strani naših vijerničkih i spasenjskih događanja. Svima žele ugodni ljetni odmor vaši fratri 2 Dragi čitatelji ! Toliko nas hrabrite svojim porukama, darovima, prilozima da nas to obavezuje da s velikim veseljem dolazimo ponovno do vas. Blagdan Velike Gospe, Uznesenje Marijino na nebo, naša je svečanost. Patron je ona naše župe i u cijeloj domovini svečano se slavi. Zazivajmo je i dalje u svojim potrebama i slavimo na njenim blagdanima. Zahvalni smo svima, koji su zauzeto slavili naše prošle obljetnice. Veselje je družiti se i sjećati se svojih korijena. Ovaj broj je posvećen većinom tim temama, nadamo se da će čitatelji naći ono što pojedinima odgovara. Odmorite vaše tijelo kroz ovo ljeto, pa će i duša biti radosnija i vedrije očekivati buduće dane. Vaša urednica Endem nađen u Stonskoj Dubi 3 Učimo od Marije Kako bismo mogli učiti od Marije? Vjerujem da svi koji dolaze na euharistijska slavlja znaju puno o Mariji – Majci Isusovoj. Ako baš i ne znaju puno, znaju da je posebna, izuzeta od svih žena rođenih na zemlji. Samo to saznanje govori nam da je velika, a ipak naša – bliska po boli i patnji. Uputimo se malo sigurnijim korakom da bismo je upoznali. Nastojmo je slijediti i klanjati se toj dragocjenosti, koju gotovo svi zamišljamo nedostižnom. Pa tako i jest! Ona je odabrana, jedna i jedina – Bogorodica. Ali, nije nam nedostupna. Naprotiv – predana nam je za majku pod križem Isusovim na brdu Kalvariji. Dakle, ne možemo biti kao Marija, ali možemo pratiti i razvijati kreposti koje je rese. Koju god bismo krepost izabrali, bila bi to cjelina njezine slike. Ako je čistoća, protivi se prljavštini bilo kojeg oblika i obuzima cijelo biće. Ako je poslušnost, žrtva je za Božje kraljevstvo - „Dođi kraljevstvo tvoje“. Ako je istina, i ona je u svemu; laž je tama, vodi u propast. Nema potrebe više nabrajati. Marija je djelo Božjeg dara, predana nama, posrednica i tješiteljica – rado bismo posvojili tu ljepotu. Ali, kako će ona posredovati kod nas, mijenjati nas i tješiti? Možda je ponekad dovoljno donijeti joj samo buket ruža. Blago nama ako dođemo samo s ružama, a da to bude sve (zahvalnost). To znači da smo joj već sve drugo darovali. Ne prima Marija bilo kakve darove. Odrecimo se svih želja i stanimo pod njen plašt s čežnjom za Božjom rukom i Njegovom providnošću. Neka ona moli za nas, a mi joj gledajmo u oči i znat ćemo odgovor, jer svaki će odgovor biti u našem srcu. Gdje nam je srce, tu nam je i ono najvažnije. 4 Žulja li nas kakva zapostavljena odgovornost, doći će nam sigurno na um u Marijinoj blizini. Je li ona posljednje što vidimo dok stojimo ispred nje ili su je prekrili naši problemi, pa joj se ne možemo diviti i snažiti se njenim krepostima? Prije pohoda Majci Božjoj, pripremimo se za susret s njom. Nije dovoljno nekoliko minuta prije ulaska u crkvu. Potrebno nam je puno, puno više. Dan za danom, od jutra do noći treba nas pratiti njena prisutnost. Radimo s Marijom, blagujmo s Marijom, planirajmo s njome, zovimo je kada nam ne ide, i tako uvijek. Marija vidi kada se mučimo, ali mi hoćemo sami. Bole nju naši žuljevi, bole je naša slaba pleća, koja se lome ondje gdje ona ne podupire. Marija je vječna i tako naš odnos s njome ne može biti površan, jednokratan. Na vječnost gledamo drugačije – ozbiljnije. Tu ćemo uložiti sve svoje napore da dobijemo više. Marijo, neprolaznost je tvoja u tvome savršenom biću. Iako si podnijela kalvariju, nisi izgubila svoju ljepotu, krotkost i odlučnost za Očevo kraljevstvo. U tebi imamo primjer iz kojeg crpimo snagu videći da se isplati s tobom spoznavati drugačiji način življenja. Ti se nisi prestrašila neprijatelja, nisi dala zlu da dotakne tvoje srce. Svojom ljubavlju popravljala si štetu nanesenu pravednosti, dajući Gospodinu zadovoljštinu – svoje čisto srce. Na nebo uznesena, gdje je tvoja odanost i okrunjena, orosi nam oči suzama dok stojimo ispred tebe i vapimo, daj, daj,... Naklonimo se pravednosti i napunimo dušu što češće, što otvorenije i spremnije slušajmo Marijine želje, želje majke za svoje dijete, odazovimo se. Nada Vranješ 5 Kraljice na nebo uznesena Sva lijepo sjaji i toplim srcem sluša naše prošnje. Radosna u slavi svojoj vesela u ljubavi djece svoje ! I širi ruke radosti i svijetla koje je Njeno srce ispunjalo gazeći ovom kamenitom grudom, želeći da i mi u tom svijetlu idemo, čekajući zoru uskrsnuća ! Rajska Djevo, kraljice Hrvata liječi nas, vodi nas. Razbistri nam pogled da vidimo zlo koje nas od Tebe i Tvojeg sina odvraća. I.V. Na slobodu pozvani Skup mladih katolika Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Dubrovniku proširio se na cijelu biskupiju. Rijeka mladosti, snage i ljepote potekla je iz Dubrovnika i razlila se i po župama Pelješca. Svojim rukavcima zašla je u naše domove da ih pomladi, oživi. 6 U subotnju večer pred Maticom smo dočekali autobus pun mladih nepoznatih ljudi. S njima su volonteri iz našega kraja. Predaju nam ih da ih povedemo svojim kućama i pokažemo im pelješku gostoljubivost. Primili smo ih toplo i srdačno kao svoje rođene. U nedjelju smo zajedno u crkvi naše Gospe Delorite, punoj mladosti iz Splita i Šibenika. Misu slavi šibenski župnik. Momci prebiru akorde po gitarama. Pjevamo svi zajedno. Propovijed prilagođena događaju. Nakon mise slijede govori domaćina i gostiju. Oduševljenje, pohvale i zahvale. Crkva i samostan dojmili su ih se ljepotom i skladom. I ljudi, naravno. Način na koji su ih primili. „Moje“ djevojke Ana i Mia, poslije podne dok su čekale dogovoreni sat odlaska šetale su okolo. Navratile bi na čas, malo se okrijepile, a 7 onda opet izišle. Govorile su :“ Ovdje je lijepo, idemo još malo razgledati. Možda više nikad nećemo imati prilike biti ovdje.“ U vitrini čuvam anđela i repliku čuvene šibenske katedrale, uspomenu na te mile djevojke. Neka naša draga Gospa pomogne da taj biser našega naroda ostane uz Njezinog sina, da se ne izgube u ovom uzburkanom moru života, da ostanu čvrsti i uspravni! Nada Lušić Dragi pape - novi sveci Veliki broj nas je doživjelo da postaju sveci oni ljudi koji su nas vodili, tj. Crkvu u vremenima naših života. Sveti Ivan Pavao drugi toliko je Hrvatsku zadužio, jer je volio kao svoju rođenu zemlju. Znamo dosta o svim njegovim aktivnostima vezanim za Crkvu i sav narod u zemlji Hrvatskoj. S ne malim ponosom mi čuvamo uspomenu na njegov boravak u Dubrovniku 2003.g. prilikom proglašenja blaženom Marije Petković. U ime naše župne zajednice FSR, tom prilikom, darovali smo mu (uvezano) prvih dvadeset brojeva „Zvona Delorite“ . Sitnica je to, ali za naše bratstvo toliko značajno. 8 Treba li isticati njegov spomenik ispred Delorite ? Bio je to jedan od prvih spomenika tom posebnom čovjeku darovan od naših mještana Thelme i Tonka Meštović. Sveti Ivan Dvadesettreći kratko je vrijeme vodio lađu Crkve. Ali to „kratko“ je po ljudskom mjerenju. Njegov put, koji je zacrtan Drugim vatikanskim koncilom, živi- otkrivajući nam kojim stazama trebamo kročiti želeći biti kršćani današnjice. A sve to je ostvario po nadahnuću Duha Svetoga uz pomoć blažene Gospe. Izašao je iz Vatikana, među prvima i najprije je Majci pošao- tamo gdje je časte pod imenom Loretske Gospe. Nije li nam to posebno upozorenje? Ta mi smo pod okriljem Loretske Majke i pohrvatili smo njezino ime, to je naša Delorita. Ona je naša Majka i zagovornica svetog Ivana Dobrog. Loretska Djevica je u temeljima Drugog vatikanskog koncila i sjaji zajedno s likom svetog Ivana Dvadesettrećeg. Krizma Ove godine je u našoj župi bila sveta Krizma. 4.svibnja 2014.g. otac biskup, Mate Uzinić podijelio je dvadesetorici mladih sveti sakramenat. To su đaci prvog i drugog razreda srednje škole. Jedni su pohađali vjeronauk u Dubrovniku, jer su tamo na školovanju, a ostali koji pohađaju školu u Korčuli bili su na vjeronauku u Kuni. 9 Popodne u nedjelju u šest sati svečanost je bila u Kuni- Deloriti. Dan prije krizmanici su se sastali s biskupom u samostanu, zajedno sa svojim kumovima. Bio je to srdačni susret, nikakvo provjeravanje znanja- ispit, kako je to ranije bio običaj. FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED ( iz „Cvjetića Delorite 1996.g.) „…Uskoro se navršavaju tri godine otkako smo se zavjetovale i tako postali dio velike obitelji Franjevačkog svjetovnog reda. On je nastao po nadahnuću svetog Franje asiškog. Bio je to izazov za sve nas. Upustile smo se u nešto novo, nepoznato, krenule i tragale za Bogom, iskustvima i bogatstvima koje se nalaze u nama i oko nas. To je prostor i vrijeme u kojemu želimo vidjeti sebe kao sestre i braću Isusove……….. Osjećamo neizmjernu vrijednost pronađenog blaga i zaustavljamo pogled na zadacima koji stoje pred nama. Oni traže da budemo uzorni nasljednici svetoga Franje donoseći mir, ljubav, praštanje. Traže jedinstvo, čvrstu vjeru, nadu svjetlo, radost. Traže da postanemo čovjek ljubavi koji želi živjeti Evanđelje. Želimo jedni drugima Božji blagoslov da naš život bude najveća slava i zahvaljivanje Bogu. Neka nas prati sv. Franjo i vodi njegov primjer“ Mir i dobro Tajnica FSR Ana Bobanović 10 U prvom broju našeg župnog lista, tako piše o Franjevačkom svjetovnom redu u Kuni. Od njegovog osnivanja prošlo je ravno dvadeset godina. „Zvona Delorite“ su plod tog bratstva. Ovo što danas čitate rade članice FSR uz pomoć dobrih ljudi, a prateći i čitajući naš list znate što franjevački svjetovnjaci čine u našoj župi. Duboko smo zahvalni Bogu i dragoj Deloriti, koji su nas uputili na sv. Franju kao uzora života, te možemo širiti MIR I DOBRO, kao i kroz ovih dvadeset godina. Predsjednica FSR N.Vodopić PROSLAVA BLAGDANA GOSPE DELORITE 10. svibnja dan je naše zaštitnice Gospe Delorite. Proslavljen je svečano, kako to biva i svake godine, a još kad nam Gospa podari vedar, lijepi dan, sve bude radosnije i svečanije. U subotnje jutro ljudi rođeni u ovom kraju, a i svi oni koji štuju našu Gospu, pohrlili su do svetišta i drage nam Delorite. Koncelebriranu svetu misu vodio je fra Josip Sopta, župnik i gvardijan Župe Velike Gospe u Rožatu, uz sudjelovanje svećenika Pelješkog dekanata i svećenika koji su ranije službovali u Kuni. Propovijed fra Sopte bila je usmjerena na današnje prilike u Crkvi, posebno u našoj župi, s naglaskom na poziv u duhovna zvanja. Spomenuo je osobe koje su se u prošlosti žrtvovale za Boga i svoj narod. Ove godine je i stogodišnjica mlade mise don Balda Violića, koji je uz svoj svećenički poziv bio i daroviti pjesnik. 11 Popodnevnu svetu misu služio je fra Josip za dobrotvore samostana i našega lista Zvona Delorite. Budući da je blagdan Gospe Delorite ujedno i Dan Općine Orebić, Općinsko vijeće održalo je 9. svibnja svečanu sjednicu. Među uzvanicima su bili predstavnici crkvene i civilne vlasti. Ovom prilikom uručene su i nagrade Općine Orebić. Dodijeljene su tri nagrade za životno djelo: fra Petru Perkoviću, gvardijanu samostana Velike Gospe – za uređenje samostana i muzeja, Nini Vodopić iz Kune - za pokretanje i 17- godišnji rad urednice «Zvona Delorite» te Branku Njakari iz Vignja – za radni vijek posvećen edukaciji mladih naraštaja Orebićana. Nagrada za iznimna postignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodijeljena je dr.sc. Ireni Ipšić iz Dubrovnika, autorici knjige – doktorske disertacije « Orebić u 19.st. prema katastru Franje Josipa I.» te nagrada za doprinos ugledu i promicanju Općine Orebić u zemlji i svijetu – DVD-u Orebić ( 50 godina rada ) kao društvu i Nevenu Faziniću iz Korčule kao 12 pojedincu. Večer su glazbenim nastupima obogatili Đurđica Farčić i klape Nava i Dingač. Svi dužnosnici Općine Orebić, kao i susjednih općina te predstavnici Županije dubrovačko – neretvanske, sudjelovali su na svečanoj misi i procesiji na sam blagdan. Ana Milovčić San pred svitanje vanzemaljskom dobrotom i svetošću, velik i moćan, a istovremeno i blizak i nedodirljiv. Bože moj! Neki dan pred svitanje sanjala sam san: „Hodala sam prestrašena i bolesna kroz mračnu usku i krivudavu ulicu. Zakovana za tlo bez daha, gledala sam u Tebe i za Tobom“. I onda neočekivano, iznenadau tom uskom prolazu ugledala sam Tebe. Koračao si obasjan žarkom svjetlošću u plavoj haljini i crvenom ogrtaču, lica obasjanog I tako u snu i iza sna osjetila sam zahvalnost sreću i nadu -pred odlazak u bolnicu. Štefica Jakir 13 Bog nam piše Iz Evanđelja sv. Ivana 2-12 Na svim ljestvicama popularnosti knjiga, Biblija zauzima prvo mjesto. To je sveta knjiga- Božje pismo-svih koji se zovu kršćanima i koji u Bibliji nalaze program za svoj život. Pred nama je blagdan Velike Gospe. U Bibliji, Evanđelju o Gospi se piše. Nema toga mnogo, ali ono što su sveti pisci zabilježili o njoj toliko je zgusnuto i poticajno za sve naraštaje, pa tako i za naše vrijeme. Zato je i čašćena kao Ona koja nam je sa svojim Sinom približila ljubav Nebeskog Oca prema nama grešnicima. Značajna je zgoda koju Evanđelje spominje, svečanost vjenčanja u Kani galilejskoj. Tamo je Gospa bila pozvana, zajedno s Isusom. Uz veselje vjenčanja, ona je opazila da je mladencima ponestalo vina. Nastojeći da radost te mlade obitelji ne bude pomućena nestankom vina, ona vjerujući da je Isus Bog, na to ga upozori. Uzdajući se da će On spasiti to veselje i podržati ga ( jer je svojim dolaskom već ih blagoslovio), ona govori slugama :“Sve što vam reče, to učinite“. I znamo da je prvo čudo koje je Isus učinio, po njezinomu zagovoru, kada je od vode učinio vino. Više nemamo zapisanih Marijinih riječi. To je njezin tastamenat :“Sve što vam reče učinite !“ To je ostala i nama poruka, govor koji stoljećima odzvanja. Rekla je ranije „da će je blaženom zvati svi naraštaji“. Ona je Gospođa, velika uzvišena nad anđele i svece, ali je ostala ipak naša Mati, naša utjeha, zora zlatna koja nas tješi i Sinu vodi. Ona je nada svima koji je priznaju Kraljicom i Majkom te vjeruju da će kao i Ona biti nagrađeni životom u vječnosti. 14 300 godina Delorite 30. lipnja u klaustru samostana Male braće u Dubrovniku proslavljena je tristota obljetnica dovršetka gradnje samostana Gospe Delorite u Kuni. U prisutnosti Kunovljana, Pelješčana koji žive u Dubrovniku i poštivalaca naše Gospe, svečanost je započela himnom Deloriti „luči zlatnoj pelješkog kraja“, u izvedbi zbora sastavljenog od članova dubrovačkih zborova uz muzičku pratnju gđe Margit Cetinić. Gvardijan samostana Male braće Fra V. Grubišić govorio je o povijesti gradnje kunovskog samostana koja je trajala četrdesetak godina.. Gvardijan Delorite fra Josip Vidas pozdravio je nazočne i zahvalio na posjetu. Voditelj fra Vito Smoljan dotaknuo je mnoge teme, kako sam reče „pelješkog lonca“. Načelnik Orebića Tomislav Ančić rekao je kako Delorita Pelješčanima mnogo znači pa nije čudno što su je uzeli za zaštitnicu općine Orebić. Kunovske Dubrovkinje Maja Vodopić i Dubravka Ivelja čitale su prigodne tekstove, a Nada Lušić, članica franjevačkog svjetovnog reda, pročitala je svoju pjesmu-molitvu. Schubertova Ave Maria u izvedbi mlade operne pjevačice Janje Vuletić oduševila je prisutne. Na kraju smo svi zapjevali Zdravo Djevo. Nakon službenog dijela slijedilo je opuštanje uz domaći sir i pelješka vina Dingač i Postup. Orila se pjesma dalmatinska, hercegovačka, hrvatska. Zahvalni smo franjevcima male braće koji su nam velikodušno ustupili predivne prostore. Za ovu priliku okitili smo ih djelima kunovskih samoukih slikara. 15 Posebna hvala glavnim organizatorima fra Vitu Smoljanu i dr. Bogomilu Cezaroviću. Nada Lušić Sv. Ana Pijavičino Mala kapelica sv. Ana na vrhu brda iznad Pijavičina (istočno, kota 441) nalazi se u ruševnom stanju, zapuštena, i polako je prekriva okolna šuma primorskog bora. Urušilo se već dosta kamena sa fasade i unutrašnjosti, dok krovište još odoljeva sa pokrovom od kupa kanalica. Svod je rađen od kamena na luk 16 (bultu). Unutra je bila ožbukana i obojana u bijelo. Okrenuta je istok - zapad sa bočnim prozorom na južnoj strani, dimenzija cca 3,5 m X 4,5 m. Starost ovog sakralnog zdanja nisam uspio doznati, osim da je 1897. upisana u zemljišnik, te je kako se donosi u prilogu bila u privatnom vlasništvu obitelji Poljanić iz Pijavičina, koja se o njoj brinula. Možda bi se probijanjem puta do nje moglo stanje sanirati i izvršiti popravak. Na lijepom je položaju, okružena zelenilom, stoga bi mogla biti posjećivana od turista i domicilnog stanovništa, pogotovo u hodočašću na blagdan sv. Ane 26. 7. Godine 1907. upućena je Visokom CK Namjesništvu u Zadar "prijava Petra Digovića i družine iz Pijavičina, Obćine Kuna, 17 kojom izjavlju kako bi nepravedno odnešena sveta Ana kako u nutra". "U poreznoj občini Piavićina Obćine Kunovske, na vrhuncu jednog brda a to na istočnoj strani Piavićina imade jedna crkva imenom Sveta Ana spomenuta crkva dakako bilaje od pamti vjeka uknjižena na crkovinarstvo kako i sve ostale crkve pripadajuće istome odlomku. Pri osnivanju zemljišnika u Piavićinu a to baš godine 1897 bila je spomenuta crkva isto uknjižena na crkovinarstvo kao štoje i prije bila; kao što bi bilo pravo da je na isti način i danas; ali za nesreću kod naske nije tako Glavar i stariešine Piavićina u ono vrieme nisu ništa znali od ikakovom preinaki o crkvi Svetoj Ani u svome mjestu; te nakon toliko vriemena iza toga došli su pod pisani do znanja o stvari. Vriedi istaknuti da je istina to da je Ivan i Antun Poljanić pok Antuna iz Piavićina sa dogovorom ondašnjeg župnika don Gjura Violića njihovog kućnog prijatelja učinili su ispravak kod ck Suda u Orebiću te zahtjevali da spomenuta crkva i okolo iste pripada njihovom vlasnosti spomenuti župnik pristao na zahtjev te tako da sada crkva Sveta Ana i okolo iste jest uknjiženo na Ivana i Antuna Poljanića pok Antuna iz Piavićina što nije pravo da na taj način jedan župnik od pušta crkve jednoga odlomka na njekakove netemeljite zahtjeve njekih osoba a to baš njegovih kučnih priatelja brez ikakvog temeljitog razloga te ne samo štoje od puštao crkvu Svetu Anu već i onu liepu prostoriju od 3000 Metara koja su priosnivanju zemljišnika u ovoj poreznoj občini odkinuta od čestice zemljišta 5439/1. pašnjak koja pripada ovoj poreznoj občini te dato kao nadarje crkvi Svetoj Ani bez platno. 18 Sva ova veoma krasna prostorija od 3000 Metara koja vriedi neizbrojenog novca sve je to uknjiženo na Iva i Antuna Poljanića iz Piavićina bez platno. Pod pisani uvriedjeni i ogorčeni na ovakovoj nepravdi koja nam se sa ovim na niela, te dolazi do toga da stanovnici ovoga odlomka na svečanost Svete Ane koja dolazi svake godine dne 26 Lugla neće da idu na službu Božju jer i ono malo vjere koja danas obstoji u narodu sa ovakim činjenicam može se zaključiti da će isčeznuti. Vriedi istaknuti da oni kod naske koji sačinjavaju ili zastupaju crkovinarstvo jesu tri župnik i druga dvojica a jedan od ove dvojice jest Ivan Poljanić pok Antuna iz Piavićina koji je na sebe i svoga brata uknjižio gori rečenu crkvu i okolo iste. Pod pisani držu za stalno da će Ta Visoka Vlast uredi ovaj posao što prije da sve nek bude kao što je i prije bilo te da se umiri ovaj narod. Čudimo se Visokom Zemaljskom Odboru da što više čekaju za radi ono 3000 Metara koja su odkinuta bez platno od ovog siromašnog odlomka Piavićina 10 Agusta 1907 Petar Digović Općinski prisjednik, Antun Lučić Glavar, B. Cvitanović Pristav, Nikola Digović obćinski vječnik, Anton Rusković, Baldo Jurin obćinski vjećnik".1 ... Na ovaj dopis očitovao se biskupski ordinarijat iz Dubrovnika. "Visoko C.K. Namjesništvo! Na riješenje tamošnjeg cijenjenog pisma 23 studenoga 1907 br. 51364/III, koji radi o prijavi Petra Digovića i družine iz Arhivsko sabirni centar Korčula - Lastovo, K.k. Statthalterei Zara, Präs: 14. Aug. 1907, No. 35016. 1 19 Pijavičina, radi uknjižbe kapele sv. Ane, čast mi je u predmetu izjaviti što slijedi: Još god. 1900, a dopisom 7/11 br. 321 ondašnji župnik Kune D. Gjuro Violić, obratio se je bio na ovaj Ordinarijat izjavljujuć, da je spomenuta kapela pri uregjenju zemljištnika god. 1900 bila uknjižena kao nadarbina sv. Ane, a da sada obitelj Anta i Balda Poljanić traži, da se crkvica i ograda oko nje uknjiži na njih, jer da je uknjižba bila pogriješnja, buduć kapela od starine njihove privatne vlasnosti, koju bi bio - ex voto - sagradio nekakav Poljanić njihov pregj. Crkva matica o svojini te kapele nema nikakvih dokaza, pismenih, a tih nema ni obitelj Poljanić, u koliko je potpisanomu poznato. Razlozi, koji su u korist obitelji Poljanić bili bi, što im do sada niko nije nijekao pravo na tu kapelicu; što su oni dobavljali isključivo na svoje troškove, sve što je bilo za kapelu potrebito; što su je oni više puta kad je služilo o svome trošku popravljali, a najzadnji put baš godine 1899 kada je u nju grom udario; u obće što se niko nije brinuo za tu kapelicu, osim obitelji Poljanića, a da im niko nije za to prigovorio. Suviše mp. Violić u spomenutom izvješću javlja, da su župnici Kune tu kapelu uvijek smatrali privatnom, a da je kao privatna i u skematizmu biskupije nošena. Sa svim tim mp. je Violić pitao ovaj Ordinarijat, da odluči vrhu pitanja, te mu je ovomošnjim dopisom 17/11 1900 br. 1422 bilo javljeno, da se Ordinarijat ne bi protivio, da se kapela uknjiži na obitelj Poljanić, kad cijeni da zbilja kapela toj obitelji pripada samo da se u uknjižbi stavi uvjet, da svaki seljanin ima pravo dati izreči u kapelici sv. Misu, kad hoće, i da se suviše prije uknjižbe a za bolju sigurnost upita Općinu za stvar, jer bi se tako imala izjava sa kompetentne strane. 20 Naravno da je za tim slijedila uknjižba kapelice na obitelj Poljanić, pod gornjim uvjetom na što su Petar Digović i družina podigli prijavu na To Visoko Namjesništvo. Kad je potpisanomu bila dostavljena dotična prijava sa strane Toga Namjesništva da se ovaj Ordinarijat izjavi u poslu, potpisani je ponovno pozvao sadašnjeg župnika Kune D. Pera Obuljen, da potanko izvidi i izvjesti sve, što o tomu može izvjestiti. Ovaj je svojim dopisom 23/1 1908 br. 15 izjavio, da se je - pregledajuć glavnu knjižicu računa kapela od god. 1860 osvjedočio, da se o kapeli sv. Ane nijesu nikad vodili računi, nego da se je stmatrala privatnom kapelom, a da je čuo od staraca sela Pijavičina, da je kapela sv. Ane uvijek bila obitelji Poljanić, za koju su se oni brinuli, a i crkovno ruho iste kapele, nalazi se od pamtivijeka u 21 obitelji Poljanića. Suviše u župnom uredu, u knjizi - rednje i običaji - sastavljenoj otrag dosta godina, nalazi se ubilježeno, da je župnik pozvan na dan sv. Ane od obitelji Poljanić za sv. Misu, a takodjer i na objed. Istaknut mi je takodjer, da su utočnici iz donjeg Pijavičina, a kapela se sv. Ane nalazi u gornjem Pijavičinu, niti stanovnici donjeg Pijavičina svetkuju dan sv. Ane. To je sve, što bi potpisani mogao o predmetu izjaviti. Povraća se utok i prilozi. Josip Mp".2 Neven Fazinić KA SE SE UŽME Našla sam se na prezentaciji knjige KA SE SE UŽME autora Miroslava Luketina Sarajčeva u Kaštelima. Bila je to zbirka pjesama pisana čakavicom, u svakidašnjem govoru zaboravljenim jezikom naših predaka, kojom autor nastoji za buduća pokoljenja sačuvati zapisanu narodnu rič. Prezentacija se održavala u mjesnoj crkvi Svetoga Jure u prisutnosti najutjecajnijih ljudi Kaštela i velikog broja pučanstva. Crkva je bila dupkom puna. U uvodnom predstavljanju spomenuto je kako je autor vezan za rodna Kaštela, dragi mu Pelješac, a ova zbirka posvećena je dvama dragim prijateljima , jedan od njih bio je Vlatko Škurla. ASC Korčula - Lastovo, Kotarsko Poglavarstvo Korčula, nesređena arhivska građa, kutija bb, Dubrovnik, 21. Veljače 1908., Br. 1284. 2 22 Poslije lijepog i svečanog, vrlo dostojanstvenog programa koji je izvodilo njihovog društvo Bijači, bilo je druženje na kojem je autor potpisivao knjige. Jedva sam dočekala da ga priupitam _ Kako Pelješac? Kako Vlatko Škurla? -Moja majka je Pelješka! Moj dragi prijatelj bio je Vlatko Škurla ostala sam iznenađena. Ništa manje nego što je bio on kad je saznao da je jedna od gospođa koje su mu predstavljale djelo bila Pelješka i to Kunovka! RT Pismo jedne majke (nastavak iz prošlog broja) Kuna (Zagujine) 30. Januara 1946.g. …Puno smo se razveselili kad smo čuli da nam šaljete robe, jer nam je od toga velika potreba. Sjetite se i dalje jer smo upravo ogolili. Robu još nismo primili i čekamo je svaki dan, ko ozebo sunce. Što pitaš za sestre: Franica je bila s obitelji u Sisku i tamo joj je sve opljačkano, a sada je u Splitu s osmero djece. Marija je u Zagrebu kod jedne dobre obitelji i uči filozofiju- oni su jadni u velikoj mizeriji. Ružica je sa šestero djece u Slavonskom Brodu, ima dvije kćeri i četiri sina. Muž joj je u službi. Ona je godine 1942. Bila u Rogatici, tu joj je sve izgorilo i kod nas je u Kuni stala godinu dana. Dobra moja Ružica i Franica koliko su podnile. Josip se oženio i ima dragoga sina Igora. On je sada predsjednik suda u Stonu. Naša Katja pošla je u njih, Josip dođe svako malo i Vjeko pođe kod njega. 23 Baldo moj, drago mi je čuti da je tvoj Baldito dobro i da dobro uči, neka mi ga dragi Bog pomože. Što kažeš da je visok i mršav, tako je i naš Baldo Vjekov, ali je glavno da su zdravi. Puno mi pozdravi tvoju Doris. Neka mi piše. Ja imam tko će mi pročitat španjolski. Svaki vas dan Bogu priporučam. Naša te Marica pozdravlja. Ona ima dva sina, Tona i Darka. Toni je već veliki i radi u baštini. Stara je Radoška živa, ostala je bidna Marica sirota pa se muči kako bolje zna. Dosta je čejadi iz našega sela bilo u El Shattu, pa je i naša dobra teta File Rusković tamo umrla. Bog joj dao pokoj! Umrla je teta Marunčina ima dvi- tri godine, a Ivan je umro u Dubrovniku u bolnici na 7. juna 1944. Poginula je jadna Blaženka, ostavila je troje siročadi, a bila je udata za Fabijanovića iz Brača. Reci Vjekoslavu i Augustinu, jer i njih su opljačkali, pa neka bi im štogod pomogli. Mili i dragi moj Baldo ja sam ti ode napisala samo stoti dio naših jada i nevoje, pa ipak po njima možeš pojmiti i predočiti kako smo. Nebrojeno sam puta plačući vapila: „Ah da moja draga djeca u svijetu vide staricu majku od sedamdeset godina ovako nevoljnu, gladnu i golu.“ Da nam je htio tko pomoći nije mogao, jer smo svi bili isti. Sada ti nadasve preporučam, dragi sine, nemoj nas zaboravitiosobito robom -od toga nam je najveća potreba. Konca, oh- da nam je bilo, pa da se barem okrpimo. Ja sam se krpila opredenom vunom iz stramaca. Reci Ivu neka piše rođaku Francisu i on bi nam pomogao. Ja sam mu pisala, pa ne znam je li primio? Pozdravi puno tvoju Doris, izljubi dragog Baldita namjesto mene. Vjeko, Dobrila, Josip nebrojeno te puta pozdravljaju i djeca Nina, Baldo, Katja i Danira, a osobito te pozdravlja i u duhu grli i ljubi tvoja MAMA Pošalji mi koju vašu dragu sliku i Ivove, osim jedne sve su izgorile.. 24 Sjećanje na Vlatka i Vinka Dok vrime leti i godine nam bižu, ko danas se sjetim davnog 15.08. – Velike Gospe , pred koncert u Trpnju . U mojoj konobi, sjedili smo, družili se Vlatko, Vinko i ja, proveli nezaboravno jutro, koje je potrajalo do kasno popodne . Dva velika prijatelja u mom skromnom domu, uz pršut i čašu Rukaca, pričamo o životu našeg ribara – težaka . Vlatko recitira stihove pjesme koju je napisao za Vinka : “Kora kruha u vinu” , Vinko ga pomalo prati ispod glasa . E .... da je vratit vrime, fermat ure . Često mi dođu u misli, dok sam na barci , u našoj Vali , nema Ih više , galebi se još karaju, a Sv. Roko čuva naše vale . Ma vrime neumitno čini svoje, kako je Vlatko i sam napiso : “ Jedan za drugim ni za skaline pošli ste Vi . “ Adio Vinko naš, Vlatko suside priko Rata, prijatelju stari . Ovo lijepo sjećanje na pok. Vinka Cocu i pok. Vlatka Škurlu, koji su stihom i pjesmom obilježili naš Pelješac , ispričao mi je dragi sumještanin . S ponosom moram dodat , rado se sjetim posjeta dunda Vlatka i mome domu, gdje je rado dolazio , za spomen mi ostvio i svoju 1. knjigu pjesama – „ Zvonik u daljini“ . „Sjajna zvijezdo na pelješkom nebu, nek se čuje tvojih zvona glas, Delorito, zaštitnice naša, Delorito, moli za nas .“ Adio Vinko, adio Vlatko, hvala Vam na svemu ! M.A. 25 Čekam taj dan Logorske noći ružama ispraćam one su za mene prekrasan san. A sada zbogom logorske noći divno ste sjale ja moram poći. I čekam taj dan kad ćemo se opet sresti stisnuti si ruke i jedan pokraj drugog sjesti ! Lea Bućo JOŠ JEDNOM O DOMU ZA STARE I NEMOĆNE U prošlom broju „Zvona Delorite“ pisao sam o svom dolasku u Dom na otoku Korčuli. Kako čujem, moj je članak pobudio veliki interes kod ljudi na našem Pelješcu. Zato i sada pišem ovaj članak da bi upotpunio ono što sam napisao u prošlom broju. 26 Nas Pelješčana u ovom domu je dvanaestoro, u domu u Blatu ih je šestoro, a isto tako u Vela Luci. Dobio sam informaciju od ravnatelja ovog Doma kako su zaprimili nekoliko novih molbi s Pelješca, za prijem u Dom. Ja osjećam da bi bila ljepota i milina nalaziti se u Domu, ali u svom rodnom kraju. Tako bi nas češće posjećivali rodbina i prijatelji. To bi nam bilo zadovoljstvo da nismo zaboravljeni i da uživamo blagodati podneblja gdje smo rođeni. Ja znam da u Trpnju imaju dvije zgrade, koje bi se mogle adaptirati u Domove. Prva je zgrada bivšeg Internata, koja uistinu ima svoje vlasnike. Druga je zgrada bez krova, koju je Općina otkupila od Zadruge Dingač. Ta zgrada ima prostrano dvorište i bila bi najpogodnija za Dom. Općina je imala i zgradu Policijske stanice, koja je prodana za sitniš, ne mareći za svoje potrebe kao općine na Korčuli. U Domu bi se moglo zaposliti desetak žena i muškaraca, kao i ovdje i naći svoje osiguranje za život. Dom ne bi bio sramota, već napredak. On bi davao mjestu jednu drugu dimenziju, tu bi se ogledavala kultura življenja. Pišem o Trpnju, jer poznam mjesto, ali i na Župi sigurno ima zgrada pogodnih za Dom starijim osobama. Potrebe su i tamo svaki dan sve veće.. Vi koji ste sada mladi, jaki i moćni, ako vam Bog da, pa ostarite, tući ćete se u prsa i pitati zašto niste poslušali savjet i želju nas starih. Jednom prilikom, kad je zamjenica Župana posjetila ovaj Dom, postavio sam joj pitanje:“Zašto Korčula ima četiri Doma, a mi na Pelješcu ni jedan ?“. Odgovorila mi je da je to do nas Pelješčana, a da bi oni učinili sve da se to ostvari. Ja sada devedesetogodišnjak, iz iskustva savjetujem i želim da nestanu antagonizmi, da budemo ujedinjeni kao jedan , pa Dom da se sagradi bilo gdje, samo da je na Pelješcu. Davor Jurišić 27 Franjevački svjetovni red i stari članovi Sve bi mi članice i članovi FSR željeli da se naša bratstva popune mlađim osobama. Kažu da na mladima svijet ostaje. Ali eto FSR Kuna uglavnom je na starima… Je li to baš naša datost, jesmo li mi članice za to krive ?! Kako nitko iz naših obitelji ne pristupa k ovom našem društvu ? Pitanja, pitanja za svaku članicu koja voli svoje franjevaštvo… Pokušajmo naći u toj činjenici neku iskru dobra. Zašto Gospod, koji sve vodi i raspoređuje, to dopušta ? Ima li „bratstvo“ kao takvo budućnost ? Zašto ne naći dobra u toj činjenici ? Stare smo ! A koliko ima starica i staraca koji svoj život ne vole, trpe od promašenosti svojih dana, strah ih je i pomisliti na svoju smrt. Takvim pogledom i životom teški su teret sebi, a pogotovo svojima okolo. Trećoredica doživljava svoj život u svijetlu nade, okružena sestrama istih pogleda, svuda je kod kuće, zahvalna je Bogu na svojem životu, a i onima oko sebe jednakom zahvalnošću uzvraća. Molitvom dariva svoje drage, moli za svoju Župu, uvijek je prva u crkvi ako je zdravlje služi. Jednom sam bila u obližnjem selu i obilazila oko crkve i groblja. Bio je radni dan, sve zatvoreno. Prišao mi je stanovnik sela i žali se da samo stari ljudi idu u crkvu. „Ne bojte se, ići će i ovi ostali, kako vi kažete- kad dođu u starost“- odgovorim mu ja. Nasmijao se na moju primjedbu. 28 Znamo da su mudri stari ljudi uvijek bogatstvo za zajednicu. Mudrost od Gospodina dolazi ! To je bit našeg poslanja- biti mudar i izmoliti od Stvoritelja snagu da sutra budemo bolji nego smo danas bili. Time ćemo svjedočiti i širiti MIR I DOBRO, a Gospodnji plan mi ne znamo. On vidi sutrašnji dan, pa kad molimo „…budi volja tvoja“, on tako čini. Otac je naš koji voli svako dobro srce i govori nam: „Ne boj se malo stado!“ i „Ja sam s vama do svršetka svijeta!“ A mi to vjerujemo. Ipak ljudi smo, okruženi raskršćanskim „svijetom“, pa ne čudi ako nekad posumnjamo… N. Vodopić ESTETIKA I ŽIVOT NAŠ SVAGDAŠNJI B. Klaić (Rječnik stranih riječi ): ESTETIKA - filozofska disciplina o umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu osobito o lijepom u tom stvaralaštvu - osjećaj za lijepo, profinjenost , ukus; sklad ............. Postupno gospodarenje prirodnim dobrima pratioc je čovjekova razvoja. Stupanj razvitka tehničkih pomagala određivao je stupanj intervencija u prirodni okoliš. Graditeljske intervencije rezultat su egzistencijalnih ili duhovnih čovjekovih potreba. Utvrde, zidine (miri), kanali, mostovi, nasipi graditeljski su zahvati kojima se štiti i osigurava egzistencija zajednice i pojedinca. Svetišta, hramovi, piramide građevine su preko kojih se čovjek zahvaljuje bogovima ; uspostavlja metafizičku vezu s univerzumom, zapravo zadovoljava svoje duhovne potrebe. Sve od toga što je sačuvano, danas je dio kulturnog naslijeđa i pedantno se čuva za iduće naraštaje. Rijetko koja od tih građevina nije u prirodnom skladu s okolišem. 29 Piramide kao izraziti graditeljski monumenti, vrijedni su divljenja u graditeljskom ali i u estetskom pogledu. Slično je i s hramovima, katedralama, utvrdama, vrtovima, i dr. Na Sredozemlju, kojeg smatramo kolijevkom civilizacije, posebno je izražena čovjekova želja za skladom i lijepim. Antika svojom profinjenom graditeljskom, umjetničkom i filozofskom strukturom, temelj je današnje moderne civilizacije. Čovjekova želja za lijepim nesporno je stalni pratioc čovjekova razvoja, što potvrđuju crteži i boje na stijenama prvih obitavališta ( špilja ), kao i pronađeni nakit i drugi ukrasi. Danas također. Graditeljska intervencija u središnji dio baroknog Louvra, modernim materijalima spregnutim u piramidalni oblik atrija, vrhunac je arhitektonsko-estetske zamisli.Barokna ljepota nekadašnje carske palače, piramidalni oblik atrija, tradicionalni i moderni materijali realizirani su u jednu funkcionalno-estetsku cjelinu. Staro i novo uspješno je povezano. Djevičanski krajobrazi neprocjenjiva su prirodna vrijednost. Naša Župa obiluje lijepim vizurama. Prelijepa su i naša sela ispunjena kamenim kućama, stranjima i košarama. Ovako lijepi krajobrazi mamac su za turiste i namjernike. Ipak, tradicionalni izgled je narušen. Beton ( cimenat ) unosi prvi značajniji nesklad u seoske vizure. S njim se gradi, razmišljajući samo o funkcionalnosti, a estetika se ostavlja sa strane. Svi postajemo arhitekti. Gradimo i unosimo nered u prostor. Danas nemilosrdno siječemo stabla, fasade ostavljamo neuređene, bagerima uništavamo vodotoke, ranjavamo krajobraze, 30 razbacujemo plastični otpad, gomilamo hrpe starih automobila, živice ostavljamo neurednim, a i kuće ponekad gradimo previsoke. Nažalost, slobodno možemo reći skloni smo estetskom neredu. Nespretnosti se događaju intervencijama, na i u, sakralnim objektima. Nespretnosti ima previše za nabrajanje. Prilazi, glavni ulazi, ogradni zidovi, parkirališni i garažni prostori, boje renoviranih zgrada, novoadaptirani stariji objekti i drugo, primjeri su upitnih rješenja, jer su se za iste novce mogli dobiti ljepša rješenja. Ponekad se u prevelikoj funkcionalno-materijalnoj želji preskaču oni kojima je estetika poziv, struka i zadatak. Ima i uspješnih rješenja, ali veoma malo. Estetika i ljepota trebaju biti dio naše svakidašnjice. One nas nadahnjuju i oplemenjuju. Nitko nam ne zabranjuje; imati lijepi buket cvijeća na našem stolu, lijepo serviran obrok, lijepu riječ u svakoj prigodi, ugodan osmjeh na licu, a i smjelost da poneku nježnost šapnemo na uho. Zašto izbjegavati i ne pokušati dotaknuti ljepotu i u najobičnijim stvarima? Zapravo,bilo bi dobro da svaka pa i najmanja naša namjera i rješenje u svojoj suštini sadrže suptilnost ljepote, sličnu onoj koju spontano ima ples otpale latice cvijeta trešnje, bešumni titraj šarenog leptirova krila ili nježni potez olovke uz tanani sloj rimela na trepavici žene…… Ivo Santica 31 IVAN Predstavnik vlasti držao je predizborni skup. Među biračima bio je i Ivan. On je u mjestu bio poznat kao čovjek s izvjesnim slabostima, ali i kao hrabar i duhovit. Kad je voditelj skupa završio svoj govor, ustao je Ivan i krenuo na sredinu dvorane. Nastao je tajac, svi su željeli čuti svaku Ivanovu riječ: -„Vi koji vladate ste vjetar, a ja uspravno stojim i vaši vihori su slabi i ne mogu me natjerati da se sagnem i molim da prestanete puhati. Vi lomite plodne grane svete masline i moje hraniteljice vinove loze. A ja liječim te rane njegom i ljubavi srca moga. Vi mi ne dopuštate da unovčim trud i seljačku muku kako bi osigurao hranu i skrb. A ja, usprkos vašeg nasilja živim sretno, jer ljubim rad, poštenje i pravednost. Iako gladan posjedujem ponos kojeg su mi moji pretci podariil. Vi koji vladate ste vjetar i vaši vihori unose nam pijesak i prašinu u oči. A ja oči perem suzama s kojima nestaje mržnja u srcu mome. Znam da ste vjetar koji će nestati isto onako kao se pojavio. Prolazni ste kao i oluja iza koje uvijek zasja sunce…“- izgovorio je Ivan u dahu. U dvorani se prolomio pljesak. Ivan je rekao ono što su i ostali mislili. Pljeskali su mu na hrabrosti, a još više na toplini srca i širini duše. Davor Jurišić („Bile su duge zimske večeri“) Ljudi traže znakove da bi mogli vjerovati. Nema ljepšeg znaka vjere no što je radost. Ona je uvjerljivija i od same ljubavi. P.A. Reggie 32 Vijesti iz Kune U Galeriji Sebastian u Dubrovniku, naš sumještanin, kipar Ivica Ćolić Bobanović održao je u svibnju izložbu svojih skulptura pod naslovom „Ostvareni susreti“. „..Ćolićeve skulpture izrasle su iz prirode, došle su k njemu, a on je onim oblicima koje je prepoznavao u njima davao priliku da zadobiju svoju punu formu, da od srušenog debla ili naplavljenog drveta postanu muzejski predmeti.“- zapisao je u predgovoru kataloga izložbe Marin Ivanović. *************** Knjiga „PELJEŠAC- putopis 1.dio“, g. Nevena Fazinića izišla je iz tiska i sada je dostupna svima stanovnicima i zaljubljenicima Pelješca, od Stona do Lovišta. O svakom pelješkom naselju ima u knjizi teksta i naročito obilje fotografija. Ovo je tek prvi dio cjeline, koju je autor zamislio i obradio. Tiskana je uz pomoć sponzora i donatora, a može se nabaviti po pristupačnoj cijeni u Kuni, u Orebiću i u Korčuli. Drugi dio Peljeških putopisa objavit će se kad se prikupe sredstva od prodaje prve knjige. Vijesti iz Potomja Povodom Dana zaljubljenih klapa Dingač imala je svoj nastup u Novom Marofu, Varaždinska županija, i to u kulturnom centru Ivan Rabuzin. Početkom svibnja za Dan općine nastupili su u Orebiću, na svečanoj sjednici. 12.07.2014.godine nastup na Omiškom festivalu klapa u Prvoj izbornoj večeri. 33 Jedan od svojih najvećih uspjeha klapa Dingač ostvarila je 19.07.ove godine na Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu, gdje je kao debitant u društvu poznatih i renomiranih klapa osvojila "Prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog žirija" i "Drugu nagradu publike za izvedbu pjesme "Prave riči". Za istoimenu pjesmu Klapa je snimila spot koji bi uskoro trebao biti objavljen na You Tube-u i CMC-u 1.8. sudjeljuje na Festivalu dalmatinske pjesme u franjevačkom samostanu u OrebićuGospa od anđela. ******************** U Marijinom mjesecu, početkom svibnja, mjesecu bijelih ruža, u crkvi Sv. Tome u Potomju u tišini, s desne strane na bijelom mramornom stupu postavljen je zavjetni kip Djevice Marije blagoslovljen po rukama fra Vita Smoljana. Sada je to mjesto za utjecanje našoj Majci zaštitnici i zagovornici. ******************* U prvim danima lipnja u Potomju je nakon otprilike 9o godina otvoren ugostiteljski objekt, konoba, simboličnog naziva "Portun" smještenog na samom ulazu u tunel, a u vlasništvu Roka Radovića. Staro zdanje, stranj, još iz doba Dubrovačke republike, prodajom od osiromašene vlastele dolazi u privatni upisnik godine 1836. a zatim nasljedno u posjed obitelji Radović. Stranj nosi povijest mečenja grožđa, čuvanja vina u bačvama i transport čuvenim "Ponosom" do "Trstene" ili Crkvica. ***************** Na završnoj priredbi u vrtiću, u togama, od vrtićkih dana oprostila se Luna, Nika i Leon, a teta Ivana uručila im je diplome za sudjelovanje na Vrtićkoj olimpijadi. 34 ************** Za novu predsjednicu glazbe izabrana je gđa. Ankica Tomić. Organizirani su bali za završne poklade "bali ko oganj, balalo se cilu noć". Uobičajeno za Sv.Petra budnica kroz selo, glazba na groblju i uvečer koncert uz gostovanje Limene glazbe iz Stona. U organizaciji TZ, glazba jednom mjesečno svira na promenadi u Orebiću. Početkom srpnja glazba pojačana članovima iz Stona, Metkovića i Trebižeta gostuje na Međunarodnoj smotri limenih glazbi iz Češke, Mađarske i Hrvatske u Daruvaru, pod vodstvom meštra Dražena Laskača. Daruvar je grad 125 km udaljen od Zagreba, podno Papuka u zapadnoj Slavoniji. To je stari grad , ali presudno za njegov razvoj bio je dolazak plemenitog Antuna Jankovića 1745. godine. Grad tada dobiva današnji oblik, gradi se termalno lječilište, dobiva naziv Daruvar što na mađarskom znači ždralov grad ili točnije ždralov dvorac prema preljepom baroknom Jankovićevom dvorcu iz 1771. godine. Ždral iz grba Janković danas je simbol grada Daruvara, a obnovljeni dvorac danas je djelomično dostupan za razgledavanje. Najprepoznatljive zgrade su centralna blatna kupka, Antunova kupka, Ivanova kupka, Julijev park, Parohijska crkva, crkva Presvetog Trojstva koja je zbog specifičnog izgleda, kupola i dva tornja, privlačila pozornost mnogih putopisaca. Poznata je daruvarska pivovara, vina graševina, pinot bijeli i sivi, chardonay bijeli, sauvignon i bijeli rajski rizling. Predsjednica i meštar uz ostale predstavnike bili su na prijemu kod odgovornih grada. U tri dana održana su četiri uspješna koncerta i to tri u Daruvaru i jedan u Lipiku, 25 km od Daruvara, poznatom po lipičkim toplicama, mineralnoj vodi i konjima lipicancima. Revijalni , veseli, dalmatinski topli program dobio je najvećii pljesak. Slijedeće godine, glazbe iz Češke i Daruvara dolaze u Potomje. Hvala Daruvaru na dobrom prijemu uz onu poznatu "ako Bog da vraćamo se opet". Za Dan Oluje 5.8. 2014. godine HN glazba svira u Orebiću. 35 Posjet Konavlima U svježe srpanjsko jutro našli smo se pred Maticom. Fra Josip vodi članove zbora na izlet. Krećemo radosni, pjevamo, zahvaljujemo Bogu za lijepo vrijeme i molimo za sretan put. Prva stanica nam je Cavtat. Šećemo obalom do crkve Gospe Sniježne. Razgledavamo crkvu, molimo, palimo svijeće. Divimo se umjetninama starih majstora. Uz Vlaha Bukovca tu je svoja djela ostavio i naš Celestin Medović. Nekad, ranije, bili smo ovdje kada je gvardijan bio fra Frano. Sada su tu pavlini, a mi se penjemo put Pridvorja gdje nas čeka taj isti fra Frano, koji je nekad uspješno vodio naš zbor. Dočekao nas je pod platanom, pred samostanom sv. Vlaha. Dugo se nismo vidjeli. Pozdravljamo se srdačno, razmjenjujemo informacije. Svetu misu u crkvi Uznesenja sv.Križa služi fra Josip uz naše čitanje i pjevanje. Pod tim križem Gundulić je ispjevao „ Suze sina razmetnoga“. Domaćin nas je pozvao u klaustar. Stol je pun osvježavajućih pića. Razgovor ugodni. Za nas je pripremio žubor vode na sredini vrta i objasnio zašto tu, kao u svim klaustrima nema „pucala“. Razgledali smo povrtnjak, vinograd i voćnjak. Ovdje ima vode pa je raslinstvo bujno i u vrijeme vrućega ljeta, a posebno ove godine. Sjedili smo pod platanom i još razgovarali, a onda smo se oprostili s jedinim čuvarom samostana, crkve i groblja pridvorskih bratima. Vozimo se uskom cestom kroz konavoski krajolik: šuma, makija, vinogradi pa ledina, masline, vrtovi...tako dok se pred našim očima nije ukazao predivan prizor: rječica Ljuta, bistra kao kristal ispod gostionice Monković. Sišli smo s ceste prema obali. U sjeni lovora postavljen stol. Vitka stabla popela se visoko pa se negdje gore ispreplela granama i ne daju suncu na nas. Povjetarac lagano pirka, 36 voda šumi. Mi se smjestili i uz aperitiv od domaće travarice, višnjevice i orahovice krenula je prva pjesma „ Lijepo ime Josip“ pa „Lijepo ime društvo“. Uskoro nam je poslužen ručak slastan i obilat, uz domaće vino. Ljubazni domaćini trude se da nam u svemu ugode. „Tko želi palačinke s marmeladom, čokoladom ili sirom? Kavu malu, veliku, s mlijekom ili kapućino?“. Dečki zapisuju, razmazili se mi pa izvolijevamo. Oko nas još neki stolovi i gosti, a mi glasni. Raspjevali se, raspričali. Opustili se, baš nam se nikud ne žuri. Sunce je zagrijalo jače pa se kroz granje reflektira na vodi i pomalo nas diraju zrake. Zaista nam je lijepo zajedno. U predvečerje smo se vratili doma uz molitvu i pjesmu . Hvala fra Josipu što nas je okupio i priredio nam ovaj prekrasni doživljaj. Nada Lušić Bože Ti sve znaš i vidiš, znaš me,znaš sve moje. Sve one rane što krvare, noći i zore i molitve Bože,molitve, u tvojim su rukama sklopljene ruke moje. I osim tebe gotovo nikog nemam, ti znaš svaki moj zatomljen jecaj i kako me lome i dušu i ramena mi lome, ne daj, ne daj da me slome. I znaš kada su projurili, na molećivi pogled nisu stali, a sve su znali. Takvi ne staju , a niti se kaju. Bože, ti si onaj koji sve piše, molim te pomozi jer ne mogu više, srce mi kuca sve tiše. Marina Borovina 37 Palačinke sa šljivama Potrebni sastojci za palačinke: 3 dl mlijeka; 2 dl mineralne vode; 3 žumanca i 1 cijelo jaje; mala žlica šećera; malo soli i 2 žlice ulja; oko 20 dag brašna (6 žlica) Za nadjev: pola kg mladog sira (Vindija); 3 dcl kiselog vrhnja; 10 dag šećera i 1 vanilija; 2 jaja; 2 žlice griza; malo cimeta, korica limuna, šljive Od navedenih sastojaka ispecite palačinke. Šljive operite i izvadite koštice. Pospite ih šećerom, cimetom, vanilijom i limunovom koricom. Izmiješajte i ostavite da stoje u toj mirisnoj mješavini dok pripremite nadjev od sira. Uz sir dodajte jedan dio šećera, sol, griz i dvije trećine vrhnja te izmiješajte da se svi sastojci spoje. Od dva bjelanjca umutite čvrsti snijeg s preostalim šećerom, pa i njega umiješajte u sir. Svaku palačinku premažite nadjevom i uzdužno poredajte četiri do pet šljiva, jednu do druge. Savijte ih i stavljajte u namazanu rostijeru. Preostala dva žumanca izmiješajte s ostatkom vrhnja i prelijte preko palačinki. Zapecite u vrućoj pećnici. Poslužite ih tople, a dobre su i hladne. U vrijeme kad nema šljiva na granama, a imate ih u zamrzivaču, slobodno ih upotrijebite za ovaj slatkiš, bit će dobar. U slast !!!! Anita Ostoja 38 ŠALE  Luka nije bio politički istomišljenik, kao drugi mještani. Pitaju Ivana ljudi iz drugog sela :-“Pa što to ne valja u Luke?“. „Ma on ti je dobar, pošten ali nije čestit !“, kaže Ivan.  Rina je bila mala kad je čula da trube „rorama“. Kad su joj roditelji objasnili na koga se to odnosi, ona reče :“Daj mi mama rog, da ja malo zatrubim dundu Kristu „.  Nudili jednom čovjeku piće. -“Neću, fala vam pio sam u Trpnju“ odgovori on. A iz Trpnja mu je trebalo dva sata pješke dok je došao u Kunu.  Ratno doba. Baldo ide selom i sreta njemačke vojnike. Oni mu nešto govore, a on to ne razumije. Svejedno im reče: “Ja šlafen tute kod Mare .“  “Je li danas petak, oli u subotu ?“,- upita starica unuku !  Nikola sjedio i jeo doručak. Došao mali sin, pa ga gleda. „Što me gledaš, oli ne vidiš da je i meni malo ?!„- reče Nikola. DOBROTVORI za broj 51. i 52. Žene Potomja, Petar Krističević, Dunja Rusković, Marija Vrkatić, Franica Sinković, Marija Jurović, Općina Orebić, Milka Koludrović, Nataša Gustini- Medović, Zore Tolj Žutanović, Gašpar Harlović, FSR Orebić, Antonija Vuković, Marija Jerković Glasnović, Dunja Palaversa, Miro Medović, Jadranka Radović, Jadranka Čaveliš, Mira Cibilić, Branka Špaleta, Neda Žitković, N.N., Vesna Jakić Cestarić, Ljiljana Jakić, Kasica Delorite, Nikola Bobanović Svima od srca zahvaljujemo ! 39 GLASILO ŽUPE UZNESENJA MARIJINA 20243 Kuna - tel/fax 020 742033 Predstojnik (gvardijan) fra Josip Vidas 099 5902251 fra Vito Smoljan 099 6975025 www.ofm-sv-jeronim.hr Urednički odbor Fra Josip Vidas Nina Vodopić Fotografije Neven Fazinić Božo Prnić Tehnička obrada Marina i Roko Palihnić Izdaje Župni ured Kuna – Pelješac Tisak Topgrafika Velika Gorica Za internu upotrebu, izlazi povremeno ****************************************** Slike na omotu: Procesija Delorite 2014. – velika i male 2.str. kip gospe Delorite u Matici 3.str. Stara fotografija Kune 4.str. Gospino cviće – kantarion, ljekovita biljka 40 Gospina trava (Kantarion) - Hipericum perforatum L. Glasilo župe Uznesenja Marijina 20243 Kuna - tel./fax 020/742 033 Izdaje: Župni ured Kuna - Pelješac Tisak: “topgrafika” Velika Gorica Za internu uporabu, izlazi povremeno