Piovono formiche carnivore e altre inezie

alessandro salvi
ALESSANDRO
SALVI
Rominjaju mravi
Rominjaju
mravimesožderi
mesožderi
i druge
sitnice
druge sitnice
Piovono formiche
Piovono
formichecarnivore
carnivore
e altre
inezie
altre inezie
Alessandro Salvi
Rominjaju mravi mesožderi
i druge sitnice
Piovono formiche carnivore
e altre inezie
I. izdanje
Biblioteka Orgazam na dar
knjiga 1.
Urednik
Aron Hrelja
Alessandro Salvi
Rominjaju mravi mesožderi
i druge sitnice
Piovono formiche carnivore
e altre inezie
1. izdanje
Nakladnik
APEIRON d.o.o.
52210 Rovinj, Gripole - Spine bb
tel./fax. ++385 (0)52 830-660
e-mail:[email protected]
www.apeiron.hr
Za nakladnika
Aron Hrelja
Grafička priprema, oblikovanje i prijelom
David Ivić
Tisak
„Grafomark“ d.o.o. - Zagreb
Tiskano u Hrvatskoj - Printed in Croatia
Apeiron © Alessandro Salvi, prosinac 2011.
ISBN 978-953-56931-0-9
Alessandro Salvi
Rominjaju mravi mesožderi
i druge sitnice
Piovono formiche carnivore
e altre inezie
I. izdanje
Preveo s talijanskoga / Tradotto dall’italiano da
Roman Karlović
Predgovor / Prefazione
Nelida Milani
Rovinj, 2011.
PREFAZIONE
A
utoironico, graffiante, struggente, implacato, amaro, divertente,
romantico, affascinante e scontroso, poco razionale e qualche volta
ragionevole e insomma questo e quello, in un andirivieni di contrasti
che scoraggerebbe chiunque avesse la malaugurata intenzione
di inscatolarlo in questa o in quella poetica, chiamarlo a difesa di
un’etica o di un ambiente. Di difficile classificazione, ma di grande
forza innovatrice e immediata fruibilità, Alessandro Salvi presenta una
fisionomia decisamente originale nel panorama letterario nostrano.
Una radice di disagio esistenziale e di irrequietezza, la dissipazione
come modello di vita, una disposizione a cogliere i tratti corposi della
realtà e a respingere ogni mondo ideale pur chiedendo a tutti i costi
e insaziabilmente una vita più ampia, uggia di uomini e di cose e di
sé, tensioni intellettuali, spirito d’indipendenza, turbamenti religiosi,
disincanto amabilmente sprezzante, desiderio di essere trasportato
dalle correnti delle passioni verso un impossibile (bari)centro - sono le
caratteristiche che contrassegnano il percorso poetico del talentuoso
giovane poeta rovignese.
E la grande passione per il succedersi delle parole che mostrano il
cuore semantico sotto la corteccia, procedendo per contrapposizioni,
per accumulazioni, per seduttrici assonanze, consonanze e rime interne,
per estrose trovate, per accostamenti bizzarri, secondo un armamentario
retorico che lui padroneggia con la volontà ed il coraggio della
sperimentazione. Nulla è affidato al caso. Sarebbe inopportuno andar
a scomodare Jakobson e tutte le funzioni del linguaggio. Qui interessa
mettere in evidenza soprattutto, o almeno in modo particolare, la
funzione poetica, cioè il linguaggio stesso, la sua funzione volta ad
attirare l’attenzione sulla forma dell’espressione. Solo quella interessa
ad Ale, attento com’è alla struttura formale, all’organizzazione interna
del messaggio, al modo in cui esso è realizzato, a una disciplina dello
scrivere, ricavata da un senso della misura e della musicalità.
Provocatorio gioco linguistico, il suo, gioco con finalità estetica, gioco
come affermazione di sé, gioco come esuberanza vitale, ostentazione
commossa o disperata dell’Io. Ma di lui piacciono anche l’ironia e
l’esplicita franchezza, l’ironia sul poeta e sulla poesia, la sfrontatezza e
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
PREDGOVOR
A
utoironičan, zajedljiv, dirljiv, nemilosrdan, gorak, zabavan,
romantičan, čudesan i bespoštedan, ne baš racionalan ali ponekad
razuman, jednom riječju: pomalo od svega, u međusobnom ispreplitanju
oprekâ, koje bi moglo obeshrabriti svakog tko bi se, nevoljan, namjerio
da ga zatvori u ovu ili onu poetiku, hoteći ga upregnuti u obranu neke
etike ili kontekstualizacije. Jer, teško ga je klasificirati, ali zato posjeduje
golemu novatorsku snagu i neposrednu prijemčivost: Alessandro Salvi
očituje neporecivo originalnu fizionomiju u okviru naše književne
panorame. U njemu se predosjeća korijen egzistencijalne tjeskobe i
nemira, rasipanje kao način življenja, spremnost da zahvati putene
crte zbilje i odbaci svaki idealni svijet, dok istovremeno, i pod svaku
cijenu, nezasitno traži i jedan puniji život, obrise ljudi, stvari i samoga
sebe, intelektualne napetosti, neovisan duh, religioznu ustreptalost,
ljupko prezrivo razočaranje, želju da se, iz virova strasti, uspne u neko
nemoguće središte svega – sve su to obilježja koja karakteriziraju
pjesnički put talentiranog mladog rovinjskog pjesnika.
A tako i velika strast prema nizanju riječi, koje razotkrivaju
semantičku srž pod svojom korom i služe se oprekama, gomilanjima,
zavodljivim asonancama, konsonancama i unutarnjim rimama, britkim
dosjetkama, neobičnim prispodobama, s pomoću retoričkog alata
kojim pjesnik vlada s ljubavlju i smjelošću za eksperimentiranje. Ništa
tu nije prepušteno slučaju. Nije potrebno uvlačiti u igru Jakobsona i sve
funkcije jezika. Ovdje želimo samo i nadasve istaknuti poetičku funkciju,
dakle jezik sam, njegovu funkciju privlačenja pozornosti na formu
izraza. Salvija zanima samo potonja, što vidimo iz skrbi za formalnu
strukturu, za unutarnje ustrojstvo poruke, za način na koji doživljava
svoj pjesnički ostvaraj, za disciplinu pisanja koju crpe iz smisla za mjeru
i melodioznost.
Njegova je jezična igra provokativna: igra je to u estetičke svrhe,
igra kao samopotvrđivanje, igra kao životna energičnost, kao – tronuto
ili očajničko – raspojasano jastvo. Međutim, kod Salvija su također
dopadljivi i ironija i izričita iskrenost, ironija o pjesniku i pjesništvu,
drskost i samosvijest njegova pjesnikovanja: najbolji je to protuotrov
dosadi i konformizmu. Pritom on ne ispušta iz vida traganje za smislom
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
la consapevolezza del suo essere poeta: i migliori antidoti alla noia e
al conformismo. Senza tralasciare la ricerca del senso della creazione
poetica stessa, senza alcuna paura di rischiare consegnandoci qua e
là versi di difficili attraversamenti e di spaesamento, di sottintesi non
sempre immediati.
Salvi traffica divertito con le parole. Dell’apparentamento stralunato
dei vocaboli sulla base di una comune musicalità lui ricava un nuovo
senso o, al contrario, di un nonsense finale e inatteso, lui fa la sua cifra
più riconoscibile. Ama modellare le parole alla stregua di un artigiano
consumato, che sa bene come la minima variazione possa cambiare
alla radice la figura del suo manufatto. Basta un niente e si aprono
scenari linguistici impensati, che possono dar luogo tanto al comico
quanto al perturbante. Ed è proprio questa doppia veste ciò che più
affascina in un poeta alla perenne ricerca di quel magico punto in cui
l’apparente insensatezza può rovesciarsi in illuminazione, in senso. Il
double mind lascia ogni tanto trapelare dietro il sorriso alimentato da
questa ininterrotta festa della lingua anche qualche segno di allarme.
C’è di tutto in questo canzoniere: liriche che suonano come
epigrammi, altre come calembour o aforismi scherzosi, altre che
indispettiscono il lettore o mettono a nudo l’ego dell’autore, altre
ancora animate da furia iconoclasta, ma tutte, proprio tutte, sono la
sincera presa d’atto della propria umanità, sono la testimonianza di
un percorso esistenziale, esemplare nella sua irripetibile unicità, volto
alla ricerca di se stesso nel corso della propria crescita, in un ricercato
divertissement di carne e sangue. È questa la cifra peculiare di questa
poesia, è questa la voce inconfondibile di Salvi, lacerata tra l’amore per
il mondo e la fuga da esso, in cui campeggia sempre e comunque l’Io
dell’autore.
Salvi? Occorre prenderlo così com’è, con la sua somma di
contraddizioni, di capovolgimenti e di estremi, le sue idiosincrasie, i
suoi moti ironici e spiritosi, le sue sofferenze tragiche, i suoi pentimenti
e i suoi rimorsi mai risolti, il suo ego sbattuto in faccia a chiunque lo stia
a leggere. E se va bene, occhei, altrimenti, pace.
Nelida Milani
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
samog pjesničkog stvaranja niti se plaši rizika da nam mjestimice pruži
stihove koji govore o teškoj prohodnosti i otuđenju, o nesporazumima
koje nije uvijek lako izgladiti.
Salvi se zabavlja u svojem bavljenju riječima. Nesklapnim prispodabljanjem riječi na osnovu zajedničke im melodioznosti zadobiva
on iz njih nov smisao ili, naprotiv, iz nekog završnog, neočekivanog
besmisla stvara prepoznatljiviju vlastitu šifru. Salvi rado oblikuje svoje
riječi kao iskusan obrtnik, koji dobro zna da i najmanja varijacija može
korjenito izmijeniti izgled njegove tvorevine. Dovoljna je sitnica da se
rastvore dotad nepomišljeni jezični scenariji, koji mogu izazvati kako
komičan tako i uznemirujući učinak. I upravo je to dvostruko ruho
ono što ponajviše zadivljuje u djelu jednog pjesnika koji vječito traga
za onom magičnom točkom na kojoj se prividna besmislenost može
preobraziti u prosvjetljenje, u smisao. Taj double mind svako toliko,
iza smiješka koji se hrani tom neprekinutom gozbom jezika, daje ipak
nazrijeti i poneki znak za uzbunu.
Ima svega u tom kanconijeru: pjesama koje zvuče kao epigrami,
drugih koje se čine kalamburima ili šaljivim aforizmima, još drugih
koje prkose čitatelju ili pak razgolićuju autorov ego, ili pak takvih
koje pokreće ikonoklastički bijes – ali su zato sve one, baš sve, iskreno samoosvješćenje vlastite ljudskosti, svjedočanstvo jednog
egzistencijalnog itinerera, koji je egzemplaran u svojoj neponovljivoj
jedinstvenosti i koji smjera k traganju za samim sobom tijekom vlastitog
odrastanja, u profinjenom divertismanu od krvi i mesa. Upravo je to
ona prepoznatljiva šifra tog pjesništva, i upravo u tome sastoji se
karakteristični Salvijev glas, rastrgan između ljubavi prema svijetu i
bijega od njega, u kojem uvijek i svagda caruje autorovo jastvo.
Salvija, dakle, treba prihvatiti takvim kakav jest, sa svim njegovim
protuslovljima, izvrtanjima i krajnostima, s njegovim idiosinkrazijama,
ironičnim i duhovitim pomacima, tragičnim patnjama, pokajanjima
i neriješenim grizodušjima, s njegovim egom kojim se unosi u lice
svakom tko ga uzme čitati. Pa ako vam se sviđa, u redu, a ako ne, tko
vam je kriv.
Nelida Milani
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Preludio
Voglio farlo con le mie parole
usarle come fossero proiettili
ferirti dove meno te l’aspetti:
farti star male se occorre, provocarti.
Voglio abbattere l’inespugnabile
muraglia della tua meraviglia
per mezzo dell’artigleria pe(n)sante
delle mie parole:
voglio istigarti a pensare.
Voglio uscire dalla gabbia
in cui mi trovo rinchiuso
e altro modo non conosco
se non questo.
E non posso resistere più di tanto
al fascino immenso
di tutto ciò che è vano.
Ti ho deluso, lo so.
Il mio punto di vista
rimane comunque questo.
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Predigra
Hoću to riječima učiniti
kao da su meci
raniti te iznebuha:
neka te i boli, neka te uzruja.
Hoću da srušim neosvojivi
bastion tvoje zadivljenosti
teškom, umnom artiljerijom
vlastitih riječi:
hoću te navesti da misliš.
Hoću van iz kaveza
u kojem čamim
a ne znam kako
drukčije.
Ne umijem dugo odolijevati
neizmjernoj čari
svake ispraznosti.
Razočarao sam te, znam.
Ali to je moje mišljenje
i točka.
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Piovono formiche carnivore
Rominjaju mravi mesožderi
Delirio in Do #
La poesia non sta tra noi. Non più.
Cerchiamola nel bottone mancante
di una camicia color marrone, nel
tampone usato gettato per terra tra
vari rifiuti, tra gli sputi e i mozziconi
nelle sale d’aspetto delle stazioni
di raccordo. Anzi no, meglio non cercarla
perché la poesia è come la morte,
prima o poi sarà lei a farsi viva.
E li sento i passi di lei che agogna
nei lunghi e bianchi corridoi
della mia insonnia popolata da insetti
come falene o zanzare, quando mi metto
ad ascoltare il flusso delle correnti sotterranee
dell’impianto idraulico della mia mente
mentre il rubinetto suggerisce
goccia dopo goccia l’infinita storia
che corre lungo i tubi logori e
sfiniti di tanto assurdo correre invano
(forse mente, e piange per niente...).
Ma poi arriva il nano che abita il mio cervello,
a smuovere i cardini – instabili e ossidati –
a girare le chiavi nella serratura arrugginita
della mia precaria solitudine; a destarmi
col freddo sudore come di chi è appena uscito
da un incubo per entrarci in un altro
altrettanto insolito ed affascinante
quanto uno strumento di tortura medioevale.
12
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Delirij u C-duru
Poezije među nama nema. Ne više.
Potražimo je u otpalom gumbu
smeđe košulje, u rabljenom
tamponu bačenom na tlo među
različitim smećem, među ispljuvcima, čikovima
u čekaonicama usputnih
postaja. Ili još bolje, ne tražimo je
jer pjesništvo je kao smrt,
prije ili poslije javi se samo.
A čujem mu korake prepune žudnje
u dugim bijelim hodnicima
moje nesanice nastanjene kukcima
poput noćnih leptira i komaraca, kad stanem
osluškivati šum podvodnih struja
hidrauličnih instalacija mog uma
dok slavina nagoviješta
kaplju za kapljom, beskonačnu povijest
koja teče iskrzanim cijevima
iscrpljenim od tolikog uzaludnog hoda
(a možda laže, i bez razloga plače…).
Ali onda iskrsne patuljak, žitelj u mom mozgu,
i pomiče šarke – rasklimane i oksidirane –
pa zavrti ključ u zahrđaloj bravi
neizvjesne mi samoće; da me trgne
hladnim znojem, kao kad istupiš
iz noćne more pa ulaziš u drugu
isto tako neobičnu i divotnu
kao srednjovjekovna sprava za mučenje.
13
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Come ho visto la luce
Il mio dio è morto.
Niente paura! lui lo sa
ed io pure, che tanto poi risorge
più forte di prima ogniqualvolta
lo si dà per morto.
Il mio dio è morto,
avete letto bene,
ma il suo corpo è presente
e sta benone, ciò nonostante.
Ne conservo l’essenza
– come se niente, dico niente
fosse accaduto –
tra i prodotti da me conservati
e riposti tra le scatolette di tonno,
il paté di maiale,
il latte andato a male
e i peperoni piccanti.
Passano intanto i giorni,
in un vortice di cifre,
derby della domenica e calendari,
ogni tanto muore un papa,
scadono i passaporti
e mutano gli atlanti mentre
accumulo gli anni
che sulle spalle mi porto
senza contarli più gli affanni
mentre il frigo si svuota
e riempie,
come sempre del resto.
14
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Kako sam ugledao svjetlost
Mrtav je moj bog.
Al ne boj se! on zna,
a znam to i ja, da će još uskrsnuti
i jači nego prije svaki put
kad misliš da je umro.
Mrtav je moj bog,
dobro ste pročitali,
no tijelo mu je prisutno
i krepko još, usprkos svemu.
Sačuvao sam njegovu suštinu
– kao da se ništa, kažem: ništa
dogodilo nije –
među proizvodima što čuvam ih
spremljene kraj konzerva od tune,
svinjske paštete,
usirenog mlijeka
i feferona.
A prolaze dani,
u vrtlogu brojki,
nedjeljnih derbija i kalendara,
svako toliko umre neki papa,
isteknu putovnice
i promijene se atlasi dok
sabirem godine
koje na leđima nosim
i više ni ne brojim nedaće
dok se hladnjak prazni
i puni,
kao uvijek, uostalom.
15
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Non annoto più
i sogni, mi hanno stufato
pure loro.
Niente: un giorno qualunque
cerco la birra, non il cibo
e tremo
mentre arranco nell’intento
di sentire la fredda lattina
entro il mio pugno chiuso.
Resta imbarazzato il mio volto,
come un dio in disuso
– freddato a tradimento –
quando nel frigo vedo solo lei:
...la luce.
16
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Više ne bilježim
snove, dosadilo mi je
i to.
Ništa: jednog običnog dana
potražim pivo umjesto hrane
i zadršćem
dok šepam hoteći
oćutjeti ledenu limenku
u stisnutoj šaci.
Posramljena lica,
kao zastarjeli bog
– rashlađen na prijevaru –
kad ugledam u hladnjaku tek nju:
… svjetlost.
17
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
c’è un lama inciso su un piatto di rame
da qualche parte c’è una porta aperta
e forse anche la ragazza che amo
nella mia stanza un pavone passeggia
dipinge l’aria
con ogni gesto rubato al silenzio
io intanto penso a qualcosa che ho visto
ma non ricordo bene cos’è stato
forse era un sogno
sta di fatto però che ultimamente
niente mi sembra reale io sogno
eppur son sveglio
poi vaglio il peso e veglio fino a che
non m’addormento e nuovamente sogno
18
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
ima jedna ljama otisnuta na bakrenom tanjuru
negdje su otvorena vrata
i možda djevojka u koju sam zaljubljen
mojom sobom šeta se paun
oslikava zrak
svakim pokretom ukradenim tišini
dotle mislim o nečem što sam ugledao
ali ne sjećam se što je točno bilo
možda je to bio san
činjenica je ipak da u zadnje vrijeme
ništa ne izgleda mi stvarno ja sanjam
a opet sam budan
pa odvagnem težinu i bdijem sve dok
ne zaspem i usnem drugi san
19
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Cadere
cadere
rincorrendo
il basso
sfracellarsi
in fondo
precipitare
come un’anguria
nella folle
sua corsa
e la fine
sua quando
mostra matura
la rossa sua
polpa e i semi
NERI
come pensieri
di potenziale
suicida
20
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Padati
padati
goneći
nizinu
smrskati se
dolje
sručiti se
kao lubenica
u ludoj
jurnjavi
i njen
kraj kad
plane zrelo
meso joj i koštice
CRNE
kao misli
potencijalnog
samoubojice
21
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Musica a manetta
musica musica
il volume a manetta
alto a tal punto
che più non è musica
bensì rumore
tanto per non pensare
al trascorrere abissale delle ore
scaraventare le note contro il muro
annientare i muri e le barriere
e con forza
spingerli in fondo alla notte
quasi fossero una sveglia
che strilla per svegliarci
il più delle volte
di malumore
22
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Glazba do daske
glazba glazba
pojačana do daske
tako glasna
da više nije glazba
nego buka
samo da ne mislim
na bezdano protjecanje sati
smrskam tonove o zid
razorim zidove i prepreke
silovito ih
pogurnem duboko u noć
kao da su budilica
koja trešti da te probudi
najčešće
zle volje
23
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Notturno rovignese
Da sconsolato viandante che si rispetti
ho anch’io i piedi sanguinanti, e sotto
di essi una strada da percorrere
e scelte che poi, comunque, mi pentirò
d’aver fatto...
Le sconnesse vie della notte girovaga
non portano ad alcun luogo, questo
è certo; ma chi sa dirmi allora
il motivo per il quale il gabbiano
(non sarò mica il solo a sentirlo, spero...)
straccia la quiete della notte
straziando la mia veglia
d’irriducibile insonne?
24
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Rovinjski nokturno
Kao pravom, neutješnom putešesniku,
i meni su stope krvave, i
pod njima je cesta kojom imam kročiti
i odluke zbog kojih ću se jednom
pokajati…
Rastrojeni puti lutalačke noći
ne vode na odredište, u to
nema sumnje; ali tko će mi objasniti
zašto galeb onda
(nadam se da to i drugi slute…)
dere spokoj noći
trgajući moje bdjenje
nepopravljivoga nesanika?
25
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
L’amore è un liquore andato a male
L’amore è un liquore andato a male,
più dolce del miele
facilita il comporre
poesie. Ma quando muore
in bocca lascia un sapore amaro
e nel ricordo brucia
come su una ferita aperta
brucerebbe il sale.
Amore non si dice
perché non significa
niente di preciso.
E porta male.
È un liquore
che abbiamo bevuto
incoscientemente
tutto d’un fiato, e
va bevuto solo
se in cielo intagliata come nel cartone
la luna brilla
come una moneta
non ancora del tutto
arrugginita.
26
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Ljubav je pokvareni liker
Ljubav je pokvareni liker,
slađi od meda
pomaže u sastavljanju
pjesama. Ali kad ugine
ostavi gorak okus u ustima
a u sjećanju peče
kao što na otvorenoj rani
pekla bi sol.
Ne kaže se Ljubavi
jer to nema neko točno
značenje.
I donosi zlo.
To je liker
koji smo popili
nesvjesno
naiskap, i
pije se samo
ako na nebu izrezan kao od kartona
blista mjesec
kao kovanica
što još nije sasvim
zahrđala.
27
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Schizzo per un volto di ragazza
Sei pallida in volto
e il tuo sguardo
nasconde un viale
dove anni or sono
camminammo
incontro all’alba.
Come in un sogno.
Un viale ricoperto
di foglie,
un altrove
dove le nostre
mani si incontrarono
in un attimo
per sempre.
Era d’autunno, e il viale
era ricoperto
di foglie
mentre
la luna lassù in cielo
splendeva
come un dente
dorato
dentro il sorriso
di un morto.
28
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Skica za djevojačko lice
Lice ti je blijedo
a iza pogleda
skriva se aleja
kojom prije mnogo godina
hodali smo
ususret svitanju.
Kao u snu.
Aleja prekrivena
lišćem,
kao neka onostranost
u kojoj naše
ruke susrele su se
u jednom času
zauvijek.
Bila je jesen, i aleja
prekrivena je bila
lišćem,
dok je
mjesec gore na nebu
sjao
kao pozlaćeni
zub
u osmijehu
mrtvaca.
29
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Guardavo le tue forme
Guardavo le tue forme, forse prive di contenuto
(ho bevuto, si che ho bevuto... quanto, non lo so).
Guardavo le tue forme, puntandoti il mirino
diritto al cuore, segregato dentro un petto
portatore, forse, dell’unico tuo difetto
(non dirò quale, non vorrei apparire volgare).
Guardavo le tue forme, e non trovavo parole
o aggettivi da affibbiare ai tuoi attributi, e mandavo
al diavolo tutti i sonetti, i madrigali e i canti,
le muse, i versi immortali e i pianti... le forme
ammalianti prive di contenuto.
30
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Gledao sam ti obline
Gledao sam ti obline, možda lišene suštine
(popio sam, naravno da jesam… koliko, ne znam).
Gledao sam ti obline, ciljajući nišanom
ravno u srce, izdvojeno u prsima
što možda nose jedinu ti manu
(neću reći koju, da ne ispadnem prost).
Gledao sam ti obline, i nalazio nisam riječi
ni pridjeva da pričvrstim uz tvoje odlike, i poslao sam
kvragu sve sonete, pjevanja i madrigale,
muze, besmrtne stihove i žalopojke… obline
čarne, lišene suštine.
31
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Chiederti scusa? Per cosa?!
Immagino dovrei chiederti scusa
ora, ma sinceramente non ricordo
le parole che t’ho detto l’altra sera
(quale?)...
per farti intendere quanto sei speciale
per me, o almeno quanto lo eri
ieri o ieri l’altro, quando ti dissi
una parola o frase che ora non
mi sovviene per nessuna ragione
al mondo... (non la ricordo, tutto qua!)
e mi mordo la lingua di modo
che vi esca dalla punta della stessa
la presunta bugia sincera pronunciata
ripeto, una sera, quando si stava
ancora insieme.
32
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Da ti se ispričam? Zašto?!
Valjda bih se trebao ispričati
sad, no iskreno ne spominjem se
riječi koje sam ti rekao te večeri
(kad li je to bilo?)…
da ti objasnim koliko si posebna
u mojim očima, ili bar koliko si bila
takva jučer ili prekjučer, kada sam ti rekao
onu riječ, rečenicu, koje se sad
ne sjećam nizašto
na svijetu… (zaboravio sam, eto!)
pa si grizem jezik da bih
istisnuo mu iz vrška
onu kanda iskrenu mi laž izgovorenu
ponavljam, te večeri, kad još smo
bili skupa.
33
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Enjoy the silence
E prima e dopo c’è solo il silenzio
l’unico in grado di dar voce... dire
l’inenarrabile rogo interiore
cui non riesce dar tregua né l’assenzio
né tantomeno queste mie parole.
Nella disparità di questa lotta
nessuno è vincitore né perdente
ognuno fa quel che gli piace (...pare
sia il migliore dei modi per placare
il carnefice che in ognuno giace).
Ho troppe cose da dire, mi dico,
troppe parole ho taciuto. Ripeto:
sbaglio sempre, non ne azzecco mai una...
Dentro lo specchio immortale io muoio.
34
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Enjoy the silence
A prije i poslije samo je tišina
ona jedina može dati glas… izreći
neizrecivu nutarnju lomaču
koju ne smiruje ni apsint
a kamoli ove riječi.
U nesrazmjeru te borbe
nema pobjednika ni poraženih
svatko radi što hoće (...jer, čini se,
tako ćeš najbolje umiriti
krvnika koji čuči u svakome od nas).
Kažem si, previše toga imam za reći,
previše sam toga prešutio. Ponavljam:
stalno griješim, svaki put promašim.
Unutar besmrtnog zrcala zamirem.
35
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Parla il geloso in preda all’ira
dovessi incontrarti stasera
guarda che lo faccio
che ti piaccia o meno
ti sputo in faccia
e ti mordo l’orecchio
te lo strappo e poi
me lo attacco al portachiavi
come la coda di un coniglio
starai più attenta in futuro
con chi chiavi
te lo assicuro
36
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Govori ljubomornik bijesan
da te noćas sretnem
slušaj, napravit ću to
pa sviđalo se to tebi ili ne
pljunut ću ti u facu
ugristi te za uho
otkinuti ga a onda
zakačiti ga na privjesak za ključeve
kao zečji rep
ubuduće ćeš paziti
s kim se kačiš
vjeruj mi
37
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Seguimi...
T’invito al rito supremo
e premo il grilletto estremo
del supplizio. Con sì lieto
abbandono m’abbandono
al gratificante vizio
di questo fuoco fantastico
entro il cui magico cerchio
io brucio.
38
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Pođi za mnom...
Zovem te na uzvišeni
obred, pa okidač krajnji
trgnem za martirij. Sretno,
opušteno prepuštam se
čarnom poroku u rûke,
ognju tom, u magnovenju
pa u začaranom krugu
izgaram.
39
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
*
Un dio pentito mi offriva da bere
per poi svignarsela senza pagare,
mi adesca allora e s’avvicina bella
una ninfa un po’ tossica e anoressica.
Mi chiede rime amorose e bucoliche
e le bevande che mi porge, alcoliche,
le bevo senza chiedermi il perché.
È un angelo dalle ali in nero lattice,
al collo una collana e un amuleto
(quale segreto cela questo simbolo?),
e mentre penso a quale sia il suo dramma
propone di appartarci insieme in bagno.
Accetto, ma...al momento decisivo:
due di picche! (non c’ho il preservativo).
40
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
*
Raskajani neki bog častio me pićem
pa zbrisao ne plativši;
tad namami me, prilazeći, lijepa
nimfa – napušena, sparušena.
Htjelo joj se versâ ljuvenih i pastorale.
Popio sam ponuđenu mi žesticu
ne pitajući ništa.
Anđeo je to, krilâ crnih, rešetkastih,
oko vrata nosi ogrlicu s talismanom
(koja li se tajna skriva iza tog simbola?),
i dok se pitam koja li je njena drama
predlaže mi da se sklonimo u zahod.
Prihvatio sam. Međutim, kako to već biva,
sjetih se da ostao sam bez prezervativa.
41
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
*
Tra un giocatore di pallacanestro
e un poeta, il cestino assume opposti
significati – non so se mi spiego.
42
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
*
Što je košarkašu koš, to nije
pjesniku. Jer jednom jedno znači,
drugom drukčijom nijansom zrači.
43
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
Io non posso cantare i prati in fiore,
le vostre belle cose, i vostri sogni...
Io parlo d’altro, facco i miei bisogni:
tramuto in canto questo mio livore.
44
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
Opjevati ne znam procvale doline,
lijepe stvari, snove vam i žal…
Pjevam tek o onom što mi sine:
pretačem u pjesmu gorak jal.
45
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
O di questo o di quello o di quell’altro
noi parliamo di qualcos’altro (sempre!).
Ognuno mente come meglio sa
e manco n’è cosciente!?
se parla lo fa solo per parlare
o perché vuole ottenere un favore.
Se ci penso sto male...
meglio allora non pensare e... tacere.
46
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
Ili o ovom ili o onom ili o nečemu drugom
mi (uvijek!) govorimo o nečemu drugom.
Svatko laže najbolje što zna
a da toga nije ni svjestan.
Govori tek zato da govori
ili da se izbori za uslugu.
Kad se toga sjetim, bude mi zlo…
zato bolje ne misliti… i zašutjeti.
47
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Poesia di merda
«quando si è nella merda
fino al collo, non resta
che cantare.»
Samuel Beckett
merda
merda in scatola
merda nelle vene
merda nelle catene di montaggio
merda nel paesaggio
merda su carta igienica spalmata sulla corteccia di un faggio
merda ovunque e nell’aria
merda soffice e solitaria
merda cacca di mosca cagata su merda tortanuziale di vacca
MERDA MERDA MERDA
solo e soltanto merda
canto ed innalzo
un monumento
un tempio di merda
– speriamo immutabile
resti nel tempo –
per glorificare
l’escremento
MERDA
48
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Govno od pjesme
„kad si u govnima
do grla, nema ti druge
nego zapjevati.“
Samuel Beckett
govno
govno u konzervi
govno u žilama
govno na pokretnoj traci
govno u pejzažu
govno na wc-papiru razmazano na bukovu koru
govno posvuda i u zraku
govno meko i samotno
govno kaka od muhe posrano na govno svadbenutortu od
krave
GOVNO GOVNO GOVNO
i samo i jedino govno
pjevam i podižem
spomenik
hram govna
– nadajmo se nagristi
neće ga vrijeme –
da slavimo u njemu
izmet
GOVNO
49
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Quando sarò un poeta famoso
Quando sarò un poeta famoso
abbondantemente in sovrappeso
eternamente vestito di grigio
canterò il riposo di me stesso
seduto sul mio culo obeso:
mediterò sui temi più seri
e di conseguenza più cari
ai dotti critici letterari.
Avrò fatto carriera, e i miei
aforismi e pensieri saran tradotti
persino nei dialetti più impopolari
dell’intero globo.
Quando sarò un poeta famoso
le mie opere complete
(rilegate in pelle, ovviamente)
sfameranno le tarme e i topi
delle biblioteche di mezzo mondo;
con la corona d’alloro posata
sulla mia saggia testa pelata,
scriverò come se fosse adesso:
nel verso verso il mio disprezzo.
50
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Kad budem slavan pjesnik
Kad budem slavan pjesnik
obilato pretio
vječito u sivom
pjevat ću o svojoj mirovini
sjedeći na tustoj pozadini:
razmišljat ću o krupnim pitanjima
u kojima nalaze čari
načitani kritičari.
Ostvarit ću karijeru, i moje će
mudrosti i misli prevesti
na manje popularne govore
što na svijetu tavore.
Kad budem slavan pjesnik
sabrana će moja djela
(u kožnom uvezu, dakako)
moljcima i miševima mnoga ljeta
biti hrana širom svijeta.
S lovor-vijencem
na ćelavoj i mudroj glavi
napisat ću kao ovog časa:
u mom stihu tek se prezir glasa.
51
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
La mente
« L’occhio che guarda non può vedere se stesso »
detto zen
La mente mente costantemente: sempre.
Ma non solo ed esclusivamente
a se stessa.
52
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Um
„Oko koje gleda ne vidi sebe“
Zen izreka
Um što kaže, laže – tu ništa ne pomaže.
Ali da pomislio ne bi, da mu je draže
lagati samom sebi.
53
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Piovono formiche carnivore
Non mi resta che scrivere
giacché vivere
significa vedere
il proprio volto
riflesso su uno specchio
d’acqua
calmo alla pari
di un gatto castrato.
Non mi resta che scrivere:
piovono formiche carnivore.
54
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Rominjaju mravi mesožderi
Mogu još jedino pisati
jer disati
znači gledati
vlastito lice
u zrcalnom odrazu
u vodi
mirnoj kao
uškopljeni mačak.
Mogu još jedino pisati:
rominjaju mravi mesožderi.
55
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Noia
Capita spesso
di non far niente
per tutta la durata
di una dura giornata
...piena di interrogativi,
...piena di sigarette spente,
...piena di niente.
Niente: la mia giornata
piena di nuvole di fumo,
come quando sazio di tanto digiuno,
verso nella pagina stanca
lo squallore di queste ore grigie.
Ore appese al muro
come vestiti smessi
dentro vecchi armadi:
oggetti inutili di un passato presente
che non vuol dire niente.
Perché inutile,
...anzi di più:
ingombrante.
56
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Dosada
Dogodi se često
da ništa ne radim
za cijelog trajanja
napornog dana
…punog dilema
…punog ugašenih cigareta
…punog ničega.
Ničega: moj dan
pun oblaka od dima,
kao kad, sit gladovanja,
izlijem na umornu stranicu
bijedu ovih sivih sati.
Sati ovješenih o zid
kao iznošena odijela
u starim ormarima:
beskorisne stvari prisutne prošlosti
koja ne znači ništa.
Jer je beskorisna
…štoviše:
smeta.
57
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Il mio passatempo preferito
Il mio passatempo preferito
è mettermi un dito nell’orecchio
per vedere
– mentre invecchio –
se cambia
il colore
del mio cerume
58
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Moja omiljena razonoda
Moja je omiljena razonoda
staviti prst u uho
i pogledati
– dok starim –
mijenja li se
boja
mog ušnog voska
59
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Epitaffio dell’epigono futurista
Fu
turismo
60
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Nadgrobni natpis futurističkog epigona
Fuj
turizam
61
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Dolore
correndo verso il bagno
col mignolo del piede ho colpito
la gamba di una sedia
62
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Bol
trčeći u kupaonicu
malim prstom na nozi udario sam
u nogu od stolice
63
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Poesiola da mezzo litro
quest’oro che nella mia pupilla brilla
reca in sé il sole ogni ora del giorno
le tue labbra bella cercherò
– nascosto tesoro –
affinché diano tregua alle mie pene
al mio pene la corona d’alloro
64
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Pjesmuljak od pol litre
to zlato što mi se ljeska u zjenici
u sebi nosi sunce svakog danjeg časa
usne ću ti ljepotice potražiti
– skriveno blago –
da nađe smirenje moja muka
lovor-vijenac poslije fuka
65
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Acrostico
Forse queste affilate stilettate
Offenderanno a morte i miei nemici.
Tu invece dici che son sol stronzate
Triviali, solo banali artifici,
Inopportune e rabide trovate.
Tu aggiungi: “...gli esiti poco felici”.
Io me ne infischio e mi diverto; state
Solo lontani con i vostri, strabici
Tra l’altro, sguardi. Mai perdonerai
Reo me stesso d’aver osato tale
Offensivo e violento affronto. Non
Nego d’aver esagerato; sai,
Zebedeo sei, oltreché stronzo. Vale
Ora aggiungere soltanto: “cuiòn!”.
66
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Akrostih
Još bi mogo taknuti moj žalac
Eventualno nekog protivnika,
Bio žalac pravi kapitalac
Ili dio jeftinoga trika
Spjevanog iz hira, bez manira.
Elem, to što gledaju me krivo,
Stalno, trebalo bi da me dira;
Evo dakle: jebe mi se živo.
Ljutite se koliko vam drago,
Ali reći ću vam da ste smeće,
Čimavice, smradovi i blago.
Iako oprostiti mi neće
Nasrtaj na uzvišenu čast,
Odzdravljam im: vadite mi mast.
67
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Ars (im)poetica
Se fossi un pastore tedesco
desidererei essere una chiave inglese:
un attrezzo o arnese atto a riparare
guasti e storture provocati da mani
poco attente, o inesperte. Non un
cane di razza, una qualsiasi razza di cane
fedele al proprio padrone, no
non mi va proprio.
Meglio riparare strutture che abbaiare
a delle persone senza conoscerle neppure.
Meglio un freddo attrezzo che un cane fedele
a una qualsiasi testa di cazzo.
68
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Ars (im)poetica
Da sam njemački ovčar
htio bih da sam francuski ključ:
alat ili pribor za popravljanje
kvarova i krivina izazvanih neopreznim
i neiskusnim rukama. Ne
čistokrvan pas, neka od psećih vrsta
vjernih svom vlasniku, ne
to mi baš nije po volji.
Bolje popravljati naprave no lajati
na ljude a da ih uopće ne poznaješ.
Bolje hladan alat nego pas, vjeran
svakom seronji koji naiđe.
69
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Da dentro il pozzo
Iz dubine bunara
***
rondine nera
tracci un haiku nell’aria
...è primavera
***
giorno di paga
fegato, su! preparati
oggi si beve
***
niente da dire
sicché mi contraddico
e dico: niente!
72
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
crna lastavice
u zraku iscrtavaš haiku
…evo proljeća
***
danas je plaća
gore glavu! poslije
idemo nešto popit
***
nemam što reći
pa si upadam u riječ
i kažem: ništa!
73
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
sbuca talvolta
brutto come una talpa
... senso di colpa
***
da dentro il pozzo
una rana gracida
sogna l’oceano
***
sento una voce...
l’eterna eco, là dentro
una conchiglia
74
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
pomoli se katkad
ružan kao krtica
… osjećaj krivnje
***
iz dubine bunara
krekeće žaba
sanja ocean
***
čujem glas…
vječnu jeku, tamo u
školjci
75
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
navigo abissi
dove nessuno ancora
disse parola
***
Non ho più voce.
Taccio di fronte al muro
d’indifferenza.
***
grifoni immoti
nel cielo sopra Cherso
e nel mio verso
76
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
plovim bezdanima
u kojima još nitko
nije progovorio
***
Ostao sam bez glasa.
Šutim pred zidom
nehaja.
***
nepomični supovi
creskim nebom lete
u pjesmu slete
77
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
la notte scende
col suo passo di talpa
sbronza...mi sveglia
***
un nuovo giorno
sorge col sole d’alba
scialba promessa
***
hmm... dovrei scrivere
un haiku su Rovigno?
...non mi va proprio.
78
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
spušta se noć
krtičjim korakom
kao pijana… trgnem se
***
novi dan u osvit
sviće uz sunce iz leda
blijeda obećanja
***
hmm… da pišem
haiku o Rovinju?
…možeš mislit.
79
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
s’è fatto giorno
della notte brandelli
bruciano al sole
***
chi grida aiuto
affoga più in fretta di
chi sa tacere
***
stupisce sempre
l’ebbrezza d’ogni attesa
...a cosa fatta.
80
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
razdanilo se
dronjci noći
gore na suncu
***
tko viče upomoć
utopi se brže od
onoga tko mudro šuti
***
uvijek te začudi
pijanstvo iščekivanja
…kad je sve gotovo
81
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
vento d’aprile
come per scherzo spogli
le inibizioni
***
spuma marina
sciaborda sugli scogli
fresco biancore
***
un boato dentro
una conchiglia... il mare
tra il dire e il fare
82
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
travanjski vjetre
kao u šali svlačiš
inhibicije
***
morska pjena
oplakuje škoje
svježa bjelina
***
tutnjava u
školjci… pučina bijela
od riječi do djela
83
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
la luna pesa
stasera piena come
i miei coglioni
***
mare di seta
sgualcito dalla brezza
riposi pago
***
luna emaciata
dai poeti cantata
... ti vedo stanca
84
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
mjesec oteščao
večeras pun kao
moja jaja
***
svileno more
lahorom pogužvano
počivaš sito
***
iscprljena luno
pjesnička kruno
… umorna si, vidim
85
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
gravida nuvola
lentamente scompare
l’ombra del giorno
***
notte di guardia
lungo i bianchi corridoi
della mia insonnia
***
è una farfalla
fissata da uno spillo
su un muro bianco
86
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
trudni oblak
polako iščezava
sjena dana
***
noć dežurstva
duž bijelih hodnika
moje nesanice
***
leptir je to
priboden pribadačom
na bijeli zid
87
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
***
seguito a scrivere
nonostante mi ignorino
...ci ho preso gusto
***
eccolo il verso
...con tutto l’universo
immerso in esso
88
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
***
i dalje pišem
makar me ne šljive
…baš mi je gušt
***
evo jedan stih
sastavljen iz svih
stvari univerzuma
89
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Per non desistere
Noi proviamo in questa notte a scrivere
della vita e della morte. (...)
Non è semplice chiedere questo; è come sedurre il destino,
ma nell’opera è l’opera. Il merito e il valore
ce ne disinteressiamo.»
Beppe Salvia (Potenza, 1954 – Roma, 1985)
Protiv odustajanja
„Nastojimo noćas pisati
o životu i smrti. (…)
Nije to lako zahtijevati; kao da zavodimo kob,
ali u djelu je djelo. Zasluga i vrijednost –
ne marimo za to.“
Beppe Salvia (Potenza, 1954. – Rim, 1985.)
Lungo gli argini del tuo sguardo
Sostando talvolta lungo gli argini
del tuo sguardo, ti ho vista spiarmi
mentre ti guardavo.
Un vento forte
ma forte da far tremare tutti
i carri e le orse, investiva la tua aria assorta.
Anche queste parole più non mi appartengono
e non distinguo più la tua voce dalla mia.
Sei qui, e la tua presenza si fa viva e reale:
ora nelle pagine bianche del tempo
ora nell’infinito spazio del non detto.
L’ansia mi scuote e la paura di perderti
qualora mi sfiori l’idea di una tua dipartita,
e i veli dell’oblio vedo avvolgermi
allora, stritolarmi mentre t’inseguo
tra le bianche colonne di questo
mio mondo insonne.
92
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Duž rubova tvog pogleda
Zastao bih katkada duž rubova
tvog pogleda, i vidio da viriš
dok te promatram.
Snažan vjetar
tako snažan da su od njega zadrhtala
Kola i Medvjedice, preplavio je tvoju zamišljenost.
Pa ni te riječi više mi ne pripadaju
i ne lučim više od tvoga moj glas.
Tu si, i prisutnost ti je živa sad, i stvarna:
sad na bijelim stranicama vremena,
sad u beskonačnom prostoru nerečenog.
Tjeskoba me uzdrma, i strah da te ne izgubim
kad god okrzne me pomisao da odlaziš,
i vidim gdje me velovi zaborava obavijaju
tada; gnječeći me dok te slijedim
među bijelim stupovima ovog
mojeg nesanoga svijeta.
93
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Eri tu
Eri tu la sola a popolare i miei pensieri.
Nomade, ti eri persa e vagavi esausta
nel mio cuore allora deserto,
arso, pieno di fuochi fatui e qualche miraggio.
Ti abbeveravi ai pozzi delle mie nascoste oasi,
ricordi?
Era l’acqua della sorgente alla cui fonte
ti sporgesti intenta a bere
a generare il silenzio che vi vigeva da padrone.
Io ero il re di cuori assenti,
io ero il padrone e possidente
di quell’enorme desolata distesa deserta
piena di pietre e arsura
con solo un’oasi nascosta
e qualche miraggio.
94
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Bila si
Bila si jedina stanovnica mojih misli.
Izgubljena nomatkinja, iscrpljena, lutala si
u mom tada pustom srcu,
opaljenom, punom divljih ognjeva i poneke fatamorgane.
Napajala si se na zdencima mojih skrivenih oaza,
sjećaš se?
Bila si voda izvora na čijem vrelu
sagnula si se da piješ, pomno,
da stvoriš tišinu što je ondje gospodarila.
Ja bio sam kralj odsutnih srdaca,
ja bio sam gospodar i posjednik
te goleme, tugaljive i puste goleti
pune kamenja i opaljenog raslinja
s tek jednom skrivenom oazom
i ponekom fatamorganom.
95
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Commiato
Alcuni ci dicono di essere sorpresi
nel vederci ancora belli e intelligenti,
chissà se è vero?
Ammirano la forza fiorita
dalla ferita infertaci dall’altrui debolezza.
Era il prezzo da pagare.
È vero, non conoscemmo altro inchiostro
che non fosse il nostro sangue.
Sembrano lontane ora
le albe cosparse di guazzi
nel cui fondo fangoso
affogarono le nostre lune.
E le notti amare trascorse
a mirare il fondo spesso
di un bicchiere troppo spesso vuoto.
Ecco come è morta la speranza.
Ecco come sono sopravvissuto
alla sua fine immensa.
96
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Rastanak
Kažu nam neki – iznenađeni su
što nas još vide pametne i lijepe,
ne lažu li?
Dive se procvaloj snazi
rane, nanesene nam tuđom slabosti.
To je bila cijena.
Istina, druge tinte nismo upoznali
osim svoje krvi.
Daleka se čine sad
svitanja posuta lokvama
na čijem blatnom dnu
utopili su se mjeseci naši.
I gorke noći, provedene
promatrajući tusto dno
čaše što je često bila prazna.
Eto, tako umrije nada.
Tako sam preživio
njen beskonačni kraj.
97
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Prima
Dichiarai guerra alle parole
con le parole, onesto non vi pare?
Ma subito dopo disertai
il campo di battaglia cercando
rifugio nell’angusto anfratto del silenzio.
Ciò mi è costato caro. Ora li sento
ridere i miei avversari e gridare
su un megafono agghiaccianti frasi
impossibili da decifrare.
E mi tocca lottare contro gli affanni
per farmi capire. Per farmi rispettare.
98
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Kao prvo
Rat riječima navijestio sam riječima,
pošteno, zar ne?
Ali smjesta dezertirao sam
s bojišta, ištući
zaklon u tijesnom procjepu tišine.
Skupo me to koštalo. Sad čujem
gdje dušmani se moji smiju i izvikuju
s razglasa jezive rečenice
koje ne znam dešifrirati.
I valja mi se boriti s mukama
da bi me razumjeli. Poštivali.
99
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
A proposito di questo che vado scrivendo
Questo che vado scrivendo
non ha niente a che fare con la poesia.
È rumore, bisbiglio, fastidio, verità mia...
cosa che accade ma indegna di qualsivoglia attenzione.
Questo che vado scrivendo non è poesia, no, ci
mancherebbe.
È il resoconto di un viaggio da fermo,
il lamento di una pietra che si consuma
perché erosa dal vento e dalle onde del tempo.
È il fruscio delle foglie che più non lo senti
perché sommerso da rumori più forti
come quello di un traffico impazzito,
di megafoni perforanti, cacofonici slogan, sirene e allarmi...
È il dibattersi muto di un pesce fuor d’acqua,
il nodo in gola di uno condannato ingiustamente
cui più niente e nessuno può aiutare.
Questo che vado scrivendo
è questo niente che vado scrivendo
e nient’altro che questo:
niente di niente.
100
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Glede onoga što pišem
Ovo što pišem
nema veze s pjesništvom.
Buka je to, žamor, gnjavaža, tek moja istina…
stvar što se desi ali nedostojna pažnje.
Ovo što pišem, ne, pjesništvo nije; taman posla.
Putopis je to nepomična putnika,
žalopojka kamena što troši se
jer načet vjetrom i valovima vremena.
Šušanj je to lišća koje više ni ne čuješ
uronjen u glasniju buku –
sumanutog prometa,
prodornih zvučnika, kakofonije parola, uzbuna i sirena…
Nijemo je to trzanje ribe na suhom,
knedla u grlu nepravedno osuđenog
komu više nitko i ništa pomoći ne može.
Ovo što pišem
tek je ovo ništa koje pišem
i ništa više:
ama baš ništa.
101
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Quando niente ha senso
Non c’è niente da dire...né tantomeno da aggiungere...
Ci fosse almeno un minimo di buonsenso che mi dica
un qualcosa oltre a tutto quello che è già stato detto...
(Grigio e immobile come un sacco di cemento
dentro una carriola arrugginita.
Ecco come mi sento.)
Non c’è più fiducia in niente e in nessuno
e anche la poesia è diventata in fin dei conti
poco più di una sega mentale.
E allora prendimi per mano,
troveremo di sicuro un accordo
ne sono più che certo;
una sequenza giusta di note e tessuti,
un posto insomma... dove poter stare al sicuro.
E soli.
Trasmettimi il morbo della felicità
ma fallo con affetto e che l’effetto
non tardi a venire,
purché non debba più tardi avvertire
il dovere di amarti.
102
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Kad ništa nema smisla
Ne znam što bih rekao… što da još dodam…
Da mi bar mrvica zdravog razuma natukne
nešto povrh svega što je već rečeno…
(Siv i nepomičan kao vreća cementa
u zahrđaloj karioli.
Tako se osjećam.)
Ne uzdam se više ni u što i ni u koga
a i pjesme mi na kraju balade nisu
puno više od mentalnog izdrkavanja.
Zato, uzmi me za ruku,
naći ćemo valjda neki kompromis
siguran sam u to;
neki fini slijed nota i teksture,
kao mjesto… da se tamo sklonimo.
Samo ja i ti.
Zarazi me virusom radosti
ali blago i blagovremeno
molim te,
samo da kasnije ne osjećam dužnost
da ti uzvratim ljubav.
103
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Rivalsa
Quanta ingiustizia vissuta sulla mia pelle
e quanta acredine in quelle parole,
come lame avvamparono nella mia carne
straziata e poi esposta alla derisione
e al disprezzo più comune.
Ho dovuto mio malgrado imparare
la stolta lingua della rabbia, dell’orrore e della paura
nelle nere ore del nulla
quando appariva un’avvenente fanciulla
la morte; e vagavo frugando
nelle discariche della speranza
spogliato di ogni certezza
piegato nella mia affranta figura.
Ma ora sembra sia acqua passata.
Ho scelto il mio deserto
e non sono più solo.
Ho trovato me stesso
quale mia unica dimora.
104
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Odšteta
Koliko li nepravde proživljene na vlastitoj koži
i koliko gorčine u onim riječima,
kao sječiva planule su mi u rastrganom
mesu, izloženom poruzi
i prostom preziru.
I protiv svoje volje, naučio sam
maloumni jezik bijesa, strave i bojazni
u crnim satima ništavila
kad bi se pojavila ljepolika djeva
smrt; i lutao sam kopajući
po deponijima nade
lišen svakog pouzdanja
pognuta i lomna lika.
Ali to je, čini se, sad lanjski snijeg.
Odabrao sam svoju pustinju
i više nisam sam.
Pronašao sam samog sebe
kao jedini svoj stan.
105
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Mi arrangio come posso
Mi arrangio come posso, guadagno quel poco
che basta per essere una parte
di questo qualcosa che mi circonda
e che infine è quel tanto che mi occorre
per sentirmi qualcuno.
Trascorro la maggior parte del mio tempo
tra la gente e mi sento voluto bene.
Anche con le donne pare vada per il meglio.
Sembra sia passato il nembo che oscurava il mio sole.
Se dio vuole vedrò di migliorare ulteriormente.
Ora mi basta poco, o niente, per essere felice.
E c’è chi la pensa diversamente da me,
ma ciò non mi turba. Anzi.
Mi sembra d’aver capito finalmente
che tutte le strade che conducono alla serenità
passano attraverso il viale del dolore
e che non esiste gioia senza sacrificio.
Ma domani dovrò difendere con tutte le mie forze
questo per cui ho combattuto e sofferto tanto.
Contro una realtà cruda e vera, guardarla
dritta negli occhi e affrontarla con la sola
arma a mia disposizione: la parola.
Questa è la mia arma d’ordinanza,
non una qualsiasi pistola.
106
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Snalazim se kako znam
Snalazim se kako znam, zaradim ono malo
koliko mi treba da budem dio
tog nečeg što me okružuje
što mi je na koncu potrebno
da budem netko i nešto.
Većinu svog vremena provodim
među ljudima, i osjećam da sam im drag.
I sa ženama, kako se čini, dobro napredujem.
Rasplinuo se, valjda, oblak što mi je zastirao sunce.
Ako bog da, još ću poraditi na sebi.
Sad mi treba malo, ili ništa, da budem sretan.
Ima ih i koji se ne slažu sa mnom,
ali to me ne brine. Naprotiv.
Mislim da sam napokon shvatio
da svi putovi koji vode u vedrinu
prolaze alejom boli.
Ali sutra morat ću obraniti svom snagom
ono za što sam se borio i propatio.
Surovu, istinitu zbilju pogledati
u oči, zaratiti s njom uz jedino
čime se tučem: riječju.
To je, umjesto pištolja,
moje službeno oružje.
107
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Ma questo dolore
Ma questo dolore dopotutto non è male,
a quanto pare mi fa crescere e conoscere.
È per mettermi alla prova, vedere fino a dove
sono disposto a proseguire. E da solo:
passo dopo passo.
Il dolore mi rende grande.
E non sto parlando mica di debolezza, ora.
Nella stanchezza che in nessun modo mi spezza
sta la mia forza. Nell’assenza di una via
d’uscita sta la mia fede in una salvezza.
Questo tanto per dirvi
che non ho nessuna intenzione
di gettare la spugna.
108
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
Ali ta bol
Ali ta bol, na kraju krajeva, i nije loša,
kako se čini, od nje rastem i spoznajem.
Stavlja me na kušnju, da vidimo dokle
sam spreman ići. I to sâm:
korak za korakom.
Bol me čini većim.
I ne, ne govorim o slabostima.
U zamoru što me nipošto ne slama
leži moja snaga. U odsuću
izlaza leži vjera u spas.
Naime, samo da znate:
nije mi na kraj pameti
da dignem bijelu zastavu.
109
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
A
lessandro Salvi (1976) vive da sempre a Rovigno. Sue poesie e
testi di varia natura sono apparsi sia su carta che web. Tradotto
in macedone, sloveno e croato, nonché incluso nelle antologie: “La
ricognizione del dolore” (2007), a cura di Pietro Pancamo e “Il segreto
delle fragole 2010” (2009), a cura di Elio Pecora e Luca Baldoni. Nel 2008
è uscito dalle stampe il suo libro di versi d’esordio “Piovono formiche
carnivore e altre inezie” (Aletti editore). È detentore di due primi premi e
di una menzione onorevole, per la poesia in lingua italiana, al concorso
d’arte e cultura Istria Nobilissima.
110
Alessandro Salvi
PIOVONO FORMICHE CARNIVORE E ALTRE INEZIE
A
lessandro Salvi (1976.) oduvijek živi i radi u Rovinju. Pjesme i prozu
objavljuje u periodici. Pjesme su mu prevođene na makedonski i
uvrštene u antologije La ricognizione del dolore (Progetto Babele,
2007., ur. Pietro Pancamo) i Il segreto delle fragole 2010 (Lietocolle,
2009., ur. Elio Pecora i Luca Baldoni). Zbirka Rominjaju mravi mesožderi
i druge sitnice (Piovono formiche carnivore e altre inezie, naklada Aletti)
objavljena je u izvorniku 2008. Dobitnik je prve nagrade za pjesništvo
na talijanskom jeziku na natječaju Istria Nobilissima.
111
Alessandro Salvi
ROMINJAJU MRAVI MESOŽDERI I DRUGE SITNICE
Indice
PREFAZIONE
Preludio
Piovono formiche carnivore
Delirio in Do #
Come ho visto la luce
***
Cadere
Musica a manetta
Notturno rovignese
L’amore è un liquore andato a male
Schizzo per un volto di ragazza
Guardavo le tue forme
Chiederti scusa? Per cosa?!
Enjoy the silence
Parla il geloso in preda all’ira
Seguimi...
*
*
***
***
Poesia di merda
Quando sarò un poeta famoso
La mente
Piovono formiche carnivore
Noia
Il mio passatempo preferito
Epitaffio dell’epigono futurista
Dolore
Poesiola da mezzo litro
Acrostico
Ars (im)poetica
Da dentro il pozzo
***
***
***
***
4
8
10
12
14
18
20
22
24
26
28
30
32
34
36
38
40
42
44
46
48
50
52
54
56
58
60
62
64
66
68
70
72
74
76
78
Kazalo
PREDGOVOR
Predigra
Rominjaju mravi mesožderi Delirij u C-duru
Kako sam ugledao svjetlost
***
Padati
Glazba do daske
Rovinjski nokturno Ljubav je pokvareni liker
Skica za djevojačko lice
Gledao sam ti obline
Da ti se ispričam? Zašto?!
Enjoy the silence
Govori ljubomornik bijesan
Pođi za mnom...
*
*
***
***
Govno od pjesme
Kad budem slavan pjesnik
Um
Rominjaju mravi mesožderi
Dosada
Moja omiljena razonoda
Nadgrobni natpis futurističkog epigona
Bol
Pjesmuljak od pol litre
Akrostih
Ars (im)poetica
Iz dubine bunara
***
***
***
***
5
9
11
13
15
19
21
23
25
27
29
31
33
35
37
39
41
43
45
47
49
51
53
55
57
59
61
63
65
67
69
71
73
75
77
79
***
***
***
***
***
Per non desistere
Lungo gli argini del tuo sguardo
Eri tu
Commiato
Prima
A proposito di questo che vado scrivendo
Quando niente ha senso
Rivalsa
Mi arrangio come posso
Ma questo dolore
80
82
84
86
88
90
92
94
96
98
100
102
104
106
108
***
***
***
***
***
Protiv odustajanja
Duž rubova tvog pogleda
Bila si
Rastanak
Kao prvo
Glede onoga što pišem
Kad ništa nema smisla
Odšteta
Snalazim se kako znam
Ali ta bol
81
83
85
87
89
91
93
95
97
99
101
103
105
107
109
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Sveučilišna knjižnica u Puli
UDK 821.131.1(497.5)-1
SALVI, Alessandro
Rominjaju mravi mesožderi i druge
sitnice = Piovono formiche carnivore e
altre inezie / Alessandro Salvi ; preveo s
talijanskoga , tradotto dall’italiano da Roman
Karlović ; predgovor, prefazione Nelida
Milani. – 1. izd. – Rovinj : Apeiron, 2011.
- (Biblioteka orgazam na dar ; knj. 1)
ISBN 978-953-56931-0-9
Njegova je jezična igra provokativna:
provokativna: igra
igra je
jeto
touuestetičke
estetičkesvrhe, igra
kao samopotvrđivanje,
igra kao životna
energičnost,
kao – tronuto ili
svrhe,
igra kao samopotvrđivanje,
igra kao
životna energičnost,
očajničko
– raspojasano
jastvo.
kao
– tronuto
ili očajničko – raspojasano jastvo.
Međutim, kod Salvija su
su također
također dopadljivi
dopadljivi ii ironija
ironijaiiizričita
izričitaiskrenost,
iskrenost,
ironija oi pjesništvu,
pjesniku i pjesništvu,
drskost i samosvijest
ironija o pjesniku
drskost i samosvijest
njegova njegova
pjesnikovanja:
najbolji
je protuotrov
to protuotrov
dosadi
i konformizmu.
pjesnikovanja:
najbolji
je to
dosadi
i konformizmu.
Nelida Milani
Cijena:
55kn // 7€
7€
Cijena: 55kn