PRIRUČNIK ZA INTERNU UPORABU Pripremio: Damir Kurek

PRIRUČNIK ZA INTERNU UPORABU
Pripremio: Damir Kurek
Sadržaj
1.
Uloga i značenje zaštite na radu i normativno
reguliranje zaštite na radu……………………………………………... 1
2.
Mehanički izvori opasnosti……………………………………... 2
3.
Radni prostor i okolina. Opasnosti od padova i
radovi na visini ……………………………………………………….. 7
4.
Opasnosti od električnog udara…………………………………. 10
5.
Opasnosti od štetnih i otrovnih tvari……………………………. 16
6.
Opasnosti od buke i vibracija…………………………………… 17
7.
Opasnosti od štetnih zračenja…………………………………… 18
8.
Opasnosti od nepovoljnih klimatskih uvjeta rada………………. 18
9.
Opasnosti od požara i eksplozija………………………………... 19
10. Osobna zaštitna sredstva………………………………...………..… 22
11. Prva pomoć……………………………………………………….…. 25
12. Čovjekov životni i radni okoliš…………………………………….... 32
13. Prilog……………………………………………………………..….. 33
1. ULOGA I ZNAČENJE ZAŠTITE NA RADU I
NORMATIVNO REGULIRANJE
Zadaća zaštite na radu je smanjenje broja nezgoda, profesionalnih oboljenja i materijalnih gubitaka nastalih
zbog zastoja u radu.
Nezgoda na radu je svaki neželjeni i neplanirani događaj koji ima za posljedicu ozljedu ( ubod, posjekotinu,
prijelom i sl. ), zdravstveno oštećenje radnika ili materijalne gubitke ( šteta, lom, zastoj u proizvodnji i sl. ).
Posljedica oštećenja zdravlja radnika na radu je profesionalno oboljenje.
Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske iz 1993. godine u Hrvatskoj se svake
godine na radu ozljedi u prosjeku oko 30 000 radnika, od kojih oko 100 izgubi život. To znači da se u prosjeku u
Hrvatskoj svakog dana ozljedi 150 do 160 zaposlenika, odnosno 18 do 20 svakog sata. Svaki se 41. zaposlenik u
Hrvatskoj tijekom godine povrijedi na radu, a bolovanje u prosjeku traje 23 radna dana.
Mjere zaštite u poduzeću dužno je provoditi rukovodeće osoblje i svaki zaposlenik u svom djelokrugu rada.
Shodno tome, svi rukovodeći i izvršni zaposlenici koji samostalno obavljaju radne zadaće, moraju se
osposobiti za rad na siguran način.
Zbog nepoštivanja pravila zaštite na radu može odgovarati svaki zaposlenik, bez obzira na funkciju,
odnosno poslove i zadatke koje obavlja. Zbog povrede radnih dužnosti zaposlenik može odgovarati svojoj
organizaciji. Za prekršaj može biti kažnjen novčanom kaznom od organa nadzora, odnosno suca za prekršaje, a
ako su djela društveno opasna može odgovarati i krivično, te biti kažnjen novčano ili zatvorom.
Ako se zaposleniku ipak dogodi nezgoda na poslu, on mora odmah obavijestiti o tome svog neposrednog
rukovoditelja.
Procjena opasnosti je postupak kojim se utvrđuje razina rizika na radnom mjestu od ozljede na radu ili
profesionalne bolesti te poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje
zaposlenika.
Stručnjak zaštite na radu provodi nadzor nad provedbom mjera zaštite na radu.
Uspješno položenim testom učenik stječe pravo na rad uz nadzor nastavnika.
Služba za sustav zaštite 112
ima za zadaću podizanje operativne spremnosti i osposobljenosti centara 112. Stoga služba planira, predlaže i
koordinira implementaciju suvremene tehnologije u centre 112. O svim otkrivenim opasnostima obavješćuje, a po
potrebi uzbunjuje građane, pravne osobe, tijela državne uprave, spasilačke službe, nadležne djelatnike civilne
zaštite i druge nadležne jedinice Državne uprave.
Temeljni zadaci ….
Obveze i prava radnika
Radnik je dužan osposobiti se za rad na siguran način kada ga na osposobljavanje uputi poslodavac. Dužan
je obavljati poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu propisanih odredbama zakona,
propisima donesenim na temelju njega, drugim propisima, uputama poslodavca, odnosno njegovih ovlaštenika i
uputama proizvođača strojeva i uređaja zaštitnih sredstava i radnih tvari.
Radnik je dužan pri radu koristiti propisana osobna zaštitna sredstva.
Radnik ima pravo odbiti rad ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu
primijenjena propisana pravila zaštite na radu i zbog takvog postupanja ne smije biti doveden u nepovoljniji
položaj.
2. MEHANIČKI IZVORI OPASNOSTI
Mehaničkim izvorima opasnosti smatraju se oni koji uzrokuju mehaničke povrede. To su udarci, prignječenja,
posjekotine i sl. Do mehaničkih povreda dolazi od predmeta u stanju mirovanja ili gibanja. Tako se npr. opasnosti od
mehaničkih povreda javljaju pri rukovanju ( ili u njihovoj blizini ) oštrim i šiljatim predmetima, rotirajućim
predmetima, na mjestima uklještenja, u blizini predmeta koji se giba pravocrtno i sl. Osim toga, opasnosti su i dijelovi
stroja koji mogu odletjeti iz stroja ( npr. otpuštanje dijelova ). To se može spriječiti samo ispravnim održavanjem i
kontrolom.
Mehanički izvori opasnosti pri uporabi oruđa za rad, uređaja i mehaniziranih alata
a) Opasnosti kod kružnog gibanja
To su strojni dijelovi koji se kružno gibaju, npr. različite
osovine, vratila, spojke, rotirajući komadi tijekom obrade na
tokarskom stroju i sl. ( slika 1. ). Opasnosti kod tih elemenata
povećavaju se s brzinom njihove rotacije.
No bez obzira na brzinu, oni predstavljaju opasnost ako nisu na
određeni način zaštićeni. Čak i savršeno glatke osovine i vratila
mogu zahvatiti kosu ili odjeću zaposlenika. To se može spriječiti
ispravnom zaštitom svih osovina postavljenih do 2 m iznad poda.
Slika 1. Opasnosti kod kružnog gibanja
Velika su opasnost strojni dijelovi koji se kružno gibaju, a
međusobno su u takvom odnosu da se između njih mogu
ukliještiti dijelovi tijela ili odjeća zaposlenika ( slika 2. ).
Slika 2. Primjeri uklještenja kod paralelnih vratila koja se
okreću u suprotnim smjerovima
b) Opasnosti kod pravocrtnog gibanja
Pravocrtno gibanje u području elemenata za prijenos gibanja mnogo je rjeđe od kružnog, a takvi su strojni
dijelovi gotovo isključivo zatvoreni u kućištu, pa su opasnosti puno manje. U slučajevima kada postoje takvi
elementi, opasnost od uklještenja između njih i okolnih čvrstih dijelova stroja je veća. Zato ih je potrebno sasvim
zaštititi ili ograditi, kako bi se zaposlenicima onemogućio pristup dok su u pogonu ( slika 3. ).
Slika 3. Opasnosti kod pravocrtnog gibanja
c) Opasnosti na mjestima radnog postupka
Tipični slučajevi ovih opasnosti javljaju se kod probijanja, odsijecanja, savijanja, prešanja i sl. Najveća je
opasnost tamo gdje se materijal obrađuje. Takva je mjesta potrebno dobro zaštititi, jer u protivnom može doći do
teških povreda koje gotovo uvijek završavaju gubitkom prstiju ili šake, a mogu imati i teže posljedice ( slika 4. )
Slika 4. Opasnosti kod radnog postupka
Osnovne vrste zaštitnih naprava
Čvrste, odnosno nepomične zaštitne naprave
a
Slika 5. a i b Nepomične zaštitne naprave
Glavna im je karakteristika da se za vrijeme rada ne mogu pomicati, pouzdano zaštićuju i zaposlenik ih ne
može ukloniti.
b) Zaštitne naprave za blokiranje
Povezane su tako s mehanizmom stroja da nije moguć radni hod stroja dok je naprava pomaknuta i ne
zaštićuje mjesto radnog postupka ( slika 6 ).
c) Automatske zaštitne naprave
Svrha im je onemogućiti pristup zaposleniku u opasnu zonu za vrijeme radnog hoda stroja ( slika 7 ).
Slika 6. Primjer zaštitne naprave za blokiranje
Sika 7. Automatska zaštitna naprava
Osnovna pravila zaštite na radu pri upravljanju strojevima (predavanje)….
Mehanički izvori opasnosti pri uporabi ručnog alata
Najčešći uzrok nezgoda pri rukovanju ručnim alatom je neispravan alat. Iako to nije dopušteno ponekad se
za rad rabe ključevi sa slomljenim ili istrošenim čeljustima, neodgovarajućeg oblika i dimenzija, izvijači sa
slomljenim drškama i neodgovarajućih dimenzija, labavo nasađeni ili oštećeni čekić, tupe pile, tupi sjekači,
savijeni izvijači, turpije bez drški i sl. ( slika 8 ).
Slika 8 a i b ispravni i neispravni ručni alat
a)
Uporaba čekića
Slika 9.
A - Pravilno držanje čekića: palac i kažiprst se
obaviju oko drške čekića;
B - Nepravilno! Čekić se drži prekruto i previše
naprijed;
C - Pravilno! Prst je uz glavu čavla pa nema opasnosti
od udarca;
D - Nepravilno! Čavao se drži previše nisko, može se
omaknuti, pa će čekić udariti po prstu.
b) Uporaba sjekača
Slika 10.
a - Pravilna oštrica sjekača
b - Pravilno držanje sjekača
Slika11.
a - Nepravilan način prihvaćanja čekića i pogled usmjeren u sjekač - treba gledati u sječivo;
b - Pravilno držanje sjekača i čekića, te gledanje preko naočala u sječivo.
c)
d)
c) Uporaba izvijača
Slika 12. Vrhovi izvijača samo su na prve dvije slike pravilni, jer širina vrha i dubina vijka odgovaraju utoru
na vijku.
Slika 13.
a - Pogrešno je držati ruku ispod izvijača jer on može iskliznuti;
b - Pravilan rad s izvijačem.
d)
Uporaba kliješta
Slika 14.
a i b - Nepravilan rad s kombiniranim kliještima
Ručni alati i pribor s oštrim i šiljatim dijelovima se ne smiju nositi u džepovima radne odjeće.
Zaposlenici kada zajednički prenose na ramenu neki dugačak predmet ( cijev ili šipku ), moraju se poredati
po visini i to tako da je prednji kraj tog predmeta podignut uvis.
Najčešći uzroci nezgoda pri radu s alatom su:
- neispravan alat ( uporaba ključeva s polomljenim i istrošenim čeljustima, neodgovarajućih oblika i
dimenzija; uporaba izvijača sa slomljenom drškom i neodgovarajućih dimenzija; uporaba labavo nasađenih ili
oštećenih čekića; uporaba tupih pila, tupih sjekača, savijenih turpija, turpija bez drške i sl. ),
- uporaba alata u pogrešne svrhe ( na način na koji se on inače ne koristi ili u svrhu za koju nije namijenjen,
kao što je npr. uporaba ključa umjesto čekića za zabijanje čavala, turpije umjesto odvijača ili poluge; uporaba
ključa s većim otvorom čeljusti nego što je širina matice; uporaba kliješta umjesto ključa; uporaba neizoliranih
alata pri radu s uređajima pod naponom ),
- neispravan način rada ( ne poštuju se ispravni radni postupci kao npr. držanje predmeta u ruci za vrijeme
obrade turpijanja, piljenja, odvijanja i sl., tj. bez postavljanja na čvrsti oslonac; rezanje predmeta nožem u smjeru
tijela, udaranje kaljenim alatom po površini drugog kaljenog predmeta, držanje ručice čekića blizu glave čekića,
produženje ručice ključeva pomoću cijevi, poluga i sl. ),
- neispravno odlaganje alata ( na povišenim mjestima i sl. ).
Primjeri neispravnog načina rada:
Neispravno odlaganje alata:
UPUTE ZA SIGURAN RAD
Neispravan ručni alat ne smije se upotrebljavati. Svaki dan prije početka rada i tijekom rada
treba provjeriti ispravnost alata.
Alat koji se ne može popraviti treba odmah baciti. Popravak alata obuhvaća kaljenje udarnih
ploha, osiguranje čvrstoće i žilavosti, brušenje svih reznih ploha, pojačavanje čeonih ploha, namještanje i
oblikovanje ručica.
Držak i ručice moraju biti od tvrdog drva ili drugog materijala pravilno oblikovani i nasađeni,
odnosno učvršćeni.
Čeone plohe alata po kojima se udara moraju biti ravne, bez naprslina, pravilno zaobljene i termički
oblikovane. Svi rezni alati, kojima se reže, brusi, siječe i sl., moraju uvijek biti oštri. Tupi alat je
opasan.
Sve predmete koji se obrađuju ručnim alatom treba odgovarajuće učvrstiti na radnom stolu.
Za različite radne postupke treba odabrati samo odgovarajući alat.
Alat ne smijemo odlagati po podu ili policama s kojih može pasti. Alate s oštricama ili reznim
plohama treba odlagati u posebne kutije ili torbe.
Ručni alat se ne smije prenositi u džepovima radnog odijela, jer može uzrokovati ozljede pri saginjanju
ili padu radnika.
Pri dodavanju alata s oštrim i šiljastim dijelovima alat treba dati iz ruke u ruku i to tako da se pruža dio
na kojem je ručica.
Kod nekih radova s ručnim alatima obvezna je uporaba zaštitnih naočala ili štitnika za oči i lice ( za
zaštitu od letećih čestica ), zaštitnih pregača, rukavica, zaštitnih potkoljenica, pa i cipela s čeličnom
kapicom ( za zaštitu od oštrih alata, kao što su noževi, sjekire, sjekači ili teške poluge ).
UPAMTITE
Prije početka rada obvezno pregledati ručni alat.
Za svaki posao upotrijebite odgovarajući ispravan alat. Ako nemate odgovarajući alat, nemojte
počinjati posao.
Prije početka rada razmislite kako ćete upotrijebiti ručni alat. Ako niste sigurni u ispravnost nekog radnog
postupka, zatražite mišljenje voditelja posla.
Alat prenosite i odlažite u odgovarajućim kutijama ili torbama. Koristite se osobnim zaštitnim sredstvima,
kada za to postoji potreba.
3. OPASNOSTI OD PADOVA I RADOVI NA VISINI
RADNI PROSTOR I OKOLINA
a) Padovi na istoj razini
Najčešće nastaju zbog loše konstrukcije ili neodržavanja
poda. Također, pod radne prostorije mora biti ravan i gladak,
ali ne i klizav. Prema pravilima zaštite na radu slobodne
površine poda koje služe za prolaz ljudi ili vozila moraju
imati odgovarajuću širinu i to:
 glavni prolaz za ljude mora biti širok najmanje 150
cm;
 sporedni prolaz 100 cm ( slika 15. );
- transportni putovi ne smiju biti uži od 180 cm,
odnosno moraju biti širi za najmanje 80 cm od transportnog
vozila.
Slika 15. Dimenzije glavnog i sporednog
prolaza za ljude u pogonu
e) Padovi u otvore u podu
Pod otvorima na podu podrazumijevamo: jame, kanali, otvori za dizala i sl. Da se spriječi pad u otvore u podu
moramo ih ograditi postavljanjem odgovarajuće zaštitne ograde ili se preko otvora moraju postaviti posebni
poklopci koji dobro prianjaju uz otvor.
Slika 16. a-Privremena zaštitna ograda s otvorom na podu
b-Poklopac
f)
Radovi na visini i padovi s povišenih mjesta
Radom na visini smatra se svaki rad na visini s površine podignute više
od 3 metra. Sva radna mjesta viša od 100 cm od tla ili niže etaže, kod kojih
postoji opasnost od pada moraju biti zaštićena posebnom zaštitnom
ogradom. Zaštitna ograda mora biti visine najmanje 100 cm. Na donjem
rubu zaštitne ograde mora se postaviti vodoravna prečka visine najmanje
20 cm. Funkcija te prečke je da spriječi pad predmeta s visine na radnike
koji rade ispod zaštitne ograde. Za izvođenje nekih radova na visini rabe se i
ljestve ( slika 17. ). Silazimo takvim ljestvama uvijek licem okrenuti
prema njima. Ljestve mogu biti nepomične i pomične.
Nepomične ljestve se uzidaju u zid te imaju zaštitni leđobran već od
visine od 250 cm koji nam služi kao zaštita od pada i kao odmorište.
Pomične ljestve mogu biti jednokrake i dvokrake. Dvokrake ljestve su
pravilno postavljene kada je zaštitni lanac max. zategnut i ne smijemo ih
koristiti kao jednokrake, a jednokrake su pravilno postavljene pod kutom od
75° i rukohvatom nadvisuju etažu, na koju vode za 75 cm. Ljestvama se
uvijek krećemo licem okrenuti prema njima.
Slika 17. Ispravno postavljene
jednokrake ljestve
Pokreti i položaji tijela pri radu u transportu
Kralježnica je oblikovana za uspravno držanje tijela, a to je posebno važno kod prihvaćanja, podizanja,
nošenja i spuštanja tereta. Na slici 18 ( a, b ) prikazani su različiti položaji tijela pri nošenju tereta.
Slika 18.
a-Uspravna kralježnica pri podizanju tereta:(1) djelovanje sila, (2) položaj
pršljena, (3) položaj diska između pršljenova;
b-Povijena kralješnica. Opasno je veće opterećenje u ovom položaju, jer se neravnomjerno opterećuje
disk.
Pri prihvaćanju nekog tereta položaj kralješnice treba biti uspravan, jer je tako opterećenje na pršljenove
ravnomjerno i nema djelovanja momenta. Kralježnica se ne smije savijati, već se noge savijaju u koljenima. Na
slici 19 ( a i b ) prikazan je neispravan i ispravan položaj tijela pri prihvaćanju i podizanju tereta.
Slika 19. Nepravilan (a) i pravilan (b) način prihvaćanja tereta s obzirom na položaj kralježnice u fazi
prihvaćanja i nošenja tereta
Radi zaštite života i zdravlja ustanovljena je najveća masa tereta za muškarce i žene kod prenošenja tereta i ona
iznosi:
a) za muškarce do 25 kg;
b) za žene i mladež do 15 kg.
Opterećenje intervertebralnih diskova
Diskovi su neka vrsta jastučića koji odvajaju kralješke. Diskovi omogućuju fleksibilnost kralježnice.
Sastoje se od viskozne tekućine koja je zatvorena u tvrdoj vlaknastoj ovojnici koja se nalazi oko diska. Zbog
raznih razloga, od kojih su neki trošenje i opterećenja u funkciji dobi, diskovi mogu degenerirati i izgubiti
čvrstoću, u ozbiljnijim slučajevima mogu toliko deformirati da uzrokuju oštećenja njihove vlaknaste ovojnice.
Degenerativni procesi poremećuju mehanizme vertebralnog stupa ( kralježnice ),što dovodi do uklještenja tkiva i
živaca. Ovakva uklještenja uzrokuju velike probleme u leđima koji se obično nazivaju lumbago ( bolni grčevi
mišića ) ili „ išijas “ i sl., a u ekstremnim slučajevima mogu dovesti do paralize nogu. Neprirodni položaj tijela pri
radu, nepravilno sjedenje mogu ubrzati degeneraciju diskova, sa svim mogućim posljedicama koje su prethodno
spomenute. Kao mjera opterećenosti diskova primjenjuje se mjerenje tlaka u unutrašnjosti diskova za vrijeme
različitih položaja tijela. Povećanje tlaka unutar diska znači da je disk preopterećen, te da će se brzo istrošiti
ukoliko se nastavi s preopterećenjem.
U sjedećem položaju bez oslonca za leđa tlak će biti najmanji kada je gornji dio tijela uspravan, jer to
održava kralježnicu u obliku izduženog dvostrukog slova „ S “, s lordozom u lumbalnom dijelu ( lordoza znači da
je kralježnica savijena prema naprijed, kao što je to uvijek slučaj u lumbalnom dijelu, kad je tijelo u uspravnom
stojećem stavu ).
4. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA
Djelovanje električne struje na čovjeka
a) Toplinsko djelovanje - pri kojem se tijelo zagrijava, osobito na mjestima gdje struja ulazi i izlazi. Na tim
mjestima može doći do teških opekotina, kako unutarnjih, tako i vanjskih.
b) Mehaničko djelovanje - pri strujama velikih jakosti dolazi do razaranja tkiva na mjestima ulaza i izlaza
struje iz tijela.
c) Kemijsko djelovanje - iskazuje se tako da struja prolazeći kroz krv elektrolitski rastvara krvnu plazmu.
d) Biološko djelovanje – očituje se u stezanju mišićnog tkiva, treperenju srčanih klijetki, prestankom
disanja uslijed paralize dišnih organa, paralizom rada srca.
Način protjecanja el. struje kroz ljudsko tijelo
Električna struja djeluje na čovjeka kada je on u zatvorenom strujnom krugu, odnosno kada je u izravnom
dodiru s dvjema točkama među kojima je napon. To se može dogoditi u sljedećim slučajevima:
Slika 20. Različiti slučajevi uspostavljanja strujnog kruga preko ljudskog tijela
Faktori koji utječu kod udara električne struje
It - jakost struje dodira protekle kroz tijelo (A) amper
UL - dodirni napon (V) volt A
Zt- otpor ljudskog tijela (Q) ohm
It = UL
Zt
1) Prosječan otpor ljudskog tijela - u prosjeku iznosi 2000 Q
2) Jakost struje dodira - prema novim tehničkim propisima donja granica opasnih jakosti struja dodira iznosi
od 15-30 mA ( miliampera )
3) Napon dodira - najviša vrijednost napona dodira koja je dopuštena propisima iznosi:
 za izmjeničnu struju UL= 50 V
 za istosmjernu struju UL= 120 V
U određenim nepovoljnim uvjetima i niži napon od 50 V izmjenične, odnosno 120 V istosmjerne struje mogu
biti opasni po život. Stoga su za određene slučajeve propisani i niži tzv. sigurnosni naponi. U lošijim uvjetima npr.
kao što su mokre prostorije za rad ili rad na metalnim velikim plohama propisuju se niži trajno dopušteni naponi
dodira, a iznosi 25 V za izmjeničnu i 60 V za istosmjernu struju.
4) Frekvencija struje - ako frekvencija struje iznosi od 42 do 60 Hz ( Hertza ), čovjek može bez posljedica
podnijeti jakost struje od 20 mA, dok su jače struje i frekvencije opasne po život i zdravlje ljudi.
5) Vrijeme prolaska struje kroz organizam - što je vrijeme prolaza dulje, ozljede su teže i opasnije, a
smrtnost veća.
Zaštitne mjere od električnog udara
Do električnog udara može doći zbog:
- a) izravnog ( direktnog ) dodira dijelova pod naponom, tj. dodira ljudi ili životinja s dijelovima električne
opreme ili instalacija koje se nalaze pod naponom, odnosno uslijed;
- b) posrednog ( indirektnog ) dodira, tj. dodira ljudi ili životinja s " masama "( izloženim vodljivim dijelovima )
koje su došle pod napon zbog proboja osnovne izolacije.
a) Zaštita od izravnog ( direktnog ) dodira dijelova strojeva i uređaja pod električnim
naponom
Najveća opasnost pri radu s električnim strojevima i postrojenjima nastaje prilikom dodira vodiča ili
postrojenja koje su pod faznim ili međufaznim naponom ( 220 - 380 V ). Zato električne instalacije, aparati i
uređaji moraju biti tako napravljeni da izravan dodir dijelova pod naponom ne bude moguć. Zaštitu od izravnog
( direktnog ) dodira provodimo na nekoliko načina:
 izoliranjem,
 udaljavanjem,
 ugrađivanjem,
 ograđivanjem.
Izoliranje se provodi tako da sve dijelove pod naponom koji se nalaze nadohvat ruke, izoliramo odgovarajućom
izolacijom, pravilno dimenzioniranom i otpornom na štetna djelovanja ( udar, nagrizanje itd. ).
Udaljavanje se ostvaruje postavljanjem postrojenja pod naponom izvan dohvata ruku i to tako da su 2,5 m
uzdignuti iznad mogućeg stajališta, ili l,25 m udaljeni vodoravno ili naniže ( slika 21. ). Goli zračni vodovi moraju
od tla biti podignuti 4 m, a u naseljenom mjestu 7 m.
Slika 21. Udaljavanje postrojenja pod naponom
Ugrađivanje izravnog (direktnog) uređaja pod naponom - razvodnih ormarića - postiže se zaštita od direktnog
dodira ( slika 22. ).
Ograđivanje je mjera zaštite kada se zaštitnim pregradama ili mrežama sprječava dodir s postrojenjem pod
naponom ( slika 23. ).
Slika 22. Ugrađivanje izravnog
uređaja pod naponom
B
Slika 23. Ograđivanje postrojenja
pod naponom
b) Zaštita od posrednog ( indirektnog ) dodira
Za zaštitu od posrednog ( indirektnog ) dodira propisi predviđaju sljedeće zaštitne mjere:
Automatsko isključivanje napajanja
Automatsko isključivanje napajanja defektnog strujnog kruga ostvaruje se međusobnim vodljivim spajanjem masa
električnih trošila s vodičima, te ugradnjom odgovarajućih zaštitnih uređaja ( osigurači, prekidači i sl. ) koji
isključuju strujni krug u slučaju kvara na osnovnoj izolaciji ( prema prijašnjim propisima te su mjere poznate pod
nazivima " nulovanje " i " zaštitno uzemljenje s pojedinačnim uzemljivačem " ).
Uporaba uređaja klase II
Svrha zaštite izoliranjem je da se električna trošila, uz postojeću pogonsku izolaciju, opreme još i
dodatnom zaštitnom izolacijom, kako u slučaju kvara na pogonskoj izolaciji korisnik ne bi došao pod napon.
Zaštita izoliranjem provodi se tako da se izolacijskim materijalom oblože svi metalni dijelovi koji u slučaju kvara
dolaze posredno ili neposredno pod napon. Kućišta bušilica, sušila za kosu i dr. izrađuju se od takvih izolacijskih
materijala koji su otporni na mehanička, kemijska i druga oštećenja.
Drugi oblik izolacije je ugrađivanje izolacijskih umetaka između vanjskog metalnog kućišta i unutarnjih
dijelova trošila pod naponom ( plastični zupčanici, osovine i dr. ) što još više pridonosi kvaliteti njihove zaštitne
izolacije. Ta se trošila priključuju pomoću gipkih izoliranih vodova koji su fiksno priključeni na električni uređaj.
Priključni vodovi nemaju zaštitnih vodiča. Trošila koja su tako zaštićena, tj. zaštitnom izolacijom imaju ovakav
znak:
Na slici 24. prikazano je kako se ugrađuje dodatna zaštitna izolacija na ručnoj bušilici.
:
znak za zaštitnu izolaciju
Slika 24. Ugrađena dodatna zaštitna izolacija u ručnoj bušilici sa simbolom dvostruke izolacije
Mali radni i sigurnosni naponi
Pod malim radnim i sigurnosnim naponom podrazumijevaju se naponi do 50 V izmjenične struje. Ti se
naponi najčešće rabe u vrlo nepovoljnim uvjetima rada kakvi su npr. radovi s električnim uređajima na metalnim
konstrukcijama, garažama i dr. To je djelotvorna zaštitna mjera, jer bi u slučaju kvara nastala struja greške bila
ispod dopuštene granice opasnosti.
Male radne i sigurnosne napone primjenjujemo za ručne svjetiljke, električni alat, dječje igračke. Ta
zaštitna mjera je dosta ograničena jer se mogu rabiti samo uređaji manjih snaga.
Slika 25. Zaštita od strujnog udara odvojnim transformatorom
Prva pomoć kod udara el. struje
Opće upute za siguran rad s električnim trošilima
Pri rukovanju električnim trošilima moramo se pridržavati ovih pravila:
 nikad se ne smiju dodirivati oštećeni vodiči jer oni mogu biti pod naponom;
 napon u oštećenim vodičima treba odmah isključiti, a popravak povjeriti stručnoj i za to odgovornoj osobi;
 posebno oprezno treba rukovati dugačkim predmetima u blizini električnih vodova pod naponom kako ih za
vrijeme rada ne bismo dodirnuli;
 nije dopušteno dodirivanje električnih vodova koji su pali na zemlju, jer oni i dalje mogu biti pod naponom;
 s kabelima treba biti pažljiv jer oni se lako oštećuju;
 nije dopušteno razvlačiti kablove preko transportnih staza i putova, a da se oni ne zaštite od oštećenja;
 pri zamjeni osigurača i žarulja obvezno treba imati osvjetljenje, dakle ništa se ne smije oko struje raditi u mraku
( pri ovim radovima moramo imati suhe ruke i stajati na nekom izolacijskom materijalu );
 zabranjeno je " krpanje " ( premošćivanje ) uložaka osigurača ( slika 26. ) i umetanje uložaka veće nazivne
vrijednosti nego što je osigurač. Obvezno se mora ugraditi uložak s oznakom koja odgovara amperaži osigurača, a
pijesak u ulošku obvezatno mora postojati jer je njegova zadaća gasiti iskru koja nastaje pri pregorijevanju uloška.
Slika 26. Ispravna uporaba uložaka osigurača
5. OPASNOSTI OD ŠTETNIH I OTROVNIH TVARI
Kao posljedica povećanja zagađenja čovjekove okoline sve su češće pojave trovanja, oštećenja pojedinih
organa, profesionalne bolesti, požari, eksplozije, opekline. Trovanjem nazivamo bolesno stanje organizma,
koje je posljedica promjena na organima, tj. poremećaja normalnih funkcija, odnosno privremenog ili trajnog
oštećenja tkiva ili organa.
Otrovne i štetne tvari ulaze u organizam putem organa za disanje, kože i probavnih organa. Opasne tvari
dijelimo na: za zdravlje štetne tvari, zapaljive tvari i eksplozivne tvari.
Za zdravlje štetne tvari su one koje mogu štetno djelovati na zdravlje radnika dok je zaposlen, nakon
umirovljenja i koje imaju štetan utjecaj na njegove potomke.
Štetne tvari u industriji su:
a) Plinovi - najpoznatiji plin koji štetno djeluje na zdravlje ljudi je ugljik dioksid /ugljični monoksid. Štetno
djelovanje ugljičnog dioksida uzrokuje smanjenu sposobnost krvi da prenosi kisik potreban organizmu, jer se
hemoglobin u krvi znatno lakše spaja s ugljičnim dioksidom. U značajne štetne plinove ubraja se cijanovodik i klor;
b) Pare - to je plinoviti oblik tvari, koje su na običnoj temperaturi i tlaku u tekućem ili krutom obliku;
c) Aerosoli - to su raspršene krute ili tekuće čestice u zraku, a dijele se na prašine, dimove i magle.
S obzirom na količinu tvari koja je ušla u čovjekov organizam, na trajanje izloženosti organizma otrovu, te o putu
kojim je otrov ušao u organizam trovanje može biti: akutno ili kronično.
Učinke trovanja možemo podijeliti prema mjestu na kojem se nalaze:
- lokalno djelovanje i sustavno djelovanje.
Opasnosti pri radu s kiselinama i lužinama
Kiseline i lužine izjedaju kožu i sluznicu i u dodiru s kožom stvaraju teške opekline, pri čemu su opekline
uzrokovane djelovanjem lužina opasnije. Pare i magle kiselina i lužina djeluju nadražujuće na dišne organe i oči, što
u krajnjem slučaju može uzrokovati sljepoću. Naročito su opasne ako ih se proguta, jer nastaju teška oštećenja
jednjaka, želuca i crijeva, što također može prouzročiti smrt.
Zaštita na radu s kiselinama i lužinama
Posude u kojima držimo kiseline i lužine moraju biti neoštećene i na
svakoj posudi mora biti oznaka s nazivom tvari i oznakom koncentracije.
Posuda s kemikalijom na kojoj nema propisane naljepnice ne smije se
otvarati, već takvu posudu treba vratiti u skladište.
Prostorije u kojima se drže kiseline i lužine moraju se dobro
provjetravati. Posebnu pozornost potrebno je obratiti prilikom razrjeđivanja
kiselina vodom pri čemu se oslobađa velika količina topline, pa
može doći do prskanja kiseline po radniku. Zapamtite: kiselina se
uvijek polako ulijeva u vodu uz miješanje ( Slika 27. )
Sika 27. Miješanje kiseline i vode
Opasne tvari se ne smiju prenositi u rukama već se moraju prevoziti pomoću transportnog sredstva.
Prva pomoć
Ako kiselina dođe u dodir s kožom, polivenu kožu valja obrisati i neutralizirati otopinom sode, a zatim
isprati velikom količinom vode. Pri radu s otapalima moraju se rabiti gumene zaštitne rukavice.
Pet zlatnih pravila koja pomažu smanjenju opasnosti od nezgoda
Provjeriti jesu li sva pakiranja i posude u ispravnom stanju kako bi se izbjeglo svako eventualno
propuštanje. Voditi računa o tome da se svi plinovi, pare, dimovi ili prašine koji nastaju na mjestu rada odmah i
odvode s mjesta njihovog nastanka. Obvezno nositi respirator uvijek kada je to potrebno te kada već imamo
pripremljen respirator uz određeno radno mjesto za određenu radnu operaciju. Potrebno je provjeriti da u blizini
mjesta rada kemijskim tvarima nema izvora vatre.
Opasne kemijske proizvode čuvati samo u odgovarajućoj ambalaži i propisno označiti. Nikada ih ne
pretakati u posude za držanje hrane ili pića. Ova navika često uzrokuje teške i brojne nesreće. Kada nisu u
uporabi, opasni kemijski proizvodi moraju biti pod ključem.
Izbjegavati bilo kakav dodir s ustima, ne jesti i ne pušiti kada upotrebljavate opasne tvari ili kada ste na
mjestima gdje se one upotrebljavaju.
Raditi pažljivo, te izbjegavati kontaminaciju putem kože. Uvijek kada je to potrebno i na mjestima na
kojima je potrebno, zaštititi izložene dijelove tijela osobnim zaštitnim sredstvima ( radna odijela, pregače,
rukavice, čizme, naočale, maske, štitnici za lice itd. ).
Osobnu higijenu održavajte savjesno, perite ruke. Prije uzimanja jela svakako odstranite zaprljanu odjeću.
Svaku, pa i najmanju ranu, treba zaštititi od direktnog dodira s štetnim i otrovnim tvarima.
r,
6. OPASNOSTI OD BUKE I VIBRACIJA
Buka je definirana kao svaki nepoželjan zvuk. Štetnost buke na ljudski organizam izražava se zamorom,
oštećenjem sluha i smanjenjem radne sposobnosti. Zvuk je promjena ( titranje ) tlaka, napetosti, pomaka čestica te
brzine čestica koja se širi u elastičnoj sredini.
Mjerenje buke i područja štetnosti
Budući je ljudsko uho različito osjetljivo na buku izraženu istim brojem decibela ( dB ), a na različitim
frekvencijama, uvijek moramo navesti i frekvenciju buke. Ljudsko uho čuje buku samo određenih frekvencija.
Tako pri frekvenciji od oko 1000 Hz:
5 dB
označava " prag " ili granicu čujnosti pri
kojoj
osobe s normalnim sluhom uz
određene uvjete još mogu čuti glasove raznih
frekvencija čujnog područja
35 dB
označava granicu do koje se buka na toj
frekvenciji smatra sasvim bezopasnom
označava granicu područja do kojeg, smatra
se, buka ima samo psihološko djelovanje
ograničava grupu koja, osim psihološkog
djelovanja,
izaziva
i
reakcije
neurovegetativnog sustava; ta buka još
značajno ne ugrožava organ sluha; smatra se
gornjom dopuštenom granicom buke
buka koja značajno ugrožava organ sluha; uz
naveden uvjet, tom je bukom predstavljena
tzv." granica nelagodnosti “
predstavlja tzv. " prag " ili granicu bola, pa
takvoj buci čovjek ne smije biti izložen niti
kratkotrajno
65 dB
90 dB
120 dB
140 dB
Auralno djelovanje – izravno oštećenje slušnog organa
Ekstraauralno djelovanje – utjecaj na živčani sustav, krvožilni sustav, probavni trakt, umni rad, koncentraciju,
pozornost…
Pri lakšem mentalnom radu te fizičkom radu koji zahtijeva pozornost i koncentraciju, najviša dopuštena razina
buke iznosi 65dB.
Najviša dopuštena dnevna ili tjedna izloženost buci na radnom mjestu, s obzirom na oštećenje sluha, ne smije
iznositi više od 85 dB.
Industrijska buka — gornja granica neškodljivosti buke u osam radnih sati je 75dB.
Kućna buka — ne bi smjela prelaziti razinu od 45 dB , a tijekom noći 35 dB. Primjera radi, treba napomenuti
da razina zvuka pri uobičajenom razgovoru iznosi 40 do 60 dB.
Povećana buka ( iznad 60dB, a naročito 80dB ) utječe na umor, razdražljivost, nesanicu, smetnje u koncentraciji,
slabljenje koordinacije pokreta, na povećanu potrošnju energije i sl. Viša razina buke u većoj mjeri oštećuje dijelove
Cortijevog organa ( unutarnji dio pužnice ). To rezultira oštećenjem sluha, najprije za zvukove s visokim
frekvencijama ( 4000 Hz ), a uslijed daljnje izloženosti takvoj buci oštećenje napreduje i širi se na zvukove nižih
frekvencija i na kraju prelazi u potpunu gluhoću.
Slika ( Cortijev organ )
Zaštita od buke — tehničke mjere: smanjenje sila koje uzrokuju buku na izvoru, pravilno održavanje
i podmazivanje strojeva, primjena manje bučnih strojeva, odgovarajućih amortizera itd. Pojedinačne tehničke
mjere zaštite od buke svode se na primjenu osobnih zaštitnih sredstava:
- ušni ulošci i čepovi koji smanjuju buku 7 do 15 dB;
- ušni pokrovi koji smanjuju buku od 21 do 36 dB ( ovisno o materijalu );
- kacige za zaštitu od buke koje smanjuju buku do 30 dB.
Djelotvorna je i kombinacija ušnih čepova i kacige ( 7 do l5 + 30dB ).
Novija generacija ušnih čepova ( ovisno o materijalu – specijalna zaštitna vata ili umjetni materijali kao
poliuretanska pjena ili silikon ) prigušuju buku u rasponu od 23 do 37dB.
Vibracije
Vibracije zamaraju radnika, smanjuju mu radnu sposobnost i štetno djeluju na zdravlje ako im je radnik
duže izložen. Zbog duljeg djelovanja vibracija mogu nastati oboljenja krvnih žila, mišića, tetiva, zglobova i
kostiju, te oštećenje živaca u smislu funkcionalnih i organskih promjena.
Zaštita od vibracija: vibroizolacija ( elastično temeljenje )
7. OPASNOSTI OD ŠTETNIH ZRAČENJA
Zračenje je širenje energije u prostor pomoću valova. Najpoznatije vrste zračenja su:
a) Toplinsko ili infracrveno zračenje - javlja se u industriji, talionicama, kod visokih peći, pri
zavarivanju i sl. Opasnosti koje prijete od toplinskog zračenja su toplinski udar, sunčanica, oštećenje
centralnog živčanog sustava i oboljenje mokraćnih organa.
b) Ultraljubičasto ( ultravioletno ) zračenje - javlja se u industriji ( osobito u
građevinarstvu i strojogradnji ) pri zavarivanju, lijevanju i sl. Zračenje je vrlo štetno za oči, a djeluje i na
središnji živčani sustav, pa uzrokuje glavobolju, vrtoglavicu i povraćanje. Većina ljudi koja se bavi elektro zanimanjima, a nije zaštićena osobnim zaštitnim sredstvima, djelovanje ultraljubičastog zračenja osjeti tek
idući dan. Rožnjača se upali uz osjećaj kao da su oči pune pijeska.
c) Rendgensko i radioaktivno zračenje - zbog sve veće primjene ovog zračenja u industriji,
zdravstvu i ostalim djelatnostima, ljudski je organizam pod sve većim utjecajem tog opasnog zračenja.
Osobito je opasno, jer se akumulira u ljudskom organizmu. Količinu zračenja koju primi neki organizam
mjerimo jedinicom koja se zove sievert ( sv ) l sv == J/kg. Osobna godišnja granica ( odnosi se najviše na
prirodno i ozračenost u medicinske svrhe ) ekvivalentne doze radioaktivnog zračenja za ozračenost
cijelog čovječjeg tijela iznosi od 0,2 do 5 msv ( milisieverta ).
U građevinarstvu i strojogradnji se najčešće javljaju ultraljubičasta i infracrvena ( toplinska )
zračenja.
Zračenje u obliku mehaničkih valova: valovi najnižih frekvencija, infrazvuk, zvuk i ultrazvuk.
Zračenje u obliku elektromagnetskih valova: radiofrekvencijsko zračenje, infracrveno zračenje
( toplinsko ), svjetlosno, ultraljubičasto, rendgensko, te gama zračenje.
Čestično zračenje: α - zračenje, β – zračenje, neutronsko zračenje, te zračenje i drugih subatomnih
čestica ili njihovih slogova.
Karakteristične doze zračenja raspoznajemo kao prirodne, dopuštene, granične, kritične i
nadkritične doze.
Prirodna doza potječe od kozmičkog zračenja ( 20-30% ) i zračenja okoline ( 70-80% ). Prirodna
se doza procjenjuje na 1 – 3 m Sv godišnje. Čovjek je priviknut na tu dozu i vjeruje se da ne uzrokuje
znatnije biološke učinke.
Dopuštene su doze one koje primamo uslijed ljudskog djelovanja i za koje se vjeruje da ne
uzrokuju znatnije biološke učinke, a moraju biti manje od graničnih doza.
Granične doze su zakonskim aktima propisane i ne smiju se prekoračiti ljudskim djelovanjem.
Raspoznajemo i primarne granice doza koje se odnose na pojedinca i autorizirane granice doza koje
propisuju državne ustanove. Također raspoznajemo, prema učinku zračenja na žive organizme prema
pogibeljnosti, stohastičke ( slučajne ) i nestohastičke ( redovne ) učinke zračenja.
Kritične doze uzrokuju teška oštećenja zdravlja i prve smrtne slučajeve. Smatra se da su za
čovjeka kritične doze one koje su veće od 250 mSv. Našim Pravilnikom propisano je da se nakon
jednokratno primljene tolike doze mora izvršiti specijalistički liječnički pregled.
Nadkritične doze su više od kritičnih i naročito su opasne ako su primljene u kratkom vremenu.
Do takvih ozračivanja dolazi pri teškim nesrećama u radu s izvorom zračenja. Procjenjuje se da
nakon doza viših od 3 Sv svi ozračeni umiru i to već u roku od nekoliko dana.
Za smanjenje ozračivanja stanovništva postoje mogućnosti uglavnom u smanjenju ozračivanja u
medicinskoj dijagnostici. A upravo povećanje medicinske zaštite, u prvom koraku, znači i porast
ozračivanja. Tu se jedino razumnim smanjivanjem i izbjegavanjem nepotrebnih ozračivanja može
smanjiti ukupno umjetno ozračivanje. Pojavom novih dijagnostičkih postupaka u medicini kao što je
primjena ultrazvučne dijagnostike, a posebno dijagnostike nuklearnom magnetskom rezonancom,
može se očekivati da će se udjel medicinskog ozračivanja smanjiti.
Zaštita od zračenja:
.
1. uporaba što slabijih zračenja;
2. povećanje udaljenosti od izvora;
3. skraćivanje trajanja ozračivanja;
4. stavljanje apsorbera na put zračenju.
Slika 3.2. Slikovit prikaz četiri osnovna činilaca zaštite od ionizirajućeg zračenja
Uporaba što slabijih izvora zračenja je postupak koji se nastoji ostvariti u korisnim primjenama zračenja kao
što su dijagnostičko prosvjetljavanje i snimanje u medicini i tehnici, medicinskoj terapiji itd. To znači da će
se upotrijebiti što slabiji izvori, što manji snopovi zračenja, ozračivati samo potrebni dijelovi tijela, predmeta
ili uređaja. Uporabom osjetljivih senzora ( filmova, pojačala, mjernih instrumenata… ) ozračenost se može
višestruko smanjiti.
Udaljenost od izvora kao način zaštite upotrebljava se zbog snopova zračenja. Tok zračenja u takvom snopu
opada s povećanjem udaljenosti od izvora. Za točkasti izvor tok opada s kvadratom udaljenosti, pa tako i
doza zračenja koju prima ozračeno tijelo. Za plošni izvor to opadanje je sporije, ali se za manje izvore,
posebno za veće udaljenosti, može u prvoj procjeni uzeti kao da su točkasti.
Trajanje ozračivanja utječe na ozračenost izravno linearno. Koliko se puta smanji trajanje, toliko se puta smanji
ozračenost.
Stavljanje apsorbera na put ozračivanja ( najčešće od olova, pa tako i druge apsorbere uspoređujemo s olovom),
potpuno zaustavlja α zrake, gotovo potpuno β zrake, a djelomično zaustavlja, tj. prigušuje γ i rendgensko
zračenje.
U praksi se primjenjuju istodobno više načina zaštite, pa se tako i vrlo jaka zračenja mogu svesti na
podnošljivu razinu. Tako se npr. u nuklearnim elektranama upotrebljava tako dobra zaštita apsorberom, tj.
biološkim štitom da u najbližoj okolici oko reaktora (do 500m) godišnja ekvivalentna doza iznosi od 0,01 do
0,04 mSv što je samo 1 do 4 % prirodnog ozračivanja odnosno 3 do 10 % svega ostalog umjetnog ozračivanja
pri normalnim okolnostima.
•
POSTUPCI PRI ONEČIŠĆENJU RADIOAKTIVNIM TVARIMA
Pri onečišćenju okoline, predmeta ili osoba primjenjuju se niz postupaka pomoću kojih se te tvari
odstranjuju. Najjednostavnije je obilno ispiranje uobičajenim sredstvima za pranje i tekućom vodom. Disanjem
unesene radioaktivne tvari nastoji se izbaciti iz dišnih putova kašljanjem i udisanjem čistog zraka. Tvari unesene
gutanjem izbacuju se povraćanjem i ispiranjem želuca. Pri većim onečišćenjima radioaktivne tvari mogu ukloniti
samo stručne i posebno za to obučavane osobe složenim postupcima pranja i neutraliziranja radioaktivnih tvari.
Ukoliko su ljudi ozračeni nadkritičnim dozama ( većim od 1 Sv ), potrebno ih je što prije dovesti u
specijaliziranu medicinsku ustanovu. Vidljivi znakovi ozračivanja nadkritičnim dozama pojavljuju se već u
prvim satima, ovisno o vrijednosti doze. Na mjestima koja su bila ozračena ß - zračenjem i mekim rendgenskim
zračenjem zapaža se oštećenje kože slično opeklinama. Prvi medicinski znakovi prekomjerne ozračenosti
zapažaju se u promjeni krvne slike, tj. u smanjenju broja krvnih zrnaca. Ukoliko je bilo ozračeno cijelo tijelo, u
prvim satima se osjeća opća slabost, pojavljuje se bljedilo, mučnina i povraćanje. U prvim se danima pojačava
povraćanje, pojavljuje se proljev te upala usta i grla. Nakon nekoliko dana nastupa i groznica, opada kosa.
Ukoliko su doze zračenja veće od 6 Sv velika je vjerojatnost smrti. Preventivni postupci - takvim osobama ( za
koje sumnjamo da su ozračeni nadkritičnim dozama ) dajemo medikamente kojima se smanjuje kisik u
organizmu jer je biološko djelovanje zračenja u nedostatku kisika mnogo manje. Naknadni postupci - razni
medicinski zahvati kao presađivanje koštane srži ili unošenje suspenzije koštane srži zdravih, neozračenih
osoba. Zdrava koštana srž proizvodi nova krvna zrnca i tako pomaže oporavku organizma.
Rad s računalom — zračenje
Svako računalo trebalo bi imati dokumentaciju o sigurnoj izvedbi zaslona s katodnom cijevi ( CRT) i
zaštitom od štetnog zračenja. Međutim, kod ove vrste zaslona javlja se magnetsko polje koje ga, kao i kod
električnih uređaja, okružuje. Zbog mogućeg utjecaja tog polja na zdravlje radnika, o tome treba voditi
računa pri razmještaju računala. Kod postavljanja više zaslona jedan do drugog treba voditi računa o
najmanjoj međusobnoj udaljenosti koja ne bi trebala biti manja od 30 cm. Udaljenost stražnje strane zaslona
sa suprotne strane radnog stola ne bi smjela biti manja od 50 cm. Ravni zasloni s tekućim kristalima ( LCD)
ne mogu proizvoditi zračenja. Radi zaštite vida radnici povremeno trebaju provoditi očnu gimnastiku.
Ukoliko je moguće, rad s računalom trebao bi se izmjenjivati s drugim poslovima, odnosno
aktivnostima. Rad s računalom u idealnom slučaju bi trebao iznositi najviše 50% radnog vremena. U protivnom
bi trebalo organizirati propisane odmore tijekom rada koji se u praksi provode tako da se nakon svakih 50 min
rada osigura najmanje 5 minuta odmora.
Za vrijeme odmora, prije početka rada te poslije završetka rada bilo bi korisno provoditi
odgovarajuće vježbe rasterećenja, opuštanja, razgibavanja ili istezanja, s tim da svaki položaj treba zadržati 5 -10
sekundi i ponavljati do 4 puta. Vježbe treba obavljati polagano do osjeta boli ili osjećaja nategnuća mišića. Tada
treba pravilno disati.
Ukoliko se provodi min. 4 h za videoterminalom, tijekom radnog dana, potrebno je provoditi mjere
zaštite pri radu s videoterminalima. Pri radu s računalom potreban je „ neutralan " stav tijela
( slika ).
- šake, zglobovi i podlaktice su vodoravni — .gotovo paralelni s površinom poda;
- glava je ravna ili nagnuta lagano prema naprijed, s pogledom ravno naprijed;
- ramena su opuštena i nadlaktice normalno vise uz tijelo;
- laktovi su položeni uz tijelo i savijeni između 90° i 120°;
- stopala su cijelom dužinom oslonjena na podnu površinu ili oslonac za noge;
- leđa imaju naslon koji ih podupire u cijelosti s odgovarajućim osloncem u lumbalnom
dijelu kralježnice;
- bedra i bokovi smješteni su na sjedalu i paralelni s površinom poda;
- k-oljena su otprilike u istoj visini s bokovima, a stopala lagano pomaknuta prema naprijed.
Opasnosti po ljudsko zdravlje pri radu s videoterminalima:
- opasnost od zračenja;
- štetno djelovanje za vid i
- oštećenje mišićno — koštanog sustava.
Opasnost od zračenja ( neionizirajuća i ionizirajuća )
- ionizirajuća ( x - zrake, ultraljubičaste, infracrvene i radiofrekventne) — dosadašnjim mjerenjima
potvrđeno je da su dobivene vrijednosti manje od dopuštenih;
- neionizirajuće ( štetno djelovanje električnih polja visokog napona ) - vrijednosti se kreću u
granicama 0,2 — 3,6 V/m. Odmicanjem od ekrana te vrijednosti se naglo smanjuju. Mjerenjem na
tipkovnici dobiju se jakosti polja manje od 0,5 V/m. Smatra se da to nije štetno. Pri namještanju
zaslona na radnom stolu treba voditi računa o:
o udaljenosti zaslona od očiju radnika;
o liniji gledanja, vremenu rada sa zaslonom;
o jasnoći slike na zaslonu, te
o zračenju zaslona.
Štetno djelovanje na vid ( naprezanje očiju )
Posljedice su suhe i zapaljene oči, glavobolja i teškoće prilikom fokusiranja. Iako suvremena
medicina tvrdi da se oči ne mogu oštetiti povećanim korištenjem, činjenica je da pri radu s
videoterminalima postoje dodatni zahtjevi za vid i ispitivanje vida.
Kako bi se ublažile tegobe s očima potrebno je nositi odgovarajuće naočale ( dostupne su i
naočalne leće s posebnim antirefleksnim slojem koji znatno ublažava bliještanje ekrana ).
Potrebno je uskladiti i rasvjetu, da ne bude ni prejaka ni preslaba, ne smije biti usmjerena
direktno na ekran, niti dolaziti sa stražnje strane prema oku ( prisilite se da češće trepćete — umjetna
proizvodnja suza — jer su nam oči suhe ). Odmarajte svakih pola sata — barem desetak sekundi
gledati u daljinu i tako opustiti očne mišiće. Nakon sat — dva rada dobro je ustati i prošetati —koristi
i očima i kralježnici.
Oštećenje mišićno - koštanog sustava
Najčešće i najopasnije su bolesti kralježnice, a preventivne mjere zaštite su:
o ergonomska uređenost radnog mjesta;
o ciljani liječnički pregledi;
o posebni uvjeti rada, ako se radi puno radno vrijeme na tim poslovima.
Ergonomska uređenost radnog mjesta
- visina stola treba biti 72 cm ( za fiksne površine ), odnosno 65 -75 cm ( za podesive );
- razmak od podloge tipkovnice do poda treba biti 57 — 70 cm;
- nagib tipkovnice treba iznositi do 25°;
- udaljenost između očiju i ekrana treba biti 40 — 60 cm;
- min. visina prostora za noge treba iznositi 65 — 69 cm.
Stolac mora imati :
- mogućnost podešavanja iz sjedećeg položaja ( optimalna visina 40 - 48cm );
- stabilnost ( s 5 nogu i kotačićima );
- podesivi naslon za leđa s mogućnošću podešavanja prema nižem kralježnom i lumbalnom dijelu,
u dva smjera — naprijed i gore;
- sjedište s prednjim zaobljenim rubom;
- presvlaku materijalom koji omogućuje ravnomjeran raspored pritiska pri sjedenju, te sprječava
klizanje i znojenje tijela ( držač rukopisa ).
Vrijeme rada sa zaslonom
Potreba za vježbanjem očiju. Treba kraće vrijeme brzo treptati te zatim par sekundi držati
zatvorene oči, gledati udaljene predmete tridesetak sekundi, oči prekriti dlanovima oko jedne
minute — dovodi do opuštanja mišića za fokusiranje.
Češći odmori — na svaki sat vremena pet minuta odmora.
Promjena aktivnosti ( telefoniranje, arhiviranje dokumenata, fotokopiranje... )
Osvijetljenost ( prirodna ili umjetna ) mora biti 400 lx ± 100 lx. Ne smije biti bliještanja i odsjaja na
ekranu. Redovi stropnih svjetiljki moraju biti paralelni sa smjerom gledanja radnika na radnom
mjestu. Svjetiljke ne smiju uzrokovati zrcaljenje na ekranu.
Potrebna mikroklima ( 20 - 24°C, 50% vlažnosti, te strujanje zraka oko 0,2 m/s ).
Buka ( u radnoj sobi od 35 do 50 dB ).
Potrebno je birati računala s niskim emisijama buke ( u pripravnosti 48 dB, u radu do 55 dB).
Držač rukopisa i ostalih pisaćih dokumenata prigodom unosa smanjuje zamor očiju,
vrata i ramena. Držač rukopisa podesi se tako da se nalazi u ravnini ekrana. Tako
postavljen rukopis smanjuje potrebu za savijanjem i izvijanjem vrata i glave.
Istodobna potreba za fokusiranjem je minimalna jer je udaljenost rukopisa i ekrana od
očiju operatera podjednaka.
Udaljcnost između
očiju i ekrana 40 — 60 cm
Oči: svjetlo treba biti upola slabije od
onog uobičajenog u uredima. da bi se
smanjio zamor očiju. koji nastajc uslijcd
ncprcstanog prolaženja pogledom s
ekrana na svjetlo u prostoriju i obratnol.
Zaitita na ckranu smanjuje odhljcsak s
njegove površine. redovna kontrola vida
kod spccijalistc nužna jc radi prilagodbe
•naočala radu na vidcoterminalu.
10-200
Visina oči 10 — 20 cm
ispod. vodoravnc crte
- Nagib tipkovnice
0 - 25
Vrat.leđa.ramena
nadlaktica:podesivi
stolac
s
naslonima za ruke. te pokretljiva
radna ploha omogućuju da se
ekran postavi u najpovoljniji
položaj (leđa i vrat pri radu
moraju biti uspravni. nadlaktica
okomito na pod) Zglob ruke:
sjcdalo i podloga na kojoj je
tipkovnica moraju biti podesivi
tako da podlaktica i ruka imaju
.
položaj što bliže vodoravnom
Od sjcdala do poda 40
—48 cm
Od podlogc tipkov
nice do poda 57-70cm
Donji dio leđa. noge.stopala: kako bi izbjegli
probleme s leđima sjedalo treba obuhvaćati
donji dio kralješnice. Stolac ima pravilan
položaj i visinu ako omogućuje koljcnima da
budu savijena pod pravim kutem. a stopala
da su čvrsto na podu. tako se omogučuje
opskrba donjih ekstremiteta krvlju.
Pravilan položaj uz računalo: prikaz pravilnog sjedenja pred
videoterminalom da se izbjegnu oštećenja oei, mišića i krvotoka
E r g o no m s k a v i si na r ad no g s tol a ( z a s je de ć i p o sa o )= 68 - 7 6c m
09-
8. OPASNOSTI OD NEPOVOLJNIH KLIMATSKIH
UVJETA RADA
U mikroklimatske uvjete ubrajamo:
 temperaturu,
 vlažnost zraka,
 strujanje zraka,
 toplinsko zračenje.
O kombinacijama tih čimbenika ovisit će udobnost ili neudobnost, zdravlje radnika i njegova
radna sposobnost. Većina ljudi najbolje se osjeća pri temperaturi između 18 - 22 C, relativnoj vlazi
oko 50% i brzini strujanja zraka od 0,2 do 0,3 m/s. Zaštitne mjere koje se provode u osiguranju
odgovarajućih uvjeta za udoban i siguran rad su: pravilno instaliranje i izolacija toplinskih uređaja,
klimatizacija i automatizacija radnog procesa.
9. OPASNOSTI OD POŽARA I EKSPLOZIJA
1. Gorenje
Gorenje je kemijski proces spajanja kisika s nekim drugim kemijskim elementom tzv.
oksidacija, koja može biti: spora, brza ili trenutna.
Da bi došlo do gorenja, potrebna
su tri uvjeta: goriva tvar, kisik koji
omogućuje
gorenje
i
određena
temperatura. Ako jedan od tih uvjeta nije
ispunjen, ne može doći do gorenja
( slika 28. ).
Zapaljivu tvar treba zagrijati na
određenu temperaturu da bi počeo
proces gorenja.
Tu
temperaturu
nazivamo
temperaturom paljenja, a različita je za
različite zapaljive tvari.
To je ona najniža temperatura na
koju moramo zagrijati gorivu tvar da bi
se, uz dovoljnu količinu kisika, pojavilo
gorenje.
Slika 28.
Uvjeti potrebni za gorenje
2. Gašenje
To je proces obrnut od gorenja. Pri gašenju nastojimo ukloniti jedan od uvjeta potrebnih za
gorenje. Tako npr. temperaturu tvari koja gori snizujemo ispod temperature paljenja, tj. gasimo
ohlađivanjem. Oduzimanjem kisika potrebnog za gorenje, ili dodavanjem plinova koji ne gore i ne
podržavaju gorenje, vatru gasimo ugušivanjem. Na kraju, proces gorenja možemo prekinuti
oduzimanjem gorive tvari.
Sredstva za gašenje
Postoji niz zahtjeva koje bi idealno sredstvo za gašenje trebalo ispunjavati, a najvažniji su:
 mora biti jeftino;
 mora se lako prenositi;
 ne smije mijenjati agregatno stanje;
 ne smije biti otrovno;
 produkti nastali raspadanjem sredstva u požaru ne smiju biti otrovni;
 ne smije provoditi električnu struju i sl.
Vrlo je teško izraditi takvo sredstvo za gašenje, pa se umjesto jednog idealnog sredstva za
gašenje koristi više različitih.
Sredstva za gašenje općenito se dijele na:
a) glavno ( voda ),
b) specijalna ( pjena, prah, CO itd. ),
c) pomoćna ( zemlja, pijesak, prekrivač i sl. ).
Način uporabe vode kao sredstva za gašenje:
- puni mlaz – postižemo efekt hlađenja;
- raspršeni mlaz – postižemo veći efekt hlađenja;
- vodena magla – postižemo max. efekt hlađenja i ugušivanje požara.
Voda kao sredstvo za gašenje nosi i neke opasnosti:
- opasnost od udara el. struje;
- opasnost od eksplozije;
- opasnost od urušavanja;
- opasnost od proširenja požara.
Ručni aparati za gašenje požara
a) Aparati za gašenje vodom - služe za gašenje početnih požara drva, tekstila, papira,
ugljena, plastičnih masa i drugih krutih tvari organskog podrijetla koje gore plamenom ili žarom.
Vodom se ne smiju gasiti požari električnih instalacija, upaljenih tekućina i plinova, metalnih
površina i tvari koje opasno reagiraju u dodiru s vodom ( kalcijev karbid, natrij i sl. ). Zbog
opasnosti od smrzavanja pri temperaturi ispod O C aparat zimi mora biti u zagrijanim prostorijama.
b) Aparat za gašenje kemijskom pjenom - služi za gašenje početnih požara zapaljivih
tekućina, masti, ulja, voska, parafina i sl., a može se uporabiti i za gašenje krutina. Tim se aparatom
ne smiju gasiti požari električnih instalacija, metalnih površina i tvari koje opasno reagiraju na
vodu. Pri niskim temperaturama treba zaštititi od smrzavanja vode.
c) Aparat za gašenje vodom i pjenom ( brentača ) - služi za gašenje požara drva, papira,
tekstila, ali i zapaljivih tekućina. Pri niskim temperaturama aparat treba zaštititi od smrzavanja.
d) Aparat za gašenje prahom - služi za gašenje svih početnih požara. Aparat se može
koristiti bez ograničenja ( pa i za požare električnih instalacija ). Samo se za neke vrste požara
(metala) mora upotrijebiti specijalna vrsta praha. Ovaj aparat moramo zaštititi od utjecaja visokih
temperatura i redovno provjeravati količinu plina u spremniku.
e) Aparat za gašenje ugljik dioksidom - služi za početno gašenje požara zapaljivih
tekućina, masti, ulja, a osobito električnih instalacija. I taj se aparat mora zaštititi od utjecaja
visokih temperatura, jer postoji opasnost od gubitka plina. Količinu plina treba kontrolirati
vaganjem.
f) Aparat za gašenje halonom - služi za gašenje požara na električnim instalacijama i
uređajima visokog napona, osobito na skupocjenim aparatima i uređajima koji se koriste u zračnom
prometu, radio-uređajima, TV, PTT i sličnim uređajima.
Slika 29. Upute za rukovanje aparatom za gašenje požara prahom ili halonom
Osim navedenih glavnih i specijalnih sredstava za gašenje
mogu se rabiti i neka priručna sredstva za gašenje, npr. pijesak,
zemlja i sl. ( slika 30. ).
Slika 30. Korištenje priručnih
sredstava za gašenje
Montrealski protokol – Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
Evakuacija od požara…
10. OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA
Zaštitu zaposlenika i učenika koji rade na različitim radnim mjestima i u različitim uvjetima nije moguće
uvijek provesti osnovnim tehničkim mjerama sigurnosti. Stoga je zbog sigurnosti na radu potrebno
primjenjivati i osobna zaštitna sredstva.
Najčešće se povrjeđuju:
1. ruke 43,4%,
2. noge 29,4%,
3. glava 19, 3%,
4. trup 7,8%,
5. vrat 0, 2%.
Osobna zaštitna sredstva, ovisno o dijelu ljudskog tijela koji štite su:
1) Sredstva za zaštitu glave
a) Zaštitni šljem - štiti glavu od pada teških predmeta, udaraca
glavom o tvrde predmete i sl.;
b) Zaštitna kapa - služi za zaštitu glave od prljanja kose i od
rotirajućih dijelova stroja;
c) Zaštitna marama - ima istu namjenu kao i kapa, a nju uglavnom
nose radnice.
Sredstvo za zaštitu glave
2) Sredstva za zaštitu očiju i lica
a) Zaštitne naočale s prozirnim staklom - štite od letećih čestica pri ručnoj i strojnoj obradi. Staklo je
izrađeno od tripleksa;
b) Naočale s tamnim staklima – namijenjene su za zaštitu od jake svjetlosti i letećih iskri. Najčešće se
rabe pri zavarivanju.
Slika 32. Sredstva za zaštitu očiju
i lica
c) Štitnik za oči i lice - štiti od letećih čestica i kapljica nagrizajućih tvari;
d) Štitnici s tamnim staklom - rabe se za zaštitu od štetnog djelovanja ultraljubičastog i toplinskog
zračenja, kao i letećih sitnih dijelova rastopljenog metala. Rabe ih elektrozavarivači, a mogu biti ručni i
naglavni.
3) Sredstva za zaštitu sluha
a) Usni čepovi - stavljaju se u slušni kanal, a izrađeni su od specijalne vate ili plastike;
b) Ušni pokrovi - povezani su polukružnim elastičnim nosačem.
4) Sredstva za zaštitu organa za disanje
a) Respirator - služi za zaštitu organa za disanje od industrijske prašine, dimova, magle itd. Filter se
može zamijeniti kada se napuni prašinom;
b) Plinska maska - služi za zaštitu dišnih organa od plinova, para, magle i prašine. Svaka maska ima
obrazinu, filter, te udisni i izdisni ventil;
c) Plinska maska s crijevom - rabi se u radnoj atmosferi u kojoj su visoke koncentracije štetnih
tvari. U crijevnu masku možemo dovoditi komprimirani zrak.
a
b
c
d
Slika 33. Sredstva za zaštitu organa za disanje: a - plinska maska; b - respirator; c- crijevna maska
s kapuljačom; d-plinska maska
5) Sredstva za zaštitu ruku
a) Obične kožne rukavice ( zaštita od šiljastih
predmeta ),
b) Azbestne rukavice ( zaštita od toplinskog
zračenja),
c) Gumene rukavice ( zaštita od vode i nagrizajućih
tvari ),
d) Rukavice otporne prema otapalima,
e) Gumene rukavice za električare ( za napon do
650V ).
Slika 34. a - obične kožne rukavice;b-azbestne
rukavice;c- gumene rukavice
6) Sredstva za zaštitu tijela
a) Zaštitna odijela - služe za zaštitu tijela od zahvaćanja rotirajućih dijelova stroja, prljanja
prašinom, uljima i mastima;
b) Zaštitna kuta - rabi se na radnim mjestima gdje postoji opasnost od prljanja, a nema opasnosti od
rotirajućih dijelova strojeva;
c) Zaštitne vjetrovke i ogrtači - služe za zaštitu od hladnoće.
7) Sredstva za zaštitu nogu
a) Zaštitne cipele s čeličnom kapicom - rabe se pri radovima gdje postoji opasnost od pada teških
predmeta na stopalo;
b) Zaštitne cipele s drvenim đonom - rabe se kao zaštita od oštrih materijala, pri radovima kada su
cipele s kožnim i gumenim đonom neotporne ( visoke temperature, nagrizajuće tvari );
c) Štitnici za koljeno i potkoljenicu - zaposlenik ih rabi kada radi klečeći ili pri lijevanju metala i
električnom zavarivanju;
d) Gumene čizme - rabe se na radnim mjestima gdje prijeti opasnost za noge od štetnog utjecaja
kemikalija i vlage.
11. PRVA POMOĆ
Prva pomoć je skup radnji kojima se pomaže ozlijeđenoj ili iznenada oboljeloj osobi na javnome ili
radnome mjestu prije dolaska ekipe hitne medicinske pomoći.
1. Pravila pružanja prve pomoći:
- prije pružanja pomoći uočite promjene na ozlijeđenom;
- činite uvijek samo ono što je potrebno;
- ne upuštajte se u zahvate koje ne poznajete;
- radite mirno i sabrano, ne paničarite; to negativno utječe na unesrećenog; u tijeku pružanja prve
pomoći pošaljite nekoga iz vaše blizine da izvijesti hitnu medicinsku pomoć na broj telefona 94 o
nastalom unesrećivanju kako bi stručna medicinska ekipa što prije krenula prema unesrećenom;
- ne premještajte unesrećenog nakon pružene osnovne pomoći ako to nije nužno. Prijelomi
natkoljenice ili kralježnice zahtijevaju zbrinjavanje od stručne ekipe hitne medicinske pomoći, jer u
protivnom mogu uslijediti nesagledive posljedice. Kada i gdje je moguć dolazak hitne medicinske
pomoći pričekajte stručnu ekipu. Premještajte ozlijeđenog s mjesta događaja samo u slučaju požara,
moguće eksplozije, urušavanja i sl.
2. Pregled ozlijeđene osobe
1. Svijest - postavite ozlijeđenom nekoliko pitanja. Ako ne odgovara, nanesite mu laganu bol
uštipnuvši ga za podlakticu ili potkoljenicu. Ako ne reagira, nastupio je gubitak svijesti;
2. Disanje - disanje čujemo i vidimo, a može biti ubrzano, usporeno ili otežano. Ako osoba ne diše,
uvjerite se u to na taj način da joj zabacite glavu unazad i prislonite svoju ušku ispred nosa i usta
ozlijeđenog. Ako ne osjetite i ne čujete disanje započnite odmah s umjetnim disanjem;
3. Rad srca - osjećamo na jagodicama prstiju ako opipamo vratnu žilu kucavicu. Ako pulsa nema,
započnite odmah s umjetnim disanjem i masažom srca;
4. Boja kože - modra boja kože upućuje na gušenje, blijeda na stanje straha i iskrvarenje, siva s
graškama znoja na stanje šoka;
5. Ozljeda s krvarenjem - lako se uočava. Unutarnje ozljede naslućujemo prema mjestu boli,
znacima krvarenja, oteklinama i sl.;
6. Prijelom kostiju i ozljede zglobova - prepoznaju se po bolima na koje se žali ozlijeđeni, po
promjeni oblika ozlijeđena dijela tijela u odnosu na zdravi dio, a kod otvorenog prijeloma vidi se rana i
kost;
7. Ozljede kralježnice - prepoznaju se po bolima koje nastaju na mjestu ozljede, nemogućnošću
pokretanja nogu ili ruku, ako je ozlijeđen vratni dio.
3. Nesvijest
Osoba se srušila, ne reagira na pitanja i dodire, ali diše i srce joj radi.
Osobu odmah okrenite na bok s licem prema podlozi. Onesviješteni ne smije
ležati na leđima jer bi se ugušio vlastitim jezikom. Do dolaska stručne
medicinske ekipe hitne pomoći pratite ju diše li i radi li joj srce.
Slika 35. Okretanje onesviještenog na bok
4. Umjetno disanje i masaža srca
Kod prestanka disanja odmah započeti s umjetnim disanjem. Ako se osoba nalazi u
zatvorenom prostoru prethodno je treba iznijeti na svježi zrak.
Postupak umjetnog disanja:
 zabacite unesrećenom glavu unazad!?;
- zatvorite palcem i kažiprstom jedne ruke nos
unesrećene osobe;
-
udahnite duboko;
obuhvatite svojim ustima usta ozlijeđenog i
izdahnite;
-
da je zrak ušao u pluća ozlijeđenog vidjet
ćete po pomicanju prsnog koša;
-
odmaknite glavu od usta ozlijeđenog i
ponavljajte radnje 12 - 14 puta u jednoj
minuti.
Slika 36. Umjetno disanje
Masaža srca
Ako osoba nema pulsa na vratu, započnite s masažom srca. Umjetno disanje i masažu srca radi
uvijek jedna osoba, a kada se ona zamori, mijenja ju druga osoba. Na taj način sami kontrolirate
učinjeno, jer bi se dvije osobe teško uskladile pri izvršavanju radnji ako im je to prvi put.
Oživljavanje s dva spasioca čine zdravstveni radnici koji su tim radnjama dobro uvježbani.
Slika 37. Postupak oživljavanja
- kod udara električne energije provjerite da osoba još uvijek nije u dodiru s vodičem struje;
- započnite odmah, ne gubite vrijeme jer mozak ne podnosi nedostatak kisika hranjivih tvari i
nepovratno odumire;
 učinite 2 - 3 puta upuhivanje zraka u pluća;
- odredite mjesto masaže na donjoj trećini prsne kosti;
- na određeno mjesto položite zapešće svoje ruke, drugu ruku prebacite preko ruke na podlozi i
pritisnite snagom gornjeg dijela tijela, a da pri tom ne savijate laktove;
- ponavljajte pritisak 15 puta;
- opet zabacite glavu i duboko izdahnite u pluća ozlijeđenog;
 ponovite 15 masaža srca;
- činite to dok osjećate da možete ostvariti kvalitetne radnje, a kada se zamorite neka vas netko
zamijeni;
- ponavljajte ove postupke do dolaska stručne liječničke ekipe hitne pomoći;
- ako je osoba počela sama disati, prekinite radnje, okrenite ju u bočni položaj i promatrajte je li
diše, a opipom pulsa na vratu kontrolirajte rad srca.
5. Postupak s ranom
Ranu ne dirati prstima. Onakvu kakva je pokriti sterilnom gazom koju učvrstite zavojem ili
trokutnom maramom. Ako iz rane viri krhotina, postavite gazu oko nje i učvrstite zavoj tako da ne
prelazi preko nje. Ako ozlijeđeni ima nož u rani, ne vadite ga, već okolo postavite gazu i zavoj.
Nakon previjanja pokrijte nož ili krhotinu. Blago prebacite neku tkaninu da se ne vidi zbog
negativnog psihičkog djelovanja na unesrećenog i okolinu.
Kod rana iz kojih jače curi krv pritisnite žilu koja vodi krv prema rani, a zatim izravno na ranu
postavite kompresivni zavoj koji će na duže vrijeme spriječiti dalje krvarenje.
Kompresivni zavoj
Na ranu postavite sterilnu gazu. Preko gaze postavite čvrstu smotanu tkaninu ( zavoj, rubac, šal,
kapu, komad odjeće ). Utisnite je u ranu i zamotajte zavojem ili trakom platna. Pritisak na žilu poslije
povijanja rane nije više potreban.
Ruku na kojoj je zavoj s kojim smo zaustavili krvarenje ( kompresivni zavoj ), stavite u stanje
mirovanja trokutnim rupcem, a ozlijeđenu nogu podignite prema tijelu.
Kontrolirajte boju prstiju. Ako je plava, olabavite zavoj jer ste previše stegnuli.
Ozljede glave
Onesviještenu osobu okrenite na bok. Ranu ne dirati,
kosu ne šišati. Ranu pokrijte sterilnom gazom i učvrstite
trokutnim rupcem ili zavojem.
Prijevoz u zdravstvenu ustanovu ostvariti u bočnom
položaju.
Slika 38.
Ozljede nosa
Rane nosa zaviti zavojem koji zovemo " praćka " nosa. Osobu s
krvarenjem iz nosa postavite u polusjedeći položaj s glavom nagnutom
naprijed.
Slika39.
Rane grudnog koša
Ako iz rane na prsnom košu čujete da " šišti " zrak, pokrijte je sterilnom gazom, a preko
gaze postavite plastično ili gumeno platno i učvrstite zavojem.
One rane koje ne „šište" pokrijte sterilnom gazom i zavijte.
Osoba s ranom prsnog koša mora ležati u polusjedećem
položaju i mirovati. Izbljuvak svijetlocrvene boje znak je
unutarnjeg krvarenja.
Slika 40.
Rane trbuha
Rane na trbuhu prekrijte sterilnom gazom i lagano zavijte
zavojem ili trokutnim rupcem. Kod sumnje na ozljedu unutarnjih
organa trbuha unesrećenom ne dati ništa piti ili jesti. Označite to na
unesrećenom oznakom NIŠTA NA USTA.
Slika41.
Prijevoz u zdravstvenu ustanovu mora biti hitan, u prikazanom položaju. Ako osoba s ranom
trbuha pokazuje znakove iskrvarenja, polegnuti je vodoravno. Zabranjeno je podizati mu noge
prema tijelu, jer bi na taj način samo ubrzali iskrvarenje.
6. Opekline
Opekline nastale plamenom, užarenim predmetima, vrućom vodom, parom ili kemijskim
tvarima treba odmah:
 isprati mlazom vode polijevajući pet minuta odozgo prema dolje ( ne tuširati );
 nakon ispiranja ne skidati odjeću već blago pokriti sterilnom gazom koju treba učvrstiti
trokutnom maramom;
 odjeću skidati samo kod opeklina kemijskim tvarima;
 ozlijeđeni dio tijela staviti u stanje mirovanja. Nogu na kojoj je opeklina blago podići prema
tijelu;
 ozlijeđenom dati piti što više tekućine ( vode, soka - zabranjeno je davati alkoholna pića ).
7. Prignječenja
Prignječeni dio tijela što prije osloboditi pritiska. Ozlijeđenoj osobi zabraniti kretanje i onda
kada ona ima mogućnost da se sama kreće. Kretanje je strogo zabranjeno i negativno utječe na
daljnje stanje ozlijeđenog. Osobu poleći vodoravno, osloboditi obuću ili odjeću s prignječenog
dijela tijela, jer se javlja oteklina. Osobi dati piti što više tekućine.
8. Ozljede kostiju i imobilizacija
Povreda stopala
Ozlijeđeno stopalo oslobodite obuće i čarape. Ako postoji rana,
zavijte je sterilnom gazom i trokutnim rupcem. Prijelom kosti stopala
imobilizirajte dekom ili obloženim daščicama," Cramerovom šinom " i
sličnim predmetima.
Imobilizacija prijeloma na ruci
Otvoreni prijelom na ruci odmah zavijte sterilnom gazom koju
učvrstite zavojem ili trokutnim rupcem.
Stavljanje ruke u stanje mirovanja može se učiniti na jedan od
načina koji je prikazan na slici.
Slika 42.
Prijelom potkoljenice
Ako postoji rana na prijelomu, sterilno je zavijte.
Pažljivo skinite cipelu i čarapu. Imobilizaciju ostvarite s dva
čvrsta predmeta ili s dekom. Trokutnim rupcem ili trakama
platna povežite u području zglobova ispod ili iznad.
Ako je hladno, omotajte stopalo. Povremeno
kontrolirajte cirkulaciju. Ako ste previše stegnuli, olabavite
trake kojima ste učvrstili sredstvo imobilizacije.
Slika 43.
Imobilizacija natkoljenice
Zatvoreni ili otvoreni prijelom natkoljenične kosti
uzrokuje metak, pad, prignječenje, zatrpavanje i sl. Znaci
prijeloma su: bol, oteklina, nemogućnost oslanjanja na tu
nogu, deformacija oblika kosti, kost na površini kože.
Slika 44.
9. Trovanje
Kod trovanja najvažniji je prekid kontakta s otrovom.
Osnovna pravila kod trovanja:
1. prekinuti kontakt s otrovom;
2. odstraniti otrov;
3. povraćanje;
4. uporaba protuotrova ( identifikacija otrova ):
 kod kiselina, lužina, soli teških metala, benzina i drugih derivata ne izazivati povraćanje,
 kod otrovanja antifrizom protuotrov je rakija, konjak, viski,
 kod otrova koji nisu topivi u vodi dajemo mlijeko,
 kod otrovanja jodom protuotrov je škrob ( šaku brašna razmutiti u vodi ),
 kod trovanja deterdžentom za pranje suđa ne izazivati povraćanje, protuotrov je otopljena
sapunica u vodi.
10. Upute za pružanje prve pomoći ozlijeđenima od udara električne struje
Što je god brže moguće, mjesto nesreće treba odvojiti od napona i ozlijeđenu osobu osloboditi
utjecaja električne struje na jedan od sljedećih načina:
- kod prenosivih trošila izvucite utikač iz priključnice;
- kod čvrsto postavljenih trošila iskopčajte sklopku ili izvadite osigurače ( uloške osigurača ).
Ako se na mjestu nesreće napon ne može odvojiti od unesrećenog:
a) izolirajte svoje ruke suhim komadom odjeće ( npr. kaputom ) ili uporabite izolacijske rukavice,
izolacijsku motku, suhu letvu i sl.,
b) ispod unesrećenog podvucite suhu dasku i tako ga odvojite od zemlje.
Zapamtite: osobu uključenu u strujni krug nikada ne smijete hvatati golim rukama.
Sigurni znaci smrti
Rani znaci smrti:
1. mačje oko – očna jabučica na pritisak palcem i kažiprstom
izdužuje se u smjeru pritiska i tako ostaje;
2. mrtvačke pjege – taloženje krvi kod prestanka cirkulacije
prema mjestima kojima tijelo pritišće podlogu;
3. mrtvačko bljedilo;
4. mrtvačka ukočenost – javlja se u vremenu od četiri do
osam sati nakon smrti i nestaje nakon 48 - 72 sata;
5. mrtvačka hladnoća – hlađenje prema vanjskoj temperaturi.
Slika 45.
12. ČOVJEKOV ŽIVOTNI I RADNI OKOLIŠ
1. Zagađenje i zaštita zraka
Maksimalno dopustive količine štetnih tvari u radnim prostorijama i prostorima propisane su
odgovarajućim propisom. S tim u svezi prema odredbama Zakona o zaštiti na radu postoji obveza
poduzeća da ispituje stanje u radnom okolišu najmanje svake dvije godine, odmah nakon što
započne s radom pri kojem se oslobađaju štetne tvari u radni okoliš, odnosno nakon svake promjene
u tehnološkom procesu koja bi mogla imati utjecaj na stanje u radnom okolišu glede nazočnosti
određenih štetnih tvari. Zrak pročišćavamo industrijskim filtrima, gravitacijskim taložnim
komorama, te mokrim i ciklonskim separatorima.
2. Zagađenje i zaštita voda
Vode koje se rabe u tehnološkom procesu su industrijske otpadne vode i najčešće su znatno
zagađene, pa ih je prije otpuštanja u kanalizaciju ili vodotok potrebno pročistiti. Tri su osnovna
načina pročišćavanja otpadnih voda:
a) Primarno pročišćavanje - obično mehaničko pročišćavanje vode gdje se površinski i
taloženjem u posebno izgrađenim bazenima odvajaju krute tvari - čestice iz vode;
b) Sekundarno pročišćavanje - složeniji je i finiji sustav za pročišćavanje jer se osim
fizičkog uklanjanja voda obogaćuje kisikom, što pozitivno djeluje na floru i faunu u vodi;
c) Tercijarno pročišćavanje - zadnja i najsloženija faza pročišćavanja otpadnih voda. Osim
vanjskog pročišćavanja rabi se i tzv. aktivni krug, poseban mulj s mikroorganizmima za
obogaćivanje vode kisikom.
3. Zagađenje i zaštita tla
Jedan od izvora zagađenja tla je zaštita biljki od bolesti i insekata. Takva sredstva trebalo bi
pažljivo primjenjivati. Višak sredstava za zaštitu odlazi u zemlju i uzrokuje ugibanje i korisnih živih
bića. Naročito su opasna za čovjeka ako se prekomjerno rabe ili neprimjereno primjenjuju.
U gradovima i urbanim sredinama poseban problem su komunalni i industrijski otpad. Ovi
problemi najčešće se rješavaju reciklažom ( odvajanje korisnog otpada ), odnosno spaljivanjem
preostalog dijela koji se ne može upotrijebiti i nije prirodno razgradiv.
SLINGSHOOT – novi aparat budućnosti koji treba jako malo energije za pročišćavanje svih
mogućih otpadnih voda kako bi dobili zdravstveno potpuno čistu vodu. Cijena stroja kretat će se
oko 2000 dolara, a vjeruje se da će ga u budućnosti imati svako domaćinstvo.
U Norveškoj, u planinama, postoji trezor sa svim sjemenkama s planete pohranjen u
dubokom vječnom ledu, a na suhom – SVALBARDOV TREZOR.
Puente Hills ( L.A. ) sanacija smeća pomoću gline ( prvo zemlja 0,6 m koja se sabija na 0,3m
pa glina, pa opet zemlja). Plin se koristi kao energent za struju, grijanje, te vožnju kamiona.
ZNAKOVI SIGURNOSTI
1) zabranjeno pušenje, 2) zabranjena uporaba otvorenog plamena, 3) zabranjen prolaz, 4) zabranjen prilaz 5)
zabranjeno gašenje vodom 6) zabranjena uporaba vode za piće, 7) zabranjeno uzimanje goriva dok motor radi 8)
opća obveza 9) obvezna zaštita očiju, 10) obvezna zaštita dišnih organa, 11) obvezna zaštita glave, 12) obvezna
zaštita sluha, 13) obvezna zaštita ruku, 14) obvezna zaštita nogu, 15) opća opasnost, 16) opasnost od požara, 17)
opasnost od oksidirajuće materije, 18) opasnost od nagrizanja, 19) opasnost od eksplozije, 20) opasnost od
trovanja, 21) opasnost od električne struje, 22) opasnost od radioaktivnih materija, 23) opasnost od visećeg tereta,
24) opasnost viljuškar, 25) opasnost od zračenja, 26) prva pomoć, 27) smjer, 28) i 29) put za evakuaciju L/D

Download Report