JO S IP
CA ZI
PRVA
R A D N IČ K A D R U ŠT V A
u
HRVATSKOJ
Samostalni ekonomski i politički istupi
( 1860 - 1880)
Izdao:
SAVEZ SIN D IK A TA JU G O SL A V IJE - REPU BLIČK O V IJE Ć E ZA HRVATSKU
M aterijali i d o ku m en ta cije ko rišten i u o vo j k n jiz i nalaze se
u D ržavnom a rh ivu Zagreb i R ijeka , A r h iv u grada Z agreba,
G radskom a rh ivu V araždina i S v e u čilišn o j b iblioteci Z agreb.
N a sabiranju grade surađiva la je drugarica C vetk a K napić,
član K o m isije R epubličkog vijeć a iS S J za H r v a ts k u za sabi­
ranje grade za p o v ije st sindikalnog p o kre ta u H rv a tsk o j.
S ta tistič k e p o d a tke dao je Z a vo d za s ta tis tik u N R H rv a tsk e.
M aterijalna sred stva za izd a va n je k n jig e dalo je K o tarsko
sindikalno vijeć e Z agreb
Š ta m p a rija »Prosvjeta«, Z agreb, P re ra d o v ić e v a 21
POKUŠAJ STVARANJA PRVOG RADNIČKOG DRUŠTVA
U HRVATSKOJ 1869. GODINE
MJESTO I VRIJEME U KOJEM POČINJE POVIJEST
RADNIČKOG POKRETA U HRVATSKOJ
U rujnu 1869. godine došlo je do prvog samostalnog društvenog
istupa zagrebačkih radnika. U stanovitom smislu taj je istup pred­
stavljao međašni kamen između starog cehovskog duha, starih
cehovskih shvaćanja formi udruživanja i aktivnosti zagrebačkih i
hrvatskih radnika, te njihove težnje da se udruže i stvore takvu
organizaciju, koja bi ih vodila novim putovima i novim oblicima
borbe i vlastitog razvitka. Zagreb je bio kolijevka tog pokreta. U to
se vrijeme već afirmirao sa sjevernom Hrvatskom kao nacionalni,
ekonomski, politički i kulturni centar. Zato je prirodno da je postao
žarištem radničkog pokreta.
Historija radničkog pokreta u Hrvatskoj počinje na završetku
prvog perioda povijesti marksizma, u periodu koji traje od pariške
revolucije 1848. godine do Pariške komune 1871. godine. Lenjin je
taj period označio kao period nemira i revolucija. Njegovo se značenje
sastoji naročito u tome, što je marksizam (učenje o historijskom
materijalizmu, učenje o višku vrijednosti i učenje o klasnoj borbi)
kao naučna teorija revolucionarne borbe proletarijata u vatri revo­
lucije potvrdio svoju ispravnost. Teorija komunizma u tom vremenu
počela se spajati s masovnim radničkim pokretom.
NA PRIJELAZU IZ MANUFAKTURE NA INDUSTRIJU
Dok je 1871. godina u Francuskoj bila godina prve proleterske
diktature, u to su vrijeme za hrvatske radnike dolazile i prve godine
političkog buđenja i samostalnih političkih i ekonomskih istupa.
Hrvatska se privredno nalazila na prijelazu iz manufakture u mašinsku industriju, koja već osvaja teren.
Kapitalistička proizvodnja — govorio je Marks — počinje ustvari
od onog momenta kad jedan isti individualni kapital upošljava
5
istovremeno veći broj radnika. Dakle, proces rada proširuje svoje
razmjere i dostavlja proizvod u velikoj količini. Djelovanje velikog
broja radnika u jedno isto vrijeme i na jednom istom mjestu (ili ako
hoćete na jednom i istom polju rada) radi proizvodnje jedne iste
vrste robe pod komandom jednog kapitaliste predstavlja historijsku
i logičnu polaznu točku kapitalističke proizvodnje. U pogledu samog
načina proizvodnje manufaktura se u svojim počecima razlikuje od
esnafske zanatske radinosti jedino većim brojem radnika zaposlenih
od strane istog kapitala. Radionica esnafskog majstora samo se pro­
širila. (Usporedi: Marks »Kapital«, I., str. 255, »Kultura«, 1947.).
Baš ova polazna točka kapitalizma vidjela se naročito u sitnoj
proizvodnji Hrvatske polovicom XIX. stoljeća. Razlika između kapi­
talističke radionice i radionice sitnog proizvođača sastoji se u početku
samo u broju istovremeno uposlenih radnika. Stoga su prva kapita­
listička poduzeća u Hrvatskoj, tako reći, nestajala u moru sitnih
radionica. Međutim, upotreba velikog broja radnika na jednom mjestu
dovodi do bitnih promjena u samoj proizvodnji, do postepenog pre­
obražaja proizvodnje. Ranije velike razlike u pogledu jačine, vještine,
iskustva, koje su vladale među radnicima u zajedničkoj radionici,
vremenom se gube. Proizvodnja robe sve se više razvija. Povećava
se produktivnost rada. Uvodi se plansko djelovanje i plansko ruko­
vođenje. U većoj se mjeri iskorištavaju građevine, magazini, alati,
proces proizvodnje organizira se racionalnije, što dovodi do pojeftinjavanja proizvodnje. Krupnije radionice, koje predstavljaju prijelaz
na viši oblik industrije, imaju i drugih prednosti nego one sitne.
Vlasnik radionice brine se sve više za trgovačko-poduzetnički posao.
U radionici poslovođa kontrolira posao umjesto njega, ili to čini
postavljeni majstor. Tako se u Hrvatskoj, najprije u gradovima
Zagrebu, Rijeci, Osijeku i drugdje, stvorio tip kapitalističkih radionica
zasnovanih na istoj ručnoj tehnici kao što je bila u zanatskoj radio­
nici. Razlika između radnika zaposlenih u kapitalističkoj radionici
i radnika zaposlenih u zanatskoj radionici sastojala se u tome, što
radnici u kapitalističkoj radionici ne koriste više svoja sredstva za
proizvodnju i što se u odnosu prema svom poslodavcu nalaze u posve
najamnom odnosu. Razlika između zanatlijske radionice i kapitali­
stičke sastojala se, pored navedenog, i u tome, što je zanatska radio­
nica počivala na rasparčavanju i uzajamnom izoliranju poduzeća, na
samostalnosti mnogih malih robnih proizvođača, a kapitalistička
radionica počivala je na ujedinjavanju radova, na zajedničkoj proiz­
vodnji, na kooperaciji većeg broja radnika pod komandom kapitaliste.
Koncem XVIII. i početkom XIX. stoljeća u Hrvatskoj već nala­
zimo velik broj krupnih manufakturnih poduzeća, i to kako u rudar­
stvu, brodogradnji, građevnoj djelatnosti, tako i u preradi drva i
prehrambenoj djelatnosti. Postoji, na primjer, 28 rudarskih i metalurgijskih poduzeća manufakturne proizvodnje, 77 drvnih poduzeća,
36 raznih brodogradilišta na moru i rijekama, zatim 38 tekstilnih
6
poduzeća i svilana, velik broj pivovara, tvornica duhana, ciglana i
slično, tako da se može reći da je u Hrvatskoj bilo preko 400 raznih
manufakturnih poduzeća. Najveći broj manufakturnih poduzeća bio
je smješten na Rijeci, zatim u Osijeku, Zagrebu, Karlovcu i Vara­
ždinu. Manufakturna proizvodnja u Hrvatskoj bila je vezana i za
kućnu radinost i seoski obrt. Kako je unutrašnje tržište Hrvatske
bilo nerazvijeno, manufakturna se poduzeća orijentiraju pretežno na
izvoz iz Hrvatske. S manufakturom počinje tu i tamo upotreba
mašina, međutim, one u Hrvatskoj prvom polovicom XIX. stoljeća
još ne stvaraju posebnu epohu industrijske proizvodnje, ali su već
bile vjesnici mašinizirane industrije. Iako su u Austro-Ugarskoj vla­
dali feudalni odnosi i cehovi, koji su sputavali razvoj manufakture,
ipak je apsolutistička monarhija Habsburgovaca posebnim privile­
gij ama omogućavala i gurala na razvitak manufakturnih poduzeća.
Tek Josip II., koji je 1783. godine ukidao u austrijskim zemljama
cehove i dopustio slobodu obrta, stvara povoljne uvjete za razvoj
manufakture. Međutim, poslije francuske revolucije dvor je, bojeći
se da se razvijanjem kapitalističkih poduzeća ne stvore uvjeti za
revolucije u Austro-Ugarskoj, ukinuo te slobode. Tek je obrtnički red
od 1859. godine otklonio sve ograde, koje su sputavale širenje kapi­
talističkog načina proizvodnje.
U doba kad u Hrvatskoj počinje radnički pokret, već je na nje­
nom teritoriju bilo smješteno tridesetak poduzeća na parni pogon,
i to na Rijeci, u Čakovcu, u Gorskom Kotaru, u Varaždinu i Zagrebu,
zatim u Osijeku, Virovitici, Vukovaru, Nuštru. To su bile uglavnom
tvornice papira, duhana, strojeva, pilane, šećerane, tvornica žigica,
te rudnici.
M anufaktura kao vladajući oblik proizvodnje vladala je u Engle­
skoj do zadnjih decenija 18. stoljeća, a u drugim zapadnim zemljama
do početka i prvih decenija 19. stoljeća. U ostalim dijelovima Evrope
(Austrougarska, Rusija i t. d.) manufaktura je vladajući i karakteri­
stičan način proizvodnje čak do prve polovice 19. vijeka. To vremen­
sko razdoblje vrijedi i za Hrvatsku, tim prije što je ona u sklopu
zemalja austrougarske monarhije sačinjavala privredno zaostalu
zemlju.
Kad je početkom XIX. stoljeća došlo do ubrzanog rasta proiz­
vodnih snaga na kapitalističkoj bazi, do industrijske revolucije u
zapadnoj Evropi, kapitalizam je bio vladajući oblik jedino u Engle­
skoj. Tek drugom polovicom XIX. stoljeća dolazi do kapitalističke
ekspanzije naročito industrijskog razvitka u čitavom svijetu. Od 1860.
do 1913. godine ukupna svjetska industrijska proizvodnja porasla je
za više od sedam puta, a od 1870. do 1913. ona se upetorostručila. U
tom gigantskom porastu svjetske proizvodnje dolazilo je i do nepre­
kidnog povećanja broja industrijskih radnika. Ako se uzme kao točna
tvrdnja da su do 1860. godine svijetom prevladavali pretkapitalistički
7
oblici proizvodnje i da je svega 10% ljudi u svijetu proizvodilo u
okvirima kapitalističkog načina proizvodnje, onda Hrvatska ne spada
ni u taj svjetski prosjek.
POJAVA PROLETARIJATA
Ako se pođe od toga da je u Hrvatskoj period industrijskog kapi­
talizma počeo drugom polovicom XIX. stoljeća, onda i stvaranje
modernog industrijskog proletarijata, koji se rađao svugdje zajedno
s razvojem kapitalizma, odgovara historijskom razvitku kapitalizma
u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je 1857. godine bilo svega 7.832 zanatskih,
manufakturnih i industrijskih radnika, 20.168 nadničara i 25.802
slugu, odnosno ukupno 53.802 najamnih radnika. Prema tome, broj
najamnih radnika nije bio viši od 5,7% stanovništva. Ove brojke
pokazuju da najveći dio najamnih radnika Hrvatske (48%) čine sluge,
koji, iako siromašni i bez vlasništva, zbog svog položaja nisu mogli
postati nosioci borbe protiv kapitalističkog eksploatatora i ugnjetača.
Ni nadničari nisu mogli biti nosioci te borbe, iako broj nadničara u
odnosu na ukupan broj najamnih radnika iznosi 37%. Nosioci rad­
ničkog pokreta mogli su da budu radnici zanatskih radionica, manu­
fakturnih poduzeća i tvornica, pomoćnici (kalfe) i proleteri, kod kojih
se javlja zbog jednakih uvjeta rada osjećaj solidarnosti i potreba
organiziranja radi otpora protiv eksploatacije i lakše borbe protiv
kapitalista i kapitalističkog poretka. Takvih radnika bilo je 15% od
ukupnog broja zaposlenih radnika. Iako sami uvjeti kapitalističke
eksploatacije stvaraju materijalne uvjete i socijalističke snage, neop­
hodne za organiziranu borbu protiv vladajućih klasa kapitalističkog
društva, ipak radnička klasa nije odmah došla do svijesti da je samo­
stalna klasa sa svojim naročitim interesima, od kojih je najveći
interes uništenje kapitalizma. Ona sama nije došla čak ni do svijesti
da je baš ona najsposobnija da ostvari taj zadatak.
PRVOBITNI OBLICI KLASNOG FORMIRANJA
U procesu svog razvitka radnička klasa prolazi razne faze svog
klasnog formiranja. Iako su radnici počeli borbu s kapitalom od onog
dana otkad su postali, ta je borba bila neorganizirana, stihijska, u
vidu istupanja pojedinih grupa radi povećanja zarade, poboljšavanja
uvjeta rada, protiv globa i t. d. Takvih početnih oblika borbe bilo je
dovoljno i u Hrvatskoj. Bježanje s posla zbog slabih uvjeta rada,
pobune radnika, masovne krađe, razbijanja i paljenja poslovnih obje­
kata zbog mržnje ili osvete zbog neisplaćenih nadnica i drugih šikanacija. Takvih pokreta, koji ukazuju na klasnu nedozrelost proleta­
rijata, imali smo u Hrvatskoj krajem XVIII. i početkom XIX. sto­
ljeća. Napredniji oblik radničke borbe jesu štrajkovi, koji postaju
jedan od osnovnih oblika radničkog otpora kapitalističkoj eksploata­
ciji. O tom ćemo govoriti kasnije.
Pojava proletarijata i veliki radnički pokreti drugih zemalja u
početku su plašili vlastodršce i vladaj uče klase u austro-ugarskoj
monarhiji. Oni su zato najprije poduzimali najraznovrsnije mjere,
koje su bile uperene protiv stvaranja proletarijata, ali što se više
razvijao kapitalistički način proizvodnje, koji je počivao na najam­
nom radniku i koji bez proletarijata nije mogao egzistirati, javlja se
i u građanskim krugovima pokret za uzdizanje proletarijata, kako na
području njegova prosvjećivanja, tako i na stvaranju uvjeta da budu
sposobni za rad i na radu zadovoljni. Pored toga, građanska je klasa
uvlačila radnike u aktivnu borbu protiv feudalnog poretka, u kojoj
su radnički elementi zajedno sa sitnim i siromašnim obrtnicima igrali
veliku ulogu. Uvijek se dešavalo da je buržoazija, nakon što je izvojevala pobjede na račun feudalizma, istupala protiv političkih težnja
radnika, buđenja klasne svijesti, naročito protiv njegove organizirane
borbe, koja je težila da ujedini čitavu radničku klasu u radnički
pokret, s ciljem da promijeni sve nečovječne životne uvjete suvre­
menog društva.
Odredbe cehovskog reda i radničkog zakonodavstva do 1867.
godine zabranjivale su radničke klasne organizacije, a svaki pokušaj
organiziranja radnika sprečavan je najstrožim kaznama. Tako su, na
primjer, odredbama općeg cehovskog reda 1813. godine bile zabra­
njene sve kalfinske organizacije (bratovštine), zatim posebni sastanci,
tajna pravila ili vlastiti fond. Naročito su bili zabranjeni sporazu­
mijevanje, vijećanje i dogovori o nadnicama. Zabranjeno je dogova­
ranje i dopisivanje s kalfama iz drugih mjesta. Protiv udruživanja
i štrajkova bile su predviđene kazne, tamnice, protjerivanja, tjelesne,
pa čak i smrtne kazne. U privremenom uputstvu o organizaciji obrta
1851. godine bilo je posebnim paragrafom zabranjeno kalfama da se
dogovaraju o većim plaćama i boljim uvjetima rada. Isto tako obrtni
red od 1859. godine zabranjuje svako udruživanje radnika, dogova­
ranje, štrajk ili bilo koje drugo sredstvo, kojim se od poslodavaca
iznuđuju bolji uvjeti rada. Bratovštine, koje su postojale, mogle su
djelovati jedino pod uvjetom da ih kontroliraju majstorski cehovi.
Ta zabrana koalicije i borbe za bolje uvjete rada odnosila se jednako
kao na zanatske radnike, na radnike manufakture, tako i na tvorničke
radnike.
Uprkos žestokim progonima austrougarskih vlasti, socijalističke
misli, ideje, pa i štampa još pedesetih i šezdesetih godina prodiru i
u Hrvatsku. Inozemni radnici, članovi radničkih bratovština, kasa
uzajamne i putničke pomoći i tajnih socijalističkih grupa bili su prvi
vjesnici i sijači bure koja dolazi. Radi primjera i da bi se vidjelo
kako tadanji režim vodi strogo računa o kretanju kalfi, koji uporedo
sa traženjem posla vrše propagandu socijalističkih načela, može da
9
posluži jedan raspis od 23. srpnja 1852. godine, koji je u odsutnosti
bana Jelačića potpisao podban Benko. U raspisu se kaže:
Z a stu p n ik n a m jestn ika u S a lzburgu prija v io je viso ko j c. k. vrh o v n o j
redarstvenoj oblasti, da je po če tko m ovog m jeseca n je k i p rie tri n ed je lje tam o
došavši stolarski ka lfa im en o m Iv a n A n tu n H e n rik W ach iz H am burga iz
carskih državah o d p u tjen s toga, što se je m e d u n jeg o v im i stv a rm i ko d m i t ­
ničkog pregledavanja našlo 12 p rim je ra k a h od spisa pod naslovom : »Der
Socialism us in m oglichster V o llko m m e n h eit oder TJntersuchung u n d B ete u ch tu n g dessen, w as dem Sta a t der G esellschaft oder S ocietdt n o th w e n d ig u n d
niitzlich ist. D ruck vo n L& hm ann u n d B irkm a n n « , i što su u s lje d daljneg
redarstvenog iztra živa n ja saznane okolnosti, k o je p o tv r đ u ju , da je W ach bio
i da je va ljd a još i sad sučlan njem a č ko g (k om unističkog) b ra tstv a radionikah.
U poslje d n jem obziru za n im iva su prepisno priložena d va kom ada, je r u jedno
izja sn ju ju u stro je n je b ra tstv a radionikah.
B uduć da je W ach bez dvo jb e iza sla n ik radioničke propagande, i p rona­
đeni tiskopis po sadržaju svo m na to o p r ed jeljen bio, da ko m u n istič k e pom isli
kod radioničkog p učanstva razprostrani, to u slje d n aredbe viso k e c. k. vrh o v n e
redarstvene oblasti od 11. t. m . br. 1243/228. c. k. p odžupane i gradske sa tn ik e
0 dogodaju to m neposriedno o b a vje šć u jem s nalogom , da na tisk o p ise ta ko v e,
kao što je onaj gore pobližje naznačeni, strogo paze, i da na strane, ili iz
inostranstva. u zavičaj vraćajuće se z a n a tske k a lfe b r iž ljiv u pozornost obrate.1
Uz tu obavijest bila su županijama razaslana još dva dokumenta.
Jedan od njih je članska iskaznica izdata od rajonskog komiteta
radnika Hamburga, iz koje se vidi, da je Joh. Heinr. Anton Wach
bio član njemačke radničke bratovštine Vorwarts (Naprijed),2 a drugi
je dokument statut putničko - potporne blagajne te bratovštine. Iz
statuta se vidi da je svaki član Vorwarts-a istovremeno i član putničko-potpome blagajne. Svaki član obavezno plaća mjesečni prilog
1 ima pravo na jednokratnu pomoć svakih šest mjeseci. Od putujućeg
člana tražilo se da u mjestu duljeg zadržavanja postane član mjesne
putničko-potporne blagajne.3
Pored policijske paske, koja se vršila nad radnicima, koji su
tražili posao, vodila se neprekidna racija nad socijalističkom štampom
i literaturom. Tako, na primjer, u Državnom arhivu postoji niz doku­
menata, iz kojih se vidi da se i u Hrvatskoj poduzimaju policijske
mjere, da se spriječi raspačavanje »Crvenog katekizma za njemački
narod«, zatim jedna brošura P. J. Proudhona, te djelo Eugena Sue-a
pod naslovom »Tajne naroda ili povijest jedne proleterske porodice«.
Dalje se zabranjuje rasprostiranje propagandnog materijala Cabeta
i Allhusen-a i t. d. Evo nekih dokumenata:
Polag jed n e viso ko j c. k. v rh o v n o j r e d a rstve n o j oblasti p risp ie vše p rija v e
n astoji revolucionarna stra n ka u N je m a čk o j o tom , da n je k i va ljd a u E lb erfeld u
tisk a n i spis pod naslovom : »R other K a te ch ism u s fiir das d eu tsch e V o lk, h erausgegeben bei D erby in Boston«, sr ie d s tv o m ko lp o rteu ra h u m a si m e đ u p u k o m
razprostrani.
1 Državni arhiv u Zagrebu, br. 275/p 1852 g
2 Državni arhiv u Zagrebu, ad br. 275/p 1852 g
3 Državni arhiv u Zagrebu, ad br. 275/p 1852' g '
10
Usljed naredbe gorerečene viso ke oblasti 9. t. m . br. 11881132. nalažem
c. k. podžupanom, i gradskim satnikom , da na sram otni spis taj strogo paze,
razprostiranje njegovo preprieče, pronađene ek sem p la re uzapte i shodno
učine, da se pro tiv razprostraniteljim a ka zneni postupak povede.
O vaj im se nalog neposriedno izd a je i V am i shodnog znanja radi tim e do
obaviesti dostavlja«.*
Is tim se nalaže, da p o m n jivo nastoje p rep rieiiti razprostiranje tiskopisa
pod naslovom : »La R ev o lu tio n sociate dem ontree par le coup d’etat du 2 d ecem ­
bre. Par P. J. Proudhon. B ruxelles, 1852.«, koi je polag priobćenja gospodina
nam jestnika, u Pragu po tam ošnjoj kom isii za pregledanje knjigah u jednoj
dne 31. kolovoza t. g. iz in o zem stva prispievše kn jižn e pošiljke pronađen, i glede
kojeg je pom e n u ti g. n a m je s tn ik u sm islu §. 14. na p u tka za izved e n je štam par­
skog reda visokoj c. k. verhovnoj redarstvenoj oblasti podneo predlog poradi
zabrane.5
Djelo Eugena S u e-a pod naslovom »Die G eheim nisse des V olkes oder
Geschichte einer Proletarier-F am ilie« zabranilo je visoko c. k. m inistarstvo
u n u ta rn jih poslovah naredbom od 18. siečnja 1850. za sv u cesarevinu, i usljed
toga je obstojavše bansko vieće za prepriečiti razprostiranje djela toga odpisom
od 28. siečnja. 1850. br. N. 1060/160. n a čelnikom gradovah Zagreba, R ieke,
Varaždina, K arlovca i O sieka izdalo nalog, da p om enuto djelo u knjigarnicah
tam ošnjih potraže, pronađene p r im je r k e podnesu, i kn jigarom oštro zapriete,
da se pod strogu pedepsu pogibeljno djelo ovo za ta jiti, ili izpod ru ke i kriom ice
proda,vati neusude.
B uduć da je jed a n sve za k višerečenog djela n edavna u podčinjenom
u p ra vn o m p odručju prigodom m itn ičko g pregledanja jedne, k n již n e pošiljke
n ađen i oduzet: to se n a la zim p r in u ka n a s v im k o lik im c. k. podžupanom i c. k.
r a vn a teljem gore na p o m e n u tu zabranu ovim e do znanja do sta viti s pozivom ,
da ju u sm islu naredbe od 9. tr a v n ja t. g. br. 106/p. kn jig a ro m i in im za pro­
davanje kn jig a h p o vla stjen im o b rtn ik o m obznane, kod onih pako, ko jim je
u slje d gore navedenog odpisa banskog vieća, u svoje vriem e ju r obznjanjena,
ponove i da u n apredak zabranu tu kao što treb a ru ko v o d e.«
Po glasu priobćenja gospodina n a m e stn ika za M oravsku prija v ilo je c. k.
kotarsko satničtvo u M isteku, da je tam o 29. listopada t. g. jed a n p lakat od
C. G. A llh u sen -a u K ielu, za tim brošura pod naslovom : »Das W eib, ih r u ngliicklicher Schicksal in der gegenw artigen G esellschaft, ih r Gliick. in der deutschikarischen G em einschaft vo n L irb e t, aus d em franzosischen vo n Dor H erm an
E w erbeck aus Danzig, herausgegeben vo n A llh u se n in K iel, 1850.« zatečena i
uzapćenau
P lakat, koi saderžava tri bakroreza, pred sta vlja ju ća despotizam , revoluciju
od godine 1848. i d r u š tv e n u (socialnu) rep u b liku , je s t proglas A llh u sen a na
radionike za k o m u n iza m i u stro je n je ova k o vih d em o kra tič ko -ko m u n istič kih
d r u žtva h i sve ršu je se pozivom , da razprostiraju 5 kod A llh u sen a izišavših
p opularnih i so cialističkih spisah, ka k o jim po svoj prilici spada i gore n a v e ­
dena brošura »Das W,eib«, ko je pravac tam o sm era, da nveđu radionikom n eza ­
dovoljstvo, razdraženost i n ep rija teljstv o proti p o jed in im stališem građanskog
d ru žtva , im en ito proti bogatim i p lem ić em u kom u n ističk o -so cia ln o m sm islu
probudi.
Oba tiskopisa ta spadaju m e d u one proizvode C abetove i A llhusenove,
k o jih je u zapćenje g. m in ista r u n u ta r n jih poslovah opetovano, im en ito odpisom
od 23. o žu jka 1851. odredio, u sled kojega je ovdašnja n a re d b a od 25. o žu jka 1851.
broj 219/R. na g. g. c. k. ve rh o vn e žup ane izdana.
Glede obih tih po saderžaju svo m k a ž n jiv ih taskopisah sta v lje n j e viso ko j
c. k. v e rh o vn o j red arstvenoj oblasti predlog, da se obćenitč zabrane.
«
6
stvim a
•
Državni arh iv
D ržavni arhiv
re d arstv a br.
D revni arh iv
u Zagnebu, br. 266/p 20. VII. 18T>2 g.
Zagreb. Okružna n aredba svim županima, podžupanima I ravnatelj­
516/p od 26. IX. 1852. g.
Zagreb, br. 847/p od 18. V III. 1852. g.
11
Dočirn se ovo shodne p a zke radi do zn a n ja dostavlja, opažuje se jošte, da
su oba tiskopisa ta iz K iela preko P ru ske po pošti pod k r iž n im om otom i tisk a ­
nom adresom : »A n den A rh e ite r- u n d G ew erkverein«, a ko n e pod adresom :
»A n die G esellenherberge oder G esellenverkehr. A b sen d e r L. V. A llh u s e n in
K iel« u M istek stigla i da će se s toga, va ljd a i na radionička d ru žtva i konake
(H erbergen) u drugih kru n o v in a h razspošiljati, čega radi je i c. k. poštah
ravn a teljstvo ovozem no pozvano, da shodnu p a z k u u n u tr a delokruga svoga
odredi,7
GRAĐANSKI LIBERALI I STVARANJE RADNIČKIH DRUŠTAVA
Donošenjem takozvanog decembarskog ustava 1867. godine, koji
je bio djelo austrijskih liberala, omogućeno je prvi put radnicima u
Austro-Ugarskoj javno organiziranje. Nema sumnje da je to utjecalo
na pokretanje akcije za stvaranje radničke organizacije i u Zagrebu.
Liberali su najprije u Beču, a onda u Pragu, Pešti i drugim mjestima
pokušali da osnuju »Radnička društva samopomoći«, kako bi privukli
pod svoj utjecaj radnike. Ali su socijalisti, koji su unutar tih dru­
štava imali svoje tajne grupe, pružili tom pokušaju aktivan otpor.
Legalizacijom radničkog organiziranja liberali moraju potpuno napu­
stiti teren. Tako su oni, ustvari, prokrčili put socijalistima svagdje
gdje su pokušali da se dočepaju utjecaja na radničku klasu.
U Hrvatskoj se taj proces razvijao nešto drugačije.
Liberalni naprednjački dio hrvatske buržoazije koristio je i rad­
nike, kao svog saveznika, u borbi za ustavnost protiv apsolutizma i
feudalizma — za demokraciju, nacionalno ujedinjenje i samostalnost.
Taj je savez koristio i proletarijatu, jer se u njem obučavao za poli­
tičku borbu. Kad su se hrvatski radnici počeli samostalno kretati
stvaranjem svojih radničkih obrazovnih udruženja, ni naprednjačka
buržoazija nije mogla otvoreno istupati protiv takvih oblika samo­
stalnog pokretanja proletarijata. Ta sprega liberala i radnika došla je
do izražaja baš 1869. godine. U borbi protiv »Nagodbe« (sporazuma),
stranke — Unionista, predstavnika klasnih interesa plemstva u Hrvat­
skoj, i mađarske feudalne aristokracije koja je Hrvatskoj dala
autonomiju samo u određenim poslovima i koja ju je financijski pod­
redila mađarskoj eksploataciji, koja nije osigurala hrvatsku unutraš­
nju demokraciju niti garanciju za slobodan privredni razvitak H rvat­
ske — povela je liberalna buržoazija Hrvatske vrlo odlučnu borbu,
u kojoj je mobilizirala i šire mase, u prvom redu inteligenciju, sitnu
buržoaziju, a i same radnike. Za uzvrat su napredniji hrvatski gra­
đanski liberali pomogli radnike u Zagrebu u njihovim zahtjevima za
pravo organiziranja.
Počelo je tako da se 1869. godine jedan od istaknutih lijevih
hrvatskih liberala — profesor dr. Milan Makanac odazvao pozivu
t o d a r s \ v ^ ? |; i 6 / p li ođZa^ ! ’^bX ° l ^ n g naredba
12
podžupanim a i ravnateljstvim a
zagrebačkih radnika i zajedno s njima radio na osnivanju »Radničkog
prosvjetnog društva«. Dr. Milan Makanac, iako mlad, već se 1869. g.
isticao u borbi protiv baruna Raucha i unionističke stranke, tako da
je stao uz bok Mrazoviću, Vončini, Miškatoviću, koji su tada bili vođe
opozicije. Makanac je svojom političkom aktivnošću privlačio Naro­
dnu liberalnu stranku, mlađi naraštaj narodne inteligencije, zatim i
šire slojeve građanstva. 1860. godine bio je osuđen na tamnicu zbog
organizacije demonstracija građana i akademske omladine, u kojima
su bili kidani austrijski državni grbovi. S obzirom na ovu osudu
pobjegao je iz zemlje i dulje se vremena nalazio u inozemstvu, sve dok
nije bio amnestiran. Kad je 1872. g. došlo do fuzije između Narodne
stranke i Unionista, Makanac je ostao na pozicijama starog programa
Narodne liberalne stranke, vodeći najoštriju borbu protiv svojih rani­
jih partijskih drugova i njihove izdaje stranačkih načela. U to je
vrijeme list »Primorac« u Kraljevici zastupao načela i težnje Makančeve stranke. Grupa poslanika, koja se oko njega okupila, nazivala
se »mladima« i »ljevičarima«. A i prema drugim izvorima čini se da
je dr. Milan Makanac bio jedan od oštrih protivnika »Nagodbe«,
dosljedni buržoaski demokrat, najbolji govornik svog vremena i odlu­
čan protivnik političkog oportunizma, političke demoralizacije, korup­
cije, mita, trulog kompromisa, varanja masa, političkog podvaljivan ja
i slično, što se tada sve Više unosilo u politički život Hrvatske.8 Pored
toga bio je popularan među omladinom, sitnom buržoazijom i radni­
cima zbog svojih borbenih govora. Prirodno je da su se zagrebački
radnici u svom nastojanju da osnuju »Radničko prosvjetno društvo«
obratili baš na njega, a ne na nekog drugog.
STAV NARODNE LIBERALNE STRANKE
PREMA RADNIČKOM POKRETU
Dok su se vršile predradnje, sastanci i dogovori o pravilima,
zadacima i ciljevima radničkog društva, koje su zagrebački radnici
mislili osnovati, otvorio je »Zatočnik«, organ Narodne liberalne
stranke, koja se nalazila pod vodstvom Strossmayera, Račkog, Mrazovića i drugih, svoje stranice za pretresan je radničkog pitanja. Da bi
se Vidio stav hrvatskih liberala prema radničkom pitanju, donosimo
izvode iz tih članaka:
»U nas, — kaž e se u drugfcm od u k u p n o d o n ijetih šest članaka, — dakako
o brtnost je slabo ra zv ijen a, za tvornicam a istom uzdižem o; gradovah im am o
m alenih i m alo; a veleposjednica h v ala bogu n is u n am o teli slobodnoga seljač­
koga stališa, t e r se p ro le ta rija t i njegovo rob o v an je k a p ita lu istom počim lje
osnivati pom oćju s ad a šn je ere. Z ato u Z ag reb u n eim a i n eće još b iti b a r za
neko v riem e onih b u rn ih s k u p štin a h bečkih kod S vendera. No o d tu d a još
nesliedi, d a n e k lije ko d n a s zam etak onom u, što već s a d a v rije i bu k ti u
e Vidi Dr. M. Makanac: »Ispovijedi narodu*.
,
13
B erlinu, Londonu i t. d. Im am o p onešto tv o m ic ah , u gradovdh o b rtn ičk ih k alfa h ,
n a selih veleposjednikah, ikojim je iz a d o k in u to g a feu d aln o g a lan c a ponestalo
robovah, i tre b a ju poslenikah n a svojih zem ljah. P o sto ji d a k le ra d n ič k o p itan je,
sam o što n ije onako zaoštreno, kao u d ru g ih d rž av ah .
U prvom re d u govoriti n am je o tv o rn ičk ih ra d n ic ih . N jih o v a je su d b in a
žalo stn a već ra d i odvislosti, u kojoj s je d n e s tra n e s to je p re m a o b rtn o m po d u ­
zeću, a s d ru g e s tra n e p re m a poduzetniku. T a k a v ra d n ik p riv e z a n je n a stanovitu
tvornicu, i u njoj u p ra v o n a stan o v iti odiel; u z a to je p rip a d n in a s tro ju ; stro j
je osoba, a ra d n ik je stv a r. S voje s ile i v rie m e nam ože n ig d je d ru g d je u p o triebdti. M ožda im a iznim akah, no to su u p ra v o iznim ke. S u d b in a n jeg o v a sasvim
je u ru k u h poduzetnika, koji ga m ože sv a k i čas o d p u stiti i b ac iti u nevolju;
je r on doduše tre b a ra d n ik a , n o n em o ra im a ti u p ra v o ovoga ili onoga ra d n ik a .
R ad n ik je — d a se izrazim u sm islu rim sk o g a p ra v a — re s fungibilis, t. j. ja
n etre b am s ta n o v itu osobu, već sam o ovak o v k v a lite t i k v a n tite t. M ože d akako
pojedinac, ili i čitav a h rp a ra d n ik a h n e h tje ti ra d iti; n o p o d u ze tn ik ii dobije
on d a d ru g e radnike', ili u n ajg o re m s lu č a ju m ože o n b iti d u lje bez ra d n ik a h ,
nego bi ra d n ic i bez njega! N a sv ak i n a č in u z k ra ć e n je ra d n je (Stricke) ried k o
je d n ije tra jn o o d usp jeh a. A u k a k v u nev o lju p a d a o n aj, k o ji n erad i!
R adi to lik e odvislosti m o ra ra d n ik z a d o v o lja n b iti s plaćom , k o ja m u se
daje. A o n a je ta k o k u k a v n a , d a je grozno ići p o g led a ti s ta n ra d n ik o v , pu n
gad a i rugote, njegovo o trca n o odielo, n a d k o jim se sg ra ža ćudorednost, pa
njegovu h ra n u . Još d za ove p o tre b e je d v a d o tje č e t a plaća. Propovdednici, m jesto
što p akao o gnjenim p re d s ta v lja ju , n e k a g a o v ak o n a s lik a ju m a šti s v o jih slu šalacah. B udući d a su ra d n ic i po d v rž en i gvozdenom u zakonu n a c io n aln e eko­
nom ije, k o ji s e u k ra tk o izrič e sa »A ngebot i N achfrage«, to dm se p la ć a još
i izm an jiti može. Im a ra d n ik a h , k o ji su o tcevi o b ite lji, im a d u ženu i djecu.
P la ća im nedotiče za p re h ra n u o b itelji, t e r m o ra ju r a d iti i žena i djeca, obično
opet u tv o r n ic i. . .
. . . S av dan, sv u godinu, cield svoj živ o t p ro b o rav i ra d n ik u tv o rn ici u
vjekovitoj, dosadnoj jednoličnosti ra d n je . Od j u t r a d o m ra k a ra d i m ehanički
jed n o te isto, brez ik a k v a d u š e v n a v jež b an ja. N ije li grozno s a v svoj život
vezat is p re trg a n e n iti konca! did d ru g i s itn i posao. To je p ra v a m u k a za tielo
i duh, p ače posljedica je otupljelosit r a d n i k a . . . U za to v je č n a nezadovoljnost,
vječna ogorčenost lom i ra d n ik u dušu, k a d p ris p o d a b lja sv o ju n ev o lju s b ogat­
stvom a zalihom pod u zetn ik a, za ko g a s e m uči i p o g ib a . . .
P a k da ra d n ik u pom aže u ovoj nevolja b a re m n ad a . N o nedm a n iti nje.
N ikakva d iela n eim a o n k o d po d u ze tn o g a d o b itk a; n jeg o v a je p lać a uv iek
jednaka, uv iek k u k a v n a , m a k a r se i pom nožavao do b itak ; nem ože se uzeti, da
će s veće re v n o sti v eća k o ris t po n je g a b iti. N a sam o staln o poduzetničtvo, na
sam ostalnu su dbinu, nem ože n i m isliti. I ta k o n a d njeg o v im životom sto je
zapisane nesm ilje n e rieči: las c ia te ogni s p e r a n z a !. . .
S udbina za n atlijsk ih k a lfa je p u n o snosnija. N isu v ezan i za stanovito
poduzeće ii m ajsto ra ; m ogu otići o d jed n o g a k dru g o m u . J e r k oliko m a js to ra h
im a u jednom g radu, na svakom selu. L ahko m o g u p o s ta ti s am o staln i čem u
sloboda o b rta m nogo pripom aže, i uz svoj o b rt b a v iti se još d ru g im zanim anjem .
O bično im adu stan i h ra n u k o d m a js to ra — i živ o t jim, je snosniji. — No s d ru g e
s tra n e nisu ni oni brez zalah. P o zn at je n jih o v običaj p u to v a ti po sv ietu , d a se
naobraze, što je v rlo potrebito. U z m a n jk a li jim n o v ac ah , m o ra ju p ro s ja k a ti od
k u ce do kuće, što je v rlo pogubno za n jih o v u ću d o red n u s tra n u . Mnogo p u ta
od p re v elik a nap o ra, loše h ra n e i o d jeć e n a p a n e jih bolest, ii d o đ u u sukob
s p olicajnim i org an i, k o ji jih o n d a vode bezobzirno p re k o g ra d a, z a tv a ra ju s lo­
povu, neštadeć ni m alo njež n o čuvstvo p oštena, pače, za o sav ršen jem svojim
zedajucega m ladića, ter- u n je m u g u š u ju ćud o red n o st, o tim lju m u poštenje. To
je dak ak o n a sra m o tu cielom u o b rtn o m u stališu. — Im a i ta k o v ih k alfa h , k o ji
ra d e ža m ajsto ra a n e s ta n u ju ko d n jeg a , p a su o n d a u p u će n i n a n e z d ra v u
h ra n u i stan , u p ro s tih časovih p o tež u se p o fcrčm ah, d o laz e u n e v a lja la d ru -
14
ž tv a £ p ro p a d aju duševno a tjelesno. T reba d a k le i kod k a lfe re fo rm e u in tere su
dru ž tv e n a reda.«8
»Kakva je su d b in a ra d n ik a h u ru'kuh, u v lasti v ehkoga posjednika, koji
svoju sohi o sjeća iz nade, d a je radm ikov život s a v u njegovih ru k u h ? Skoro
ista , k o ja je tvorničkoga ra d n ik a . iPlaću dobiva m alenu, ako ne i m a n ju od
ovoga; sta n m u je isto tak o ispod čovječjega dostojanstva, a b ez u fan je jednako
veliko. B ezufanje ik a d a steći sam o staln u sudbinu, posjed zem ljišta. K tom u
nadolazi osobitost p o ljsk e ra d n je , k o ja n ije k ro z cdelu godinu jednaka, već se
p re m a dobi godišta m ienja, a s tom prom jenom vre m e n a m ien j a se zasluga
ra d n ik o v a n a boljie ili gone. U vriem e, gdje p o ljsk a ra d n ja spadne ndzko, u
zim i, m ogao bi si ubogi tež ak , im aju ći dovoljno p ro s ta vrem ena, inače zaslu­
žiti novacah, p a se je to i zbivalo, te su težaci pom agali se tk a n je m i prelom .
A1 danas, gdje se ra b e strojevi, ii g d je sile čovjeka izčezavaju prem a ogrom noj
ra d n ji strojevah, p re s ta la je i tu zasluga. N ezadovoljstvo sa svojim položajem
tru je život tih ra d n ik a h , p a s ovoga razloga i iz m ržn je p re m a nesm iljenom u
bogatašu poduzetniku, d o v ađ a ju se n a nepošten je, d a u šum i, n a polju, svagdje
m u učine štetu , gdje sam o u zm o g n u . . .
Z n atn o bi se ra d n ič k o p ita n je pom aklo k svojem u rieše n ju , k ad bi se
pronašao način, d a ra d n ic i dođu d o posjeda. O to m s e i pom no radi.«10
i
Z a to č n ik .
P v. Slala, u utorak 17. siečiya 1871.
»Varao bi se, tkogod bi m islio, d a je ra d n ič k o p ita n je istom od d anas; ono
je n astalo s ogrom nim n apredkom , što g a je u č in ila te h n ik a n a koncu prošloga
vieka. Im enito k a d a je p ro n a š a s t p a rn i stro j i stro jev i, k o ji v u n u predu, nago­
m ilalo se je m nogo ra d n ik a h n a jednom m jestu, k o ji su bili brez svake- sam o­
stalnosti. K tom u su veliki k ap itali p ro g u tali m alen a o b rtn a poduzeća, i u ništili
sam ostalnost toliko lju d ih . Svi ti lju d i svezali su se vezom nevolje, došav m alo
po m alo u k u k av n e odnošaje gospodarstvene, m o ra ln e ,. d ru ž tv e n e i političke,
koji p o stajah u s v e ja sn iji, ra d n ic i uzm u izp rv a g ojiti želje, a napokon zaoštre
jih u zahtjeve, k o ji n aliče n a zapovied. I d o sk o ra uzm u se k o v ati u ro te, u s k ra ­
ćiv ala se ra d n ja poduzetnikom , d rž ale se b u rn e skupštine, d rž a v n a v la st se
u p ira la u g u šiti ta j no v i v u lk an : a eto ra d n ič k o g a p ita n ja u svojoj cielosti, u
svojoj jasnoj form ulaciji. P re m d a se tu j za n im a ti m o ra oielo dru ž tv o čovječansko, ip a k se to p ita n je tič e p oglavito d v iju h s tra n a k a h : ra d n ik a h i po d u z e tn ik a h . . .
. . . D akako d a se je d o sk o ra n a p is a la čitav a lite ra tu r a o tom p redm etu.
P o ja v ili s u se m nogobrojni filan tro p i, koji su n a svoje oči gledali n evolju
ra d n ik a h , p a k ad jim je dotužio cvil i p o m a g a n ja . . . p redložili su ra zn a sredstva,
da se to m u n a p u t stane, kao: g ra d iti tre b a p ris ta le stanove, škole za ra d n ič k u
djecu, s k ra titi -ure za ra d kod djece, podići štedionice, zaklade za bolestnike,
brin u ti se za ću d o red n i i du šev n i n a p re d a k ra d n ik a h p o dizanjem učionah, č itaonicah itd . No ovim su sd filan tro p i, u k o jih im a više d o b re volje nego li
providnosti, o d stra n jiv a li tek sim ptom e, a n e u zro k nevoljie, je r se n isu ta k n u li
o »Zatočnik« broj 20 od 27. IX . 1869. godine
io »Zatočnik«, broj 21 od 28. IX. 1869. g.
15
odnošaja ra d n ik a p re m a pod u ze tn ik u i k ap italistu . — U ono su d irn u li istom
socialisti i kom unisti, ko ji se hvale, d a će svojim i siste m i o d s tra n iti sv ak u
nevolju, stv o riti nov život lju d ih n a zem lji, p re u s tro jiti odnošaj ra d n je p re m a
sreći. H tjedoše ra d n ik u d a ti d ru g i odnošaj p re m a k ap italu , p o duzetniku, do­
b itk u ; poslenik n e k a n erad i za drugoga, već za sebe, i n e k a d o b ita k zapane
njega, a n e d ru g o g a . . . P ra v e d a n je z a h tje v d a se p o b o ljša n jih o v o gospodar­
stveno stan je; d a se za n atlijsk im k alfa m , k o ji n e s ta n u ju k o d m ajsto ra, dade
m ogućnost živiti brez pogibelji za n jih o v o zd ra v lje i ću dorednost; d a s e p o d u p ru
n a p u to v an ju u sv rh u nao b raže n ja; o p ra v d a n je ponos ra d n ik a h , k o ji jih n u k a
traž iti, d a se pomoć, ako bi jim s e u d ielila, n e d a je s p re z ira n je m k ao m ilosti­
n ja, već kao pravo, kao posljedica n jih o v a d je lo v a n ja za d ru ž tv o lju d sk o ; po
d osadanjem isk u stv u čini se ra zlo žitim u v je re n je , d a poduzetnici d o b re volje
neće učiniti n išta za polaikšicu rad n ik o m , već d a se m o ra za u ze ti za n je država
sam a; napokon je p ra v e d a n zahtjev, n e k a se što s k o rije izv e d u polakšice onim a
koji su već dosta dugo s trad a li, a s ad a s k a p a v a ju pod b rem en o m nevolje.
S d ru g e s tra n e s ta v lja ju ra d n ic i za h tje v e, k o ji se n ipošto o d o b riti nem ogu.
K ad zahtievaju, d a se ra d n ja sasvim od ieli od k a p itala , d a s e s v a k a d jelovnost
lju d sk a jed n a k o cieni, je r d a sv ak i čovjek u čin i što m u s ile sm ažu; o n d a je to
p ra v a nesm isao. J e r odieliti ra d n ju o d k a p ita la znači ra z rie šiti p o sljedicu od
uzroka, što je n e m o g u ć e . . . N e p rav e d n a je m rž n ja p ro ti p o sjed u ju će m sre d ­
n jem u razredu, je r se tiem m rzi onaj k o ji n ije svu p riv re d u potrošio, već nešto
uštedio, d ak le se m rzi i š te d n ja sam a, a lju b i sirom aštvo. B ezpravno je i drzovito
traž iti, d a se zem ljište podieli m eđ u sve, k o ji se ra ta rs tv o m bave, je r bd to
b ila n ep rav d a, p ače d iv lje o s v a ja n je vlasn ičtv a.« 11
» . . . zato pohvalno tre b a spom enuti, što se u s tro ja v a ju d ru ž tv e n e b lag a jn e
radničke, d a se pom ogne ra d n ik o m u novčanoj o skudici prigodom bolesti, s ta ­
rosti, za slučaj sm rti ili po ro d a itd .; za tim š to s e m isli n a s re d s tv a za obuku
djece, za po p ra v u stan o v ah , za je ftin u h ra n u . A1 n e tre b a se v a ra ti, sv e ta k v e
b lag a jn e nem ogu d je lo v ati uspješno, k a d jih s a s ta v lja ju s iro m ašn i ra d n ic i sam i,
od svoje m alen e plaće, p a k ili n em ogu z a d o v o ljiti cieloj nevolji, ra d k o je
postoje, ii brzo p re sah n u . Isto m o n d a bi u s p je š n ije b iti m ogle, k a d b i ra d n ic i
im u ćn iji postali, d a m ogu ta k v u b la g a jn u d o s ta bo g atu sastav iti, d ru g im i riečm i
k ad bi već ra d n ič k o p ita n je rdešeno bilo.
N edostatna je i osnova g lasovitoga N iem ca Š ulce-D elića velikoga p ro tiv n ik a
Lassallova, koja se jed n o m rie č ju zove »S elbsthilfe«. Š ulce-D elić p re d la že naim e,
n ek a se u s tro je p u čk e banke, iz k o jih bi lju d i u z v rlo p o v o ljn e u v je te dobili
novacah za svoje poduzeće. N o o v e b a n k e p o m až u već sa m o sta ln e o b rtn ik e,
i trgovčiće, a n e u p ra v o ra d n ik e ; o la d a n js k ih te ž acih i z a n a tlijs k ih k a lfa h
n ije t u n i govora, a još m a n je o tv o rn ič k ih ra d n ic d h . . .
N astojalo se je niešavatd ra d n ič k o p ita n je i tim , š to se h o će podići i n te ­
lek tu aln i i ću doredni n a p re d a k ra d n ik a h , u s tro je n je m op eto v n ih školah, zavod ah
za čitan je d o b rih spisah, d rž a n je m ja v n ih p re d a v a n ja h itd . Istin a, d o b ro je
ra zširiti k ru g znanja, podići ćud o red n o st, je r tim s je d n e s tr a n e n a s ta je spo­
sobnost za veću zaslužbu, s d ru g e s tra n e b o lje s to ji gospodarstvo, k a d se vodi
rad o m in telig en cije; al g lavno zlo n ije tim o d stran je n o , j e r još u v ie k o staje
n e ta k n u t odnošaj k a p ita la i p oduzeća p re m a ra d n ji i plaći. O sim toga, o v ak v a
sre d stv a je d v a d a će m oći se uporabitd n a la d a n js k e tež ak e, i uobće n a ra d n ik e
u pom an jih m jestih 11 o sam ljen ih ra d io n ic ah .
D rugi hoće d a se ra d n ič k o p ita n je rdeši n a te m e lju religioznom . U tom
pogledu već je u život stu p ilo »katoličko d je tićk o družtvo«, o k o je m je poznato,
da ga a m i u Z ag reb u im am o. Č lanovi s u m u z a n a tlijs k e k alfe , a s v rh a pom ag a ti
ju n za život i p ru ž a ti p ris ta n iš te za odm or, d a n e m o ra ju u p ro s tih časovih ići
u zla d ru z tv a i k v a riti se tje le s n o i duševno. V idi s e n a prva m ah, da se ovim
nece riiešiti ra d n ič k o p itan je. — A l glav n o o to m religioznom p ra v cu , leži još u
te o n ja h . Veli se: N ajbolje su m isli k ato ličk e . O d a jte s e p ro v id n o sti božjoj, b iti
u »Zatočnik«, broj 22 od 29. IX. 1869.
16
•ćete zadovoljni sa svojom sudbinom , b iti će te v rs tn i odreći se d sv lad ati sam oga
sebe. K tom se još n ap u ć u ju ra d n ic i n a d ru g i svdet, g d je d a je p ra v a n aša
dom ovina. To je d a k a k o v rlo krasno, b a r s gledišta, vdem oga katolika, a l od
m aloga uspjeha za ovaj griešni svdet, g d je nevrdeđni p rič a o nebeskih pticah,
k o je se zg n iš ta nebranu. R adi se o tom , d a se o d stra n i zlo, s kojega je poteklo
ra d n ič k o p itan je; tre b a d ak le o d stra n iti ovo zlo, k o je ra d n ik e tišti u zemskoj
dom ovini, u ovoj dolini suzah . . .
Napokon se p redlaže za rieše n je radničkoga p ita n ja sredstvo k o je se dv o j­
b en im zvati m ora. P red laž u naim e, n e k a bu d u ra d n ic i dionici dobitka, k ad
pom ažu do b itak steći. P oduzetnici u to n eb i n ik a d p riv o lje li.. ,«12
»Ogledav ra zn e sistem e i načine, k o ji se pre d la žu za rie še n je ra dničkoga
p ita n ja , i ista k n u v sv ag d je prigovore, k o ji se prota n jim s razlogom podižu,
n a s ta je sam o od sebe dosta zdvojno p itan je. Z a r se d ak le rad n ič k o p itan je
riešitd n em o ž e?. . . D alo bi se ov d je n a široko govoriti, al n a m je n ajpreče
kaz ati, što bi se m oglo u čin iti kod h rv a ts k ih ra d n ik a h , m a koliko jih im a.
V elika n am je n ev o lja s n eriešenih drž av o p ra v n ih p itan jah . O ve izreke
n ije m oći p o b iti nagodhenim zakonom , je r je u p ra v o ovaj zakon povod velikom u
ra zd o ru u m islih izm eđu neodvislih g ra đ an a d rž av e h rv a ts k e i činovničtva
m a đ a rs k e v lasti. U ostalom v je ru ju m ojim riećim oni, koji slobodu županije,
štam p e itd. p ritis n u tu d rž e k ao Eol v je tr o v e . . . R adi n erie šen ih držav o p ra v n ih
p ita n ja h n ed o p u šta se n ik a k v a sloboda ud ru ž iv a n ja, je r se vlastodržci boje za
postojeću, d o sta k rh k u , d rž av n u form u. A l uza sv e to predložiti se m ora: da
ra d n ik o m tre b a dozvoliti slobodu ud ru ž iv a n ja, je r je p riro d n a istina, d a jih
in te re s zajedno veže, d a se m o ra ju b rin u ti za sv o je interese, d a jih jed in i oni
v a lja n o zn a ti i čuvati m ogu. D jelokrug tak o v ih d ru ž tv a h ra v n ao bi se p ra m a
po treb a m ra d n ik a h , p a bi se m eđusobnim posav jeto v a n je m k o n statirale ob sto jnostd u ra d n ič k o m k ru g u i sm išljav a li načini za pom oć i poboljšicu. Ovo bi
tre b a lo im en ito d anas, g dje se ra z p a d a ju cehovi, p a b i m ožebiti slodno bilo
b rin u ti se za shodna sre d stv a u s lu čaju bolesti, s m rti itd . u radničkom krugu.
D ržava bi se im a la za tim b rin u ti za s re d stv a d a m ogu ra d n ic i steći nijeko
v iš e izobraženje. Is tin a je, d a se tim n im alo n e m ien ja odnošaj ra d n ik a h prem a
p oduzetniku; al n a o b raže n ija osoba lag lje će sm isliti način za bolju zaslužbu,
d o b iti će veće p ra v o za n ju ; a što je još n ajv iše, neće lakoum no p ovjerovati,
svakom u, koji ga n a p u ć u je n a kojekakove, i n ep rav ed n e ii nem oguće zahtjeve,
nego će sam a ra zb o ritije p re tre s ti m o gućnost ii p ravednost. P o treb n e su dakle
do b re opetovne škole, g d je bi ra d n ic i u p ro stih časovih učili ra zn e k o ristn e
stv a ri; dobro bi došla i ra z n a poučna p re d av an ja , m a n je sistem atično om jerena
neg o što su p re d a v a n ja u školi. N a ta j n ačin ra d n ic i bi n ješto k o ristn a naučili,
a uz to bi n jek i dio svoga v re m e n a u p o trieb ili u plem enitom sm islu, a ne u
k rč m a h kod v in a ii ra k ije , p a u d ru ž tv u gdje se p o k v ari m nogi m ladi čovjek.
Bali se sm jelo dop u stiti, d a ra d n ic i u m assi o dkažu gospodarom svoju
ra d n ju , što je n ašim k az n en im zakonom zabranjeno? Ovo d o p u štaju gdjekoji
državnici, im enito Rob. Mohl. J e r istin a je, d a ra d n ik ovakvim načinom najviše
s eb i škodi, buduć p o d uzetnik većom stra n o m d u lje m ože u zd ržati bez njega,
nego ld ra d n ik b re z ra d n je ; A l ovakvo o d kazanje ra d n je m nogoputa je jedino
sre d stv o , k o jim se ra d n ik o p ira ti m ože nep rav d i, a s d ru g e s tra n e ako je dop u ­
šteno, d a je d a n ra d n ik odkaže gospodaru ra d n ju , za što nebi d opušteno bilo,
d a v iše n jih odkaže? T ak v im načinom p ra v ed n o se nem ože n i nesm ije gubiti
sloboda pojedinca. A l ra d n ic i o p et n esm iju n a dirugove svoje, k o ji se s n jim i
naslažu, n ik ak v o g a p ritis k a činiti, n iti fizičnoga, n iti m oralnoga, nego za sve
n e k a b u d e je d n a k a sloboda m n e n ja i u v je re n ja .« 18
Kao što se vidi iz citiranih članaika, iznoseći radničko pitanje na
dnevni red pred javnost Hrvatske, Narodna liberalna stranka izja­
13 »Zatočnik«, b roj 42 od 22. X. 1869. godln«!
13 »Zatočnik«, broj 43 od 23. X. 1869.
2
17
snila se najprije za to, da je rješenje radničkog pitanja u prvom redu
stvar samih radnika i njihovih poslodavaca. Drugo, izjasnila se da,
premda je rješenje radničkog pitanja momentano bilo nemoguće,
radnicima treba omogućiti pravo udruživanja i pravo štrajka. Treće,
izjasnila se da je pravo radnika da traže od države slobodu za obranu
svojih interesa isto kao što je to pravo poslodavaca i drugih državljana,
ali nemaju pravo da od države traže privilegiran položaj i zaštitu koju
drugi slojevi građanstva ne uživaju. Četvrto, korisno je da radnici
organiziraju potporna društva samopomoći za slučaj bolesti, smrti,
kao i društva za obrazovanje, s tim da sredstva za obrazovanje rad­
nika treba da dade država.
Na temeljh iznijetog bilo bi pogrešno izvući zaključak da je u
Hrvatskoj Narodna liberalna stranka, koja je djelovala pod vodstvom
Strossmayera, bila inicijator i organizator prvih radničkih društava u
Zagrebu. Ona je samo podržavala zahtjev zagrebačkih radnika, a svo­
jim člancima pokušavala idejno usmjeriti tu aktivnost, kako bi to bile
posve radničke organizacije bez poslodavaca, jer se poslodavci ne
mogu po svom položaju i svojoj ulozi u radionici i tvornici smatrati
radnicima. Također je pokušavala usmjeravati ovu aktivnost da te
organizacije ne budu političke organizacije niti pod utjecajem soci­
jalističkih i komunističkih ideja, kao ni ideja Schultze-Delitsch-evog
zadrugarstva, ni kršćansko-socijalnih ideja katoličke crkve, obrazovna
i bolno-potporna društva, koja će obrazovanog i slobodnog radnika,
osiguranog na bazi samopomoći, pomoći u nevolji. S takvim radničkim
društvima, politički neutralnim, Strossmayerova Narodna liberalna
stranka željela je pridobiti radnike za svoju politiku i učiniti da oni
postanu njene stranačke pristalice. U tom pogledu imala je Narodna
stranka i uspjeha. Zagrebački socijalisti i radnici stali su odlučno uz
opoziciju protiv nagodbe i zemaljske vlade, baruna Raucha i njegovih
najbližih suradnika odjelnih predstojnika Zlatarovića, Pogledića i
Zuvića i drugih vladinih političkih agenata. Jedna od najizrazitijih
manifestacija te pomoći bio je štrajk tipografskih radnika, s kojim su
tipografi odbili da štampaju vladin satirični list »Zvekan«, u kojem
su se izvrgavali ruglu prvaci Narodne stranke. »Zatočnik« broj 138
od 20. VI. 1870. g. donosi o tome slijedeću vijest:
»Svi ovdašnji slag ari zak lju č ili su, da vole o d m ah o d stu p iti o d posla, nego
i n ad a lje štam p ati g n ju šan pask v il Z v e k a n , ko m u n ije dru g o v a n n a jg a d n ijim načinom ru ž iti i s u m n jič iti n a jz aslu žn ije m uževe n a ro d n e stra n k e . U slijed
toga rodoljubivog zaključka, p o v ra tiš e G a j e v i sla g a ri još koncem prošloga
m jeseca R auchovu n a jm lje n ik u M an a ste rio tu ru k o p is i slike, i tak o neće se više
Z vekan š ta m p a ti u Z agrebu pored sv eg a toga, što je R au ch silio G aja, d a ga
štam pa, ]e r su slagari dosljedni, a Gaj bez s la g a ra h bata nem ože. Zavili za g re­
bački slagari! U gledali se i d ru g i u nje.«
18
NEUSPIO POKUŠAJ OSNIVANJA ZAGREBAČKOG
RADNIČKOG DRUŠTVA
Kasnije ćemo vidjeti da su austrijski radnički pokret, kao i soci­
jalisti iz Njemačke, Austrije i Češke, koji su živjeli u Zagrebu, bili
pokretači aktivnosti zagrebačkih radnika, a ne liberalna buržoazija
Hrvatske. Sto se tiče Dr. Milana Makanca, za koga se tvrdi da stoji
na čelu pokreta za radničko udruživanje, njega ne vidimo na poslu
oko organiziranja radničkih udruženja ni prije 1869. godine, a ni
kasnije. Prema tome, možemo ostati kod prvobitne tvrdnje da su
radnici Zagreba, t. j. zagrebački socijalisti, koji su u toku 1869. godine
radili na osnivanju zagrebačkog radničkog društva za naobrazbu rad­
nika i međusobno pomaganje u bolesti i smrti, angažirali u tom poslu
i dr. Milana Makanca. O toj akciji pisala je sva tadašnja zagrebačka
štampa. Tako »Narodne novine«, Zagreb, broj 217 od 23. rujna 1869.
godine javljaju:
»U ovom se je listu spom enuo već p ro je k t o u s tro je n ju »družtva za izob ra žen je radnikah« u Z agrebu. O to m sv ak e podpore vriednom poduzeću doznajem o d alje, d a su se d n e 20. t. m. o p e t sa sta li do 150 ra d n ik a h i o b rtn ik a h svake
s tru k e n a p riv a tn i dogovor.
Dočdm je iz a b ran i odbor u s v rh u izra đ en ja d ru ž tv e n ih p ra v ila h svoj posao
dovršio, bu d e iza b ran a dep u ta cija, k o ja će se odp u titi pnesv. g. odsječnom u
p redstojniku, dvorskom sav jetn ik u Z lataroviću, te n jeg a zam oliti, da visoka
zem aljska v lad a dopusti o b d rž av an je ja v n e ra d n ič k e skupštine, na kojoj bi se
ta j p o d h v at jav n o p retresao. — Izim to g a je iz a b ra n novi odbor, kojem u će biti
zadaća, d a sv e d a ljn je ko ra k e za u s tro je n je toga d ru ž tv a p o treb ite učini.
N aši su ra d n ic i za ovu pom isao v rlo zauzeti i n a d a ju se, d a će taj ko risto n osni p o d h v at b iti n askoro oživotvoren. D eputacija o d p u tit će se ovaj koji dan
vis. zem. vladi, a isto tak o b iti će i osnova p ra v ila h n a skoro p o d a s trta za
odobrenje.«
Poslije deset dana zagrebački radnici izabrali su delegaciju, koja
se — kako to javljaju »Narodne novine«, broj 226 od 4. listopada
1869. godine:
»P redvođena g. p rofesorom Dr. M ilanom M akancem , pre d sta v i ju čer n a ­
čelniku o d sjek a za u n u tra š n je poslove p resvietlom e g. R obertu Z lataroviću, i
um oli ga, d a visoka v lad a dozvoli, da se može saz v ati ja v n a sk u p štin a u s tro jit
se im ajućeg d ru ž tv a ra d n ik a h . P resv ietli g. p rim i blagohotno d ep u ta ciju i reče
joj, da n eim a zaprjeke, d a se n jezina želja ispuni, i ako se radnici bud u strogo
držali svoga p ro g ram a, a n e m ožda išli za k a k v im socijalnim p re v rato m , d a se
m ogu vazda u zd a ti u p odporu vlade.
U slied te izja v e saz v at će se, k ak o čujem o, n a skoro ja v n a sk u p štin a ra d n i­
kah, u kojoj će se v a ljd a p rih v a titi iz ra đ e n a već p ra v ila d ru ž tv a , a s v rh a toga
d ru ž tv a o b šim ije razjasniti.«
O tom važnom koraku, zagrebačkih radnika pisao je i »Agramer
Zeitung«, broj 227 od 5. listopada 1869. godine pod naslovom: »Rad­
ničko prosvjetno društvo« slijedeće:
19
»U n e d je lju 4. o. m j. p re d sta v ila s e sekcdjskom šefu g. d vorskom sa v je tn ik u
Z lataroviću ra d n ič k a d ep u ta cija, d a b i do b ila o d o b re n je za o d rž a v a n je ja v n e
ra d n ič k e skupštine. G ospodin sekcijsJri šef d ao je svoj p ris ta n a k n a z a h tje v
podnesen od p re d v o d n ik a deputacije, g. Dr. M akanca, u o dnosu n a n am jeru ,
da se osnuje ra d n ič k o p ro sv jetn o dru štv o , te g a u v je rio d a v iso k a zem aljska
v lad a ne će p ro p u s titi d a potpom aže ta k v e k o risn e sv rh e. Gospodin pl. Z la ta rović otp u stio je d ep u ta ciju u v je riv ši je, d a će o d lu k u o o d rž a v a n ju sk u p štin e
v lad e u slije d iti ure d o v n im putem .«
»Narodne novine« u svom 228. broju od 6. listopada 1869. godine
pod naslovom: »Deputacija radnikah kod Predstojnika Unutrašnjeg
Odsjeka Zemaljske Vlade« pišu ponovno o tome ovako:
»Priobćili sm o u p re k ju č e ra š n je m listu , d a se je d e p u ta c ija ra d n ik a h za­
g rebačkih, pre d v o đ en a g. profesorom drom . M ilanom M akancem , u n ed je lju
p rije podne p re d sta v ila p re d sto jn ik u od sjek a za u n u tra š n je poslove, pre sv ie tlo m
gospodinu R obertu pl. Z lataroviću, a d a n a s sm o u sta n ju , o toj p re d s ta v i po­
ta n je i pouzdanije izviestiti.
Voda d ep u tacije, g. d r. M ilan M akanac, ra zv i u sv o jem govoru n a k ra tk o ,
da je s v rh a u s tro jit se im ajuoam u d ru ž tv u ra d n ik a h u d ru ž en o n a s to ja n je o
poboljšici m aterija ln o g a položaja ra d n ič k o g a sre d stv o m bo ljeg a n au čnoga o b ra ­
zovanja; ovu p ra v e d n u tež n ju , k o ja iz k lju č u je s o cijaln i p re v ra t, p re p o ru či u v a ženju i podpori visoke v lad e i konačno zam oli za dozvolu, d a se m ože sazvati
jav n a sk u p štin a u s tro jit se im aju će g d ru ž tv a .
P resvdetli gospodin p re d s to jn ik o d sjek a, p rija z n o p rim iv ši dep u ta ciju , reče
u svojem odgovoru, d a ra d n ič k o p ita n je p o d puno u v ažava, d a se ra d u je , što
se m eđu dom aćim i ra d n ic i očituje to lik a sv iest o potreba te m e ljitije g a o brazo­
vanja, koje je ra d n ič k o m u s tališu p r ije svega k a d r o p rib a v iti ž e lje n u poboljšicu
m ate rija ln u ; u v jeri po to m d ep u ta ciju , d a se ra d n ic i m ogu u sv o jem n a sto ja n ju
u n u ta r zakonitih g ra n ic ah v az d a u z d a ti u p o d p o ru vlad e ; što se p a k tiče o b d rž a v an ja ja v n e skupštine, izjavi, d a će v la d a u svoje v riem e shodno odrediti.«
Naravno da je taj pokušaj komentirala i opoziciona Narodna
liberalna stranka. U dugom dopisu iz Zagreba od 22. rujna 1869. god.,
koji je bio objavljen u »Zatočniku«, broj 18 od 24. IX. 1869. godine,
kaže se o pitanju radničkog društva:
»N atucnule su o v d ješn je slu žb en e n o v in e već p rije njek o g v re m e n a, d a su
zagrebački radnioi n a u m ili osn o v ati d ru ž tv o za »izobraženje ra d n ik a h « . Z b ilja
se sastalo 20. o. m. n jih do 150 u p riv a tn o j k u ć i n a d ogovoru p riv atn o m , gdje
su čitan a p ra v ila d ružtvena. N u p ošto s e o v ak o p riv a tn o nem ože doći do k ra ja ,
i p rib a v iti sv e življe, k o ji b i se ovakovom u re d b o m želili k o ris titi, iz a b ra n je
odbor, koji će pohoditi vlad in o g a odsječnoga s a v je tn ik a g. Rob. Z la ta ro v ić a i
zam oliti ga, n e k a bi v la d a d o p u s tila ja v n u ra d n ič k u sk u p štin u , u ko jo j b i se
predložena p ra v ila p re tre s la i otv o rio p u t, d a se što više ra d n ik a h k o ris ti ovim
podhvatom .
R adnici su za ovaj p o d h v a t v rlo zauzeti. M eni se čini, d a n i d a n a š n ja
p o h ca jn a v lad a n eć e m oći o d o ljeti n i o p rie ti s e p o treb i, k o ja s e ta k o živahno
o tu je; a n eb i joj to služilo n i n a slav u , k a d b i h o tje la pnepriečdti, d a se ra d n ic i
pom ognu sam i, g d je im d rž av a n iš ta nepom aže, g d je n e im a n i o b rtn ič k e ni
z a n atlijsk e n i trg o v ač k e ja v n e učione. T a k a v bi p o s tu p a k bio u očevidnoj o p rjek i
sa program om d a n a š n je vlade, k o ja s e h v ali u n a p re đ iv a n je m m a te rija ln o g a
blagostanja. V iditi će se.«
20
Nekoliko dana kasnije isti list javlja u dopisu iz Zagreba:
»Vrieđno je opaziti u službenih novinah, kako se sad a šn ji vlastodršci boje
ra dničkoga gibanja. Jav ljen o v am je, k ak o s e žele ov d ješn ji ra d n ic i u d ru ž iti i
udruženim i silam i n asto ja ti oko boljega nao b raže n ja i zn a nstvene p rip ra v e
ra d n ik a h . S lužbene »Nar. Novine« od 4. o. m . jav lja ju , d a je ra d n ič k a deputacija
bila kod gosp. Zlatarovđća a um olila ga, d a se dozvoli radnikom d rž ati jav n u
sk u p štin u ra d i organizovanja, ali je g. Zlaitairovdć ovom- prilik o m očitovao strah ,
nebi li radnici išli za kakovim socijalnim p re v rato m , i zato im reče, d a neim a
zapreke isp u n iti n jihove želje, ako se radnicdi bud u stro g o d rž ali svoga program a,
a n e m ožda išli za kakovim socijalnim prevratom .
Iste službene novine donose d an a s 6. o. m. opetovano onu is tu viest, ali
gosp. Z latarović onaj svoj s tra h p odm etnuo vođi ra d n ič k e deputacije g. dru.
M akancu, i zato n jem u m eće u u s ta ove rieči: »Ovu p ra v ed n u tež n ju (pobolj­
šan je m aterija ln o g a položaja ra d n ik a h sredstvom boljega naučnoga obrazova­
nja), k o ja izk lju ču je socijalni p re v ra t, p re p o ru ča uvaženju visoke v lad e itd.
G. Z latarović m isli, d a će svojom šakom zajaziiti to k rieke, k o ja je svoju
silnu m asu od za p ad a već odavno potočila; ili sudi, d a je sam o činovnik vlastan
0 poboljšanju svojega m aterija ln o g a b la g o stan ja n asto jati, a ostali razriedi čo­
vječanstva n ek a o stan u u nez n an stv u i sirom aštvu.
G. Z latarović sudi, kak o je viditi, d a ra d n ic i m o ra ju i n a d a lje ostati robovi
kap itala ; on bi im priušćio d a p o stan u izobraženiji, da ja s n ije uvide nedostojni
svoj položaj, ali oni po n jegovu m n en ju nebi sm jeli želiti, d a se njih o v položaj
poboljša — o ni n esm iju m isliti n a p rom jenu, n a pob o ljša n je svojega položaja, —
je r to je socijalna revolucija!
I ovakovi se lju d i g rade i h v ale brigom za m aterija ln o b lag o stan je naroda;
ovakovi lju d i viču n a re ak ciju !
N eću da budem zloguk, ali sudeć po iz jav a h gosp. Zlatarovđća, žalim naše
in te lig en tn e rad n ik e , ak o se n ad a ju , d a će dobiti dozvolu za ja v n u skupštinu
isto onako, kak o bi m orao žaliti dobričine, k o ji se od g. 2u v ića n adaju, da će
on p redložiti saboru lib era la n zakon o štam pi.«14
Tako se organ Narodne liberalne stranke izjasnio za primjenu
načela, koja su bila iznijeta u seriji članaka o radničkom pitanju na
njegovim stranicama. Pozdravljajući akciju zagrebačkih radnika za
osnivanje Općeg radničkog društva, »Zatočnik« je pokušao ispraviti
govor Makanca, koji je donijela zagrebačka štampa, i želio je da ga
približi svojoj koncepciji, svom gledištu na problem radnika i nji­
hova prava na udruživanje.
Makanac je na zahtjev osnivača, koji su se uplašili da im vlada
ne će odobriti slobodan rad društva zbog pisanja »Zatočnika«, dao u
»Narodnim novinama« slijedeću izjavu:
»Zatočnik« u listu od 9. listo p a d a o. g., spom injuć izvješće »N arodnih No­
vinah« o p re d s ta v i ra d n ik a h ko d pre sv ie tlo g a g. p re d sto jn ik a odsjeka u n u tra ­
šn jih poslova, veli, d a »N arodne Novine« m eću rieči: »da radnici neće težiti
za n ik ak v im so cijaln im p revratom «, u u s ta podpisanom u k ao vođi deputacije,
doćim je tobože g. p re d s to jn ik od sjek a is te rieč i upotriebio. D užnost m i je,
izjaviti, d a s am j a to m zgodom u is tin u podkriepdo svoju p rep o ru k u radničkoga
zah tje v a navedenim a riečm i, t e m i je ovom p rilik o m po želji ra d n ik a h iznova
očitovati: d a oni teže jed in o za u stro jstv o m d ru ž tv a u sv rh u svoga izobraženja
1 m eđusobne pod p o re u s lu č a ju bolesti, a ja v n u s k u p štin u d a žele s razloga,
i« »Zatočnik«, bro j 30 od 8. X. 1869.
21
da se zagrebački ra d n ic i izjav e o u s tro js tv u d ru ž tv a , za k oje su p ra v ila osno­
vana, te da i vis. vlada, i obćinstvo spoznadu p ra v e te ž n je dom aćih ra d n ik a h .
J a se p a k uzprkos »Zatočnikovu« s tra h u pouzdano nadam , d a će vis. v lad a
ovom u pravednom u zahtjevu, koji z b ilja isk lju č u je s v ak i socijalni, t. j., socijaln o -d e m o k ratičk i p re v ra t, bez zazora zadovoljiti. D r. M ilan M akanec.«15
Međutim, »Zatočnik« je imao pravo. On je pravilno ocijenio
reakcionarnost vlade, njen strah pred radničkim pokretom. Makanac
nije ništa pomogao svojom izjavom.
Akcija zagrebačkih radnika, prema tome, ostala je bez uspjeha.
Banska uprava je zazirala od svakog slobodarstva, a pogotovo nije
mislila da se bavi odobravanjem radničkih društava. Tada se na čelu
banovine nalazio Levin barun Rauch de Nyek (ban od 1867. do 1871.
godine), vlastelin u Lužnici kraj Zagreba, istaknut Unionista, pristaša
i pobornik saveza s mađarskim feudalcima i sprovodnik postignute
Nagodbe, koja je Hrvatsku i Slavoniju prepustila kao plijen i stavila
ih pod hegemoniju mađarske aristokracije d plemstva, koji su nekoliko
decenija provodili reakcionarnu, polufeudalnu politiku prema Hrvat­
skoj. Ban Levin barun Rauch odredio je 17. X. 1869. godine da poslove
grada umjesto »vrhovnog gradskog načelnika« vodi Dragutin pl.
Czekus, sudbeni vijećnik. Czekus je na tom položaju bio do 28. II.
1092. godine. Taj plemić, za kojeg Đuro Szabo, historičar i pisac »Sta­
rog Zagreba«, tvrdi da je u »h> teško vrijeme za Zagreb učinio mno-i
go«, i koji je naslijedio načelnika grada Maksa Mihalića (1868.—1869.
g.). nije pokazao nikakva razumijevanja za potrebe zagrebačkih
radnika.
Najprije je ban, smatrajući ispod svog dostojanstva da se nateže
sa zagrebačkim radnicima, jer je imao dosta brige i sa zagrebačkim
narodnjacima, zatražio od Czekusa da mu javi koliko u Zagrebu uopće
ima tvorničkih i industrijskih radnika. Kad je te podatke dobio, jedno­
stavno je odbio da se u Zagrebu dozvoli održavanje javne skupštine,
na kojoj bi se legaliziralo formirano »Radničko prosvjetno društvo«.
Iako zagrebačka štampa o tome ništa ne piše, dokumenti koji postoje
u Arhivu grada Zagreba, objašnjavaju nam kako je svršio pokušaj
zagrebačkih radnika da osnuju svoje prvo udruženje. Evo nešto iz te
dokumentacije:
»Kraljevska Horvacka Slavonska Dalmatinska Zemaljska vla­
da«, odjel za unutrašnje poslove pod brojem 1966/654 od 30. studenog
1869. traži u ime bana od Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada
Zagreba slijedeće podatke:
»Privita pod 1. m olbenica Dra. M akanca, k o jo m is ti u im e privrem enoga
odbora u stro jiti se im ajućega d ru žtv a ra d n ika za grebačkih m o li za dozvolu, da
odbor ta] m oze sazvati ja v n u p rip ra vlja ju č u s k u p štin u , do sta vlja se grad­
sko m u p o g lavarstvu s p o zivo m , da koli glede zadaće i načina sazivanja te s k u p stm e, toli glede svrh e i sred stva sam oga d ru žtv a ra d n ika k o je se u Z agrebu
i'* »Narodne novine«, broj 232 od 11. X. 1869. god.
22
ustro jiti nam jerava, obzirom na postojeći d ru žtven i zakon, na obrtnički red,
i sitno usta novljene obrtničke zadruge obrazloženo svoje m n ien je ovam o pod­
nese u z izvješće, koliko po prilici i ka k o vih im a u Zagrebu radnikah tvorničkih
i industrijalnih, nebrojeć ovam o dakako obrtničke pom oćnike (dietiće, kalfe) i
proste nadničare.«
Nato je Gradsko .poglavarstvo grada Zagreba uputilo »Visokoj
Kraljevskoj Zemaljskoj Vladi« pod brojem 4665 od 9. siječnja 1870.
godine slijedeći izvještaj:
»U posluhu ris . odpisa od 30. studenog t. g. br. 19661654 glede osnivanja
radničkog d ružtva ovo poglavarstvo u va živ m jestn e okolnosti visokoj vladi
pokorno podnaša sliedeće izvješće: U obsegu grada Zagreba postoji 5 tvornica
i to su p arni m lin sa 20, plinarnica sa 14, tvornica za (nečitljivo) sa 5,
tvornica za liker sa 7 i tvornica pa, porcelan sa 15 radnikah i u štam par nicah 71. Tvornica za kože, koja se n am jerava podić, neim a još n ika k o vih radnih
sila isto taJco i tvornica za duhan jo šte n ije podpuno uređena, da bi stalan broj
radnikah sad već izvestn o zn a ti mogao te će se i ovako većin o m ženske upotriebiti. R edovitih tvo rn ičk ih radnikah im a kako se vid i 132, a ine obrtne radne
sile, koje bi spadale u o vu vr s tu razm jerno su prem a želji d ru žtva prem alene.
S v r h a takovog obćenitog d ru žtva m ože sam o b iti m eđusobna m aterijalna
i in telek tu a ln a pripom oć i m eđusobno osiguranje. No uvaže li se obrtni odnošaji
Zagreba, i doista m aleni broj radnikah uva ži li se to, da pojedini zanatlijski
sborovi ra dnikom u slučaju n užde do vo ljn u pom oć pružaju, osvrne li se čovjek
nadalje na to da tv o m ič a rstv o u Zagrebu n ije se jo šte u toliko razširilo, da
potreba nastaje odnošaje rad n ika h u red iti i osigurati kako to u većih gradovih
b iva , uzm e li se na um , da je n ed je ln im i školama i onako skrb ljen o za naobraženje djetićah.
O bzirom na, prenadenu m ora se iz ja sn iti obćenito glede cielog predm eta,
da ovdje još neprednjače o vakova obsta ja te ljstva , koja bi u stro je n je dru žtva
radnikah zahtievala, a to ne sam o stoga razloga, što osim neznatnog broja
obstojećih radnikah tv o rn ičk ih drugi radnici u to lik o j kolikoči ne obstoje, osim
običnih obertničkih, ko ji ip a k tem e lj za u stro je n je sačiniti nem ogu, već također
gledam na to, što je se posao tvo rn ičk o in d u strija ln im o vd ie još n ije u toliko
razvio, da bi se iz gledišta uređ e n ja okolnostih radnikah već sad moglo i m oralo
d ru žtvo radnikah u stro jiti, te se u sve rh u i za tem e lj ustro je n ja ovakovih družtavah z a h tie va ju uređeni odnošaji tvo rn ičk ih i ind u stria ln ih poduzetjah, što
će se tek a r s v r e m en o m ovdie postići.
S obzirom na sva ova nem ože se s tem e ljo m priznati, da bi ovdie već sad
vre m e i potrieba ovog d ru žtva prispiela bila, — a pogledom nato se n iti nćnalazi
od potriebe glede predloga, za ovo d ru žtvo specialno to je s t glede načina u stro ­
jen ja i sastava iz ja v iti se.«
Pošto su traženi podaci upućeni banu, 13. siječnja 1870. godine
pod brojem 197/90 uputila je Zemaljska vlada Poglavarstvu grada
Zagreba slijedeće instrukcije:
»Na neposredno ovam o podnešenu m olbenicu privrem enoga odbora u stro jiti
se im ajućega d ru žtva zagrebačkih radnikah, ko jo m m o li za dozvolu, da m ože
u s vrh u p risvo jen ja osnove d r u ž tv e n ih pravila, i usta n o vljen ja broja članovah
d ru žtven ih sazvati ja v n i p r ip ra vlja ju ć i sastanak zagrebačkih radnikah, obnašla
je kr. ova zem a ljska vlada za m o ljen u dozvolu rečenom u p rivrem en u odboru
u z k r a titi s razloga:
23
Š to u pogledu u d ru živa n ja trgovačkih i o b rtn ič kih p o m oćnikah i n a u č n ikah, kao i tv o rn ičk ih radnikah u s v rh u m eđusobnoga m aterialnoga podupiranja,
i strukovnoga naobraženja ob rtn ič ki red od 20. prosinca 1859. u sed m o m po­
g lavlju u sta n o vlju je za sve gori rečene po m o ć n ik e i radnike, o b v e z a te ljn e
zadruge obrtničke.
Š to tim zakonom n ije zapriečeno sd ru žen je više srodnih i ra zlič itijih
obrtah u jed n u zadrugu u s v rh u lagljega i uspiešniega po stiza v a n ja za d r u ž n e
svrhe.
Što je za naobraženje trg o va čk ih i o b rtn ič kih p o m oćnikah i n a u čn ik a h
postojećom trgovačkom i n ed ie ljn im i o p eto v n im i ško la m i provideno, i što se v e ć
po ob rtn o m redu u tu s v rh u prem a p otriebi i m ogućnosti sa, u s tr o jiti se im a ju ćim i ob rtn im i školam i s ke rb iti ima.
N apokon: Š to je in d u strija i tvo rn ičtvo u po d ru čju grada Z agreba još ta k o
nerazvito, a broj radnikah, ko ji se gore rečenoj ka teg o riji trg o va čk ih i o b rtn ič kih
r adnikah pribrojiti, i kod n jih o v ih Zadrugah u če stv o va ti n e b i m ogli, još ta k o
neznatan, da se n im alo n ep o k a zu je potreba takovoga d ru žtva , n iti se o ta k o v o m
d ru žtv u izp ra vn o postiza va n je zadate m u sv rh e o če kiva ti m oglo.
G radsko poglavarstvo p o zivlje se, da ob o vo m r iešen ju Dra. M akanca o b a vie sti uz po vra ta k priloženoga podneska.«
Pod brojem I. br. 269/sen uputilo je Gradsko poglavarstvo 17. I.
1870. godine »Veleučenom g. dru Milanu Makancu, profesoru na kr.
pravoslovnoj akademiji« pismo, koje prepričava rješenje Zemaljske
vlade. Dopis glasi:
»Usljed dopisa vis. kr. ze m a ljs k e vla d e od 13. siečnja 1870. br. 197/90 po d
1). vraća se V ašem u gospodstvu m olbenica u p ra vljen a na Vis. v la d u radi osnova n ja družtva, radnikah tim , da je p r ivrem en o m u odboru u z k r a tila vlada o v u
dozvolu, iz sliede& h razlogah:
P rvo, što u pogledu u d ru živa n ja trg o va čk ih i o b rtn ič kih p o m o ć n ik a h i
naučnikah kao i tv o rn ič k ih ra d n ika h u sv r h u m e đusobnog m a terija ln o g p o d u ­
piranja i strukovnoga naobraženja obrtnički, red od 20. prosinca 1859. u s ed m o m
p oglavlju u sta n o v lju je za sve gore rečene po m o ć n ik e i ra d n ike, o b v e za te ljn e
zadruge obrtničke,
Drugo, što tim za konom n ije zapriečeno s d ru žen je više srodnih i ra zlič itih
obrtah u je d n u zadrugu u s v rh u lagljega i uspješnoga p o stiza v a n ja za d ru žn e
svrhe,
Treće, što je za naobraženje trg o va čk ih i o b rtn ič kih n a u čn ik a h i pom o ć n i­
kah postojećom trg ovačkom i n e d je ljn im i o p eto v n im i š k o la m i provideno, i što
se već po obrtnom redu u tu s v r h u prem a po treb i i m o gućnosti sa u s tr o jit se
im a ju ćim i o b rtn im i ško la m i s k r b iti ima^
N apokon: što je in d u strija i tv o r n ič tv o u p o d ru čju grada Z agreba još ta ko
nerazvito, a broj radnikah, k o ji se gore rečenoj k a te g o riji p r ib ro jiti i ko d
n jih o vih zadrugah uče stv o va ti n eb i m ogli, još ta ko n ezn a ta n , da se n im a lo
n ep o k a zu je potreba takovoga d ru žtva , n iti bi se o ta k o v o m d r u ž tv u izp ra vn o
p ostizavanje zadate m u svrh e o č e kiva ti moglo.«
Iz svega što smo iznijeli, vidi se da su se vladajući krugovi u
Hrvatskoj u prvom redu bojali socijalnog prevrata i prevratničkog
rada radničkog društva. Vidi se također da su se odupirali pokušaju
društvenog odvajanja zanatskih pomoćnika od majstora, radnika od
poslodavaca. Dalje se vidi da nisu bili spremni da dozvole radnicima
stvaranje obrazovnog udruženja, jer su bili svi jesni da bi im ono po24
w
t*
, /- y ~ . ^ ić r«
g4t»«'4t4
.«ef£'!*■+/£ , <Ss* .4t*4*r« M, ,+>
t/* * * * 4 t.- n 4 .i4
4 1 ,^ a
4
y
* «*■*'«S t* ^
4*^14, * 4
,*
' S
<r* 4 444444
< ( W T»»-y
^
V444T44 4 4 4 f* y 4 *
y
,4 t
./*&
y
b
r
4 -rV*» ( ^ / > .'
^
*/^!f */ y * , ^ /£«■»£►
s,,.h>'4*-4
^
4
'*4
t
/X4ry4>
s 4 /n tt'04
,Qf.4°/
yt-0y4 * yr*
iu4*+',04if^
M- <.'!&»»
+4h*Am
/**■, r4-d*44<f4* y . 4 4^44/ 44.4 pt4y4* ■*
V < f /* » * # » *
*,«■*<feži|
■&&&**
*4
- ~~~i ■ ^ ,
'
4444-JLĆ ,-rt*
" ~ " y — i'” ’” **
j^ 4 -g .0 i r + » &
v / /* .
*
»
4 4 * 4 ^1 * 4 . ^4 4 4 * 4 ,4
-44 .
4* / $0 *
4i*/i»
r r <-4+,4 y , ,
yt
r A /,.^ '4 * ,r//p /<«■ ^44^444
»*y* s-aney.
t,f 4f 4 nrfSt* t /( t ,v/» /*i><(i/
n/rt*y“
25
stalo zborište, gdje bi se mogli sporazumijevati o svojim klasnim
interesima. Zato je vlada smatrala da su za radničko obrazovanje do­
voljne redovne stručne i produžne škole. Što se tiče industrijskog
proletarijata, njega zemaljska vlada naprotiv i ne priznaje da postoji
u Zagrebu. Iznijeti nam materijali govore također da su se u toku
1869. godine održala barem dva sastanka sa oko 150 prisutnih, na ko­
jima je donijeta odluka o formiranju »Radničkog prosvjetnog dru­
žtva«, da je postojao privremeni odbor društva i da je bio izabran
novi odbor (20. rujna 1869.), da su bila izrađena pravila društva, kao
i to da je prije sazivanja spomenutih većih sastanaka morala postojati
grupa radnika socijalista, inicijatora i pokretača te akcije. Zašto soci­
jalista, to ćemo vidjeti kasnije. Društvo, kako je zamišljeno, trebalo
je da se brine za materijalno poboljšanje radnika putem stručnog i
općeg kulturnog obrazovanja.
NA BUĐENJE ZAGREBAČKIH RADNIKA UTJECALO JE
I JAČANJE MEĐUNARODNOG RADNIČKOG POKRETA
Općenito uzevši, međunarodna situacija za razvitak radničkog
pokreta u Evropi i u svijetu bila je povoljna. Kapitalizam je već odnio
pobjedu i učvrstio se u svim naprednim zemljama. U njima je buržo­
azija postala odlučujuća politička snaga, u rukama koje se koncen­
trirala sva politička vlast u suvremenom predstavništvu države. Točno
pet godina prije pokušaja zagrebačkih radnika da osnuju opće radni­
čko udruženje, u Saint-Martins Hallu (28. IX. 1864.) bila je osnovana
Prva internacionala, koja je udarila temelj borbi internacionalnog
proletarijata za socijalizam. U rujnu 1869. godine (od 6.—10. IX.) ona
je već održala svoj IV. kongres u Baselu, 1867. godine već je izašla
iz štampe prva knjiga Marksovog »Kapitala«, a »Komunistički ma­
nifest« slavio je dva decenija svog postanka. Tih je godina ojačao
utjecaj proletarijata u čitavoj Evropi, a po svom zamahu nadvisio je
pokret od 1848. godine. Radnici su sve više povezivali svoje interese
s interesima velike međunarodne politike, spremni da svoje političke
i ekonomske zahtjeve ostvare revolucionarnim putem. Tako su, na
primjer, povodom građanskog rata 1861.—1865. godine u Sjevernoj
Americi, kao i povodom ustanka u Poljskoj 1863. godine, mitinzi i
demonstracije radnika postali obična pojava u Zapadnoj Evropi.
Mnoge buržoaske vlade kapitalističkih naprednih zemalja, bojeći se
istupanja masa, bile su spremne na reforme i ustupke. Tako je engle­
ska radnička klasa izvojevala deset-satni radni dan. Nema sumnje
da je taj čitav front vrenja i kretanja radničkog pokreta utjecao na
ovaj ili onaj način na oživljavanje i buđenje radničkog pokreta u
Zagrebu. Na njegovo buđenje, kao što smo to već rekli, utjecao je u
prvom redu radnički pokret u austrijskoj carevini, u sklopu koje se
tada nalazila Hrvatska.
26
RADNIČKA PROSVJETNA DRUŠTVA I DRUŠTVA
ZA UZAJAMNU POMOĆ U AUSTRIJI
Godine 1869. u Austriji se već radnički pokret opredijelio za
Prvu internacionalnu, pristalice koje su potisnuli »lasallovce«. U kolo­
vozu iste godine osnovana je u Njemačkoj »Socijal-demokratska
radnička stranka«. Kongres se održao u Eisenachu. Na kongresu je
sudjelovala austrijska delegacija, koja je u ime austrijskih socijalista
prihvatila program donijet u Eisenachu. Na čelu Socijal-demokratske
radničke stranke stajali su Bebel i Liebknecht, koji su se deklarirali
kao marksisti. Kako ćemo kasnije vidjeti, pod utjecajem austrijskog
radničkog pokreta bile su pokrenute i akcije za stvaranje radničkih
udruženja u Zagrebu. Zasad bi se ograničili samo na dotadašnji raz­
voj radničkih prosvjetnih društava i društava za uzajamnu pomoć u
Austriji. U borbi protiv liberala, unutar radničkih društava austrijski
su radnici, u kojima su još živjele tradicije herojske borbe bečkog
proletarijata od 1848. godine, prihvatili internacionalizam. Kako je
bilo zakonom zabranjeno biti članom inozemnih udruženja, to se začlanjivanje u Prvu internacionalnu vršilo potajno. U Austriji je ova
prva međunarodna organizacija imala 6.000 tajnih članova.
U bečkom »Radničkom prosvjetnom društvu«, koje je bilo osno­
vano 15. XII. 1867. godine, najprije su zavladali pristalice Lassalle-a.
Manifest kongresa, koji je bio zakazan za ožujak 1868. godine, a koji
je bio zabranjen, zahtijevao je: opće neposredno pravo glasa, oslobo­
đenje radnih masa od kapitala, punu slobodu udruživanja, zbora i
štampe, ukidanje »nacionalnih razmirica«. Nekoliko mjeseci kasnije,
u kolovozu 1868. godine, radnički kongres u Beču usvojio je lassallovski socijal-demokratski program Sveopćeg radničkog saveza Nje­
mačke, u kome se kaže da Socijal-demokratska stranka hoće mirnim
i zakonitim putem, jedino pomoću uvjeravanja, postići potpunu rav­
nopravnost svih državljana u političkom pogledu — uvođenjem općeg
neposrednog prava glasa, a u socijalnom pogledu ličnom upotrebom
prinosa rada svakog pojedinca preko proizvođačkih udruženja, koja
će pomagati slobodna država. U internacionalnom pogledu bit će par­
tija zapravo samoodređenje naroda.
Liberali su pokušavali da i novoosnovanu Socijal-demokratsku
stranku pridobiju za svoje ciljeve preko nekih njenih vođa. Pod nji­
hovim se utjecajem stvorila jedna »umjerena« struja na čelu sa Oberwinderom, koja je bila za suradnju u liberalizmu. Protiv te struje
ustala je tzv. »radikalna« struja, koja se sve više približavala mark­
sizmu i potpuno se oslanjala na Intemacionalu. Borba između obiju
struja vrlo je bila oštra. Vlasti su žestoko proganjale samo radikalne
elemente, tako da su radnici gledali na »umjerene« kao na sluge reži­
ma. Masovni karakter pokreta i velike demonstracije bečkog proleta­
rijata 1869. g. izazvale su prvi nalet vladinog terora. Do tih i takvih
demonstracija došlo je iz ovih razloga: poslije kongresa u Eisenachu,
27
na kojem su, kako smo to već rekli, sudjelovale sve struje austrijskih
socijalista, ministar Giskra je zabranio svako postojanje i osnivanje
novih društava na bazi »eisenachskog programa«. U listopadu i stu­
denom 1869. godine bilo je odbijeno svako prije najavljeno sakuplja­
nje radnika kao opasno po državu. Ovaj postupak bečke vlade rad­
nička je klasa shvatila kao objavu rata države radničkoj klasi, pa je
izvela pred palačom predsjedništva vlade takozvanu mirnu demon­
straciju, nadajući se da će time zaplašiti vladu. Beč je 13. XII. u 8 sati
ujutro pružao neobičan prim jer borbenog marša vojnički postrojenih
radnika. Ozbiljno i šutke stizali su radnici na mjesto sakupljanja, a
isto su tako šutke prolazile ulicama njihove kolone. U devet sati sve
su se grupe nalazile u blizini ministarstva, gdje su se postrojile u
redove. Štampa je ocijenila da je bilo oko trideset do četrdeset hiljada
demonstranata. Deputacija od deset radnika najavila se kod pred­
sjednika ministarskog savjeta. Grof Taafe primio je samo tri člana
deputacije. On je izjavio delegaciji da će, unatoč tome što je postupak
bečkih radnika bio revolucionaran i što ga on ne odobrava, ipak nji­
hove želje izložiti ministarskom savjetu. Poslije toga je (14. XII.) mi­
nistar pravde Dr. Herbst predložio parlamentu prijedlog zakona o
ograničenju koalicionog prava. Istovremeno su u senatu knezovi Lobkowitz, Fiirstenberg, grof Falkenhyn i grof Salm oštro napali vladu,
što silom nije spriječila radničke demonstracije. To je bio signal za
progone. Vlada je zapovjedila da se uhapse svi članovi deputacije.
Došlo je do velikog procesa zbog veleizdaje, koji je završio osudom
Oberwindera na šest godina, Mosta, Scheua i Pabsta na pet godina i
ostalih članova na dva do deset mjeseci zatvora. Uskoro nakon pro­
glašene osude, policija je raspustila sva bečka radnička društva. 8.
XI. 1871. pala je vlada Hochenwart-Schaffle. Kasnije je Schaffle u
svojoj knjizi »Kapitalizam i socijalizam« podcijenio te progone soci­
jalista. Zbog novog pravca unutrašnje politike osuđeni su pušteni na
slobodu. Bilo je također ponovo dozvoljeno osnivanje zabranjenih
radničkih društava.
Nema sumnje da su ti dogođaji bili od presudnog utjecaja na
odluku kr. zemaljske vlade u Zagrebu, kad je rješavala o dozvoli za
osnivanje zagrebačkog radničkog društva.
Treba još napomenuti da je odmah poslije osnivanja bečkog
»Radničkog prosvjetnog društva« 1867. godine počelo stvaranje rad­
ničkih prosvjetnih društava po drugim gradovima i industrijskim
centrima Austrije. I u Ljubljani je obrazovano »Delavsko izobraževalno družtvo« (Radničko prosvjetno društvo), čija su pravila potvr­
đena 1870. godine. I u Trstu je u to vrijeme postojalo posebno slo­
vensko radničko društvo pored talijanskog, koje isprva pati od
zadrugarskih iluzija. No sve slabiji položaj zanatskih radnika dovodi
o toga da pod okriljem prosvjetnih društava osnivaju grupe za
ekonomsku borbu (sindikate).
28
Pored posve prosvjetnih radničkih društava, koja se pretvaraju
u političke organizacije, u Austriji su se još javili šezdesetih godina
savezi za uzajamnu pomoć, koji se ubrzo razvijaju u moderne sindi­
kate. To su bili savezi grafičara, tkalaca i radnika u proizvodnji
porcelana. Poslije donošenja zakona o udruživanju 1867. godine,
stručne organizacije počele su se brzo jačati i razvijati. Dio saveza
i organizacija za uzajamnu pomoć pošao je stopama »lasallovaca«, dok
je drugi dio prihvatio Schultze-Delitschev program. Sedamdesetih
godina počela su se među radnicima javljati anarhistička nastrojen ja
(Most i Peukert), koja su prouzročila opće priklanjanje sindikalnih
organizacija sindikalizmu; to je dovelo do odcjepljenja sindikata, ko­
jima su rukovodili socijalni demokrati.
PRVA RADNIČKA DRUŠTVA U MAĐARSKOJ
Slična situacija bila je i u Mađarskoj. U revolucionarnoj 1848.
godini mađarski radnici nisu igrali tako veliku ulogu kao u Austriji
i Francuskoj, jer su rukovodioci revolucije već od samog početka
zauzeli neprijateljski stav prema radničkoj klasi. U revoluciji
1848. godine nije bio u Mađarskoj istaknut nijedan zahtjev, koji bi
odgovarao interesima radnika. Poslije kontrarevolucije, u vremenu
reakcije, nastalo je, naravno, opadanje ionako slabog radničkog po­
kreta. Njega nekoliko godina, u pravom smislu riječi, nije ni bilo. Tek
je nekoliko društava uzajamne pomoći (uglavnom među štamparskim
radnicima) bijedno životarilo. Situacija se počela mijenjati tek šezde­
setih godina, kada su se s razvitkom industrije i izvjesnim ublažava­
njem reakcije vratili u zemlju radnici, koji su bili pobjegli preko
granice, i kad je počela imigracija inozemnih, naročito njemačkih
kvalificiranih radnika u Mađarsku. Ovi posljednji su i položili temelje
organiziranom radničkom pokretu Mađarske. Godine 1861. došlo je do
tarifnog pokreta štamparskih radnika. Pokret se pretvorio u štrajk.
Pod utjecajem toga štamparski su radnici počeli u Pešti organizirati
savez uzajamne pomoći. I u provinciji su izgrađene analogne organi­
zacije. Za štamparskim radnicima poveli su se i radnici drugih grana
industrije. Oni su organizirali društva samonaobrazbe i uzajamne
pomoći.
Neposredno poslije sporazuma s Austrijom (1867.) i stvaranja
dvojne Austro-ugarske monarhije započinje industrijski procvat Ma­
đarske: izgradnja željeznica, veliki radovi na reguliranju rijeka i ka­
nala, izgradnja krupnih kapitalističkih poduzeća. Paralelno s tim
tekao je proces formiranja mađarskog proletarijata. Ideološki, ma­
đarski radnički pokret toga vremena bio je pod utjecajem njemačkog
radničkog pokreta i tek je mnogo kasnije potpao pod ideološki utjecaj
austrijske socijalne demokracije.
Pored inozemnih kvalificiranih radnika u rukovodstvu mađarskog
radničkog pokreta nalazili su se i predstavnici buržoaskih demokrata
29
iz 1848., koji su, kao i u Njemačkoj, aktivno sudjelovali u radničkim
organizacijama. Godine 1868. došlo je u »Prosvjetnom savezu grafi­
čara« (formiranom 1867. godine) do rascjepa između »lasallovaca« i
pristalica Schultze-Delitscha, koji su svaki za sebe formirali prve
političke radničke saveze, ali su se ovi kasnije (1869.) spojili u jedan
»Opći radnički savez«. Godine 1869. službeni organ saveza postao je
tjednik »Zlatna truba«, izdavan u redakciji Mihaila Tančića, pionira
mađarskog radničkog pokreta. 29. ožujka 1869. godine održan je u
Bratislavi prvi radnički miting, na kojem je prihvaćen prvi socijal­
demokratski program, koji je po prim jeru tadašnjeg njemačkog
socijal-demokratskog pokreta uključivao i zahtjev za općim pravom
glasa. U kolovozu iste godine održan je sličan miting i u Pešti. Pred­
sjednikom »Općeg radničkog saveza«, koji je 1869. godine imao već 15
ogranaka u provinciji, postao je Tančić. Međutim, članovi saveza, koji
su bili povezani s Prvom intemacionalom, nisu bili zadovoljni s njim.
Pošto su se izjasnili protiv suradnje s buržoaskim demokratima, oni
su osnovali zasebno »Društvo za naobrazbu radnika«. Pored tog dru­
štva osnovali su 1870. godine »Opću radničku osiguravajuću i inva­
lidsku blagajnu«, koja je kasnije odigrala krupnu ulogu u radničkom
pokretu. Za sekretara blagajne izabran je opunomoćenik Internacionale Karl Farkas. »Društvo za samonaobrazbu« i »Opći radnički
savez« uskoro su se ujedinili. U novo predsjedništvo ušli su Viktor
Kulfoldi i Anton Irlinger. Nakon zabrane Tančićevog lista krajem
1869. godine, izašao je 8. travnja 1870. godine u redakciji Kiilfoldija
»Opći radnički list«, koji je prestao izlaziti 27. srpnja sa dvadesetsedmim brojem. To je bio prvi, ideološki relativno zreo, socijaldem okrat­
ski list.
SOCIJALIZAM JE ZAKUCAO I NA VRATA HRVATSKE
Eto, takav radnički pokret Mađarske i Austrije unosi svoje ideje
i među radnike Hrvatske. Socijalizam, stvar proletarijata, zakucao je
i na vrata hrvatske stvarnosti, »a gusta i neprozirna koprena, koja je
dotle poput crne aveti sapinjala, počela se kidati. Tužni vidik, koji
se razgalio pred zapostavljenim robovima rada, dao je pobudom na­
prednijih drugova, koji su proputovali svijetom, gdje su mnogo ko­
risna crpili u naprednijim državama među svojom braćom, koja su
slobodnijim duhom disala, da su zapretane iskre na pustom radničkom
ognjištu i kod nas počele tinjati, a svijest se našeg radnika počela
buditi«."1
■£Č P°T en;& lJlfra I-, Za^rebačkog R adničkog Družtva. 1873. do 1923.. str. 394.
r a r t n i / 'w
i, godine povodom proslave 50-godišnjeg djelovanja I. zagrebačkog
kad su
•’ ^
<L.no Y's? .niJ e rmalo nikakve veze s prvim danim a iz svoje prošlosti.
Marif^ rtr ildi 1-p£?^r° JL d ru štv a bili k ralj A leksandar K arađorđević i kraljica
bariak a P a h rib d l
?a
s kuP P rvostolnog K aptola zagrebačkog a kum a novog
žena mi7 n a t o I v U P e i a o s e v ch-Virovitička. Ivka barunica Ožegović j T ereza Prpić.
m o rao ^D ik faVn,
In d u strijalca i t. d. - pisac Spom en-knjige Dušan K učenjak
morao ipak. iako izbjegava d a spom inje socijaliste, napisati navedene riječi o njim a.
30
Pored toga treba reći da je baš tih godina došlo do zaoštravanja
klasnih i nacionalnih borbi u čitavoj monarhiji. U Hrvatskoj je vri­
jeme od 1860. do 1873. bilo vrijeme najveće političke borbenosti
hrvatskog građanstva. Prirodno je da su kako međunarodna aktivnost
međunarodnog pokreta, taiko i ogorčene političke i nacionalne borbe
u zemlji pridonijele inicijativi zagrebačkih radnika. Ma kako drugi
ocjenjivali taj pokušaj, on u svakom slučaju, bez obzira na njegovu
ideološku razvijenost, predstavlja prvi samostalni istup zagrebačkih
radnika i međašni kamen u daljnjem razvitku radničkog pokreta u
Zagrebu i Hrvatskoj.
OSNIVANJE ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA
ŠTO SE DOSAD TVRDILO O NJEGOVU POSTANKU
I KARAKTERU
U ranije napisanim monografijama, govorima, koje je registri­
rala radnička štampa, i prigodnim publikacijama iz historije radničkog
pokreta u Hrvatskoj, potpuno se zaboravila i nije se uzimala u obzir
akcija zagrebačkih radnika od 1869. godine. Nju uopće ne spominje
Vitomir Korać u svojoj »Povijesti radničkog pokreta u Hrvatskoj i
Slavoniji«. Govoreći o osnivanju »Zagrebačkog radničkog društva«
V. Korać kaže:
» . . . U Z agrebu se rad n ič k i p o k re t ja v lja vrlo rano, ali n arav n o u veom a
skrom nim ra zm jerim a, k ak o j e uopće bio skučen čitavi ekonom ski i politički
život u njem u. Ta Z ag reb je dugo bio gradić čije se stanovništvo k re ta lo od
1848. do 1880. godine od 15.000 do 28.000 stanovnika! Bez fa b rik a i većih o b rtn ih
preduzeća, sjed ište n ajv e će gospode u zem lji, civilne, vojničke i svećeničke, on
je tek u m anjoj m jeri im ao svoj »purgerski« značaj. I o vdje se kao p rirodnom
posljedicom ja v lja ju s tra n i ra d n ic i k ao prv i nosioci necehovskih id eja i odnosa.
Ti stra n i ra d n ic i b ija h u t i p o g r a f i i N i j e m c i . A iza n jih onda se ja v lja ju
dom aći radnici, d a konačno pre u zm u i vodeću u lo g u . . .
. . . T ipografi su u Z agrebu počeli p rv i s izgradnjom jed n e ra d n ič k e o rg a­
nizacije. Još 1. ja n u a ra 1850. stv o rili su p ra v ila za svoju bolesničku b lagajnu
od 19 p arag ra fa, a k o ja je v la s t p o tv rd ila sam o na 1 godinu dana. T a su p ra v ila
v rijed ila sam o za osoblje G ajeve tisk a re . To je b ila v rlo lab a v a i čisto p rolazna
organizaciona vaza. Iz bolesničke b lag a jn e teč ajem godine d av a le se članovim a
ustan o v ljen e bolesničke potpore, a novac koji je p reostao n a koncu godine se
cbično podijelio m edu članove. O vakova p ra k s a s jednogodišnjim osiguranjem
protiv bolesti p ra k tic ir a la se sv e do pod k ra j 60-tih godina prošlog stoljeća.
Polako su radnici i d ru g ih tis k a ra — osim G ajeve — s tv a ra li ovakove radioničke
bolesničke blagajne, dok konačno po slije velikog i dugog n ap reza n ja n ije došlo
do opće bolesničke blagajne. Iz tih p rv ih p o če tak a onda se konačno ra zv ilo i
stvorilo » T i p o g r a f s k o D r u š t v o « k o je je osnovano 14. tra v n ja 1870. a
vlada p o tv rd ila p ra v ila 4. s rp n ja 1870 . . .
31
. . . R ad i n ap reza n je tip o g rafa, razvoj n jih o v ih oficanskih godišnjih p o t­
po rn ih d ru š ta v a u jedno jav n o opće tip o g rafsk o d ru štv o , njih o v o o d laž en je n a
stru čn e tip o g rafsk e sa sta n k e n a stran i, njih o v o n a s to ja n je za s re đ iv a n je m ra d n ih
u slova i plaćevnih odnošaja n ije m oglo o stati nezapaženo u re d o v im a o stalih
ra d n ik a , k o ji su živjeli u do b a naglog o p a d a n ja cehovskih u slo v a ra d a i života.
A ta d a n ji tip o g rafi n isu se p re m a o stalim radnicam a držali u nekoj »splendid
isolation«, već su n jihovi p rv a c i ulazili i m eđ u o stale ra d n ik e k ao p ro p a g ato ri
i š iritelji novih id e ja o po treb i u d ru ž iv a n ja z a k u ltu rn o i p ro s v je tn o uzdizanje
ra d n ič k e klase. I ta k o se ra d n ič k i p o k re t p o lako počeo š iriti i m eđ u d ru g e
radnike.
Pod tim uticajiima, a i pod utacajem s tra n ih ra d n ik a u o stalim stru k am a ,
bačena je m isao m eđu ra d n ik e d a se o sn u je jed n o opće ra d n ič k o dru štv o , kojem
•bi bila s v rh a p ro sv jetn o u zdizanje i p o d u p ira n je u bolesti sv o jih članova. P rv i
k o ra k u čin jen je 1872. god. n a itaj način, d a je osn o v an je d a n opći ra d n ič k i
pjevački zbor. Članovi su m u m ogli b iti sam i ra d n ic i bez ra zlik e za n im a n ja,
v je re i narodnosti. O dm ah se u p isalo 50—60 p jev a ča, k o ji s u d rž a li sv o je vježbe
u k avani Weiss, u tad a n jo j kući grofa K eglevića (sa d an je v lasn ištv o »N arodnih
Novina« n a u g lu Ilice i F ran k o p a sk e ulice. N e d eljn a č la n a rin a od 10 nč. za
ra zn e troškove. P rv i zborovođa bio je čuveni g laz b en ik Đ uro E isenhut. — U
to m pjevačkom zboru je riješeno, d a se o sn u je društvo. T u su a p ra v ila izra đ en a ,
k o ja je v lad a po tv rd ila. T ako je po stalo » Z a g r e b a č k o R a d n i č k o D r u ­
štvo«.
K o n stitu iraju ća s k u p š tin a d ru š tv a o d rž a n a je 19. ja n u a ra . O d n ev n o m re d u
su govorili G avro G riinhut, M ayerl, M attersd o rfer, M arch i drugi. Z aključeno
je da se proglasom pozovu d a se d ru š tv u p rik lju č e sv i ra d n ic i Z ag reb a i okolice,
a n aročito su pozvane sve ra d n ič k e cehovske b ra to v š tin e d a se k o rp o rativ n o
spoje s društvom . Iz a b ra n je o d b o r od 15 lica, a p rv i d ru š tv e n i p re d sje d n ik
p o stade tip o g raf F ra n jo Topolšćak. K a o p rv i k o ra k n o voga d ru š tv a p re d š iru
ja v n o st zaključeno je, d a s e p rire d i o p ća ra d n ič k a za b av a n a d a n 24. veljače
1873. Z abava je s jajn o u sp jela, sve p ro s to rije su b ile d u p k o m p u n e, p a i druge,
a ne sam o ra d n ič k e pu b lik e. P je v ač k i zb o r je nastupao s a 120 p jev a ča. O dm ah
poslije zabave ra d ilo se n a p rik lju č e n ju d ru š tv u p o seb n ih organdzovanih ra d ­
ničkih skupina. T ako su što odm ah, a što p rv ih godina, d ru š tv u k o rp o rativ n o
p ris tu p ile ove b ra to v štin e: k ro jač k a, b rijač k a, zid a rsk a, čohaška k ap to lsk a za­
druga, radnici tv o rn ice cip ela i ra d n ic i paro m lin a.
T aj p o k re t bio je sasvim p rim je re n ta d a n jim n e ra z v ije n im ekonom skim
a političkim p rilik am a. On je od g o v arao psihologiji ra d n ik a n a izlaz u iz cehov­
skog doba, bio je neborben, k a r a k te r a d a nikoga n ije n apadao, n ikoga izazivao,
d a čak n ije ni uočavao, a kam o li b ra n io k la s n e in tere se. K la s n a s v ije s t još
uopće n ije bila ni ra zv ijen a. P o k re t je, d ak le, psihološki bio sasv im k o n ze r­
v ativ an . G lavna tem a i m isao v o d ilja n a ra d n ič k im s astan c im a to g a doba bila
j e p ro sv jetn o u zdizanje i m eđusobno p o m ag a n je u b o lesti i nevolji. To s u b ili
tek p rv i n esvjesni in s tin k tiv n i začetci k la s n e so lid a rn o sti. U n a jm a n jo j m jeri,
te k plašljivo , sporadično, ja v lja se p o stepeno i b o rb e n a n o ta i r a s p ra v lja n ja o
p riv re d n im životnim usLovima ra d n ik a . . .
. . . Z agrebački p rim je r d je lo v a o je p olako i u p o k ra jin i. I ta m o se osnovaše
m noga, po im enu, ra d n ič k a d ru š tv a b ilo p o tp o rn e, bilo p ro s v je tn o -z a b a v n e p r i ­
ro d e (pjevačka društva). T aj p rv o tn i, k o n ze rv ativ n i, p o k re t o b u h v atio je u p rv i
m a h p rilič a n broj ra d n ik a u čitavoj zem lji. A li o n se n ije ra zv io u jed a n
id asn o -sv ijesn i m o d em i ra d n ič k i p o k re t. I to iz v iše razloga. T u je p o n a jp rije
b ila o snovna psihologija p o k re ta . O na je z a z ira la o d ra d ik a ln e p ro p a g a n d e n a
rije tk o p o sija n ih socijalističkih ag itato ra , u ovo d o b a većinom s tra n ih ra d n ik a .
O vi su p ro p a g ato ri većinom (bili o d g o jen i n a ra z v ije n ije m za padu, često n isu
poznavala n i dom aćeg jezika, a bili s u i in te le k tu a ln o p re s la b i d a n a đ u p o desan
oblik za svoju ofenzivu. T o s u većinom b ili i s tra d a ln ic i i izgonaši iz A u strije,
Češke, U garske, zaplašeni i nep o v je rljiv i. D rugi je ra zlo g bio ja k i p o litič k i p r i­
32
tisa k u čitavoj zem lji, koji je odm ah odgovarao n ajb ru ta ln ijim m jera m a i
te šk im kaznam a n a svaku slobodniju riječ.
No najg lav n iji je razlog bio, d a je čitav a d ru štv en a sre d in a b ila konzer­
vativnoga, sitno-građanskoga m en taliteta, zadojena rom an tiča rsk im pravaškim
nacionalizm om . Taj je m e n ta lite t zahvaćao i ra d n ik e sam e, k o ji su p rezali od
s v a k e linije, koja bi ih ideološki i politički o d v aja la od ove sredine. J e r radnička
kla s a ta d a uopće još n ije bila bro jn o jak a , a zadojena je bila sitn o građanskim
ekonom skim ciljevim a. — B io je to p o k re t m aloobrtndčkih rad n ik a , koji su za
k ra tk o vrijem e i sam i p o stali sitn e zanatlije, p a u z to o s tajali i članovim a i
g lavnim funkcionerim a ovih »radničkih društava«. T ako su t a p rv o tn a »radnič­
ka« d ru štv a, obično bez ikakovog o tp o ra od s tra n e sam ih radnika, evoluirala
u m aloobrtnička d ru štv a, pa, u p ra v ilu , postadoše ognjištim a sitnoburžoaskoga
p ravaškoga nacionalizm a.
T im putem je postepeno otišlo, doduše ne bez borbe i teških u n u tra šn jih
trzavica, i sam o Zagrebačko R adničko D ruštvo. Ono je postalo, zajedno s p je ­
v ačkim radničkim d ru štv o m »Sloboda« koje se iz n jeg a izdvojilo, čisto m aloo b rtn ičk o bolno-potpom o d ru štv o s a p ra v ašk im vodstvom , a od trad ic ija tek
m u je ostalo radničko im e s a orvenom zastavom i so cijalističkim grbom na njoj.
Š ta više čak i sam o T ipografsko D ruštvo im alo je stalno d a se b ra n i od ovakovih
p o k u šaja svojih sta rih članova, ko ji su postali bilo poslodavci, bilo u p ra v ite lji
i činovnici tisk a ra , p a tak o im ali velik i u ticaj n a zn a tan broj članova. P oslednji
ta k a v pokušaj dogodio se još u m a rtu 1896. god. i sam o sp re tn o sti tad a n je g
dru štv en o g p re d sje d n ik a L j. W eisera im a se d a zahvali, da je veom a vješto
organizovani nap a d aj odbijen.« (Vidi: Vditomir K orać: P o v ije st radničkog po k re ta
u H rvatskoj i Slavoniji, k n jig a I., s tra n a 96— 103).
U trećoj knjizi: Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Sla­
voniji pod naslovom »Radnička naobrazbena društva«, strana 111 do
112, V. Korać, govoreći o prvom Zagrebačkom radničkom društvu,
pored naprijed rečenoga još kaže da je Zagrebačko radničko društvo
prvo i najstarije »radničko naobrazbeno društvo« u Hrvatskoj i Sla­
voniji, pa nastavlja:
» . . . P rem d a je bilo osnovano s p retežno p ro sv jetn im zadacim a i pre m d a je
u p rv o doba izvršilo p ra v u k u ltu rn u m isiju u izd v a ja n ju ra d n ik a iz sitnoburžoask e s re d in e i u njihovom o rganizovanju b arem n a k u ltu rn o m polju, uskoro
s e — pored neg o v a n ja pesm e, za k o ju se brin u o d ru štv en i zbor »Slobode« d ru ­
š tv o u glavnom posvetilo o sig u ran ju i lije če n ju bolesnih sv o jih članova. D a se
d ru štv o u skoro posvetilo p re te žn o baš ovoj g ra n i po slo v an ja m ože se razum jeti,
ak o se uvaži d a se onda n ije n i n aslućivala k a k v a so cijaln a p o litik a i zakonsko
o sig u ran je ra d n ik a za slučaj bolesti, k ak v o postoji danas. I u ovoj gra n i poslo­
v a n ja d ru štv o je postiglo ra zm jern o lije p e u s p je h e . . .
. . . P rigodom ra scjep a rad n ič k o g a p o k re ta n a so cijalističko i p ra v ašk o krilo
polovicom 90-tih godina, n a s ta le su b o rb e i u ovom dru štv u . D ruštvo je isp rv a
čuvalo je d a n n e u tra ln i stav, ali su socijalisti postepeno u n jem u gubili u ticaj,
pošto se, zbog p o tp o rn e g ra n e p oslovanja, sv e više u d ru štv o u p isivalo m alih
o b rtn ik a p ra v a š k i raspoloženo. K onačno su socijalisti izgubili n a n je g a skoro
sav u tjeca j. O ko 1910. godine s u u d ru š tv u došli n a v la s t k ršć an sk i socijalisti,
p a je g lavni fu n k c io n e r u d ru š tv u .postao k le rik a ln i tip o g raf Jo sip F ra n O pava.
P ro tiv n jeg o v a korupcionističkoga po slo v an ja u d ru š tv u »Slob. Riječ« donosi
staln e n a p a d a je iz p e r a V ilim a B ukšeka, dogod O pava n ije sru še n s d ru štv en e
up ra v e. D ruštvo, 'koje i d a n a s postoji, izgubilo je kon ač n o s v ak u org a n sk u vezu
s ra d n ič k im p o k re to m . . . «
3
33
Prema izloženom tvrđenju V. Korača, izlazi da su prvi koraci za
osnivanje Zagrebačkog radničkog društva učinjeni 1872. god. na taj
način, da je osnovan jedan opći radnički pjevački zbor. Pored toga
Korać je potpuno zanemario političku i sindikalnu aktivnost, koju je
društvo razvilo prema već postojećem iskustvu radničkog pokreta
drugih naprednijih zemalja. Međutim, stvar s prvim koracima za osni­
vanje Zagrebačkog radničkog društva nije išla tako kako ju je Korać
prikazao. O tome govorimo u prvom članku. Što se tiče ocjene dru­
štva za prvi period njegova postojanja, treba da u ovom i drugim
člancima tu ocjenu postavimo prema historijskim činjenicama.
Mnogo pravilniju ocjenu o prvim godinama rada Zagrebačkog
radničkog društva i zagrebačkih socijalista dao je »Hrvatski radnik«,
glasilo za obranu hrvatskog radnika i obrtnika, od socijaliste Vitomira
Korača. Kako tvrdnje, koje se iznose u članku, odgovaraju i našim
istraživanjima, donosimo iz njega ono što potvrđuje naše teze:
»Kada j-e počela u H rv atsk o j a g itac ija za so cijalistič k a n ačela, težko je
u stanoviti. J ed n i kažu, da je toj a g itac iji p o če tak god. 1876. d ru g i, poslde po zn a tih
nem ira u Z agrebu 1883., a tre ć i drže, d a je so cijalistič k a ag itac ija u n a s započela
te k a r god. 1889., te da im je p ro slav a 1. s v ib n ja k a o ra d n ič k i b lag d a n do b ro
došla, da su m ogli stan o v iti lju d i ta d a za v a ra ti m asu i p oložiti tem elj socijalizm u
u H rvatskoj.
N ije to m u tako!
S edam desetih godina, m ože se reći, d a je bio so cijaliza m u n ajljep šem
cvietu. U A u striji i N jem ačkoj, bilo je za bu b iljk u dobro tlo, t e su već te ideje
zarazile radničtvo. F ran c ezld je ali glav n i logor išao i d alje, d a tu id e ju i u
U garsku pre n ese p a opažam o g d je je d a n od v o dah u P arizu , š a lje p ro k lam a ciju
u P eštu n a sve »ra d n ik e k o ji ra d e a n e m a ju ništa«. H u šk a iste , te v eli: P rie stolje, o ltar, financderd, plem stvo, svećenstvo i velik o g ra đ an stv o , tla č i ra d n i
narod, pa je isti d užan što složnije n a sp o m en u te tla č ite lje n av a liti.
O vaj proglas oduševio je ra d n ič tv o u P ešti, p a se je i u n a s n ašlo lju d ih ,
d akako stranaca, po n ajv iše N iem aca, k o ji s u ta j p ro g las n a svoje g ru d i tisk a li,
ali nisu m ogli, n i znali, k ak o d a iza đ u tim e k o d n a s n a ja v u . Z n ali bo su dobro,
d a bi dh h rv a tsk o ra d n ič tv o k am enovalo, k a d a bi o tv o ren o g ovorili p ro ti v je ri
i p ro ti dom ovini. Nu žeravica je već tin ja la , ali p rita je n o , pod pepelom . N u n ije
p o traja lo dugo, te izpod p ep e la izbio dim .
G odine 1872. utem eljim o je o b rtn ičk o -rad n ičk o d ru ž tv o u Z agrebu. Ovo
družtvo bilo je jedino za ta d a s a s ta ja liš te ra d n ić tv a , p a s u se ra d n ic i jedino
u tom dru ž tv u zajedno našli, in a č e n ije n ije d a n za d ru g o g a znao. I u p očetku
to je dru ž tv o veom a dobro došlo ra d n ič tv u . No što se d a lje u to m d ru ž tv u zbi­
valo, tim e cem o se m i d u lje pozabaviti. U to m je d ru ž tv u p rita je n a žerav ica
b uknula plam enom , koji je im ao uspaldta sve ra d n ič tv o za so cija l-d e m o k ra tsk a
načela. K ada je naim e p rv i predsjednik- istog d ru ž tv a g. F ra n jo T opolšćak
odstupio, a na njegovo m jesto god. 1873. n a s tu p io D rag. K ahle, iz d a d e ovaj
z a g re b a č k o ra d n ič tv o « , ko ji je veo m a m irisao po so cijalistič k ih
Jax T Vt ?
’ a za U m Pr °g iasom s to ji sk u p lju d i, k o ji izpovjeda
r
a
S
t
™
U ? TOf la?u se m eđ u o stalim veli: »Pozivam o zagrebačko
bt
U n a s e d ru z tv o • • • R a n i c i , složim o se, o rg a n iz ira jm o se, p a
bi tk o k o je m u d ra g o v je re i narodnosti«.
koji j™
P n ,a
12 k ° ie ie kaSnlJe bUknUO veli“ P la m en ’
P o iese
,tom d ru ž tv u ta jn i sastan c i i razg o v o ri o socijalizm u,
svaki stran a c, koji je došao u Z ag reb ra d iti, p ris tu p io je u to d ružtvo, te je isto
34
pod konac godine 1875. postalo p ra v i osinjak, p a se je očekivalo svaki čas, da
će se te ose ra zletjeti i uznem iriti radničtvo, k o je n ije još pojm a im alo o toj
ideji. D akle početak socijalističkoj id eji je s t on d je a tem elj m u položiše Niemci,
od kojih n am i onako m nogo zlo dolazi.
G odine 1876. već vidim o n a čelu tog d ru ž tv a velikog so cijalistu tipografa
K rone-a, k o ji je pobjegao iz N jem ačke, te bio v o jn i bjegunac i u Zagrebu se
zadržavao bez ikakvih izpravah. S ada ta četa poče već jav n o izpoviedaiti svoja
načela: d a ra d n ik u n e tre b a dom ovina, da ra d n ik m o ra nastojati, da si stan je
poboljša i p rib av i u živanje m a bilo n a koj način. V jera d a je najpogibeljnija
po n apredak ra d n ič tv a, a svećenici d a su n ajv e ći tiran i, k o ji žele opeta in k v i­
ziciju u v e s ti. . . 17
OSNIVANJE ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA DJELO JE
ILEGALNE SOCIJAL-DEMOKRATSKE GRUPE ZAGREBAČKIH
RADNIKA
Ovaj podnaslov postavili smo zbog toga tako, jer je socijalistički
pogled na svijet, koji se počeo unositi među radnike Hrvatske, po­
sebno Zagreba u vremenu od 1869. nadalje, biounošen spolja, pa je
pokret, koji je tih godina nastao, mogao nositi forme i idejni pečat
radničkog pokreta onih zemalja iz kojih su oni dolazili. Te su zemlje
bile Njemačka, Austrija i Mađarska. Svi materijali, koji su ovdje
korišteni, govore da Zagrebačko radničko društvo, koje se osniva kra­
jem 1872. i početkom 1873. g. i nije bilo drugo do legalizacija rada
postojeće ilegalne socijalističke grupe, ili grupe pripadnika prve Internacionale, odnosno pristalica eisenachskog programa. Naravno, da se
i u toj grupi socijalista javljaju elementi i drugih strujanja, jer je u
Zagrebu živio velik broj radnika, koji su »putujući svietom, bili čla­
novi dobro ustrojenih radničkih družtva«.18
Tako postavljena tvrdnja protivuriječi dosadanjem gledištu Vitomira Korača i drugih, koji su bez provjeravanja primili od njega
njegovu verziju osnivanja i karaktera Zagrebačkog radničkog društva.
Zasad bismo se ograničili na to da dokažemo da je postojala mo­
gućnost da u Zagrebu grupa socijalista budu članovi I. Internacionale.
Svaki socijalist, koji je usvajao program I. Internacionale, mogao je
individualno biti član Internacionale, odnosno njenih sekcija, koje su
se osnivale'na evropskom kontinentu u pojedinim zemljama. To se
najbolje vidi iz statuta I. Internacionale, koji predviđa da članom
Internacionale odnosno njezinih sekcija mogu da budu, pored organi­
zacija i društava, i pojedinci.
K. Marks u svom pismu Kugelmannu 23. II. 1865. g., pošto je
iznio razloge zašto ne može da surađuje sa Lassalle-ovim Sveopćim
radničkim savezom i njegovim organom »Socialdemokratom«, daje
objašnjenje na kakav način pojedinci mogu da postanu članovima I.
Internacionale, pa kaže: »Pošto svaki čovjek, koji uzme člansku kartu
17 »H rvatski radnike, broj U . od 10. VI. 1888.
is D ragutin K ale »NJekollko rieči o društvenom žlvotuc, Zagreb 1871.
35
za 1 šiling, može da postane član »Udruženja«; pošto su Francuzi (a
također i Belgijanci) izabrali taj oblik individualnog učlanjivanja, jer
im zakon zabranjuje, da nam se priključe kao »udruženje«; pošto sli­
čno stoji stvar i u Njemačkoj, to sam ja odlučio, da sada pozovem
moje prijatelje ovdje i u Njemačkoj i da svuda osnuju mala društva,
svejedno od koliko članova; svaki član takvog društva nabavljao bi
englesku člansku kartu. Pošto je ovo englesko društvo legalno, ova
metoda ne će naići na zapreke čak ni u Francuskoj. Bilo bi mi drago,
kad biste se i Vi i Vama najbliži ljudi povezali na ovaj način
s Londonom.«19
To ne znači da su se zagrebački socijalisti individualno učlanji­
vali u londonsku organizaciju I. Internacionale, iako su održavali veze
čak i s Londonom. Ali su oni mogli vrlo lako da budu članovi sekcije
Internacionale, koja je postojala u Austriji, Beču, Gracu i t. d., a
s njima su također održavali veze. Rekli smo u prvom članku da je u
bečkoj sekciji bilo učlanjeno 6.000 pristalica I. Internacionale. Sekcije
I. Internacionale bile su obrazovane u Austriji 1867.—68. g., što govori
da je postojala mogućnost da u Zagrebu djeluje grupa socijalista
članova I. Internacionale, tim prije što su prvi zagrebački socijalisti
uglavnom bili stranci. Poznato je da socijal-demokrati, pripadnici I.
Internacionale nisu bili lasalovci, već su bili bliži marksizmu i pri­
padnici Eisenachskog socijalističkog pravca, čiji se program temeljio
na osnovnim principima statuta I. Internacionale.
Karl Marks u izvještaju Generalnog savjeta briisselskom kon­
gresu Međunarodnog udruženja radnika, koji je održan od 6.—13. IX.
1868. g. govori da u Austriji radnički pokret sve više dobiva revolu­
cionarni karakter i da se početkom rujna trebao održati u Beču kon­
gres s ciljem, da se utvrdi bratski savez između radnika raznih
nacionalnosti u imperiju. Austrijski su se radnici isto tako izjasnili za
program i načela udruženja. Generalni savjet već je bio odredio svog
delegata za Beč, ali je liberalna vlada A ustrije kongres zabranila.29
Izvještaj Generalnog savjeta IV. redovnom kongresu Međunarodnog
udruženja radnika, održanom u Baselu 1869. g., a koji je također opi­
sao Marks, kaže doslovno: »Austrijski radnici, naročito bečki, mada su
počeli s klasnim pokretom tek poslije dogođaja 1866. godine,21 odmah
su zauzeli povoljan položaj. Oni su odmah stupili pod zastavu socija­
lizma i Internacionale, kojoj su se sada k o l e k t i v n o priključili
preko svojih delegata na nedavnom kongresu u Eisenachu.«22
» . . . U Pruskoj i ostaloj Njemačkoj prošla godina bila je obilje­
žena organizacijom sindikalnih saveza po cijeloj zemlji. Na kongresu,
koji je nedavno održan u Eisenachu, delegati 150.000 njemačkih rad^
•‘jđ te u !• In tem acio n ala — Rad, B eograd 1952. s tr. 139
2 ; Tldl:
Intern acio n ala — R ad. B eograd 1952., str. 8h
k o ie m 'ie
^ o a u s l r i j s k o - p r u s k o m ra tu . o ra tu I ta lije s A ustrijom , u
b&Cki^ueovor o miru
P°raz au strijsk o j u bioi, kod Sadove i sklopljen
m vTdt- i
A ustrije, po kojem je Venecija prisajedinj*lna Ita liji,
v ia i. I. Intem acio n ala — Rad, Beograd 1952., s tr. 94
36
nika u samoj Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj organizirali su novu
socialdemokratsku stranku, u čiji su program doslovno ušli osnovni
principi našeg statuta. Lišeni zakonom prava, da stvaraju sekcije na­
šeg Udruženja, odlučivši da uzmu individualne članske karte u Gene­
ralnom savjetu . . . «23
Prema tome, u Austriji su pored Lassalle-ovih organizacija
Sveopćeg radničkog saveza postojale tajne organizacije radnika di­
rektno vezane za I. Internacionalu. Kada je 15. XII. 1867. g. osnovano
Opće radničko obrazovno društvo, postojale su pored legaliziranih
organizacija pristaša Lassalle-a i dalje ilegalne organizacije pristalica
i članova I. Internacionale. Pod utjecajem rada i aktivnosti članova
Međunarodnog udruženja radnika, radnička prosvjetna društva u
Austriji, a i sam komitet, koji ih je objedinjavao, izjasnili su se za
politiku Internacionale, koja je bila antilasalovska. Odbor austrijskih
radnika zajedno s radnicima iz federacije saksonskih i vitenberških
Vereina, zatim s njemačkim radničkim udruženjima u Švicarskoj,
njemačkom sekcijom Internacionale u Zenevi, te mnogim pristalicama
Općeg radničkog udruženja, bio je potpisnik proglasa njemačkim soci­
jaldemokratima, kojim je za 7., 8. i 9. kolovoza 1869. g. bio sazvan opći
njemački socijaldemokratski kongres u Eisenachu. Kada je 1869. g.
definitivno formirana nova socijalistička stranka, nazvana »Socijal­
demokratskom radničkom strankom — njene pristalice prozvani su
Eisenachovcima«. A oni su, kao što se to naprijed kaže, prišli I. Internacionali. U programu Socijaldemokratske radničke stranke bilo je sa
stanovišta marksizma, koji je bio tada već definitivno teoretski oform­
ljen, dosta pogrešnih stavova. U program su ušli neki lasalovski sta­
vovi, na pr. priznavanje pomoći proizvođačkim zadrugama, koje treba
da dobiju kredit od države. Uprkos tome stranka je bila bliska mark­
sizmu, strogo odvojena od lasalovaca i njihovog učenja.
Zato je pogrešno misliti, zbog toga što se u pisanju i zahtjevima
zagrebačkih socijalista tu i tamo javljaju lasalovski stavovi, da su
prvi zagrebački socijalista bili lasallovci. Oni su, u to ćemo se kasnije,
uvjeriti, u svom propagandnom i agitacionom radu iznosili stavove
Eisenachovaca i njihovog programa, jer su održavali veze s centralnim
organom Socijaldemokratske radničke stranke, dok s centralnim or­
ganom lasalovaca nemaju nikakvih veza. Prema tome, postojala je
mogućnost da se i u Zagrebu još 1868.—70. g. formira grupa socijali­
sta, pripadnika austrijske sekcije I. Internacionale. Takvo stanovište
je utoliko prihvatljivije kad znamo da je poticaj na osnivanje rad­
ničke tipografske organizacije u Zagrebu došao iz Beča još 1868. god.
Te godine, 6. II., bilo je osnovano Tipografsko društvo u Ljubljani,
a »Delavsko izobraževalno društvo« 13. I. 1870. god. Kada je 1870.
zemaljska vlada u Hrvatskoj potvrdila pravila »Tipografskog društva
za međusobno podupiranje i naobraženje« u Zagrebu, bilo je očito da
se radi o legalizaciji jednog društva, koje već ilegalno postoji i dje­
*a vid*: I. Intem acio n ala — Rad, B eograd 1952., str. 95
37
luje, održavali su se sastanci tipografa, vodio tarifni pokret, održavale
veze s bečkim i peštanskim tipografima, uzelo učešća na njihovim
kongresima i si. Isto tako je jasno da neuspjeh zagrebačkih socijalista
pri pokušaju da osnuju Zagrebačko radničko društvo, nije sve obes­
hrabrio. Oni su i dalje aktivni (štrajk stolara 1871. god.)', iako se ta
aktivnost javno manifestira tek 1872. god. nakon donošenja novog
obrtnog zakona i pokreta za legalizacijom te aktivnosti osnivanjem
»Zagrebačkog radničkog društva«.
Naša pretpostavka da su pokretači radničkog pokreta u Zagrebu
bili članovi ilegalne socijaldemokratske grupe i da je čak postojala
mogućnost da je ta grupa bila učlanjena u jednu od sekcija Prve
internacionale, proizlazi i iz činjenice da su prema izvještaju austrij­
skog ministarstva unutrašnjih poslova postojale sekcije Internacionale
u Beču, Brnu, Grazu, Bečkom Novom Mjestu, Pešti, Temišvaru, Aschu
i drugim mjestima. Komisija koja je objedinjavala te grupe, imala je
sjedište u Beču. U dvijestotine radničkih organizacija sa socijal­
demokratskim karakterom osjećao se utjecaj Internacionale, bilo tako
što su one širile njezin program, bilo primjenom njenih metoda
rada. Mi smo rekli da je 6.000 socijalista Austrije bilo učlanjeno u
Prvu Internacionalu. Međutim, prema pretpostavci ministarstva unu­
trašnjih poslova, u Austriji je bilo oko 20.000 članova Prve Intem acionale. Policija je uspjela da zaplijeni neke omote članskih iskaznica
Prve Internacionale, što potvrđuje da su u članstvo Internacionale
pristupile ne samo organizacije već i pojedinci. Kao stjecište veze sa
Internacionalom policija je označila tipografe Beča, Graca, Pešte,
Praga, Bratislave i t. đ., zatim redakciju lista Volkswille koji javno
propagira Eisenachski program. Sa svim tim organizacijama održa­
vaju veze i zagrebački socijalisti, o čemu smo već naprijed govorili. Iz
svih tih razloga vrlo je vjerojatno da su pioniri radničkog pokreta u
Hrvatskoj bili ne samo socijalisti, već obojeni socijaldemokrati, bliski
marksistima.
Na kraju bi istakli, da je policija još 1864. god. znala, da su soci­
jalisti koristili radnička prosvjetna društva za socijalističku agitaciju
i da su ih pretvarali u svoje legalne političke organizacije. To može
da potvrdi naredba bečke dvorske kancelarije, od 26. IV. 1864. god.
Z 7220/587 koja je bila obavezna i za Hrvatsku i Slavoniju. U držav­
nom arhivu Zagreb nalazi se prijepis te naredbe. Ona glasi:
d ^ u i S v t PO km iinam a radi se *“
“
osn iva n je
kom D
s u ^ i/iT >
, f n dJ ° 9a\ ? a votxf uno zabranim o ta ko v a dru štva . Ip a k , is k u s tv a
p r o u č a v a l t L ^ ? \ N 3em ačk° j u k a ™ i» n a p o treb u v e lik e o p rezn o sti kod
proučavanja predloženih nacrta za o sn iva n je ra d n ičkih društava.
hane
^ n a čelu o v a k v ih P othvata Stoje lica, ko ja se stva rn o ne
rad C l a Z l i ^ h radr°uštn3a radnik? ' O v a kva Uca za vo d e r a d n ik e na po litič ki
Z k? ^ Z je u H S az z ^ : a(em ”rcmenu sw“
38
* * * ih “
Na žalost pored toga što osnivači o vakovih društava ne m isle na obrazo­
va n je radnika, na način, ko ji bi bio pristupačan i potreban radniku, tako ogra­
ničen program rada društva, jed v a usp jeva oduševiti nek o lik o radnika.
Zbog važnosti ovog predm eta, potrebno je da se n ajprije principijelno
prouči ovaj problem , a iza toga postupi na slijedeći način:
N aravno, ostaje zadatak ze m a ljsk im predsjedništvim a, da u sva k o m poje­
d inom slučaju točno prouče nacrte pravila. N ajprije treba ustanoviti, da li lica,
koja podnose m olbu za osnivanje d ru štva zaista poznaju potrebe radnika. Pod­
nosioci m olbe trebaju, dalje, da budu sposobni i sprem ni, da rukovode društvom
u cilju obrazovanja, radnika. D alje treba u tv rd iti, da li se radnici već nalaze
na ta kv o m stepenu uvjerenja, da će se oni stvarno p o sve titi jedino obrazovanju
i suzdržavati od svake političke djelatnosti.
Zbog opće političke konstelacije države i m eđusobnog u tjecaja jedne p o kra ­
jin e na drugu, treba, oprezno prosuđivati, da li se m ože u stanovitom m o m entu
Odobriti ta kv o društvo ili ne. Jedino centralne vla sti m ogu prosuditi, u k a k v im
okolnostim a i ko jim m om e n tim a se m ože odobriti rad pojedinog društva. Stoga
se u sporazum u sa C. K . m in ista rstvo m policije u m o lja va ju zem a ljska pred­
sjedništva, da. sve nacrte za osnivanje društava n a jp rije predlože državnom
m inistarstvu.
Ne radi se tu sam o o nacrtim a za osnivanje radničkih obrazovnih društava,
već se to odnošSi i za sva druga radnička društva. Cesto se, naim e, događa da
m nogi članovi društava zbog ned o sta tka svoje vla stite m oći prosuđivanja po­
sta ju oruđe u ru kam a sebičnih agitatora. Stoga će državno m in ista rstvo u spo­
ra zu m u sa m in ista rstvo m policije davati svoje m išlje n je za osnivanje društava.
O ve su u p u te p o vje rljive za C. K. po kra jin ska predsjedništva. Sa njima, se ne
m oraju upoznati niži organi vlasti. D alje se još napom inje, da se o vim u p u ­
tam a n e želi m ijen ja ti postojeće zakone o ud ru živa n ju , ko ji su donešeni za
pojedine ze m lje i u njima, su na snazi.«'-*
Bečko ministarstvo policije dostavilo je 7. maja 1864. g. prijepis
te naredbe »predsjedništvu hrv. slav. dalm. dvorske kancelarije« u
Zagrebu sa popratnim dopisom, u kojem se između ostalog kaže:
»Zbog osobite važnosti predm eta, ovlašćuju se pojedini vladini nam jesnici
da u slučaju potrebe, sam i izd a ju slična naređenja, a o rije ša va n ju sličnih
slučajeva o b a vijeste m in ista rstvo policije.«-'
Zatim je »Kr. dalm. hrv. slav. dvorska kancelarija« 16. svibnja
uputila sve to predsjedništvu Namjesničkog Vieća uz popratni dopis
pod br. 2055/401 koji glasi:
»Priležeća u prepisu ./. naredba c. kr. deržavnoga m in ista rstva od 26 T ra v ­
n ja t. g. br. 7220/587, k o ju je isto u sp o ra zu m ljen ju s m in ista rstvo m redarstva
izdalo na predsiedničtva podčinjenih m u n a m iesničtvah u obzo.ru postupka, kod
ustro je n ja d ru žtva h za izobraženje poslenika (A rbeiterbildungsverein) ili poslen ičk ih d ru žtva h u obće; — dostavlja se pred sied n ič tv u N am. Vieća znanja i
ravnanja radi s dodatkom , da je kr. ova d vorska kancelarija za shodno obnašla
gore p o m e n u tu nared b u pro teg n u ti i na H e rva tsku i S la vo n iju — uslied česa
predsiedničtvo N am . Vieća u sličnih slu ča jev ih im a postupat onako, ka k o je to
u rečenoj naredbi određeno«.
m D ržavni arhLv Zagreb, p repls prepisa naredbe državnog m inistarstva od 26. IV.
1864. broj Z 7220/587. — K. broj 2055-8641
26 D ržavni arhiv Zagreb, broj 2983M98 C.
39
:P! WM
Predsjedništvo namjesničkog vijeća sačinjavali su tada kancelar
Ivan Mažuranić i dvorski savjetnici: Zigrović-Pretočki, Daubacky,
Đoljski, Utienšninović i dr. Radivojević.
D ragutin K ale
40
DRAGUTIN KALE: O CILJEVIMA I ZADACIMA
RADNIČKOG DRUŠTVA
Kakvo je bilo gledište zagrebačke socijalističke grupe na ciljeve
i zadatke Radničkog društva, koje su namjeravali osnovati. Da li su
njegovi osnivači doista mislili dati Radničkom društvu isključivo hu­
mani i obrazovni karakter? Interesira nas da li su članovi društva
imali određene stavove u pitanju položaja radnika, odnosa između
rada i kapitala, rada djece, zakonskog ograničenja radnog vremena,
općeg prava glasa, prava organiziranja, neposrednog i posrednog po­
reza, međunarodne solidarnosti i si.? Izabrali smo ta pitanja zbog
toga, što su se ona tretirala na kongresima I. Internacionale i što .su
ušla i u program Socijaldemokratske radničke partije Njemačke
(Eisenachovaca), pa su, ako su osnivači Zagrebačkog radničkog dru­
štva bili socijalisti, morali za njih znati i na svoj ih način širiti među
zagrebačkim radnicima. Odgovor na ta pitanja, naravno, ne možemo
naći u statutu Zagrebačkog radničkog društva. Ali ćemo ga djelo­
mično, s obzirom na zakon o štampi, naći u njegovu organu »Radnički
Prijatelj« i u brošuri Dragutina Kale-a, jednog od osnivača Zagre­
bačkog radničkog društva, koju je izdao 28. listopada 1874. g. U toj
brošuri Kale najprije ističe potrebu radničkog udruživanja i prosvje­
ćivanja. Zatim, govoreći o zahtjevima koje radnici postavljaju, Kale
između ostalih ističe uvođenje sveopćeg neposrednog izbornog prava,
zatim potpunu slobodu štampe, dalje zakonom propisano radno vri­
jeme i nedjeljni počinak, te uvođenje sveopćeg naoružanja naroda.
Prošlo je od tog vremena preko 80 i više godina. Po svim izgledima
to je bio prvi socijalistički spis na hrvatskom jeziku tog vremena.
Napisao ga je radnik, možda član ilegalne socijalističke grupe pri­
padnika I. Internacionale u Zagrebu. Zbog toga mislimo da ne ćemo
pogriješiti, ako ga gotovo u cjelini ovdje objavimo. Svoj spis Kale
počinje riječima »Neima na svietu ljepšega nego li družtveni život!«
— pa nastavlja:
»Rieči ove uzeo sam si za geslo, t e n j i m i oduševljen, odlučih h r v a t s k i m
r a d n i k o m ovo n jekoliko rieč i o družtvenom životu prosboritd, da se i u
n jim a p ro b u d i d u h u d r u ž i v a n j a , to je p ita n je dan a s n a dnevnom redu,
te m u se već to lik a v ažnost daje, d a ga naz iv lju svietskim p itanjem , tiče se
pako n a jv iše rad n ič k o g a stališa.
Silno n a p red u ju ći duh v re m e n a d an a s o s b i 1 j n o zahtjeva, d a si radnički
stališ čim više zn a n ja p rib av i, d a m ože zadovoljiti s v e m u onom u, što se d an as
od njega iziskuje. R adnički p ak o stališ m ože sebi p o treb ito z n a n je crp iti sam o
iz dobro u s tro je n ih d r u ž t v a r a d n i č k i h .
S vrnem o li pogledom n a d ru g e gradove n e sam o p ro s tra n e carevine a u ­
strijske, već i d ru g ih d rž av a, to ćem o viditi, k a k o ra d n ic i n e u tru d iv o ra d e oko
svoga u s a v rš a v a n ja po za h tje v u dan a šn je g a vieka.
S to je p ak o te ra d n ik e ta k o usav ršilo ; što li jih dovede do toga, d a oni
zauzim lju d a n a s važni položaj, da s ta v lja ju p ita n ja n a d n evni red, k o ja su ista
zakonodavstva prip o zn a la k ao p r a v e d n e ali za sad a još n epostizive tražbine?
U druživanje, t. j. u tem e ljiv a n je d ru ž tv a ra d n ič k ih dovelo jih n a ta j stepen!
41
Uvddiv d ak le ra d n ic i inih gradova, d a n eim a ljep šeg a nego li je d r u ž t v e n i život, p a k izikustvom u v jere n i, d a ra d n ic i d a n a s sam o u zadruzi
nap redovati m ogu, i da će sam o družtvendm n ap red k o m sv o je ciljev e postići,
latiše se što više m oguće s tv a ra ti r a d n i č k a d r u ž t v a , k o ja su v rs tn a ,
ra d n ik e u svih n a jp o tre b itijih nau c ih n aobraziti, te š tititi n jih o v e m a te rija ln e
interese, a ujed n o jih poticati n a složno i žu rn o k o ra c a n je n a sta z i n ap red k a.
U pitam o M m i s a d a sam i sebe, cuenjeni č itate lji, k ak o n a p r e d u j e u
našoj dom ovini, poglavito pako u g l a v n o m g ra d u Z a g r e b u ra d n ič k i
stališ, kako li je u stro jen ? to m oram o sa žalošću i m u k o m šuteć, p riz n a ti, da
n ap red u je slabo, ili bolje rekuć, nikako. Istra žim o li p ak o u zro k e tom u, to ćem o
naći, d a su ra d n ic i sam i tom u (krivi, je r n e h a j e za d r u ž t v e n i ž i v o t .
P a n ije ni čudo d a je tom u tako, je r ra d n ič k i stališ, ak o p rem d o sta velik,
zapušten je, osobito p ak o od onda, od k a d a su c e h o v i u k i n u t i , ak o p rem
je ukinuće sredovječnih tih b ra to v štin a sasv im n a svom m jestu , je r u stro jstv o
njihovo n ije više odgovaralo s tru ji d an a šn je g a vrem ena.
K tim b ra to v štin am a bio je p ris ilje n p ris tu p iti s v ak i bez ra z lik e z a n atlija ,
no one nisu v rstn e bile članovom svojim m a i n a jm a n je sam o z n a n je i pou k u
pružiti; od tu d a pak o dolazi, da ra d n ik još n i d an a s n eu v iđ a , d a m u je d ru ž tv e n i
život od najv e će potrebe.
P ita n je ob u d ru ž iv a n ju d an a s je n a dnevnom nedu; u n je m u se sa s to ji ono
m oderno sredstvo, kojim si sv e g ra n e lju d sk o g a živ o ta o b s ta n a k svoj osjeguravaju.
Gledajm o, kako se n a js iln iji n aro d i sp ajaju , kak o s tv a ra ju saveze, sam o
da se uzdrže; gledajm o n a d a lje , k a k o si sv a velika, m a kak o v o im e noseća,
ili koje m u drago s tru k e poduzeća, m eđusobno ugovorom za d ru g e s tv a ra ju , sam o
da m ogu odgovarati svim z a h t j e v o m d a n a šn je g a v re m e n a.
Za ovim su se p rim jero m po v eli i ra zn i p o m a n ji stališi, n a jv iše pako
radnici, n u žalibože sam o k o d n as još ne, j e r v e l i k a v eć in a h rv a tsk o g a
ra dničkoga stališa po d an a je n e h a j s t v u , tom u g lavnom u k o rje n u svega
n atra žn jač tv a. T om u pako zlu tre b a osbiljno n a p u t s ta ti; n e h a jstv o v a lja čim
p rije o d stran iti, te u ra d n ic ih p ro b u d iti n o v i ž i v o t . K o jim p a k o načinom
moći je to n a jp rije polučiti, sv atk o će p rizn a ti, d a p u te m p r o s v j e t e , ko ju
će ra d n ik a , još č i t a n j u i p i s a n j u n ev je štih , to m u b lag u za svakoga
ra d n ik a d an as silno p o treb itu ; u znastojim o li p ak o oko toga, d a se tak o v im
radnikom to n ajn u ž d n ije z n a n je čim p rije p rib av i, ta d je m nogo više nade, da
će se ra d n ik sam trs iti n a p re d o v a ti i što više zn a n o sti s i p risv o jiti.
K oje bi pako sredstvo n a jb o lje bilo, da se t a s v rh a čim p rije postigne,
što li će n a ra d n ik a n a jb o lje djelo v ati, d a se p ro b u d i i n e h a js tv a okani? bez
dvojbe v a l j a n o u s tro jen o » r a d n i č k o d r u ž t v o « , k a k o v o već blizu dvie
godine d a n a i u Z agrebu postoji, ali m u se n a ža lo st sam o je d a n d io ra d n ik a
pridružio, a ne s v i, 'kako se očekivalo d u k o ju se s v rh u d ru ž tv o u stro jilo .
S vrha m i je dakle, o ienjeni č itate lji, ov im spisom p o zv a ti za g reb a čk e
radnike, da p r i s t u p e u »radničko družtvo«; ra d n ik e p a k o u o s t a l i h
n rv a tsk ih gradovih opom injem , d a se i oni la te posla, t. j. d a n a s to je čim p rije
ustro jiti » r a d n i č k a d r u ž t v a « , d a k a k o p rim je re n a m je s tn im okolnostim a,
da se tak o s v i h rv a ts k i ra d n ic i iz m rtv ila probude.
Nigdje, a p o n a jm a n je p a k o u H rv a tsk o j, n e sm ije ra d n ič k i s ta liš v iše u
m rtv ilu čam iti, već se m o ra svim i salam i ra d iti oko n j e g o v a u d ru ž e n ja i
naobrazaja; je r n a o b r a ž e n j e je s t je d in o s re d stv o , k o jim će ra d n ic i postići
svoje ciljeve, t. j. svoje d a n a š n je traž b in e, o k o jih ou k a s n ije n je k o je spom enuti,
d a se sada neodm aknem od p re d m e ta, o ko m govorim .
_ P o z n a ti će m i svatko, d a su d a n a š n je o kolnosti ta k o v e , d a se od ra d n ik a
d t mai!UH?i?£U 11111060 z a h tje y a - d a g a ^>osao vežei ° d ra n e zore d o k a s n e večeri,
+ d a k l e m j e m oguće, kroz d a n za s v o je d u šev n o n a o b ra ž e n je n i jed a n
tre n u ta k u potiuebiti; njem u sam o večerom , k a d m u j e tielo i onako od r a d n j e
r ^ T 01? 0’ VaJ Jt J0Š
d a PO ta * t r e n u t k za sv o ju ^ u f c u upoiab®
a n ju ce u ovo doba naci sam o u d ru ž tv u , k o je m u je je d in i p rija te lj.
42
R adnik, k o ji se d an as n e p rib ra ja kojem u družtvu, v ried a n je sažaljenja,
j e r taj neshvaća, d a je to p o n jeg a od v elike štete; on je u svietu osam ljen,
neim a nigdje nikoga, itko bi ga u za štitu uzim ao, n itk o m u n ije iskreno sklon.
Ovako osam ljenih ra d n ik a im a v rlo m nogo, a d a ovi i n ad a lje ovako osam ljeni
neživotare, dužnost je naša, itomu zlu doskočiti.
Stoga, cienjeni čitatelji, pozvan je svaki, k o ji se iole sposobnim osjeća,
da sile svoje posveti i tru d uloži u p o b u đ iv an je i podučavanje radničkoga s ta ­
liša. D anas n e s m i j e m o p ro p u stiti ni jed a n tre n u ta k , bez d a ga koristonosno
neupotriebim o, je r s ta n je radničko takovo je, da se dapače ni jedan m ig oka,
ni jedan m ah ruke. a n iti je d a n k oračaj n e s r n i j e učiniti, a d a n ije i s n jim
štogod za n aobraženje ra d n ik a učinjeno: s toga treb a , d a se sada svojski posla
prim im o.
U n as im a tak o đ e r velik i broj ra d n ik a , k o ji su, p u tu ju ći svietom , bili čla­
novi dobro u stro jen ih ra d n ič k ih d ružtva, došav pako ovam o, n i s u nastojali
izkustvom svojim se poslužiti, p a k m anje izkusne d rugove svoje na družtveni
život poticati, nego se podaše i oni neh ajstv u , v a ljd a zato, je r su vidili, da u
nas n ije d ružtveni život tak o u cvatu, kao d ru g d je; to p ak o n ije podnipošto u
re d u ; njihova je dužnost, m a n je naobražene svoje drugove u svem u podučavati
i u p u titi jih u sve, što u n jih m ože pro b u d iti o sjećanje za druž tv e n i život, je r
m an je izobraženi radnici, p a k većinom osam ljeni, n e ć e bez p rikladnoga po ti­
canja do toga u v iđ en ja doći. O sim teg a radnici o v i im ad u n ajb o lju prilik u ostale
podučavati, je r se u v jek u njirtovu k ru g u nalaze; s to g a jih dakle opom injem ,
d a se toga posla late, is tin a m učna i nezahvalna, ali družtvo, u interesu koga
oni to čine, najb o lje će jim pripoznati i n ag rad iti zasluge njihove. Ne m anje
pako opom injem i svakog p o j e d i n o g a čitatelja, u čije ru k e spisak taj
dopane, da i on sa svoje s tra n e u tu s v rh u n ješto doprinese, a to će n ajlag lje
tak o učiniti, ako d ru g u svom u, koji je m an je izobražen, protum ači sm je r spasa
ovoga, a t a j jest: ra d n ič k i stališ pro b u d iti, d a se osvjasti i u d ru ž tv o stupi.
Ako d ak le s v ak i čitate lj, ra d n ik ili p rija te lj ra d n ik a uznastoji, da sam o
j e d n o g a člana u »radničko družtvo« priv re d e, ta d je učinio vrlo p l e m e ­
n i t o djelo, je r će po tak o v u m alo n e svi zagrebački ra d n ic i članovi »družtva«
p ostati, a ovo p ak o hiti će m oćno i snažno, te u s ta n ju p ru ž ati sva sredstva
za p ro sv ietu svojih članova.
Č lanovim a p ak o du žn o st je, d ru ž tv o sve više i više ra zg ra n jiv a ti, te m u
čim veći djelo k ru g p rib a v lja ti; čim će oni bolje oko toga n asto jati, tim će sebi,
t. j. d ru ž tv u veći ugled steći; je r v aljan o ure đ en o d ru ž tv o spada u red n ajk o ris tn ijih zavoda d an a šn je dobe.
R adniku, kom e n ije m oguće bilo polaziti škole, da si b a r n a jp o tre b itije
zn a n je p rib av i, je r ga u v je k posao sili, d a si p o tre b itu koricu hljeba zasluži, b it
će d ru ž tv o školom, u kojoj će on crp sti — sam o ako v o lje im a — sve najp o ­
tre b itije nauke, d a m ože svom e z v a n ju odgovarati, ali ra d n ik m ora tak o đ e r
i sve upotrdebiti, što m u d ru ž tv o p ruža, p a će si lagano sve više i više znanja
steći.
D ružtvo će b iti ra d n ik u jed in i z a štitn ik i p rija te lj, koji će ga u s v a k o j
n evolji i biedi u za štitu uzeti, te p ra v a n jegova vazda u z tra jn o b ra n iti; ono će
m u u svih sgoda v a z d a isk ren im sav jeto m doskočiti, te m u svagdje pom oćnicu
ru k u pružiti.
D ružtvo je o n a n jež n a a 'brižljiva m ajk a, k o ja bez razlike sve ra d n ik e kao
d rage sinove svoje jed n a k o vrućom i isk ren o m lju b a v i na g ru d i svoje p ritisk u je ,
te nježnom m aterin sk o m ću d i njeguje. D ružtvo je ognjište i utočište, kam o se
ra d n ic i vazda uteći i sa b ra ti m ogu; on o će biti ra d n ik u sgrada, u kojoj je on
v lastnik, iz k o je g a n itk o iztjeraiti nem ože.
Za ra d n ik e b it će d ru ž tv o ono m jesto, g d je će se oni m eđusobno upoznati,
kam o im adu svi bez ra zlik e n aro d n o sti prav o p ristu p a , gdje će oni učiti, kako
jim se v a lja složiti, p rija te ljs k i što v ati i b ra tin s k i lju b iti; tam o će izčeznuti
svaka m ržn ja u pogledu narodnosti, ona bo je s t najveći n ep rija te lj sviuh
ra dnika, a i najubojitdje j e oružije, kojim se oni sam i satiru . N eka ljubi svaki
43
svoju dom ovinu, n aro d n o st i običaje svoje n a d a sve, to d a p a č e m o ra sva'ki pošten
čovjek, ali tim m a n je s m i j e m rz iti tu đ u ze m lju ili n aro d n o st, a osobito
ra d n ik , ko m u je s t cdeH svdet dom ovina; čem u d a o n m rzi tu đ e zem lje, k a d m o ra
u n je p u to v ati, a u n jim a te k dobije p ra v o o sjeća n je o n e lju b av i, k o ju m o ra
d a v azda goji p re m a onoj zem lji, gdje n o je s v ietlo ugledao, ono bo je n j e g o v a u ž j a d o m o v i n a . R adnici se s m a tra ti m o ra ju k a n o b r a ć a , kano
sin o v i jed n e ma'jke — radnje.
N apokon »družtvo« je s t stališu rad n ič k o m u zvdiezda p re d h o d n ic a, 'koja će
g a vazda u ztra jn o i nepom ično v oditi stazom n a p re d k a ; a ra d n ic i, v je rn o sljedeć
vođu svoga, .postići će svoj cilj, a ta j je o d av n a već u src ih n jih o v ih jed n a k o
gojena želja za s l o b o d u i r a v n o p r a v n o s t r a d n i k a .
Pom islim o sam o n a tu žn o s ta n je ra d n ič k o g a stališa, koji je npo s v o m
zv a n ju najkoristndji i n a js la v n iji stališ, a li u biM sanju najk u ik av n iji i n a jp o tišteniji, pošto ga sve zam eće; o n je sv ag d je z a d n ji i svačim , što m u se dade,
m ora zadovoljan biti. R ad n ik n e i m a n ig d je u p liv a; sv e što s e čini, čem u se
i on p o k o ra v ati m ora, bez njegove p riv o le se čini; ali d a se olahkotd tu g a i
nevolja, s k oje ra d n ič k i stališ n a jv iše p a ti, n iš ta n ije učinjeno!
K ada li se pom isli, k ojim tru d o m i težkom m ukom , si ra d n ik n a jn u ž d n ije
sam o za svoje živovanje, i k o je t e r e t e on n o s i t i m o ra, p a k d a k ra j svega
toga niikakova p r a v a n e i m a ; ta d se m o ra doći d o u v iđ e n ja , d a je s ta n je
ovo zbilja nesnosno, p a d a s e m o ra n a s to ja ti p ripom oći m u, d a će b iti i r a d ­
n i k u m oguće ziviti onako, k a k o to č o v j e k u dolikuje, d a b u d e i ra d n ič k i
stališ uzp o stav ljen u re d onih, k o ji s e n a d n jim u zv isu ju , t e g a p r e z i r n o
od uživ a n ja svih blagodati, k o je n a r a v p ru ž a, izklj.učuju.
R adnički stališ u red d r u g i h u zp o stav iti će p a k o sam o » d r u ž t v o « ,
t. j. ako se ra d n ic i s l o ž i l a b u d u , te ud ru ž en o m snagom k o ra c a li stazom
napredka.
S vagdje dakle, cienjeni čita te lju , vidiš, d a je živ o t d ru ž tv e n i ra d n ič k o m u
stališu vrlo p o treb it, stoga nem oj ni časak više počasiti, a d a neprlistupiš u
»družtvo«, k o je će te vazda ljubežljdvo u svoj n a ru č a j p rim iti.
Sada pak o prelazim n a tra ž b in e ra d n ik a , o k ojih uv o d n o rekoh, d a ću
govoriti k asn ije, j e r znadem , d a većini h rv a tsk o g a ra d n ič k o g a s ta liš a te su
traž b in e sasvim nepoznate, s toga ću o v d je n je k o je n av e sti, a o d tu d a m ože s v atk o
n ajb o lje uvidjiati, kadco d aleko je radnačiki staJdiš u d n o stran stv u već u zn a p re­
dovao, k a d sad a ta k o osibiiljno »i m a rljiv o ra d i ok o p o stig n u ć a ovih p ita n ja , za
k oja viču n e p rija te lji ra d n ik a n a sva u sta, d a su n e p r a v e d n a i . p r e t j e ­
r a n a , dapače n e p o s t i z i v a .
P ita n ja ova s v ra ć a ju dianas sv u pozo rn o st n a sebe; njdm i se b a v i ja v n o
m m enje, k o je jih s tra n o m osuđuje, s tra n o m p a k o k a o sasv im p ra v e d n a p ripoznaje.
,. . »Radničko pitanje« od tak o v e je važnosti, d a se s v a ev ro p sk a zakonodavna
j , a n jim ozbiljno z a b av ljaju , t e ak o p rem se već n e d a za v lačiti, m ožni ga
n ap e ran e ^
UV^ k
o d v rać a!)|u , p a k s tv a ra ju za k o n e p ro ti ra d n ik o m
K ad ba svi p ro tiv n ici ra d n ik a i tra ž b in a n jih o v ih s ta li d o b ro u čiti te t r a ­
žbine, p a k prom isliti, d a je i ra d n ik čovjek, d a i o n im a j e d n a k o p r a v o
IShShf blagodati zem aljske, d a i o n osjeća, d a jle što b o ljeg a v rie d a n , do li k lete
n r S t S 6’ —
oni m o ra h doći do u v iđ e n ja , d a k r i v o ra d e, što te tra ž b in e
p re tje ran im a i nepostizivim i s m a tra ju i o su đ u ju
w kDo V « r ^ t t L uPs ^
jer
blna' kakove M^
da -
<**■
R adnici za h tje v aju : j e d n a k o p r a v o z a s v e č l a n o v e d r ž a v e
m o r a j u s v i j e d n a k e d u ž n o s t i v r š i t i ; s t oga j e p r ^ a toa
j . .
za stu p stv a itd ., k o je u ž iv a ju sv i članovi d r ž a v e —
d ak le se a radnica ra zu m ie v a ju - čim su n a v rš ili 20. godinu d O b T s v ^ e
44
NJEK0L1K0 RIEČI
o
DRUŽTVENOM
ŽIVOTU.
N A fC & O TK HRVATSKIM BA O N IK O H
Đ R U ilJ m
Či*ti đfJtttđ&k ntm ienjt* je
KALK.
*tthrttiirfat~rml»iikugn flrnitm*
m jMdfxtm t*Je*tmh thm-ttm.
t ie«* t& Mnti,
U ZAGREBU
ttvttd« t>&Mwrm* Awwvm*.
m i.
P a što je u ovoj prv o j tra ž b in i nepravednoga, d ap a če p re tje ran o g a , p ita m
svakoga r a z b o r i t o g a i n e p ristra n o sudećega čovjeka?
Z ar ra d n ik n ebi z n a o — k a d b i uživao izborno p ra v o — k o m u da
s v o j glas dade? bi li n a b iralište došao? Z a r im a o n m a n je p o jm a o p olitičkih
odnošajiih, nego li seljak, koji je još- m an je u p u će n u o v e stvara? lb zaT ra d n ik
od svoje im ovine — k o ja se u ničem n esa sto ji — i p a k neplaca: d o s ta vehka porez
u ra zm jeru s a posjednici silnoga .bogatstva? a o d k u đ a k o v i m sre d stv a , d a
m ogu veliki porez p latiti, ako jim ga ra d n ic i n ep riv red e ? P a tk o više n eizravnoga
poreza i p o tro šarin e plać a .nego li ra d n ič k i stališ? N e d o p iin a š a ju li i ra d n ic i
z a u z d iz an je d rž av e najveće ž rtv e u n o vcu d k rv i? P a d a su jo šte a n a d a lje
lišeni d rž av ljan sk ih p ra v a, koja jih za to idu? Ne! K a o š to s e obično sve, p a
i zakoni po za h tje v u v re m e n a p ro m je n iti m o raju , p ro m je n iti će se, d o c i ce
v riem e, ’i izb o rn i zakon, k o ji neće ta d a sam o po sjed n ik o m v elik ih im uctva
izborno p ra v o dati, već svim bez razlike, je r sv i m o ra ju je d n a k e d u žnosti v ršiti.
D ruga je tra ž b in a ra d n ik a : p o d p u n a s l o b o d a š t a m p e .
O b ovoj traž b in i bilo bi suvišno o b š im ije govoriti; j e r onaj, k o ji bi i ovdje
u ztvrdio, da1je ovo p r e t j e r a n o za h tje v an je, p o b ijao b i sam a sebe. U o s ta ­
lom traž e li radnici slobodu štam p e izkljudiivo sam i za sebe? P a a k o se d an a s
ista poluči, t k o b i j e v i š e uživao, nego li p ro tiv n ic i ra d n ik a ! A zašto nebi
i radničkom stališu bilo dozvoljeno, m ndenje svoje istin ito i ja v n o p utem
štam p e objelodaniti?
T reća je traž b in a ra d n ik a , d a se uv ed e z a k o n o m p r o p i s a n o v r i ­
e m e z a d n e v n u r a d n j u . O va tra ž b in a taiko je p ra v e d n a , d a o njoj
n e tre b a nikakova k o m en tara. N iti za k o n o d av stv a nebi1s e s m je la još d u lje u s tru ­
čavati, da ju uzm u u obzir. Dvojim , d a je ig d je n a s v ie tu v iše od te siln e
potrebe, nego li u p ra v o kod nas, d a se v rie m e ra d n je zakonom o p re d je li; je r
u nas m alom je iznim kom sk o ro u sv ih ra d io n ic a običaj, d a se bez p re s ta n k a
i bez razlike n a kakovo opred ieljen o v riem e ra d i; k ad bi p ak o za ra d n ju tra ju ć e
v riem e zakonom u stan o v ljen o bilo, ta d bi ra d n ik o d m ah im ao u re d n iji život,
p a bi tak o đ e r gledao, d a p rosto svoje v riem e upotriebd za n a o b ra ž e n je svoje,
pošto m u sada ni je d a n tre n u ta k za to n ep reo staje.
N adalje ra d i se tu još i o u k in u ću n e d j e l j n e r a d n j e , o v a se pako
n a svaki n ač in u k i n u t i m ora. D akako, d a p o s to ji i gdjekojdh ra d io n ic a
ustan o v a: »da se u n e d je lju nerad i, ali iznim kom , sam o u s lu č a ju siln e p o trebe,
d a se n ed je ljn a ra d n ja posebice i to n ješto više od o b ičn e za slu g e plaiti«; ova
p ako iznim ka postala je običajem , stoga v a lja u k in u ti ju bez obzira, p a će onda
n ed je ljn a ra d n ja p re s ta ti, je r s a d a skoro n eim a r a z l i k e izm eđ u n e d je lje i
d ru g ih običnih dana. N edjelja jed in i je d a n o p re d ie lje n za p o č i n a k k ro z
tje d a n od težke ra d n je u m o renoga tiiela, ona d a k le ra d n ik u n e k a b u d e s l o ­
b o d n a . P a ako i im a ’u gdjekojdh ra d io n ic a ta k o v ih posala, k o ji za d o v rše n je
svoje i n e d je lju tre b a ju , n e k a se to d ru g č ije udesi, p a se m ogu ti poslovi d an
p rije dovršiti; sve se dade urediiitd.
Im a doduše i tak o v ih r a d n i kaj, k o jim niije d o sta uza sto p c e 6 d a n a već
m ora i n ed je ljo m ra d iti, p a k jim baš n e bd b ilo p o vblji, d a se n e d je ljn a ra d n ja
u kine, ali kod ovakovih ra d n ik a v la d a ju d ru g e okolnosti, n aim e te : da se n je ­
govo djelo slabo plaća, uslijed toga p ak o n ije u s ta n ju to lik o zaslužiti, koliko
on i obitelj m u n a d a n za p re h ra n jiv a n je svoje tre b a ; u n e d je lju p ak o ta k o đ e r
m ora živitd, d akle i zaslužiti što m u je zato tre b a , j e r si u z zaslugu, i onako
m alu, za n ed je lju nem ože n iš ta p rište d iti. U red i Ti se p a k o v rie m e ra d n je zako­
nom , tad bi se m oralo za djelo n ješto v iše p la titi, d a si je ra d n ik u pro p isan o
v riem e k a d a r zaslužiti b a r onoliko, što m u za. živovamje njeg o v o tre b a ; s toga
se n e d je ljn ja r a d n ja u k in u ti m ora, a is to ta k o i v riem e ra d n je u d je la tn ik e s tro ­
go zakonom u re d iti. Jesu li i ovo p re tje ra n e d n ep ra v e d n e tra ž b in e ? ! Ovom
sgodom n av e st ću jed a n slučaj, iz koga m oći će c ie n je n i čitate lj ra z a b ra ti, da
li su radnici jedini, koji za h tie v aju , da se n e d je ljn a ra d n ja u k in u ti im a. Z a g re ­
b ačko » o brtničko-radničko družtvo« običavalo je mjeko v riem e o d rž a v a ti svoje
s k u p štin e ned je ljo m po slije podne, to je d ak le vriem e, ,u k o je b a r v eć in a čla­
46
n ova u skupštinu doći može; družtvo broji m eđu svoje članove ra d n ik e raznih
obrtnosti, kao: (krnjigotiisikare, stolare, bravare, postolare, krojače, zidare, tesare
i t. d. P o n ared b i oblasti m o ra se pako sk u p štin a i n a dnevnom rodu ležeći
predm eti gr. p o glavarstvu p rijav iti, da ono svoga p o v jere n ik a tam o odaslati
može, je r se bez njegove prisu tn o sti sk u p štin e obdržavaftd nesmdju.
N a jed n u u proljeće još u č in jen u p rijav u , d a će družtvo u n ed je lju po
podne svoju sk upštinu obdržavatL, stiže nalog gr. poglavarstva, d a društvo više
n e s r n i j e nedjeljom po podne svoje skupštine držati. Na to bje od stran e
d ru ž tv a (uz obrazloženje, zašto s e upravo u ovo doba skupštine drže), pogla­
v arstv o upitano, koji ga uzroci ponukaše n a ovu zabranu. N a to p ita n je stignu
odgovor: d a se o bdržavanje s k u p štin a nedjeljom posQije podne s toga razloga
zabranjuje, što je< to j e d i n o vrasme, kad činovnik n e i m a u r e d o v n i h
sati, p a da m o r a to vriem e u potrebiti za s v o j p o č i n a k .
K ad je od s tra n e d ru ž tv a na ovo o p et odgovoreno, d a ono nem ože nipošto
n a drugo koje vriem e ob d ržav ati sk upština opredjialiti, stiže o p et jedan dopis,
u kom se kaže, d a se to o p e t o v a n o z a b r a n j u j e , neka se skupštine
d rže u k o j e m u d r a g o v r i l e m e , sam o ne nedjeljom poslije podne, pa
ako se d ružtvo toga d rž ati neće, d a će se p ro ti n jem u po zakonu — postupiti.
D a d ružtveni poslovi nezapimju, nepreostad© drugo, v an u d je la tn ik pod v e č e r
s k u p štin u sazvati. U ovoj — slabo zastupanoj — skupštini jav i došavši povje­
renik, da je dobio nalog, d ru ž tv o obavjestiti, d a se ni u v eč er n esm iju skupštine
obdržavati, već u d j e l a t n i da n p r i j e ali p o s l i j e podne i to sam o u
v riem e p r o p i s a n o za u re d o v an je ili pak o u n ed je lju p rijo podne, je r činov­
n ik m o r a posije uredovnih sati vriem e za p o č i n a k im ati. R adnik pako
m o r a o bi ta k o d je r vriem e za počinak im ati, on ra d i cieli dan, od zore do
k asn e večeri, p ak t e ž k o radi, on n e i m a uredovnih sati. K a d a dakle da
ide u skupštinu? D a n ju n e s m i j e posao ostaviti, osobito oni članovi, koji su
kod g ra d n ja zabavljeni, večerom m u je z a b r a n j e n o , a u n ed je lju p rije
p odne nemože, je r — m ora ra d iti, a to je poglavito u krojača, postolara, pek a ra
itd., je r ned je ljn a ra d n ja n ije u k in u ta; n ek a se o n a čim p rije ukine, a doba
za ra d n ju n a ostale d an e zakonom uredi, a taj s e niska strogo drži. To z a h tje v aju radnici! Iz navedenog slu čaja možeš, cienjeni čitatelju , uvidjeti, da ra d ­
nici nisu jedini, koji žele n e d je lju izključivo sam o za počinak im ati.
U v e d e n j e p u č k e o b r a n e (V olkswehr) jed n a je ta k o d je r traž b in a
ra d n ik a , k o ja dak ak o d a je velika i znam enita, ali ona je neodkloniva, je r ju
d u h vre m e n a goji. Doći će m ožda i to vriem e naskoro, da će i sam i državnici
— prinuikani fin an c ija ln im i odnošaji — uvidjeti, da to lik a s tajać a vojska n ije
od n ik ak v e koristi, p a će ju m o rati ra z p u stiti i ta d a o b ć u p u čku obranu
u rediti, k o ja jam ač n o n e ć e t o l i k o m iliju n a s tajati, koliko jih d an a šn ja
s ta ln a v o jsk a potrebuje. K oliko bi se ra d n ih sila opet posla latilo, te koliko
bi se u sv ih s tru k a p riradilo, k ad b i se tisuću i tisuću po v o ja m a h nalazećih
se m om aka ku ća m sv o jim odputilo, koji danas, k ra j svega toga, što u v o ja m a h
n i š t a h erad e, i što u z d ržav a n je njihovo toli neizm jerna novca stoji, dosta
k u k av n i život provede.
K ad bi državnici n asto ja li to p re u stro jiti, p a k sam o treć i dio od p rište d jenoga kroz takovo p re u s tro js tv o novca za pučke škole upotriebdli, tad bi
d rž av u n ep ro d en iv o m vriednošću okoristili, je r sam o u d obro u stro jen ih pučkih
školah odgojeni g ra đ an i v rstn i su državi snagu u zd ržati i ob stan ak osjegurati;
s toga što se n a školstvo potroši, n ik ad n ije odviše, ak o ne prem alo.
Š kola p r v i j e i n a j g l a v n i j i tem elj državnoga blagostanja, p a zato
je drž av i p r v a dužnost is tu gojiti i uzdržavati, p ak svojski oko toga nastojati,
d a ju m ladi n a r a š ta j m arljiv o polazi; p a k da ju m ogu polaziti i djeca nedm ućnih
ro d itelja, za h tje v a ju ra d n ic i: d a bud e n a u k o bligatan i besplatan. Tko će se
u s u d iti tv rd iti, d a je ova traž b in a p re tje ra n a , n ep ravedna, pače i nikad po­
stizava? !
N ije M rad n ič k i stališ ovlašten n a ovu tražbinu, k ad a se d an as od njega
z a h tje v a naobraženost, on p ak o n eposjeduje sredstva, d a j u poluči. K ako dakle
47
d a on troši n a izobražemje svoje obitelji, k ad m u je je d v a m oguće to lik o za slu ­
žiti, da si ju p re h ra n i, p ak d a te re te poreza, kogi su d o sta veliki, n a m iriv a ti
može. '
I tako spom enuo sam sad a njekoliko tih p re tje ra n ih traž b in a, p a k m islim ,
da sam tim b a r ponješto doprineo tom u, d a se i h rv a ts k i ra d n ič k i stališ nješto
m alo upozna sa radn ič k im p itan jem . O vakovih pak o tra ž b in a m ogao b ih još
više nab ro jiti, ali ću to drugom sgodom , a za o v d je s p o m en u te n ad a m se pako,
d a će jih svaki čitatelj, pro čitav ši jih pom no, od o b ra v ati i željeti, d a jih ra d n ic i
čim sk o rije postignu, je r one su zdrave, n a ra v n e i siln e potrebe, k o je s tru ja
vrem ena sa sobom donosi, te se psljed to g a više odgoditi nedadu.
P r o s v j e t o m , i još jednom kažem , d a j e d i n o sam o p r o s v j e t o m
doprieše radnici u inostransitvu ta k o daleko, da se oni tak o v im i p ita n ji bave.
P ro sv je ta n ajljep ša je k riep o st k oja čovjeka riesi, s toga v a lja sam o za n jom
težiti, a osobito ra d n ik u , a taj, ak o sam o v o l j u im a, m ože je crp iti u dru ž tv u ,
kam o m u p o h rliti valja.
S vuda dakle, kam o okom s v tn em , što li poduzeti kanim o, nalazim o, d a sve
n a tem elju družtveoga života postoji, on je d a n a s od neociemive v ried n o sti i
neobhodne potrebe, je r p ru ž a svem u jam stv o o b stan k u i k rč i p u t n a p re d k u .
N am d ak le v alja sad n a sto jati, da ga i kod n as čim p rije udom im o, s toga,
oienjeni čitatelju , sta v lja m još jed n o m n a te b e u s rd n u m olbu, da, p ro č ita v ši
ovaj spis, kojega tim e završujem , n asto jiš č i m v i š e u ra d n ič k e k ru g o v e
p ro širiti ga, a onim radnikom , ko ji čita n ju v je šti nisu, d a sad ržaj n jeg o v p ro tu ­
m ačiš, je r svakom u je dužnost, po m ogućnosti n je što za p o u č a v a n je ra d n ič ­
koga stališa doprinieti.«
Dakle, za Kale-a je radničko društvo, radnička organizacija, od­
nosno
u r n o organiziranost radnika, bitno i glavno. Samo udruženi radnici
mogu ostvariti svoja prava i otkloniti društvenu nepravdu. U radni­
čkoj organizaciji radnici će se odgojiti, naoružati znanjem, osposobiti
po ugledu na radnike drugih zemalja u borce napretka i progresa.
Radnička organizacija je za radnike škola đrugarstva, solidarnosti i
internacionalizma. U nevolji i bijedi zaštitnik i branič njegovih prava
i materijalnih interesa. Samo udruženi, organizirani radnici mogu
koračati stazom napretka. Politička prava, demokratske slobode,
pravo glasa, štampe, udruživanja mogu postići jedino organizirani
radnici preko svojih radničkih udruženja. I drugi ciljevi, kao što je
ograničenje radnog vremena, zabrana dječjeg rada, obavezno i bes­
platno školovanje djece, naoružanje naroda postižu se organiziranjem
i prosvjećivanjem radnika, upoznavanjem radnika s tim ciljevima.
Zagrebačko radničko društvo je prosvjetno i bolno-potporno društvo.
Ali je dužnost članova da ga sve više razgranjavaju, da mu stavljaju
u zadatak što veći djelokrug rada i zadataka. Eto, to bi se moglo
ukratko izvući iz Kale-evog izlaganja. Tako je Kale omogućio histo­
ričaru da dođe do pravih ciljeva i zadataka društva i do taktike
socijalista u društvu. A taktika se sastojala u tome da se što više
društava oformi u Hrvatskoj, da se razvije što intenzivnija agitacija
i propaganda, jer prosvjećivanje radnika i nije drugo do agitacija i
propaganda zadataka i ciljeva društva ne samo humanih i stručnoobrazovmh vec i političkih, kakve je onda pred sebe postavljala soci­
jalna demokracija, koja je stajala na pozicijama Marksove taktike
toga vremena. Ta taktika imala je svoj oslonac u platformi, koju je
postavio Karl Marks u Inauguralnoj Adresi i Statutima Međunarodnog
radničkog udruženja.
Ta taktika, a ni programatska načela nisu polazili od načela izni­
jetih u »Komunističkom manifestu«, koji je poslije pobjede reakcije
1848. bio potisnut u pozadinu. Kad je poslije kontrarevolucije rad­
nička klasa ojačala i kad je nastala I. Intemacionala s ciljem da u
svojim redovima okupi cjelokupno borbeno radništvo, ona i nije mo­
gla, da je i htjela, poći od načela iznijetih u »Komunističkom mani­
festu«. »Međunarodno udruženje moralo je imati takav program —
kaže Friedrich Engels, koji nije zatvarao vrata engleskim tradeunionima, francuskim, belgijskim, talijanskim i španjolskim prudonistima i njemačkim lasallovcima.28 Taj program —1 obrazloženja uz
statut Internacionale — sastavio je Marks na majstorski način, što su
mu priznali čak i Bakunjin i anarhisti. Za konačnu pobjedu postavka
iznijetih u »Manifestu«, Marks se oslonio jedino na intelektualni raz­
vitak radničke klase, koji je morao rezultirati iz ujedinjene akcije i
diskusije. Događaji i obrti u borbi kapitala, porazi još više nego po­
bjede, nisu mogli a da borcima ne učine jasnim slabosti njihovih
dotadašnjih lijekova za sve bolesti, a njihove glave pristupačnijim za
temeljno razumijevanje pravih uslova emancipacije radnika. I Marks
je imao pravo. Radnička klasa od 1874., kad je raspuštena Internacionala, bila je sasvim drugačija nego što je bila 1864. prilikom njenog
osnivanja. «2T
Treba još napomenuti da se Lassallov program bitno razlikuje od
programa I. Internacionale u pitanju normalnog radnog dana. Lassalle
to pitanje potpuno ispušta, dok mu Marks pridaje naročitu važnost i
veoma ga ističe.
Brušura Kale-a ocijenjena je pozitivno od njegovih partijskih
prijatelja. Oni Kale-a nazivaju »zasvedočenim pristašom radničke
stranke« i pozivaju radnike Hrvatske, bili članovi radničkog društva
ili ne, da nabave prvi na hrvatskom jeziku socijalistički spis, u kom
su iznijeti prvi put politički zahtjevi radnika Hrvatske. Interesantno
je napomenuti da su taj poziv, koji je štampan u »Radničkom prija­
telju« broj 7 od 5. XI. 1874., potpisali F. Potisk, budući urednik
»Radničkog prijatelja«, zatim M. Huzek i M. Deanović, koji su bili
zajedno s Kale-om jezgra prve socijal-demokratske grupe u gradu
Zagrebu. Taj dopis glasi:
Gospodine uredniče!
B udući u našoj dom ovini n i jednoga javnoga lista neim am o, koji bi se
bavio ra d n ič k im stališem , t. j. onako k ak o se m isli i govori u kru g o v ih radničkih
30 E n g e l s o v a n a p o m e n a : L assalle se u odnosu prem a nam a uvijek p ri­
znavao M arksovlm »učenikom«, pa je kao takav naravno stajao n a tlu Manifesta. D rugčlja
Je stv ar s onim njegovim sljedbenicim a, koji nisu poSll dalje od njegova zahtjeva s pro­
izvođačkim zadrugam a s državnim kreditom 1 kojh su cijelu radničku klasu podijelili na
one koje pomaže država, i one koji se sami pomažu.
37 Vidi k n jig u K. M arks — F. E ngels: Izabrana djola I. str. 360—361. K u ltura 1949.
4
49
o ra zn ih stvarnih socijalnoga života. Neamamo lista, osim »R adničkoga p rija te lja « ,
k o ji bi n a s upućivao, ko ji b i širio p ro s v je tu i u k ru g o v e s iro m ašn ih ra d n ik a h ,
u kru g o v e om raženoga p ro le ta rija ta . Nedmamo d a k le d ru g o g lista , k o ji b i n a ­
zore n a š e o plodovih um a, o spisih, ra z p ra v lja ju o ih ra d n ič k i stališ i ra d n ič k o
p itan je, i o d ru g ih potanjih, itdcajućih s e tužnoga č e tv rto g a sta liša , n a ja v n o s t
izrueo.
D ozvolite n am d ak le, d a u Vašem listu izrazim o n az o re n a š e o spisu, koji
j e n edavno dzpod štam p e izašao pod naslovom :
N JE K O U K O R IE C l O DRUZTVENOM 2IV O TU .
U »Predgovoru« iz ja v lju je te Vi, g. u re d n ič e — k ao pisac t e b ro š u re — da
cielu n a k la d u o v dješnjem u o b rt.-rad n ičk o m d ru š tv u p o k l a n j a t e , što neće
m alo reći, je r d o b io znam o, kolikim a tro šk o v i je k o d n a s iz d a n je spasa ta k o v a
skopčano, a sudeć po sam oj n a k la d i, k o ju u d ru ž tv u vidjesm o, i z n a š a t a j
p o k l o n p r e k o 75 for. — R adničko d ru ž tv o će V am zato sig u rn o n a jto p lije
h v aliti i u v id jeti, d a drnade vrlo, v rlo riedkdh članovah k o ji se ta k o n esebičnim
načinom za d ru ž tv o zauzdmlju. B olestnici, za podp o ru k o jih je ta j spis d ru ž tv u
poklonjen, blagoslovit će d are ž ljiv u d esnicu v ašu i n eiz g u b iti u v je re n je d a još
p r a v i h čovjekoljuba n a s v ie tu im a.
— Ali nas je veom a začudilo, k a k o d ru ž tv e n i članovi n e h a jstv o m p o z d ra v iše d a r ovaj. S am o m alo n jih poseglo u džep po o n ih 15 novč., što sp is ta j sto ji
za k o r i s t d r u ž t v e n e b l a g a j m e , d a k le z a k o ris t s v a k o g a p o jed i­
noga člana. — N u nad a m o se ipak, d a će sv ak i r a d n ik h rv a ts k i, bio on član
d ru ž tv a ili ne, n a b a v iti si ta j p rv i u h rv a tsk o m jez ik u iza ša v ši spis, k o ji ta k o
j a s n i m i , s v a k o m u r a z u m l j i v i m a riečm d tu m a č i d u ž n o s t i i
t r a ž b i n e ra d n ik a h , te k o ji je potek a o iz p e r a zasvjedočenoga p ris ta š e ra d ­
n ičke s tran k e .
P relazeći n a sam spis, n ije n a m nam jero m , stil, su stav , ob lik itd. k r iti­
zirati, nego uzim am o u obzir p o v o d saobćenja, n a m j e r u p isca i s v r h u ,
k o ju postići želi. U »Predgovoru« n av e d en e su te o k olnosti, k o je i p ro tiv n ik
svete s tv ari naše bezuvjetno od o b ra v ati m o ra. N avesti ćem o d a k le u k ra tk o
sam o s a d r ž a j sp isa toga d a ga sv im ra d n ik o m p re p o ru č im o i s v e č ita te lje
ovoga lista b arem sad ržaje m up o zn a ti uzm ognem o.
U početku s u n a v e d en a s v a sre d stv a , k o ja su ra d n ik u p o tre b ita , d a s teče
sam osvdesti; da se stav i n a o n aj položaj u d ru ž tv e n o m i g ra đ a n sk o m životu,
koji m u p rip ad a , da o d lu ču je u o b ćinskih i z e m aljsk ih pitanjiih, jed n o m rije č ju ,
da steče onaj položaj, k o ji- g a ra v n im čini d ru g im tak o z v an im »odličnijim «
razredom pu ča n stv a . Ta sre d stv a se pak o i z o b r a ž e n j e m steći m ogu a
izobrazenje ra d n ik a h žude ra d n ič k a d ru ž tv a ; d a k le je ra d n ik u u d r u ž i v a n j e
potrebno, j e r u n jem m ože n a jp rije iz o b ra ž e n ja steći. P a k a d a se to obistini
kada ra d m k izo b ra že n je m dođe do p o litič k e zrelosti, k o ju m u d o s a d a d ru g i s t a lasim je ču , m ože i t r a ž b i n e svoje n e sam o izraziti, u te m e ljiti, n eg o i postići
a to opat 'udruživanjem , i sam o u d ru ž iv a n jem .
T ra žb in e ra d n ik a h : sveobće izb o rn o p ra v o , slobodno i b e z p la tn o šk o lstv o ,
p odpuna sloboda štam pe, zakonom p ro p isan o v rie m e za d n ev n u ra d n ju , u v e ?.eni e Pučke »brane, tak o su razg o v etn im načinom u spisu to m izražene, d a ć e
r a r to lt™
* radinik, ra z u m je ti m oći, za to ga p re p o ru č u je m o
ra dnikom n a s e dom ovine za p o u k u u p i t a n j u r a d n i č k o m .
M. Deanovdć, J. H uzek, F. P o tisk .
„na Tf J 0<^ Š1fa data Kalf."u imala je za cilj da se javnosti da na
anje, da Kale nije usamljen u nazorima koje je iznio u brošuri i da
priZTianJe vza velike materijalne žrtve koje je lično podnosio
Sšk o lS razumtk!
50
U Sredini> * * g" * ° nda zb°S “ « a
NEPISANI CILJEVI I ZADACI ZAGREBAČKOG RADNIČKOG
DRUŠTVA STAJALI SU NA NAČELIMA IZNIJETIM
U INAUGURALNOJ ADRESI I STATUTIMA
MEĐUNARODNOG RADNIČKOG UDRUŽENJA
Ako pogledamo izlaganje Dragutina Kale-a i »Radnički prijatelj«,
organ Zagrebačkog radničkog društva, onda ćemo naći mnogo eleme­
nata, iz kojih se vidi da su zagrebački socijalisti razvijali svoju
društvenu i političku aktivnost na načelima, koja su iznijeta u Inanguralnoj Adresi i Statutima Međunarodnog radničkog udruženja. To
se naročito vidi u pitanjima osnivanja društava za uzajamnu pomoć,
ograničavanja radnog dana, zatim rada djece i podmlatka, u pitanju
neposrednih i posrednih poreza, zadruga, sindikata i u pitanju vojske.
Sva je ta pitanja Marks smatrao za veoma važna, pa je lično napisao
instrukcije delegatima privremenog Generalnog savjeta, da bi ih se
unijelo u program Internacionale na kongresu od 3.—8. rujna 1866.
god. Primjera radi donosimo neke od tih instrukcija:
U glavi »Organizacija Međunarodnog udruženja« Marks kaže:
» . . . pozivajući članove Udruženja da osnuju društva za uzaja­
mnu pomoć i da među njima uspostavljaju internacionalnu vezu« —
prepušta .inicijativu u toj stvari (kako osnivanje društava za uza­
jamnu pomoć, materijalna i moralna pomoć siromašnim članovima
Udruženja) Švicarcima, koji su to prvi predložili na septembarskoj
konferenciji prošle godine.
U glavi »Ograničenje radnog dana« — Marks ističe da je:
»Ograničenje radnog dana preduvjet bez kojeg svi dalji pokušaji
poboljšanja položaja radnika i njihovog oslobođenja moraju pretrpjeti
neuspjeh.
Ono je nužno kako radi održavanja zdravlja i fizičke snage rad­
ničke klase, koja sačinjava veliki dio naroda, tako međusobno općenje,
za socijalni i politički rad.
Predlažemo z a k o n o m u s t a n o v l j e n osamsatni r a d n i
d a n . Takvo ograničenje je opći zahtjev radnika Sjedinjenih Ameri­
čkih Država. Odluka Kongresa učinit će da ovaj zahtjev postane opća
platforma radničke klase u cijelom svijetu.
Radi obavještenja kontinentalnih članova Udruženja, čije je isku­
stvo u fabričkom zakonodavstvu relativno malo, dodajemo da nikakvo
ograničenje utvrđeno zakonom ne će postići cilj, i kapital će ga naru­
šavati, ako ne bude točno određeno ono d o b a d a n a koje treba da
ispune tih 8 sati rada. Trajanje toga vremena mora se određivati
s ovih 8 sati rada i povrh toga — prekidima za jelo. Na primjer: ako
razni prekidi za jelo traju j e d a n s a t , zakonom određeno radno
vrijeme mora obuhvatiti 9 sati, recimo, od 7 izjutra do 4 poslije podne,
ili od 8 izjutra do 5 poslije podne, i tome slično. Noćni rad može se
51
dozvoliti samo kao izuzetak u proizvodnji ili granama proizvodnje
koje zakon točno određuje. Potrebno je težiti potpunom ukidanju
noćnog rada.
. ,
*
Ovaj paragraf tiče se samo odraslih muškaraca i zena. Ženama,
uostalom, treba da bude uopće zabranjen b i l o k a k a v n o ć n i
r a d , kao i svaki rad koji je štetan po slabiji ženski organizam, koji
ga truje ili ga izlaže bilo kakvim drugim štetnim uticaj ima. Pod od­
raslim podrazumjevamo sva lica od 18 godina naviše.«
Dalje o pitanju rada djece i podmlatka (oba spola) Marks pred­
laže ovu rezoluciju:
»Smatramo da je tendencija savremene industrije da privuče
djecu i podmladak oba spola da uzmu učešća u velikom djelu dru­
štvene proizvodnje — progresivna, zdrava, zakonita, ma da je u kapi­
talističkom poretku dobila nakazan oblik. U razumnom društvenom
poretku s v a k o d i j e t e , kad napuni 9 godina, treba da postane
proizvodni radnik, isto tako kao što se i svaki za rad sposoban odra­
stao čovjek mora podčiniti općem zakonu prirode, naime, da bi jeo,
mora da radi, i to radi ne samo umom, već i rukama.
Međutim, djecu i podmladak oba spola, o kojima je ovdje riječ,
treba danas podijeliti u t r i g r u p e , i prema njima se treba razli­
čito odnositi: u prvu grupu treba da uđu djeca od 9 do 12 godina, u
drugu — od 13 do 15 godina, u treću — od 16 i 17 godina. Predlažemo
da u prvoj grupi zakon ograniči rad u bilo kakovoj radionici ili u
domu na d v a sata; drugoj — na č e t i r i , i trećoj — na š e s t sati.
Treća grupa mora imati prekid u radu najmanje jedan sat za jelo
i odmor.
Poželjno je možda da osnovnu školsku obuku djeca završe do
svoje devete godine. Ali mi se dotičemo ovdje samo najnužnijeg sred­
stva protiv tendencije socijalnog poretka, koji svodi radnika na nivo
običnog oruđa za akumulaciju kapitala i pretvara pritisnute bijedom
roditelje u robovlasnike koji prodaju svoju vlastitu djecu. P r a v a
djece i podmlatka moraju se zaštititi. Oni nisu u stanju da se sami
zaštite. Stoga je dužnost društva da se zauzme za njih.
Ako srednje i više klase zanemaruju svoje obaveze prema vla­
stitoj djeci, to je njihova griješka. Koristeći se privilegijama tih klasa,
dijete je prisiljeno da strada od njihovih predrasuda.
Za radničku klasu stvar stoji sasvim drukčije. Radnik nije slo­
bodan u svojim postupcima. U mnogim slučajevima on čak nije na
dovoljnoj visini da bi pravilno shvatio interese svoga djeteta ili nor­
malne uslove ljudskog razvoja. Pa ipak, najprosvjećeniji dio radničke
klase sasvim je svijestan da budućnost njegove klase, prema tome
budućnost čovječanstva, potpuno zavisi od odgoja podmlatka radnič­
kog pokoljenja. On zna da prije svega djeca i podmladak moraju biti
zaštićeni od razornog djelovanja savremenog sistema proizvodnje. To
može da se postigne samo putem pretvaranja d r u š t v e n o g s a ­
z n a n j a u d r u š t v e n u s n a g u , a pri postojećim uslovima to se
52
može postići samo posredovanjem o p ć i h z a k o n a , na čije pošto­
vanje primorava državna vlast. Zahtijevajući takve zakone, radnička
klasa niukoliko ne učvršćuje vlast vlade. Naprotiv, ovu vlast, koju
sad koriste protiv nje, ona pretvara u svoje oružje. Radnici će putem
zakonodavnog akta postići ono što bi uzalud pokušavali da postignu
putem pojedinačnih, individualnih napora. Polazeći od toga, mi ka­
žemo da roditeljima i poslodavcima ni u kom slučaju ne može biti
dozvoljeno da upotrebe rad djece i podmlatka — ako taj rad nema
odgojni cilj.
Pod odgojem razumijevamo tri stvari:
Prvo: i n t e l e k t u a l n i o d g o j ,
Drugo: f i z i č k i o d g o j , koji se daje u gimnastičkim školama
i vojnom obukom.
Treće: t e h n i č k u o b u k u , koja upoznaje s osnovnim prin­
cipima svih procesa proizvodnje i u isto vrijeme navikava dijete i
omladinca da rukuje jednostavnim alatkama svih vrsta proizvodnje.
Raspoređivanju djece i radničkog podmlatka na grupe po uzrastu
treba da odgovara postepeno sve viši kurs intelektualnog i fizičkog
odgoja i tehničke obuke. Rashodi za tehničke škole moraju se djelo­
mično pokrivati prodajom njihove produkcije.
Ujedinjavanje plaćenog proizvodnog rada s intelektualnim i fi­
zičkim odgojem kao i sa politehničkom obukom, uzdiže radničku klasu
znatno iznad nivoa srednje i više klase.
Samo se po sebi razumije da upotreba rada svih lica od 9 do 17
godina (zaključno) noću, i u svima proizvodnjama štetnim po zdravlje,
mora da bude zakonom strogo zabranjena.«
Stav u pitanju neposrednih i posrednih poreza bio je:
»a) Nikakva izmjena oblika oporezivanja ne može da izazove
bitnu promjenu u odnosu između rada i kapitala.
b)
Ipak, ako treba birati između dva sistema oporezivanja,
preporučujemo p o t p u n o u k i d a n j e p o s r e d n i h p o r e z a i
nj ihovu opću za m je n u n e po sr ed ni m porezima.
A to zbog toga što je pri neposrednom porezu roba jeftinija i što
ona ne utječe na proizvodnju, dok posredni porezi povisuju cijenu
robe, jer trgovci uračunavaju u te cijene ne samo sumu posrednih
poreza, već i procenat i dobit na kapital, koji je avansiran na njihovo
plaćanje.
Zbog toga što posredni porezi skrivaju od svakog pojedinog lica
sumu koju ono plaća državi, dok neposredni porez nije ničim maski­
ran, uzima se javno, pa čak i najneprosvjećeniji čovjek ne može da ne
vidi koliku sumu plaća. Neposredni porezi pobuđuju svakog da kon­
trolira vladu, dok posredni porezi ugušuju svaku težnju za samo­
upravom.«
O pitanju vojske Marks je iznio slijedeći stav:
»a) O ubitačnom utjecaju velike stajaće vojske na p r o i z v o d ­
n j u dovoljno se dokaza iznosilo na svim mogućim buržoaskim kon­
53
gresima: na mirovnim, ekonomskim, statističkim, filantropskim i
sociološkim. Zbog toga smatramo da je potpuno izlišno da se dalje
upuštamo u to pitanje.
b) Predlažemo sveopće naoružanje naroda i sveopću obuku u
rukovanju oružjem.
c) Dopuštamo kao potrebnu prelaznu mjeru postojanje omanje
vojske u svojstvu škole za obučavanje komandnog kadra milicije;
svaki građanin treba u toku vrlo kratkog vremena da služi u toj
vojsci.«
Izabrali smo tih nekoliko pitanja iz Marksovih instrukcija zato^
što su one u pitanju normalnog radnog dana i dječjeg rada bile u
vidu rezolucije prihvaćene na Ženevskom kongresu Internacionale, pa
su zagrebački socijalisti sigurno bili upoznati, ako ne sa samim rezo­
lucijama, a one bar s glavnim stavovima iz njih. Ta pretpostavka
je utoliko prihvatljivija, što je Kale svoju brošuricu napisao 1874.
godine, dakle onda kad je Intemacionala već izvršila svoj glavni
zadatak.
IDEJNI LIK ZAGREBAČKIH SOCIJALISTA FORMIRAO SE I POD
UTJECAJEM AUSTRIJSKE SOCIJAL-DEMOKRATSKE LJEVICE
TZV. RADIKALA
Kad se formiralo Zagrebačko radničko društvo 1872.—1873. go­
dine i pokreauo organ Zagrebačkog radničkog društva »Radnički Pri­
jatelj«, u Njemačkoj je Socijal-demokratska radnička stranka (Eisenachovci) poslije svog osnivanja 1869. godine održala svoje kongrese
1871. u Dresdenu, 1872. u Mainzu, a 1873. u Eisenachu. Stranka je
raspolagala bogatom literaturom i štampom, te je u izborima 1874.
godine dobila 171.351 glas. Lasallovci su dobili 180.319 glasova. U pro­
sincu 1874. g. već su se vršile pripreme za ujedinjenje Lassalle-ovog
Općeg radničkog saveza i Liebknecht-Bebelove socijaldemokratske
radničke partije Njemačke. Samo ujedinjenje ostvareno je na kon­
gresu u Gothi od 22.—27. svibnja 1875. g.28 Novoj organizaciji bilo je
dano ime Socijalistička radnička partija Njemačke. Prepričani pro­
grami tih kongresa vjerojatno su dolazili i do Kale-a preko štampe.
U Austriji se proces diferenciranja između desnih i lijevih socijalista
nastavio tako, da su »umjereni« na čelu s Oberwinderom imali svoj
poseban organ »Volkswille«, a ljevičari, takozvani »radikali«, pod
vodstvom Andrije Scheu-a, izdavali su jedno vrijeme svoj list »Die
Glocke«, a kasnije list »Gleichheit«, koji je izlazio u Bečkom Novom
Mjestu. »Radikali« su u borbi protiv »umjerenih« u Austriji koristili
ne samo svoju štampu već i štampu Socijaldemokratske radničke
partije Njemačke (eisenachovaca). Tako je, na prim jer, korišten list
28 v id i »RadnlCkl p rijatelj« bro j 12. od 21. I II. 1875. i broj 16. od 18. IV. 1875. god.
54
»yolksstaat«, koji je izlazio u Leipzigu. Frakcija »umjerenih«, u kojoj
su ustvari prevladavali lasallovski elementi i pristalice suradnje s li­
beralnom buržoazijom, sve su više gubili politički ugled među radni­
cima. Nasuprot tome, ugled ljevice bio je sve jači. Dok su se desni­
čari, odnosno »umjereni« sve više pasivizirali, radikali su 1874. g.
održali u mađarskom selu Neudorfl kod Bečkog Novog Mjesta tajni
kongres austrijskih socijalista, na kome je osnovana Austrijska rad­
nička socijaldemokratska partija. Za organ stranke uzet je »Volks­
wille« u redakciji kojeg su prevladavali radikali. Program i statut,
koji je na kongresu usvojen, prijepis je programa Socijaldemokratske
radničke partije Njemačke, koji je bio donijet u Eisenachu. Poslije
kongresa režim liberala uhapsio je vođu stranke Scheu-a, sprečavajući
svako organiziranje stranke. Svatko tko je u njoj učestvovao, izveden
je pred sud. Sva radnička društva, prosvjetna i sindikalna, bila su
zabranjena. Radnički pokret postao je ilegalan, što je pridonijelo
jačem utjecaju anarhističkih ideja. Sve to govori da je lasalovstvo
1874. g. završilo svoj vijek trajanja i da se utrnulo u Austriji već
1874. g. u Neudorflu, a u Njemačkoj 1875. g. u Gothi.
Za Kautskog, koji se nalazio u redovima ljevice, i njegovu ulogu
u tom periodu kaže vođa »umjerenih« Oberwinder otprilike slije­
deće: . . . približavanjem kritičkog perioda, on je potpuno napustio
radikalnost i povukao se u sferu naučnog socijalizma, gdje se —
daleko od svojih drugova, koji su bili prepušteni potragama policije
i maltretiranjima — uzdigao među literarne bogove stranke.
Sve to dokazuje da Kale, pišući svoju knjižicu »O društvenom
životu za hrvatske radnike« i nije uzimao za primjer lasallovce i nji­
hov program upravo kad bi i bio slučaj da je zagrebačka grupa soci­
jalista bila u početku lasalovski raspoložena. To se, međutim, ne može
usvojiti iz već naprijed navedenih razloga. U prilog tome da zagre­
bačka socijalistička grupa nije bila grupa lasallovaca, može da posluži
i to, što ona organizira 1871. g. štrajk drvodjelaca, 1872. g. štrajk
tipografa, 1873. štrajk krojača i t. d. Znamo da to nije odgovaralo
ekonomskom gledištu Lassalle-a i njegovih sljedbenika, koji su ignori­
rali ekonomsku borbu radnika. Lassallov gvozdeni zakon najamnine
odbacio je ekonomsku borbu radnika polazeći od toga da se njome
ne može ništa postići, pa je ona jalovo trošenje i rasipanje snaga. To
što Kale ništa ne govori o sindikatima, odnosno o stvaranju posebnih
radničkih društava, koji bi obuhvatili pojedine struke radnika, kao
što je to bilo društvo grafičara, ima svojih razloga, od kojih je važan
mali broj radnika. Vidjet ćemo da su zagrebački socijalisti osnivanjem
Zagrebačkog radničkog društva mislili ne samo da ga iskoriste za
političku aktivnost, koju su provodili preko organa društva »Radnički
Prijatelj«, već su društvo mislili koristiti i za rješavanje materijalnih
pitanja radnika stvaranjem za to posebnih grupa, sekcija, odnosno
odbora unutar društva.
55
KAKO JE OSNOVANO ZAGREBAČKO RADNIČKO DRUŠTVO
I PRVI IDEJNI SUKOBI U NJEMU
Prijeđimo sada na samo osnivanje društva. Verziju Vitomira
Korača o stvaranju pjevačkog društva iznijeli smo u prvom dijelu
ovog poglavlja. Štampa je registrirala aktivnost zagrebačkih radnika
u vezi s osnivanjem Zagrebačkog radničkog društva na slijedeći
način:
27.
studenog 1872. pisala je »Siidslawische Korrespondenz«29 da
je deputacija radnika predložila nadležnim vlastima na odobrenje
statute »Radničkog udruženja u Zagrebu«. Društvo je bilo osnovano
s ciljem da se bavi obrazovanjem svojih članova, da održava društvene
sastanke, da njeguje među radnicima pjevanje, da materijalno i mo­
ralno podupire svoje bolesne članove i da se brine o njihovoj dostojnoj
sahrani.
»Narodne novine«, broj 16 od 21. I. 1873., donijele su obavijest
da je Obrtničko radničko društvo u Zagrebu u nedjelju 19. siječnja
u 3 sata po podne u Weissovoj kavani u Keglevićevoj kući održalo
konstituirajuću skupštinu. Skupština je usvojila pravila, koja je »vi­
soka kraljevska zemaljska vlada« prethodno odobrila. Na skupštini
je prisustvovalo 200 radnika svih profesionalnih struka. Kao povje­
renik gradske oblasti skupštini je prisustvovao gospodin Vilim Šmidt.
U Spomen-knjizi o 50-godišnjem djelovanju »Zagrebačkog rad­
ničkog društva« Dušan Kučenjak na str. 45. o tom kaže:
»S retna je bila zam isao osnivača »Prvog zagrebačkog rad n ič k o g d ru štv a« ,
k ad a su se osnutkom d ru š tv a sp o jili u jed n o i o sn u ta k v la s tito g p jev a čk o g zbora
im ajući bez dvojbe n a um u, d a je H rv a ts k a p je sm a n a ju s p je š n ije sre d stv o ,
koje o plem enjuje srce i u m i k o je vodi k n aro d n o m osvjieštenju. I u is tin u oni
su uspjeli, je r su ovim načinom za d ru štv o za in te re s ira li š iro k e ra d n ič k e slojeve,
koji su se sa oduševljenjem počeli u p isiv a ti u d ruštvo, la k o d a je sam pjev a čk i
zbor već u svom početku b ro jio 60 v rs n ih p je v a č a . . . «
Dakle, ne radi se o prethodnom osnivanju pjevačkog" zbora, već
Zagrebačkog radničkog društva, koje je osnovalo vlastit pjevački zbor.
Dakle, radnici su se upisivali u društvo, koje je pored ostalih članova
imalo i 60 pjevača. To odgovara i informaciji »Siidslawische Korrespondenz-a«. Kako je društvo djelovalo bez pravda odobrenih od vla­
sti, riješeno je da se ta čitava akcija legalizira, pa je bio izabran
odbor, koji je imao za zadaću da izradi društvena pravila i da ih
podnese vladi na odobrenje. Dakle, odbor je pravila vladi predao kra­
jem studenog 1872., što govori da je Radničko društvo (ArbeiterVerein) počelo djelovanjem znatno prije.
tutPTi
fUr Ć S ^ S 1-
A rbeiter D eputation h a t eheg e stern th re S ta-
s r s s a w a s ^ ^ s s s s a w l p s r 's
Prema jednom članku »Radničkog prijatelja«, broj 9 od 29. XI.
1874., izlazi da je radničko tipografsko društvo osnovano kolovoza
1870. godine, a Zagrebačko radničko društvo 1. rujna 1872. godine.
To mjesto iz članka glasi:
»Nepam injuć »cehove« — za ikoje se d an a s i onako više m nogo n ep ita —
im ali su izm eđu ra d n ik a h u Z agrebu kn jig o tisk ari p rv i svoje d ru ž tv o (koje
obstoji još i danas), g. 1870. u m jesecu kolovozu osnovano, a dvie godine k ašn je
oživotvorilo se i »O brtničko-radničko« družtvo, naim e 1. ru jn a 1872.«
Budući da je pisac članka to pisao neposredno iza osnivanja za­
grebačkog radničkog društva, moramo mu vjerovati. To odgovara i
prema drugim činjenicama.
Rekli smo da su zagrebački socijalisti iskoristili 1872. donošenje
obrtnog zakona, koji je ukinuo cehove i u Hrvatskoj. Budući da se
likvidacija ceh ova po tom zakonu morala sprovesti u roku od tri mje­
seca nakon stupanja zakona na snagu, a on je stupio na snagu 1.
ožujka 1872. g., znači da je akcija za osnivanje radničkog društva,
koja je bila prekinuta 1869., nastavljena u proljeće ili ljeti 1872. g.
Iz našeg dosadašnjeg izlaganja proizlazi da je u ovo nekoliko godina
u Zagrebu djelovala ilegalna socijaldemokratska radnička grupa.
Konstituirajuća skupština izabrala je upravni odbor. Za pred­
sjednika je izabran Franjo Topolšćak, za potpredsjednika Vinko Hoff­
mann, za perovođu Gavro Griinhut, za zamjenika perovođe Slavoljub
Novotni, za blagajnika Stjepan Štiglić, za zamjenika blagajnika Ivan
Pintarić. Odbornici: Matlersdorfer, de la Rosa, Valušec, Popović, Husek Josip, Zugel, Puher, Varović i Gamzer; zamjenici odbornika:
Massony i March.
Pored onog što smo već citirali iz »Narodnih novina« u vezi s tom
skupštinom, treba istaći da je Franjo Topolšćak vršio u društvu funk­
ciju privremenog predsjednika i da je Gavro Griinhut bio referent
u vezi sa zadacima društva. Matlersdorfer, krojač, u svom govoru na
njemačkom jeziku iznio je da poslodavci prijete radnicima, ako se
budu učlanili u Zagrebačko radničko društvo. Konstituirajuća skup­
ština donijela je isto tako odluku, da se zagrebački radnici pozovu
proglasom da pristupe društvu. Na temelju te odluke od 23. siječnja
1873. g. izdao je upravni odbor proglas, u kojem se obraća radnicima
grada Zagreba i okolice, pozivajući sve radničke cehovske bratovštine
da se korporativno spoje s društvom. Proglas su potpisali Franjo
Topolšćak kao »pretstojnik« i Gavro Griinhut kao »perovođa«. »Na­
rodne novine« br. 20 od 25. I. 1873. donijele su taj proglas u cijelosti.
On glasi:
»R adnici g ra d a Zagreba!
M ila B raćo!
P o sm islu ob rtn ičk o g a zakona, p o tvrđenoga 27. veljač e 1872. razpuštesni su
cehovi, u k o jih im ad o ste u s lu čaju bolesti V ašu p o tporu. — Iz a toga d a k le p re ­
s ta la V am s v a k a podpora, te ostad o ste osam ljeni i bez sv ak o g a štita.
57
N u našla s a je nekoličina V aših d ru govah, k o ji s u svom silom n asto ja li
za obćom pbskrbom ra d n ik a h i težili za ra d n ič k im d ru ž tv o m p o p u t sv ih povećih
p ače i po m an jih gradovah. Isita se složiše u tom p ita n ju i s astav iše m eđusobno
p ra v ila k o ja bi radničkog sv rsi odgovarala, te p re d ad o še o v a visokoj o b lasti
n a p otvrdu.
Pošto je pak o vis. k r. v lada zem aljska odobrila p ra v ila » za g rebacko-obrtničkog-radničkog d ru ž tv a za m eđusobno izobraženje i p o d upiranje« i pošto je
družtvo 19. o. m j. u život stupalo, to se tim e, braćo, po ziv a te u sm islu d ru ž tv e n ih
pra v ila h n a p ris tu p u d ru ž tv o u š to većem broju.
U tu sv rh u opredjeljeno u p isiv a n je pre d u zeti će se ja v n im p u te m p re d bježno svake n e d je lje počam od 16. s iečn ja o. g. od 3—6 s a tih p o s lie podne, kao
i svakoga po n ed je ljk a i svake s rijed e počam od 8 sa tih n a večer, i to u k av a n i
W eiss u Keglevićevoj kući.
Da se pak o uzm ognete upoznati sa n a jb itn ijim i to čk a m i družtvendhJ p r a ­
vilah, evo V am izvadka:
§ 1. D ružtvo ovo im ade dvo ju s v rh u : a) izo b ra že n je d ru ž tv e n ih članova u
o b rtu i znanosti, b) p o d u p ira n je b o lestn ih članovah i p ris to jn o s a h ra n je n je
umerLih.
§ 3. R edovitim članom m ože p o sta ti sv ak i u Z ag reb u i njegovoj okolici
stan u ju ći obrtnički ra d n ik , k ao i sv ak i o b rtn ik u obće, ko ji n e p la ć a u im e
izravnog poreza više od 10 for.
§ 5. R edovitim članom p o staje svaki o n aj ra d n ik i o b rtn ik , k o ji p la ti u im e
u p isn in e 50 novč., p a k se obavezuje i n a d a lje svakog m je s e c a 45 novč. u sv rh e
d ru ž tv a p laćati.
§ 9. K ada ko ji član oboli, p a je za ra d n ju n esposoban d o b iv a za p odporu
5 for. n a tjed an , odnosno 71 novčić n a d an . T ko b o lu je m a n je o d 3 d an a , nedob iva podpone.
§ 18. S vakom članu d ru ž tv a je slobodno dobrovoljno iz d ru ž tv a is tu p iti,
no iztup taj m ora p ri ja v iti p re d s to jn ik u d ru ž tv a , p a k m o ra p o d jed n o p rin e s a k
za onaj m jesec k a d a iztupi p o dpunom a p la titi.
Ovo u nekoliko točkah b it će' V am dov o ljn o za ra zjašn jen je.«
Kao što se vidi, pravila su predviđala i dozvoljavala da članovima
mogu biti i sitni obrtnici, majstori, koji ne plaćaju više od 10 forinti
izravnog poreza. Oko toga paragrafa vodile su se još prije podnošenja
pravila rasprave i prepirke. Pored toga, u društvu su nastale i nesu­
glasice i o drugim pitanjima. U već citiranoj. »Spomen-knjizi« Dušan
Kučenjak kaže:
»Nu m oram o is ta k n u ti d a je ta j p o k re t već u sam o m ra z v o ju svom razd v o jio
ra d n ištv o u dva o p rečna tab o ra : u n ac io n aln i i in te rn a c io n a ln i, p rv i s v je r ­
skom , a d ru g i s p ro tu v jersk o m tendencijom . N em oguće je o v d je o p isati sv e one
teške b orbe d je d n ih i d ru g ih za p rv e n stv o u ra d n ič k im re d o v im a . . .
. . . I akoprem je p ra v iln ik o m »P rvog zagrebačkog rad n ič k o g d ruštva« u §
34 a lin e ja d ru g a , jasno izraženo, d a je v je ra i p o litik a is k lju č e n a iz d r u ž tv a . . .
. . . . »Ova trv e n ja im ala su za posljedicu, d a su s e već p rv e d ru š tv e n e godine
izm ijen ila t r i u p ra v n a odbora, t e j e zasluga je d in o n e k o licin e u s tra jn ih i p o ­
žrtv o v n ih članova bila, da su u p rli sv e s ile i n a s to ja li ra s p rš iti za b lu d e i p ro ­
tim be, tako, d a n ije došlo d o posvem ašnog ra s u la društva.«
Tko su bila ta nekolicina ustrajnih i požrtvovnih članova? Tko je
spasio društvo od posvemašnjeg rasula? Na polugodišnjoj skupštini,
koja je održana 1873. g., ostao je predsjednik društva Franjo Topol58
šćak, za potpredsjednika došao je Marsch, perovođa je ostao isti, a
za zamjenika došao je Deselbrunner. Blagajnik je bio Stjepan Štiglić,
a njegov zamjenik Gregorić. U odbor su ušli C. H. Krištof, Sitarž,
Wiesner, Potisk, Massony, J. Huzek, Hoffmann, Buwein i dva zamje­
nika, Pavliček i Albrecht? To je bila druga ekipa. Spašavanje društva
izvršilo se na izvanrednoj glavnoj skupštini, koja je održana 12. listo­
pada iste godine. Na toj je skupštini izabran za predsjednika Dragutin
Kale, za potpredsjednika Potisk, za blagajnika Hoffmann, njegovog
zamjenika Pucher, za hrvatskog perovođu Oraoić, za njemačkog perovođu Povodnik. Odbornici su bili Zugelj, March, Rochberg, Sitarž,
Osek, Kovač, Cirili, J. Huzek i Deanović. Zamjenici odbornika: Hribar
i Hiža. Nova uprava izašla je pred članstvo proglasom, koji su donijele
»Narodne novine« br. 257 od 8. studenog 1873. g. Proglas je potpisao
kao predsjednik Dragutin Kale, a kao perovođa Stjepan Oračić. Pro­
glas je bio sastavljen ovako:
»Braćo radnici!
Odbor, ko g a Vi u glavnoj s k u p štin i d ržanoj dne 12. listopada t. g. dzabraste,
t e kojem u u p ra v u d ru ž tv a p o v jeriste, uredio je s v e zaostale družtvene- poslove,
a m eđu n jim a p re ra d io i d ru ž tv e n a p ra v ila n a osnovi h u m a n ita rn ih s ad a n jih
zah tjev ah .
P re ra đ e n a pak o o v a p ra v ila , p rije n o se vis. v lad i n a p o tv rd u podnesu,
t re b a d a s u i od Vas odobrena, p a k jie o d b o r u t u s v rh u za n e d je lju 9. studena
u 3 s a ta popodne izv a n red n u g lavnu sk u p štin u sazvao, u kojoj će biti n a d n e­
v n o m re d u v ieć an je o p re in a če n ju d ru ž tv e n ih p ra v ila h .
59
Uzevši u obzir, d a je p re n a v e d e n a točka d n evnoga neda od p re v elik e
važnosti, n a s ta je ovim du žn o st svakoga re v n o g a čla n a d ru ž tv a , d a u d iam čtv o v an je m svojim kod sk upštine ove dokaže, koli je v o ljan pripom oći p ro m ica n ju
druž tv e n ih in te re s ah, p a k se odlbor n a d a čim m nogobroj n ije m u p o sjetu
skupštine.
M ila braćo! D ru štv e n a su p ra v ila g lavni te m e ljn i kamian, n a k o je m d ru ž tv o
naše postoji, p ra v ila s u jed in i krieposnd zakon, k o g a si sam i d a ti m ožem o, te
kojega točno i sav jesn o izv rše n je si za n a js v e tiju du žn o st s m a tra ti m oram o, ali
p ra v ila s u i onaj zakon, k o ji n a s ovlašćuje u ž iv a ti s e blag o d a tih , k o je n am
družtvo pruža, zakon, k o ji n a s ovlašćuje n a že tv u plo đ o v ah d ru ž tv e n o g a života,
k o ji je zajedničkom ra d n jo m stečen.
K roz to pako, što p ra v ila z a h tje v a ju sav iestn o v rš e n je u n jih s a d ržan ih
ustan o v ah od s tra n e članovah, čdne o n a d u šu d ru ž tv u , k o m u m i k a o članovi i
izvršujuće ttelo sačinjavam o.
D ružtvo p ak o naše n e k a b u d e ono m jesto, g d je m u članovi — ra d n ic i —
u svakoj nesgodi u tje h u i pom oć n ađ u , ono n e k a bu d e b riž ljiv a m ajk a, k o ja
svakog si sin a ra d n ik a u svoje k rilo p rim a, te n a g ru d ih sv o jih m aterin sk o m
lju b av i njeguje.
U d ružtvu, i sam o jedino u d ru ž tv u , m oguće je članovom zajedničkim
dogovaranjem , tu g am i n ev o ljam i nesnosnom u p iitis k u ju ć e m u s ta n ju n aše m u
lieka i u tje h e naći, tam o jed in o m oći je čvrstom organ iz ac ijo m za b olju b u ­
dućnost n ašu ra d iti.
D ružtvo n ek a n am bu d e zvie zdom -predhodnicom , k o ja će n a s izvesti iz
tm ine, te voditi stazom p ro sv jete — stazom n a p re d k a — d a će jed n o m i za n as
u d a riti sat, k a d ćem o se rie š iti sap in ju ćih n a s o kovah, te d a će ta d a i nas
sunce zlatn e slobode i ra v n o p ra v n o sti obasjati.
S toga braćo, n em o jte se o tu đ iti d ru ž tv u , n e d a jte se m a s n ik o je s tra n e
zavesti ili odgovarati, već h rlite svi u sk u p štin u , u v a š e zako n o d av n o tielo, u
vaš sabor, trs ite se tam o kod v ieć an ja n aših v la s titih o d n o š a ja h čim v iše u d ioničtvovati, da se složnima silam i d ru ž tv o unapriedd.
B udim o složni u svih sgodah života, orgam izujm o se ž u rn o i budim o _
pa bili m a koje naro d n o sti ili p o riek la — svi m eđ u so b n o se lju b eći p rija te lji
i braća, sinovi rada!
»Složni — b i t i će m o možni!«
S ku p štin a b iti će u k a v a n i W eissa, K eglevićeva k u ć a u Ilici.
D nevni red:
1.
Č ita n je za p isn ik a p o slje d n je iz v a n re d n e g la v n e sk u p štin e , 2 Izvješće
sekcijah, 3. V iecanje o iz p ra v lje n ih d ru š tv e n ih p ra v ilih , 4. P red lo ži i in te rp e ­
lacije, 5. Izbor p orednikah.
O čekujući n a ovaj n aš poziv od V aše s tra n e ra d o s tn i odziv, o stajem o b ra tim sk im pozdravom .«
Izvanredna glavna skupština održana je 9. studenog, pa je pro­
mijenila naziv družtva u Obrtničko radničko družtvo za izobrazbu i
podupiranje svojih članovih u Zagrebu. Također je povišena člana­
rina. Vlada je 8. veljače odbila da potvrdi promjenu pravila. Dola­
skom Kale-a za predsjednika i Potiska za potpredsjednika preuzeli su
hrvatski socijaldemokrati upravu društva u svoje ruke. Nekolicina
ustrajnih požrtvovnih članova društva, koji su ga spasili od rasula,
bili su nitko drugi do njegovi osnivači — zagrebački sočijalisti.
60
PRAVILA I POSLOVNICI ZAGREBAČKOG RADNIČKOG
DRUŠTVA
Pravila Zagrebačkog radničkog društva šetala su godinama od
društvene uprave do poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Za­
greba i odavde do Kraljevske zemaljske vlade i natrag. Pravila su se
vraćala od Zemaljske vlade i Gradskog poglavarstva s primjedbama,
koje su često bile posve jezičnog karaktera. Društvo je ispravljena
pravila ponovo slalo na odobrenje. Vlada ih je vraćala natrag s novim
primjedbama i t. d. Tako na primjer, Gavro Griinhutt 3. siječnja
1873. g., dakle nekoliko tjedana prije javne osnivačke skupštine, koja
je održana koncem istog mjeseca, šalje na ispravak pravila, koja su
bila podnijeta još ujesen 1872. g. Popratni dopis uz ispravljena pravila
glasi:
»U dovoljujuć viso ko m u odpisu pod br. 16.307 im a m čast visokoj kr. zem .
vladi u dva p rim jerka izru čiti po volje, viso ke vla d e izpravljena pravila »zagre­
bačkog obrtničko-radničkog družtva.« m oleć viso ku vladu, da ista čim prije
svo jim odobrenjem pro vid iti blagoizvoli.
P ridati ma je, da je biljega položena kod pogl. gosp. vladina odvje tn ik a
S u či‘5a.«30
Popravljena pravila potvrdila je Zemaljska vlada, Odjel za unu­
trašnje poslove 10. I. 1873. To se vidi iz dopisa, koji je Vlada uputila
Gradskom poglavarstvu u Zagrebu.
Pod ./. d ostavlja se ovom u poglavarstvu jed a n p rim jera k odobrenih pra­
v ila h »obrtno-radničkoga družtva« daljnjega uredovanja radi, tim da se jedan
prim jera k o vd je pridržaje, dočim se ovo poglavarstvo upućuje, da za. sebe jedan
prim jera k od d ružtva pribavi.
(Na pravilih)
O va se p ra v ila o vim e odobravaju i p o tvrđ u ju .31
Već 28. veljače 1874. g. Dragutin Kale kao predsjednik i St. Oračić kao perovođa šalju nova ispravljena pravila. To znači da su još
u toku 1873. slali nova pravila na odobrenje. Evo tog popratnog akta:
»Zagrebačko »obrtničko radničko družtvo« podnaša o vim pod A svoja već
p rije podneSena, n u u slie d visokog iz p ra vka od 29. siečnja 1874. br. 688/174
povraćena i sada sa svim po želji viso ke vlade izp ra vljen a pravila na visoko
odobrenje, te m o li pokorno, da m u ih visoka vlada čim p rije do sta viti izvoli«.
Ta ispravljena pravila bila su upućena 10. ožujka 1873. od Grad­
skog poglavarstva Zemaljskoj vladi.
»U prigibu pod ./. podastire pokorno podpisano poglavarstvo viso ko j kr.
zem a ljsko j vla d i izp ra vljen a pravila, »zagrebačkog obrtničkog radničkog dru žtva
na visoko uredovanje.«
so Drvažnl
3i Državni
arhLv Zagreb, br. 112/39, 3. I. 1873.
arhiv Zagreb, br. 11/39. 10. I. 1873.
61
P&AVt&A
mgi’vbtickogn mitničkoga družtva
otofigjg i pj&jplrasj« mgA tonJt
M » * aaftfct M H *
« ?
% !» -« p
<1,
i«<lrsr*t*BS
{»<*&#**§* *sr*p;
.<
thmmm i tiuakmfa tfuik* *» pegmb
ftntoimitii fh m t*k
Worn tsw* iata 4w & *9 4m mtiteMi
n. m *&**& m ^ l
*■* %ro w * 4 * t * * % la fe ti m *» «*?$»
4 #•) IV%>«,
JsSj {4*f!*Je
& f !!< § ,# »
#**#*&
fcy>te(!«4 | <xns0^ y Sit ifesMtj* 3 thm«*<-«;se!
»?*.'!«i
•;) «$«&* « l # l A #»*«&►«
«
im w ^ w m fmi4mrth ;am jssiWfe« i
# *«**«**>* « js te k t h i vktmUk fw&vili i fe»4 asrtftsfe*
p*mtaw tl« m Mm>t
i **&>&»& 5
e) H&mtd
11p> pia&Ja
w i k i U , |> 2» ^i»s» W v
ftostoi, pefani, dzmii, Wfte »fc, ;««
63
29. IV. 1874. g. potvrdila je vlada ispravljena nova pravila ovim
dopisom:
»Izv ie stje m od 10. pr. m . broj 3709 ovam o predložena izp ra vljen a pravila
o bertničko-radničkoga d ru žtva u Z agrebu obnašla je kr. ova< zem . vla d a potv e rd itit te s toga se dva s o vd a šn jem odobravajućom u s lo v k o m proviđena
p rim jerka tih pravilah u prigibu d o sta vlja ju ./. ./. tim e, da p r ije u ru če n ja jedan
p rim jera k pro vid iti dade sa propisanom biljegom .«32
Ta ispravljena i konačno potvrđena pravila bila su odštampana
kao brošura u tiskari Dragutina Albrechta. Donosimo ovdje pored
pravila Zagrebačkog radničkog društva i poslovnik za skupštine, pro­
pis za bolesnike i opći poslovnik. Iz općeg poslovnika vidi se da su u
društvene prostorije mogli ulaziti samo članovi društva i da su pri
ulazu morali pokazati svQju člansku kartu. Nečlanovi društva mogli
su ući u prostorije samo, ako ih uvedu u prostorije drugi članovi
društva. Članovnik su morali da pokažu pri ulazu u prostorije i opće
poznati članovi, a nijednom članu nije bilo dozvoljeno dati svoju
društvenu iskaznicu na uporabu nečlanu, da bi mogao ući u društvene
prostorije. Za nečlanove, ako ih se htjelo pozvati u društvene pro­
storije na dogovor, važila je samo pozivnica, koja im je bila upućena.33
P R A V IL A O B R T N IČ K O -R A D N IČ K O G A D R U Š T V A Z A IZ O B R A Ž E N JE
I P O D U P IR A N JE U Z A G R E B U
§. 1. D ružtvo ovo im a d v o ju svrh u , i to:
a) i z o b r a ž e n j e d r u ž tv e n ih članovah u o b r t u i z n a n o s t i ;
b) p o d u p i r a n j e b o l e s t n i h č l a n o v a h i p r i s t o j n o s a h r anjenj e umrlih.
SVEOBĆE USTANOVE
§. 2. D ružtvo ovo sastoji iz r e d o v itih i podu p ira ju č ih članovah.
§. 3. R e d o v itim članom m ože p o sta ti s v a k i u Z a grebu i n jeg o v o j okolici
stanujući ob rtn ič ki radnik, kao i sva k i o b rtn ik u obče, k o j neplaća u im e iz r a v ­
noga poreza više od 10 for.
§. 4. P odupirajućim članom m ože p o sta ti sva k i, ko j što za, sv r h u i b oljak
d ru žtva bilo d u šev n im ili m a te r ija ln im n a čin o m pridonese, te p o sta je ta k o v im
elanom ta ko đ e r i onda, ako u d r u ž tv u kao u čitelj d je lu je ili pa ko n a jm a n je
1 for. na če tvrt godine u d r u ž tv e n e s v r h e natpried plaća.
5< R ed o v itim članom p ostaje onaj, k o ji se ob ve že sva k o g a m jese ca u
u
S
l
2 .7 J r p o l o m
redOVU° P l,,6 m ’ <e ie dUSan PTek° *»<» “ im e
u n i s ' S t % 9an n ^ n t SkaJ - T d e uSe ? t0 od t e č n o g a p r in e s k a 15 novč., a od
r n tiZ r t l i , ! ! ' 2a- odjel lzobra^ e n 3a; 35 novč. pa ko od m jesečnoga prineska,
op rT d illiS
Upi$mne u sv r h e P odupiranja b o le stn ika h i tr o š k o v e pogrebah
!’w ^ t 3 £ i r orou lie“
22 Državni arh iv ZagTeb, br. 3709. 10. UJI. 1874.
33 Državni arhiv Zagreb, br. 4443, 29. IV. 1874
64
“ “ pre9,ed pred-
Pošto ga liečnik za člana prikla d n im očituje, im ade im e takvog p ristupiti
želećega. člana tečajem 14 danah u dru žtven ih prostorijah javno izloženo hiti,
kroz koje vriem e je svakom u članu slobodno proti osobi takovoga člana p ri­
govore postaviti; ako pako n ije novom u članu prigovoreno, ili pako ako nisu
prigovori u v a ž e n j a vriedni, sm atra se osoba takova člana vriednom , očituje
se prim ljenom i u vrsti se u broj članovah.
I.
o
odie1
i z o b r a Z e n j u d r u ž t v e n i h o l a n o .v a h u o b r t u i o s t a l i h
ZNANOSTIH
§. 7. Izobraženje članovah težiti će d ružtvo postići prib a vlja n je m popu­
larnih i znanstvenih, u o kv ir obrta i radnje zasjecajućih knjigah i časopisah,
p opularnim i z n a n stven im p redavanjem pita n ja h u obrt i radnju odnosećih se
predm etah sa izklju čen je m v je rs k ih i političkih pitanjah, u tem e lje n jem strukov n ja čko -zn a n stv en e knjižnice, dru žev n im i sastanci, p jeva n jem , tjelovježbom
i inim i za nužno s t r u k o v n o izobraženje p otrebnim i i shodnim i, uredni život
m oralno poticajućim i sredstvi.
II.
odiel
PO D U PIR A N JE BOLESTN IH ČLANOVAH I S A H R A N JE N JE UM RLIH
§. 8. K ada koj član oboli, te je za ra d n ju nesposoban, dobiva u im e podpore
5 for. na tjedan, odnosno 71 novč. na dan. B olest od n a j v i š e t r i da,na
nebude podupirana.
§. 9. S v a k i član, ko ji je redovito svoj prinesak uplaćivao, im a osam n ed jeljah posije pristupa k dru žtvu , u slučaju bolesti, pravo na podporu, no ona
m u se neće dati , ako se dokaže, da je bolest nastala h rva n jem , p ija n stv o m ili
za n em arenjem zd ra vstve n e opreznosti, k a k v a je poznata, da je potrebna, inače
će se dati, ako se bolestnik u ja vn o j kojoj bolnici nalazi, i u z to, ako se od
n ed je lje do n ed je lje izka že svjedočbom družtvenoga liečnika o s ta n ju bolesti
svoje.
Č lanovi, ko ji su sbog prostoga zločina u zatvoru, ili oni, ko ji nisu polag
poslovnoga reda svo ju bolest prijavili, nem ogu se u slučaju bolesti podupirati;
napokon sve bolesti, z va le se kako m u drago, ko je članovi zadobiju u a k tivn o j
vo jn o j službi, n eb u d u podupirane.
§. 10. Članovi, ko ji pate n a kroničnih bolestih, kao i na pada vicu, koje
m ogu kod pristupa kao i posije nesposobnim i za ra d n ju činiti jih , m ogu biti
sam o onda u d ru žtvo p rim lje n i, ako kod svoga pristupa izlože priznanicu, da
za bolesti, p o tek a vše iz gore n a vedenih kro n ičk ih bolestih ili padavice, netraže
u slučaju obolovanja n ik a k o v e podpore. Isto tako neće biti podupirana bolest,
ako se kod p rim anja zataji, a ip a k izkaže, da spada gore p o m e n u tim bolestim a.
§. 11. S v a k o m u članu slobodno je s t odreći se liečenja družtvenoga liečnika,
i u zeti si drugoga liečnika na. svoje troškove. U o vo m slučaju pripada ip a k
k o n t r o l a d ru štven o m u liečniku, te jedino p otonji m ože izd a ti izkaznicu, k o ­
jo m se m ože podpora dići.
U onih slu ča jev ih , ako ko ji član naglo i opasno oboli ili bude te žk o ranjen,
b iti će liećenje drugoga liečnika iz im družtvenoga od strane d ru žtva plaćeno i
to polag pravednoga za h tje v a ta ko dugo, ka k o dugo d ru žtv e n i liečnik to odredi.
Z a n eu p o ra b ljiva n je bezplatne liečničke posluge n eim a n ik a k o v e odštete.
§. 12. A k o bolest trp i duže od 26 n edjeljah, to će b iti podpora za polovicu
um anjena.
K od bolestih p reko godinu danah traju& h s to ji prosto odboru polag stanja
blagajne odlučiti, dol li i ko liko se im a da va ti bolestnom u podpore.
B olestni članovi, ko ji su kro z godinu danah svoga bolovanja red o v itu n e ­
d je ljn u podporu dobivali, m o g u j u opet onda dobivati, ako po sije šest m jesecih
5
65
obole; n u jedino ako se po ja vi ista bolest, za k o ju su kro z cielu godinu podpunu
podporu dobivali, dobit će samo polovicu obične podpore.
§. 13. A k o ozdravljeni član u n u ta r 13 n e d je lja h na no vo oboli, to će se
računati i ono doba, k o je je zdrav bio i držati kao n a sta va k p r v e bolesti, te će
polag toga biti liečen i podupiran.
Iza ozdravka posije te ž k e bolesti m ože se u z iz k a z n ic u d ru žtven o g a liečnika,
ko j im a u njo j navesti, kako dugo da je potrebna, izru č iti je d n a oporavna pod­
pora, i to polovica obične n ed je ljn e podpore.
§. 14. V onom slučaju, ako d ru žtv e n i liečn ik za neobhodno p o treb ito pro­
nađe, da ko j bo lestn ik radi svoga zd ra vlja zr a k p ro m jen iti ili se kupate, u koje
toplice otići mora, tra je podpora sam o 10 n ed je lja h i m ože se dići polovica
podpore odm ah pri odlazku, dočim m u se druga polovica u sv o je v r ie m e izplati.
B lagajnik naredi odm ah iza toga, da d r u ž tv e n i liečn ik bo lestn ika pregleda, te
na tem e lju toga pregleda pism eno obaviesti, da li je b o lestn iku polaz ku p e lji
ili prom jen a zraka zaista, neobhodno potrebna, jer će m u se sam o u to m slu ­
čaju podati podpora. O dputuje li b o lestn ik p r ije te riešitbe, to se tim odriče
svakoga prava na podporu. U dvo jb e n ih s lu ča jev ih bolesti o dlučuje izreka
liečnikova.
§. 15. A k o se bolestni član u jed n o j ja v n o j bolnici lieči, to plaća d ru žtvo
za n j jedino bolnici za njegovo liečenje, i to jedino za v r ie m e od pol godine, po
izm a ku iste pol godine dobiva bolestni član polovicu obične n e d je ljn e podpore.
S va k o m u članu, ko ji se u bolnici lieči, pošto se n a m ire tr o š k o v i bolnice
za vriem e p rve pol godine, bude v iša k izplaćen.
§. 16. T ko u z svo ju bolest raditi m ože, im a pravo na b e zp la tn u liečničku
njegu, kao i na liekove.
§. 17. Z a vriem e bolesti m ora sva k i član i nad a lje sv o je p r in e s k e uplaćivati,
te će m u se isti kod dizanja n jegove podpore u zteg n u ti.
§. 18. Z a svakoga redovitoga člana, k o ji polag p r a vila h s v o jim i prinesci
zaostao nije, k o je m u j,e iza njegova pristu p a n a jm a n je p r o te k lo v r ie m e od 8
nedjeljah, pa ako se n jeg o v i po sudu p rizn a n i n a slje d n ici iz k a ž u iz ka zn ico m
družtvenoga liečnika, da je um ro, izp la titi će se iz d r u ž tv e n e blagajne p og r e b n a podpora, u s vo ti od 30 for. D otična pogrebna podpora im a d e se n a j­
m a n je za 6 ned je lja h dići, jer će se u p ro tiv n o m slu ča ju d ru ž tv e n o j blagajni
pridržati.
PRA VA I D U ŽN O STI ČLANOVAH
§. 19. S v i red o v iti članovi (§. 3.) im a d u p ra m a d r u ž tv u je d n a k a p ra va i
jed n a k e dužnosti, oni crpe iz d ru ž tv e n e svrh e sve dolazeće koristi, te im a ju
pravo glasa n em a n je aktivn o g a i pasivnoga izbora ko d s v ih s k u p štin a h .
§. 20. Isto pravo im a d u p odupirajući članovi, je d in o n e im a ju pravo budi
na a k tiv n i budi na pa sivn i izbor, kao n iti na p r im a n je podpore.
§. 21. S v a k i red o v iti član je obvezan svo je m jese čn e p r in e s k e za n a m ire n je
d ru žtven ih svrhah točno uplaćivati, pra vila h se d r u ž tv e n ih točno d ržati, sv im
s k u p s tm s k im z a k lju č k o m se pokoravati, odbor u sva č em slie d iti, d r u ž tv e n e sv r h e
po m ogućnosti podupirati i prom icati, p a k neporočnim , p o šten im , u lju d n im i
s a m osviestnim ponašanjem čast i š to va n je cieloga o b rtničkoga i radničkoga sta -
č ;
tz d ™z tv a je s t dvo v rsta n : d o b rovoljan i iz k lju č e n je m iz d ru ztv a S v a k o m u elanu d ru žtv a je slobodno dobrovoljno iz d r u ž tv a i s p i l i l o
izstu p ta j m ora p r ija v iti p r e d s to jn ik u d ru žtva , p a k m ora p o d je d w p rin esZ k za
onaj m jesec, kada izstu p i, p odpunom a p la titi.
vo a je a n o p n n e s a k za
A k o ko ji član teč a je m tr iju h m jese cih svo j red o v iti p rin esa k n e o la ti i
S
S
afc° SC n ^ o j n o , nečedno i Z o v o b u d i p r ^ a
članovom d ružtva, bu d i p rem a m o m u s v ie tu ponaša ili ta k a v čin izved e , k o j
66
pod strogost kaznenoga zakona podpada, onda je vlastan upravljajući odbor
takovoga člana iz družtva izklju čiti, proti ko je m u iz klju čen ju neim a priziva.
O pet pristupivši članovi im a ju se sm atrati, kao da su na novo pristupili. Iz k lju čenim se članovom dopušta novi pristup sam o u z u v je te naznačene, kod izstupa.
UPRAVA^
§. 23. Upravu dru žtven ih poslovah vodi u redovitoj glavnoj sku p štin i absolutnom većinom prisu tn ih članovah izabrani odbor od 15 licah. U taj odbor m ože
se izabrati svaki (§. 19.) na to p o veljen član.
§. 24. P redstojnik, perovođa i blagajnik, za tim zam jenici n jih o vi izabiraju
se posebice, ostale pako odbornike i dva o d b om ička za m jen ika bira glavna
skupština zajedno, te p ostaju takovim i, ko ji im a ju redom ice većinu glasovah.
Po izm a k u sva k e pol godine o d stu p lju je polovica o d bom ikah, no m ogu i na
novo izabrani biti.
Odbornici, ko ji im a ju u prvo j poli godine odstupiti, odrediti će se kockom ,
u slijedećih poljećih iz s tu p lju ju odbornici redom , k o jim su stupili u odbor.
Kada bi više nego dva odbornika izstupila, m ora se u prvoj sku p štin i broj
o d b o m ika h nadopuniti pozivom u odbor, koji su im ali relativno najviše
glasovah.
§. 25. U pravljajućem u odboru prinadleži dužnost, redovite izd a tk e točno
plaćati, pak se ovlašćuje podjedno izvanredni trošak od iznosa do 30 for. izdati;
kod svotah nadilazećih 30 for. zaiskati dozvolu kod prve m jesečne skupštine.
§. 26. Odboru, kao prostom u ek se k u tiv n o m u tielu prinadleži dalnja, dužnost
b rinuti se zato, da se novac m a bilo ko jim povodom unišavši, bez odvlake
sigurno i plodonosno u ka k a v novčani zavod u Zagrebu najduže za 48 satih
uloži, p ak se u ručnoj blagajni nesm ije držati više od 100 for., ko ji su određeni
za pokriće teku ćih poslovnih izdatakah.
§. 27. D ružtvo zastupa pram a ja v n im oblastim a i trećim osobam p re d ­
stojnik ili njegov z a m jen ik. S v i d ru žtven i odpravci iz is k u ju za postignuće za ­
konite valjanosti podpis predstojnika i perovođe.
§. 28. O dbornik, ko ji svoju dužnost točno i m arljivo nevrši i na to po
pred sto jn ičtvu opom enut, nepopravi se, ili iz triu h sjednicah redom ice bez do­
voljnoga razloga izostane, m ože se kod buduće m jesečne sku p štin e uz navod
uzrokah iz odbora izklju čiti. Za slučaj pako, ako se ko je m u odborniku u glavnoj
sku p štin i u z navod te m e ljitih razlogah n ep o v jeren je izjavi, dužan je takav
odbornik svo ju čast odm ah položiti.
§. 29. B lagajnik ili njegov za m jen ik dužan je prineske. i up isn in u od čla­
novah p rim iti, p r im itk e i izd a tk e d ru žtva bilježiti, kn jig e točno vo d it i u svakoj
polugodišnjoj sku p štin i račun položiti. R ačuni ti im adu se izp ita ti i pregledati
od pet u zadnjoj m jesečnoj sku p štin i u tu s vrh u izabranih članovah, od koje
petorica m ora biti jed a n podupirajući član. Odbor je ip a k obvezan na za h tje v
od pet članovah računske k n jig e na u v id predati.
SK U PŠTIN A
§. 30. S k u p š tin e jesu dvovrstne: naim e g l a v n e skupštine, koje se im adu
o bdržavati u p rvo j polovici m jeseca siečnja i srpnja sva k e godine, za tim m j cs e č n e sku p štin e, koje se m o ra ju sazivati sva k i m jesec po jedanput.
§. 31. G lavna polugodišnja sku p štin a m ora &e oglasiti oglasom u d r u ž tv e ­
nih prostorijah i -barem u jed n ih o v d je šn jih n o vinah n a jm a n je 14 danah prije
njezinoga obdržavanja. N jezini zaključci su va lja n i sam o onda, kada p risu stv u je
barem jed n a trećina sv iju h d ru žtven ih članovah, te se z a klju ču je absolutnom
većinom glasovah; ako se u ko jo j glavnoj sku p štin i radi nedovoljnoga broja
članovah va lja n i za klju ča k n eb i s tvo riti mogao, to se im ade 14 danah kasnije
nova sku p štin a odrediti i is tim načinom proglasiti, u ko jo j se neim a n ika k o v
obzir na o priedjeljeni broj članovah u zeti, p a k se za k lju č u je absolutnom ve ći­
nom p r isu tn ih članovah.
67
M eđu poslove glavne s ku p štin e spada izrično polaganje računah i obnova
upravljajućega odbora.
.
.. ,
___ .
§. 32. K od m jesečnih sku p štin a h ra zp ra vlja ju se s v i n u ta r n ji d ru žtv e n i
odnošaji. Z a postignuće valjanoga za klju čk a treba da bude p risu ta n n a jm a n je
šesti dio sv iju h članovah; odlučuje se absolutnom ve ćin o m glasovah;- glasovanje
je ja vn o : Z a slučaj, ako se nebi mogao radi p o m a n jka n ja dovoljnoga broja
članovah valjani za klju ča k stvoriti, to će se u budućoj m jese čn o j sku p štin i
za klju ča k stvo riti absolutnom većinom glasovah p risu tn ih članovah.
§. 33. Na predlog predstojnika, ili na z a h tje v od. n a jm a n je 20 članovah
dužan je upra vlja ju ći odbor sazvati izva n red n u sku p štin u , no u ovoj se m ože
s tvo riti valjani z a klju ča k samo onda, ako za njega g lasuje n a jm a n je d vie tr e ­
ćine prisu tn ih članovah.
POSEBNE USTANOVE
§. 34. Z a izklju čen je kojega člana, iz d ru žtva treba da je za ta k a v za klju ča k
glasovalo na jm a n je dvie trećine p r isu tn ih od b o m ika h .
§. 35. D ruštvena pravila m ogu se samo z a k lju č k o m red o v ite ili izva n red n e
glavne s ku p štin e budi u cielom ili stranom p ro m jen iti; za v a lja n o st takovoga
z a ključka, ko ji se m ora predpostavljenoj oblasti n a odobrenje pred lo žiti, treba
da bude u sjednici na jm a n je dvie trećine sv iju h članovah, te da bude za k lju č a k
a bsolutnom većinom glasovah prim ljen.
§. 36. P repirke d ru žtven ih članovah, proizlazeće iz d r u ž tv e n ih odnošajah
m eđusobno, ili članovah i odbora, riešava. obranički sud, sastojeći iz p e t čla­
novah. S va k a stra n ka bira dva obranitca, a ova č e t i r i svoga p red sjed n ik a .
A k o se nebi m ogli obranici glede izbora o s o b e predsjednika, složiti, onda se
o dlučuje žrebanjem .
RAZLAZ DRUŽTVA
§. 37. Ovo d ru žtvo će se m oći razići s a m o onda, a ko n e b i m oglo radi
prem alenoga broja članovah obstojati. D r u žtve n i im e ta k ostaje nerazdieliv.
G lavnica se m ora u ko je m dom aćem zavodu u ka m a titi, d o k se opet n o v o
d ru žtvo nesastavi, koje bi is tu s v rh u im alo, p a k na koj.e m ora ista glavnica
preći.
N o v o na ovih načelih ustrojeno dru žtvo , m ora se ob ve za ti, usta n o ve
ovoga paragrafa (§. 37.) u svoja pravila nepro m ie n je n o u v r s titi.
§. 38. D ok se novo d ru žtvo neustroji, podu p ira ti će se od ka m a ta h uložene
glavnice bolestni ob rtn ič ki radnici. K o m u će se up ra va te g lavnice p o vje riti,
odlučiti će d ru žtvo u sjednici ra zsta n a k odlučujućoj. G lede k n již n ic e i in ih
stvar&h d r u ž tv u pripadajućih, pridržava, si pravo d ru žtvo dalnjega razpoloženja.
§. 39. D ružtvo si p ridržaje pravo u te m e ljiti d o zvo lo m z e m a ljs k e oblasti
n em oćnićku zakladu.
§. 40. S je d ište d ru žtva je s t glavni z e m a ljs k i grad Z a g r e b .
§. 41. P olitička oblast vrši svoje p ravo na d zira n ja u sm islu obstojećih
zakonah, po jed n o m sv o m p o vje re n iku , k o ji je v la s ta n u gla vn e i m jese čn e
sku p štin e dolaziti, izved e n je d r u š tv e n im p ra vilim a p ro tiv eć ih se za klju ča k a h
o bustaviti i u k in u ti, p a k u slučaju potrebe sjed n icu d ig n u ti i d o tičn u sku p š tin u
razpustiti.
U Z agrebu, 28. veljače 1874
S tje p a n Oračić v. r.
D ra g u tin K a le v. r.
Br. 4443. Per° V° đa
p r e d s to jn ik
1965.
P redstojeća izp ra vljen a pravila »obrtničko-radničkoga d r u ž tv a u Z a g reb u «
o vim se odobravaju.
y
K ralj, zem a ljska vlada, odjel za u n u ta rn je poslove
U Z agrebu, 29. tra v n ja 1874.
(M. P.)
Z a bana:
Zivković v.
r.
P O SL O V N IK Z A SK U P ŠT IN E
§. 1. S k u p štin e sazivaju se po §§. 31— 34 dru žtven ih pravilah. S va k o m u
pozivu dodaje se i dn ev n i red.
§. 2. P redstojnik ili u njegovoj odsutnosti z a m jen ik m u, otvara i za k lju ­
čuje sjednice i skupštine; pazi, da se po poslovniku vodi razprava, podieljuje
rieč, sta vlja pitanja za glasovanje, te obznanjuje posljedak istih. U skupštinah
gleda na red, te u slučaju ka k o ve sm e tn je im ade pravo sjednicu p rek in u ti ili
razpustiti.
§. 3. Perovođe vode sjed n ičk e zapisnike; sastavljaju sve za klju čk e i odpra vk e, ako se isti nebi posebnom u odboru na sastavljanje predali; vode listinu
glasovanja, bilježe predloge d r u žtven ih članovah i redom ice im ena onih, koji
rieč traže.
§. 4. A k o sku p štin a za ko j razpravni p red m et izabere poseban odbor, onda
im a isti posljedak svoga djelovanja u p otanjem izvješću sastaviti, te po jednom
izabranom članu u prvo j sliedećoj sku p štin i podastrieti; isto izvješće im a se
u p ra vlja ju ćem u odboru osam danah prije sku p štin e predati.
§. 5. P osije otvorenja sjednice čita se zapisnik posljednje sjednice i p ri­
ja v lju ju se slučajno izpuštene p rim jetb e, te posije naknadnoga čitanja izpušten ih sta va ka h p o tvrđ u je valjanost istih predstojnik.
§. 6. O svakoj d ru štven o j sku p štin i ima, se zapisnik voditi, kojega podk r iep lju je p red sto jn ik i perovođa; u isto m im adu se bilježiti na razpravu nadošli
predloži sa im en o m predlagateljah kao i s h va tljiv o st sta vljen ih pitanjah na
glasovanje, napokon posljedak glasovanja i prihvaćenje zaključakah.
§. 7. S va k o m u je članu prosto predstojnika u dru štven o m poslu kao i glede
o bavljanja d r u žtven ih zaklju ča k a h interpelirati. Interpelacijam nedozvoljava se
n ika k o va debata.
§. 8. S v a k i predlagatelj m ože p rije razprave svoj predlog natrag povući.
K ad je jed n o m razprava započela, m ože doduše izja v iti, da svoj predlog natrag
uzima,, n u p red m et im a se ipak dalje razpravljati, ako ga koj drugi član uz
privo lu sku p štin e podupire.
§. 9. Z aključci se jed n o sta vn o m većinom p risu tn ih članovah prihvaćaju,
izuzam ši onoga, u §. 35. d r u žtven ih pravilah navedenoga.
§. 10. A k o o jed n o m razpravnom p red m etu više predlogah im ade, onda se
im a ponajprije najobsežniji, onda obsežni itd. u pretres uzeti.
§. 11. Na dnev n o m redu stojeći predloži nem ogu se naprosto zabaciti, nu
sku p štin a m ože posije započete razprave pogledom na u p itn i p redm et zaključiti,
da se prelazi na sliedeću točku dnevnoga reda.
§. 12. O dbije li se koj predlog sa ili bez povedene razpra.ve, onda se m ože
isti, ako se dovoljno podupire, budućoj sku p štin i iznova predložiti; odbaci li
se opetovno, n esm ije p rije tri m jeseca do razprave doći.
§. 13. O predlogu, sastojećem iz v i š e ' djelovah, im a se n a jp rije u obće
razpravljati, a za tim sliedi obširna razpra.va o pojedinih točkah; posije obće
razprave prelazi se sam o onda na glasovanje, ako im ade predlog za prelaz na
dn ev n i red ili na odgodbu ili pako na »en bloc« p rim itk u .
§. 14. P rije glasovanja m ože se u svako doba. predložiti i zaključiti. Porodi
li se kakova su m n ja o načinu glasovanja, onda se im a to p rije pretresti, a zatim
glasovanjem riešiti. Odgodi li se ko j p red m et ili se prelazi na dn ev n i red, io
nem ože više govora, biti u isto j sjednici o i$tom predm etu.
Predloži za za k lju č a k razprave im adu se od pred sto jn ika bez svakoga
podupiranja glasovanju podvrći. A k o se predlog za za klju ča k razprave prim i,
onda im a d u sam o oni govornici, ko ji su se naročito za rieč p rije konačne
razprave ubilježili, pravo govoriti, a predlagatelj im ade n a ravski konačnu rieč.
§. 16. A k o želi tko govoriti o p red m etu stojećem na dnev n o m redu, im ade
se p r ija v iti s v o jim im en o m sa d odatkom »za« ili »proti«. Govornici slušat će se
redom ice po p rija v i tim načinom , kako su ub ilje žen i naim e »za« i »proti«.
Za sva k i predm et dozvoljena je rieč govorniku tri pu ta R azja šn jen ja su
dozvoljena. P rijave se za koj p red m et p reviše govorm kah, to si ^ a b ^ u u b i l j e ženi govornici sa sva k e strane po jednoga glavnoga govornika. P osljed n ju neč
kod razprave im a predlagatelj kao i izvjestitelj.
§. 17. A k o se p red sto jn ik kod pretresiva n ja kojega p red m eta kao govornik
u razpravu u p u stiti želi, onda mora, svoje p ređstojničko m jesto z a m je n ik u u s tu ­
piti, te ga m ože tekar posije konačne riešitbe dotičnoga pred m eta izn o va zauzeti.
§. 18. K od preobširnoga razjašnjenja i dosadnoga okolišanja kojega pred ­
meta,, opom inje pred sto jn ik govornika izrekom : »na stvar«, n ep risto jn u ili
n eu m je sn u izja v u pako izreko m »na red«. O p e to v n im o p o m in ja n jem m oze se
govorniku u zkra titi rieč. S v a k i član m ože iz r e k u »na stvar« ili »na red« proti
govorniku uztražiti. Č uje li se k lik proti g o vo rn iku »neka o d stu p i«, im ade to
p redstojnik odm ah glasovanjem riešiti; n u govornik m ože z a h tie v a ti 5 časovah
za razvijanje s v o j e g a m nienja; u p r o tiv n o m slučaju m ože p ro ti n ep ra v il­
n om u po stu p ku prosvjed uložiti, ko j se u z a p isn ik u v r s titi m ora.
PR O PIS ZA B O LESTN IK E
§. 1. U slučaju da koj član oboli, m ora to s m jesta određenom u p u nom oć­
n ik u prijaviti.
Ta se prijava čini bolestničkom ceduljom , k o ju im a dotični d ru žtven i
liečnik izpuniti. B olestnička podpora računat će se od d a n a p r i j a v e . A ko
se ta prijava prije podne učini, onda, se sm atra p r ija v n i dan kao p r v i dan
bolesti. U slučaju da se isto m posije podne učini, onda se računa podpora od
b u d u ć e g a dana.
§. 2. Podpora se dozvoljava, ako je 56 danah m in u lo od dana, pristupa
k d ru žtvu i liečničkoga pregledanja (§. 6. pravilah); a ako se je pregledanje
liečničko prije dogodilo, nego je ik o ji m jese čn i p rinosak uplaćen, d o zvoljava se
podpora posije 56 m in u lih danah, od dana u p la tka prvoga m jesečnoga prineska.
§. 3. D ružtveni liečnik je $ užan bolestnoga člana p regledati i liečiti, i iz ­
p u n iti m u za pod ieljen je podpore p o treb itu po tvrd n icu , je r će se sam o od
prijavnoga dana podpora davati.
§. 4. S v a k i član, koj im ade pravo na podporu, dobiva, is tu u d r u ž tv e n ih
prostorijah na opredieljene dane u z predočenje bolestn ičke cedulje, d r u ž tv e n im
liečnikom izp u n je n e i podpisane, kao što i d r u ž tv e n e p ristupnice.
B o lestn ik se im a nadalje svakoga tjed n a p o tvrd n ico m od liečnika izkazati,
da, još n ije za radnju sposoban, je r će m u se jedino u slje d ove p o tvrd n ice p o d ­
pora pružati.
U slučaju sm rti ,ima se također od d ru žtven o g a liečn ik a po tvrd n ica donieti.
§. 5. Bolestnici, ko jim je izlaz prost, m o ra ju p ism e n u od d ru žtvenoga
liečnika podpisanu dozvolu im ati, koja se svakoga tje d n a o b n o viti im a. Z lopo­
rabe ove dozvole im a ju uzkra č en je podpore posljedicom .
A k o bolest dozvoljava, im a d u 'b o le stn ic i u od d ru žtven o g a liečn ik a opre­
dieljene propisne sate k n je m u dolaziti; ako se bolest ogorči, i izla za k nedopušta, im a se to liečniku odm ah prija viti.
• 4.
B olestnici, ko ji se naredbam liečnika n ep o k o ra va ju , d o b iva ju od
istoga oštri ukor, a ako i nadalje za njegove na red b e n em a re, m o že im se na
predlog h eč m ko v podpora u zteg n u ti, n u p rije će se p r eslu ša ti m n ie n je kojeg
drugog, a ako nuždno, i trećeg liečnika.
innv t n 7r ^ la<novi’ ko^ se bolestnim p rijave, a po n a zoru dru žtven o g a liečnika
ip a k za rad sposobni jesu, neim ajU prava na podporu.
s n r a J n d v i ^ H n ^ l - 0* 0-^!:1 Čl“n l eli u bolnicu ići> ™ ora m u d r u ž tv e n i liečnik
vre d sta v iti i
iz^ ? a « bolm ce m ora se d r u ž tv e n o m u d ie č n ik u osobno
n ^ mu iZpitati d a ti* je r s a m ° u z ta k ° v u izp ita n u
2 S S T & l a z p? r i T ^ f " ^ r a v S ,atku' smat™
70
ka°
*
§. 10. B olestnička podpora, izplaćiva se sam o s va k e subote od 8—9 satih.
na večer i ned je ljo m od 11— 12 satih p rije podne.
§. 11. U svih in ih slučajevih, ko ji n isu o vdje navedeni, razpravlja i odlu­
ču je odbor.
OBCl POSLOVNIK
§. 1. S v a k i član, čim stu p i u d r u ž tv e n u prostoriju, im ade svoju pristupnicu
pokazati. N ečlanovi m ogu sam o sa p ra vim članom ulaziti, ili ako koga traže,
treba da se obrate na porednika (Ordner).
§. 2. U m oljava se sva k i član, da u zb u d e vried a n družtva* za pristojno
ponašanje kao i čuvanje družtvenoga poku ć tva i ostalih stvari.
§. 3. U in teresu d ru žtva kao i svakoga pojedinoga čla,na preporuča se,
podučavanja i p redavanja točno polaziti.
§. 4. U čevno doba opredieljuje odbor, n u im ade se p rije započeta tečaja
sa članovi, ko ji se p rijaviše za ko j u čevni tečaj, sporazum jeti o najsgodnijem
vrem enu.
§. 5. U d ru štven o j prostoriji nalazi se »upitni kovčežić«, u koga se svake
v r s ti pitanja sta viti mogu. P red sto jn ik otvara isti kod sva k e odborske sjednice,
te o bznanju je odboru sadržaj istih. P osije toga dogovara se odbor o unišavših
p ita n jih ili ka k o vih obaviestih.
§. 6. U nišavša p ita n ja kroz »upitni kovčežić«, koja su odborovim m n ien je m
pronađena n eprikladnim i, im a d u se ip a k sku p štin i pročitati, n u u slučaju, ako
pitalac svakako odgovor uzželi, m ože opetovano sv o jim podpisom isto u »upitni
kovčežić« baciti.
§. 7. K od osebnih d ru žtv e n ih s k u p štin a h p r is u s tv u ju sam o članovi; kod
ulaza p rinužden je sva k i član p ristu p n ic u pokazati, pa m a u obće poznat bio.
N e č l a n o v o m m ože se sam o osobitom pozivnicom pristu p dozvoliti.
§. 8. N ijedan član n esm ije svo ju pristu p n ic u drugom e u stu p iti ili uza jm iti,
kod ta ko v ih slučajevah oduzeti će se ista. V la stn ik u p o vra titi će se pristupnica
te k onda, kada položi na n o vu upisninu.
§. 9. Z a pripom oć odbora i za u zd rža va n je reda u d ru žtven ih prostorijah
kao i u sku p štin a h biraju se u sva k o j m jesečnoj sk u p štin i porednici. Broj istih
sastoji se po veličini d ru žtven ih članovah. Porednici d o bivaju posebne naloge,
k o je m oraju točno obavljati.
»RADNIČKI PRIJATELJ«, ORGAN ZAGREBAČKOG RADNIČKOG
DRUŠTVA PRETEČA RADNIČKE ŠTAMPE
»Radnički prijatelj« je prvi radnički List u Hrvatskoj. Prije nego
što su zagrebački socijalisti počeli izdavanjem »Radničkog prijatelja«,
koji je, ustvari, odmah postao neslužben list Radničkog društva, po­
stojala su dva pokušaja pokretanja radničkog lista u Zagrebu. Oba
pokušaja bila su vezana za rad i aktivnost društva tipografskih
radnika.
Kad je 1869. g. došlo do akcije tipografskih radnika radi pove­
ćanja plaća i izmjene postojećeg tarifnog cjenika, pokrenuo je tipograf
Franjo Topolšćak »Glasnik«, organ zagrebačkih knjigotiskara. List je
izlazio u jednom primjerku i bio je pisan rukom. Prvi je broj izašao
16. IX. 1869. g. Članci su u listu bili bez potpisa, a ni urednik lista
nije bio označen. Međutim, prema1nekim izvorima, »Glasnik« je ure­
đivao njegov osnivač F. Topolšćak. »Glasnik« se čitao na sastancima
71
grafičkih radnika. Raspačavanje i primanje dopisa vršilo se samo
preko poste restante. Sadržaj »Glasnika«, koji je izašao u svega neko­
liko brojeva, svodio se na crtanje prilika tipografskih radnika u Za­
grebu i na opravdanost borbe, koja se povela za izmjenu cjenika.
List je izazvao živ interes među zagrebačkim tipografima i pobudio
želju, da se pristupi izdavanju jednog javnog glasila zagrebačkih
radnika.Tek kad su potvrđena pravila Hrvatskog tipografskog društva,
4. srpnja 1870. g., poslije godinu dana rada društva pokušao je Dra­
gutin Kale pokrenuti »Tipografski vjesnik« kao organ tipografa.
Trebalo je da list izlazi dvaput mjesečno na hrvatskom i njemačkom
jeziku. U to su se vrijeme grafički radnici nalazili pred akcijom, koja
je trebala poboljšati tarifni cjenik iz 1869. g. Pokretanjem lista tre­
balo je pomoći tu akciju, jer su tipografski radnici bili svijesni da
će u slučaju tarifnog pokreta imati protiv sebe sva štamparska podu­
zeća. Kad je list već bio odštampan, policija ga je zabranila prije nego
što se mogao raspačati.
»RADNIČKI PRIJATELJ« I NJEGOVI POKRETAČI
Govoreći o »Radničkom prijatelju« i njegovim pokretačima,
Korać je u svega nekoliko riječi napisao o njima ovo:
»N esoeijalistička s tr u ja u p o k re tu tak o đ e r je ra d ila . T ip o g ra f D ra g u tin
Lihl, k asn iji p rv i ra v n a te lj zagrebačke O kružne blag a jn e , tak o je p o k re n u o p rv i
opći h rv a ts k i ra d n ič k i list. Zvao se » R a d n i č k i p r i j a t e l j « , a izlazio je u
h rv a tsk o m i njem ačkom je z ik u m ješano. No za k ra tk o v rije m e je m o rao p re ­
stati d a izlazi, je r n ije n ašao odziva m eđu radnicim a«.94
Na drugom mjestu, to jest u III. knjizi njegove »Povijesti« infor­
mira čitaoca o »Radničkom prijatelju« ovim riječima:
»Radeći n a rad n ičk o m p o k re tu K a h le je p o k re n u o p rv i opći ra d n ič k i list
u H rv atsk o j. 4. X. 1874. izašao je p rv i broj lista »R adnički p rija te lj« , k o ji je
izlazio svakih 14 d a n a pola n a hrv a tsk o m , a p o la n a njem ač k o m jeziku. P o red
K a h le a sarađ iv ao je n a ovom listu d d ru g i tip o g raf D rag u tin L ihl, k o ji je ta k o ­
đ e r bio čovjek shv ać an ja sličnog K ahleu. »R adnički p rija te lj« m o rao je p re s ta ti
izlaziti, je r n ije našao odziva m eđ u ra dnicim a.«99
, Ne ulazeći u to da li je »Radnički prijatelj« pokrenuo Dragutin
Lihl, kako to Korać tvrdi u prvoj knjizi svoje »Povijesti«, ili ga je
pokrenuo Kale, kako to Korać tvrdi u trećoj knjizi svoje »Povijesti«,
mi želimo samo podvući, da je ocjena Korača o nesocijalističkom
karakteru lista i nesocijalističkoj struji tadašnjeg pokreta proizvoljna.
Da li su Kale i Lihl bili predstavnici nesocijalističke struje tadašnjeg
M V. K orać: »Povijest«, knj'igai I., s tr . 106.
85 V. K orać: »Povijest«,! knjtlga II I ., s tr , 94.
72
radničkog pokreta i kakvih su oni bili shvaćanja, jer je Lihl, po Koraću, bio sličnog shvaćanja Kale-u, Korać na to odgovara ovako:
»K ahle-u nisu bile nepoznate socijalističke m isli i teorije, ali on je sasvim
dobro procjenio p rilik e, u kojim a se im ao radnički p o k re t priđizati, p a se
čuvao da p o k re tu d a d e politički pravac. Osim toga, čini se, da je i sam bio
racionalista i druževan čovjek, pa je tako tak a v k a ra k te r dao čitavom ra d n i­
čkom p okretu u prilikam a, k o je su baš ta k a v radnički p o k re t om ogućavale.
K ad se k asn ije ovaj p rv i radnički p o k re t razbio n a p a trio tsk i i socijalistički,
priključio se K ahle potonjem .«38
Tako je u nekoliko riječi data ocjena pionira socijalističke misli
i prvog organizatora početka radničkog pokreta u Hrvatskoj. Naravno
da se s tom ocjenom ne možemo složiti, kako zbog onog što smo već
iznijeli u prethodnom članku, tako i zbog materijala, kojim smo se
koristili u ovom. Prije svega, postavlja se pitanje što je to politički
pokret radničke klase. Marks na to u pismu Friedrichu Bolte-u 22.
studenog 1871. g. kaže:
»Politički pokret radničke klase ima, razumije se samo po sebi,
kao konačni cilj da osvoji za sebe političku vlast, a ža to je, naravno,
potrebna prethodna organizacija radničke klase, koja je dostigla
izvjestan stepen razvitka i izrasta iz same njene ekonomske borbe.
Ali, s druge strane, svaki pokret u kome radnička klasa istupa
kao klasa protiv vladajućih klasa i pokušava da ih pobijedi pomoću
»pritiska spolja« — jeste »politički pokret«. Tako je, na primjer, po­
kušaj da se pojedini kapitalisti primoraju da u pojedinoj fabrici ili
čak putem štrajka i t. d., u pojedinoj industrijskoj grani ograniče
radno vrijeme, čisto ekonomski pokret; naprotiv, pokret s ciljem da
se izvojuje z a k o n o osmosatnom radnom danu i t. d. je p o l i ­
t i č k i pokret. I na taj način, iz pojedinačnih, ekonomskih pokreta
radnika izrasta svuda p o l i t i č k i pokret, t. j. pokret k l a s e koja
nastoji da svoje interese sprovede u općem obliku, t. j. obliku koji
ima prinudnu snagu za čitavo društvo. Ako svi pokreti imaju kao
svoju pretpostavku izvjesnu »prethodnu organizaciju«, to su oni,
s druge strane isto toliko i sredstvo za razvijanje ove organizacije.
Gdje radnička klasa još nije dovoljno razvila svoju organizaciju
da bi započela odlučan pohod protiv kolektivne vlasti, t. j. političke
vlasti vladajućih klasa, nju tamo treba u svakom slučaju pripremati
za to pomoću stalne agitacije protiv te vlasti, pomoću neprijateljskog
stava prema politici vladajućih klasa. U protivnom slučaju, radnička
klasa će ostati igračka u njihovim rukama . . . «37
Kad je riječ o aktivnosti zagrebačkih socijalista, koju oni razvi­
jaju preko društva grafičara i Zagrebačkog radničkog društva, preko
»Radničkog prijatelja«, onda se zapravo radi o pripremama pomoću
agitacije protiv vlasti i vladajućih klasa, jer radnička klasa još nije
sa V. K orać: »Povijest«, k n jig a m . , str. 93—94.
37 P rv a Intem aolonala, R ad — Beograd. 1962., str. 166.
73
bila razvila dovoljno avoju organizaciju. Ona
je°vlća z
S
g
a
«
o
su isticanjem takvih
resima čitave kapitalističke klase, da s u m davali_prve: po!htake
lekcije o uvjetima njihova života i različitog položaja, koji radnici
imaju prema posjedničkim i vladajućim klasama kao i uvjetima njih^vi oslobođavanja. Nema sumnje da je taj^ njihov rad pridonosio
duhovnom odvajanju radnika od ostalog građanstva, da ih je gurao
p p II
i r m
im 7A POi'Kt' HMMvmiA ŠTAUŠA I
m
m
i
DlilZTVEXOf.A ŽIVOTA,
DER 4R B E I T E R F R E T O .
mm m bi:umo »is iM r.n m w s m w e b i m m vi;s£i\aB£vv
na to da u odnosu na tadašnje buržoaske partije istupaju s vlastitim
političkim zahtjevima. Bez obzira na to što proletarijata u Hrvatskoj
u pravom smislu i nema, on se tek počeo formirati, njihova je zasluga
i ta, što su ga i takvog kakav je bio odmah vezivali za one ideje, koje
su za vrijeme I. Internacionale dominirale svijetom, što su prve svoje
organizacije odgajali na principima međunarodne solidarnosti, što su
ih duhovno vezivali za međunarodni proletarijat, koji je već tada na
svjetskoj pozornici postao aktivni učesnik i graditelj historije.
»Radnički prijatelj«, koji je bio odobren pod uvjetom da se ne
bavi političkim i religioznim pitanjima, kao što se time po odobrenim
statutima nije smjelo baviti ni Zagrebačko radničko društvo, kaže za
sebe da je list za »pouku radničkog stališa i širenja društvenoga
života«. Drugim riječima, da je list koji poučava, koji uči, pokazuje
put i vodi radničku klasu Hrvatske i propagira njenu društvenu
aktivnost. S obzirom na tadašnje prilike ne može se reći da taj zada­
tak »Radnički prijatelj« nije vršio. Poučavati radnike i vršiti među
njima društven život bio je, međutim, vrlo vješto postavljen najširi
program, koji se tada mogao jednom listu postaviti. Zbog toga »Rad­
74
nički prijatelj« posvećuje svoje stranice najraznovrsnijim političkim
i društvenim pitanjima iz tadašnjeg života radnika. List je učio rad­
nike i upućivao ih kako da gledaju radničkim #očima na pojedina
pitanja, kakve klasne zahtjeve da postavljaju, ali je on bio i mobilizator zagrebačkih radnika na razne političko-društvene akcije, bio je
organ Radničkog društva i tumač njegove aktivnosti. U svakom slu­
čaju, list ima socijal-demokratski karakter, politički je obojen i ni u
čemu ne predstavlja nesocijalističku struju u radničkom pokretu,
već naprotiv socijalističku struju. Zašto je list osnovan, koji su mu
zadaci — rekli su njegovi osnivači.
G U kS JLO m i o * LAVE NS
0 * « 4 3 f Đ88
a
s T&ŠLAVTSCHKN
r a d n ič k o g a
s t a l iš a
.
A lB tlf E M T A M lp
»RADNIČKI PRIJATELJ« POSTAJE GLASILO
JUGOSLAVENSKOG RADNIČKOG STALlSA
Na prvoj općoj radničkoj skupštini, prvoj u Hrvatskoj, koja je
održana 21. veljače 1875. god. u prostorijama gradske Pivovare, izgla­
sana je rezolucija, kojom se »Radnički prijatelj« i oficijelno progla­
šava za organ »Radničkog društva«. Na skupštini se u drugoj točci
dnevnog reda govorilo o »uplivu štampe na razvitak radničkog po­
kreta«. Iz zapisnika s te skupštine, koji je objavljen u 9. broju
»Radničkog prijatelja« od 28. II. 1875. god., vidi se da je: »Krojač
Matija Cimaš preporučio hrvatskim govorom u Zagrebu izlazeći list
»Radnički Prijatelj« i pozvao radnike, da se o razširenju lista postaraju, te da ga što predplatom, što prinosima podupru.« Zatim: »Sla­
gar Ljudevit Krone predočuje njemačkim govorom svrhe, koje
štampa uobće postizavati imade; navada primjere iz povjestnice, kako
se štampa sve više i više razvila, i kako se sada više putah zlo upo75
triebljava; kako je došla sasvim u vlast posjedničkoga stališa, kojemu
samo za njegove interese služi. Nu ne samo, da posjednički stališ
štampu za svoje svrjie upotrebljuje, nego to i države čine, podupirući
njeke listove koji su uvjek pripravni vladina djela odobravati i na­
rodu kao spasonosna označivati. To isto radi i hrvatska vlada, kojoj
je sabor 10.000 for. na razpoloženje stavio, te koja tu svotu za javne
listove upotrebljuje, kako to dokazuje saborski govor karlovačkoga
zastupnika dra. M. Makanca. Takova štampa ne može nikada za boljak
radnikah svoj možni glas podići. — Označuje potrebu radničke štam­
pe, dotično neodvisnog radničkoga lista, koji jedino za napredak
radničkoga stališa djelovati imade, koji ga upoznavati mora sa svrham
pokreta radničkoga, koji ga upozoriti imade na pogibelji što mu priete
i na sredstva, koja upotriebiti mora, da si steče pripadajući mu položaj
u društvenom životu i da si popravi svoje materijalno stanje. (Živio!)
Krojač George Wenge (njem. jezikom) navada primjere, koji
dokazuju podkupljivost štampe, izrazujuć štovanje svoje svimi iznimkami. Govori ob Ofenheimovoj parnici i o postupanju bečkih javnih
listovah prama istoj; spominje slučaj boršod-miškolcskoga družtva za
ženitbenu opremu djevojakah i postupak štampe, koja je dobr otvor nost ovoga družtva u zviezde kovala, nu napokon da je sljeparija na
svjet izišla, pošto su dotični upravitelji pozatvarani, i pošto se je našao
manjak od po prilici 8 milijunah for. Uzvišenim glasom priznaje,
da je istina postupak države hvale vriedan, koja je u trag ušla
sljeparskom postupanju družtva ovoga i koja je u tamnicu zatvorila
njekoje upravitelje — ali zato ipak da ovim postupkom nije siroma­
šnom prevarenom puku pomoženo, jer svoje od ustijuh si prištedene
novce ne će nikada više natrag dobiti. Što se pako toga tiče, da vlada
na razpoloženju imade poveće svote — kao što je predgovornik na­
veo — to nalazi govornik sasvim naravnim, jer i vlada mora imati
sredstvah, kojimi može svoje nazore svietu priobćiti, te'štam pu za
svoje svrhe upotrebljavati, a ove svrhe mogu i dobre svrhe biti.
(Živio!) — Upušta se u dokazivanje, kako je radničkom stališu po­
treban jedan neodvisan tumač njegova mnienja, koji istinitim i neu­
strašivim glasom, zastupa interese radničkoga stališa, jer ostala štam­
pa se nalazi u rukuh kapitala i tako jedino za boljak i u interesu
kapitala raditi može. Pošto su pako interesi kapitala protivni intere­
som radnikah to je i kapitalistička štampa protivna radničkoj, te
nemože radnički stališ unapređivati. Potrebno je dakle, da si radnici
vlastitom silom ono glasilo uzdrže, što ga je mala hrpica radnikah
pod imenom »Radnički Prijatelj« ovdje u Zagrebu ustrojila, i da
nastoje o kriepkoj podpori istoga lista, jer je jedini list u Hrvatskoj,
koji radničke interese zastupa. (Dugotrajno Živio!)
Krojač Mijo Strašćak skupivši sva dosada po govornicih izražena
mnienja, predloži slieđeću rezoluciju:
»Radnici, sakupljeni na obćoj radn. skupštini dne 21. veljače
1875. u gradskoj pivari, očituju ovim, da su podpuno zadovoljni sa
76
pravcem lista »Radnički Prijatelj«, te ga prihvaćaju glasilom hrvat­
skih radnikah« . . . «
Dakle, »Radnički prijatelj« je od posjedničkih klasa države i
vlade nezavisan list, koji radi jedino za napredak radničke klase;
upoznaje radničku klasu s ciljevima i zadacima radničkog pokreta;
upozorava radničku klasu na njene neprijatelje i na sredstva, koja
mora upotrebi ti da bi izvoj evala pripadajući položaj u društvu i po­
pravila svoje materijalno stanje. »Radnički prijatelj« treba da bude
tumač mišljenja radničke klase i da neustrašivim glasom brani njene
interese. »Radnički prijatelj« je jedini list u Hrvatskoj, koji zastupa
radničke interese. Sva ostala štampa u rukama je kapitala i radi za
interese kapitalističke klase, koji su suprotni interesima radničke
klase, štampa u rukama kapitala ne može raditi za bolji život radnika.
Eto, tako su govorili prvi socijalisti Hrvatske. Naravno da njihove
misli odišu više marksistički, a ne racionalističko-romantičarski. To
nije racionalističko-romantičarska propaganda, već prva socijalistička
propaganda, koju mi u Hrvatskoj, sjećajući se tih vremena, možemo
samo pozdraviti, a ne umanjivati njeno značenje. Od neobične je
važnosti za historičara i to da je socijalistički pravac lista prihvatilo
300 zagrebačkih radnika, koji su prisustvovali skupštini.
Poslije skupštine »Radnički prijatelj« je pisao:
»Obća ra d n ič k a skiuipština od 21. veljač e o. g. pro g lasila je jednoglasnim
za ključkom »R adničkoga p rija te lja «
glasilom
jugoslavenskoga
r a d n i č k o g a s t a l i š a te je rezolucijom očitovala, d a sm a tra dužnošću
svakoga ra d n ik a , d a se zauzm e za čim obsežnije ra zširiv an je lista i d a m u čim
v iše p re d p la tn ik a p rib a v iti teži i tim e o b stan ak njegov osigura.
O bzirom na ovaj za k lju č ak pozivam o ovim sv u braću n ašu ra d n ik e i p ri­
ja te lje naše, k ojim n a p re d a k radničkoga s tališa is tin s k i n a src u leži, da se što
m nogobrojni je p re d b ro je n a »R adnički p rijatelj« i da m u čim više p re d p la tn ik a h
p ribave. Sam o obilnom podporom , sam o m nogobrojnom p re d b ro jk o m b iti će
m oguće »R adničkoga p rijatelja« i n a d a lje uzdržati. »Radnički p rijatelj« b it će
kao dosada bedem om p re m a sv ak o v rstn im n a s rta je m na ra d n ič k i stališ od
s tra n e p ro tiv n ik ah n jegovih; on će najčastnijd ovaj stališ svakom prilikom
b ra n iti i s av jeto v a ti ga u odlučnih časovih, k ad m u v aljalo b u d e svoja p ra v a
čuvati. R adnički će » P rijatelj« po d u ča v ati svoje čitaoce u spoznanju vlastitoga
položaja, j e r sam o s p o z n a n j e m isto g a doći će do uviđenja, da im v alja
udruživati s e t e sjed in jen im sila m a s tu p iti n a b o jište za postignuće j e d n o p r a v n o s t i , s l o b o d e i b r a t s t v a . »R adnički p rijatelj« p o k az iv at će
ra dnikom stazu, k o ju sljeditd im adu, ako im je stalo do oslobođenja n jihova
izpod jarm a , u k o ji s u ih skučali n e p rav ed n i d ru ž tv e n i odnošaji. U »R adničkom
p rijatelju « b iti će svagda m je sta že lja m i tu žb a m ra d n ik a h ; on će na jav n o st
iznieti svako nečovječije p o s tu p a n je gospodarah p re m a radnikom , te će na
ja v n u odgovornost pozvati svakoga, k o ji to n ep rav ed n im i surovim postupkom
n a p ra m a ra d n ik u zasluži. Ali »R adnički p rija te lj« će i o n e r a d n i k e ko riti,
koji b i svom u stališu s ra m o tu p ra v ili i k o ji bd siro m a šn iju svoju b raću
p re zira li.« 88
Ostaje jedino nerazjašnjeno otkud je »Radnički prijatelj« postao
»glasilom jugoslavenskoga radničkog stališa«.
88 »Radnički prijatelj« br. 14 od 4. HV. 1876.
77
Srbija je šezdesetih do osamdesetih godina igrala znatnu ulogu
ne samo na Balkanu nego i prema Hrvatskoj. Poznate su iz tog vre­
mena nade Strossmayera, Račkog i drugih i veza preko Draskovica
i t. d.
Vrijeme između I860.—1880. bilo je obilježeno daljnjim proce­
som formiranja hrvatske i srpske nacije u hrvatskim krajevima.
Ilirski period, u kojem je plemstvo igralo znatnu ulogu u procesu
razvitka hrvatskog naroda, otišao je u nepovrat. Klase građanskog
društva imaju isključivu ulogu u tom procesu. Kapitalistički razvitak
proširen je kao i svuda, pojačanim i olakšanim saobraćajnim vezama,
pojačanim trgovačkim prometom, pojačanim političkim i kulturnim
vezama. Sve to pridonosi okupljanju čitave nacije oko jednog centra,
u ovom slučaju oko Zagreba. Taj je proces bio moguć samo utoliko
ukoliko su pojedini narodni slojevi u ujedinjenju i oslobođenju čitave
nacije vidjeli garanciju i uvjet za ostvarenje svojih vlastitih socijalnih
težnji. Prirodno je da je već u ovoj fazi građanstvo i malograđanstvo
vidjelo u svom okupljanju oko jednog političkog i ekonomskog centra
taj uvjet. Zato su njihovi politički zahtjevi bili: širi jedinstveni naci­
onalni teritorij kao tržište rezervirano za vlastitu trgovinu i indu­
striju, samostalna vlada, politička garancija, koja će osiguravati takvo
stanje i t. d. Zato se u ovom periodu proces nacionalnog povezivanja
proteže u prvom redu na te slojeve, dok su šire mase radnika i se­
ljaštva samo posredno i djelomično bile njime obuhvaćane.
Zato, dok su se ranije, naročito u građanskim krugovima, razlike
između Hrvata i Srba osjećale vrlo malo, a o nekom nacionalnom
antagonizmu ne može se uopće govoriti, dotle se u ovom periodu
počinje razvijati sukob između hrvatskog i srpskog građanstva, od­
nosno između određenih njihovih dijelova. Polazeći od toga, možda su
zagrebački socijalisti, ističući jugoslavenski karakter radničke klase
htjeli očuvati njeno jedinstvo u odnosu na podvojenost hrvatskih i
srpskih građanskih partija i buržoazije.
Konačno, u to je vrijeme bilo aktuelno ujedinjenje hrvatskih
zemalja, koje su se nalazile dijelom pod zemaljskom vladom u Hrvat­
skoj, dijelom pod Austrijom i Mađarskom '(Dalmacija, Istra, Rijeka,
Vojna krajina). Međutim, u masama, koje su vrlo malo učestvovale
u političkom i kulturnom životu, bile su još vrlo jake razne pokra­
jinske tradicije, pokrajinski nazivi (Sokac, Rac, Slovinac i t. d.), koji
su tek postepeno bili potiskivani od šire nacionalne svijesti imena.
Naziv jugoslavenska radnička klasa, bio je, prema tome, naziv šireg
značenja, koji može obuhvatiti sve radne ljude ne samo iz Hrvatske,
Slavonije, Dalmacije, Istre, Rijeke, Krajine već i Bosance i Herce­
govce, gdje će uskoro buknuti ustanak protiv Turaka i turskog zu­
luma, zatim Vojvodane, s kojima zagrebački socijalisti održavaju
čvrste odnose, i t. d. Vjerojatno je zagrebačka grupa socijalista uzela
u zadatak da prodire u sve te krajeve, pa je u tom slučaju takav
naziv imao svoje političke svrhe.
78
Nije, međutim, isključeno, već je i vjerojatno, da su zagrebački
socijalisti usvojili ranije ideje iz programa Narodne liberalne stranke
o stvaranju jedne unije Južnih Slavena u okviru austrougarske mo­
narhije, u kojoj bi Hrvatska bila jedna samostalna jedinica. Zbog toga
je Narodna liberalna stranka od svih drugih najjače naglašavala po­
trebu uske suradnje slavenskih, a naročito južnoslavenskih naroda.
Njeni vođe Strossmayer i Rački čak su isticali shvaćanje o potpunom
narodnom jedinstvu Južnih Slavena, pričem su ipak u Zagrebu vidjeli
njihov prirodni politički, ekonomski i kulturni centar. Možda bi se,
ako.su zagrebački socijalisti usvojili takvu koncepciju jugoslavenstva,
najlakše shvatio razlog za jugoslavenski smjer lista.
»RADNIČKI PRIJATELJ« I NJEGOVI ClTAOCI
Postavlja se pitanje, tko je čitao list »Radnički prijatelj«, koji je
bio pozvan da tumači želje i težnje svojih čitalaca?
Treba napomenuti da kvalificiranim radnicima Zagreba, kao što
je to bio slučaj i u drugim zemljama, pripada vodstvo u borbi za
uzdizanje radničke klase. Ovaj sloj radnika odvaja se od sloja viso­
kokvalificiranih poslovođa i specijalista,-koji je zbog toga povlašten
kako u pitanju plaće, tako i po svom radnom i društvenom položaju.
Ali se on isto tako razlikuje od nekvalificiranih radnika, kojih je ot­
porna snaga prema kapitalu bila mala, naročito u prvim počecima
stvaranja radničkog pokreta. Taj sloj kvalificiranih radnika bio je u
ono vrijeme izvor regrutiranja socijalne demokracije. To je bio slu­
čaj i u Zagrebu. Zagrebački su se socijalisti morali boriti u širenju
socijalističkih ideja i organiziranju radnika u radničko društvo, s je­
dne strane protiv tadašnjih »radničkih aristokrata«, i s druge strane
protiv neznanja, u kojem se nalazilo nekvalificirano radništvo i mladi
pomoćnici, koji su bili u više slučajeva i nepismeni. Da bi čitalac
vidio kako je, na pr., zagrebačka radnička aristokracija primila list
»Radnički prijatelj« i da bi vidio položaj tadašnjih mladih pomoćnika,
donosimo o tome prikaz »Radničkog prijatelja«, koji je on objavio u
svom 2. broju od 11. X. 1874. g. Evo toga prikaza:
»Kako se osobno osvjedočiti, p rim lje n je »Radnički p rijatelj« u zagrebačkih
ra d n ič k ih krugovih v rlo povoljno. T a n ije ni čudo, treb a li smo odavna već
tak o v a p rija te lja , koji n as u p u ću je u d ružtvenih stvarih, izvješćuje o dogodajih
u radničkom životu, — o kojih n aša tak o zvana lib era ln a štam pa n iti nespom inje, — te neu stra šiv o n aše in tere se zastupa. P a baš kod nas u H rvatskoj
im ati će obilno p rilik e podučavati o dru žtv en ih stv arih nieznaliae, koji neim aše
dosele prilike, upu ćiv a ti se nužnosti sjed in jen ja, moći će u v jera v ati o golemoj
ne p ra v d i i griešnoj b lu d n ji one ra d n ik e , koji se za »što više« drže, — a takovih
im a u nas žalibože još dosta. P ogledajm o sam o u radionice takovih slučajem
odlikovanih ra d n ik a h , k o ji seb e više p u ta i sam i m eđu in teligentne ra d n ik e
b ro je — ako baš svi i n isu — p a ćem o v idjeti, d a baš ovi n a d ri-m u d rija ši m isle,
da jim n jih o v a ljepša h aljin a, njihovi pom odni m anšeti te njihov cilinder pravo
79
d aju , d a se m eđu n ješto »višjega« broje. T ak v e k u k av ic e od ra d n ik a h P r ^ i r u
sve, što od ra dničkoga s tališa dolazi, p re z iru družtvo, p re z iru
sudruga, ako m a n je fin iju odjeću nosi, nego li oni. N edjeljom ili M agdanom
možeš ih v id jeti ulicom gore do lje šetati, sm otku u rupi, a ru k u u ru k a v ic i a
la glace, gospodične cvikerom m otreći, m ješajući se m ed u lju d e dru g o g a kojega
stališa, sam o ne radničkoga, je r m u je baš ra d n ič k i — vlastita — stalis om razio.
O d takovih sam o ,sam čuo p ro ric a ti b ližnju s m rt »Rad. P rija te lja « , od ta k v ih
sam čuo grditi lis t i s u r a d n ik e ... A li dao bi jim d o b ar s a v j e t . .. d a se p o d u ­
čav aju i b a r toliko obće izobraženosti prib av e , koliko je n u ždno nosiocu im en a:
inteligencije, — surovo po n aša n je dosadan je n jihovo p re m a s u ra d n ic i, a u lag ivaju ć e p re m a »boljem« stališu nedokazuje b aš n i n a jm a n je in telig en cije, kojom
tak o darežljivo razbacuju, te jim izpod n a jfin ije g cilin d ra sla m a p r o v i r u j e . . .
Od tih n a d ri m u d rijašah pre la zim n a neznalice. To ti je »P rijatelju« dra g i,
o p et posebna klasa ra d n ik a h , n u ip ak n isu ta k o pogibeljni, k a o om p rv i. K od
n jih je k riv o jedino neznanje, da se n e b rin e n i za d ružtvo, n i z a p o b o ljša n je
m a terija ln o g a si položaja; što više, od ovih im a ih m nogo, koji ni čita ti n eznadu,
a još m a n je se b rin e za učenje toga. N isu jad n ici to lik o kravi sam i, koliko
njih o v e obiteljske ili socijalne okolnosti. Istin a, školski zakon n a la ž e svakom u
ro d itelju , da djecu sv o ju od 6.—12. god. u školu šalje, te ak o j u o n d a u n a u k
dade, d a polaze o petovnu školu do 15. godine, te d a se nesm ije osloboditi, ako
n eim a svjedočbe opetovne škole. Ali za r se to drži? — K oliko im am o »djetićah«
u Z agrebu — o m an jih g radovih ni n e govorim — k o ji n ez n ad u čitati n i p isati?
A k o ji i n au č e nješto u školi, k a d n a z a n a t dođu, nedm adu n ikoga, tk o b i jih
prisilja v ao k n jizi — k ak o n eb i d ak le i ono m alo zaboravili, što im se u školi
utuvi. O b rtn ičk i zakon bi se i t u m ogao u svojoj cieloj s tro g o sti u p o trie b iti,
a n e sam o ondje, g d je sam o po jed in i od toga k o ris t u živ a ju . V idim o šeg rta , k ad
u n a u k stupi, d a p rv e godine m o ra s lu žk in ju ili p e s tin ju p ra v iti, d a se n a sve
m oguće upo trieb ljav a , sam o n e n a svoj zanat. P ogledaj »P rija telju « p ro lje tn im
ili jesen jsk im danom u n aš za grebački »šoštarski vrt« ‘ g d je k ru m p ir o k a p a ju
ili tra v u kose; pogledaj u ju tro n a Jelačićev trg i k ap to lsk i trg , g d je k o ša ric u za
»milostivom« nose ili n a ja v n e zdence, o đ kuda c ijelu k u ću vodom p ra s k rb lju ju
— p a k ćeš v id jeti, kak o se ti k u k av n i šeg rti izoforažuju za svoj za n at. N a ta k a v
nač in nem ogu se dak a k o dobri i svojoj s tru c i v je š ti ra d n ic i izo b ra ža v ati, te k ad
im vriem e u če n ja m ine, p o staju »djetići«. — E sa d n em a većeg gose od
njih! — A ko slu čajn o neim a jednoga u radionici, k o ji već u većem g ra d u p o ­
slovaše, te ko ji j e uvidio k o ris t d ružtva, oni n i n e znadu, d a ta k o v a šta postoji.
P a sam o v elik im tru d o m p ris ta š a h naših m oguće je ta k o v e ra d n ik e u d ru ž tv o
dovesti, je r kod n as n ije ra d n ič k i stališ u to m e ta k o podučen, k a o u većih g ra ­
dovih; n em a u ra d io n ic ah kao šeg rt p rim je ra , k o je m bi k a s n ije sliedio, te m u
najv e ća zab ava u tom u leži, d a tež k im ra d o m zasluženi novac u n e d je lju u
krč m i p o tro šiti može. N isam se d ak le n i začudio, k ad m i jed a n , m e đ u » inteli­
genciju« b rojeći se ra d n ik n a p ita n je , hoće li še n a n a š lis t pre d b ro jati? —
odgovori: »Pa k a j će m i list? K aj borni još za to g a v ra g a no v ce d av a l? R ajše
p ijem polić vina, nag d a b i n a t a j . . . list p en e ze trošil«. — T re b a li k o m e n ta ra
k tom u? —«
Kako je »Radnički prijatelj« prim ljen u ostaloj Hrvatskoj, mogu
da posluže ovi dopisi:
»B jelovar, 1. listopada. M ili » P rijatelju!« P o zd ra v ti m oj n a 'tvom osvanuću!
S to je r a d n i k , m o ralo 'bi te p o zd rav iti i v eseliti se, š to s i se jed n o m iz
tam m ila pokazao. K od n as se sv e boji d r u ž t v a h , te im s e u g ib lje , što više
može, te su ra đ e u m rtv ilu . D a te bojazni nije, m i bi u našoj tro je d n ic i m ogli
im ati b a r jed n o s e d a m ta k o v ih d ru ž tv a h , k o ja s u za n a s od n a jv e ć e nuždeje r o n a n am d a ju dovoljno jam stv a, d a sm o za s v e s lu č a je v e o s ig u ran i. -Poput
zagrebačkoga ra d n ič k o g a d ru ž tv a n e k a se o sn iv a ju d ru ž tv a i u d ru g ih g ra d o v ih
80
trojednice, i to n a tem elju p ra v ila h to g a d ružtva, p a 6e m nogi ra d n ik više slo­
bodnije hodati i ra d iti. A što ta k p ru ž aju d ru ž tv a svojom blagajnom za slučajeve
bolesti i p o greba k ao i što i za naobrazbu, to m i n ije potrebno u široko opi­
sivati, je r će ovom u listu b iti glavni predm et, to p o tan je i jasn ije opisivati.
Nam a d ak le u p rv i čas jeste n ajn u ž d n ije osnivanje družtvah, a d a se to laglje
postigne, te se ra d n ic i pobude n a to, dužni sm o naš list (»Radnički prijatelj«)
što kriepčije duševno i m aterija ln o poduprieti.«
»Karlovac, 29. ru jn a . Z dravo m ili »P rija telju radnikah«. Neopisivom r a ­
došću uzkliknuh, čim dočuh, d a ćeš doskora ugledati svijetlo svieta. Kolikom
te radošću pozdravljam , to t e u v jera v am isto tolikom željom , d a ti providnost
uzdrži dug i k o rie n it život, je r ti ćeš jed in i v iđ ati ra n e našem u ubogom u i
svega zapuštenom u, a od svakoga zabačenom u radniku. Ti si iztousan r a d n i k ,
p a ćeš i zn a ti n as voditi dalje, pošto s i n a s sa d a probudio, dok jednom k sebi
dođemo, — a ta d a ćem o zn a ti svakom u po p ra v u i pra v ic i odgovoriti. Znadem o
dobro, d a je tvoj o b stan ak vrlo težak, kao što b ijaše tv o je osvanuće skopčano
s neopisivdmi poteškoćam i, a l’ n ad a j se u d o b ru pom oć n as K arlovčanah, koji
te jed v a dočekasmo.«
»Požega, 29. ru jn a . V elikim veseljem p rim ism o viest, d a će 'izlaziti list
zastupajući in te re s e ra d n ik a h h rvatsko-slavonskih. Iskreno pozdravljam o veom a
nuždno poduzeće, te m u zavjerujem o ra zp ro stra n jen je u S lavoniji, u koliko
nam iole m oguće bude. N adam o se, d a će n am »Radnički prijatelj« biti čuvar
naših in tere sah i prib jež ište ra d n ik a h , k o ji su u svom p ra v u oskvrnjeni.
N a ovdešnje okolnosti ra d n ik a h prelazeći, m o ram iskreno priznati, da sa
u d r u ž i v a n j e m veom a slabo izgleda. Im ade doduše d obrih silah, koji su
u Beču i u dru g ih većih gradovih boravili i upoznavali blagodati rad n ič k ih
družtvah, n aim e krojačih, cipelarah i b rijačah , te koji b i sposobni bili, i ovdje
u Požegi rad n ič k o d ru ž tv o u stro jiti, im alo bi i d o b r e v o l j e i z a n i m a ­
n j a z a t o — ali n eim a p ra v o g a početka, ni jed a n neće da bude naš p r v i ,
neim a shodnog o b ć e n j a s a r a d n i c i . N u m islim , d a ćem o to »Radničkim
prijateljem « postići, k o ji će n a m s a v jeto v a ti i upućivati nas, a neće n i osobnog
n a s to ja n ja m an jk ati, je r sam u v jere n , d a požeški ra d n ic i neće h tje ti zaostati
za rad n icim a dru g ih gradovah.«
»S. Sisak, 30. ru jn a . O vih d anah prim io sam pism o od m oga p rija te lja iz
Z agreba, koji je istom p rije n jekoliko d an a h onam o stigao, u kojem m i javi,
da tam o obstoji » d r u ž t v o « dodav pism u i poziv n a p re d p la tu n a ondje od
1. listopada o. g. izlazeći list, k o ji im a z a stu p a ti rad n ič k e in tere se u obće. Čim
to sve ra zab rah , pom islih u sebi, to 'bi i za n as do b ro bilo, kada ba kakvo
družtvance, p a m a k a r k a o p odružnicu zagrebačkoga osnovali, a dotični list da
bism o što k riep č ije p oduprli. S ada pako, pošto je list zbilja ovdje, to m islim ,
da će tu j b iti d o sta p ro s to ra ra zv iti pobliže pom isao o tom.« . . .
»V araždin, 28. ru jn a . K ako sam dobio poziv n a p re d p la tu , stao sam oko
m ojih su d ru g o v a h sa k u p lja ti p re d p la tu , a l’ koliko n a s am se začudio, kad m i
sad ovaj, sad onaj reče, d a m u lista n e tre b a . Vidiš li, m ili »P rijatelju« kako
te se plaše, a l’ se to g a ra d i ti n jih p re p la šiti nem oj, već k ao p r a v i ra d n ik
stu p i m eđ u n jih , p a im se p re d sta v i, p a d a vide, tk o s i i što bi t i rado, v aljd a
bud u b a r o n d a d ru g a čije o te b i m udrovali. U ostalom s v a njih o v a bojazan
ne k a ti b u d e znakom , u k oliko si im t i u p ra v o po treb an . Doista, snašlo se je
ov d je n jek o lik o n jih , k o ji s u p ro b u d ili n am jeru , d a osn u ju jedno d ružtvo poput
zagrebačkoga, a l’ je s tv a r, čini m i se, o njiešto zapela.« . . . 39
»P akrac, 29. ru jn a . Gosp. uredmiče. P oziv n a p re d p la tu z a v aš list stigo i do
nas, ali žalibože, n eim a o v d je tk o d a g a uvaži, je r rad io n ic ah ili tvornicah,
u ko jih b i s e p o p u t d ru g ih g ra d o v ah m nogo ra d n ik a h nalazilo, n eim a kod nas.
89 »Radnički prijatelj« broj 1 od 4. X. 1874.
8
81
P ak ra c doduše m aleno je m jesto, ali ra zm jern o m o ralo ^
nego što jih im a, a ovi, k o je im a, n e tje r a ju svoj o b rt u v eliko ,
, , ’
d a jed v a životare. R adnikah, t j. djebićah im a n a s ov d je po p ^ c i 27 n a b r o ju ,
te sm o zapušteni sasvim ; p a ako ja k ad i k a d k o ju re k n e m o druztam ,
"
ta n ju ra d n ik a h u dru g ih gradovih, ono n e n a đ e odziva, je r ovo m alo ,što n a s im a,
nism o složni; u n jek o jih p ak o nalazi se starah, ko jeg a im a d u p re d m j
,
ji
se za svako groze, d a će ra d n ik a odpustoti.«
»U O sieku, 8. listopada. V elikim veseljem p o zdravism o v aš list, k o ji ste
vi nam , tak o zvanom četvrtom u ra z re d u nam ienili. N as osiečke ra d n ik e v aš je
list u p ra v o iznenadio, je r s e je o v d je ra d n ič k i žavalj p n j e k r e ta ti počeo nego
kod v as u Z agrebu; ali žalibože, s nesloge m n o g ih 'n a s s jedne, i p rv a s n je ze­
m aljsk e v lad e s d ru g e stran e , nem ogosm o n i do d a n a s ra d n ič k o d ru ž tv o u s tro jiti; a gle vas, vi k a s n ije počeli i u stro j ili ra d n ič k o d ru ž tv o , d a sto više, v i
u stro jiste i ja v n o glasilo: »R adničkog P rija telja« , k o jem u je zadaća: m eđ u ra d n icim a tro jed n e k ra lje v in e p ro s v je tu š iriti i n jih o v o p ra v o ja v n o z a stu p a ti; to
je zaista slavno i s to g a zaslužujete n a jv e ću z a h v aln o st sv iu h ra d n ik a tro je d in e
k raljevine.
N aša je sad a s v eta dužnost, da sve n a š e s ile napnem o, d a tom u naše m u
m ilom u čedu, »Radničkom P rija telju « , š to d u lji život osiguram o, s drugim !
riečm i, da sv ak i po jed in i od n a s u svom k ru g u što v iše p re d p la tn ik a n a ovo
naše »gojenče« p rib av i, jerbo, k ro z što v eće ra z š ire n je lis ta n esa m o d a je
ob stan ak n jegov osiguran nego se ra z š iru je p ro s v e ta m eđ u n a m a p a k i ona
slav n a idea sloge i dru ž en ja, s k ojim p o to n jim a će s v rem en o m b iti m oguće i
u d ru g ih gradovih n a š e dom ovine ra d n ič k a d ru ž tv a u s tro jiti.« 40
»Senj, 8. listopada. N em ogu izreći kolik o m e ob ra d o v a, k a d m i d o sp ije u
ru k u »Poziv n a p re d p la tu n a R adnički P rija telj« , a još većm a src e m i od v ese lja
se razigra, k a d dobih p rv i broj »R adničkoga p rija te lja « , j e r pom islih, d a je sad a
i u našoj dom ovini n a m ra d n ik o m p rilik a p ru ž e n a ja d e i teg o b e n a v id ik
iznašati, k o je n as tište, te k o je ćem o sam o n a ta j n a č in u b la ž iti m oći. S am o
onda ćem o do cilja bolje budućnosti doći, ak o se sv o jsk i p rip re m im o i složim o,
a osobito, ako p rig rlim o »P rijatelja« našega, k o ji će n a m p u t k az iv ati. S to g a
prim i v rli » P rijatelju« m oj srd a čan p o zd rav iz k rš n ih ovih k ra je v a h . D a Bog
da, d a s tv o jim porodom i ra d n ič k i p re p o ro đ aj u našoj d om ovini započne, a ti
d a se sve više ra z g ra n jiv a š po dom ovini n ašo j; tv o jim p ak o za sn o v ateljem n e k
bu d e h v ala i v ječ n a uspom ena od svih n as ra d n ik a h , k o ji sm o te izgledali, k ao
gladan hleba.«41
»R ijeka, 30. IX . O snivanje radničkog g lasila n a h rv a ts k o -n je m a č k o m jez ik u
ra d n ic i R ije k e p rim ili su bez in tere sa. U R ijeci n e d o s ta je ele m e n a ta k o ji bi
oživili i poveli ra d n ik e u p okret. P o red toga nem a' n ac io n aln o g jed in stv a. N em a
radn ič k o g d ru štv a , k o je b i ra d ilo za in te re s e ra d n ik a , čiji bi g la v n i z a d a ta k
bio, d a sjedini riječ k e ra d n ik e koji su ra zličitih n ac io n aln o sti u je d in s tv e n u
organizaciju. U to m pogledu m i sm o još d ale k o nazad. G lav n i ra zlo g š to n e m a
radničkog d ru š tv a je n ac io n aln a m rž n ja k o ja s e s ije m e đ u ra d n ik e . P o s to ji ip a k
na d a d a će se ra d n ic i R ije k e p re n u ti iz le ta rg ije i u v id je ti d a im jie u d ru ž iv a n je
nužno d a će p rić i o sn iv an ju svoga d ru š tv a bez o b zira n a to d a li je n e tk o H rv a t,
Ita lija n ili Njem ac. Naš p rija te lj »R adnički p rija te lj« sig u rn o 6e n a m ići n a
r u k u d a postignem o ovaj p lem en iti cilj, k a o što se i m i b rin em o za š ire n je lista
i g aran tu jem o njegovo o državanje. Točno ć u o p isiv a ti o v d a š n je p rilik e u m o jim
d a ljn jim pism im a i ra d iti n a u je d in ja v a n ju ra d n ik a R ijeke. N e o ček u jte o d m ene
filozofske ra sp rav e . K ao ra d n ik b o lje b a ra ta m s a čekićem nego p ero m . T ješim
s e tame, d a se re d ak cija R adničkog p rija te lja n e s asto ji od visoko o b ra zo v an ih
profesora, n ego od je d n o stav n ih ra d n ik a , k o ji n a k o n d n ev n o g Tada sv o je slo 40 Dopis je potpisao A nđro K ovaiić
*i »Radnički p rijatelj«, broj 3 od 18. listopada 1874. g.
bodno v rijem e posvećuju zajednici. C ast ovakvim ljudim a! — U vašem teškom
zadatku treb a li bi im ati po d ršk u sv iju radnika.«4*
»Beć, 19. X. 1874. P a rtijs k i drugovi Z agreba! Mi bečki radnici s velikom
radošću pozdravljam o izd a v an je vašeg R adničkog P rija te lja nove k arik e u lancu
k o ji povezuje ra d n ik e svih zem alja u b ra tsk i savez s a ciljem d a se zbaci jara m
m odernog ropstva.«43
IZJAVA KALE-A O POLITIČKOJ I MATERIJALNOJ
SAMOSTALNOSTI I NEZAVISNOSTI
»RADNIČKOG PRIJATELJA«
Tako je bio primljen »Radnički prijatelj« od svojih čitalaca
radnika. Socijalisti radnici bili su njegovi osnivači i urednici. Pojava
»Radničkog prijatelja« dočekana je u građanskoj štampi šutnjom.
Sada je Narodna stranka bila na vlasti. Znamo da je protiv Nagodbe
od 1868. ponovno ujedinjena Narodna stranka povela vrlo odlučnu
borbu, u kojoj je mobilizirala i šire mase, oslanjajući se pritom i na
federalističke tendencije u Beču (Hohenwartov kabinet). U toj su
borbi bili mađaroni u dva maha na izborima teško poraženi. Isto su
tako izgubili bitku na veleizdajničkom procesu protiv vođa Narodne
stranke. Ali, u toj borbi građanstvo iz Narodne stranke nije izdržalo
dokraja, pa je god. 1873. primilo reviziju Nagodbe, koja je omogućila
Narodnoj stranci da dođe na vlast, ali pod uvjetom primanja u svoje
redove jednog dijela unionista. Dok je 1869. g. Narodna stranka u
opoziciji sa simpatijama gledala na pokušaj radnika da osnuju svoje
udruženje, sada je, budući da je bila na vlasti, imala o tom drugo
mišljenje. Posebno je sada vladajuća Narodna stranka izražavala
svoju reakcionarnost u pitanju štampe. Iako je zakon o štampi, koji
je donio Sabor na svom zasjedanju od 5. kolovoza 1874. god., bio na­
predniji prema bachovskom zakonu od 1852. god., ipak je ostavio
punu mogućnost zabrane lista. Da bi spriječili pojavu opozicionih
listova, uveli su vrlo visoke jamčevine, koje su u slučaju zabrane lista,
ulagaču propadale. Posebno se ban Mažuranić zalagao za to da se
štampi odmjere što uže granice i onemogući njeno slobodno kretanje.
Iako su zagrebački socijalisti tek poslije donošenja novog zakona
0 štampi bili u mogućnosti da pokrenu »Radnički prijatelj«, on je
ubrzo postao trn u oku svih građanskih stranaka.
« »R adnički prijatelj«, bro j 1. od 4. X. 1874. g. T aj dopis Iz R ijeke samo potvrđuje
činjenicu da hrv atsk i n apredni radnici, pa čak 1 socijalistički raspoloženi, nisu bili obu­
hvaćeni pokretom rad n ik a koji se) širio u Rijeci. Izgleda da su I društvo zanatskih radnika
1 Riječko privredno radničko društvo, o stala uska zatvorena društva koja organizaciono
obuhvaćaju samo radnike, talijan sk e i njem ačke narodnosti 1 ako u njihovoj upravi nala­
zimo im ena kao što su Đedrić, Kom aić i Đ urandlć. P ored toga, ta su se društva ogra­
ničila na čisto zadružne oblike rada, tako da dopisnik iz Rijeke kada govori, da u Rijeci
»nedostaje elem enata koji b i oživili 1 poveli radnike u pokret«, m isli na takvo radničko
društvo, kao što je to bilo zagrebačko, koje se ral bi bavilo sam o zadružnim oblicima
rad a već i polltlčko-prosvjetnlm pitan jim a 1 pitanjim a poboljšanja ekonomskih uvjeta
rad a radnika.
43 »Radnički prijatelj«, b roj 4 od 26. X. 1874. g.
83
Narodna stranka, koja se fuzionirala s dijelom unionista, tvrdila
je da »Radnički prijatelj« financiraju bivši vođe propale umomsticke
stranke. Kler je zajedno s bivšim vođama unionista širio vijest da je
list vezan za pripadnike ideje Pariške komune i za revolucionarne
republikance. Pored toga sve se više širila vijest da će list biti zabra­
njen i tome slično. Sve je to utjecalo na Kale-a, koji je bio vrlo pošten
i u tom pitanju vrlo osjetljiv, a pored toga bio je i bolestan, pa su ga
gadosti i laži, koje su se plele oko »Radničkog prijatelja«, boljele i
vrijeđale. Da bi ušutkao takvo prepričavanje, Kale je dao izjavu o
nezavisnosti i samostalnosti lista.
»Da je ovaj n aš »R adnički p rijatelj« — kaže K a le — m nogim t r n u oku,
to m i d obro znam o, ali n ehajem o ni n a jm a n je zato; znam o ta k o đ e r i to , da
nam se već k o je š ta izm islilo, rekoše nadme zlobni jezici, d a ovo poduzeće naše
n ije n aše vlastito, već d a n am za leđim a sto ji n ek a k o v a s tra n k a , k o ja m o rala
s političkoga po lja uzm aći, a sad bi ra d a k ro z ra d n ik e i n jih o v lis t p ris ta š a h
dobiti te se o p et p o jav iti n a pozorište; p re n o sili se još glasovi, d a n a m ta
s tra n k a troškove lista plaća, a ona d a dobiva novce iz »tajnoga« n je k o g a fonda.
D rugi izm isliše opet, d a sm o u ta jn o m s p o ra z u m lje n ju sa članovi bivše »ko­
m une« u P arizu ; n a d a lje se reklo, d a sm o u savezu sa re v o lu c io n a m im i re p u ­
blikanci, p a se m ože p u n im p ra v o m reći, da su d o tičn i »m užke filjark e « , a
m ože se i poslovica: »tare b ab a lan , d a joj p ro đ e dan« n a n je d obro u p o trieb iti.
O vakovi se glasovi pronesoše o n am i i o listu naše m već o nda, dok se
jedva pojavism o, n u m i nism o se h tje li obazrieM n a ono b leb e ta n je, je r nam
se u p ra v o sm iešnim pričinilo, ali pošto se to još d an a s p o n av lja, d a p a č e i gore
biva, nem ogosm o odoljeti, a d a svoju o to m n e rekosm o.
A koprem nism o nikom u dužni ra č u n p o lag a ti o d je lo v a n ju našem , ip ak to
činim o, je r m ožemo, čista n am sv iest to d opušta, d a svečano, n a sv a u sta, jasno
i glasno izpoviedim o, da n a m a m a k a k o v a p ro p a la s tra n k a za leđ im a nestoji,
p a d a m i m a n i s k im u savezu nestojim o, a još m an je, od k u d n o v ac a dobi­
vam o, d a troškove našega lista n a m iriv a ti m ožem o; kod n ašega poduzeća nas
nevodi nik ak o v a sebičnost, već čista lju b a v i v ru ć a že lja za slobodom , k o ju
polučiti želim o za od svih s tra n a h u g n je ta v a n e ra d n ik e , k o jim se i m i p rib ra ­
jam o. T roškove za n aš lis t n am iriv am o sam i, o d n o vacah, što si jih od n aše
d onako m alene zasluge odtrgavam o. N am se nedo z n ač u je je d n o sta v n o po 12.000
for. iz glavne blagajne, kam o i n aši novci teku,' k o je d o sta težko plaćam o, kao
što se drugiim novinim doznačiti znalo, sam o d a su izlaz iti m ogle, a č itala ih
n ije ni duša. Mi n iti jesm o, n i t i m ožem o kom u p la ć a ti članke, što jih u n ašem
listu donosim o, kao što se to d ru g d je čini; m i š to pišem o, p išem o u vriem e, u
k o je bi se m o rali odm oriti od tež k e ra d n je k ro z oieli dan, je r nem ožem o kroz
d an ko d pisaćeg sto la siediti, p a p is a ti i d ese t p u ta h p re in a č iti, što je pisano,
sam o d a što bo lje i ljepše glasi, je r nism o p la ć e n i z a to, o n im je n a ra v n o lag lje
m oguće b o lje i v iše n ap isati, k a o je r zato su d o b ro p laćeni, s to g a i služe d an a s
ovom u, s u tra onom u. M i pišem o k a k o rekosm o, u k a s n o doba, k a d bi n a m se
p očivati valjalo, pa pišem o k a k o znam o, i to tak o , d a n a s oni, k o jim je n a m ienjieno, ra z u m je ti m ogu, a za one, k o jim s e n a š e p is a n je u o b će i s m je r lista
nedopada, n a m n ije stalo; oni n e k a kod svoga o s ta ju , a m i ćem o o p e t kod
svoga, p a ćem o m irn o ra d iti d a lje n a polju, k o jim sm o pošli, neo b z iru ć s e više
n i n a čije b leb e ta n je; b u d u li n am m ožda i o p e t k a k o v e laži izm islili to ćem o
b ih vec ta k o slobodni, p a se o p ra v d ati, al se nebojim o, d a b i n a m s la v n a o b last
zato list obustav ila, k a k o s u n je k o ji m u d rija š i već p ro ro k o v a li ... ««*
« »Radnički prijatelj«, broj 6 od 8 . XI. 1874.
84
NOVO UREDNIŠTVO
Izložen paljbi narodnjaka, unionista i popova, pored toga bole­
stan, Kale je ipak ustupio mjesto urednika »Radničkog prijatelja«
Potisku. Već smo rekli da je pogrešna pretpostavka nekih historičara
da je Kale došao u sukob sa socijalističkom grupom, pa se povlačio
i da je list tek onda prešao u ruke socijalista. Kale je socijalistički
pristaša, a Potisk se, preuzimajući uredništvo, obavezao da će list pro­
voditi dotadašnju liniju i ostati kao što je bio i dotad — pravi prija­
telj radnika. U vezi s tim šestog prosinca 1874. god. M. Cimaš, M.
Deanović, W. Hiža, W. Hoffmann, J. Huzek, L. Krone, D. Lihl, W.
March, M. Mladitz, St. Oračić, F. Potisk, M. Strašćek, J. Weitz daju
slijedeću izjavu:
»Pošto sm o od dosadanjega izd a v atelja i vlastniika lista ovoga, pristaše
našeg D rag u tin a K a l e , vlasničtvo i cielu u p ra v u lista preuzeli, povjerism o
u re đ iv a n je istoga d ru g u našem F ra n ji P o t i s k u . »R adnički prijatelj« će kao
i dosada isti sm je r im ati, te snažno i neu stra šiv o b ra n iti in tere se radničkoga
stališa. S toga um oljavam o sve ra d n ik e i p rija te lje radničkoga stališa, da nas
što većim ra zširiv an jem ovoga lista kriepko p odupru u ovom poduzeću, koje
n a j n e s e b i č n i j i m načinom tu m ači p r a v o j a v n o m n i e n j e r a d ­
n i č k o g a stališa.«
Franjo Potisk, novi urednik i predsjednik Zagrebačkog radničkog
društva također istupa pred radničku javnost s ovom izjavom:
»Preuzim ajuć ured n ičtv o »R adničkoga P rija telja« u v jera v am p. n. čitatelje
istoga, da ću u ovom m eni povjerenom djelo k ru g u bez svakih pre d raz su d ah
žuditi p ostignuće p ra v a h čovječanstva za ra d n ič k i stališ, da ću bez svake bo­
jazni rieč povesti za čuvanje in te re sa h radnikah,, te cielu od dnevnoga ra d a
p reostavšu m i ra d e n u silu ra d o stn o žrtv o v a ti obćenitosti i dužnošću si sm atra ti,
ra d n ič k i stališ m ojim i slabim i silam i do u v iđ en ja dovesti, koje d u ž n o s t i
vršiti, k o ja li p r a v a za h tje v a ti m ože i m o r a .
U m oljavam d ak le sv e dru g o v e rad n ik e , d a m i pom ognu postići svrhu
»R adničkoga P rija telja« , koji će pod m ojim im enom onaj ista o stati, što no je
d o s a d a bio: p r a v i p r i j a t e l j r a d n i k a h . « 45
Kriza s odlaskom Kale-a brzo je prebrođena. »Radnički prijatelj«
se širio i bio čitan i izvan Hrvatske. Isto tako primao je članke i do­
pise radnika iz raznih mjesta i zemalja. Tako, na pr., iz Tothujfala,
Beča, Mechala, Graca, Beograda, Budimpešte, Londona, Lakosca,
Reitendorfa, Praga, Celja, Bele Crkve, Pančeva, Rijeke, Osijeka,
Petrinje, Gline, Varaždina i Gračanice, i t. d. Čitavo vrijeme svoga
postojanja donosio je razne članke i informacije, koje su bile objav­
ljivane u radničkoj štampi drugih zemalja. Budimpeštanska radnička
štampa, kao što je to »Arbeiter Wochen-Chronik« i Bebel-Liebknechtov organ, leipziški »Volksstaat« donosili su i objavljivali vijesti,
koje su prije toga bile objavljivane u »Radničkom prijatelju«. »Rad­
»Radnički prijatelj«, broj 10 od 6 . prosinca 1871.
85
nički prijatelj« bio je pozdravljen i u Srbiji. Tako »Rad«, književnonaučni list, što ga je tada izdavao i uređivao Pero Todorovic, prista­
lica socijalizma Svetozara Markovića, najavljuje u književnom pre­
gledu (broj 12 od 16. rujna 1874. g.) da će: »Od oktobra izlaziti u
Zagrebu nov list Radnički prijatelj, koji će zastupati interese
radnika.«
Poslije izlaska »Radničkog prijatelja«, »Rad« je uz osvrt na
prilike u Hrvatskoj dao i ocjenu pisanja »Radničkog prijatelja«. Zbog
interesantnosti te ocjene donosimo je u cjelini.
»R adnički p rijatelj« — p iše »Rad« — ta k o se zove list, k o ji je od 4. ok to b ra
počeo d a izlazi u Z agrebu. L ist izd a ju i u re đ u ju sam i ra d n ic i, p a s to g a se u
n jem u i z a stu p a ju ra d n ič k i in tere si, n a ra v n o o n ako i onoliko, k a k o i u koliko
to m ogu i u m eju sam i radnici.
M ožda će se m nogi z a p ita ti: »K akva je n u žd a ra d n ic im a , d a oni, k o ji su
siro tin ja i ko ji k ao ra d n ic i n isu im ali n i s re s ta v a n i v re m e n a d a se sp re m e za
»žum aliste«, k ak o v a je nužda, velim o, da se oni, p rih v a ta ju iz d a v a n ja lista,
kad u H rvatskoj izlaze to lik i listovi, k o je u re đ u ju lju d i k o ji im a ju i m nogo
boljih s re sta v a i m nogo veće sp re m e za ta j posao, n o što to m ogu im a ti p ro sti
radnici«? Na ovako n aivno p ita n je lak o je d a ti odgovora. S vi listovi, k o ji izlaze
u H rv atsk o j u dešavani su p re m a p o tre b a m a ili b o lje re ći p re m a ćefovim a
h rv a tsk ih p olitičara, h rv a ts k e gospode, p lem ića i in telig en cije, a za z a b o rav ljen i
i zadavljeni ra d n ič k i stalež n ije se niko n i sećao. A i k o d a s e s e ti p rlja v ih
i sirotnih ra d n ik a , koji celoga d an a g u ta ju u fa b rici a ra d io n ic i p ra š in u i dim ,
ko ji se u veče izn u re n i i bledi v ra ć a ju kući, d a p o jed u k o m ad suvoga hleba,
d a n a p rlja v im d ro n jcim a odm ore svoje u m o rn e kosti, p a d a s u tra d a n o p et
zorom h ita ju u fa b rik u ? . . . O ne! H rv a ts k a gospoda im a ju m nogo važ n ijih
poslova, no što je briga za ovaj z a d av ljen i i za b o rav ljen i ra d n ič k i n aro d . Z ar
gospoda d a pre n eb re g n u b is tre n je p olitike, z a r d a n a p u s te balovife, ig ran k e , za­
bave, pesm e, lepe veštine, »pikantne« novosti, «lepu književnost«, »veliku H orvatsku« — u p ra v o sv a blaga »solidnoga« g ra đ a n in a — i to ra d k o g a ? . . . ra d i
za b ataljen ih i za tu can ih ra d n ik a . N ikad i nikako.
Da, h rv a ts k a in telig en cija n ije im ala k a d (doista n ije im a la k ad) d a se seti
ra d n ik a , p a n arav n o da su se sam i ra d n ic i m o rali se titi i p o b rin u ti o svojim
nuždam a i potrebam a. Evo kak o oni sam i govore o svojoj tešk o j zadaći:
»Mi stupam o sa »R adničkim p rijateljem « n a jav n o st. Mi sm o d obro izm erili
kakoj velikoj zadaći, kakvom teškom poduzeću posvećujem o n a š e sile. M i znam o
s k ak v im je velikim žrtv a m a skopčano izd a v a n je lista , k o ji za s tu p a n a j s i r o t n i j u k lasu n aro d a, r a d n i č k i s t a l e ž , p a i opet, m i sm elo stupam o
na javnost, je r nas ne rukovode sebične celji, već č i s t a lju b a v za n a p retk o m
radničkoga staleža.
K ao r a d n i c i , k o ji m o ra ju u gorkom zn o ju svoga lica, od ra n o g a ju tra
p a do m rk le noći d a se b rin u z a svoj o pstanak, m i posv eć u je m o ono m alo
v re m e n a sto nam za odm or ostaje, n a to, d a kolik o n a m sile d o p u š ta ju b ra n im o
in tere se ra d n ik a i d a iznosim o n a ja v n o s t n jin e n u žd e i p o tre b e
N asa je celj d a s j e d i n i m o sve ra d n ik e ove z e m lje u je d n u dobro
u re đ en u d ružinu, k o ja oe u jed in jen im s ila m a p ro k rč iti p u t p o b e d i , kojom
iey
i,P ? 0 JSanje n a ie g a m ate rija ln o g s ta n ja i za d o b iti u d ru ž tv u
86
5 P 8 J |&
Bearpa,* I, «aB8»(Jpa f874.
K l f c M / K E B f f ii
48
i\
12
5
if
Craje ?a Cp6«tjy:
rpcuia Hi roAoay
, a« roA-ao
+o-p.
.
3 Mte aa
3« Apyre seat*#:
*»a t<M»» y
3 - n o
i ♦->»» a 50 *p. »a 3 «*c*n' .
j.
U A X 4111?
J I I C T ,
Ui.t-r<I4»rjf K ‘S.lXUKW fcS.k* Oik•ta
y
imit.j•.Ke«t)» aaettjF t peA«»W~
1-8v
E-i ik* »era r.j«ms* 6p. *2 BeorpM-
Py«o»t»t*a
*& saxTa* »Jfce »pa­
t o m * na m m aeptsp syta- e#a« ra U B> 16, * 22.
Ht f c HmESHH
H P E r A tA
♦ „RAUM CKf P fiU A T E fJ - (.Pa^KHK* Opajate* .) Taso <-c so se j ik « , soja
j t t>i 4- (»Kiofip* B<w«i) *» asuaaa y 3arp*6y. .?«<•«* tt.-yajy » yyr% jy caw« pajrouitt. tia
<• tora ee y jfcesy » -'acTjrwjy jM&tB'usti. ttarrepeea, aapaatia m aw it y onmum. mm
a y msnm t«> »ory «t yuejy t-amt pa.tmmu
Moatja he ee ««orn aarunau!: .s a s s a j<* nystyfc jwuirotwaa. ta otm. **>!» ey <■«potaata a xoja ttaa ftHjafion m«ey twa.ta a« cprrctta «« apeaasta s» ee **»{« «>' 3« ♦*>!>*
sajtoera*. aaass, je tiywya, aajwaa. hubs*. ja at- o*«i, iipaxwtTajy ttsjaaattA .tuct*. kh.i y
Xpwrt-KOj autu* tamm .w ettm «. goj- ypehyjy -%yaa koju aaajy a »»or« fxxutx epetnraaa a umm * e i» cape*«* aa i%) boc*o, no i«T» t o xory itaata uporo* pa-pmiptr ? li*
OBttao uaaHEK« turfaitc .raao j e yacti o^poaopa. Csa 4»ieTCotB , aoja »utaaue y X ' fKoj
yieumnaiia ey open* .(lorpeliti!® «*n Sttjfce |«>liu tip««* Be^osnaa xptsecrKUx tuviui utapa,
xpsareae nmoxe.
« •.mmvtiifturunje-*. « an 8»n>«|i«awaia a
p* -ma#«
cTSj*** aajc et- iiuro tut ccfeao. A a **> 3a cc ceru » p a * « « » ctqniTuax p« 3S«u.
Roj«
nftictrajasta ryrajy ytyfiptiw a pajuumm« spaimmy » s««. #o.i» ** y •»*»* « 3»yp?us «
Omxu apaiujy ay li« , 3* aoje^y aoaa.t cynora -reft*. 3a *>* ap.t-»Bi»a ip o«.«««
'uupt!
yaopeae w * tii. us ja eyrjtft (« ui m m :u>j»o* xarujy y ^»Apasy ?■.. <1 <*
Xpaa-rca* roctt«p» ttwyy wmm saawajux ixhxwbc . >«» « tw j»* % ar» m '>i«y
a
(* 3tu»aita «eipr>4. Aap rca-no^a 3a apnie<>{M.Tiiy ftueijaiita* n»4UT»w. *ap .pa '«»
afere feucwe. erpaime w fa u v . a>xm\ acsc scw tu tw , ,.UHR*uTtu.>“ uoaoefti, -3eay axv
87
P o k re t ra d n ik a n a zapadu n ije m ogao d a o stan e bez u tic a ja n a n jm m bracu
po položaju i u dru g im kra je v im a , p a k a k o je s ta n je ra d n ik a u H rvatekoj
onako isto grozno, k a o m a gdje u E vropi, p riro d n o je, d a se so cijalistič k a stru ja
»Jeretičke« ideje m o ra ju i kod h rv a tsk o g a ra d n ik a sv e d u b lje i d u b lje v a ta ti korena. R adnici, ko ji se još zanose nadam a, d a je m oguća h a rm o n ija — su ­
glasnost — izm eđu k a p ita la i ra d a, ko ji v e ru ju d a m ogu bita i »vuci siti i stado
celo« otresće se m alo po m alo p ra zn ih i m a g lo v itih n a d a i vidice, d a m eđu
k apitalistom , koji oče d a p ljačk a i ra d n ik o m k o ji oče d a m u se n e otim a
njegova zarada, leži k rv a v nož, i da n e m ože b iti p rim irja do k ra d n ic i u jed in jen im silam a ne izm ene d ru štv en i stroj 'tako, d a u n je m u n e b u d e m esta za
gotovane i dem bele.
R adnici su m nogo i m nogo p u ta skupo p lać ali sv o ju n eu m e šn o st u radu.
Dohvaćeni liberalnom stru jo m oni su često osnivali ra z n e d ru ž in e ; u dru ž in a m a
su govorilo o svem u i svačem u, sam o n e o onom o čem u b i tre b a lo radnici
p onajviše d a se brinu; tu se je pevalo i deklam ovalo, je r s u se ra d n ič k e družine
u gledale na družine besposlene gospode, k o ja s u se u d ru ž iv a la d a se m ogu bolje
veseliti. Tako su osobito m nogo lu ta la i još d an a s lu ta ju n a š a b ra ć a Cesi.
S irotni radnici, unazađeni u svakom pogledu, s k u p lja li s u s e u d ru ž in e d a se
uče p e v a n ju iz nota, i m esto sprem e za bo lju b u d u ćn o st z a d o v o lja v ali su se
da otpevaju: »Bivali Cehove« i »Gde dom ov m uj«. L sp a je to s tv a r k a d je čoveku
do pesm e, no n ije lepo k a d dan a s p ev aš d a bi s u tra m ogao š to v iše plak a ti.
K ad pogledam o n a p ra v ac k o jim ide h rv a ts k a k n jižev n o st, p a on d a ono
otupi j avaj uee gonenje za 'klasicizm om , k o je se bogato ra sp lo d ilo u h rv a tsk o j
om ladini; a uzto kad pom islim o, kako je čoveku te šk o d a s e i s am n e povede
za pojm ovim a ko ji ga okružavaju, onda n as obuzim a s tre p n ja , d a i h rv a ts k i
radnici n e s tan u tro šiti i ono m alo sile što im p re o s ta n e po sle ra d a za k a p i­
taliste, n a koje k ak v e gospocke izm išljotine i zaludnice. N o n ad a m o se d a će
»Radnički prijatelj« u m eti d a d a re a ln i p ra v a c te ž n ji h rv a ts k ih ra d n ik a za
udruženjem . P olovina »R adničkoga p rija te lja « izlazi n a h rv a ts k o m a polovina
na nem ačkom jeziku. (U koliko sm o m ogli videti, iz b ro je v a k o je sm o dobili,
nem ačka je polovina u listu m nogo jez g ro v itija i sm išljenija). Već sam a ta
po jav a pokazuje, d a su ra d n ic i d obro pojm ili d a s v a đ a o n aro d n o sti m eđu
radnicim a m ože da bu d e od v a jd e sam o n jin im n e p rija te ljim a . L ju d i k o ji su već
došli do takovih ubeđ e n ja d a ako um ed n u da o b av e ste i sv o je d ru g o v e o tom e,
da ako im pođe za ru k o m da ra zv iju lju b a v i b ra ts k e o d n o šaje m eđ u ra d n ic im a
sviju naroda u Trojednici. Mi želim o »R adničkom p rija te lju « d a se u spešno bori
n a trnovitom putu, kao što ga on sam nazva.«48
O ostalim pitanjima i problemima, društvenim, političkim i eko­
nomskim stavovima, o kojima je pisao »Radnički prijatelj« bit će
govora u drugim člancima.
»Radnički prijatelj« propagirao je socijalističke ideje i bio orga­
nizator društveno političke aktivnosti zagrebačkih radnika do 25. IV.
1875. g., kada je sa 17. brojem naglo i bez najave prestao izlaziti.
Naravno da se ne može uzeti za točnu tvrdnja V. Korača da je list pre­
stao izlaziti, jer nije naišao na odaziv među radnicima. Pred Saborske
izbore, koji su održani srpnja 1875. g., list je bio zabranjen, iako
Kale nije vjerovao da će do toga doći. To najbolje potvrđuje činje­
nica da su zagrebački socijalisti 27. srpnja 1875. g. podnijeli Gradipmmi ^ ? 7a/Ts7 RtVUJ “ Redarstven°j upravi grada Zagreba pod bro327/1875. god. prijavu da će 8. kolovoza 1875. izdati »Novi
4« »R ad«. B e o g ra d , b r o j 18 o d 1
38
n o v e m b ra 1874. g o d . s t r . i
radnički prijatelj«. List bi se trebao baviti društvenim i privrednim
pitanjima, a izlazio bi svakog tjedna. Prijavu za pokretanje »Novog
radničkog prijatelja« podnijeli su Stjepan Ičitović i drugovi. Stjepan
Ičitović bio je bravarski pomoćnik, član upravnog odbora Zagrebačkog
radničkog društva. Gradsko satništvo odgovorilo je pokretačima no­
vog radničkog lista 2. kolovoza 1875. g. ovako:
»S razlogas što u n u tri po m e n u to m tje d n ik u »Novi radnički prijatelj« im ade
prem a razloženom u program u m e đ u ostalim i ra spravljanje d r u š t v e n o go­
spodarstvenih pitanjah (social-ekonom ische Fragen) sadržajem biti, te je usljed
toga list taj u sm islu §. 13. tiskovnoga reda od 27. svibnja. 1852. jam čevini i to
polag §. 14. istoga tisic. reda jam če vin i u iznosu od 2.500 for. podvržen, dočim
prijavi ovoj n ije u sm islu §. 1. si. d. banske naredbe od 14. svib n ja 1871. priložen
iska z o tom , da je nužd n a jam čevina položena, nem ože se izdavanje društveno
gospodarstvenoga tje d n ik a »Novi radnički prijatelj« dozvoliti.«
O čem u se p rija v ite lji na ru k e S tjep a n a Ičitovića, bravarskoga, pom oćnika
kod V ilim a H ipinza o vim e zn a n ja radi obavješćuju.«*9*
Tolik se novac, čini se, nije mogao skupiti. Tako je za punih dva­
naest godina bila onemogućena hrvatskim radnicima socijalistima
štampana riječ. »Radnički glasnik«, koji će se pokrenuti 1887. godine,
bit će po sadržaju i karakteru daleko ispod »Radničkog prijatelja«.
Naša tvrdnja da je »Radnički prijatelj« bio zabranjen, proizlazi
i iz činjenice da su radnički listovi širom austro-ugarske monarhije
bili izloženi neprekidnoj cenzuri, zabranama i konfiskacijama. »Rad­
nički prijatelj« neprekidno je informirao svoje čitaoce o tim progo­
nima. Uzeli smo jednu takvu informaciju od 21. II. 1875. god. štam­
panu u 8. broju »Radničkog prijatelja«:
. . . — D rugi broj češkog radn ič k o g lista »Budoucnost« zaplienjen je, te je
stoga izišao n a pol a rk a sam o. — P red p o slied n ji broj u P ra g u izlazećih »Delnicke listy« izišao je sa čitavom p rv o m stran o m u nedužnoj bliedoći — je r m u
je p ra žk a policija crvenom olovkom cieli p rv i č la n ak p rek rižila. Od cieloga
članka o stala j e sam o kobna rieč »zabaveno« (zaplijenjeno). — I reic h en b e ršk i
»A rbeiter-freud« im ade istu sreću; ove godine s u tr i b ro ja izašla, i sva tri su
dielom ice z a p lie n jen a; d ap a če u 3. b ro ju ko n fiscira n o je u prvoj nak lad i 5
članakah, u drugoj n a k la d i je d a n dopis. T im n ačinom doživi 3. broj istoga
glasila t r e ć u nak la d u , u kojoj n a dva stu b ca n i rieč i n aštam p a n o nije. T ako
izgleda u A u striji obće, a u Češkoj nap o se s l o b o d a š t a m p e . «
Iz te informacije vidi se da i ime lista »Radnički prijatelj« nije
ništa posebno. Pod tim imenom izlaze radnički listovi u Berlinu
1863.—1866., u Halle-u 1867.—1870., a vidimo da pod tim imenom
izlazi radnički list u Reichenburgu u isto vrijeme kad i u Zagrebu.
«ea Arhiv g rad a Zagreba.
89
DRUŠTVO TISKARA I SLOVARA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI
PRVA BLAGAJNA ZA UZAJAMNU POMOČ
Već je revolucionarna 1848. godina imala jak upliv na razvitak
Hrvatske, u kojoj se na svojevrstan način manifestira i osjeća borba,
koja se u Evropi vodila između reakcije i demokratske revolucije.
1848. godina bila je i godina stvaranja prvih oblika radničkih orga­
nizacija u Beču, Pešti, Bratislavi i Zagrebu. Poznato je da je iza
francuske februarske revolucije 1848. u Beču došlo do demonstracija,
u kojima su učestvovali sitna buržoazija, studenti i radnici, među
kojima se ističu i knjigotiskarski radnici. Isto su tako u Pešti (Mađar­
skoj) 30. travnja 1848. počeli nemiri među knjigotiskarskim radni­
cima, tako da se vlada morala umiješati u sukob, rezultat kojeg je
bio ustanovljenje 9-satnog radnog dana i sklapanje kolektivnog ugo­
vora. Te su godine u Beču, Pešti i Bratislavi štamparski radnici osno­
vali svoja prva društva za uzajamnu pomoć, koja su postojala sve do
1857. g. Krajem 1849., odnosno 1. siječnja 1850. osnovali su grafički
radnici u Zagrebu svoju blagajnu za uzajamnu pomoć. Materijalna
sredstva osiguravala su se iz članarine i dobrovoljnih prinosa. Članom
blagajne mogli su, pored pomoćnika, biti i učenici. Blagajnom je ru ­
kovodio odbor od tri člana, koji se birao većinom glasova. Svaki gra­
fički radnik prilikom stupanja u posao morao je pristupiti blagajni.
Pravo na potporu sticalo se nakon 8-nedjeljnog članstva. Pomoć je
tekla 52 nedjelje bolovanja. Svaki je član imao pravo na besplatnu
liječničku njegu, na bolnicu i na pogrebninu. Bolesni grafički radnici,
koji bi doputovali u Zagreb, a bili su članovi bolesničke blagajne,
imali su pravo na liječenje u bolnici. U slučaju da bi neki od članova
blagajne napustio posao u poduzeću i otputovao u drugo mjesto, mo­
gao je i nadalje biti član blagajne (§ 17). Svaki živući grafički radnik,
bio zaposlen ili ne, ako usvaja pravila blagajne, mogao je biti prim ljen
za člana (§ 18). Kada član blagajne otputuje i ne želi više da ostane
njen član, dobiva odgovarajuću naknadu za uloženu članarinu (§ 13).
Dalje se u paragrafu 1 točka 4 predviđala m aterijalna sredstva i iz
sjedinjenih sličnih blagajna.
Iz svega iznijetog se vidi da su osnivači — osoblje Gajeve tiskare,
postavili pravila blagajne tako, da su njeni članovi mogli biti i drugi
90
grafički radnici, a ne samo osoblje Gajeve tiskare, kako se to u raznim
napisima tvrdi. Ta se tvrdnja ne može usvojiti s obzirom na paragraf
17 i 18 navedenih pravila, koji predviđaju da članom blagajne može
da ostane svaki radnik, koji iz zavoda istupi ili otputuje, kao i »svaki
ovde živući član naše umjetnosti, je li je u poslu ili nije, može pri
obderžavanih ovih pravilah kao sučlan primljen biti.« A da je to točno,
može poslužiti kao dokaz i to, da u toku godina članovima bolesničke
blagajne u Gajevoj tiskari postaju i tipografi iz drugih štamparija
Zagreba.
Kao što je to slučaj bio u Austriji i Mađarskoj s društvima za
uzajamnu pomoć grafičkih radnika da su do 1860-tih godina životarila,
tako je i blagajna za uzajamnu pomoć grafičkih radnika u Zagrebu
djelovala bez neke vidnije aktivnosti. Grafički radnici Zagreba nisu
znali ni umjeli da je koriste kao formu za razvijanje prvih radničkih
društava za uzajamnu pomoć i prosvjećivanje radnika, koji su se u
Hrvatskoj formirali 1870.—1873. godine.
0 djelovanju blagajne za uzajamnu pomoć govori Dušan Kučenjak u Spomen knjizi o 50-gođišnjem djelovanju I. Zagrebačkog
radničkog društva.*7 Pošto je istakao da se svake godine novac dijelio
među članstvo, zbog toga što pravila nisu bila potvrđena od vlasti, jer
su bila postavljena na jednogodišnji rad, navodi o radu blagajne i ovo:
» . . . R azum ljivo je stoga, d a p re m a tom e n ije bila n iti dugog vijeka, jer
je već godine 1863. p re s ta la d jelovati, pošto su si učesnici po običaju novac m e­
đusobno po djelili. Ali p o kretači, koji su im ali više sm isla za dalekosežnost
takove m eđusobne p o tp o re in s titu c ije in ak o su m islili, te nisu m irovali, već su
god. 1864. zainteresovali cjelokupno grafičko rad n ištv o za svoju ideju, za ostv a­
re n je p o tp o rn e blagajne, u k o ju su se m orali svi bez razlike začlaniti. U platni
dio u tan a čen je sa 10 novčića nedjelno. U jedno je iza b ran i odbor za sastav
novih pravila. N u sudeći po sam om ra d u to g a odbora, n ije se isti baš prenaglio,
j e r je ta j p ra v iln ik izradio tek god. 1865., do p o tv rd e kojeg uopće n iti došle
n ije, a k riv n jo m sam ih članova, k o ji n isu pokazivali ni sm isla ni lju b av i za
svoju p o tp p rn u blagajnu. M eđusobne zadjevice i p re p irk e b ile su na dnevnom
redu, koje šu u v elike sprečavale nap red o v an je ovog hu m an itarn o g fonda. T akvo
s ta n je p o tra ja lo je sve do god. 1867. P red sam u sk u p štin u našlo se dosta H eros tra ta , koji su potkopali te m elje svog v lastito g zdanja, k o ji su n aim e raspirivali
s tra s t m eđu ča lnstvom i želju za diobom uplaćenog novca. I oni su doista
pobijedili, je r se novac podijelio m eđu sve članove, a te k je jed a n n ez n atan dio,
koji je im ao služiti kao tem elj za novu uplatu, p rid rž a n u blagajni.
1 ovakove bi n esređ en e p rilik e bog zna dokle jo šte p o tra ja le m eđu za g re­
bačkim grafičarim a, d a n ije došlo nešto n en a d an a po srijedi, što je konačno
i ovu n a tra ž n ja č k u id eju za v azda su rv a lo u grob. B ečki su n aim e tipografi
ra d ili n a tom e, d a se o snuje opći au stro -u g arsk i k n jig o tisk arsk i savez, kojeg
bi članovi m o rali biti bez ra z lik e svi tipografi bivše A u stro -u g arsk e m onarhije.
D a bude ovo dijelo ovjenčano p otpunim uspjehom , bili su n a su ra d n ju pozvani
i zagrebački tipografi. S v rh a je saveza bila, d a položi tem elj cen traln o j p o t­
p ornoj blag a jn i grafičkog ra d n ištv a . S jedište saveza im alo bi b iti u Beču, a u
ostalim gradovim a bile bi sam o podružnice. O vo je p o tak n u lo zagrebačke tipo­
g rafe, da su počeli ozbiljno ra z m išlja ti o osn u tk u tipografskog d ru štv a. D uševSpomen k n jig a I. zagrebačkog radničkog druStra 1873.—1923. Štampana je u Za­
g reb u 1925. godine.
91
nim vođom bio im je opće oblju b lje n i i sv estra n o n ao b raže n i i d u hom pronicav
m ladi d ru g D ragutin K ahle, kojega im e nalazim o i m eđ u p re d sje d n icim a »Prvog
zagrebačkog radničkog društva« god. 1874.
K ako su s m jerodavne s tra n e u Beču bale stav ljen e v elike za p rek e osnutku
saveza, pokušali su in šp irato ri ove ideje, d a svoj n au m o s tv a re uz pripom oć
budim peštanskih drugova, k o ji bi im ali savezna p ra v ila tam o p o d a s trije ti vlasti
n a potvrdu. M eđutim je p riv re m en i odbor zagrebačkog grafičkog ra d n ištv a
predložio novu osnovu p ra v ila za osn u tak »T ipografske za d ru g e u Zagrebu«, na
p re tres, k oja je dne 8. studenoga 1868. g prih v ać en a . U p lata je u stan o v ljen a sa
15 novčića nedjeljno. Ova su p ra v ila odm ah podnesena v lad i n a p o tv rd u , te
su ista polovicom m jeseca p rosinca v ra ćen a p u te m gradskog p o g lav a rstv a uz
m otivaciju, da zem. vlada traži, d a podnesak za p o tv rd u p ra v ila po tp išu svi
članovi, d a se uzm ogne k o n statirati, m ože li se obzirom n a broj č la n stv a p o d jeliti dozvola javnog u re d o v an ja odnosno p o tv rd a p ra v ila . A koprem je ovom
zahtjevu sm jesta udovoljeno, ta d a n je su političke p rilik e sk riv ile, d a se un ato č
p ožurivanja n ije m oglo doći do p o tv rd e p ra v ila , b u duć su odlučujući krugovi
bili uopće nekloni u d ru ž iv a n ju ra d n ištv a . N apokon su p ra v ila ponovno vra ćen a
koncem m jeseca veljače god. 1869. s prim jedbom , d a se p o jed in e to čk e brišu,
j e r d a n e sp ad a ju u d je lo k ru g d ru štv a, k o je se o snovati želi. K a d a se i ovom
za h tje v u udovoljilo i k ad a su p ra v ila ponovno p o d a s trta v lad i n a odobrenje,
m oralo se i opet čekati u nedogled n a re zu ltat.
Pošto se u ono doba vodio i žestoki ta rifn i p o k re t izm eđu g ra fič a ra i n ji­
hovih kruhodavaca, to je ra zum ljivo, d a je u slije d toga i p o tv rd a p ra v ila d ospjela
u zaborav, te je te k početkom m jeseca tra v n ja god. 1870. nap o k o n uspjelo
ishoditi vladino rješenje, kojim je o p e t n isu p ra v ila p o tv rđ en a , već v ra ć e n a u
svrhu, da se im adu još n ek e sta v k e p ra v iln ik a isp u n iti. N akon rije š e n ja ovog
z ah tje v a konačno je ipak uspjelo, d a su ova p ra v ila o d obrena i to m jeseca
s rp n ja god. 1870.«48
Tom opisu postanka Hrvatskog tipografskog društva treba još
dodati da je kongres austrijskih tipografa održan u Beču 15. i 16.
kolovoza 1868. i da zagrebački tipografi na njem nisu prisustvovali,
jer je J. Novotny, faktor u Gajevoj tiskari, prešutio prijem poziva.
Usprkos tome stvorene su i održavane veze s bečkim tipografima.
Drugo, treba napomenuti da je na skupštini tipografa, koja je održana
u Zagrebu kolovoza 1868., izabran privremeni odbor u sastavu: Kastner, Bischoff, Ilić, Senečić, Maravić i Kale, koji je trebao izvršiti pri­
preme za stvaranje društva tipografa u Hrvatskoj.
Josip Senečić bio je predsjednik tog odbora. Donosimo dopis kra­
ljevske hrvatske i slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade odjela za
unutarnje poslove broj 2530/357 od 13. ožujka 1870., koji je poslan
Poglavarstvu slob. i kr. grada Zagreba, a ovaj ga 7. IV. 1870. upućuje
Josipu Senečiću. Iz tog se dopisa vidi da je odbor za izradu pravila
mislio osnovati »zadrugu« kao oblik svoga udruženja. Riječ »zadruga«
uzeta je prema nekim uzorima radničkih organizacija u Austriji.
Tamo se ubrzo radnički pokret, u okviru općeg radničkog društva po­
dijelio na nekoliko grana, na prosvjetna društva, bolno-potporna i na
sindikalne organizacije, odnosno profesionalna radnička udruženja O
tom govorimo i na drugom mjestu. U grupu sindikalnih odnosno pro­
fesionalnih udruženja spadale su i »zadruge«, koje su po svom
«8 P rav ila su potvrđena pod datum om 4. srp n ja 1870. godine.
92
karakteru i pravilima bile ustvari isto tako sindikati, profesionalna
društva za međusobno podupiranje u slučaju besposlice, bolesti i
štrajka, a vršile su i zadatke posredovanja rada za svoje članove i
pripadnike svoje struke. S obzirom na to što su postojale i majstor­
ske »zadruge«, vlasti su tražile da se iz podnijetih pravila tipografa
riječ »zadruga« briše i zamijeni riječju »društvo«, što se, uostalom,
iz priloženog dokumenta jasno vidi:
»17 riešenju izviestja od U . siečnja t. g. br. 818. odpisuje se gradskom u
poglavarstvu, da <se je iz priložećih izpravljenih pravilah razabralo, da nije
nam iera ovdašnjih tipografskih pom oćnikah, da u stro je obrtnu zadrugu po
sm islu obrtnoga reda od 20. prosinca 1859. nego da žele u stro jiti družtvo za
podupiranje obolielih i p u tu ju ćih tipografičkih pom oćnikah i za naobraženje
istih po sm islu družtvenoga zakona od 26. studenoga 1852.
Prije nego kr. zem a ljska vlada o tom svo ju konačnu o dluku izreče obnašla
je glede p om enutih pravilah sta viti sliedeće opazke:
1. O bzirom na izraze, up o trie b lje n e u za ko n u od sdru živa n ju od 26. s tu ­
denoga 1852. derž. zak. lista br. 253. im ao bi se naslov predležećih d ru žtven ih
pravilah tako prom ieniti, da budu u suglasju s riečm i za konom poprim ljenim i,
uslied česa, valjalo bi rieč »zadruga« izm ien iti s riečju »družtvo« što je zakon
upotriebljuje, ter polag toga naslov izp ra viti ovako: » P r a v i l a t i p o g r a ­
f i č k o ga d r u ž t v a z a m e đ u s o b n o ' p o d u p i r a n j e i n a o b r a ž e ­
nje u Zagrebu«.
2. Pošto je po sadržaju § 3. u p itn ih pravilah s v a k o m u izučenom u knjigotisk a ru pristu p u d ru žtvo slobodan, d akle neprisiljen, im a le bi se to m u shodno
u § 2. u točki, a izo sta v iti rieči: n a d o š a v š i h p a k i d o m a ć i h i z u č e n i k a h , p o k bi tada ova točka, ovako glasiti im ala: »upisninu članovah«.
3. O dnosno na § 15. glede vođenja točnoga izkaza o pristu p u i iz tu p u
članovah, im alo bi se u sta n o viti, pod ka k o v im i u v je ti i posliedicam i će se dopu­
stiti izstu p iz družtva.
4. U § ‘ u 12. im alo bi se opredieliti, koliko je potrieban broj prisu tn ih
odbornih članovah u odborskih siednicah, da bude z a klju ča k valjan, i u m iesto
citiranoga ovdie §. 20 im ao bi se sta viti § 21., jer se u ovom paragrafu navada
slučaj, u k o je m se u odborskih siednicah većin o m [od d vije trećine glasovah
odlučuje.
5. Iz § 16. im ale bi se izo sta v iti rieči: k a z n e p o b i r a t i , a napokon u
§ 18. im ao bi se u s ta n o viti broj p r isu tn ih članovah, ko ji je potrieban za valjanost
za klju ča k a h sku p štin skih .
U slied toga n e k a gradsko poglavarstvo dotične tipografičke pom oćnike po­
zove, da p ren a v ed en e opazke u pretres u zm u , potom predstojeća pravila izprave,
i tako izp ra vljen a pravila u trih istopisih, od ko jih im a samo jed a n prepis
anim i b ilje g o vk a m i p re d v iđ e n biti, kroz pred sto jn ičtvo d ru žtva podpisana skupa
sa m a nisanom osnovom pravilah opet ovam o podnesu.«
TIPOGRAFSKO DRUŠTVO ZA MEĐUSOBNO PODUPIRANJE
I OBRAZOVANJE
Kad su primljena odobrena pravila, sazvana je skupština, koja se
sastala 24. srpnja 1870. god. Članovi bolesničke blagajne, njih 52,
postali su utemeljitelji društva. Tipografsko društvo za međusobno
podupiranje i obrazovanje u Zagrebu postavilo je za cilj da svoje čla­
nove, oboljele i putujuće tipografe, novčano podupire, a preminule
93
pristojno sahrani, zatim da radi na svestranom idejnom obrazovanju
svojih članova. Te je zadatke društvo mislilo postići: 1) sabiranjem
potrebnih materijalnih sredstava od upisnine, članarine, učeničkih
pristojbi, koje su oni morali plaćati prilikom stupanja u zanat i pri­
likom oslobođenja, zatim od pomoći vlasnika knjigotiskara, 2) orga­
niziranjem popularno-znanstvenih i stručnih predavanja, učenja je­
zika i drugih naučnih disciplina, organiziranjem knjižnice, društvenih
sastanaka, davanjem potpore u slučaju bolesti, klimatskog i kupali­
šnog liječenja, a u slučaju smrti plaćanjem troškova sahrane. Pored
toga, »svaki tipograf, koji kroz Zagreb proputuje, nedobivsi posla, te
se izkaže, da je članom kojega podupirajućega družtva za tipografe
bio, dobije putne podpore jedan forint i pedeset novčića; vratili se
pako prije pol godine, neima pravo na istu« (§ 8).
»Družtvom upravlja u glavnoj skupštini izabrani odgovorni odbor
sastojeći se najme iz predsjednika, predsjednikova zamjenika, tajnika,
blagajnika, knjižničara i 6 odbomikah.« (§ 12).
»Kad se kakova svađa među članovi zametne, izmiruje se jednim
odborom od pet članova, koji je većinom glasova u skupštini izabran,
proti izjavi toga odbora neima priziva na nikakvu oblast.« (§ 24).
Pored toga, § 2 isključivao je pitanje politike i vjere iz zadataka
društva. Ta činjenica još ne znači da su se osnivači društva željeli
odreći raspravljanja o politici i vjeri. To samo znači da su osnivači
morali voditi računa o tome da ne suze redove radnika, koje su mislili
privući u organizaciju. Pored toga, oni su morali podesiti svoja pra­
vila prema postojećim zakonskim propisima, još bolje, prema tome
kako su vlastodršci tumačili te propise. Iako se u pravilima nigdje
ne predviđa da je cilj društava da zastupaju interese svojih članova
u svim pitanjima, koja su u neposrednoj vezi s njihovim položajem
prodavalaca radne snage, da vodi borbu za nadnice, radne uvjete i
sklapanje radnog ugovora, tipografsko društvo za uzajamnu pomoć
i obrazovanje ipak je vršilo te zadatke. S obzirom na to da je društvo
tipografskih radnika bilo osnovano u prvom*redu zato da brani inte­
rese određene grupe radnika, da je bilo organizator štrajkova za pove­
ćanje nadnica, zato ono i nije bilo ništa drugo do prva sindikalna
organizacija u Hrvatskoj. Jasno je da je postavljanje humanitarnog i
prosvjetnog cilja bio samo forma kojom bi se omogućilo legalno dje­
lovanje društva, jer iz kojih razloga bi se, na prim jer, osnovao posebni
štrajkaški fond»-blagajna za podupiranje žrtvom postradalih drugova«,
da su se osnivači mislili baviti samo humanitarnom aktivnošću. Štraj­
kaški je fond bio osnovan u studenom 1870. godine na prijedlog Ka­
le-a. U »blagajnu za podupiranje žrtvom postradalih drugova« upla­
ćivali su članovi društva od 1. XII. 1870. g. 1 novčić tjedno. Na
skupštini je isto tako donijeta odluka da fond bolesničke blagajne
postane fond bolno-potporne grane društva. Prvi predsjednik društva
postao je Dragutin Kale.
94
7.
s* *
<^77x-**v$>’ ■**- * W # ^ ,,/w -
*"^U-e.*rts4~?-&+'*n'
W xAfa-***.
JA
■**&**' -**?* „+&..»****'Jt*jj&
■**( Mr''jA*» A y A
-f* f * ~»<v- A ■ ****•'• ■*'^*^:
- A X4m+.*4!**U>
*Vww'^Sfc^ _* ' -A ■*£•
A--*-*AjpćAi
,
yU*W&* , - ^ W
ArXf*'*
.-,AV~p>'-<**-
*
r 4 ^ 4 ^ M
N
X a A ~ — Ć$***f/
^
414
(£*4.*,oi-+. #'**■*'****' y X ^ ^ A f i u ^
A r A +■*£ f ,*-*A fA~
-A.
ACA
Awn**?
l* W i
w A #
sMsA-
A 6 , 4A>+m*t.+*'Al~***~*- -A-+*£t- ^~x-prj-t^~
€^t"y «t ~4>-A*•&'-&, -MĆZ sA*
, r i J
t& A eAi**~+v*A AZ&S* , A -y* f '**'' ■■'**-***■- -&•■£’
~AtrAv»-Jf*4^-f
AĆUMt<%£g
tfo+tAA’*’
<~S' a
.srmsnt^'AA,
,*+,_. M - A . V,*,/;
S & sfotL - ^ t W -w-V*w*vi'
m M* -**A *' +‘U+-/rZ«J*x.\
^ '■)&,
,*
A* v -v£^m> *+A» 4ć*.~«.s'y/.
^ v '^ » /
*k«*4fš/„+A *■+■■***f
95
Treba u vezi s radom tipografskog društva još istaći da je društvo
njegovalo i održavalo veze s ostalim sličnim^ društvima u aus rougarskoj monarhiji, posebno s tipografima Beca i Pešte. Društvo je
razvijalo sa svojim članovima i internacionalnu solidarnost. Kad je,
na primjer, došlo u Beču do velikog tipografskog štrajka u veljači i
ožujku 1870., zagrebački su tipografi sakupljali štrajkašku pomoć za
njih, a na tipografskom kongresu u Budimpešti Kale je sudjelovao
kao delegat zagrebačkog tipografskog društva. Kada sami stupaju u
štrajk, zagrebački se tipografi obraćaju za pomoć tipografima Graca,
Beča, Bečkog Novog Mjesta, Praga, Pešte, Brna i t. d. Tako na pr.
Ravnateljstvo kraljevskog brzojava u Zagrebu 4. siječnja 1872. g.
informira Gradsko poglavarstvo o odaslatim brzojavima u ta mjesta
i o licima koja su ih poslala. Brzojave su poslali iz tiskare Albrecht
tipografi: Bischof, Unger, Griinhut, Klause, Kral; iz tiskare Hartman:
Kale, Plavšić, Fischer; iz dioničke tiskare: Stole; zatim bez oznake
mjesta gdje rade tipografi Topolšćak, Oračić, Franc Tomaš. Dopis
glasi:
»Na cienjeni dopis od 31. prosinca 1871. br. 6789 e x 871 čast je ovom u
r a v n a teljstvu priposlati u prepisu o vd je pod ./. p et b rzo ja vka ko je su od odvaš n jih slagarah na, inostrane ovih danah kod glavne po sta je zagrebačke na odp rem u predane.«
U vezi s tarifnim pokretom, koji je povelo društvo u prosincu
1871. i štrajka, koji je nastao odlukom skupštine tipografskih radnika
od 29. XII. iste godine i koji je trajao do 21.1. 1872., policija je odmah,
čim je počeo štrajk, raspustila društvo i zaplijenila sve društvene
knjige i imovinu. Policija je u motivaciji za raspuštanje društva na­
vela da ga je raspustila zbog toga, što su se na sjednicama društva
donosile odluke u vezi s pripremama za tarifni pokret i pripremao
štrajk. Samo raspuštanje društva došlo je na zahtjev vlasnika zagre­
bačkih tiskara. U arhivu grada Zagreba postoji zapisnik br. 6789/1871.
god., koji glasi:
»Pred poglavarstvo dolaze g. Dr. Josip H o ffm a n , kao z a s tu p n ik d ioničarske
tisk a re u Z agrebu, za tim g. D ragutin A lb rec h t i g. L a vo sla v H a rtm a n , vlasnici
tiskarah u Z agrebu, te sta v lja ju sljedeću m o lb u u za p isn ik :
Poznato je da su se slagari svih u Z agrebu p o stojećih š ta m p a m a h dogou0, , ,l**đ,a ’ Pospodare s v ° i e P r s ile na p o višen je ta r ife n jih o v ih za službah i da su
za klju čili izim toga, u pogledu obračunavanja s ta v iti gospodarom m nogo teg o tn ije po n jih u vje te .
U slijed toga dogovora dođoše zb ilja osam danah p r ije božića,, izaslanici
slagarah s va k o m u v la s tn ik u ovd a šn jih štam parah, te predadoše u v je te s vo je
pism eno u z p n m je tb u , da sva k a ko žele do 27. prosinca t. g d o b iti odlučan
odgovor od gospodarah.
vlastnici štam parah odbiše naprosto ove z a h tje v e kao preterane,
I* ™ l™ d e nijed n o g slagara, ve ć sam o jed n o g naučnika,
n ije dosada odbio u v je ta h slagarskih.
P osvem to m vid i se, da zagrebački slagari ka n e p r a v iti obću š tr ik u Da ie
n jih o va nam ira u is tin u o b u sta viti radnju, i da. se n e k a m o p r i p r a v k u n a ta j
96
čin , već da u to m sm jeru dogovoreno trade sa sla g a n ostalih gradovah, vid i se
po n a jp rije iz n jih o vih u vje ta h , ko ji su tako potanko i na n ek i način sistem atički
izrađeni, da je sva prilika, da su jim u v je ti od drugog kojeg- slagarskog družtva
saobćeni bali. N adalje predlažem o ovdje broj 51 od 25 prosinca t. g. časopisa
»V orw drts! Z eitsc h rift fiir B uchdrucker, u n d (neč itljivo ) Interess,en« što u Beču
izlazi.
K ako se iz istoga razabrati može, sto ji na čelu toga lista n jek a ko v oglas
odbora slagarskoga u B rn u od 18 prosinca t. g., gdje no se javlja, da je nastao
p o kre t m eđu zagrebačkim i slagari radi povišenja tarifa, te se p o zivlju naročito
s p i radnici: n eka pod n ika k o v u v je t ne pođu u Zagreb, dok se pita n je o ta rifu
n e rieši. N adalje ima, u istom listu telegram iz Zagreba podpisan po n jek o m
ta rifn o m odboru, gdje no se veli, da će nastati po kre t radi povišenja cienah,
da treba zapriečiti dolazak slagarah u Zagreb, i da se im a d u o tom sve sla­
g a rske zadruge obavjestit. N apokon p redlažem o dopisku (C orrespondenz K arte)
up ra vljen u na zagrebačko tipografičko d ružtvo, predanu kako se po biljegu
poštarskom vid i 27 prosinca t. g. u G rundenu i došavšu 29 prosinca t. g. u
Zagreb. U ovoj dopiski veli se: da je šta m p a m a Iva n a H abachera u G rundenu
o b sjed n u ta od šlaga,rah i to radi povišenjah cienah, a zato nek a se zaprieči
dolazak drugih slagarah. U dopiski p rim jeću je se, da će biti o b šim ije g dogovora
0 tom , u slagarskih organih, te se p o zivlju zagrebački slagari: da na nika k o v
p oziv nedođu u G runden, te se naročito v e l i,. . . A k o &e sve to u zm e na um ,
te stavi u sa ve z sa dopisom zagrebačkim od 11 prosinca t. g. u vr š te n im u spo­
m e n u to m broju »Vonvarts« gdj.e se očito veli, da cveli ta j po kre t polazi od
ovd a šn je tipografične zadruge i navlastito njezina odbora, to nem a sum nje, da
j e rečeno d ru žtvo stupilo u dogovor, sa v a n js k im i slagarskim i dru žtvi; da se
sveobči odpor proti vla sn iko m šta m p a m a h izvede, i da je to d ru žtvo tim nači­
n om povredilo pravila p o tvrđena po vis. kr. zem . vla d i koja sm jera ju samo na
m eđusobnu p o d p o m u slučaju bolesti i na m eđusobno naobraženje, čitanjem i
p jeva n jem . Dodati n a m va lja i to, da se pred sjed n ik tipografičke zadruge K ahle
D ragutin i odbornici B išof i K lauzer često dese,' ko d ovdašnjeg brzojavnog
ureda, očekujući telegram e od v a n js k ih d ružtvah, i šiljajući istim brzojavne
odgovore. Pogovara se. i to, da su slagari dne 28. prosinca t. g. po pošti dobili
150 for. u svrhu: da jim bude podporom u to m štrik u . Pročulo se je nadalje da
odbor tipografičke zadruge ka n i i svo ju bolničku pjen e zn ic u upo trieb iti za ovaj
štrik .
D ojavljujući ove čine slav. poglavarstvu toli u našem interesu, koli u in te ­
resu občinstva, m olim o: da se proti d ru žtv u tipografičke zadruge po sm islu
postojećeg zadružnog zakona postupa, u koliko je isto povredilo svoja pravila.
Drag. A lb rec h t v. r. Dr. H o ffm a n n v. r. L av H artm an v. r.
za klju če n o i podpisano«
Na temelju tog zapisnika Gradsko poglavarstvo donijelo je od­
luku o zabrani društva. To se vidi iz slijedećeg naloga, koji je izdan
redarstvenoj satniji.
»Nazočni za p isn ik dostavlja se gr. s a tn ič tvu u z poziv, da izvoli po svojih
organih u za p titi dati bez od vla k e s v e dopise »tipografičke zadruge« nalaz-eće se
u s ta n u pred sjed n ik a istoga d ru žtva D ragutina K alea, za tim blagajnu d ružtva
1 računske k n jig e nalazeće se kod blagajnika France slagara na potoku, i zapi­
sn ik e sjedničke i o d borske d m žtva . nalazeće kod slagara Oračića, b ilježnika
istoga d ru žtva , n adalje da dade p r e m e tn u ti d ru žtven e prostorije u O patičkoj
u lici zaplienjene p redm ete, dostavit će gr. sa tn ičtvo ovom u p oglavarstvu na
d a ljn je ured o v a n je.«
Uporedo sa zabranom društva i zapljenom njegove imovine pri­
mila je Visoka kraljevska vlada u Zagrebu dopis, u kojem Gradsko
poglavarstvo opravdava svoju odluku o zabrani društva i zapljeni
njegove imovine:
-7
97
»Kako će vis. kr. zem alj. Vlada iz zapisnika priloženog pod ./ razabrati
pripravlja se od strane zagrebačkih slagarah sveobča o b ustava ra d n je i to
načinom dogovornim , ko ji im a d e sva kriterija, p r e s tu p k a nacrtanog u § 481
obćeg karnog zakona od g. 1852. i § 77 obrtnog zakona od g. 1859 K a ko se na­
dalje iz prilogah, ko ji se pokorno pod ./. p n la z u , t. j. iz d v a ju h bro jeva h tip o grafičkog časopisa »Vorwarts« i iz dopisah u p r a vljen ih na ovd a šn ju tipografičku
zadrugu vidi glavno je ognjište toga odpora upravo ista zadruga i navlastito
n jezin odbor, koji stoji u dopisivanju sa ostalim i v a n js k im i slagarskim i družtvi.
Pošto je d ružtvo tim načinom povriedilo pravila svo ja p o tvrđ en a riešen je m vis.
kr. zem lj. Vlade od 4. srpnja 1870. br. 4062/652 te p u te m svojega odbora i nedo­
zvo ljen im i m nogobrojnim i sastanci pripravlja ta j p ro tu za ko n iti p o kre t, to
nastaje slučaj, ko ji je nacrtan u § 24 list 6. cesarskog p a ten ta od 26 studenog
1852, te se vis. kr. zem alj. Vlada pokorno u m oljava, da na, te m e lju sadržanih
u zapisniku fa kta h , na tem e lju n avedene za ko n sk e u sta n o ve ra zp u st družtva
»tipografičke zadruge-« odrediti blagoizvoli. N apokon p rim je ć u je se pokorno, da
se predhodno nedanotačnim p u tem uzapćenje blagajne, za p isn ik a h i dopisah
rečenog d ružtva izvede, je r se je s jed n e stra n e bojati, da će se blagajna zlo­
rabiti, i jer će se bez su m n je naći u zapisnicih podatci za iz v iđ e n je protuza­
konitog postupka.«
Tek poslije potpisivanja tarifnog sporazuma uspjelo je grafičkim
radnicima grada Zagreba da društvu bude ponovo dozvoljen rad i
da mu se vrati oduzeta imovina. Prema nekim izvorima, obnova rada
dozvoljena je 24. ožujka 1872. g. Međutim, iz dokumenata, koje ovdje
iznosimo, Zemaljska vlada donijela je odluku o tome tek 25. svibnja
1872. g., a Gradsko poglavarstvo vratilo Dragutinu Kale-u zaplije­
njenu imovinu tek 15. lipnja 1872. g. Evo tih dokumenata:
»Povratkom prilogah tam ošnjega izvješć a od 30. tr a v n ja t. g. broj 1450
odpisuje se gradskom u poglavarstvu, da je kr. z em a ljska vla d a obnašla p r iv r e ­
m enu, po gradskom poglavarstvu glasom uvo d n o s p o m e n u ta izvješć a određenu
obustavu djelovanja tipografičkoga d ru žtv a zagrebačkoga u k in u ti, i s razloga,
što predložena tam ošnja osuda od 24. siečnja tg. br. 146 neglasi proti rečenom u
d ružtvu, već proti pojedinim slagarom , gdje se d a kle po § 24 d ru žtven o g a zakona
od 26. studena 1852 nem ože narediti ra zsutak d ru žtva , od ređ u je o vim podjedno
uzpostavu toga. d ru žtva i nalaže g radskom u po g la va rstvu , da od u zetu novčanu
im o vin u i zapisnike, m a koliko su i sbilja oduzeti, d r u ž tv u p o vra ti i prostorije
družtvene, ako su zatvorene, odm ah o tvo riti dade.
* n„ ° Ž ? J i ° h° dn?-9a zna? i ? * ravnanja radi gradsko po g la va rstvo D ragutina
K allea predsjednika tipografičkoga d ru žtva s v o jim p u te m o b a vje stiti. U Zagrebu
Zd. sviOTijcL 1872.«*°
svib t V h r % 4 k™ ) m v / laV^ dalr - zem a ljska V lada na red b o m svo jo m od 25.
DO o » £ n
7- SVlb- tg - b r■ 2931 lpoL obnašla je p rivrem en u
z a a reb S k o a n n l f I ^ r Ut
nu ob u sta vu d je lo va n ja tipografičkoga d ru žtva
s t o T d a T o m u n ^ l J o v o m P°9lavarStvu n a lo žiti’ da ovo tip. d ru žtvo uzpod r u ž i v e V o Z l n Z T n ° l a'nU im ° Vinu 1 za Pis™k.e p o v ra ti i da prostorije
d ru žtven e odm ah o tv o n , = što p otonje je već dne 27 p. m . učin jen o
u z p o s t a v Z V ed a T t n Pl i ° * ĆUi i e đ,a Se o vim e tip o g ra fičk o d ru žtv o u Z agrebu
~
* o vos ra d sk e
u siirh u
“ ,oženih 243 >■ 64 "• u o vd e šn jo j Štedionici
40 Arhiv g rada Zagreba. Gradsko poglavarstvo. Red.
uprava br. 2&31/1872. g.
2.) štedioničku k n jig u v r h u uloženih 245 f 54 n A V za druge d ružtvene
troškove;
3.) kn jig u vrh u vođenih po blagajniku računah;
4.) list dotično p o tvrd u g. A lbrechta v r h u deponiranih kod njega 40 f koji
spadaju na im o vin u tipograf, družtva;
5.) dvadeset pet namžrah vrh u izdatih u za d n jem oetartu godine 1871, stopedeset dva forinta i 4 n IV ;
6.) nepodpuni katalog dru žtven e kn jižn ice i dva ključa od iste;
7.) kn jig u v r h u vođenih zap ism ka h odborskih i sj,edničkih istoga družtva;
8.) ustanove za nau čn ik e zagrebačkih tipografah u h r va tsko m i n jem ačkom
jeziku;
9.) klju č od d ru žtven ih prostorijah u Poštarskoj ulici kbr. 70;
10.) dva dru žtven a pečata: jed a n sa napisom »tipografičko d ružtvo u Z a ­
grebu« a drugi »tipografička zadruga u Zagrebu«;
11.) 17 f 16 n slovom sedam najst fo rin ta h i 16 n A V koji su u polog predani
dne 17 ožujka 872 sa naredbom broj 1710 pod čl. 65.«
ODNOS ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA
I DRUŠTVA TIPOGRAFA
Od 1872. godine, odnosno 1873. do 1875., kad je osnovano Zagre­
bačko radničko društvo, koje u Zagrebu nastupa kao organizacija svih
zagrebačkih radnika i koje postaje političko-ekonomsko i kulturno
žarište radničke klase u tim godinama, socijalisti tipografskog društva
nalaze u njemu glavni sadržaj svog društvenog rada. Zagrebačko
radničko društvo sa svojim organom »Radnički prijatelj« preuzelo je
na sebe ulogu inicijatora, pokretača aktivnosti i Tipografskog društva.
Nije slučaj da su grafički radnici u Zagrebu bili nosioci prvih
socijalističkih ideja i pioniri radničkog udruživanja. Prije svega, gra­
fička poduzeća u Zagrebu i u Hrvatskoj u odnosu na druga manu­
fakturna poduzeća u Hrvatskoj odlikovala su se brojnijom radnom
snagom. Tako su, na primjer, već na Rijeci 1870. g. postojale dvije
tiskare, jedna sa 3, a druga sa 18 radnika. Gajeva tiskara u Zagrebu
imala je 1847. g. 8 radnika, 7«slagara i jednog strojara. Taj se broj
popeo u 1849. g. na 17 lica, a 1860. g. u tiskari je radilo već 25 slagara.
Svi su ti radnici bili posve najamni radnici. Zbog toga su postojale
bitne razlike u položaju grafičkih radnika u Zagrebu i ostalih, koji su
radili u majstorskim radionicama.
U prvom redu, u grafičkim poduzećima mnogo ranije nego u
drugim zanatskim poduzećima prestaju patrijarhalni odnosi. Gra­
fičkim radnicima bilo je mnogo teže da postanu vlasnici štamparija
nego što je to bio slučaj s njihovim drugovima u zanatskim poduze­
ćima da postanu samostalni majstori. Zbog toga se oni i nisu mogli
osjećati kao članovi poslodavčeve porodice, kao budući poslodavci.
Iz toga izlazi da sloboda njihova kretanja i misli nije bila tako uska
kao kod ostalih kalfi, koji su se čuvali da između njih i majstora
ne pukne isuviše duboka društvena provalija. Zbog tih nepovoljnih
»o Arhiv g rad a Zagreba, Gradsko poglavarstvo, Red. uprava br. 2931/1872. g.
okolnosti grafičkih radnika u odnosu na kvalificirane radnike ostalih
struka, morali su se oni znatno prije udruživati nezavisno od svoga
poslodavca, da bi očuvali i borili se za svoje interese. Naravno, da te
prve organizacije nisu umjele da se organiziraju, nisu jasno vidjele
svoj cilj i nisu znale da rade. Ipak, zbog toga su morale svojim člano­
vima osigurati ekoriomski opstanak, one su išle polagano naprijed
utječući na radne odnose i poboljšanje radnih uvjeta. Zato su njihove
organizacije svugdje prve laste budućeg radničkog pokreta. Činjenica
da je većina tipografskih radnika bila već unaprijed osuđena da za­
uvijek ostane pomoćnik, odnosno najamni radnik, kao i to da su svi
bili pismeni, s izvjesnom općom kulturom, činila ih je, s jedne strane,
svjesnijim u obrani svojih interesa, a s druge strane omogućavala im
da brže i lakše preko štampe i čitanja dođu do socijalističkog saznanja
i koriste iskustva već razvijenog radničkog pokreta drugih zemalja.
Pod utjecajem socijalista grafičara došlo je do izmjene pravila Hrvat­
skog tipografskog društva, koja su bila potvrđena od vlade 29. listo­
pada 1874. godine. Prema novim pravilima, društvo je dobilo naziv:
Društvo tiskara i slovara u Hrvatskoj i Slavoniji, a pečat, prema od­
luci skupštine društva od 28. II. 1875., glasio je: »Hrvatsko-SlavonskoDalmatinsko družtvo tiskara i slovara u Zagrebu.« Prema tome, dru­
štvo je proširilo svoju djelatnost na čitavu takozvanu trojednu kra­
ljevinu i razvilo svoju aktivnost u trinaest mjesta, »gradovah«, u
čitavoj Hrvatskoj.
»Pravila » t i p o g r a f i č k o g d r u ž t v a « — pisao je »R adnički p r i j a ­
telj« — su nakon višek ra tn o g a p o v ra ćan ja ip ak već jednom od v lad e p o t v r ­
đ e n a . Č uditi će se m ožda tkogod, ako reknem o, d a se o v im p ra v ili već tri
godine zatezalo, p a k k tom u da se n ije još n e p re s ta n o u rg ira lo i propitkivalo,
k ak o stoji s njim a gdje li se nalaze, tk o zna, n e b i li se još k o ja godina o dm akla
p rije no bi po tv rđ en a bila. P ra v ila ta n ala ze se kod si. m a g is tra ta , d a jih do­
tičnom u d ružtvu dostavi, ako neće m ožda n a n je za b o rav iti, p a bi s toga i tam o
kakovih dva m jeseca ili m ožda i d u lje n a čijem sto lu m eđ u ostalim i bogzna već
kak o dugo n a s k o r o rieše n je očekujućim i spisi zaostala. Mi o v u p rim je tb u
stavili nebi. k ad to nebi živa istin a bila, p a k k a d .s e n eb i bojali, d a će i ovaj
p u t tak o biti, je r »tipografičko družtvo« i »obrtn ičk o -rad n ičk o družtvo« ta k o su
srecna, da u v jek im aju »heiliges Pech«, k ad k ak o v e sp ise k o d si. m a g is tra ta za
d o s tav ljan je ii odprem u im adu. S toga m i u im e »tip. d ru ž tv a « liepo fino i
cifrasto prosim o, d a n eb i ta p ra v ila n a k o n dugoga svoga p u to v a n ja s a d a na
m ag istratu dugo počivala.«51
Poslije toga »Radnički prijatelj« poziva Tipografsko društvo da
oko sebe okupi i tipografe drugih mjesta u Hrvatskoj. »Kako je po­
znato — pise on — potvrđena su pravila tipografičkoga družtva, koje
od dana potvrde istih nosi naslov: »Družtvo tiskara i slovara u H rv a t s k o j i S l a v o n i j i « . Pravili ovimi proteže se družtvo za
čitavu Hrvatsku i Slavoniju, te nebi s gorega bilo, da odbor tip.
družtva nuzdne korake učini, da kod buduće glavne skupštine budu
6i »Radnički p rijatelj«, broj 6 , od 8. X I. 1374.
100
sva mjesta, u kojih se podružnice družtva ili tiskare nalaze, zastupana.
Kako slutimo, obdržavati će se ta glavna skupština mjeseca siečnja,
6krajnje bi dakle vrieme bilo, da se tiskari ostalih gradovah pobude,
da zastupnike svoje biraju i zaključe, kojim načinom će se pravila u
drugih gradovih vršiti, kako li da se toli žuđena o r g a n i z a c i j a
postigne.«52
»Radnički prijatelj« podvrgao je kritici rad Tipografskog društva.
Opao je broj članova društva. Ne održavaju se redovito odborske
sjednice i mjesečne skupštine. Slabo se radi na organiziranju gra­
fičkih radnika u unutrašnjosti Hrvatske. Rad se sveo na nekoliko
ljudi. Postoji opća mlitavost. Zapisnici se čitaju s ceduljica, ne radi
se ništa na tarifnom cjeniku, koji bi obuhvatio čitavu Hrvatsku. U
vezi s godišnjom skupštinom, koja treba da se održi, traže se pret­
hodno dogovori s ljudima, koji treba da stanu na čelo društva. Poziva
se opozicija da odlučnije nastupi u društvu i da se dade birati u nov
odbor. Članak je, naravno, pao kao bomba u mirni život društva i
izazvao među grafičarima opću uzrujanost.
»Ovdje, — k až e se u članku, — obstoji od g. 1870. tipografičko družtvo,
za koje se b aš m alo znade. U p očetku doista, a n a jv iš e o oživotvorenju njegovu
bilo je govora o n jem n a sv ih s tra n a h grada, a i m eđu sam im i tipografi k re ta lo
se ta d a v rlo živahno; n u d a n a s n it se što o n jem g d je govori, a n it s a m i
članovi n e p ita ju zanj. D ružtvo b ro ji d a n a s 55 članovah, a g. 1872. brojilo jih
je 74; to z n a tn a razlika, š to se nem ože u p isati toliko u grieh d ru ž tv u sam om u,
koliko posliedicam i bečkoga »kracha« g. 1873, te je i to dokaz, da je ta j pojav
u p ra v o cielokupnom u ra d n ič tv u zadao g rd n u ra n u , k o ja se još i ove godine
sve veom a širi, m jesto d a aieli, što jasn o dokazuju tu žn e viesti po n as ra d n ik e
po svih novinah. N u svm dm o se k p redm etu. T ipografičko d ru ž tv o već sada
treć u godinu zn a tn o t r p i n a »jednoj« hroničkoj bolesti, koja danom ice sv e to
ozbilnijom p o sta je p a stoga n i t članovi po k az u ju k ak o v a života, a n iti sam
odbor što radi. D a je tako, ja s a n je d o k az tom u već to, što se n e d rž e redovito
(po pravilih) m jeseč n e sk upštine, a k tom u ak o i o dbor izvoli jed n u sazvati,
to dođe je d v a jedvice do toga, d a p re d sje d n ik m ože s ponosom reći: »Moja
gospodo! ja o tv ara m skupštinu«, za tim što se ned rže odborske sjednice polag
ustan o v a s v ak e sedm ice, već je d v a svakog m jeseca, a napokon što se n iti
g l a v n e sk u p štin e n esa ziv lju u p o p ra v ilih u stan o v ljen o vriem e, te se s n jim i
znatno zateže. Da, to su p re ja s n i dokazi, da ovo d ru ž tv o ide n a žalost — poput
raka! Neželeć ovim i redci podnipošto n a osobnost preći, već jedino s tv a r ovu
onako riešiti, kak o ju u cielosti vidim o, n e n a m je rav a m o ta k o đ e r sve m imoići,
što n am u p ra v o u p rv i m ah n a srd c u leži, već otvoreno želim o reći svoju, pa
puklo kud puklo; tk o po zn a je zrelo naša n ačela, zn a t će odm ah prosuditi, da li
sm o p re k o naših g ra n ic ah prešli.
Š to n ap rie d rekosm o, d a se n aim e m jesečne sk u p štin e k ao i odborske
sjednice ned rže u opre d ie lje n o vriem e, d a je to p rv i dokaz, znadem o dosta dobro,
d a će n am n a to svi o d bornici o d rješito g ra k n u ti ovako: »neim am o n išta za
na d n evni re d s tav iti, p a stoga p o što d a idem o u dru ž tv o s jed iti i tam o p e tro ­
leum i d rv a loženjem peći trošiti.« O sobito n je k i d o d a t će i to. da su odveć
dale k o n a stanu, p a m o rad u u te o d b o rsk e sjed n ice ići, k o je i onako n išta
nevriede. Da d ak le »ti daleko n a s ta n u odbornici« nem o ra d u svaki tje d a n po
je d a n p u t u d ru ž tv o trč a ti, gdje i o n ako s je d e sam o d a broj izpune, učini u
početku m jeseca stu denoga p ro šle godine, — k ak o n a m je pozn a to — odbor
u »Radnički prijatelj«, b ro j 11, od 13. X II. 1874.
101
»Odborskc
s ja ja n zaključak toga radi, glaseći:
sj/ednice ^ e d rž e
^
©redpočam svakog u torka, već k a d a koj odbornik k a k a v predlog: im a ,
sjedniku odnosno p odpredsjedniku p rijav i, a ta] ce odm ah ^
ie d a n odbornik
sjednicu«. D anas već im am o skoro konac siečnja 1875. p a još
j godine neim a
n ije izm udrovao nikakova predloga, te toga ra d i skoro vec č e t ^ t j o d m e neim a
n iti odborske sjednice — a gdje su istom one t n m jesečne s k u p
,
se im ale u ovo doba obdržavati? — v a ljd a n a v rb i..
D oista to je vrlo sm ješno, n u još je sm je šn ije to, d a n eim ad u što na d n ev n i
re d m etnuti. To je do ista sre tn o družtvo, koje ta k o m ože reci, a _
p
p ra v u n iti može, a n iti sm ije o v d jsšn je tipografičko družtvo. Mi držim o b a r po
n aših načelih tipografičko dru ž tv o k ao svako d ru g o d ru ž tv o rad n ičk o , sam o sto
se ra zlik u je stru k e ra d i od potonjih i što su sam i za se, p a s to g a n e m o z e re c i,
d a je gotovo t. j. d a neim a već što n a dnevni re d m etn u ti. P a d a n iti nec e što
znati o sveobćem radničkom pokretu, a to im a is to m nogo toga riesati, sto se
sam o d alje njegove organizacije tiče; pitam o m i sam o: što i® sa u d ru ž iv a n jem
K arlovca, K raljevice, Osjeka, S enja. Siska, V inkovaca, V araždina, za tim g ra ­
dovah D alm acije? D alje: da li je jednom h rv a ts k i cdenik u re đ en , a što je istom
sa družtv.enim i p ravili, koja su još m jeseca listo p a d a p ro š le godine p o tv rđ en a ?
Z a r je to već sve izvedeno?
N ije nam a to dosta, ako b lag a jn ik reče: »grad ta j i ta j budem o b risali,
već nam d v a (ili koliko već) m jeseca n isu n iš ta poslali«, p a m irn a B osna hoće
se tim e reći. Tuj m o ra i odbor, dosljedno m jesečna, a nap o k o n i glav n a s k u p ­
štin a svoju reći. Nu odbor se je god. 1870. pa sve do g. 1871. u v ie k u stru ča v ao
sam takova šta riešitd, već je sve m jesečnim sku p štin a m a pre d la g ao , a d a n a š n ji
odbor neuviđa za dužnost si n iti nalog d ati perovođam , d a sa sta v e izvadke
iz zapisnika odborskih sjeđnicah, koji se p redložiti im adu g lav n im sk u p štin a m a,
kam o li da donese p re d sk u p štin u tako v ažna p ita n ja ! N ije n a m a ni to p o volji,
ako pre d sje d n ik reče: »Gospodo! S e d a m n a s je n a b ro ju , d a jte , d a počnem o.
M olim g. perovođu, d a p ro č ita zapisnik. (N epobitni slučaj da za p isn ik još u
k n jig u unesen nije, stoga se čita red o v ito iz ceduljioe — bilježnice, t. j. tu j i
tam o rieč, p a se toga ra d i nezna što se h tjelo u p isati ili ne, te se obično zapi­
sn ik n a ta j način odobrava.) Z apisnik ste čuli, pa p re đ im o d alje. (M irna tišina.)
Nu što vidim . g. N. N. fali (glas: izpriča se), p a pošto ga neće b iti, d rž im da n iti
nedržim o d an a s sjednicu.« Iz ovoga se b a r jasno vidi, d a se sam o n a jed n o dva
tri odbornika cieli odbor vezao i veže, pa pošto se je je d a n »bolesti radi« n a tra g
povukao a n jek i s »razloga« to učiniše, dočim se d ru g i d ad e izpričati, n ed ržah u
se sjednice ciela posljednja tri m jeseca! D oista n ije to sve, p a n iti nećem o više
pogrieškah n av a đ ati, biti će tom u zgoda u svoje vriem e, te ćem o o v d je je d n u
g lavnu pogriešku navesti, koja se n e d a op rav d ati. S va skoro d ru ž tv a s a s ta v lja ju
svoja g o d i š n j a izvješća, n u zagrebačko tip o g rafič k o d ru ž tv o to još učinilo
nije, sam o pogledajm o bečko, brnsko, g radačko itd. k ojih se izvješća na s v ak i
nač in i u k n jižn ici dotičnoga d ru ž tv a nalaze za sjegum o.
Tom u b i se lahko zadovoljilo, k a d a nebi članovi sam i bili to li m lita v i. T a
oni bi jednostavno to zak lju č iti m ogli, — p a ta d a je istom m irn a B osna! Mi
sm o do ista osvjedočeni, da se kod svih d ru ž tv a h po d ru g ih g ra d o v ih u p ra v o do
časti drži, ako je jed a n iza b ran za od b o rn ik a ili ako m u se što p o v jeri, a dotični
im ade i pravo, je r n ije m ala šala, ako je d a n uživa p o v je re n je od svih članovah
dru ž tv a . Kod nas je ta točka baš naopako. J e r o naj, koj b u d e iz a b ra n za o d b o r­
n ik a ili što m u drago, nepolaže n a to baš n ik ak o v e v ried n o sti, odnosno čini se
n a taj način s am sm iešnim , p a s to g a ra d e ta k o v i k ao — puževi! N u ča st i
po šten je iznim kam . — S tv a r je d a k le logična, da ono dru ž tv o , k o je n eim a s k la ­
d n a odbora nem ože n apredovati, p a n ije n iti obstojeća opozicija k riv o im ala,
k ad a je rekla, d a s e n i š t a n e r a d i . P o naše g m n ie n ju im ao b i o d b o r baš u
ovo v riem e (m jeseca siečnja) silu posla; p rv a b i m u zadaća b ila d a je za d an 24
a n a jk a šn je 31. siečnja još početkom o. m. u re k a o g lav n u sk u p štin u . P o p ra v i­
lih, p a b ila 0n a s ta ra ili nova im a se o v akova sk u p š tin a 14 d a n a h u n a p rie d
o b jav iti okružnicom sa naz n ač en jem roka, do k o jeg a se m ožebitni predloži
102
p rim ati im adu, a tad a istom dnevni re d objaviti, — zatim bila bi dužnost odbora
to svim tisk a rn a m u trojednici pism eno o bjaviti, tražeć od n jih izjavu, kao i
dzašiljanje p o slanika ali d a koga opunom oće u to im e, koji da jih im a na toj
skupštini zastupati, — dalje n asto jati, d a se povedu dogovori glede novih izbo­
ra h , je r to je g l a v n i z a d a t a k te glavne skupštine, a n e d a se u p ita b lag a j­
nik, da li je u s ta n ju ra ču n položiti, p a ta d a n a v ra t n a nos sk upštinu sazvati,
obnovu odbora bez svakih p rip re m ah obaviti, izvješće blag a jn ik a čuti i tim stv ar
svršiti! P a buduć da još baš nikakove p rip re m e u činjene nisu, držim o za sjegum o, da glavne sk upštine sve do p o l o v i c e v e l j a č e b iti nem ože, preporučam o m i članovom tipografičkoga družtva, d a se njekoličina n jih sastane, te
ozbiljno dogovori o budućih izborih, inače n eim a toj izgleda na nik ak a v povo­
lja n rezultat; ako se to propusti, ići oe kako je pošlo, — naim e sve bliže svom u
ra zpadnuću. Pozivljem o tak o đ e r opoziciju, d a ona sada k riep k o nap ried stupi,
te se odrekne svojih dosad a n jih nazorah, d a n eupliva kod izborah i da se poje­
dini iza b rati nedadu, pa n e k a koprenom z a stru o b e stra n k e prošlosti; ovdje n ije
po treb n o n a um u drugo im ati do: k o j a n a s b u d u ć n o s t č e k a , p a a k o
b u d e m o o v a k o r a z c i e p k a n i , što se m ože zb iti? Još je­
d n o m : n a p r i e d , h o r a j e o p e t ! ! « 53
U slijedećem članku otvorio je »Radnički prijatelj« paljbu na
predsjednika Tipografskog društva.
»Ja, kao član družtva, držim jed in o čin, facta, m jero d av n im u p rosuđivanju
koje stvari. D osljedno tom u, m oram o p riznati, d a sam se u v jerio o društvenoj
im potenciji d osadanjega pre d sje d n ičtv a d ružtva; je r p o stu p ak istoga u po sliednjoj odborskoj sjednici (koja se je u najvećoj tišin i u u to ra k d n e 19. o. m j.
sazvala) dokazuje to eklatantno. P red sjed n ik u — po n ašem sm jernom n efak to rskom m n ien ju — p rv a je dužnost, d a svakom u predlagaču d a je vriem e, da
p redlog svoj obrazloži; d a n a d a lje pozove o stale članove, k o ji žele svoja m nienja
iztak n u ti; d a sasluša s trp ljiv o sva m n ien ja za i proti, p a onda tek da ih g la­
sovanju pripusfi. T ako z a h tje v a uob iča je n i u d ru ž tv ih p arla m e n ta rn i ta k t, o
kojem naše poštovano pre d sje d n ičtv o n iti p o jm a neim a. J a s m atra m drzovitošću, k ad p re d sje d n ik pre d la g ač u govor p re k in e i predlog jednostavno kao
nep o tre b an zabaci — je r m u se u p ra v o nedopada. Bio pre d lo g dobar ili ne,
gospodinu p re d sje d n ik u .povoljan ili ne, on ga kao d r u ž t v e n i p r e d s j e d ­
n i k saslu šati i ra z p ra v lja ti d a ti m o r a , bez obzira, d a li je predlagač p r o ­
s t i p o m o ć n i k , a p re d sje d n ik već p o s l o v o đ a . U d ru ž tv u sm o svi
jed n a k i. A ko onaj član d ru ž tv a , koga je obće p o v jere n je posadilo n a p re d ­
sjed n ičk u stolicu, sebe za »što višjega« drži, te se n a predsjedničkoj stolici
s m a tra kao da je za fa k to rsk o m p isaćem stolu, to tim e n a jja s n ije dokazuje, da
n ije v ried a n onoga p o v jere n ja, k o jim su ga članovi (pomoćnici) počastili. P o­
s tu p a k p re d sje d n ik a u posliednjoj odbor, sjednici p o tv rđ u je ovo i dokazom nam
služi, da »riba od g lav e s m rd iti počim a«. — To u obće. P redlog, kojega gornji
redci spom inju, b ijaše ta j, d a se glavna sk u p štin a osim okružnicah i p utem
»Rad. prij.« objavi. N u g. p re dsjednik, kom u je dužnost, d a p rije m nienje
članovah sasluša, p a onda sam govori, upao je u govor predlagača, pobijajući
predlog kao »nepotreban«. — M oguće, d a u in tere su njegovom leži, da se o
tipografičkom d ru ž tv u n iš ta n e čuje, da ostali ra d n ič k i sviet niti za o bstanak
toga d ru ž tv a nesazna. Ali u n a š e m in tere su je, da s e k re ta n je tip. družtva
i ostalim rad n ik o m obznani, da uvide, d a tipografi n isu voljni zaostati za d ru ­
gim ! radnici, d a su »pioniri rad n ik a h « . M olim n ajp o k o rn ije g. predsjednika,
da u buduće, — t. j. ako ga p o v jere n je članovah i u budućoj dru štv en o j godini
na p re d sje d n ičk u stolicu stav i — p r a v e d n i j e po stu p a sa članovi, koji sliede
d ru g a načela, nego li on — načela Jeđnopravnosti.«54
S3 »R adnički prijatelj«, broj 3 od 16. I. 1876. g.
64 »RadniCkl prijatelj«, b ro j 4 od 24. Ii 1876. g.
103
Na godišnjoj skupštini, koja je bila održana krajem siječnja 1875.
god., usprkos tome što su se neki članovi Tipografskog društva bunili
da se »Radnički prijatelj« bavi njihovim pitanjima, donijet je prikaz
rada skupštine. Iz tog se prikaza vidi: od 42 predana glasa
»dobio je g. Stjepan Oračić 33 glasa za predsjednika, dalje bi izabran
za podpredsjednika g. Josip Novotny, za blagajnika g. Tomo Franca,
za hrv. perovođu g. Antun Basarić, za njem. perovođu g. Schiffnerr
za knjižničara i to užjim odborom g. Josip Toth, a u odbor pako gg.
Heckl Julio, Maravić Mile, Minnich Ferdo, Kralj Ivan, Štefanac Julio,.
Pećnjak Franjo i Popović Pero. Pošto izabrani predsjednik izjavi, da
prima izbor, i u liepom govoru označi pravac, kojim će družtvo ruko­
vati, bude skupština zaključena.
Mi s naše strane želimo, da novo-izabrani odbori strogo svojoj:
dužnosti zadovolje, i preporučamo ujedno članovom obih družtvah,.
da odborom, kojim su svoje povjerenje ovimi izbori izkazali, također
u svemu na ruku idu, pa da tako oba družtva uz cjelokupno sudjelo­
vanje svojih članovah stanu ozbiljno raditi oko svoga boljka.«55
Iz izvještaja, koji je nova uprava Društva tiskara i slovara u H r­
vatskoj i Slavoniji podnijela na mjesečnoj skupštini, koja je održana
28. veljače 1875. god., uz prisustvo gotovo svih članova, vidi se da je
društvo usvojilo da mu pečat glasi: »Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko
družtvo tiskara i slovara u Zagrebu«. Pored toga društvo je uputilo
okružnicu tipografima svih gradova trojedne kraljevine s pozivom*
da do 25. ožujka pristupe u društvo.
PRVA ZEMALJSKA SKUPŠTINA TIPOGRAFSKIH RADNIKA
HRVATSKE, SLAVONIJE I DALMACIJE
Skupština se održala 27. lipnja 1875. god. »Radničkog prijatelja«
više nije bilo zbog zabrane, pa smo koristili »Obzor«, koji je opisao
tok skupštine. Na skupštini su učestvovali grafičari Zagreba, Siska,
Varaždina, Kraljevice, Senja i još nekih drugih mjesta. Skupština je
usvojila prijedlog da Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko društvo tiskara
i slovara u Zagrebu bude matično društvo s podružnicama u provin­
ciji. Iako se dalmatinski grafičari nisu odazvali pozivu na skupštinu,
ipak se vidi da su organizatori skupštine vodili računa o tome d a
Dalmacija pripada Hrvatskoj i da je njen sastavni dio. Treba napo­
menuti da je još na temelju prvih pravila u Zagrebačko društvo tipo­
grafa stupilo 7 slagara iz Osijeka. Odluke zemaljske skupštine s obzi­
rom na postojeće grupe organiziranih radnika u unutrašnjosti zemlje,
učinile su zagrebačku organizaciju grafičara zapravo savezom.
65 »R ađniA k i pni.in.telj«. b roj 6 od 7 n
66 »Obzor«, broj 146 od 26. VI. 187& '
104
1S7K «r
'
DRUŠTVO TISKARA I SLOVARA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI —
PRVI SINDIKAT HRVATSKIH RADNIKA
1879. godine došlo je do novih izmjena pravila. Tom izmjenom
manifestirala se težnja socijalista da se društvo organizira tako da
bude što bliže sindikatu. Tako se, na primjer, 1879. kod ponovnih
promjena pravila u ciljeve društva unosi: »Društvu je svrha: 1. podu­
pirati bolesne i sahranjivati umrle svoje članove, 2. podupirati nemoćnike, 3. podupirati udove i siročad svojih članova, 4. podupirati
putnike sličnih društava, 5. nastojati oko duševne i strukovne nao­
brazbe članova, 6. nadzirati uvjete i vrijeme radnje, ustanovljene
sporazumkom gospodara i pomoćnika.«
Donijeli smo od treće izmjene pravila samo to, jer se u njima
dovoljno’vidi maloprije iznijeta tvrdnja. Iz pravila je izbačeno nagla­
šavanje da se društvo ne će baviti političkim prosvjećivanjem i pita­
njima vjere. Naprotiv, u njih je unijeta briga o radnim uvjetima,
briga o kolektivnom ugovoru sklopljenom između poslodavaca i rad­
nika. U pravila je postepeno unošena postojeća praksa društva, ono
što je društvo od svog početka radilo. Još na skupštini od 24. X.
1869. god. izabran je bio tarifni odbor, koji je imao zadatak da nad­
zire provođenje »cjenika« tarife, a u koji su bili izabrani Senečić,
Minich, Kale, Bischoff, Hekel, Kastner i Walušec. Zbog toga što su
vlasti stalno tražile nadopunu ili izmjenu nekih novih paragrafa ili je
vlada nova pravila vraćala nepotvrđena, postojeća praksa društva
išla je daleko naprijed ispred pravila. To je dovodilo do sukoba u
društvu. Oko obrane starih društvenih načela i paragrafa okupili su se
uglavnom vjerski i nacionalno raspoloženi grafičari. Druga borbena
grupa, koja je gurala društvo grafičara da se što jasnije klasno opre­
dijeli na klasne zadatke i da ti zadaci dođu i kroz ciljeve društva do
izražaja bili su socijalisti.57
Prema tome, mogli bismo izvući zaključak da su grafički radnici
bili u Hrvatskoj pioniri radničkog pokreta i graditelji prve sindikalne
organizacije Hrvatske, koja se ubrzo razgranjava na pojedina mjesta
u provinciji. Time grafičari izgrađuju i prvi sindikalni savez Hrvat­
ske. Iako su u početku pioniri i nosioci socijalističkih ideja, jačanjem
i rastom radničkog pokreta, ulaženjem u njega radnika drugih struka
oni se kasnije zatvaraju u svoj sindikat i poseban krug interesa.
Hrvatsko tipografsko društvo u Zagrebu za međusobno podupiranje i
obrazovanje radnika u prvom periodu svog postojanja, pored fonda
za pomaganje u slučaju bolesti, putne pomoći, organiziralo je i svoj
štrajkaški fond, formiralo tarifnu komisiju, organiziralo štrajk tipo­
grafskih radnika, održavalo međunarodne veze i njegovalo interna­
cionalnu solidarnost u svojim redovima. Vodeći računa o nacionalnom
57 V ltom ir K orać: »Povijest radn'lćkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji«, knjiga II.
str. 493 kaže: »Oni »11 bvlj jod daleko od svaćanja zadataka jednoga bojovnoga sindikata.
No među njim a je uvijek bio Izvjestan broj prvoboraca — osobito socijalista
koji su
■talno g urali u bojovno raspoloženje, radikalizam i revolu cion iranje duhova.«
105
momentu, ono je pokušavalo da svoje djelovanje proširi i na Dalma­
ciju, koja se administrativno nalazila pod Austrijom — usprkos tome
što je austrijski radnički savez reflektirao na H-^ovodstvo u oj po rajini Hrvatske. Konačno, treba istaći da je još 1872. god. u drustyu
grafičkih radnika formiran i »odbor za namještanje«, t. 1- sin ^ no
posredovanje rada. Društvo grafičara, prema tome,, :l nije bilo, s o d z i rom na sve to, samo humanitarna ustanova grafičkih radnika, vec
je ono posjedovalo sve elemente sindikata. Njegovi osnivači bili su
prvi socijalisti Hrvatske i u prvom periodu njegova djelovanja oni se
unutar društva bore za socijalističke stavove. Osnivanjem Zagre­
bačkog radničkog društva postavljen je i prvi kamen temeljac poli­
tičkoj aktivnosti hrvatskih radnika.
ISPRAVLJENA PRAVILA OD 1874. GODINE
Za ovu glavu priloga historiji radničkog pokreta u Hrvatskoj
mogli smo koristiti vrlo veliku i opširnu dokumentaciju. Međutim,
najveći dio te dokumentacije već je objavljen u knjizi »Historija or­
ganizacije i političkih borba grafičkih radnika Hrvatske 1870.—1955.«
od Vinka Cecića, koju je izdao Republički odbor sindikata grafičara
Hrvatske 1955. g. Zbog toga smo se u svom izlaganju ograničili iz te
materije samo na ona pitanja, bez kojih bi ova knjiga bila nepotpuna
i koja u historiji grafičara nisu dovoljno objašnjena. To je, na pri­
mjer, pitanje odnosa Zagrebačkog radničkog društva sa društvom
zagrebačkih tipografa, pitanje naziva tipografskog društva i si. Upoređujući dokumente iz Državnog arhiva Zagreb s materijalima, ko­
jima raspolaže Republički odbor sindikata grafičkih radnika, došli
smo do zaključka da oni raspolažu samo prijedlogom pravila, koja su
bila upućena na odobrenje Zemaljskoj vladi, ali nisu odobrena. Zbog
toga mi ovdje donosimo ispravljena pravila, koja su od vlade stvarno
i potvrđena. Na takav zaključak sili nas slijedeća argumentacija:
Zagrebački tipografi su već 1873. g. pokušali da izmijene svoja
pravila. Na temelju primjedbi A. Sučića, pravnog zastupnika Zemalj­
ske vlade od 13. XII. 1873. br. 1499, pravila su bila vraćena sa zahtje­
vom da se isprave. Na to su grafičari preko Gradskog poglavarstva
28. IV. 1874. g. izradili potpuno nova pravila/'8 Pod br. 786 od 15. VI.
1874. A. Sučić ponovo insistira na tome, da se pravila vrate društvu
s nalogom, da se u njih unesu ispravci, koje je vlada tražila 13. XII.
1873. pod br. 499. Taj zahtjev, čini se, bio je i vladi pretjeran, pa
upozorava svog pravnog savjetnika da se društvu ne može uskratiti
pravo da mijenja svoja pravila:
»Vratja se g. odvjet. A n tu n u Sučiću kano p r iv r e m e n o m za s tu p n ik u kr.
z^rru jvla d e^i pravnih poslovih s pozivom , da sva k a ko i o nazočnih novo izra58 Državni arhtv Zagreb 7692/2186.
-|
denih pravilih svoje m eritorno m nienje s pravnoga gledišta \ovamo predložiti
izvoli, pošto se nem ože d ru žtvu u zkra titi pravo, m ienjati svoja pravila po svojih
nazorih; za da pako ovo sad iznova sliedit im ajuće izpravljanje nebi išlo in
in fin itu m , dobit će ovo družtvo pram a tom u odovud shodan naputak.«50 Na to
je A. Sučić odgovorio slijedeće:
U §. 2. p o d I. lit. a.) im ade se m jesto »upisna« reći »upisnina«.
U istom §phu 2om pod II. lit. a.) moglo bi se shodnije polag starih pravilah
reći: »Popularna i znanstvena predavanja, izklju čivši p o litik u i vjerozakon.«
U stanovljena u §. 4.t°m upisnina sa 20 for. čini se, prispodobiv ju sa onom
u starih pravilih od sam o 3 for., previsokom .
Na koncu §. 5&a n ebi suvišno bilo, kad bi se p rim etnula ustanova, da. li
članovi i za ono vriem e, dok izgubivši jed n u službu, nove službe našli nisu,
prinesak plaćati im adu ili ne.
U §. JJtom m ože se polag starih pravilah (§ 10) dodati podpunosti radi —
»Ispod tri dana bolujući nedobivaju n ika k o ve podpore.
U predzadnjoj alinei §a 12a nek a se u n iekojih prim jercih nalazeća se po­
g reška »drugi« ispravi sa »drugoj«. —
Na p očetku 3će alinee §. 14. neka se m jesto rječih »će n je m u dati« m etne:
»tom u će dati«. —
U 7°J alinei istoga §pha im ade se m jesto »nosi« sta viti »iznos,i«. —
Pod konac §a 24&a n eka se m jesto »izručivanje podpore prestaje« rekne
kao i u starih pravilih »isplata ove podpore.«. —
U § 21. n e k a se uva ži opazka stavljena ju r v e k sta rim pravilom , polag koje
konačni sta va k im a d e glasiti »D ruštvene spise m ora podpisati p redsjednik ili
p odpredsjednik i t. d.«. —
Dali isu predlagatelji, što tim e dobili ili izgubili, kad su »blagajnika« i
»blagajnu« prekrstili u »pjenezničara« ili »pjeneznicu«.”0
Vlada je pod br. 10974 tražila od Gradskog poglavarstva 15. VII.
1874.:
»Sto se u z dostavak d viu h prim ierakah tih pravilah, dočim treći ovdie
ostaje — tim e do znanja stavlja, da odbor pom enutoga d ružtva uputi, n eka ova
pravila točno u gornjem sm islu izpravi i tako izp ra vljen a opet ovam o predloži,
je r u pro tiv n o m slučaju, ako d ru žtvo opet na novo stane i ovu osnovu pravilah
bitno m ienjati, m ože se to amo tam o pošiljanje pravilah ad in fin itu m protegnuti,
što sam o nepotrebnu pisariju prouzrokuje, a n ije n iti d ru žtvu od koristi.«
Nova, ispravljena pravila uputili su Dragutin Kale kao pred­
sjednik i Franjo Pečnjak kao tajnik 11. rujna 1874. ovim popratnim
dopisom:
»Podpisani predlažu o vim u im e »tipogr. družtva« priležeća izpravljena
pravila na konačno potvrđenje.
U zevši u obzir sve p rim je tb e i želje vis. kr. <zem.vlade, pridržao
je odbor
onu u s ta n o vu §. 4. glede up isn in e od 20 for., koja se je vis. kr. tzem. vladi
previsokom činila, i to iz sliedećih razlogah:
P redležećim i pravili smjera, d ru žtvo razširenje svoje, sm jera č o v jeko lju ­
b ivu djelatnost svo ju protegnuti, i na obitelji članovah, odnosno nem oćnikom
za rad nesposobnim , u d o va m i sirotčadi članovah podporu pružiti. — Osim
toga po visu je dosada davanu podporu bolestnikah [od 5 na 7 for. nedjeljno, a
podporu za. p u tu ju će drugove podvostručava.
50 Državni; arhiv
80 D ržavni arhiv
Zagreb 10186/2803 — 2% VI. 1874.
Zagreb broj 853 I 10974 — 26. VI. 1874.
107
Dosliedno to m u zna tn o m u p o višenju davanih, (i u s tr o je n je m n o vih podporah p risiljeno j e družtvo i p r i n o s e i u p i s n i n u zn a tn o povisiti, je r 'mu
inače nebi m oguće bilo, hum anitarne svrhe s vo je po stići; a osobito, sto se
u pisnine novopristupajućih članovah Uče, k o ji još n isu bili članovi takvoga,
uzajam noj podpori nam ienjenoga družtva* polaže d ru žtv o ovo n a is tu veliku
važnost, i to:
. .
1. s toga, što želi tim e u čv rstiti za kladu jnem očnikah, u d o va h i svrotčadi;
2. s toga, Sto d anašnjom organizacijom tip o g ra fičk ih d ru žtv a h ovo— i
inozem stva om ogućeno je svakom u, m a i u n a jm a n je m gradiću poslujućema
tisk a ru i slovaru članom takovoga d ru žtva postati, d a kle sam o v la s tito m kriv­
n jo m m ože ko ji u ta j položaj [doći, da — dobivši u Z a g reb u posla i želeći uživati1
blagodati družtva. — m ora u p isn in u položiti;
3. s toga, što d ružtvo ovo n o v im članovom pru ža tu blagodat, da stup •<
odm ah, čim u pisninu polože, u u ž iv a n je sv iju h p ravah, što ko d drugih sličnt/i
d ru žtvih te k poslie 2— 3 m jesečnog upla ćiva n ja biva;
4. s toga, što ustanovom 3. a lineje §. 11. p rim a d ru žtv o na se podupiranje
ovam o dolazećih i proputujućžh b o l e s t n i h drugovah, što m u v e lik e žrtv
nalaže; je r m ora podupirati ta ko v e drugove, k o ji u bla g a jn u ovoga d ru žtv a jt,
n i novčića neuplatiše, a od d ru žtva do 50 i više for. podpore dobiše, te odmal.
po o zd ra vljen ju svo m odputovaše — ka k o je d ru žtv o dosada iz k u s iti obilne pri­
like imalo.
B udući veća prava i veće d užnosti nalažu, nada se podpisani odbor, d
će vis. kr. zem . vlada odobriti gorenavedene razloge, <te tu to č k u neprom ienjenc
u p ra vilih ostaviti.
O stale m a n je gram atikalne i orto g ra fičke pogrieške izp ra v lje n e su po mo­
gućnosti točno, te se tim e podpisani odbor nada s ko ro m u p o tv r d e n ju pravilah
i b ilježi sa ve lešto va n jem .«
P R A V IL A
d ru štva tisk a ra i slovara u H rv a tsk o j S la v o n iji i D alm aciji u s v r h u m eđuso­
bnoga podupiranja i naobraženja.
S vrh a društva.
§. 1. S vrh a je dru štvu : a) Podignuće i po sp ješen je d u š e v n ih i m aterijalnih
interesa članova; b) P odupiranje bolestnih članova; c) P o d u p ira n je putujućih
tiskara i slovara; d) P odupiranje nem oćnika; e) P o d u p ira n je u dova; f) Podupi­
ranje za ko n ite sirotčadi članova; g) P rinosom iz d r u š tv e n e blagajne omogućiti
d ostojni pogreb članova.
§. 2■ Za postignuće p o m e n u tih svrh a sto je d r u š tv u sliedeća sred stva na
uslugu:
I.
a) U pisnina članova; b) R ed o v iti n e d e ljn i p rinosi čla n o v a ■ đ) N edeljni
prinosi gospodara, u blagajnu za nem oćnike; e) D obrovoljni prinosi, zapisi itd.
•i a\
ll zna/n stvena pred a v a n ja iz k lju č iv š i p o litik u i vjerozakon;
b) Jezikoslovna i stru ko vn a poduka; c) Poraba d r u š tv e n e čitaonice; d) D ruževm
sastanci; e) U ređenje u v je ta radnje u s p o ra zu m ku s gospodari.
P rava i d užnosti članova.
ć e m u tik a Z T llo v a r l^ ™
** SVakom u u tro ^ n o j k r a lje v in i posluju-
™ J ' 4' ‘SV*a ki pristU piu5i.ČJan im a u blagajnu d r u š tv e n u p la titi 3 f r a . v.
B ^ l i r i u ć i č l l n m T ^ n ^ 0' zatl™ J edovito upla& vati n e d e ljn i prin o s od 30 novč.
B olujući članovi prosti su od toga prinosa. ~ P ovećanje ili sn iž e n ie toaa vrinosa m oze sam o glavna s ku p štin a na predlog odbora u s ta n o v iti O ni ko ii se
m. » o m .’■SJSA2SS?
108
ma svoja prava. Izstu p ivši ili iz k lju čen i H anovi, budu li opet u društvo p rim ­
ljeni, im adu na novo p la titi pristu p n in u n u gube uračunanje prva šn jih platežnih
jodina.
§. 6. S v a k i član im a pravo sv im dru štven im p redavanjam p risustvovati,
znanstvena i stru ko vn a predavanja držati te porabu k njižnice i svih naukovnih
iredstva isto tako im a pravo glasa, i izbora.
Izk lju č en je ili izstu p članova.
§. 7. S va k i član, koj u plaćanju ned e ljn ih prinosa kroz 6 nedelja zaostane,
rmatra se i neopom enut bez ik a k v a posebna, za klju čk a izk lju te n im .
§. 8. Iz društva se m ogu izklju čiti: a) Članovi, ko ji su u obće svo jim ponalanjem nauštrb ugledu društva; b) K oji u zloj n akani dru štvo oštete.
T ravo isklju čen ja iz drugoga koga osim u §. 7. spom enutoga razloga p ri­
pada samo sku p štin i u kojoj treba da za to glasuju barem dvie trećine prisutnih
Članova.
§. 9. Izstup iz društva prost je sva k o m u članu; n jim e ipak gubi sva, prava
na daljnu ka k o vu tražbinu.
Podpore.
1. Podpore za bolestnika.
§. 10. Oboli li ko j član to dobiva n ed e ljn u podporu u iznosu od 7 fr. a. v.
Izpod tri dana bolujući n edobivaju podpore.
§. 11.Pronađe li liečnik p otrebu da bolujući član prom jeni zra k ili da
posjeti kupke, to tra je podpora kroz 10 nedelja te &e polovica iste nam ah pri
polazku isplati, druga pako polovica kad iz teče rok desete nedelje.
Č lanovi, ko ji posjećuju k u p k e ili ko ji p red u zim lju p rom jenu zraka im adu
to uz liečničku svjedočbu odboru p rija v iti. U dvojbenom slučaju treba da je
član pretražen od liečnika koga-m u odbor za to naznači.
.N adošli inostrani bolestni članovi ili ta ko v i, ko ji su prevalili 50. godinu
dobe svoje im adu sam o onda pravo na označenu u §. 1. pod b) c) f) i g) podporu,
ako su do vremena, pristu p a u ovo d ru štvo pripadali ko je m u na m eđusobnosti
osnovanom u tip o g ra fsk o m u d ruštvu.
2. Podpore za putujuće.
§. 12. S v a k i na p u tu se deseći tisk a r ili slovar, koj je u sta n ju izkazati
da pripada ko je m u na m eđusobnosti osnovanom u podupirajućem u društvu, kao
i takovi, ko ji su poslovali u m je s tu , gdje im v je ro ja tn o n ije bio m oguć pristup
u takovo društvo, d obivaju p u tn u podporu u iznosu od 3 fr. a. v. V rati li se
još prije izm in u la polgodišta, to tad n em a n ik a k o vo pravo na podporu. N u ako
se p rim ivši p u tn u podporu lati posla, to je ve za n p rim lje n i iznos u ro ku od 4
n edelje blagajniku po vra titi. N eučini li to, tad se m o že iznos sudbeno utjerati.
3. Podpore za nem oćne.
§. 13. D esetgodišnje upla ćiva n je prinosa u v je to m je prava na o vu podporu.
C lanovom , ko ji su već u podobnu iz v a n js k u blagajnu svoje prinose uplaćivali,
koja pripom oćnom u d ru š tv u tiskatra i slovara trojedne k r a ljev in e podobnu
uslugu čini, uračunat će se u slučaju svladavše ih nem oći n jih o ve platežne
godine.
Pod nem oći ra zu m jev a se tr a jn a nesposobnost za oba vla n je tiskarskoga
djela. Ona će se p rizn a ti po uviđa,vnosti odbora i po d o s ta vljen ju liečničke
svjedočbe, ko ju će si dati dotični n em o ćn iko m p r ija v iv š i se po onom liečniku
za o vje ro v len je podpisati, koga m u odbor naznačio bude. O vu liečničku s v je ­
dočbu m ože odbor opetovano u ztražiti. T ro šk o ve p o d m iriti će d ru štven a bla­
gajna. S v a k o m u k o j bude po odboru nem o ćn im p rizn a m izd a ti će pred sjed n ik
ili njegov za m je n ik p o tvrd n icu nem oći. Od dana k o jim m u je p o tvrdnica izdana
teče njegovo p ravo na podporu. Č lanovi, ko ji im a d u drugu zaslužbu, im adu
samo onda pravo na o vu podporu, ako dokažu, da im novo z v a n je od prvanjega
109
f /V
-
■/*»■&■•*■. ..
Kty
r^ \ j r
A
*r t£ ^ m t^ m m ^
*
JT
O j-^''A^*-e*£^m^ASm,
Mr.*«?,. .« ^ « .
5
^ /
- ^ / e/sr &#£*»**#,
&J?#*..r* -&■«*
Cr}
s!&Mj&<gSt(kS' J&đejr,
^
#
a
~~rr~
*jQf/x«,s /^f.ć rsSir i
A r tv
110
* '£ & £ > ;
'-
.^£gu ačt-&4§t.<j( t & A A & u <>w>imM>#jft
■-e
'< * & £
.-A ^kryt
4 / y^W"^
*j£».VSsu^ŽŽk,
■*■
«*i»-
I
4 ^ 1 + 4*«*^$k s ',’ &
V t& r/ćt#,
« z /» * .,,
* jfi* fyr}
;
S& đt*?
,.~ zr<
:
fS s* n /
<žSS>zz~ e* j « " /i- w # ^ .:
■iy-c *?«</£f*j **
*A^/*-^*~> £U*
+ 4& 4*£;
* /* ^
r^Z*ZZ-/4*-t* )
. -rz*
■*
.
zz^ e z-v -
■w*^/: A'* ■jr*.** t Mjptr'/jf*
j.
d i»&.*.« Jb 4a
«?v£
Jt. s *
X ry f
in
n ije po zd ra vlje štetnije. Č im se kod kojega b o lestnika n em oć ko n sta tira , pre- •
sta je isplata bolestničke podpore, te se d o tičn ik u v r s ti u red n em o ćn ika prema i
b roju platežnih godina, (v. niže dole).
Pošto se koj član proglasi nem oćnim , to se riešava u slje d toga s v ih prinosa, l
U slučaju ako nem oćni član opet prione u z prva& nju ra dnju, to m u ova podpora \
odpadah te isti m ože opet u društvo stupiti. K od o p e to v n e n em o ći uračunat će j
m u se m e đ u to jn e platežne godine.
.
j
K od izva n jskih članova im a se nastala nem oć p o tv r d iti sviedočbom kotar­
skoga liečnika i m jestnoga blagajnika pod osobnom odgovornosti potonjega.
S vo te n e d e l j o m isp la tive podpore za n em o ćn ike iz n o s e • za 10 godišnje
uplaćivanje 2 fr. — za 15-godišnje u plaćivanje 3 fr. — za 20-godišnje uplaćivanje
4 fr. — za 25-godišnje uplaćivanje 4 fr. 50, za 30-godišnje u p la ćiva n je 5 fr. —
za 35-godišnje u p la ć iv a le 5 fr. 50, za 40-godišnje u p la ćiva n je 6 fr.
G lavnoj s ku p štin i pripada pravo po višen ja o vih iznosa.
C lanovom , ko ji su prije zasnovane blagajne za n em o ćn ike prip a d a li pripom oćnom u tipografskom u d ru štv u za H r v a ts k u i S la v o n iju ura ču n a t će se
n jihove platežne godine obzirom na »podporu zcu nem oćnike«. O bnem ogne li
nesrećom koj član, to im a odbor u z n a knadno odobrenje gla vn e sk u p š tin e pravo
člana i onda u p r v i razred podupirat se im a ju ćih n em o ćn ika u v r s titi, ako isti
n ije udovoljio još n iti načelu ovoga §. sta vljen o m u z a h tje v u . Isto ta ko m ože
odbor u slučaju vanredne n ev o lje i potrebe n em o ćn ika u sliedeći v iš ji razred
p ro m a k n u ti. Podpora isplaća se n a knadno ko n c em nedelj^e. N u ip a k m ože nem o ć n ik u u pokra jin sko j varoši boraveći svo ju podporu u z p r iv o lu odbora m je ­
sečno ili na % godine uplaćenu p rim iti, m ora ip a k p r ije iz m in u la roka vla sto ­
ručno podpisanu i po on d ješn jem m je s tn o m bla g a jn ik u vid ir a n u n a m iru gla­
vn o m u blagajniku priposlati, te poštarinu sam p o d m iriti. P reb iv a U on u m jestu
u k o je m n ik a k o v i članovi d ru štven i neposluju, im a n a m ira po ko ta r s k o m pred ­
sto jn ik u supodpisana biti.
Isplata ove podpore p restaje; a) A k o n e m o ćn ik bez zn a n ja ili p rivo le od­
bora pro m jen i dojakošnje svo je prebivalište, b) A k o m u se d o ka že da je samo
h inio nem oć, te kroz to dru štvo prevario, c) S m r ć u n em oćnika.
U vojnoj službi obnem oglim ili osakaćenim nepripada ova podpora.
4. Podpore za u d o ve i sirotčad.
§. 14. Podpore za ud o ve i sirotčad stu p a ju te k n a k o n 10 godina u život.
O nim članovom ko ji su još p rije zasnovane siro tč in sk e blagajne pripom oćnom u
d ru štv u za bolujuće i p u tu ju će tiskare u H r v a tsk o j i S la v o n iji prip a d a li uraču­
n a t će se n jih o ve platežne godine obzirom na p odporu u d o va i sirotčadi i to:
za 10 god. uplaćivanja 52 fr. na godinu, za 15 god. u p la ćiva n ja 70 fr . na godinu,
za 20 god. uplaćivanja 100 fr. na godinu, za, 25 god. u p la ćiva n ja 130 fr. na go­
dinu, za 30 god. uplaćivanja 150 fr. na godinu, za 35 god. u p la ćiva n ja 170 fr.
na godinu, a preko toga 200 fr. na godinu. O dbor im a p ra vo u d o vi bez djece
na n je n z a h tje v p r im jeren u odp ra vn in u is p la titi u slje d česa ona gubi pra vo na
s v a k u d aljnu podporu. O va odpravnina n esm ije ip a k n a d m a šiti n a jv e ć i iznos
od 200 fr.
O va se podpora isplaća ko n c em sv a k e n e d e lje ili m jeseca, ka k o ve ć želi
udova, po n a d b lagajniku u z nam iru. P r eb iv a lište o s ta vljen o jo j je n a v o lju nu
poštarinu placa ona. U dovam n eživu ć im sa s u p ru zi n e p o d je lu je se ova podpora.
h u , H ^ P° ratPreSta^ “i Kk,°
ud o va na no vo uda.de; b) A k o se o kalja ja v n im
b lu d n im životom ; c) B u d eh ka žn jen a sbog prosta sločina; d) K a d u m re.
§. 15. Iznos podpore za s o n tča d u sta n o vljen je p rem a to m u da is ti iznos
90din<m o a " “
p o re X f S T ™
££"£*
t u
^
a j r * d o p i,a n i di0 p o d -
r°kA °Z ££Z £% u%av° zakouita diec“ čl— 11"—
« ,
^nci i
Podpora isplaćuje se tutorom uz u ručenje poglavarstvom izdane svjedočbe,
leoja sviedoči da su djeca živa. Odboru pristoji pravo o s v jed o iit se o shodnoj
uporabi sirotinske podpore. Sirotčad, koja se na ja vn e troškove obskrbljuje
■nema prava na o vu podporu d okle taj odnošaj potraje.
5. Prinosi za pogreb.
§. 16. Umre li koj član to se iz blagajne dopušta za pogreb isplata od 40
J r. a. v., a odborskom u članu dotične tiskare u kojoj je p o ko jn ik poslovao
pripada pravo nadzora nad porabom te svote.
Počastni članovi.
§. 17. I oni ko ji n isu tiskari pa su po društvo zaslužni, m ogu se u glavnoj
s k u p š tin i počastnim i članovi im enovati, u ž iva ju ip a k sam o ona u §. 6. spom e­
n u ta prava, izuzam pravo izbora i glasa. Gospodari, ko ji u §. 2. u stanovljeni
p rin o s plaćaju sm a tra ju se počastnim i podupirajućim i članovi, te im adu pravo
glasa kao i activna i p assivna izbora.
D ruštvena uprava.
§. lfr. D ruštvom up ra vlja u glavnoj sku p štin i odabrani odbor, sastojeći se
i z predsjednika i njegova z a m jen ika te napokon iz 7 odborskih članova.
§. 19. Odbor obavlja sve u pravilih označene poslove, kao i one, koje glavna
skupština odredi, te se u tu svrh u sva k ih 8 do 14 dana. po jed a n p u t sastaje,
u ko m sjelu odlučuje o svih u njegov djelokrug zasiecajućih poslovih. Za v a ­
lja n o st za klju čk a treba da su u sjelu barem 5 članova prisutni. U izvanrednih
te u zakonu n epredviđenih slučajevih pripada, odboru pravo na svoju ruku
l a titi se ka k o vih sredstva, n u i to treba da se sbude nakn a d n im odobrenjem
-siiedeće glavne skupštine, od ko je odbor odobrenje uztra žiti imade.
§. 20. P redsjednik odnosno njeg o v za m je n ik rukovodi, te predsjeda toli u
■društvenih, koli i u odborskih sjelih i skupštinah, te je za ko n iti z a stu p n ik d ru­
štva. S v i d ruštveni spisi im a d u se na im e kriepostne obveznosti i vrvednosti,
jpodpisati po p r ed sjed n ik u i dotičnom ta jn ik u , te providiti d ru štven im pečatom .
§. 21. T ajnici im adu brigu nad po treb itim i spisi i pism enim i radnjam i te
vode u svih društv. sku p štin a h i odborskih sjelih u h rv a tsk o m i njem ačkom
J e z ik u zapisnik.
§. 22. N adblagajnik jam či za p ovjereni si novac; isti ima. blagajničku knjigu
točno voditi, dru štven i novac bezodvlačno u sigurni ko j ja v n i domaći novčani
zavod po nalogu odbora na ka m a te uložiti tako, da u blagajni ležeći priručni
n o va c nenadm aši svote od 80 fr. a. v.'N a d a lje je on dužan glavnoj sku p štin i
po ta n ko izvješće o s ta n ju blagajne podastrieti, kao i odboru u svako doba
blagajnička kn jig e na ugled otvoriti. O sim toga im a on točan popis članova
■voditi označiv dan pristupa i izstupa istih, te podjedno im a izstu p iv šim dotično
o d putujućim članovom izdavati (u §. 4) sp o m e n u te potvrdnice.
§. 23. K njižničar ko m e je d u žnost k n jižn icu u redu držati, izdaje članovom
kn jig e na porabu te se im ade podjedno b rin u ti za točnu po vra tu istih. Dužan
j e također potanko izvješć iv a ti o sta n ju k n jižn ice te se strogo držati postojećega
knjižničkoga reda.
§. 24. O dbornici i podblagajnici im adu u pojedinih tiskarah u stanovljene
p rinose t. j. upisninu, redovite n ed e ljn e prinose članovah i pristojbe odpustit
se im ajućih naučnika i vje žb e n ika pobirati, te ko ncem m jeseca nadblagajniku
predati, — nadalje oboljele članove p r ija v ljiv a ti, is te posjećati, o n jih o vo m se
nalaženju osvjedočivati, te radi podpore za iste posredovati.
§. 25. S v a k i član odbora d užan je na za h tje v odborske većine svoje časti
odreći se, nu im a pravo p riziva na, m jese čn u ili g lavnu sku p štin u .
§. 26. K oncem godine d ru žtven e bira se na novo odbor ta jn im glasovanjem ,
te absolutnom većinom prisu tn ih glasova. O vaj izbor ru kovodi dojakošnji stari
odbor.
Č lanovom odbora pripada također praivo glasa te m ogu i na novo u odbor
izabrani biti.
*
113
S kupštine.
§. 27. P rem a okolnostim držati će se z n a n stven a i s tr u k o v n a predavanja
a barem svakoga drugoga< m jeseca im a se sa zva ti sku p štin a za u ređ e n je društv.
posala. U svrh u položenja računa sa zivlje se svakoga polugodišta (u siečn ju i
srpnju) glavna skupština. Izv a n red n a glavna sku p štin a sa zivlje se po odboru ili
n a obrazloženi za h tje v barem 15 članova. K od glasovanja i stva ra n ja zaključaka
odlučuje ablosutna većina barem od 20 p r isu tn ih članova.
§. 28. R ed o v itu glavnu sku p štin u im a odbor 8 dana p r ije , a izva n red n u
barem 3 dana članovom unapred objaviti.
Predloži ko ji se u s ku p štin i glavnoj na> d n ev n i red s ta v iti im a d u , treba da
se odboru n a jka sn ije 3 dana p red sku p štin o m predadu. P redloži k o ji b u d u ka ­
sn ije odboru predani u zeti će se te k n a ko n izcrpljenoga dnevn o g a reda u
pretres.
§. 29. Članovi u Z agrebu prebivajući, ko ji n e b u d u p o lu g o d išn jim glavnim
s k u p štin a m prisustvovali, globe se sa 50 novč; a, oni k o ji na s k u p š tin u zakasne
ili se iz n je p rije reda udalje sa 30 novč.
Ova ustanova vriedi i za m jesečne s ku p štin e sam o iz n im k o m , što se u pom e n u tih gore slučajevih p rv i sa 30, a p o to n ji sa 20 novč. globe. Č lanovi, koji
budu n a jka sn ije dan pred s k u p štin o m pism eno ili u stm en o is p rič ivi razlog svoga
izostatka naveli, neglobe se. U plaćene globe im a d u p odblagajnici p r v o m p rili­
k o m kod izručivanja pobranih prinosa n a d b la g a jn ik u u ručiti.
O vaj prinos ide u blagajnu za podpore nem oćnika.
§. 30. S va k e druge godine sazvat će se s k u p štin a za stu p n ik a s v ih u trojed n o j kra ljev in i boravećih članova i to na u sta n o vljen o m je s to u obsegu
društvenoga okružja.
O p resta n ku društva.
§.3 1 . D ruštvo se razpušta. čim b ude nato u slje d n esta šice članova p risi­
ljeno. Im o vin a d ruštvena je nerazdieliva te se kod ra zp u šta d ru štv a im a u koj
sigurni domaći novčani zavod koristonosno uložiti, d o k se ta k o v o tipografsko
d ru štvo opet nesastane, ko je se bude za is to m s v r h o m težeći obvezalo o vd je
sp o m e n u te paragrafe nep ro m en jen e u svo ja pravila u v r s titi. N a ovo d ruštvo
prelazi za tim im ovina. D ok se tipografsko d ru štvo o p et s a s ta v i podpom agat će
se od kam ata uložene sve ko like glavnice bolestni i p u tu ju ć i tisk a r i i slovari kao
i nem oćnici, ud o ve i sirotčad po m ogućnosti na k o liko bud u k a m a te dosizale.
K ojoj će se osobi ili oblasti u prava ove im o v in e p o v je riti o to m odlučuje
d ru štvo u sku p štin i, koja je za klju čila ra zp u st društva.
Pogledom na k n jižn icu i ostalu d r u š tv e n u tv a r n u im o v in u p rid rža je si
d ru štvo pravo daljne odluke.
O brani sud.
§. 32. Priepornosti m e d d ru štv e n im i članovi riešava u g la vn o j s k u p š tin i iz
oblast**
3em ”obrani
Proti riešen ju ovoga n e im a p r iz iv a na n ik o ju
O bćenite opazke.
Pra” 1<‘
promimU>
» « * > vitoj ili izvanrednoj
§. 34. S jed ište d ru štva je u Zagrebu.
J. J e m e jc v. r.
p o d p red sjed n ik tip. društva*
114
Ispravljena pravila odobrena su od Zemaljske vlade ovim aktom
29. X. 1874.:
I.
N a p r i l e ž e ć a t r i p r i m i e r k a p r a v i l a h i m a d e se n a p i ­
s a t i : Br.
Nazočna pravila, odobravaju se po kr. herv. slav. dalm. zem aljskoj vladi,
»djelu za u n u ta rn je poslove.
U Z agrebu, dne
110.874.
II.
Pogl. grada Zagreba
Izv ie stje m od 22. pr. m . br. 16222 ovam o predložena pravila »Družtva
tiskara i slovara u H rva tsko j S la vo n iji i D alm aciji za uza ja m n u podporu i
obrazovanje« odobravaju se po kr. ovom u vladinom odjelu.
Dva prim ierka tih s odobravajućom uslo vko m proviđenih pravilah i jedan
p rim iera k starih v ra tja ju se u prigibu y y daljnjega uredovanja radi tim do­
datkom , da je tre tji p rim ierak ovdie prideržan.
P rije uručenja im ade jed a n prim ierak pro vid iti propisanom biljegom .91
• i Državni arhiv Zagreb br. 16868/1874; proCltaj 1 akt 1622 — 22. IX. 1874.
115
^
f: s.« pr§ *f gr f 3. f
i,
'f 'W W §
f
f ? I I* f
z
I
¥
*1 1 f II1: 1 1 ? f I I f
116
|$MŠfe» Šk~uftrb''i štetu l a n t i t i p naroda Zaista ptel«ritaj*r, i sretao narod, koji je ovafcove sinove
#gsjio, jer ms stid neće 8akada e lP M abijatj! Op.
Radničko pitanje.
I
L
*
Sraćao je »vfet prevalio preko strain« dvajn pi*
tsnjsb: o robnvfh i kmetstvu, a sad* pred njim teg treća
strmina, jednako važna i jednako moč&a, da proaađje
mx® preks nje. To je tako zvano radničko pitanje.
Oso a ovaj par zanima' milijune Ijudih, pođpaljoje goraće
strasti, zabavlja učenjaka i praktičnika, jednako zabnpjaje i crkva i državo. Jer se tu radi o života, ćođorodserib imetku, nalozi svatko povoda razmišljati I go­
voriti: a novih, skupStiaab radničkih, zakoaaratvn. A
radnici, osvjedočeni, da brane i odievgjo, kite i riess,
da &grča kapitale za drugoga, da m mučenici svieta,
s nepofeojstvem izgledaju pomoći. I gdjegod ima rad­
nik ab, oni će se pridružiti svojoj braći po jednakoj sud­
bini, da a njom zaviknu: Dajte nam pomoći!
Je li dakle čudo, što se već i a Hrvatskoj podimlja gibati radnici, očitujuć ovo svoje gibanje « skupštinah, koje u Zagreba drže. Nije nam dakako potanje
poznat postupak i tefuj tih skupštinah, no cilj radničke
akupštine istr je u Zagreba, Beča i Berlina, pa se dade
t? malo riečih karati: poboljšanje stanja radnikah! K ovomu
piija upučftje radnike potreba 11 da oštrije reknem ve­
lika nužda, e kojoj će međjutim kssnje biti razgovora.
Baduć da natu se ovo veliko socijalno pitanje paćimjje javljati u domovini Hrvatskoj, potrebno je upofm a .s e s t«tm pouuje, Trebati će potanko opisati raz­
log pokretu radničkom«, razvoj i srodstva, koja se za
riešenje predlažu
‘^
-•
P W sy«ds odgovoriti truba na pitanjec Tko je
radnik? Kad* bi tkogod izrekao: ja radnikom smatram
*wg« i onog*, moguće da bi pogodio, no mogao bi i «
JMm red strpati ljude, koj« naravna potreba nesmja,
|o ji po naravi zajedno ići nemogu ii‘nemoraju, na bi
feo na krivo putu. Ovim hoć« da reknem kako se imJitvnoin ustanovom tuda odložiti, tko je radnik tko li
se taora iz naravi mtcresab popuniti radnički
POLITIČKI ZAHTJEVI I POLITIČKA BORBA
SAMOPOMOC, PRVA OČIGLEDNA ŠKOLA RADNIČKE
SOLIDARNOSTI
Prvi cilj Zagrebačkog radničkog društva nije bio samo humani­
tarnog karaktera, već je, kao što je to slučaj bio kod drugih sličnih
društava, ono imalo i svoj politički i ekonomski cilj. Sada bismo željeli
vidjeti kakva sredstva koristi Zagrebačko radničko društvo da bi
ostvarilo postavljene političke ciljeve. Društvo je, u prvom redu,
radilo na tom, da savlada neslogu radnika i . da stvori potrebnu soli­
darnost među njima. Čitav historijat Zagrebačkog radničkog društva
u prvom njegovom periodu ispunjen je apeliranjima i odgajanjem
radnika u duhu solidarnosti, borbe, nastojalo se kod njih stvoriti
svijest o vrijednosti solidarnosti. Zbog toga se neprekidno u društvu
ističe potreba sistematskog rada na obrazovanju radnika. O tom radu
na obrazovanju govorit ćemo na drugom mjestu. On je imao opći
karakter, a cilj mu je bio da probudi kod radnika razumijevanje za
privredne prilike, socijalni položaj i radne odnose, ali i interes za
nauku i umjetničko obrazovanje. Takav program obrazovanja bio je
pravilan, jer je radniku koristio da bolje shvati svoj položaj — poli­
tički i ekonomski. Ali, nema sumnje da je najbolji odgoj na bazi
solidarnosti — praktični dokaz solidarnosti. To je bila pomoć, koju
je društvo pružalo svojim članovima u slučaju bolesti, smrti i ne­
sreće. Zato možemo reći da je Zagrebačko radničko društvo razvi­
janjem samopomoći među zagrebačkim radnicima bilo prva očigledna
škola radničke solidarnosti, izražene u paroli: jedan za sve, svi za
jednoga! Samopomoćj koju je razvijalo Zagrebačko radničko društvo,
bila je i privlačno sredstvo za radnike koji još nisu stupili u društvo,
kao i za one koji su se u nj već upisali. Međutim, socijalistička se
grupa u Zagrebačkom radničkom društvu, kako smo vidjeli, trudi,
koliko je to bilo u njezinoj moći, da Zagrebačko radničko društvo ne
ostane posve dobrotvorna, potporna ustanova. Oni su, s jedne strane,
razvijanjem političke, štrajkaške i obrazovne aktivnosti nastojali da
članovima društva bude jasno da mu nije pravi cilj isplata potpora,
već da potporni fondovi društva čine vrlo važno, ali ipak samo po­
117
moćno sredstvo društva. Zbog toga se u javnim istupima i ne govori
toliko o potporama koliko o drugim općim pitanjima, kojima su se
tada bavile i građanske partije, bile one na vlasti ili u opoziciji.
Zahtjevi koje je postavljalo Zagrebačko radničko društvo bilo preko
»Radničkog prijatelja«, bilo da je samo organiziralo neke akcije, prije
svega pokazuju da su poneke od tih zahtjeva postavljali buržoaska
demokracija, predstavnici hrvatske inteligencije i malograđana, koji
su u mnogim stvarima imali isti interes kao što ga je imala i tadašnja
socijaldemokracija, koja je u ono vrijeme bila jedina antikapitalistička
partija. Međutim, zagrebački su socijalisti postavljali i takve zahtjeve
koji su bili posve radnički.
BORBA ZA PRAVO JAVNOG SASTAJANJA I ZBOROVANJA
Da bi izigrali zakon o udruživanju, koji je strogo ograničavao
prava radničkih društava u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, socijal­
demokrati su prakticirali u svom agitacionom i propagandnom radu
sazivanje radničkih skupština, odnosno radničkih zborovanja (u Au­
striji »Arbeitćrtag«). Na takvim skupštinama svih radnika donosili su
se zahtjevi, vršili izbori delegata za kongrese, odnosno glavne skup­
štine, i slično. Tu su taktiku htjeli primijeniti i zagrebački socijalisti.
Oni su to pokušali da učine ujesen 1874. g., ali je Gradsko poglavar­
stvo stalo na stanovište da bi se takve skupštine pretvorile u mitinge
i da one nisu zakonom dozvoljene. Kako su članovi Zagrebačkog
radničkog društva mogli održavati zatvorene skupštine za svoje čla­
nove, javna im je skupština bila zabranjena. Tako je počela borba
Zagrebačkog radničkog društva za pravo javnog sastajanja, za pravo
sazivanja javnih skupština radnika, na kojima bi mogli prisustvovati
i nečlanovi društva. O toj borbi »Radnički prijatelj« br. 2 od 11. X.
1874. g. piše da:
» . . . gr. oblast n ije p ro n a šla to dozvoliti, pošto b i to b ilo p ro ti zakonu.
T ako b a r po izjav i gr. viećnika, kom u se d otični ra d n ic i toga ra d i u p u tit m o­
rahu. P a k po njegovu m nienju, kako se izraziti izvolio, n i j e o d p o t r e b e
o državanje tak o v e slobodne skupštine, kojoj p ris u s tv o v a ti p ra v o bi im ao svaki
radruk, dali je član kojega d ru ž tv a ili ne, j e r članovi »rad n ičk o g a družtva« i
onako svoje po p ra v ilih dozvoljene sk u p štin e drže.
™ * i l iKpak 0 .d rži.m o- ,d a je o b d rž av an je ta k o v ih sk u p š tin a h n e o p h o d n o
je r Jim ^e sm je r ta j: d a se onim ra d n ik o m , k o ji se d ru ž tv u još
taknva
hi ? r°
, s v rh a 1 k o ris t d ru ž tv a h ra d n ič k ih , p a to n ije ništa
d a ?z o v fk o S h «>niC«et Za^°K a Pre k o rač il°- N a d alje izra zio se dotični gr. viećnik,
a iz ovakovih sk u p stin a h bi se m ogli izro d iti m ee tin g i (pučke sk u p štin e )' K oja
z r o n o nd a v c t ° - aštSr>e S
? b d r**v? li T* b a * x’ 1 to m ožda sk o m , sam o n ek a naši
»m it einem
y ostalom i d u žn o st — H rv a ts k u već jed n o m usreće
L eute konen
,Y ersai^ lu n £s“R ech t« ! A ko m o žd a n eć e reći: »diese
Slobodne s a ^ k ^ f ^ H 3^ 6111* S , t0ga Se P r eporučam o onim , ra d i zakona za
o
s
o
b
n
a
86
~ U š t a l o m t o je b ila sam o
g g. vuećm ka, pism eno rie š e n je d o šlo još nije, možda
118
će se »eigentlich« odlučiti, ipak dozvoliti. Bog zna, hoćem o li dugo čekati n a
ovo riešenje?«
Oko pitanja prava sazivanja javnih radničkih skupština društvo
je uspjelo zainteresirati'dosta velik broj svojih članova i radnika.
PREDSTAVKA SABORU O PRAVU JAVNOG SAKUPLJANJA
Društvo je napisalo jednu predstavku Saboru u vezi sa zakonom
0 pravu sakupljanja, o kojem je Sabor trebao raspravljati 22. listo­
pada 1874. g. U toj predstavci potpisnici traže od Sabora da nastoji
da se zakon, koji se misli donijeti, stvori na što liberalnijim osnovama.
Da se zakonom onemogući samovolja nekih organa, koji razvitak
društvenog života sprečavaju. Dalje pišu da se nadaju da će Sabor
uvažiti interese raznih klasa pučanstva, a osobito radničkog staleža
1 da će ostvariti temeljno načelo svake slobodne države jednakog
prava za sve. Predstavku je potpisalo 290 radnika. To znači za onu
situaciju mnogo. Moglo bi se, doduše, reći da su potpisali samo članovi
Zagrebačkog radničkog društva, s obzirom na to da ih je u to vrijeme
po prilici moglo toliko i biti. »Radnički prijatelj« donio je u svom 4.
broju od 25. X. 1874. g. tu predstavku, koja glasi:
»Visoki sabore!
Niže podpisani u zim aju si ovdm slobodu pozornost visokoga sabora o b ra­
t iti n a m an jk av e zakonske ustanove glede p r a v a u d r u ž i v a n j a i s a k u p l j i v a n j a u u v jere n ju , d a će vis. sabor svaki čas p rip ra v a n biti, želje
i potreboće s v iju h k rugovah naro d a dom ovine n aše n a zn a n je uzeti, i koliko
m oguće za dovoljiti jim . P odpisani d rž e patriotičnom dužnošću svojom , vis. sabor
pokorno um oliti, d a dotične zakone n a lib eraln i način stvori, te za izvedenje
isto g a točne i ja sn e ustan o v e u stroji.
P odpisani očekuju tim p rije saslu šan je i p rim lje n je m olbe ove, što su
u v jereni, d a njom dugo gojenu že lju radničkoga s tališa izražuju, t e r i u in tere su
dru g ih gra đ an sk ih stališah rade, pošto o petuju m olbu, koja već predm etom
in terp e la cijah u vis. sab o ru bijaše.
P ošto je prav o u d ru ž iv a n ja i s a s ta ja n ja tem eljno p ra v o sv iju h d rž av ljan ah
bez razlike njih o v a građanskoga stališa, to polažem o najv e ću v ažnost n a to,
d a se to tem eljno p ra v o p u ča n stv a neo sk v rn je n o sačuva, i da se zakon donese,
uslijed koga se to p ra v o i izvedenje isto g a točno i jasn o označuje, te d a se
n ep rep u šta sam ovlasti nek o jih organah, koji ra zv itak d ružtvenoga života sam o
prieče.
K riepki, dobro ra zv ijen i d ru ž tv e n i živ o t je s t od n ep ro cien jiv e v riednosti
za državu, je r u p ra v o d ružtvo je m jesto, g d je po jed in i uči, da cielini spada,
d a je jed n a verig a velikoga lan c a građanskoga d ru ž tv a , koji se »država« naziva;
tam o uči poznavati, k oliki ga in tere si na d ržavu vežu, t e d a žrtve, koje za cielok upnost pridonosi, i n jem u p ojedincu n a b o ljak dolaze. U d ru ž tv u m ože svoje
sile pokušati, svoje zn a n je um nožati, m n ien je m u b iv a b is trije i obsežnije,
v idokrug m u se ra z š iru je i proteže n a d a lje ležeće s tv a ri, k o je se ga baš nepo­
sredno n e tiču, a li ip a k n a njeg o v u ek sisten c iju zn a tn o u p liv aju . O n uči n ap o ­
k on i d ržavu k ao veliko jed n o d ružtvo poznavati, te pošto m u se p rilik a p ru ž a
119
t
/ / t u t *■**•’/>£**&*•
/„ , ,,* , ■>/!/:£.*, «* **■>..
/K \ / , .'n jt+ y Of** /t+tifitj.
7 ;V "
/ £ v ^ S "?
" " '"
- ) . / . . . •.
/ f .. t / r
.. i t
jf X -
//• ‘j
( f a j f i f t . ?$4*
v r s p a e .
M aC fe s w l
c
^
ff f» a .
' A
V> >
/X * &
.t z ^
-
&
&
* £
k 'k y ^* * t**’
< //* J * <*■/' '
**«d!
if. i T
y y k
* ^
y ? ..'* ™
^ y J
M „ c tf'r
g P ^
120
w
y
/s
* *
ć% 0 * /ir* ts C jt
\o $ đ & f e J $ * u 4 tć
Y
---------
u d ru ž tv u p ra v a sv o ja i dužnosti procieniti, uči on u j ' e ^ o i
^.r ^Xa
up o treb ljav a ti, te r sveobće dužnosti bez prig o v o ra v ršiti. D ružtvo je dakle
n ajb o lja škola za državljane.
S toga nesm ije država d ružtvo n e p rija te lje m svojim d ra a ti i proganjati
ga, nego ga m ora s m a tra ti pom oćnikom za postignuće
države;
drž av a nesm ije dru ž tv o u razviću njegovu p n e č iti i re d a rs tv o m napastovati,
nego m ora nastojati, p u t m u p re k rš iti u sve slojeve n a ro d a ; d rž a v a mora
udru ž iv a n je p ra v ed n im i obće k o ristn im tem eljem s v o jim p n p o zn a ta i p o tom
postupati.
A k a d a se dogodi, da p ra v ila d ru ž tv a kojega godine i godine bezobzirne
u k u tu m eđu d ru g ih p ra š n ih spisih p o g lav a rstv a o d o b re n ja če k aju te se posUe
toga vrem ena sa neznatnim i opazkam i n e p o t v r đ e n a u ru c ite lje m vrate,
i n a novo izpravljena u ru č iti se m o ra ju i o p et onaj gore op isan i p u t p ro v a le —
to onda zaista nedokazuje spoznan je golem e važnosti u d ru ž iv a n ja .
P odpisani izrazuju tv rd u n adu, d a 6e vis. sabor, — uvažeći obću korist
udru ž iv a n ja, uvažeći in tere se ra zn ih ra zre d ah p u ča n stv a , a osobito radničkoga
stališa, uvažeći napokon tem eljno načelo svake slobodne d rž av e: »jednako pravo
za sve« — ovoj pokornoj m olbi odazvati i čim p r i j e s l o b o d n i z a k o n o
u d r u ž i v a n j u i s a k u p l j i v a n j u s t v o r i t i , o dnosno sad a postojeće
z aprieke i uzroke njihove o d stran iti, te om ogućiti slobodni ra z v ita k družtvah
dom ovine naše.
N adajuć se skorom u rdešenju m olbe ove, bilježim o velepočitanjem .
U Zagrebu, 18. listopada 1874.
(S liedi 290 podpisatt)«
Međutim je sabor na svojoj 89. sjednici, koja je održana 22. listo­
pada 1874. g. donio zakon o pravu sakupljavanja. Zakon je predvidio
da je onaj tko hoće da sazove pučku skupštinu ili uopće skupštinu,
pristupnu građanima i neograničenim na pozvane osobe, dužan da to
pismeno javi općinskom poglavarstvu 3 dana prije. Skupštine pod
vedrim nebom ne smiju se držati bez prethodne dozvole. To je važilo
i za javne manifestacije i druge ophode. Za javne zabave i uobičajene
pučke svečanosti nije trebalo prijave. §. 6. tog zakona kaže da je
dužno;
»poglavarstvo z a b ran iti sk u p štin u , čija s v rh a s to ji u o p riec i za kaznenim
zakonom ili k o ja je p ogibeljna javnoj sig u rn o sti ili obćem u dobru«.
l'ored toga ,zakon je predviđao da inozemci ne mogu sazivati,
rukovoditi ni predsjedati skupštini, koja vijeća o javnim pitanjima.
Isto se tako zabranjuje da više od 10 osoba ne smiju organima vlasti
predati adresu ili molbu, zaključenu u skupštini. Ako općinsko pogla­
varstvo zabrani ili raspusti skupštinu, a prisutni se ne će dobrovoljno
razići, ima se skupština raspustiti prisilnim sredstvima (§ 14.).
U saboru je protiv prava odlučivanja da li je skupština pogi­
beljna i da li prijeti javnom redu i sigurnosti, govorio Josip Turelli,
koji je pripadao Makančevoj opozicionoj grupi u saboiu. Pošto je
zakonski osnova o pravu sakupljanja bila prihvaćena u saboru, po­
stala je predstavka Zagrebačkog radničkog društva suvišnom, jer je
122
zahtjev, postavljen u predstavci, bio ispunjen. Ali je on bio objavljen
zato, da bi se pospješilo zadovoljenje drugog, političkog zahtjeva
radnika, zakona o pravu udruživanja.9*
»Naši zakonotvorci — piše »Radnički p rijatelj — u p ravo su n as iznenadili
osnovom zakona o p ra v u sak u p ljiv an ja, k o ja je d n e 22. o. m . u saboru na
dnevni red stav ljen a i m alom prom jenom njekojih točkah u svoj cjelosti p rim ­
ljena. S ilna potreba toga zakona osjećala se živo, osobito u radnicih, koji u
posljednje vriem e i podpdse sak u p ljiv ah u za p re d sta v k u n a sabor, da on čim
p rije izradi ta j zakon. M eđutim p reteklo ih za ovaj p u t zakonodavstvo samo,
te je sada sv ak a pre d sta v k a suvišna. Ali k ao što bi m orali uzhićonjem i vese­
ljem pozdraviti taj zakon, tak o m oram o skoro žaliti, što ga i dobijem o, akoprem
još u krieposti n i nepostoji, koju će uostalom bez dvojbe zadobiti; je r to nije
zakon, kakovog d an a šn je doba zah tje v a d a bude, već ustan o v e m u takove su
naravi, kao d a su skovane od n e p rija te lja h slobode pod p ritiskom najjačega
absolutizm a, a ne pako da su sastav ljen e od m užavah, vođenih slobodoum ljem
u slobodnom zakonotvom om saboru.
Osnova ta p ričin i nam se takovom , kao da se njom narodu nešto daje,
što m u se odm ah tim oduzim lje. Po našem m ni.enju m o raju zakoni, koji se
s tv a ra ju n aro d u od k oristi biti, s toga se kod njihova s tv a ra n ja m ora što više
obzira uzeti n a n ap red u ju ći d u h vrem ena, koji z a h tje v a slobodoum ne i obsežne
zakone, a ne sam o takve, koji im e zakona nose, a m an jk av i su u svojoj cielosti.
K ad se ne bi bojali, d a nas slavno re d arstv o jednog liepog d an a nebi okrivilo,
d a smo p rekoračili sm je r našeg lista, m i hi m an jk av o st zakona bolje dokazali,
a to što ovim rekosm o, sm atrasm o si za dužnost, je r zastupam o rad n ič k i stališ,
a to je najjači i n ajslav n iji stališ, p ak kojega se taj zakon najviše t i č e . . . «
Dalje se u članku napada narodni zastupnik Muzler, kojemu se
osnova zakona »o pravu sakupljati se« činila suviše liberalnom, pa je
amandmanima tražio pooštravanje prijedloga zakona. »Taj vele­
učeni gospodin narodni zastupnik Muzler dokazao je, da nije ni
najmanje liberalan, pa ni prijatelj slobode i valjanih zakonah, jer se
tako za taj zakon pobojao, te naveo za prim jer zagrebačke tiskarne,
koje nisu prije tri godine tiskati mogle, jer su slagari tako drzoviti
bili, pa raditi prestali, a takovih slučajevih veli, da bi se usljed »slo­
bodnoga« toga zakona tek više i od drugih radnikah poroditi moglo,
stoga treba ovakove nesreće osbiljne prepriečiti, ne pako zakonom još
jim put krčiti. U obće nehtjede između zastupnikah osim Brlića i
Turelli-a nijedan ni riečce pregovoriti. . . «0:'
U narednom broju »Radnički prijatelj« nastavlja kritikom za­
kona o pravu sakupljanja. Naročito se-izvrgavaju kritici i ruglu ovi
paragrafi:
§ 7. Za v riem e k ad je sabor s ak u p ljen , nedma se dopustiti sk upština pod
ved rim nebom u m jestu, gdje sab o r saboru je, ni u obsegu p et m il j ah«. § 8.
Inozem ci nem ogu sazivati, ra v n a ti ni p re sje d a ti skupštini, koja vieća o jav n ih
stvarih«. — §. 10. Više od 10 osobah nesm ije p re d av ati ad resu ili m olbu za k lju ­
čenu u skupštini«. — Ob. 8. i 10. §. nećem o ni govoriti, al što se tiče 7. §.
m oram o izjaviti, d a sm o u p ra v o ov d je p ro m jen u očekivali, je r to je tako
V id i » R a d n ič k i p r ija te l j« b r. 4. o d 26. X . 1874L gr.
es »Radnički prijatelj« br. 4. od 25. X. 1874.
123
za sta rjela ustanova, ona je u p ra v o nesam o suvišna, nego d ap a če n e s p re tn a i
sim ešna, je r se veli, d a se nesm ije slobodna s k u p štin a p o d »vedrim « nebom
držati u v riem e kad sab o r saboru je n i u dotičnom m je s tu n i u o b s e g u od pet
m ilja«, p a što će n am onda zakon, k a d a n a m o b d rz av an je s k u p štin a h u gradu
z a branjuje. S aborsko za sje d an je tra je 3 godine, sab o r p ak o s a b o ru je vazda,
izirn ako poslanici idu opet u P eštu sjediti, pa se tek nezna, nec e li o n d a oblast,
kojoj se p rija v a glede sk upštine učin iti im a, (kazati, d a sad traje^ saborska
perioda, p a uslied ove nem ože sk u p štin u dozvoliti, a to m ože po toj ustanovi
reći, je r n ije jasno, m ože ju p re v ra ć a ti kak o ju volja.
. . . .
Idim o m alo dalje, p a stavim o d ru g i slučaj, naim e: da tk o p n j a v i slavnoj
oblasti, da želi posije tri d a n a sazvati slobodnu sk u p štin u pod »vedrim « nebom,
naznačujuć odm ah m jesto, gdje. P rija v a bje p rim lje n a, tre ć i d a n dođe, a na
m jestu, kam o je sk u p štin a sazvana, s a b ra la se m nožina lju d stv a te čeka, dok
skupština započm e. Ali dođe vlad in »kom isar«, p a k ja v i sk u p štin a ro m , da nebo
n ije »vedro«, je r se slučajno počelo m alo naoblačiti, stoga se sa k u p lje n i im adu
razići, je r zakon dopušta o b d rž av an je sk u p štin a h sam o po d »vedrim « nebom ,
ako se s k u p štin a ri odm ah nerazlaze, kako to § 14. toga zakona od ređ u je, im a
se skupština p r i s i l n i m i sre d stv i ra zp u stiti, d ak le za one, koji se n e mogu
odm ah i brzo razlaziti, u p o trieb iti će se sila, doćd će n a im e vojničtvo, p a k dotičnike tje ra ti, lu p ati puškam a, i glave jim ra zb ijati, a on d a se b u d e reklo,
d a su radnici tom u k riv i.M
POSLIJE DONOŠENJA ZAKONA O PRAVU SAKUPLJANJA,
ZAGREBAČKI SOCIJALISTI SAZIVAJU PONOVO JAVNU
SKUPŠTINU
Kad je sabor prihvatio zakonsku osnovicu, grupa zagrebačkih
socijalista podnijela je odmah prijavu gradskom poglavarstvu o sa­
zivu javne radničke skupštine. Sto je Zagrebačko radničko društvo,
odnosno njegovo rukovodstvo, jer su oni bili sazivači te skupštine,
željelo da na njoj postavi? Nigdje se ne kaže izričito, ali se u član­
cima »Radničkog prijatelja«, naročito iz broja 11. od 13. XII. 1874. g.,
vidi čega se gradsko poglavarstvo bojalo, da bi se na skupštini moglo
raspravljati, a o čemu bi bilo nužno govoriti. Prije svega, gradsko
poglavarstvo se bojalo kontrole radnih masa. Gradsko je .poglavarstvo
UV0^ J ° nove terete na građanstvo, jer je moralo da, na primjer, gradi
vojničku kasarnu. Ono se bojalo da bi na takvim skupštinama radnici,
koji odviše »mirišu« po pariškom petroleju, mogli postati žarište
promjene gradskog poglavarstva, da bi se na njima rešetali zaključci
gradskih otaca, radnici izlazili s boljim i prihvatljivijim za građane
prijedlozima, od onih koji se kuhaju u kuhinji gradskog poglavarstva.
I Prijetili su zagrebački socijalisti, ako se njihova slobodna riječ ne
moze ćuti na javnim skupštinama, oni će svoje mišljenje, želje i
zahtjeve izraziti na drugi način i dokazati da narod, koji je došao
do svijesti, može govoriti o stvarima koje se njega najviše tiču.
Radnike naročito zanimaju socijalni odnosi i povišenje poreza, koji
pogađa najsiromašniji stalež. Tako nadničar koji je 1873. g. plaćao
dvije forinte poreza na svoju plaću, sada mora plaćati četiri forinte.
m
»Radnički prijatelj« br. 6. od 1 XI. 1874.
Porez se podigao za 100%, a plaće, koje su se u zadnjih 10 godina
povisile za 25%, pale su uslijed ekonomskog kraha za 35%. Što će
biti onda kad narod ne će više moći podnositi takve terete? Dalje se
iz navedenih članaka vidi da su zagrebački socijalisti nastavili sa
zahtjevima da im se odobri održavanje javne skupštine i da im je
gradsko poglavarstvo opetovano to odbijalos motivacijom, da izglasani
zakon o pravu sastajanja još nije pravomoćan, odnosno da još nije
potvrđen i da su se sazivači te skupštine žalili na odluku gradskog
poglavarstva zemaljskoj vladi. Iz tog članka donosimo slijedeće
odlomke:
« . . . M jeseca listopada ove godine zaiskalo je ovdašnje radničko družtvo
dozvolu kod si. gradskog poglavarstva za o bdrzavanje jed n e slobodne skupštine,
kojoj m etn u odbor za sazov iste n a dnevni re d jedinu točku: »koja je svrha
radničkom družtvu« s obrazloženja, d a se tim želi postignuti ujedno i veći broj
ilanovah d ružtvu, buduć d a je isti znatno spao, pa d a bi m oglo i do nepovolj­
noga doći, — nu, kako je čitaocem ovoga lista već poznato, bude ta »slobodna
skupština« od s tra n e si. gradskog pog lav a rstv a kao nep o tre b ita zabranjena,
bojeć se m etingah, kao da bi i ova sk u p štin a bila, koji nisu nikad po volji
gradskim poglavarstvom .
U isto v riem e vodila se d e b a ta u zem aljskom saboru glede zakona »o
pravu sak u p ljati se«, koja je dovršena tim , d a je trojednica zbilja usrećena sa
jednim zakonom , koji d a je m isliti bar, da Se m ogu bez ikakovih poteškocah
►slobodne skupštine« obdržavati, o kom zakonu sm o m i u ovo vriem e i onako
svoju već r e k l i . . . «
Dalje se u članku kaže:
» . . . p a se opet pokazala nužda u g ra đ an stv u , sazvati jed n u slobodnu skup­
štinu, te i zaiskaše dvanaestorica n jih ta k o v u kod gradskog poglavarstva, koja
im nebude dozvoljena, pozivajuć se, da još neim am o potvrđenoga zakona glede
takovih slobodnih skupštinah. N aše m n ien je glede te z a b ran e nahodi se pobliže
razloženo n a p rvom m jestu pod »Pregledom «, te n am je želja bila u ovom
člančiću iztak n u ti što ide a što nedde — k ad si. gradsko poglavarstvo hoće ili
neće.
Mi ovdje kcjnstatujem o, d a n am a (radnicim a) gradsko poglavarstvo te
»slobodne« sk u p štin e dozvolilo n ije toga radi, što m i kao radnici odviše m irišemo po petro le ju p a riž k o m i što bi ovakove sk u p štin e m ogle b iti leglo kakovom
tajnom putanju po m n ien ju gradskog p oglavarstva, — n u zašto n ije isto do­
zvolilo građanom za iskanu sk u p štin u |bdržavati, držim o za uzrok pako taj, što
je stavilo n a dnevni red n a p rv o m jesto uz ostale točke p ita n je o vodovodu,
kojim bi se »usudilo« g ra đanstvo u p u s tit u p re tre s onih točakah, koje je gradsko
zastupstvo toli zrdelo prom ozgalo, da bi se m ožda napokon n ašla d ru g a ili bolja
staza nego li je n aznačena u tobožnjem za ključku; nu "bilo k ak o da bilo, ovakove
skupštine nesm iju se dozvoliti, gdje se želi re š e ta ti koji za k lju č ak gradskih
otacah ja v n o m eđu građanstvom ili g d je žele m ožda »ti« radnici, d a si osjegura ju svoj obstanak, razlažuć ra d n ištv u , od k o je je k o risti d ru ž tv o i družtveni
život.
Pod konac velim o i to, da se u buduće bud u m ogli ra v n a ti oni, koji kakove
»slobodne« sk u p štin e budu h tje li sazivati, d a m ogu jedino ta d a dozvolu postići,
ako na dnevni red m etn u tak o v e točke, kojim i se n asto ji za ključke gradskog
z astupstva u krieposti p rid rž a ti i to b a r u ovo vriem e, dok dotični zakon prev.
sankciju nedobdje.
0
12S
D oista sm o znatiželjni, 'kakove ta d a b u d u zaprieke
v a n ja slobodnih skupštinah, k a d a dobijem o p o tv rđ en i ta i
i p ropovjeda d a o v i i ono zakon dozvoljava tla nedozvoijava, n u o p a z i is m o
do sta jasno, d a se zakon tum ači kak o se baš hoće. je r u
.
dak a k o
ono što je u jednom p a ra g ra fu dozvoljeno, d ru g im s e u zk ra c u je d a k a k o u
»liepom« slogu, p a ta k o se možemo n ad a ti, d a će n am i u b u d u ć e ići, bio zakon
po tv rđ en ili ne.«
U istom se broju u članku »Zabrana skupštine i Ghyczyjev zakon
o dohodarini« govori o javnom radničkom mitingu, pa iz njega dono­
simo slijedeće:
» . . . Više zagrebačkih g ra đ an ah podnielo je g ra d sk o m p o g la v a rs tv u p ri­
javu, d a 6e sazvali m eting (pučku skupštinu). N u g ra d sk o pog lav a rstv o , držeći
se tvrdoglavo načela, d a je sloboda s a s ta ja n ja z a sta n o v n ik e H rv a ts k e još
»prerana«, da ju H rv ati još nebi p ra v o cieniti i uživati znali — odgovorilo je
po staro j svojoj n avadi — d a se dozvoliti nem ože! — O vaj p u t navelo je kao
razlog nedozvoljen ju, d a još novi zakon o s a s ta ja n ju p o tv rđ e n n i j e . . .
...Ž a lim o , da baš u t o j s t v a r i si. po g lav a rstv o n e sliedi Beč, G radac,
P eštu itd. dočim drugim i m an je važnim i te k o ra d o čim . K a d n a m d a je m jesto
do sad a n jih p an d u ra h »sicherheitsw achm annere n a lik n a bečke — za što nam
n e bi dozvolilo i ja v n e sk u p štin e obdržavati, k ak o v e s e u B eču o b d rz av aju . Ili
bi ove m ožda m a n je k o r i s t n e po p o g lav a rstv o bile? — K a k o čujem o, podn ieli su sazivači m etinga priziv n a z e m aljsk u v la d u — G hyczy-ev zakon o
d ohodarini tiče se n ajv iše stališa radničkoga, dočim će d ru g i stališi povišenjem
p orezah ra zm jern o m a n je p atiti, nego li baš ovaj n a js iro m a š n iji stališ, koji
n iti n eim a s ig u rn o dohodka, te n a d ru g i n ač in n a jv iš e po re za plaća. N a d n ič ar
(težak), kom u je V III. zak. čl. 1873 do h o d arin a o d m je re n a b ila n a 2 for. m ora u
buduće 4 for. p latiti, d a k le 100°/o više, nego dosada. C im e se o p ra v d a ovo povi­
šenje? D a li tim e, što su se u p o slje d n jih 10 go d in ah za slu ž b e ra d n ik a h za
25% povisile, a s a d a — n ak o n »kracha« i bečke izložbe —o p e t z a 35°/« snizile?
Z ar nisu prom islila ona gospoda, k oja u b. S andorovoj ulici u P e š ti zakone kuju,
d a se i edena živeža u 10 godinah' za čitav ih 100% p ovisila, t e i u n o v ije v riem e
m jesto d a se sndzuje, s v e v iše i v iše ra ste ? U k ak o v o m d a k le ra z m je rju stoji
n am etnuće poreza na naro d sa odnošaji d a n a šn je g a v riem e n a? P a ako narod,
već toli izm uzen, n eće više m oći podnositi te re te s v a k o v rs tn ih p o re zah — što
onda?
... *
Naravno da taj priziv nije koristio ni kod zemaljske vlade. Ali
usprkos tome, zagrebački se socijalisti nisu prestali baviti mišlju o
sazivu javne skupštine. Konačno je »Radnički prijatelj« u svom 6.
broju od 7. II. 1875. g. donio obavijest da je zakon o slobodi sasta­
janja 14. siječnja 1875. g. potvrđen i proglašen u »Službenom listu«:
»Ne postoji dakle ništa više, — kaže se u listu, — na putu, da slo­
bodnu radničku skupštinu koja nam .je već jednom s razloga »nepotrebnosti« zabranjena, obdržavamo. — Kako nam je poznato, rade
već njeki članovi družtva našega na tom.« .
126
BORBA PROTIV ZABRANE SASTAJANJA NEDJELJOM
I PRAZNIKOM
Dok je Zagrebačko radničko društvo vodilo prilično dugu i
ipomu borbu za pravo javnog sastajanja, moralo je u isto vrijeme
izdržati težak udar, koji mu je nanijelo gradsko poglavarstvo grada
Zagreba. To je bila zabrana održavanja skupština Zagrebačkog rad­
ničkog društva nedjeljom poslije 12 sati i radnim danom poslije
18 sati.
Od 1. rujna 1872. godine do lipnja 1874. godine Zagrebačko
radničko društvo održavalo je svoje skupštine uvijek poslije podne ili
radnim danom poslije 8—9 sati na večer. Na svakoj skupštini morao
je biti prisutan povjerenik gradske policije. U mjesecu lipnju 1874.
». gradske vlasti zabranile su održavanje radničkih skupština nedje­
ljom i blagdanom popodne, a radnim danom poslije 6 sati na večer.
Skupštine su se mogle održavati nedjeljom i blagdanom samo od 9
do 12 sati dopodne, a radnim danom od 9 sati prije podne do 6 sati
poslije podne. Ta je odluka zagrebačke gradske policije bila, ustvari,
indirektna zabrana društvenog rada. Gradsko poglavarstvo motiviralo
je tu svoju odluku tvrdeći da ne može slati svoje činovnike da pri­
sustvuju skupštinama, jer se one održavaju izvan radnog vremena,
koje imaju gradski činovnici. Međutim, ta se odluka nije primijenila
na građanske stranke i ustanove. Donosimo, s tim u vezi, izvod iz
članka »Radničkog prijatelja« br. 9. od 29. XI. 1874. g. Ne toliko zbog
samog spora i protesta, koji je nastao, koliko zbog toga što se u članku
točno vidi radno vrijeme pojedinih struka zagrebačkih radnika, kako
radnim danom, tako i nedjeljom:
»Zagrebačko o b rt.-rad n ičk o d ru ž tv o sasto ji se iz članovah sv ak e s tru k e
zanata, to su kn jig o ttsk ari (u m alom broju, buduć svoje d ru ž tv o im adu) krojači,
bravari, zatim stolari, lim ari, kovači, čizm ari, ćohaši, opančari, te sa ri i t. d.
koji ra d e u nejednako vriem e. Na p rim je r: k ro jač i ra d e gdjegdje od 6—7, pa
do 7—9 ure, b ra v a ri od 6 u ju tro do 8 u večer, k n jig o ttsk ari od 7 u ju tro do
7 u večer, čizm ari od 6 u ju tro do 8—9 u večer, a tesari i zid a ri u lje tu od 5
u ju tro do 7 u večer, ra n o s proljeća i kasno jesenom od 6 i k ašn je p a u večer
dok se vidi, ćohaši i o p an č ari su nedzvjestni, te ra d e većom s tran o m od 6 u
ju tro do 7—9 u večer. — To je . po prilici nagođeno v riem e u d jelatn e dane.
Al im a rad n ik ah , koji još cio p rije po d n e po n ed je lja h (a o b lagdanih n etre b a
ni da govorimo) tak o rekuć do objeda rade, pa se nem ogu jadnici n iti preobući,
da izađu n a zrak iz svoje tu žn e kom orice, a to su većinom stran o m krojači,
čizm ari, opančari, ćohaši, a g djegdje i lim a ri. D rugi o p et i to zidari, te s a ri
i t. d. trče gradom po n e d je lja h ovam o onam o, d a nađ u svoje m ajstore, da svoj
k rvavo zasluženi novac dobiju, i tak o im p ro đ e cio p rije podne. — Znam , da će
reći gdjekoji, d a zašto ra d e na pr. krojači, postolari, ćohaši, o p ančari i t. d.
u ned je lju do objeda, ta neka u subotu do v rše svoj posao, pa n ek a idu n ed je sjom š etati ili u skupštine, k a d a se slučajno drže, al ovakovom u m ogu sam o to
k ao k ra ta k odgovor navesti, d a krojači, postolari i t. d. obično u s ried tje d n a
posla dobiju, a u subotu n a r in u im se kojekakovi papravoi, k o ji u n ed je lju
gotovi m o raju biti — a n ije li to sve gotovo, ta d a n ije ni novca, p a s toga
ra d n ik m o ra n a p reg n u ti sve sile u posljednji čas, da dielo dovrši, pa im ad e i
127
blagih m ajstorah, koji ga n a to sile ii s obijesti, je r neim a z a b ra n e p ro ti tom u
nikakove, ii p ak o s nužde, n u bilo k ak o bilo da bilo, on m ora že lji m ajsto ra
zadovoljiti, ako neće kakovo znanstveno iztra živ an je preduzetoi, p otucajuc se
od n em ila do nedraga, te n a taj način svoj k rv a v o zasluženi novac bax kod
o bjeda dobije, u k oje vriem e naši m ajsto ri i onako isp la ćiv ati običaj im adu.
P itam o m i sada, kako se može zahtjevatn, d a ovakovo d ru ž tv o drži svoje
skupštine u vriem e, k ad a gradski činovnici im adu svoje ure d o v n e u re, koj_eg
članovi, k ao što je n ap rie d jasno razloženo, baš u ovo v n e m e n a jč v rš ć e rade,
t a zašto se od stra n e poglavarstva negleda, da se n e d je ljn a ra d n ja sto prnje
ukine.
O pazili sm o žalibože, da novčani zavodi u p ra v o posije p o dne a k a d k a d i
pod večer drže svoje skupštine, a u po slje d n je vriem e d rž ala je i trgovačka
kom ora svoju sjednicu u večer, al onda nebi jaše m učno g ra dskom u po g lav a r­
stv u izaslati svoga povjerenika, p a se n iti n ije pitalo, d a li je doba, u k o je je
u rečen sastanak, vriem e činovničkog ure d o v an ja ili ne, n u da! lju d i ovi nisu
radnici, a za takove neim a izndmkah!«
U vezi s tom 'zabranom još 15. lipnja 1874. g. uložio je upravni
odbor Zagrebačkog radničkog društva protest kod. gradskog pogla­
varstva. Međutim, na taj protest odgovorilo je Gradsko poglavarstvo,
da ovu odredbu potvrđuje u cjelini. Na to je zaključeno da se protest
uputi Zemaljskoj vladi.01
Odgovor Gradskog poglavarstva napisan je 23. VII. 1874. g.,
a glasi:
j»O brtničko-radničko d ru žtvo ulaže pro svjed
glede zabrane obdržavanja. u buduće sku p štin a
nedjeljom , poslie podne.
O vaj podnesak vrača se obrtn ič ko -ra d n ič ko m u d ru ž tv u u Z agrebu to m
p r im jetb o m natrag, da podpisano poglavarstvo od s vo je o d lu ke od 9j7 874. br.
11807 odustati nem ože i to iz sledećih razloga:
'
1) Jer se tom u d r u ž tv u ne pism eno, nego po dotičnih p o v je re n id h u s k u p ­
štin a h još dva p u ta ustm eno p rije izrečenja u p itn e .odluke do ja vljen o bilo, da
si im ade to isto družtvo tako sku p štin e u rediti, ka k o će se is te m oći s v a k i put,
sam o ne ned je ljo m posljepodne sastati;
2) što je n edjelja posije podne jedino v re m e u čita vo m tje d n u , kada grad­
s k i politički činovnik u redovnih satovah neim ade, p a k se stoga od njega 'nemože
i n esm ije za h tje va ti da i ono nek o lik o sati, što jih im a d e svo m u p o čin k u i
odm oru posvećene, ureduje, dočim se pako p o n o vih p r a vila h ovoga d ru žtva
za h tje va , da sva k o j s k u p štin i p risu stv u je jed a n gradski p o litič ki čin o v n ik kao
p o vjerenik, to je naravska. posljedica toga, da su se ta k o v e n e d je ljo m posije
podne obdržavane sku p štin e o b u sta viti morale.
A k o bi se ipak ta k v e sku p štin e p ro ti vo lji i zn a n ju ovoga poglavarstva
bez njegova p o vje re n ika obdržavale, to će ovo poglavarstvo p r isiljen o biti proti
sam om u d ru žtvu po zakonu postupiti.
U ostalom stoji prosto to m u d ru žtv u u teć i se vis. kr. zem . ivladi, p a k će
podpisano poglavarstvo već zn a ti i u to m slučaju sv o ju d u žn o st i p ra vo vršiti.
Ona pako p rim jetb a ,o visokom m in ista rstvu je s t p o sve n eu m je stn a , je r visoko
isto neim ade sa odnošaji, ko ji spadaju u našu a u to n o m iju n ik a k o v a posla.«*9
os p . K učenjak u Spom en-knjizi O 50-godišnjem djelovanju I zagrebačkog radničkog
druStva. tvrdi da se to dogodilo 1873. Sto je netočno.
zagreoacaog raanicaog
6o Arhiv g rad a Zagreba, Gradsko poglavarstvo. Red. uprava br. 12236/1874.
Viestaik.
i je
m i-
ob­
iđe,
m ik
kae
ksh
pm
l< m
ie č e
^
im ~
nom
d o~
m m u
vom
ziti;
amo
aeo,
ng a
obavaki
važ­
enje
«ov> ro Čln,
vari.
n se
tjega
ftoga
je je
glavi
u 3 sat
— R a d n ič k i p le s s to m b o lo m , što rijab (t
86 Je obdržavao (ine U , t raj, a prostorijah
gradske pivare, zadovoljio je sva očekivanja
tako posjetitelj&h, kao što i priređjujućega
1. € ii
odbora. Prve s toga, što su obćili na toj za­
2 . Iz i
bavi upravo neprisilno, po naravnoj veselosti
3. Po
i veseloj s&ravnosti; — drugoga pako s toga, stojnik,
što nije očekivao tolikoga posjeta, što je mi- gajnik i
slio, da se gradjanstvo I veliko obćiastvo nezaClano
uzimlje toliko za radnike, da bi ih a postig­ radi mn
nuću svrbab svojih podupirale,
mladež podala se plesu, drugi pjevanju,
Son
ozbiljniji pretresivanju radničkoga pitanja, a
mi; — zamjenjivanju mislih o pučkoj ku- Ubr Na
I hinji, ovom *spasitelju'1 radničkoga naroda trianerg
iz siromaštva; — uz to smo se i mi i svi
j ostali dobro zabavljali. Za vrieme odmora
uzrujaše živce gostiuh obilatimi sgođifcđ priredjena tombola, a poslie ove opet ples. des Agi
Tako prođje a nesbunjenom veselju ova za­
1. V t
bava radnikah, kojim će tim sigurnije u ne2. Ca
zaboravnosti ostati, pošto oni vrlo, vrlo riedko
3. E i
prilike imadu. da posije napornoga rađa posviete njekoliko Časovah radosti. Zabava po­ wahlt w
čela je u 8 satih na večer, a svršila je — fUhrer,
sowie 7
tko bio znao kada IV
In A
Osim radnikah posjetiše zabava njeki rad­
nikom prijatni otmeniii gosti, međju njima sammlu
činovnici, profesori i obrtnici, koji svoje pod- Theilna
puno zadovoljstvo izraziše na svem, samo ne
na — članku o „pučkoj kuhinji" u prošlomu ;
V
broju našega lista. — Nu polag sve te „ža- I u 7 s a
lostae“ nepogode možemo' ipak taj radostan
posljedak priobćiti, da je taj ples s tombo­
lom donio Čistoga đohodka 67 for. 31. nč. —
Želifci bi bilo, da se više takvih zabavah pri­ j na koji
redi
Glavna skupština obrtničko-rađničkoga
129
PRVA JAVNA SKUPŠTINA ZAGREBAČKIH RADNIKA
Svoj politički zahtjev za održavanjem javne skupštine postavili
su zagrebački socijalisti kao svoj neophodan zadatak i kao životni
korak k slobodnom političkom radu.
Konačno je borba, koju su zagrebački socijalisti i Zagrebačko
radničko društvo tako uporno vodili, urodila plodom. Društvo je bilo
prvo, koje je koristilo zakon o slobodi sastajanja. Tako je 22. II. J875.
god. održana prva javna skupština zagrebačkih radnika. To je ujedno
bila prva javna skupština radnika u Hrvatskoj. Narodne novine br.
43 od 23. II. 1875. g. pisale su o njoj slijedeće:
»U n ed je lju u trd u ro p o p o d n e bila je u gradskoj p iv a ri u Z ag reb u ja v n a
sk u p štin a ra d n ik a h , kojoj je prisu stv o v alo do 300 osobah. Od gradskoga pogla­
v ars tv a učestvovao je gosp. Drag. Jag ić k a o p o v jere n ik . S k u p štin a iz a b ra si
za p re d sje d n ik a stolarskoga pom oćnika S aulika, za za m je n ik a m u krojačkog
pom oćnika Deanovića, a za perovođu s lag ara P o vodnika. V iećalo s e 1. o po treb i
radn ič k o g a sdruženja, 2. o u p liv u š tam p e n a ra d n ič tv o , 3, o obćih ra d n ič k ih
poslovih.
_
Na p rv u tofikiu zaključeno je: »Obća ra d n ič k a sk u p štin a očiitujo za dužnost
svakoga ra d n ik a , da se sa svojom bra ćo m sdruži i z a jed n ičk i za n a p re d a k
radničkoga stališa djeluje. N a jb o lju p rilik u d a je za to o v d je š n je ra d n ič k o d ru ­
žtvo. S k u p štin a očituje, d a ć s s e o b ra titi n a h rv a t.-s la v . sab o r, d a stv o ri lib e­
ra la n zadružni zakon. P o ziv aju se radnica sv ak e stru k e, d a za t u p e tic iju ku p e
podpise«.
Na točku d ru g u zaključeno je: »R adnici, d an a šn jo j ra d n ič k o j skupštini
p risu tn i, očituju, d a se s p ra v cem »R adničkoga p rija te lja « p o d p u n o slažu te
proglasu ju ovaj lis t svojim organom «.
S k u p štin a te k la je i sv ršila se u n a jb o lje m re d u . D ok je v iećala, dobila je
brzo jav n ih po zd rav ah iz V araždina i P etrinje.«
Dok se katolički kler zabrinjavao zbog toga što socijalisti dižu
glave, dotle su narodnjaci isticali svoj demokratizam i napredak, koji
oni, otkako su na vlasti, donose u odnosu na nazadnu prošlost. Pod
njihovom upravom Hrvatska postaje pravi eldorado slobode i ustav­
nosti, hvalili su se oni. Sama činjenica da radnici, koji dotada nisu
uživali nikakvih prava, prvi koriste liberalni zakon o sastajanju,
govori najrječitije da je Narodna stranka — narodna partija i da
služi narodu. Međutim, narodnjački »Obzor« ipak u svom 46. broju
od 26. II. 1875. g. upozorava da je istina da su se radnici prvi poslužili
pravom sakupljanja, ali samo neka paze da ne dođu u sukob sa zako­
nom. »Obzoru« se sviđaju takvi sastanci radnika, dok se oni kreću
unutar granica zakona. »Obzor« vjeruje da će radnici mirno i tre ­
zveno koristiti zakonske blagodati i da će ići prim jerom radnika na­
prednih zemalja, kojih asocijacije već davno nose željene plodove.
Evo tog članka:
»R adnici su se p rv i poslužili pra v o m , što ga d a je h rv a ts k im d rž av ljan o m
zakon »o p ra v u s a k u p lja ti se«. I p ra v o su im ali; za k o n je izdan, blag o d a ti n je ­
gove p ro sto je svakom u n a sv o ju k o ris t upotriebitd, sam o n e k a pazi, d a nedođe
130
u sukob sa zakonom . S ta ra je istina, d a se zajedničkim dogovaranjem , izm jenji­
vanjem m isli te ra zb istriv an jem pojm ova sam o prom iču zajednički interesi.
Zakon, koji dozvoljava ta k o v e sastanke, odgovara osjećajnoj .potrebi, p a j.e stoga
svagdje dobro došao, g d je .potreba ona zaista obstoji.
Ako su se radnici prvi, p re m a ustanovam novoga zakona sastali u velikom
broju prošle nedjelje, učiniše to nedvojbeno, je r ih pnivoliše n a to vlastiti in te­
resi, i je r se nad ah u p ro b itk u od ovakova sastanka; oni su p rv i n a tem elju
novoga zakona viećali o vlastitom napredku, p rv i su im ali p rilik u javno kon­
s ta tira ti k o rist ovakova zakona, zahvalih se živim klicanjem hrvatskoj vladi,
što je dopriniela, »da se ta j novi zakon što p rije oživotvori«.
Da isk reno reknem , m eni se d opadaju ovaki sastanci, je r dokazuju čut,
osjećanje zajedinstva (G em einsinn) k o je neizm jerno m nogo doprinosi k obćemu
razvitku. R azborita državna u p ra v a nem ože im ati nikakova razloga zazirati od
o vakih sastanaka, dok se oni k re ću u n u ta r granica zakona; prekorače li ove,
zakon ovlašćuje organe državne, da tom u sta n u n a k ra j. U ostalom radnikom
nalažu i v lastiti dobro shvaćeni in tere si, d a nev rieđ aju zakonskih ustanova,
um jerenošću, trieznim i ozbiljnim shvaćanjem svoga položaja i svojih državljanskih dužnosti oni m ogu, krećuć se n a tem elju zakona m nogo koristna po
se izvesti.
Drago m ora d a je svakom u, što je p rv a sk u p štin a liepo i m irno obavljena.
Nadam o se, d a će tak o b iti i u buduće. R adnici zagrebački latiše se odm ah
pra k tič n ih p itan ja, uzev u ra s p ra v u vrlo zn am enit p re d m e t »ob udruživanju«.
Na ovakovom po lju ra d o gledam o n aše ra d n ik e i želimo, da se povedu za d ru gimi radnioi n a p red n ijih zem alja, gdje asocijacija već davno nosi željene
plodove.«
Vrlo znamenit predmet »ob udruživanju«, koji je »Obzor« oka­
rakterizirao kao »praktično pitanje«, bio je drugo važno političko
pitanje, koje su zagrebački socijalisti postavili u centar svoje pažnje.
ZAGREBAČKO'RADNIČKO DRUŠTVO ZAHTIJEVA SLOBODU
UDRUŽIVANJA
Pravo koalicije, pravo političkog, ekonomskog i kulturnog udru­
živanja radnika stoji kao jedan od zahtjeva u svim programima soci­
jalne demokracije. Sloboda koalicije jedan je od osnovnih političkih
zahtjeva radničke klase, koji je ona postavljala vladaj učim režimima
buržoazije. Zagrebački su socijalisti utoliko više osjećali potrebu slo­
bode udruživanja, ukoliko su više osjećali stege režima nad djelo­
vanjem Zagrebačkog radničkog društva. Oni su sve jače osjećali da
njihova tajna organizacija više ne odgovara vremenu, pa su željeli
da svoju političku djelatnost u što većoj mjeri legaliziraju, kako bi
mogli slobodno govoriti pred većim skupovima radnih ljudi, dovesti
ih u političku organizaciju i proširiti politički djelokrug i mogućnosti
svog rada. Zato oni traže zakon o pravu udruživanja, koji će nasuprot
običajima tadašnjeg doba dati jednaka prava svim građanima, koji
će spriječiti da gradska poglavarstva i policija samovoljno tumače
zakonske propise, koji ne će praviti razliku između ostalih građana i
radničkog staleža. Radnički stalež (klasa) došao je do svoje samosvi­
jesti da se kreće, pa zahtijeva prava i reformu postojećih socijalnih
131
odnosa. U Hrvatskoj ima priličan broj humanitarnih i zabavnih dru­
štava. Međutim, nema društva, kojeg bi svrha bila da se sadašnji,
nepravedni socijalni odnosi riješe na bazi ravnopravnosti prava i duž­
nosti, jer se takvo društvo drži pogibeljnim za državu. Znači, radnička
klasa traži da joj se zakonski omogući stvarati takva društva. Narav­
no, to je sve pisano i govoreno jezikom, koji je jako dugo vladao u
radničkom pokretu Hrvatske, ali je u njemu sadržana misao koju smo
ovdje iznijeli. Tako su socijalisti Zagreba poslije izvojevane borbe za
slobodu zbora i dogovora (sastajanja) poveli borbu i za slobodom
koalicije — udruživanja.
Sabor je prema mišljenju članova Zagrebačkog radničkog društva
stvarao zakone kao po loju, jer je na svakoj sjednici u dva-tri s a t:
donio po neki zakon. Tako je donijet i zakon o slobodnom sakupljanju.
Radničko društvo je isticalo da je sabor izvršio svega polovicu posla,
da je isto tako potrebno donijeti zakon o udruživanju. Zakon o sastaja­
nju i zakon o udruživanju čine jedno jedinstvo: »Dozvoljava li s_‘
jednom »sakupljanje« mora se i »udruživanje« dozvoliti« . . . — govo­
rili su i pisali članovi radničkog udruženja. S obzirom da su uspjeli
da se donese zakon o sastajanju, iako nezadovoljni njime, oni k a ž .
da su bili veselo iznenađeni da je sabor uvažio želje radnika, ali bez
zakona o slobodi udruživanja radnici ne mogu biti zadovoljni. »Rad­
nički prijatelj« broj 2. od 10. I. 1875. piše između ostalog o tome
slijedeće:
»U druživanje je tem eljn o p ra v o svakoga d rž a v lja n a , te m u se nesm ije
u ztegnuti. Istin a, i kod n as s e u te m e lju ju d ru ž tv a i kod n a s p o tv rđ u je vlada
p ra v ila ra zličitih d ru ž tv a h . A li zakona, koji bi jasn o označio granice, u n u tar
kojih se d ru ž tv o jedno k re ta ti m ože, te k o ja p ra v a ili d u žnosti si naložiti smije,
naim am o. — P o tv rd a p ra v ila h d ru ž tv a koj ga zavisi većim dielom od dobre
ili zle v o lje dotičnoga izv jestitelja kod v iš je o blasti. D opada li m u se što.
p o tv rd i; ako ne, n ađ e uzrok, pod k o jim od b ije p o tv rd u p ra v ila h . In a č e si nabi
m ogli p ro tu m ač iti odluke k o m p eten tn ih o b lastih , d a u jed n o j p o k ra jin i nenađv
nik ak o v e pogibelji za d rž a v u u v a lja n o s a s ta v lje n ih p ra v ilih d ru ž tv a , dočin
u drugoj p o k ra jin i to v eleizdajstvom drže. S to se u B u d im p e šti bez svakoga
prig o v o ra ra d iti može, je s t u Z ag reb u za b ran je n o ; što u B eču ili G rad cu pod
zaštitom d u p risu tn o sti p o g lav a rstv a biva, to je u P ra g u ili B rn u »veledzdajstvo«. P a ra g ra fi, n a k o jim a se je d n a ili d ru g a tv rd n ja o sn o v ati m ože, nađv
se brzo.
N a kom tem elju , u z k o ja p ra v ila se kod n as družitvo u s tro jiti m ože i sm ije
neznam o n i m i, a čini n a m se n a z n a ju n i oni, o k o jih često p u ta h ' zavisi p o tv rd i
p ra v ila h . P ropisa, zakona o to m u našoj dom ovini s a b o r donio n ije a p ra v ila
k o ja se u B eču i P ešti p o tv rđ u ju — v ra ć a ju se kod n a s n a v o d n o uručiteljeir.
nak o n dugog v re m e n a n ep o tv rđ e n a n a tra g . N ezna d a k le h rv a ts k i pod an ik , bi
k s e d rz ao u s ta n o v a h u B eču ili B udim pešti valjajućdh, ili n i je d n ih ni drugih,
p osebnih p ak o n e poznaje. K a k o v a li d a k le čuda, d a n a ro d od saS > ra i a h k S a
d a ga o v aj spasi iz za m ršen ih pojm o v ah o p ra v u i dužnosti, d a m u pođieli
zakon, p o ko jem se ra v n a ti moze, k a d a sv o je državljam sko p ra v o ; udru ž iv a n je
U n a s H rv a ta h im a već p rilič a n broj d ru ž tv a h , n u v ećinom su to dru žtv a
h u m a n ita rn a ili zabavna. D ru žtv a pako, k o je g a b i p rv a s v rh a ta la d a sadarđe
n ep rav ed n e s o cijaln e od n o šaje zak o n itim p u te m t e Z d r a v o m r e f ^ S
niti nastoji, d a jed n a k a p ra v a za sve članove države postizava, je r svi članovi
i jednake dužnosti vrše, — takova družtva, velim o, neim a u nas, i v a ljd a nebi
ga n i dozvolili — takovo d ružtvo d rž ali bi »pogibeljnim za državu«. S toga želimo
zakon o p ra v u u d ruživanja, d a se slovom zakona u v je riti možemo o pravednosti
ili nepravednosti željah naših, željah stališa radničkoga, željah cieloga naroda.
Zakon o slobodi u druživanja pako, udešenom prem a zahtjevom sadanjega
doba, m ora sv im bez razlike državljanom podieliti pravo, da m eđusobno razp ra v lja ju p ra v a i dužnosti državljanske; d a se m eđusobno uče zakon poznavati,
štovati i sliediti ga, ali d a i m eđusobno sta n u p u t svakom nezakonitom i ne­
opravdanom p ostupku od s tra n e zakon dzvršujuoih organah, koji često p utah
zakon tum ače onako, kak o je up ra v o za postignuće njihovih sv rh a prikladan.
Država, k o ja u svom su stav u n išta drugo nije, nego veliko družtvo, m ora dakle
i sam a nastojati, d a joj d rž av ljan i d obra družtva ustrojavaju, u kojih uče
poznavati svoje dužnosti i svoja prava.
»Kriepki, dobro ra zv ijen i d ružtv eni život je s t od neprocienive vriednosti
za državu, je r u p ra v o d ru ž tv o je m jesto, gdje pojedini uči, d a cdelini spada,
da je jed n a veriga velikoga lanca građanskoga družtva, koji se »država« n a­
zivlje; tam o uči poznavati, koliki ga in tere si za d ržavu vežu, te da žrtve, koje
za cielokupnost pridonosi, i n jem u pojedincu n a boljak dolaze. U d ru ž tv u može
svoje sile pokušati, svoje zn a n je um nožati, m nienje m u biva b istrije i obsežnije,
vidokrug m u se razšdruje i proteže n a d a lje ležeoe stvari, koje se ga baš
neposredno netiću, ali ip ak na njegovu eksistenciju znatno uplivaju. On uči
napokon i d rž av u kao veliko jedno družtvo poznavati, te pošto m u se p rilika
pruža u d ru ž tv u p ra v a svoja i dužnosti procieniti, uči on ujedno i sveobća p ra v a
upotrebljivati, te r sveobće dužnosti bez prigovora vršiti. D ružtvo je dakle n a j­
bolja škola za d ržavljane.
S toga nesm ije država d ružtvo nep rija te lje m svojim sm a tra ti i p roganjati
ga, nego ga m o ra d rž ati pom oćnikom za postignuće istinitih sv rh a države;
država nesm ije d ru ž tv o u razviću njegovu priečiti i redarstvom napastovati,
nego m o ra n asto ja ti p u t m u p ro k rčiti u sve slojeve naroda; država m ora
udruživanje prav ed n im i obće koristndm tem eljem svojim pripoznati i po tom
postupati.«
P rav e d an je d a k le z a h tje v radničkoga stališa; d a m u drž av a označi granice,
u kojih se m ogu d ru ž tv a k re ta ti; d a m u u s tro ji zakon, koji ga štiti od sam ovlasti
pojedinih organah.
U m oliti kan im o visoki naš saibor, d a n as usreći jednim m a iz cislajtanskoga
p revedenim zakonom »o p ra v u udruživanja«, te se a podpisi za dotičnu p re d ­
stavku na sab o r već sak u p ljaju . Ni s d ale k a n e m islim o, da će sabor upravo
n ašu ra d n ič k u m olbu uvažiti, ali p redstavkom dokazati nam jeravam o državi,
da je i u H rvatskoj najniži ra zre d : ra d n ič k i stališ, došao do sam osviesti, da
se kreće, d a zahtieva prava, je r dužnosti v ršiti m ora, da želi reform u socijalnih
odnošaj ah.«
Ta aktivnost Zagrebačkog radničkog društva, izražena u navede­
nom članku »Radničkog prijatelja«, bila je popraćena sabiranjem
potpisa radnika za novu predstavku saboru. Ta je akcija došla do
izražaja i na prvoj javnoj radničkoj skupštini. U prvoj .točci dnevnog
reda slagar Dragutin Lihl govorio je baš o tom pitanju. Iz zapisnika
s te skupštine vidi se da je on na skupštini govorio o neophodnoj
potrebi »zakona o slobodi udruživanja, koji je naravna posljedica
nedavno potvrđenoga zakona o slobodi sastajanja. Naglašuje da je u
valjano ustrojenu družtvu jedino mjesto, gdje se radnici uzajamno
podpomagati i izobrazivatd mogu, gdje ne samo da mogu naučiti
poznavati i točno vršiti sve svoje državljanske dužnosti, nego i sva
133
prava svoja od države zahtjevati. Valjani i slobodoumni zakon o slo­
bodi udruživanja jedino ujamčuje napredak družtvah, s toga je od
prieke nužde, da se obrati skupština predstavkom na sabor za dono­
šenja zakona o slobodi udruživanja. Zatim predloži slijedeću rezo­
luciju i pozove sakupljene radnike, da u velikom broju učestvuju u
podpisivanju predstavke na sabor. Rezolucija glasi:
»D anašnja obća radnička sk u p štin a o b ra tit će se p re d sta v k o m n a vis.
zem aljski sab o r k ra lje v in a h H rv atsk e i S lavonije z a donošenje zakona o slo­
bodi udruživanja.
R adnici svih stru k a h pozivaju se, d a podpise za ovu p re d s ta v k u skupljaju.«
Tako je prva javna radnička skupština u gradu Zagrebu postavila
zahtjev pred sabor Hrvatske, da poslije zakona o pravu sastajanja
(zbora) donese zakon o udruživanju. Kad se još uzme u obzir da se
na skupštini govorilo i o slobodi štampe, onda je prva radnička skup­
ština, koja se održala u zagrebačkoj pivovari, bila ne samo prva
radnička skupština uopće, već i prva politička skupština radnika grada
Zagreba, na kojoj su radnici istakli svoje političke zahtjeve, za one
slobode, koje su bile od najvećeg značenja za radničku klasu Hrvat­
ske. Nema sumnje da je to ujedno bila i prva javna, samostalna,
politička akcija proletarijata, u kojoj klasna svijest dolazi do izražaja
u određivanju političkih zadataka, koji nisu bili vezani ni zavisni od
istupa buržoaskih partija. Radnici Zagreba prešli su na političku
borbu. Ili: »U svojoj borbi protiv ujedinjene vlasti imućnih klasa,
proletarijat može djelovati kao klasa jedino ako se organizira u po­
sebnu političku partiju, nasuprot svim starim partijama, koje su
osnovale imućne klase.«"7
Zagrebački se proletarijat tek borio za to da stvori uvjete za
stvaranje svoje političke partije, koja bi branila njegove općeklasne
interese protiv vladajućih klasa i koja bi bila svijesna svojih na­
prednih, revolucionarnih zadataka.
PREDSTAVKA SABORU O SLOBODI UDRUŽIVANJA
Poslije prve javne skupštine organizirali su zagrebački socijalisti
ponovno sabiranje potpisa na predstavku, koju su prema odluci
skupštine trebali poslati saboru. Predstavka glasi:
»V isoki sabore!
Obća radnička sku p štin a obderžavana d n e 21 v e lja č e o ve godine u prostorijah zagrebačke gradske p iva re uzela j,e donošenje za ko n a o p r a v u s a k u p ljiv a ti se, što ga je N j. V eličanstvo dne 15 S iečnja p o tv e rd iti blagoizvolilo, do
ugodnoga zn anja, te je svo ju za h va ln o st na to m u izrazila b u r n im »živio« na
k o n g resu ^ London ^ o k t o b r a
134
VWi Engelsovo pism o B ln ja n lju o Haaškom
presvetloga bana. Ujedno je skupština naložila podpisanom u p redsjedništvu iste,
da se molbom, obrati na vis. sabor radi pospješenja ustrojbe zakona o pravu
udruživanja ovog znam enitog činitelja družtvenoga života deržave.
N iže podpisani podkrepljeni dolje sta vljen im i podpisi uzim aju si dakle
o vim slobodu pozornost visokoga sabora obratiti na dosadanje m a n jka v e zakon­
ske ustanove glede prava u druživanja u u vje re n ju , da će vis. sabor svaki čas
pripravan biti, želje i potreboće sviju h krugova naroda dom ovine naše na
Znanje u zeti, i koliko m oguće zadovoljiti jim .
Podpisani derže patriotičnom dužnošću svojom , vis. sabor pokorno u m o ­
liti, da spom enuti za ko n na liberalni način stvori, te za izved e n je istoga točne
i jasne ustanove ustroji.
Podpisani o če ku ju tim p rije saslušanje i prim lje n e m olbe ove, što su
uvjereni, da n jo m dugo gojenu ž elju radničkoga stališa izražuju, ter i u interesu
drugi građanski stališa rade, pošto o petuju m olbu, koja već predm etom in terpelacijah u vis. saboru bijaše.
P ošto je pra,vo u d ru ž iv a n ja tem e ljn o pravo sviju h deržavljanah bez razlike
njihova građanskoga stališa, to polažem o najveću važnost na to, da se to
tem eljno pravo p u čanstva n eoskvernjeno sačuva, i da se zakon donese, usljed
koga se to pravo i izved e n je istoga točno i jasno označuje, te da se neprepušta
sam ovlasti n e k o jih organah, ko ji ra zvita k družtvenoga života samo prieče.
K rie p ki dobro ra zvijen i d ru žtven i živo t je s t od neprocienive vrednosti za
deržavu, je r upravo d ru žtvo je m ašto, gdje pojedini uči, da k cielini spada, da
je jedna veriga velik o g a lanca građanskoga družtva, ko ji se »deržava« naziva;
tamo uči poznavati, ko liki ga interesi na deržavu vežu, te da žertve, koje za
cielokupnost pridonosi, i n je m u pojedincu na boljak dolaze. U d ru žtvu m ože
svoje sile pokušati, svo je zn a n je um n ožavati, m n ien je m u biva bistrije i obsežnije vid o k ru g m u se ra z širu je i proteže na dalje bežeće stvari, ali ipak na
njegovu eksiste n ciju znatno u p livaju. O n uči napokon i deržavu kao veliko
jedno d ru žtvo poznavati, te pošto m u se prilika pruža u d ru žtv u prava svoja
i dužnosti procieniti) uči on u jedno i sveobća prava upotrebljavati, ter sveobće
dužnosti brez prigovora, veršiti. D ružtvo je dakle najbolja škola za deržavljane.
Stoga n eim a deržava d ru žtvo n e p rija teljem svo jim deržati i proganjati ga,
nego ga m ora sm a tra ti pom oćnikom za postignuće istin itih sverha deržave;
deržava n eim a d ru žtvo u razviću njegovu priečiti i redarstvom napastovati,
nego m ora nastojati, p u t m u prekerčiti u sve slojeve naroda; deržava m ora
u d ru živa n je p r a ve d n im i bće k o ristn im tem e lje m svo jim pripoznati i po tom
postupati.
A kada se dogodi, da pravila, d ru žtva kojega godine i godine bezobzirce
u k u tu m e đ u drugih prašnih spisih poglavarstva dobrenja čekaju, te se posije
tog vrem ena sa n e zn a tn im i opazkam i nepotverđena u r u čiteljem vrate, i na
novo ispravljena, u ru čiti se m o ra ju i opet onaj gore opisani p u t provale — to
onda o vim z a teza n jem zaista ned o k a zu je spoznanje golem e važnosti udruživanja.
P odpisani izra zu ju tv e rd u nadu, da će vis. sabor, — uvažeći obću korist
udruživanja, uvažeći in terese razni razreda pučanstva, a osobito radničkoga
stališa, uvažeći n a pokon te m e ljn o načelo s v a k e slobodne deržave: »jednako
pravo za sve« — o voj pokornoj m o lb i odazvati i čim prije, slobodni zakon o
u d ru živa n ju stvo riti, odnosno sada postojeće zaprieke i uzroke n jih o ve odstrar
niti, te om ogućiti slobodni r a zvita k dru žtva h dom ovine naše. N adajuć se skorom
riešenju m o lb e ove bilježim o velepočitanjem .
U Z agrebu 27. S v ib n ja 1875.
P red sjed n ištvo obće radničke s ku p štin e obderžavane dne 21 veljače 1875.
P odpredsjednik:
D eanović v. r.
P redsednik:
S a u lik v. r.
stolar
B ilježnik:
Drag. L ih l v. r.
n a m jestn i bilje žn ik
135
P o d p i s i : za p red sta vk u na sabor radi donesenja zakona. o slobodi
u d ruživanja i sastajanja — U n t e r s c h r i f t e n : fu r e m e P etitio n an den I
L andtag behafs E inbringung des G esetzes uber d. V e r e m s - u. Versam rrdungsrecht.
D ragutin L ih l, v. r. slagar, P o tisk Franz v. r. T ischler, Peus J a n o s y r.
A sztalos, Josip H uzek v. r. krojač, M ato Gregurić v. r. krojač, M ikal Strašćek
v . r., Sitar Josef v. r., S te fa n Ičitović v. r., F ranz J u m o v ić v. r., D obrow olskp
W enzel v. r., A n tu n Baseg v. r., M ihal T aboršak v. r., Ja n k o K an to c i y . r.,
Jakob W e itz v. r., V ekoslaf M ačefat v. r., A d o lf H orvat v. r., S ig frid W idm ar
v. r., A ndreas K a tz v. r„ Sin d ler lgnac v. r., Mio K ereži v. r., Jakob B iršek
v. r., Jakob D iw isch v. r., Johan W olfand v. r., M athias H o rm a n n v. r., M aitesd orfer v. r., M iheal Bergles v. r., M arko D eanović v. r., M ichael V u ke lić v. r.,
V a la jn ek V atroslav v. r., Josef K ovačić v. X-, JoHan P itzko r v. r., K arl Hršić
v . r., Franz Lach v. r., Ignac Prališ v. r., A n to n C hristof v. r., Iv a n Ploch v. r.,
Franz W e lle tz v. r., Johann W erhovec v. r., M arko L ončarić v. r., P laniček
M athus v. r., A n u tu n Schindler v. r., Iv a n Ploch v. r., M a rtin G regorinčić v. r.t
Franz W elletz v. r., A n u tn Povodnig v. r., slagar, Jo se f D o brovoljskij v. r.,
P avao Varović v. r., A n to n Sadravec m lađi v. r., L. Z iillig v. r., T eodor Pen
v. r., J. B em ič v. r., George W ingi v. r., Josef Ha.nnl v. r„ Ja n k o S e k e ta v. r.,
Eduard Solar v. r., F ranz Z a jič ek v. r., S ta sn y A u g u s t v. r., V u k u lić M ychal
v. r., F ranjo L u k e tić v. r., M oser v. r., Georg O tt v. r., Ivančo Ignac v. r., Josef
Schugin v. r., L u m n itz e f Sa m u e l v. r., E rnst D iez v. r., E duard H ochenberger
v. r., Josip T rbonjić v. r., E duart Ju ričan v. r., Josip B ra tn er v. r., T om as K rznar
v. r., V ekoslav H itrec v. r., F ranjo Š k r ib e l v. r., M a rtin Plevina> v. r., Josef
H orvat v. r., M iroslav V u rja v. r., Ignac K erža n v. r., F ranz P ustag v. r., Josef
Varat v. r., Georg P iem ont v. r., W enzel S a S in sky v. r., J o s e f K rai v. r., Sa n d rl
J o se f v. r„ Z ebić Franz v. r., C akaz Sandor v. r., W idoSic P aul v. r., Franz S iro vi
v. r., A n to n Z o rek v. r., Josef Jam sch ek v. r., R adovan Đ ordević v. r., A lois
H erceg v. r., F ranz R u m ler v. r., Georg L ausch v. r., J o h a n n W asserbaeuer
v. r. Schlosser, Carl P odgorschek v. r., Franc D robnić v. r., Jo se f WoUc v. r.,
J o se f N araf v. r. Tischler, Franz P ustag v. r., L. H e n g stb e rg er v . r., H ass Casp.
v . r., F. K obi v. r., F ischer Jo h a n n v. r., D esselbrunner v. r., B elošević v. r.,
Joh. G rabner v. r., J. P oth v. r., K arl (nečitljivo) v. r., G. M aicena v. r., O.
F rom ille v. r., J. Ig n a tz v. r., K ovač W enzel v. r., E duard W ieglei v. r., Jo han
Ineu, v. r., S im o n B en k o ***, Fischer Franz ***, B ečko "Vekoslav ***. Josip
Z anhai ***, Eduard W einer ***, W ingglein A d o lf ***, T a u sch en F ridrich v. r.,
A b a szy A d a lb ert v. r., Tom o T ranca v. r., Ju lio S tefa n a c v. r., D. H o rv a t v. r.,
T uršić v. r., K. H a u p tfeld v. r., J. H ediel v. r., D ragutin Slogel v. r., Jo se f
V u g rin v. r., K arl N egedly v. r., V enceslav K ljučarić v. r., J o h a n F rohlich v. r.,
N egdl Georg v. r., E m e rik G uler v. r., J. R e n n e r v. r., Jo se f P a tzel v. r., M a tija
S ch u m er v. r., S p ite k Fridrich v. r., A n tu n K rg le tz v. r., Josip D obričević v. r.,
Jo h a n K in v. r., J. G u sta ve tić v. r., F. Breg'eš ***, j. P olaček ***, F ra tisk i
Georg v. r., Tom o S tim ec v. r., W olović Joso v. r., F ranjo S ero t v. r., M artin
J u rin a v. r., K onrad G erbetz v. r., V j. V ek o ed a r v. r., J o h a n W a lfo n d v. r.,
Iv a n Hele v. r., Joseph B ene v. r., Iv a n V o lfik v. r., J o se f Sta ječa r v. r.,
W erovega Josef v. r„ A n d rija Harendia, v. r., J. K ostdlac v. r., S. S te r v. r.,
J u r a j L auscha v. r., Paul Eibel v. r., Z igor K a rl v. r., L a n z m n ie r M. v. r., F r.
P eć n ja k v. r., F. M innie v. r., A le x . S a rke v. r., Drag. Š o b a k v. r., K u g le r v. r.,
D ragutin K ale v. r., M iška P uslar v. r., Juro 5,epee, v. r., F ranjo Stroainger
v. r., L. K rone v. r., J. K ra lj y. r., F. K u k o r v. r., Fiala v. r., L u tz Sandor v. r.,
Ilić S tip e v. ,r., M icić v. r., Š ir tz M a rtin v. r., S v a lje k Ja n k o v. r., Gerga Fela
v. r., Jo se f P aulus v. r., Franz W eis t>. r., J. (nečitljivo) v. r., *A n to n F ondo v. r.,
F ranz B isch o ff v. r., Franz L ib e n s k ij v. r., S . Seg en sch ein v. r., Jo se f V erb isch e k
v. r., P eter Dom šić v. r„ Jo se f S ch la za k v. r., Jo se f R a n d l v r., A n tu n S tib ić
v. r., C im li Jo v a n v. r., M ilan B assler v. r., F ranz M lakar v. r., V iek o sla v Oršić
v. r., Z u rm a m ć M. v. r., M artin N em čić v. r., B lasno P all v. r., P avel Z ig m a n
v. r., Josip D elec R o ia n v. r., Iv a n D okm anić v. r., * R em enar Juro, N icolaus
136
B anhoffer v. r., M ato H otko v. r., *Pa.ul V ilipon v. r., L u d v ik K argacin v. r.,
V inko V vM ć v. r., F ranz Josef v. r., L u d vig B ratim v. r„ Ferdinand Valand
v, r., Josef P ucinger v . r ., A n to n M arkovič v. r., M atijas K ersn ik v. r.t Josef
M atković v. r., Alois K lem enčić v. r., P. (nečitljivo) v. r., Bresguar v. r., Gabnerian v. r., S v a zh k o v. r., Peier v. r., T u rk v. r., Seizh v. r., Petrozi v. r., Wilhelm,
March v. r., F ranz S ch um an v. r., Josip V u k v. r., M eiw an A n tu n v. r., Valant
Ferdinand v. r., Sisđć Sim o n v. r„ Lisol Josef v. r., M ikolić Farko v. r., W ilm s
Johan v. r., D ervodelić S te fa n v. r., Juričko Franjo v. r., R udolf W olker v. r.,
Hugo M engem ann v. r„ Lois Pucher v. r., M ihail WaluSec v. r., Grga Beno v. r.,
Alois W eigel v. r., Josef Z w anschw ig v. r„ F erdinand Gorigg v. r., Em erich
Seul v. r„ Johan R id k y v. r., Iv a n Padar v. r., A n to n Jelouschek v. r., H einrich
H affner v. r., B laž D eželić v. r., L ugarić R. v. r., Josip V andjur v. r., Franz
L ip n ik v. r., Josef D linz v. r., M artin K rajne v. r., Franc L erner v. r., Iv a n
Kališa v. r„ Iv a n S u pan •**, Michael L a kn er v. r., C amera M ichiele v. r„
Franz Siko&ek *, Jo ze f Stiplošek v. r., M atias Spišić *, Mio L aknar *, M elhior
Mladić v. r., Josef S ch m u k v. r., Josef Stundebrinig v. r., Josef K rčm arž v. r.,
Juraj A lbrecht v. r., L u d w ig B rašak v. r., S t. Aračić v. r., V inšag H offm ann
v. r., Josef Pohl v. r., Franz Sch\reiber v. r., Josef W alenda v. r., Perlco R udolf
v. r., Joseph P a ulseku v. r., Johan L ofa *, A n to n K aparitsch v. r., Georg S ita r
v. r., N ikolaus L u ka čitch v. r., A n to n Partenosch v. r., Matias Fergae v. r.,
Josef P luschek v. r., (nečitljivo) Johan v. r.
Kao što se vidi, predstavka je predana Saboru tek 27. svibnja
1875. g. Sabor je predstavku registrirao pod br. 1041 31. V. 1875. g.
i uputio je odboru za molbe. Odbor za molbe iznio je na 119. sabor­
skoj sjednici, 13. lipnja 1875. g., pored ostalih i tu predstavku. Prijed­
log odbora za molbe Saboru glasio je da se predstavka pošalje vladi
na uredovanje. Iz stenografskih bilježaka vidi se da nijedan od posla­
nika nije podupro podnijete zahtjeve radnika, pa ni dr. Makanac, već
je Sabor bez rasprave primio prijedlog odbora.88
Tako je predstavku zagrebačkih radnika uputio Sabor Zemaljskoj
vladi ovim aktom:
»Molba p red sjed n ič tv a obće radničke s ku p štin e obdržavane 21. veljače
o. g. u Z agrebu, radi što skorijeg donešenja zakona o p ra vu udruživanja,
dostavlja se uslied za klju čk a 119. dne 13. lipnja 1875 u Z agrebu držane saborske
sjednice slavnoj kr. zem a ljsko j vla d i na uredovanje.«
Zemaljska vlada je predstavku stavila ad acta sa slijedećom
motivacijom:
»Budući da se pored obstojanja zakona o d r u žtvih od 26. stud. 1852. (z. v. e.
od god. 1853. str. 25) do sada još n ije pokazala potreba za preinačenjem toga,
ili stva ra n jem drugoga zakona, i buduć da, se d ru žtva po tom, ob stojećem zakonu
bez ika k o vih potežkoćah ili zapriekah dobro ra zvija ju u H rvatskoj i Slavoniji,
za tim iz obzira i toga što radnički stališ u drugoj polovini cesarevine svo jim i
po ovom, za ko n u na š irje m te m e lju u stro je n im i d ru žtvi ta ka v p okret pokazuje,
koji ve lik u pozornost polit, oblasti na se povlači, te što nebi željeli, da se i kod
nas pojavi, sta vlja se ovo za sada jednostavno m eđu spise.
U Z agrebu 2317, 1875.
H ervović, 20/7.
M išić 16/7.00
•8 S aborski dnevnik k raljev taah H rvatske, Slavonije 1 Dalmacije 1871.—1875. svez. II.
®8 D ržavni a rh iv Zagreb, br. 12862/1870.
137
Dakle, stari zakoni o udruživanju u Hrvatskoj su^ vrlo dobri.
Njihova liberalizacija unijela bi u Hrvatsku jačanje radničkog pokreta
kao što je to slučaj i u ostalom dijelu austro-ugarske monarhije. Posto
vlada ne želi da do takvog jačanja dođe, ona je predstavku stavila
»za sada jednostavno među spise.«
PROTIV POSREDNIH POREZA ZA POREZ NA LUKSUZ
Ali klasna svijest članova Zagrebačkog radničkog društva nije
došla samo do izražaja u tome što su samostalno istupili s određenim
političkim zahtjevima, odvojeno od zahtjeva, koje su postavljale gra­
đanske stranke. Te su zahtjeve postavljali i buržoaski demokrati u
Hrvatskoj, a i čitavom svijetu. Treba reći da su oni postavljali i takve
zahtjeve, koji su bili drukčiji od interesa buržoazije. To je, na pri­
mjer, zahtjev za progresivno oporezivanje, protiv posrednih poreza,
za porez na luksuz i t. d.
»Buržoazija ne može da osvoji političku vlast — govorio je F.
Engels — ne može da tu političku vlast izrazi u ustavu i zakonima,
a da u isto vrijeme ne da oružje u ruke proletarijata. Protiv starih
staleža, koji su se razlikovali po porijeklu, on mora na svojoj zastavi
da ima prava čovjeka; nasuprot cehova — slobodu trgovine i zani­
manja; nasuprot birokratskog tutorstva — slobodu i samoupravu. Da
bi bila dosljedna ona tada mora tražiti opće i neposredno pravo glasa,
slobodu štampe, udruživanja, zbora i povlačenje svih posebnih zako­
na, koji su bili doneseni za pojedine klase stanovništva. Ali to je i sve,
što proletarijat treba da zahtijeva od buržoazije. On ne može da traži
da buržoazija prestane da bude buržoazija, ali on može tražiti da on
dosljedno provodi svoje vlastite principe. A samim tim i proletarijat
dobiva u svoje ruke oružje, koje mu je neophodno da dođe do konačne
pobjede. Pomoću slobode štampe, zborova i udruživanja on će zado­
biti opće i neposredno pravo glasa, a pomoću općeg i neposrednog
prava glasa u zajednici sa naznačenim agitacionim sredstvima — po­
stići će sve ostalo . . .
. . . Šta više i u slučaju, kada će buržoazija iz straha od radnika
da se sakrije za leđa reakcije i da bi se zaštitila od radnika da izaziva
neprijateljske joj elemente, — i onda radničkoj partiji ne preostaje
ništa drugo, već da nastavlja, usprkos buržoaziji, agitaciju za buržoaske slobode, slobodu štampe, pravo udruživanja i zbora — agita­
ciju koju je buržoazija izdala. Bez tih sloboda radnička p artija sama
ne može da dobije slobodu za svoj pokret; boreći se za te slobode ona
se bori za uslove svog vlastitog opstanka, za vazduh koji joj je po­
treban da bi mogla da diše.
t Razumije se, da u svim tim slučajevima radnička partija se ne
će nalaziti na repu buržoazije, već će istupati potpuno samostalno
138
od nje, kao samostalna partija. Ona će svakom prilikom da napominje
buržoaziji, da su klasni interesi radnika i klasni interesi kapitalista
upravo suprotni, i da radnici to znaju.«70
S tog smo stanovišta i promatrali akciju zagrebačkih socijalista
o pitanju njihovih zahtjeva za slobodu zbora i dogovora, štampe i
udruživanja. Međutim, ovdje želimo da naglasimo da zagrebački soci­
jalisti nisu postavljali pred sabor, vladu i općinu samo buržoaskodemokratske zahtjeve. Oni su, na pr., postavljali zahtjev za ograni­
čenje radnog vremena, o čemu smo već govorili, tražili su ukidanje
stajaće vojske, ukidanje posrednih poreza, da bi se olakšali tereti i
podigao životni standard sitnih radnih ljudi. Oni su tražili da se svale
poreski tereti na bogataše pomoću progresivnog poreza na njihov
prihod, imanje, nasljedstvo i luksuz, koji su imali. Time su oni bra­
nili interese ne samo radnika već i sitnih proizvođača, koji su se
nalazili rasuti po hrvatskim građanskim i sitnoburžoaskim partijama.
Ti su zahtjevi bili antikapitalistički i mogao ih je postavljati samo
već klasno svijestan proletarijat. Socijalisti Zagreba, članovi Zagre­
bačkog radničkog društva pozivaju zagrebačko stanovništvo da se
odupre povišenju neposrednih poreza, preko općih skupova gra­
đana. Oni tvrde da će takve skupove radnici sazvati i najavljuju da
bi isti mogli biti zabranjeni. Taj se stav zagrebačkih socijalista naj­
bolje vidi iz članka »Radničkog prijatelja« br. 2 od 11. X. 1874. g.
u vezi s odlukom zagrebačkog gradskog zastupstva o povećanju nepo­
srednih poreza. U objavljenom članku zagrebački socijalisti kažu da
zastupaju interese radničkog staleža, interese većine naroda, koji su
povišenjem poreza najviše pogođeni, pa stavljaju nekoliko primjedbi
na nepravilno oporezovanje, makar da su svi jesni toga da će njihov
glas, glas radnika, odjeknuti bez zapažanja.
Zašto treba tako veliko povišenje gradskih prihoda? Prema pri­
jedlogu gradskog savjeta, povišenjem poreza grad bi primio 109.300 fl.
više nego do tada. To znači da bi zagrebačko stanovništvo plaćalo po
osobi 5 fl. više, jer Zagreb ima 20.000 stanovnika.
Prvi i najveći razlog povećanju poreza jeste izdatak za vojsku,
t. j. 350.000 fl. (vojni proračun pokazuje čak »potrebu« od 620.000 fl.).
Pitamo se zašto mora gradska općina da se brine za vojsku? Ako grad
mora da izdržava vojsku, ako je njegova dužnost da se brine za njen
smještaj i snabdijevanje, onda teret toga, naravno, leži na građanima
Zagreba, ali dio tereta preuzimaju i provincijske općine i mali
gradovi.
Žrtve koje treba da pridonesu porezni obveznici za povećanje
garnizona iz »nacionalnih ekonomskih« razloga, zaista su veće nego
prednosti, koju imaju proizvođači od povećanja garnizona.
»Protiv drugih izdataka za škole, dobrotvorne i sanitetske svrhe
ne može se ništa kazati. Ipak, dozvoljavamo si skromnu sumnju, da
1865 70 Vldl: F ' E ngels' *lanak v °Jno P r a n je u PrudkoJ i N jemačka radnička p a rtija —
139
li će biti sve tako izvedeno kao što piše u proračunskom izvještaju,
jer se traži još 200.000 fl. za novu općinsku vijećnicu i 78.000 fl. za
»uljepšavanje grada«. Na vanjski sjaj se pretjerava. Želi se Zagreb
staviti u red prvih evropskih gradova, kako kaže izvještaj. Sve bi to
bilo dobro, kad ne bi trebali naši džepovi da plate račun. Kazali smo
naši džepovi, jer je to već davno poznata stvar, da indirektnom porezu
najveći dio pridonosi baš radnički stalež. Zbog toga će se morati od­
reći životnih potreba, koje je do sada uživao.
Dalje, želi se uvesti porez na petrolej od 1 fl., pa do 100 1. Ovaj
krajcar, zbog kojeg će težina od jedne funte biti skuplja, pritišće
mnogo više radnika, nego što će jedan gulden na luksus pogoditi po­
sjednike, koje bi trebalo oporezovati, ako se ne može odustati od
indirektnog poreza«.
Protestirajući protiv toga što je zagrebačko općinsko vijeće pri­
likom donošenja te odluke o povećanju posrednih poreza konzultiralo
samo trgovačko-obrtničku komoru — odnosno njenog predsjednika i
tajnika, »Radnički prijatelj« broj 6. od 8. XI. 1874. piše da se je tre­
balo konsultirati sve poslovne slojeve zagrebačkog stanovništva, dakle
i sitno-obrtnički i radnički stalež, koji ni na jedan način ne učestvuje
u javnom životu, a trebalo bi im se zato dati mogućnost da i sami
progovore, jer su i oni stanovnici grada.
»Stoga s tav ljam o zagrebačkom sta n o v n ištv u n a src e — kaž e se d a lje —
da se sazovu opći skupovi, n a k o jim a tre b a p ro te s tira ti p ro tiv sv ih tih z a k lju ­
čaka općinskog s av jeta i tra ž iti od ze m aljsk e vlade, d a ih n e odobri. N eka već
jednom Z agrebčani n ap u ste svoju ra v n o d u šn o st k ad je rije č o n jih o v im v la s ti­
tim in tere sim a . P riv a tn o se o tom doduše do sta ra s p ra v lja lo , a li tre b a i jav n o
izjaviti, d a sm o nezadovoljni sa za k lju č cim a općinskog sav jeta . A ko m u je
stanovništvo Z ag reb a p rilik o m izbora izra zilo sv o je p o v je re n je (to m eđ u tim n ije
p o v jere n je g lavnih m asa g ra d a k o je su in d ire k tn im porezom n a jv iš e pogođene,
a k oje ip ak n em a ju b iračkog p ra v a), tim e n ije rečeno, d a je g ra d sk i s a v je t
nepogrešiv. U pozoravam o da se u d ru g im gra d o v im a sv e m je re o p ćinskih v ijeća
n a jp rije d a ju n a ra s p ra v lja n je s ta n o v n ištv u b ilo n a s k u p u bilo u k lu b u i da
općinski s a v je ti u v až av a ju n jih o v e predloge.
K a k o čujem o, u ra d n ič k im se k ru g o v im a već za k lju č ilo d a će tra ž iti odo­
b re n je za saziv pu čk e skupštine. M oglo bi se jed in o d e siti d a će c ije n je n a v la s t
z a b ra n iti sk u p štin u , je r vidi u svim s astan c im a o d m ah »m eeting«, o p asan po
državu. Toga se ra d n ic i n e sm iju p re p la šiti. T re b a u sta n o v iti, d a li će v la s t
s tv a rn o ići ta k o daleko d a za b ran i ja v n o izra ž a v a n je m išlje n ja g ra đ a n a o onom e
što pogađa n jih o v u ekzistenciju.«
Tako su zagrebački socijalisti, ustvari, prim jenjivali taktiku, koju
preporuča Engels. Oni su tražili od Narodne stranke da bude do­
sljedna i da one principe koje je stotinu puta naglašavala, dok je bila
u opoziciji, privede u djelo sada kad je na vlasti.
Dok je bila u opoziciji, Narodna stranka postavila je za svoj cen­
tralni politički zadatak borbu za ustavnost, demokraciju, nacio­
nalno ujedinjenje i samostalnost. Vrijeme od 1860.—1880. g. bilo je
u izvjesnom smislu vrijeme liberalne buržoazije. Kad se pojavilo
140
Zagrebačko radničko društvo u Hrvatskoj 1872. g., završen je bio
period najveće borbenosti hrvatskog građanstva. Ta faza borbenosti
obuhvaća vrijeme Sabora od 1861. i 1865., Sabor od 1868., njegovu
»Nagodbu« sa Mađarima, veliku borbu Narodne stranke protiv takve
nagodbe, saborske izbore i pobjede Narodne stranke na njima u god.
1871. i 1873., te konačno »Reviziju nagodbe« izvršenu god. 1873. Kao
što je poznato, Narodna stranka nije mogla spriječiti ni austro-mađarsku nagodbu na račun Hrvata i uopće Slavena, niti je mogla spriječiti
Rauchovu nagodbu s Mađarima iz god. 1868. Beč je, raspuštajući
sabore od 1861. i 1865., koji su bili birani na temelju relativno demo­
kratskog izbornog reda, oktroirajući reakcionarni izborni red iz 1867.,
uspio da novi hrvatski sabor — izabran i na temelju raznih nasilja
i falsifikata — primi tu Nagodbu, koja je Hrvatskoj dala u osnovi
samo ono što su joj Mađari već prije nudili. Sama revizija koju je
sprovela Narodna stranka 1873. god., nije u suštini izmijenila Nagodbu
iz 1868. i samo je nešto popravila financijske odnose (tzv. tangenta
umjesto paušalne sume).
Tako je Narodna stranka došla na vlast, ali nije mogla riješiti
glavne zadatke svoga vremena. Zahvaljujući, u prvom redu, svojoj
unutarnjoj izoliranosti od masa, vrhovi Narodne stranke nisu imali
povjerenja u narodne snage, ona je na vrhuncu borbe protiv namet­
nute i reakcionarne nagodbe kapitulirala ne osiguravši čak ni nacio­
nalni teritorij (pošto su i nakon Revizije nagodbe Međimurje i Rijeka
ostali u sastavu Ugarske, a Krajina i Dalmacija neujedinjene). Zbog
toga su vođe Narodne stranke kritiku, koja im se u tom pogledu
upućivala, primali upravo bijesom. Prije svega, ljutila ih je tvrdnja
socijalista da predstavljaju interese većine naroda, koji, istina, nema
prava glasa, ali zato snosi glavne terete poreskog opterećenja. Zatim
poziv upućen toj obespravljenoj većini, da preko javnih skupova
osudi poresku politiku zagrebačkih gradskih otaca. Nakraju, isticanje
da treba provjeriti demokratičnost novih upravljača tako što će se
ustanoviti da li će vlast te skupove zabraniti.
SLOBODA POSTOJI ZA BOGATE, A DRŽAVA JE NJIHOVA
KLASNA INSTITUCIJA
»U rukama naših protivnika — pisali su zagrebački socijalisti —
nalazi se sav imetak, bogatstvo — kapital, i oni znadu, da im ta
okolnost u svim današnjim družtvenim okolnostima ujamčava vlast,
pa zato oni i prave razliku između sveg što je politično i sveg što je
družtveno (socijalno), te se zauzimaju za napredak na političnom, a
odbijaju svaku ozbiljniju reformu na socijalnom polju, koja bi smje­
rala na boljak siromašnoga sloja, — stališa bez posjeda, radničkog
naroda. Oni zahtjevaju slobodu na političnom polju ali u okviru po­
stojećeg ekonomskog sistema, jer znadu, da će kapital, imetak, koji
141
je jači od neimućne radne snage, tu radničku snagu, tim jače i
sigurnije podjarmiti, čim mu je šira sloboda.
Naoružan čovjek, nadjačati će brzo — pod inače ravnim okolno­
stima — onoga, koji nema nikakove odbrane. U socijalnoj (druztvenoj) borbi naoružan: to je kapitalista; a ne naoružani: to je radnik.
Sloboda će postati samo tad stalna i trajna, kad u družtvemmi odnošaji postojao bude ravnopravan i jednak temelj za sve. Dok pako
postojao bude jedan stožer, koji silom faktičnih uslovah i kapitalom,
što se u njegovom posjedu nalazi, grdnu masu naroda prisiliti može,
da u korist tek jednog stališa, a ne u svoju korist, radi
dotle je ta
takozvana sloboda, samo prividna; ona je lažna.
Nikad bolje kapitalu, uz takovu prividnu slobodu! S toga i dolazi
onaj zahtjev raznih političkih stranakah »da država neutiče u dru­
žtvene i ekonomne odnošaje, da ona nesmije u tom pogledu stvarati i
uređivati no da ona samo mora da se pridržava odbrane, t. j. mora
se ograničiti samo na to, da odklanja i osujećuje nerede vanjskog
poredka i sigurnosti, koji bi dolazili ili iz vana od drugih država, ili
iz nutra same države«.
»Liepa je doduše uloga, koju naši protivnici državi uklepaše.
Mi na protiv držimo, da je samo onda sveobća dobrobit moguća,
kad se ujedinjenom i organiziranom snagom svijuh državljanah takva
podloga stvori i održava, koja će ne samo svu onu eksploataciju
oplienjivanje što je danas zakonom dozvoljena, nego i svaku drugu
eksploataciju onemogućiti, i tad će politična i socijalna sloboda imati
stvarne vrijednosti.
Treba dakle stvoriti i uzdržavati novu osnovu izrade (produkcije),
i svijuh socijalnih odnošajah u smislu pravde i ravnopravnosti.«71
Dakle, u rukama vladajuće klase buržoazije nalazi se bogatstvo,
kapital i naoružana država. Buržoazija traži slobodu u okviru posto­
jećeg sistema, ali ta sloboda je sloboda za buržoaziju, a ne za radničku
klasu i radni narod, jer ga ona silom države goni na red u korist
kapitala. Takva sloboda je laž! U isto vrijeme dok od države traže da
brani postojeći poredak i nesmetan kapitalistički razvitak, oni joj
oduzimaju pravo da se miješa u ekonomske odnose. Ali kada se bude
snagom svih državljana stvorila takva država, koja će ne samo oduzeti
kapitalistima dobit već spriječiti svaku eksploataciju, dobit će poli­
tička i socijalna sloboda stvarnu vrijednost. A to će se postići kad se
stvore novi odnosi u proizvodnji, koji će počivati na pravdi i ravno­
pravnosti.
I na drugim mjestima govorio je »Radnički prijatelj« o slobodi,
pravdi i ravnopravnosti. Buržoazija je već davno istakla slobodu i
ravnopravnost svih klasa u učešću narodnog privređivanja. To pravo
ne može da koristi klasa koja ne posjeduje sredstva za proizvodnju,
niti raspolaže silom pomoću koje bi to pravo mogla realizirati. Pro­
klamirajući slobodu, pravdu i ravnopravnost, posjedujuća klasa do­
ti
142
»R adniC k i p r ija te l j« u b r o ju 9. o d 28. I I . 1875.
bro je znala da se ti postulati slobode odnose samo na nju. Uslijed
koncentracije kapitala u rukama pojedinaca nije samo radnička klasa
u položaju da ne može za sebe koristiti svoje proizvođačke snage (već
ovisi o volji vlasnika, u čijim se rukama nagomilao kapital), već se
u tom položaju nalaze srednje i sitno vlasničke klase, koje propadaju
pod zastrašujućim maršem kapitala. Ne samo radnici već i srednja
i sitna buržoazija postaju ovisni od kapitalističkih pojedinaca. Slo­
boda pravde i ravnopravnosti u privređivanju svih staleža pretvo­
rena je u slobodu neograničenog iskorištavanja radne snage proleta­
rijata, koji postaje sve brojniji. Prema tome, ravnopravnost svih
staleža u društvu i u njihovu položaju u narodu puka je fraza u
ustima liberala i posjedničke klase.72
IZ OTPORA RADNIKA, DA NE PADNU U POLOŽAJ ROBOVA,
RODIO SE RADNIČKI POKRET
Iznoseći svoje gledište da su bijeda, ropski položaj, tlačenje i
progoni uzrok stvaranja posebnog radničkog pokreta u svijetu, pozi­
vajući se na historijski razvitak, iznosili su zagrebački socijalisti da
je oduvijek narod stajao na jednoj, a njegovi tlačitelji na drugoj
strani. Između naroda i tlačitelja vodio se stalan rat. To se isto do­
gađa u modemom kapitalističkom svijetu, u kojem njegovu većinu
čini radnički stalež, t. j. radnička klasa. Uzalud se govori za radnike
da su politički nezreli, uzalud plaćeno javno mnijenje, tamnice i pro­
goni, radnici su ipak stvorili svoj radnički pokret, da bi složno suzbili
pokušaj da ih se stavi u položaj modernih robova. Ukoliko se radnike
više tlači, utoliko oni snažnije stupaju naprijed. I u Hrvatskoj oni,
koji u ruci drže vlast, odriču pravo postojanje radničkog pokreta, ali
on će kao i svaka napredna ideja u borbi protiv nazadnjaštva postati
moćan.
»Dosta dugo b ješe ra d n ič k i stališ, — pisao je »Radnički prijatelj«, — bez
svakoga p ra v a — nepoznavaše bied n i drugo, van sam o dužnosti. Tužbe toga
radi ostaše neuslišane, tra ž b in e se n esm ješe ni postavljati, je r je v ladajuća slo­
žna m oć već u k o rien u ug u šila svaku tež n ju slobodnijem pokretu, svaku
slobodoum nu m isao. Nu, čim više bijaše radnički stališ tlačen i progonjen, tim
bolje j>e m orao u v id jeti, da je i n a n jem u red, da se složi. S viet potresujući
dogođaji, d a ti s u opetovno dokaz moći s jed in jen ja naroda.
P rem d a m nogi »m udri državnici« niječu m oć radničkog p okreta, prem da
se sv ietu priča, d a sam o po jed in i taj p o k re t »prave«, p re m d a se radnici još
»političko nezrielim « drže da bi p o jm iti i traž iti m ogli p ra v a, koja su drugim
stališem podieljena, p re m d a s e napokon i moć k a p ita la u p o trieb lju je, da se
uguši svaki p o k re t ra d n ik a h — ipak se radnički p o k re t neda u gušiti nd m u ­
drovanjem ra zn ih d rž av n ik ah ni svakojakim črčkarenjem plaćenih tv o rn iča rah
javnoga m n ien ja, nd strogom tam nicom , ni p rognanjem , n iti tlačenjem , m a od
k o je s tra n e došlo, je r m isao, k o ja si je u sv e slojeve n aroda p u t prokrčila,
» R adnim i prU atelj« br. 2. od U . X. 1874.
X143
m isao jed n a k a p ra v a za sve! n ije glas pojedinih, nego glas s v ih onih koja pod
jarm o m sten ju , što im ga d an a šn ji d ru ž tv e n i odnošaji n arin u še . R ad n ičk i p o k re t
d ak le je izazvan od onih, k o ji su n a tom ra d ili, d a radnica v iekom u to m ja rm u
u preženi ostanu, d a budu ro b lje ljudih, k o ji srećom ili d ru g im k ak v im čistinu
ili nečistim i okolnosti u položaj dođu, d a se s ta v e k ao »gospodari n a d dušom
i tielom « kuk av n o g a toga »m odernoga robija«, lju d i, koji se vec k a p ita lis ti rodiše
i odgojenjem svojim usisaše m isao u se. d a su jed in o o n i pozvani, sv a p ra v a
čovječanstva uživati, te d a su nešto v išje neg o li ti p ro sti ra d n ic i, ko ji su sam o
za to stvoreni, d a žuljevi svoji udobnost, sreću, zadovoljstvo i ra zk o šan život
svom e gospodaru — ili paši svom e zarade. O tk u d a p ra v o p o tom ku bogatoga,
da v la d a nad sirom akom ? Z a r m u ga je n a r a v dala, k o ja sv e d arove svoje bez
obzira n a porod ili stališ p ra v ed n o dieli? — Ne, n ep ra v e d n i odnošaji, stvoreni
žudnjom za obogaćenjem i udobnim životom s k lo n u li su pojedine, d a sa m ili­
ju n i ra d n ik a h gospodare, d a plod m iliju n ah ra d n ič k ih ru k u h u ž iv a ju u razkoši
i hezposlenostd.
P a k ak v o je onda čudo, d a je m alo po m alo i ra d n ik u v id je ti m orao, da
ga n ije p riro d a stv o rila zato, d a bu d e rob onoga, koji bi m u po n a ra v i jed n o p ra v a n biti m orao, da bu d e rob »bližnjega« svoga? — K a k v o je čudo, d a se
radnici počeše u druživati, d a složno su zb iju s tru ju , k o ja im p rie ti p o tisn u ti ih
na stan o v ište robova?
Eto, braćo radnici! to v am je počelo ra d n ič k o g a p o k re ta . — Tam o, gdje
su ra d n ik a n a jv iše tlačili, tam o je on n a jp rije do u v iđ e n ja došao, d a n ezaslužuje
proizvadajućom svojom ra d n o m silom , da b u d e ro b onoga, ko jem u silu, zdravlje,
dapače i život žrtvuje. R adnički p o k re t n a p re d u je d a lje i d alje, g d je ra d n ik e
više tlače, tam o se ob stan ak ja s n ije opaža, g dje ga u g u šiti n astoje, tam o tim
m oćnije nap red stupa. D osljedno to m u u v id iše ra d n ic i d kod n a s u H rv atsk o j,
d a i oni nezaslužuju, d a b u d u izrod čovječanstva, da im s e u zte g n u o n a p ra v a,
k o ja o stali ra zre d i uživaju. N u k a o sv ag d je n a s to je i k o d n a s oni, k o ji m oć u
ru k u h im adu, d a o b s tan k u radn ič k o g a p o k re ta u H rv atsk o j sv ak o p ra v o odreku.
I kod nas im ade m nogo i p ro tiv n ik a h n ač elu ra d n ik a h : je d n a k o p ra v o za sve!
»Ali n as to n ek a ni n a jm a n je nesm eta, je r poviest, ta j n ed o m o ljiv i svjedok
ra zv itk a čovječanstva, do k az u je nam , d a je sv ak a n a p re d n a id e ja im ala svojih
p ro tiv n ik ah i v elik e .borbe podnosila, d o k s e je ra z v ila i s v ie tu istin u -d o k aza la.
I k rv a v ih ž rta v a zahtievalo je ra z p ro s tira n je istine, a p o v ie st n a m dokazuje
d a je u v jek ona s tra n k a , k o ja je s v ak i n a p re d a k p ro g a n ja la, u složnoj većini
bila i m oć u ru k u h im ala. P ro tiv n ik a h n ap red k u b ija š e u v je k : S o k ra ta otrovaše
pro tiv n ici njegovi: Isusa p rib iše n a križ, k rš ć a n e b ac iše p ro tiv n ic i k ršć an stv a
u rim sk im a n fite a trih m eđu d iv lju zv je rad , p ro tiv n ic i n a p re d k a u tem eljiše
inkviziciju, p risiliš« G alileja, d a p ro ti osv jed o če n ja svog p rizn a , d a se zem lja
niekreće, p rotivnici n a p re d k a p rieč iše K olum bu, da d ztra živ an ja sv o ja n a s ta v i;
pro tiv n ici n ap red k a ugušiše svaku tež n ju za slobodom n e sam o u F rancezkoj,
nego i po svih ze m lja h »civiliziranoga« svieta. P ro tiv n ic i n a p re d k a b ija š e uviek,
što su i sada: šišm iš, k o ji p re d izhodom s u n c a u s tra š e n o pobježe, m isleći, da
će s ja j sunca cield sv iet upaliti.«
ŠTO SU HTJELI SOCIJALISTI HRVATSKE?
Iznoseći koji su glavni zahtjevi radnika, »Radnički prijatelj«
kaže da je to u prvom redu zahtjev da se radnicima omogući stva­
ranje proizvođačkih zadruga uz garanciju i kredit države. Iako se
nad tim užasava posjednička klasa, taj je zahtjev opravdan, jer je
država u posljednjoj privrednoj krizi izdašno pomogla kapitalističke
pođuzimače, a to čini i u drugim vidovima dajući, na pr., garanciju
privatnim poduzećima prilikom izgradnje željeznica. Istina je da bi,
144
kad bi se taj zahtjev ostvario, kapitalista bio prisiljen da i sam po­
stane radnik. Međutim, to se može ostvariti samo pod uvjetom da
radnička klasa ima utjecaja u državi, ako bude uzela državno kormilo
u svoje ruke, učestvovala u donošenju državnih zakona i svih insti­
tucija i udruženja, koji se moraju brinuti o općem dobru. Zato radnici
zahtijevaju jednako neposredno izborno pravo za sve građane. Oni
dalje traže obavezno školovanje, uvođenje normalnog radnog dana,
zabranu rada djece i ograničeni rad za žene u tvornicama. Dalje, uki­
nuće sviju posrednih poreza, i uvođenje poreza, koji bi se računao
neposredno od stvarnih prihoda, direktan porez na prihod, odstranji­
vanje stalne vojske i ustrojenje narodne obrane mjesto nje, odva­
janje crkve od države i škole od crkve. Nažalost, »Radnički prijatelj«
se ne smije detaljno baviti pojedinim zahtjevima radnika. Treba biti
zadovoljan samo nabrajanjem tih zahtjeva, inače bi »Radnički pri­
jatelj« sigurno bio konfisciran. Treba isto tako da i štampa bude
slobodna, da se ostvari pravo slobodnog udruživanja i sastajanja.
Ovo su glavni zahtjevi radnika Zagreba na državu i tadašnje
društvo, koje su postavili zagrebački socijalisti, da bi postigli svoj cilj,
ravnopravni položaj radnika s ostalim staležima društva, i pobolj­
šanje materijalnog položaja.
»Zar su ovi zahtjevi tako nepravedni, tako užasni, kao što ih
prikazuju naši protivnici. Protiv ovih zahtjeva, ustaje gotovo cijelo
postojeće društvo. Protiv nas ustaju sve stranke, svi staleži. Makar
se oni među sobom tukli, kad treba uništiti radnika i nastupiti protiv
radnika, postaju svi složni, kao da se nikada nisu među sobom svađali.
Nosilac borbe protiv socijalista je liberalna buržoazija, koja je
baš pomoću radnika ostvarila slobodu za buržoaziju i za kapitalizam.
Omiljelo sredstvo njihove antisocijalističke borbe je da se vodeće
socijaliste i radnike kompromitira i ocrni u očima samih radnika, da
bi izgubili u njih povjerenje.
A tamo gdje su liberali na vlasti, drže vlast u svojim rukama
ili imaju na nju utjecaj, tamo liberali, koji uvijek nose u ustima
frazu o slobodi, mjesto da .olakšaju sudbinu radnika, izmišljaju nove
okove da bi ih se držalo na uzdi«.73
Iz programatskog, zahtjeva zagrebačkih socijalista o pomoći
države proizvađačkim zadrugama radnika mogao bi se izvući zaklju­
čak da se tu ipak radi o lassallovcima i njihovu programu. To, na­
ravno, ne odgovara. U Inauguralnoj adresi I. Internacionale o za­
družnom pokretu kaže se:
»Međutim, postojala je još značajnija pobeda političke ekonomije
rada nad političkom ekonomijom svojine. Reč je o zadrugarskom
pokretu, naročito o zadružnim fabrikama koje su podignute nepotpomognutim naporima nekoliko smelih »ruku« (»hands« — ruke,
upotrebljava se takođe za oznaku radnika). Vrednost ovih velikih
73 » R a d n ič k i p r ija te l j« b r o j 3. o d IS. X . 1874. g.
10
145
društvenih eksperimenata ne može se dovoljno oceniti. Oni su delima
umesto recima pokazali da proizvodnja na širokoj osnovi i u skladu
sa zahtevima modeme nauke može da se ostvaruje bez postojanja
klase gazda koja upošljava klasu radnika; da sredstva za rad, da bi
donosila plodove, ne moraju biti monopolisana kao sredstva za po­
robljavanje i eksploatisanje samih radnika, i da najamni rad, kao i
ropski i kmetski, pretstavlja samo prelazni i niži oblik, određen da
ustupi mesto udruženom radu koji se obavlja dobre volje, vedra duha
i radosna srca. U Engleskoj je Robert Oven posejao seme zadružnog
sistema; eksperimenti radnika koji su pokušani na kontinentu bili su
u stvari praktičan ishod teorija koje 1848 istina nije pronašla ali ih
je glasno objavila.
U isto vreme iskustvo iz razdoblja od 1848 do 1864 dokazalo je
van sumnje da zadružni rad, ma koliko izvrstan u načelu i ma koliko
koristan u praksi, ako ostaje u uskom krugu slučajnih napora poje­
dinih radnika, neće nikad biti u mogućnosti da zaustavi porast mono­
pola, koji se kreće geometriskom progresijom, niti da oslobodi mase,
pa čak ni da primetno olakša teret njihove bede. Možda baš iz toga
razloga su naizgled dobronamerni aristokrati, brbljivi buržoaski filan­
tropi i pedantni ekonomisti odjednom svi počeli odvratno da hvale taj
isti zadružni sistem rada koji su uzalud pokušavali da uguše u za­
četku, ismevajući ga kao utopiju sanjalica ili žigošući ga kao zlodelo
socijalista. Da bi se spasle trudbeničke mase, zadružni rad bi trebao
da se razvija do opštedržavnih razmera i, prema tome, trebalo bi da
bude potpomognut državnim sredstvima. Pa ipak, gospodari zemlje
i gospodari kapitala uvek će se koristiti svojim političkim privilegijama za odbranu i ovekovečavanje svojih ekonomskih monopola. Oni
ne samo da neće pomoći oslobođenje radnika, oni će njem u i dalje
stavljati sve moguće prepreke na put.«74
Dalje u već spomenutim instrukcijama, koje je Marks uputio
delegatima privremenog generalnog savjeta na Ženevskom kongresu
I. Internacionale, u djelu o kooperativama iznosi slijedeće prijedloge
na usvajanje kongresu Internacionale:
»Međunarodno udruženje radnika postavilo je sebi cilj da ujedini
stihijski pokret radničke klase, i da ga ujedini a da mu ne diktira ili
nameće bilo kakav doktrinarski sistem. Stoga kongres ne treba da se
izjasni za bilo kakav poseban sistem kooperacije, već treba da se
ograniči na proklamiranje nekoliko općih načela.
a)
Smatramo da je kooperativni pokret jedna od snaga koja pre­
obražava savremeno društvo, zasnovano na klasnom antagonizmu.
Velika zasluga ovog pokreta sastoji se u tome što on na djelu pokazuje
mogućnost da se savremeni sistem potčinjavanja rada kapitalu, koji
je despotski i koji rađa pauperizam, — zamijeni republikanskim i
blagotvornim sistemom udruženja slobodnih i ravnopravnih pro­
izvođača.
7* K. M arks i F. E ngels Iz a b ra n a d jela I. str. 357—358 K ultura.
146
b) Međutim, u okviru patuljastih poduzeća, koja samo stvaraju
i u stanju su da svojim naporima stvore posebne robove najamnog
rada, kooperativni sistem nikada ne može da preobrazi kapitalističko
društvo. Zato, da bi se društvena proizvodnja pretvorila u ogroman
i harmoničan sistem slobodnog i kooperativnog rada, nužne su opće
socijalne promjene, promjene osnova društvenog poretka, takve pro­
mjene koje se ;mogu postići jedino prelaskom organiziranih snaga
društva, tj. državne vlasti, iz ruku kapitalista i zemljoposjednika u
ruke samih proizvođača.
c) Preporučujemo radnicima da se prije pozabave kooperativnom
proizvodnjom negoli kooperativnom trgovinom. Ova posljednja do­
tiče samo površinu savremenog ekonomskog poretka, dok prva pod­
riva njegove osnove.
d) Preporučujemo svim kooperativnim udruženjima da ulažu dio
svog općeg dohotka u fond za propagandu svojih načela kako djelom,
tako i riječju, drugim riječima, da sudjeluju u osnivanju novih
kooperativnih fabrika, i da isto tako šire svoje učenje.
e) Zato, da bismo izbjegli pretvaranje kooperativnih udruženja
u obična buržoaska akcionarska društva (societes par actions) radnici
svakog poduzeća, nezavisno od toga da li su akcionari ili nisu, moraju
dobijati jednaki dio prihoda. Voljni smo da dopustimo, kao čisto
privremenu mjeru, da akcionari dobijaju nešto veći procenat.«75
Nakraju treba još podvući da je pitanje zadružnog rada ušlo i
u program Socijal-demokratske radničke partije (ajzenahovaca), a
kako je taj program bio pristupačan zagrebačkim socijalistima, oni
su ga usvojili kao svoj program.
POLEMIKA S GRAĐANSKOM ŠTAMPOM O POLOŽAJU
RADNIKA I ZADACIMA ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA
Kada se hrvatska buržoazija počela zabrinjavati zbog ovakvih i
sličnih govora i pisanja zagrebačkih socijalista, koji su na svoj način
davali kritiku postojećeg poretka, počeli su se više interesirati za
radničko pitanje i za rad Zagrebačkog radničkog društva, pa su i
preko štampe davani savjeti o tome čime bi trebalo da se bave društvo
i njegovi članovi. Počela se napadati radnička štampa. Onda je došao
na red i »Radnički prijatelj«. Preporučivalo se radnicima da umjesto
da plaćaju članarinu za društvo, od kojeg nemaju nikakve koristi,
osnuju kreditne zadruge. Te su se zadruge raširile po njemačkim
zemljama na inicijativu Schultze-Delitscha 60-desetih godina odbi­
jajući da se bave politikom i propovijedajući da je svaki radnik dužan
da se pomogne sam uredno štedeći. Postojeće stanje u Hrvatskoj su
hvalili. Posebno se hvalio položaj hrvatskih radnika kao dobar.
7tt P rv a Intem acio n ala str. 72 i 73 »Rad«, Beograd 1952.
147
. . . Koji radnik nije još čitao da je vrijeme u kojem živimo, i ovo
doba najbolje doba sviju svijetova, — pisao je »Radnički prijatelj«.
Tko nije još čuo one koji bi htjeli imati takve poslušne radnike koji
nemaju nikakovih potreba, i ništa ne traže, kako govore: »Zar niste
najsretniji ljudi? Živite, radite, imate svoju platu!« Što želite više?
Zar ne nastoji i štampa, koja je u rukama posjedujućih klasa da
raznim varkama uvjeri radnika kako je njegov položaj sretan. Ta
je štampa toliko drska, da govori o zavidnom položaju hrvatskog
radnika. Nažalost često se ovim lijepim, varljivim slikama suprot­
stavljaju gole činjenice kao dokazi da nema sreće o kojoj se pjeva.
Kako mogu radnici očekivati da im poslodavci kažu istinu, o polo­
žaju kojeg zauzimaju u ljudskom društvu. Ni do sada nisu, a ni u
buduće to radnici ne traže. Svaki radnik zna koliko može držati do
pouka o harmoniji između kapitala i rada, koje susreće u kapitali­
stičkoj štampi. Svaki radnik sa dubokim prezirom odnosi se na nji­
hove sumnje prema namjerama radnika. Te sumnje popraćene su
najbezobraznijim i pogrdnim riječima, na radnike i njihove listove
koji se usuđuju da dokažu suprotno od onog što se donosi u kapita­
lističkoj štam pi.. .7a
Slično se govorilo i na drugim mjestima, na sastancima i drugdje.
Ne može se reći da se u takvim i sličnim riječima mogu samo nazrijeti
nejasne predodžbe o tome da i zagrebački socijalisti treba da budu
dioničari i učesnici borbe za ostvarenje ideja socijalističkog pokreta.
Ne može se reći da zagrebački socijalisti nisu shvatili da oslobođenje
radnika od nevolje, koje mu je donosio razvoj kapitalizma, ne može
biti djelo uviđavnosti i pravednosti tadanjih vlastodržaca, već djelo
samih radnika. Iako su to hrvatski socijalisti naučili od socijalizma,
koji je već tada postao svojina radničke klase kapitalistički razvijenih
zemalja, ipak je interesantna činjenica, da su prvi zagrebački soci­
jalisti išli tzv. linijom tadašnjeg pokreta, da su se držali te linije, da
su je branili.
Primjera radi kako su članovi radničkog društva reagirali na
kritiku građanske štampe, donosimo iz »Radničkog prijatelja« broj
10. od 7. III. 1875. slijedeće:
»Prvoj obćoj radničkoj S kupštini p o sv ietiše o v d je šn ji d n e v n i listovi m an je
više p ro sto ra , n u tem eljn o ju izcrpi sam o »Obzor«, koj je počeo za d n je v riem e
osobito z a n im a ti se ra d n ič k im p ita n je m — d a k a k o n a svoj n ačin , uo b iča je n im i
sofističkim i opazkam i. P o sije je d n e k ra će, a je d n e p o d u že v iesti o s k u p štin i
priobći čla n ak u d v a n a s ta v k a pod naslovom »prva ra d n ič k a s k u p š tin a u Z a­
grebu« u rubri'ki »Nar. gospodarstvo«. V rstn o p ero, k o je je ta j čla n a k pisalo,
izdaje se sam o p o sebi, je r iz svega h v a le n ja i s a v je to v a n ja p ro v iru je je d a n
od onih tak o z v an ih »K athedersocijalistah«, k o ji bez o b zira n a p ra k tik u u p u š ta ju
se u dale k o p o lje teo rije. Al »Obzor« i sa m kaž e (u jed n o m d ru g o m članku):
»G rau is t alle Theorie« — što m u svom du šo m i src em pov lađ iv am o . C ini m i
se, k a o d a je isto p e ro pisalo i č la n ak u 51. b r. »Obzora«: »O bustava ra d n je u
ju žn o m W alesu« (izgovaraj Uelsu) je r se i o v d je u k a z u ju te o rije S ch u ltze76 »RadnlCkl prijatelj« broj 2. o d li . X. 1874.
148
D elitscha i H irscha, kojim i pisac osobitu naklonost posviećuje i tem eljno ih
poznaje. C ast i poštenje d ak le piscu toga članka, koji nazore svoje očito sa
svoga stanovišta izrazu je — ali neznam o čemu ona bezsm islena i zlobna »Op.
ur.« (Opazka uredničtva) koja tvrdi, da radnikom družtva pomoći nemogu,
buduć prinosi njihovi nem ogu biti veliki, je r radnici niti nem aju tolike nadnice,
da bi mogli veće p rineske p la ć a ti. . . p a svršuje zlatnom logikom, da im treba
štednje, pa onda uviđavnosti. N em aju dovoljne nadnice, pa im treb a štedni-' i
uviđavnosti! R adi p o m an jk an ja m jesta u ovom broju pridržujem o si progovo­
riti koju o gore navedenim i članci »Obzora« u budućem broju našega lista.«
Interesantan je članak, što ga je objavio »Radnički prijatelj«
broj 11. od 14. III. 1875. godine, u kojem se kritizira pisanje jednog
građanskog lista o pitanju položaja radnika i besplodnom politizira­
nju koje radnici vode. Radi se o odgovoru povodom nekih članaka u
građanskoj štampi, kaže se da je o tome već govoreno na radničkom
sastanku. Za prim jer navodi odlomak iz »Agramer Wochenblatt-a«
koji glasi:
»Tržište ra d n e snage pom alo dolazi u sređeniji tok. P re tje ra n e nadnice
se snizuju n a trez v en iju m jeru. To je om ogućeno zbog toga što ne postoji više
tolika p o treb a za ra d n o m snagom . Položaj radnika je usprkos tom e dobar, i bit
će još bolji, je r je ove godine d obra lje tin a a ubuduće biće još bolje i t. d.«
»Doduše, n ije m i poznato, — kaže »Radnički p rijatelj«, da li je taj cvijet
iznikao iz m ozga s u ra d n ik a zagrebačkog »W ochenblatt«, ali tko bio autor, nije
mogao biti duševno p o tpuno ddsponiran k ad a je pisao ove redke. W ochenblatt
se hvali, što n em a ta k o velike p o tre b e za radnicim a, dok je toliko ra d n ik a bez
posla. On bi način io uslugu ra dništvu, k ad a bi kazao u kojoj se visini prem a
njegovom m išlje n ju m ože k re ta ti za rad a ra d n ik a . W ochenblatt tre b a im eno­
vati i poslodavce, koji p lać aju ta k o visoke nadnice.«
»Radnički prijatelj« ne može da shvati kako se može govoriti o
pretjeranim plaćama, kad radnik ne bi smio zaraditi manje nego što
mu je potrebno za najnužnije izdatke da može živjeti i da mu pre­
ostane još toliko kako bi imao sredstava da izdržava svoju porodicu,
a sebe duhovno naobrazi. »Je li bila zarada radnika ikada tako velika
da bi si mogao to priuštiti?« — pita »Radnički prijatelj« i odgovara —
»Nikada, inače se ne bi ovdje u Zagrebu javno priznala opća bijeda
naroda. Treba se znati, da i za odgoj djece treba vremena i novaca.
Treba danas čak i žena da zarađuje, jer nadnica muža nedostaje za
život obitelji, a da kod toga ne vidi po čitav dan svoju djecu.« Odakle
se onda može uzeti vrijeme i novac za one svrhe, koje treba da uljep­
šaju život radnog čovjeka? Kako će to biti moguće postići, kada
radnik još manje zarađuje?
»Pisac Wochenblatt-a — nastavlja »Radnički prijatelj« — govori
dalje o pomanjkanju zanatlija. Zašto je toliko zanatlija otpušteno?
Možda je pomanjkanju zanatlija uzrok radno vrijeme koje iznosi %
dana a i izvršena redukcija plaća.«
Na kraju »Radnički prijatelj« napada »Wochenblatt« zbog nje­
gove očinske propovijedi radnicima o besplodnom politiziranju. »Neka
149
bude bez brige, socijalisti znaju što treba da rade — poručuje »Rad­
nički prijatelj«: Iako je socijalistička ideja progonjena, a suradnik
»Wochenblatt-a« je iz smilovanja naziva glupim politiziranjem, ona
je njihovo najdublje uvjerenje i kao takvo ima pravo na poštovanje.
Povijest uči, da si neprekidno utire put takva ideja, na čijoj zastavi
piše sloboda i bratstvo, pa makar se sve sile zaklele protiv nje. Kako
je Galilej mogao kazati »Eppur si mouve!« (Zemlja se ipak kreće!),
tako su i zagrebački socijalisti uvjereni u obistinjenje socijalističke
ideje. Pomoću znah ja i duhovnih snaga epohe pobijedila je nauka
neznanje i duševno ropstvo. Socijalisti su uvjereni da će se srušiti i
moderno ropstvo kapitalizma.«
Donosimo još jedan članak, u kojem se »Radnički prijatelj« obra­
čunava s preporukama »Obzora« da se Schultze-Delitschova načela
primijene i među hrvatskim radnicima:
»Obećasm o u p o slje d n jem bro ju , — piše »R adnički p rija te lj« — d a ćem o
se o sv rn u ti n a naro d n o -g o sp o d arstv e n e članke »Obzorove«. D a se čim k ra će
izrazim o, m oram o odm ah s po če tk a izjaviti, d a svi s k u p a d išu duhom S chulzeDelitzschovih načelah, uslije d k o jih leži spas ra d n ič k o g a s tališa jed in o u asocijac ija h , u tem eljen ih v lastito m snagom ra d n ik a h . N u m i držim o, d a o v a n ač ela
n ik ad a i nipošto nem ogu poboljšati s ta n je rad n ič k o g a stališa; s toga ćem o sam o
p ro ti ovim i načeli vojevati. Schulzeova v jere sijsk a , p re d u jm o v n a i d ru ž tv a za
siro v in e m ogu sam o za one p rik la d n a biti, koji n a svoj v la s titi ra č u n ra d e. Ali
za ra d n ič k i stališ u p ra v o m sm islu rieči, k ao što ga u tv o m ic a h i većih ra d iondcah nalazim o, koji n e tje r a z a n a t svoj n a v la s titi ra ču n , nem ogu ova d ru ž tv a
n i n a jm a n je v ried n o sti im ati. N u i za ra d n ik a , k o ji je do to g a ra zn im i okolnosti
došao, d a svoj posao n a v la s titi ra č u n tje r a ti m ože, nem ogu od one k o risti
biti, k o ju jim podm eću m nogi teo re tič ari. J e r d a n a š n ji p o k re t o b rtn o sti id e n a
to, d a se na m jesto d osadanjega p ro izv a đ an ja u m alom stav i p ro izv a đ an je
uveliko, d a se čim više i je ftin ije pro izv a đ a — a to se k ak o obće poznato sam o
p ro izv a đ an jem u velikom postići može. N a rav n o je dakle, d a se sv ak im d anom
i u našoj dom ovini sve više i više ra d n ik a h t je r a iz p o je d in ih m a lih ra d io n ic ah
u velik e tvornice. I kod nas p re s ta ju d a n za d an o m one okolnosti, k o je su
n je k a d ra zlik o v ale h rv a tsk o g a ra d n ik a od ra d n ik a h d ru g e k o je n aro d n o sti. U
ono doba, kad su p rv i p u t n a s v ie t izašle S chultzie-ove teo rije, m oglo bi bilo
m oguće biti, da u on d ašn jem p rim itiv n o m s ta n ju h rv a ts k e o b rtn o s ti po jed in i
ra d n ic i dođu pom oćju onih te o rija h do n je k e sam o staln o sti. N u sad a s to ji to
drugačije. G dje su nam oni p ojedini za g reb a čk i riilinari, s to la ri, kožari, krojači,
cip e la ri i t. d. k o ji su svojim p ro iz v a đ a n je m u m alom d o b ro živjeli, a sad a
jed v a životare. N evidim o li osobito k ro jač e i cip e la re, d a ro b u sv o ju u z p ro ­
izvodnu cijenu, a v e ć k ra t i dzpod is te p ro d a v a ju , sam o da gotovih no v acah
d o b iju ; te se d a n za d an o m p rib liž u ju onoj k a ta stro fi, k o ja će i n jih u re d
tv o rn iča rsk ih ra d n ik a h u v rs titi. Z a r n is u p ali ž rtv o m k o n k u re n cije? I to k o n k u ­
re n c ije m eđu p ro d u k c ijo m u m alo m i p ro d u k c ijo m u velikom , j e r je n isu
uzd ržati m ogli. S chultze-D elitzschova n ač ela n em ogu d a k le n ašim i m alim i o b rt­
nici pom oći, n u ra d n ik o m već podnipošto. P rim je r n e k n a m p o ja m ra zjasn i.
V jeresijsk im ili p re d u jm o v n im d ru ž tv o m dođe k o ji ra d n ik u položaj, d a počne
z a n a t k a k a v tje ra ti. S am svojom v lastito m silo m — a k o n eće d a o p lien ju je
ra d n ič k u sn ag u svoje s u b ra će — m o ra n a jp r ije to lik o p ro izv e sti, d a podm iri
ono, što m u je u z n a jv e ću šte d ljiv o s t n eobhodno p o tre b n o z a u zd rž a v a n je ra d n e
sv o je snage, bez k o je nem ože d a i d ru g o što pro izv e d e; d ru g o m u je po treb n o ,
d a zasluži sre d stv a , kojdmi m ože n a b a v lja ti sirovinu, t. j. g ra d iv o njegovog
za n ata, ili p ak o u zd rž a ti v je re s iju ; tre ć e m u je p o treb n o , d a o d p lać iv a onaj
150
predujam , ko ji m u je om ogućio z a n at početi. To su neizbježive činjenice. G dje
ostaj,e pako k o n k u re n cija?! M ože li ta j pom oćju Schultze-ovih načelah do v la­
stitoga zanata d o tjera v ši ra d n ik n a tjec ati se sa već obstojećim i obrtnici, kojim i
za n at već cv a te i ko ji s a dovoljno k ap itala raspolažu? — N eim ućni obrtnik
p risilje n je gradivo u m alom kupovati, i to iz lako sh v atljiv ih uzrokah; plaća
ga dakle m nogo skupljom cienom nego onaj, ko ji si ga u veliko n abavlja:
nem oze uslijed toga ni je ftin ije p ro d a v ati svoj proizvod, ili ako to čini, nemože
se u kakvoći n a tje c a ti sa proizvoditeljem uveliko. U vjereni sm o pako i o tom
d a proizvađanje u m alom prieči ra zv itak obrtnosti. — Sve navedeno u jednoj
skupštini, dolazim o do toga posljedka, da načela S chultze-D elitzscha (kojim i je
»Obzor«-ov nar. gospodar osobito naklon) nem ogu pojedinoga ra d n ik a do sam ostalnosti dovesti, nem ogu g a d ak le n a ono stanovište postaviti, gdje bi svojom
snagom proizvedeni plod ra d a sam uživati mogao. — N u i udruženi radnici
neće, po načelu v la s tite pom oći postići željenu sam ostalnost; neće im ni SchultzeDelitzschove asocijacije pomoći.«77
STAV ZAGREBAČKIH SOCIJALISTA PREMA RADU ZENA
U ZANATSTVU I INDUSTRIJI I POKUŠAJ OSNIVANJA
Že n s k o g r a d n ič k o g d r u š t v a
Zagrebačko radničko društvo i zagrebački socijalisti morali su da
vode računa, da zauzmu stav i u pitanju rada žena u zanatu i indu­
striji. Dalje, oni su morali, s obzirom na to što je u zagrebačkim
tvornicama već radio velik broj žena, da zauzmu stav u pitanju nji­
hova organiziranja u Zagrebačko radničko društvo, da u vezi s tim
rasprave o pravima i dužnostima, koje bi one u društvu imale. Jedan
od krupnih uzroka neslaganja i svađa, koje su se vodile unutar dru­
štva, bio je zahtjev, da se s radnog tržišta odstrane žene, bez obzira
na to, bile one sposobne ili ne za rad. Vidjeli smo iz ranije citiranih
članaka »Radničkog prijatelja«, da oni poznaju postavke Karla
Marksa o industrijskoj rezervnoj armiji, i to, da se radnička klasa
dijeli na aktivne proizvođače i rezervnu vojsku proizvođača, koja na
radnom tržištu vrši pritisak, u prvom redu na nadnice, ali i na druge
uvjete rada. Zene su se i u Hrvatskoj tek s razvojem kapitalističkog
načina proizvodnje odvlačile u tvornice i kancelarije. Zagrebački soci­
jalisti bili su i sami živi svjedoci toga procesa. Zbog toga su i oni
sami, a i pod pritiskom ostalih radnika postavljali pitanje mogućnosti
ponovnog isključenja žena sa radnog tržišta. Toj diskusiji pridonijela
je i'kriza, a u vezi s njom nezaposlenost. Otklanjanjem žena iz tvor­
nica zaposlila bi se sva muška radna snaga. Ako bi se još nadnice
muške radne snage povećale, radnici bi bili u stanju da ishrane sebe
i svoju porodicu. Zena bi se u tom slučaju mogla posvetiti odgoju
svoje djece. Naravno da se kod toga prelazilo preko pitanja, da li
kapitalistički način proizvodnje može biti bez ženske radne snage, a
da privreda kao cjelina ne pretrpi znatne štete. Ono što se može za­
ključiti, tadašnji zagrebački socijalisti bili su svi jesni toga da je ženu
l i » R ad n ičk i ^prijatelj« br. 131 o d 14. I H . 1875.
151
teže odstraniti s rada 1875. g. nego što je to bilo 1860. g. kada je
razmjerno, s obzirom na zanatski karakter proizvodnje, ženska radna
snaga morala da bude u većoj mjeri upotrebljiva. Vidjet ćemo kasnije
da su zagrebački socijalisti ipak stali na stanovište, odnosno da su
shvatili da je cilj socijalističke države, da se žena oslobodi fizičkog
rada.
O radu žena u zanatu i industriji donio je »Radnički prijatelj«
nekoliko članaka. Zagrebački socijalisti u tim člancima nastoje iznijeti
pored analize uvjeta, zbog kojih žena mora da privređuje u kapitali­
stičkom društvu, i pitanja emancipacije, kao i zahtjev socijalista, da
se ženski rad mora zabraniti, tamo gdje je posao nepodesan za ženski
tjelesni sastav i gdje bi mogao biti opasan za njen materinski poziv.
U prvom članku najprije se ističe da pitanje ženskog rada čini naj­
važnije pitanje na području privredne politike socijalne demokracije,
naročito, što se tiče veličine i obujma iskorištavanja ženske radne
snage u industriji. Zatim postavljaju pitanje:
Treba li žena isto tako kao i njen muž sudjelovati u radu, da bi
mogli namiriti svoje životne potrebe? Ili bi trebao njezin krug dje­
lovanja biti ograničen na rad u kući, na brigu za muža i odgoj djece?
Prošlih stoljeća nije se ni mislilo na to da bi žena mogla raditi
nešto drugo, stoga se djelokrug rada žene ograničavao na njezinu
obitelj. »Uzorna domaćica, majka djece, mudro vlada u krugu doma­
ćinstva«, pjeva pjesnik o radinosti žene. Mnoge životne potrebe izra­
đene su u krugu obitelji. Postojala je kućna industrija. Proizvodnja
u kući zadovoljavala je potrebe jedne obitelji. Tkalo se i prelo sve
što je obitelji trebalo, od bijelog platna. Kći je pomogla kod izrade
svog miraza. Prošla su ta vremena, pogotovo u odnosu na gradsko
stanovništvo. Ne postoji više vrijeme u kom je »Berta prela«. Jedino
još seljak ima dijelom svoju kućnu industriju. Sigurno nije nikom
stalo do toga da se tuži za tim danima.
Život i običaji, kao i socijalni odnosi, stalno se mijenjaju. Došlo
je do totalnog preokreta ranijih odnosa.
Tako je i s radom žena. Pronalazak velikih strojeva sadašnjeg
doba uništio je kućnu industriju i njezinu proizvodnju. Što su ranije
ljudske ruke postizavale s velikommukom i marljivošću, mehanizam
strojeva obavi lakoćom. Nestankom kućne industrije mnoge ženske
ruke ostale su bez posla, ili je barem njihovo područje rada postalo
manje.
Pronalasci, koji su smanjivali kućne radove žena, revolucionirali
cijelu industriju, izmijenili način proizvodnje u privredi i zanatstvu,
omogućili su i brz razvoj kapitalizma. On sve više povećava i učvr­
šćuje svoj položaj. Kapitalisti, industrijalci, u kojima je personificiran
kapital, ne biraju sredstva, da ga povećaju povećanjem svoga dobitka.
To je bilo lako postići, jer je u područje industrije ušla takva radna
snaga, koju ranija privreda nije koristila. Ni radnik se nije suviše
odupirao ulasku svoje žene u tvornicu. Računao je da će oboje više
152
zaraditi. Nitko nije računao ^da će to industrijalci iskoristiti. Zbog
veće ponude radne snage snižena je njena cijena. Radnik nije došao
do većih prihoda. Naprotiv, kapitalist je znatno povećao svoj profit.
To čini suštinu pitanja, kad je riječ o radu žene u industriji.78
U drugom članku raspravlja »Radnički prijatelj« o pravu žene
na rad, na čemu se temelji ravnopravnost žena u društvu i emanci­
pacija žene. Što znači emancipacija? — pita list. Oslobođenje i u
ovom slučaju oslobođenje ženskog rada od ovisnosti muškog rada.
Slobodu za sve ljude tražili su narodi već prošlog stoljeća. Ovaj
se zahtjev još nije ostvario. Treba se ostvariti u tom obliku, da žena
bude neovisna od muškarca. Zenu treba smatrati ravnopravnom čo­
vjeku. Zato joj treba dati ista prava. Zena treba učestvovati u poli­
tičkom životu, u upravljanju državom i općinom. Ona treba imati
pravo na sve položaje i funkcije u upravi. Ovo su parole pokreta za
emancipaciju žena. O političkom pravcu ovog pokreta ne ćemo ras­
pravljati. Razmotriti ćemo ovo pitanje sa stanovišta privrede.
Kao prvo treba ženi omogućiti da može živjeti bez pomoći čo­
vjeka. Treba, dakle, osigurati potpunu nezavisnost žena. Ženska
društva, makar nisu osnovana iz životnih potreba žena, ipak nastoje
da pribave ženama nova područja za njihovu djelatnost. Buržoazija i .
kapitalistička klasa, koje imaju vlast u svojim rukama, naravno pot­
pomažu ova društva. Sve se više za rad žena pronalaze nove djelat­
nosti ručnog rada u raznim privrednim granama industrije i zanata.
Hiljade žena i djevojaka došle su u industriju posredovanjem ženskih
društava. Na taj način misle ova društva ublažiti socijalno pitanje
žena. Pored kapitalizma, koji je doveo ženu na rad u industriju, dr­
žava ju je također odvukla na pr. u prosvjetnu struku. U telegrafskoj
službi već se dulje vremena namještaju žene. Isto se predviđa u dru­
gim ustanovama kao što su pošta i željeznica.
Dakle, postoje dvije društvene sile, koje traže pravo žena na rad.
Prva je vladajući kapitalizam, druga pokret za emancipacijom žena.
Dok je osnovni cilj pokreta za emancipaciju žena borba za ravno­
pravnost, kapitalizam, ističući pravo žena na rad, to ističe zbog vla­
stite koristi i pljačke. Kapitalizam omogućava zaposlenje žena i
djevojaka uz pomoć ženskih udruženja jedino zato, jer ne treba žene
platiti tako kao mušku radnu snagu, makar njihov rad odgovarao
efektu rada muškarca.
Iza toga iznose zagrebački socijalisti argumente onih socijalista
koji govore protiv rada žena u industriji, koji »gledaju u ženi majci
odgojitelja novih građana, novih članova društvene zajednice, a koja
zbog toga što radi ne može pružiti potreban odgoj«. Taj prigovor ima
osnove, kažu oni. Današnja generacija nema pravo da zbog svog
blagostanja otežava opstanak generaciji, koja joj slijedi. Djeci je po­
treban odgoj. Slijedeća će generacija negativno osjetiti, ako dijete ne
T8 »Radnički prijatelj« br. 6. od 31. T. 1875.
153
će znati da je egzistencija ljudi uzajamna, da jedno živo bice ovisi o
drugom i da jedna nepravda može otežavati život mnogim drugim
ljudima. Kako se može djetetu — pišu oni — usađivati osjećaj za
pravdu i nepravdu, ako je majka cijelog dana od kuće odsutna.
Radničko se dijete želi opljačkati za prve pouke i odgoj, koji mu treba
dati majka. Kapitalističko društvo pobrinulo se za »nadomjestak«
majke. Trebalo se pokazati malo humanizma i ograditi se od predbacivanja, da se kapitalizam ne brine za radničku klasu. Takav nadomje­
stak su »odgojne ustanove za djecu« i »obđaništa za malu djecu«, često
i sirotišta. U prvim ustanovama ostaju djeca do svoje 10—12 godine.
Iz ruku odgojitelja dijete ide ravno u tvornicu. To onda naziva kapi­
talizam odgojem! Naše vrijeme teži za obrazovanjem i usavršava­
njem. Za dijete radnika ne smije biti ni ono malo prve sreće djeteta,
brižljiva majka, koja ga odgaja.
Oni koji se zalažu za emancipaciju žena, kažu da je ograničenje
žene na kuću i odgoj tiranija, da je to ograničenje lične slobode žene
i t. d. Zar je to zaista tako? Može li se govoriti o podređenom položaju
žene, ako joj se povjeri odgoj buduće generacije, dok se njezin muž
brine za opstanak obitelji? Sigurno ne!
Zbog ugroženog odgoja djece radnika, ima se osnove tražiti, da
se ženu sačuva njezinoj obitelji, zatim ograničenje rada žena, barem
ukidanje rada žena u industriji.79
»O graničenje ra d a žena« glasi z a h tje v S o c ijald em o k ra tsk ih ra d n ič k ih p a r ­
tija . K onačni cilj ovih za h tje v a, p iše »R adnički p rija te lj« — je s t ekonom sko
i p riv re d n o oslobođenje radničkog stalež a iz sad a š n jih okova. A ko se u ovom
p riv re d n o m oslobođenju ra d n ič k o g stalež a gleda ra d že n a k ao n ešto što koči
razvoj, onda tre b a i n ać i u zro k e koji o p ra v d a v a ju ovo s tan o v ište. U d an a šn je m
članku ra zm o triti ćem o ovo p ita n je s gore spom enutog stan o v išta. R ad je te ­
m eljn i k am en za u re đ en i o p stan ak . Jed in o ra d proizvodi »narodno« bogatstvo,
o kojem ra d o s a n ja ju g ra đ an sk i p riv re d n ici. S ve b ogatstvo, sv a d o b ra plo d su
ra d a. O va tv rd n ja od svih je p rizn a ta. Z ato oni k o ji s tv a ra ju ovo bd b atstv o i
dobra, tre b a d a u ž iv a ju n jegove plodove. Oni, k o ji ra d e za o p s ta n a k d ru š tv e n e
zajednice, im a ju p ra v a traž iti, od d ru š tv a , d a m u p riz n a za u č in je n ra d v la s titu
egsistenciju.
T ako bi treb a lo biti. »U školi se ra d n ic im a -g o v o rilo , tk o n e ra d i n e k a ne
jede. S ad a se u d ru š tv u pokazalo baš o b ra tn o . Oni, k o ji n a jv iš e ra d e, jed u
n a jm an je . O ni koji n a jm a n je ra d e, je d u najviše.«
Toj žalosnoj činjenici pridonosi i ra d žena, j e r je o n snizio z a ra d u m u š k a ­
raca. T akozvani u tv rđ e n i zakon o n aja m n in i, k a k o ga vole n a z iv a ti k ap ita listi,
d a »ponuda i p o tra ž n ja o d re đ u ju cijenu«, dokaz je i d a n a š n ji p la tn i sistem .
S ra dnom snagom p o stu p a se k ao s robom , k o ju in d u s trija la c k u p u je za cijenu,
k o ja se o d re đ u je zakonom p o n u d e i p o traž n je.
K ao što p a d a c ijen a ro b i n a tržištu , ak o je v elik a p o n u d a, ta k o p a d a i
nadnica. O na je uto lik o m a n ja u k oliko s e v iše ru k u n u d i za ra d . U češće ženske
ra d n e snage n a trž iš tu u ogrom noj m je ri p o v ećava broj ra d n ih ru k u . K roz m ale
z a ra d e ra s tu m ilju n e ri. N e s h v atljiv o je, ali istin a , d a se p o v eć an jem ra d a s m a­
n ju ju u v je ti života. R ad žena prid o n o si p o k a p a n ju ra d n ič k e k lase. S ve je m an je
bra k o v a, je r si i m ladi lju d i n e m ogu s tv o riti sv o je k u ća n stv o . T o je slučaj i
k od ra d n ik a , koji sa sv o jim p rih o d im a n e m ože, d a si o sig u ra o b iteljsk i život.80
r# »R adnički pri
io »R adnički pri;
154
U trećem članku govore zagrebački socijalisti da je kapitalizam,
zbog toga sto nije omogućio da otac svojom zaradom izdržava obitelj,
doveo do njenog razaranja. Pored toga, kapitalizam je donio i pro­
stituciju, koja u svom poraznom obujmu demoralizira cijelo društvo.
To je nužno zlo, govore branitelji pravde i zakonitosti kapitalizma.
Treba omogućiti ljudima takve zarade, da mogu hraniti svoju obitelj,
pa će opasti i prostitucija. Učitelji religije i popovi stalno govore o
pokvarenosti, i samo nju vide.
»Pam etnije bi bilo, da isp ita ju uzroke prostitucije i u stan u protiv uzroka,
a ne da d jev o jk am a p riča ju o užarenom paklu, koji ih čeka, — kaže se u
»Radničkom prijatelju « . — Moglo bi nam se predbacivati da se zalažem o protiv
ra d a zena, a up ra v o p ro šire n je p o dručja ra d a za žene, m ožda bi sm anjilo pro ­
stituciju. O vakvim p redbacivanjim a, n aša obrana ne će biti teška. N aše stanovi­
šte da ra d u in d u striji n ije za žene, p o tv rđ u ju i liječničke statistike, iz kojih
se vidi d a je u p ra v o u ekonom skim k rizam a najveći postotak p ro stitu tk i došao
iz redova tv o rn ičk ih radnica. K rize n a jtež e osjećaju djevojke, koje ra d e u indu­
striji. M alene nadnice i o tp u šta n je s posla baca ih u n aru čaj prostitucije. P rem a
tome, in d ire k tn i uzro k p ro stitu ciji pridonosi i ra d žena u industriji. Zato treba
jedino m uškarac, d a bude proizvođač, da ra d i u p riv re d i i da se brine za
životne p o treb e svoje obitelji. Ali tek će to om ogućiti socijal-dem okratska
država, k o ja će se tem eljiti n a zadružnom sistem u gospodarstva i uprave. Dok
se ne ostvari socijalistička d ržava, socijalisti traž e ograničenje ra d a žena. T akva
zaštita žena, postoji u zakonim a nekih država. Ti zakoni z a b ran ju ju rad žena u
nekim poslovim a i n ekim p riv re d n im granam a. S proširenjem tog ograničenja
približavat će se d ru štv o ciljevim a sooijal-dem okratske države, a žena će se
moći u većoj m jeri posvetiti odgoju svoje djece.«81
Tako su prvi socijalisti Zagreba gledali na pravo žena na rad.
Dok su ističući neposredne političke zadatke prema kapitalističkoj
državi tražili odmah uvođenje općeg neposrednog izbornog prava za
sve muškarce i žene, ukidanje svih zakona, koji čine nepravdu ženi
u javnopravnom i privatnopravnom odnosu, u pitanju prava na rad
— zaostali su iza vremena. Treba reći da se prema tom pitanju ni
socijalna demokracija drugih zemalja nije drugačije odnosila. Čak se
tamo, kad je donijet Erfurtski program njemačke socijalne demokra­
cije, petnaestak godina kasnije, ističe da industrijski rad žene znači
u kapitalizmu potpuno razorenje porodice radnika; da industrijski
rad žene ne znači njeno oslobođenje od kućevnog posla, već uvećanje
njenih tereta; da kapitalizam otrže dojenče od matere; da su nadnice
radnica tako niske, da su prisiljene da ih nadopune prostitucijom;
da priraštaj ženskog rada u industriji povlači za sobom priraštaj pro­
stitucije; da ona postaje oslonac kapitalističkog društva i da je za­
stupnici kapitalizma označavaju kao nužnost i t. d. Što se tiče prava
žene na rad, reklo se da u socijalističkoj državi, rad žene u zadružnom
poduzeću ne će značiti prijelaz žene iz kućevnog rada u najamno
ropstvo, već u zadružnu zajednicu, u kojoj će imati isti udio kao i
muž. To će učiniti ženu slobodnom drugaricom muža, emancipiranom
8i »Radnički prijatelj« br. 10 od T. m . 1875
155
oslobođenom ropstva kapitala, porodica radnika podići će se na viši
oblik. Da bi se izbjeglo opasnost da žene pobiju cijenu muške radne
snage, istaknut je princip: Ista nagrada za isti rad!
Da bi se mogle organizirati i žene radnice, Zagrebačko radničko
društvo, odnosno zagrebački socijalisti vodili su upornu borbu, da im
vlasti odobre začlanjivanje žena u društvo. Unutar društva vodili su
borbu protiv zaostalih članova, koji su se usprotivili svakom organi­
ziranju žena. Konačno su stali na stanovište, da se^ pored Zagre­
bačkog radničkog društva formira Žensko radničko društvo. »Radnički
prijatelj« mogao je u listopadu 1874. g. već donijeti nofcicu o brzom
početku rada Ženskog radničkog društva. Evo te informacije.
»U s ta n ju sm o ja v iti, d a se o v d je ra d i o u s tro je n ju »ženskoga ra dničkoga
družtva«, p a d a je osnova p ra v ila h već izra đ en a i d a će se skoro v lad i p o tv rd e
ra d i podnieti. N eim a dvojbe, o velikoj k o risti ovoga d ru ž tv a p o gra d Z agreb
i njegovih radnicah. M i želim o, a i svaki, k o ji je p rija te lj s ta liš u radničkom u,
d a se ovo čim p rije oživotvori. U Beču, P ešti, G rad cu itd . po sto je ća ženska
ra d n ič k a d ru ž tv a v rlo su dobro u s tro je n a i b ro je m nogo članovah, a to će se
jam ač n o i kod n as polučiti. M i ćem o d ru g o m sgodom o to m o b š im ije p ro ­
govoriti.«82
BORBA ZA EKONOMSKO POBOLJŠANJE ŽIVOTA
RADNIKA I ŠTRAJKOVI
OPRAVDANOST EKONOMSKIH ORGANIZACIJA RADNIKA
I BORBE ZA PODIZANJE NADNICA I VOĐENJE ŠTRAJKOVA
Do 1869. godine Karl Mariks je već teoretski opravdao jedinstvo
političke i ekonomske borbe radnika ne dozvoljavajući da se između
jednog i drugog oblika klasne borbe proletarijata postavi brana.
Ekonomska borba — učio je Marks — treba da bude podčinjena
političkoj borbi za državnu vlast, za slom buržoaskog državnog apa­
rata, za ostvarenje diktature radničke klase i izgradnju socijalističkog
društva. Odricanje proletarijata od borbe za vlast označio je Marks
kao podređivanje radničkog pokreta buržoaskoj ideologiji i politici.
Uz političku borbu ekonomska borba za svakodnevne potrebe od
stvarnog je i velikog značenja. Odricanje ekonomske borbe, borbe za
djelomične potrebe radnika dovodi do odvajanja proleterske partije
od masa, odvodi je k oportunizmu i sektaštvu. Ekonomska je borba,
pored toga, jedno od najvažnijih sredstava za mobilizaciju radnika
i za njihovo uvlačenje u političku borbu.
82 »Radnička p rijatelj« h r. 2( od 11. X. 1874.
156
Te principijelne postavke jkonkretizirao je i razvio i Lenjin ka­
snije u uvjetima epohe imperijalizma. Njegovo učenje o sindikatima
iscrpno određuje uzajamne odnose stihijnosti i svijesnosti u radnič* Lenjin naglašava da ekonomska borba nije u stanju
riješiti opceklasne zadatke proletarijata, da ovi zadaci mogu biti rije­
šeni samo političkom borbom radničke klase. Ekonomska borba može
postati oružje u općeklasnoj borbi, ako se u nju unese politička svijest,
ako njom rukovodi politička partija proletarijata, koja jasno poznaje
opceklasne zadatke proletarijata i dosljedno ide putem njihova
rješenja.
Organizacije Koje provode klasnu borbu proletarijata na ekonom­
skom polju, zovu se sindikati. Njihovi se zadaci tiču u svakom mo­
mentu ekonomskog položaja svakog najamnog radnika; metode borbe
i zahtjevi, koji se polažu na članove sindikata, takvi su da ne traže
naročito visok stupanj klasne svijesti i požrtvovnosti. Zato je zadatak
sindikata da u svojim redovima okupi cjelokupno najamno radništvo.
Međutim, kao što ćemo vidjeti, revolucionarno-marksističko shvaća­
nje sindikata ne ograničava zadatak sindikalnih organizacija na dne­
vne ekonomske borbe, nego daje sindikatima krupnu ulogu u borbama
za političku vlast.
U kapitalističkim zemljama sindikati su dobrovoljna udruženja
radnika, zaposlenih u raznim strukama ili granama proizvodnje, i
stavljaju sebi u zadatak ekonomsku zaštitu interesa radnika, bore se
za zavođenje njihovih svakodnevnih potreba i traženja, koja se odnose
na povećanje zarade, poboljšanje uvjeta rada, skraćivanje radnog
dana i t. d. U djelokrug njihova rada spada organizacija štrajkova,
zaključivanje kolektivnih ugovora, ostvarivanje raznih oblika pomoći,
kulturno i političko uzdizanje članova i pružanje svojim članovima
pravne pomoći. Sindikati, koji stoje na pozicijama marksizma, usva­
jajući princip klasne borbe, priznaju neophodnost uništenja suvre­
menog kapitalističkog poretka i njegove zamjene novim socijalisti­
čkim društvom.83
Izučavajući kapitalistički sistem proizvodnje, Marks je već na
početku svojih istraživanja uočio i istakao važnu ulogu sindikata kao
oblika radničkog udruživanja protiv pljačke kapitala. Marks je sin­
dikate u izrazitom obliku (1820—-1848) našao samo u Engleskoj. U
83 S indikat (syndicat) je francuska riječ. Ona vodi porijeklo od riječi syndic (na
latinskom syndicus, a n a starogrčkom su n 1 dike), koja je označavala lice koje se brinulo
o ’interesim a jedne zajednice kojoj je 1 samo pripadalo, ili o interesim a izvjesne osobe
(starateljstvo). U doba k o rporacija Imala ,1e svaka korporacija svog sinđika i njegova
je dužnost bila da se brin e o interesim a korporacije 1 njenih članova. Sindikova funkcija
zvala se sin d ik at (syndicat). Svakako se iz sindlkove funkcije izvelo ime organizacije,
koja Je na sebe preuzela ulogu da se brine o interesim a svojih članova. Tako se u F ra n ­
cuskoj sindikatom naziva svako stalno u druženje osnovano da Stltl ekonomske interese
svojih članova. Ne zovu se u F rancuskoj sindikatim a samo radnička udruženja, več 1
trgovačka, in d u strijsk a »matrf™., bankarska, poljoprivredna 1 razna druga udruženja.
N jih jod nazivaju 1 zajedničkim imenom: profesionalna udruženja (associations professlpnelles) ili profesionalni sin d ik ati (syndtcats profesionels). Ipak ne treb a sm atrati da
su radnički sin d ik ati Isto Sto 1 ovi drugi sindikati. Svt oni Imaju nedto zajedničko: Isto
lm Je ime 1 b rin u se o zaBtjjtl ekanomakilh Interesa svojih članova.
157
drugim zemljama javljali su se kao prim itivne a rasplmute orga­
nizacije.
Period od 1820. do 1848. predstavlja period znatnog brojčanog
jačanja radničke klase u Engleskoj, ali usporedo s tim ide i jačanje
klasne svijesti i klasne solidarnosti u proletarijatu. Na političkom po­
lju imamo znamenit pokret čartizma, koji je kombinirao političke
zahtjeve (opće direktno pravo glasa) s ekonomskim zahtjevima, po­
kret, koji je u isti mah poslužio engleskoj buržoaziji da pobijedi
konzervativnu aristokraciju u pitanju uvoznih carina na žito i pita­
nju proširenja prava glasa. Iz straha pred revolucionarnom akcijom
proletarijata i sitne radikalizirane buržoazije engleski konzervativni
režim bio je prisiljen proširiti pravo glasa. Produženje radnog vre­
mena, sniženje nadnica, opće pogoršavan je uvjeta rada, sve strasnija
eksploatacija ženskog i dječjeg rada, to je bila situacija u koju je
industrijska revolucija bacila prve generacije tvorničkog proletarijata.
Zabrana koalicije 1880. g. sprečavala je najamnim radnicima razvoj
radničkih organizacija. Poslije 1820. stale su brzim tempom nicati
prve sindikalne organizacije engleskih radnika. Režim je uskoro bio
prisiljen dati radnicima prava na koaliciju. Te prve sindikalne orga­
nizacije nicale su najprije u industrijski razvijenim krajevima. One
su bile u početku lokalne prirode, izgrađene na profesionalnoj osnovi.
Cilj im je bio da se bore protiv najgorih oblika eksploatacije, za ogra­
ničenje rada žena i djece, za više nadnice, za kraće radno vrijeme,
za higijenske uvjete rada. Od 1830. godine formiraju se sve više velike
centralne sindikalne organizacije radnika pojedinih sindikalnih or­
ganizacija, zvanih »Trađe-union«. Koristeći suprotnosti koje su po­
stojale između engleske liberalne buržoazije i konzervativnih vele­
posjednika, engleski radnici su uspjeli u periodu od 1840. do 1860.
da izvojuju niz odredaba za zaštitu radnika.
Tadašnji socijalisti odnosili su se prema sindikatima s prezira­
njem ili s velikim nepovjerenjem i smatrali ih kao posve prekomjerno
traćenje snage i novaca. Buržoaski učenjaci gledali su u njima jedan
smjer neobrazovanih ljudi, koji je neminovno osuđen na neuspjeh,
jer je bio protivan »vječitim zakonima klasične političke ekonomije«.
Zbog svega toga bila je potrebna genijalna oštroumnost, da bi se u
slabim počecima sindikalnog pokreta otkrile osnovne ćelije nervnog
sistema radničke klase.
Marks je 1846. god. u knjizi »Bijeda filozofije« istupio protiv
Proudhona, koji je sindikatima i njihovoj borbi odricao svako
značenje.
»Svaki porast najamnine, — pisao je Proudhon, — može da ima
samo tu posledicu da se dignu cene žita, vina i t. d., dakle da nastane
skupoća. Jer što je najamnina? Ona je cena koštanja žita i t. d.; ona
je cena svake stvari. Hajdemo još dalje. Najamnina je srazmernost
elemenata koji obrazuju bogatstvo a koje masa radnika svakodnevno
reproduktivno troši. Dakle, udvostručiti najam n in u . . . znači dati
158
svakom proizvođaču veći udeo nego što je njegov proizvod, a to je
protivrečno; a ako porast obuhvati samo mali broj industrija, znači
izazvati opšti poremećaj u razmeni, jednom reči skupoću. Nemoguće
je, izjavljujem, da obustave rada, koje imaju za posledicu povišenje
najamnine, ne svrše opštim porastom cena; to je isto tako sigurno
kao što su dva puta dva četiri«. (Proudhon, sv. I. str. 110 i 111).
»Mi osporavamo sve ove tvrdnje, izuzev tvrdnje da su dva puta
dva četiri, — odgovara mu Marks.
Prvo, ne postoji opće poskupljivan je. Ako cena svih stvari dvo­
struko poraste istovremeno s najamninom, onda to nije neko menjanje cena, već menjanje izraza.
Zatim, opšti porast najamnina ne može nikad dovesti do manje
ili više opšteg poskupljivan ja roba. Doista, ako bi sve industrije zapo­
šljavale jednak broj radnika u odnosu prema stalnom kapitalu, ili
prema alatima koje upotrebljavaju, tada bi opšti porast najamnine
izazvao opšte padanje profita, a tržišta cena roba ne bi pretrpela
nikakvu promenu.
Međutim pošto je odnos ručnog.rada prema stalnom kapitalu u
različitim industrijama nejednak, sve će industrijske grane koje upo­
trebljavaju srazmerno veću masu kapitala a manje radnika pre ili
kasnije biti prisiljene da spuste cenu svojim robama. U protivnom
slučaju, ako cena njihovim robama ne padne, njihov će se profit dići
iznad prosečne profitne stope. Mašine ne primaju najamninu. Opšti
porast najamnina, dakle, manje će pogoditi industrije koje u odnosu
prema drugima upotrebljavaju više mašina nego radnika. Kako, me­
đutim, konkurencija ima uvek težnju da profite izjednači, to profiti
koji se dižu iznad prosečne stope mogu biti samo prolazni. Na taj će
način opšti porast najamnina, ne uzimajući u obzir neka kolebanja,
umesto opšteg poskupljenja, po g. Proudhonu, imati naprotiv za po­
sledicu delimično padanje cena, tj. padanje tržišnih cena roba koje
se izgrađuju uglavnom pomoću mašina.
Dizanje i padanje profita i najamnina izražavaju samo srazmeru
u kojoj kapitalisti i radnici sudeluju u proizvodu radnog dana, a u
većini slučajeva ne utiču na cenu proizvoda. Ali da se »obustave rada
koje imaju za posledicu povišenje najamnine, svršavaju opštim pora­
stom cena, šta više skupoćom« — to su ideje koje mogu proizaći samo
iz mozga neshvaćenog pesnika.
.U Engleskoj su štrajkovi redovno bili povod za pronalaženje i
primenjivanje novih mašina. Mašine su bile, smemo tvrditi, oružje
koje su kapitalisti upotrebljavali radi slamanja revolta kvalifikovanih
radnika. Self-acting — (automatska predilica), najveći pronalazak
modeme industrije, potisnula je buntovne prelce. Kad sindikati i
štrajkovi ne bi imali druge posledice osim da izazivaju protiv sebe
mehaničke pronalaske, već bi samim tim izvršili ogroman uticaj na
razvitak industrije . . . «
159
» . . . Štrajk radnika ilegalan je, i to ne kaže samo kazneni za­
konik već i ekonomski sistem, nužnost postojećeg p o retk a. . . Može
se trpeti da svaki .pojedini radnik slobodno raspolaže svojom ličnošću
i svojim rukama, ali društvo ne može dopustiti da se radnici drznu
da pomoću koalicije vrše nasilje nad monopolom«. (Sv. I. str. 234
i 235).
»G. Proudhon hoće da nam jedan član kaznenog zakonika postavi
kao opšti i nužni rezultat odnosa buržoaske proizvodnje.
U Engleskoj su radnička udruženja dopuštena zakonom i baš je
ekonomski sistem bio prisilio parlamenat da to dopuštanje objavi
zakonskim putem. Kad je g. 1825 parlamenat, pod ministrom Haskisonom, morao da čini izmene u zakonodavstvu, da ga sve više i više
dovede u sklad sa stanjem koje je stvoreno slobodnom konkuren­
cijom, morao je silom okolnosti da ukine sve zakone koji su zabra­
njivali radnička udruženja. Što se modema industrija i konkurencija
više razvijaju, to se više javljaju elementi koji izazivaju i potpomažu
radnička udruženja, a čim su udruženja, postajući svakim danom sve
čvršća, postala ekonomska činjenica, moraju kroz kratko vreme po­
stati i zakonska činjenica.
Prema tome, član Francuskog kaznenog zakonika u najboljem
slučaju dokazuje to da modema industrija i konkurencija nisu bile
dovoljno razvijene pod Konstituantom i Carstvom.
Ekonomisti i socijalisti (to jest: tadašnji furijeristi u Francuskoj
i ovenisti u Engleskoj. — F. Engels) slažu se u jednoj jedinoj točki:
u osuđivanju radničkih udruženja. Samo što različito motivišu svoju
osudu.
Ekonomisti kažu radnicima: Ne udružujte se. Udružujući se, vi
kočite pravilan tok industrije, sprečavate fabrikante da udovoljavaju
porudžbinama, smetate trgovinu i ubrzavate prodiranje mašina koje
vaš rad čine delimično suvišnim i time vas prisiljavaju da primite
još nižu najamninu. Uostalom, vaša je akcija uzaludna; vaša će na­
jamnina uvek biti određivana odnosom između traženih i nuđenih
ruku. A opirati se večitim zakonima političke ekonomije podjednako
je smešan koliko i opasan napor.
Socijalisti kažu radnicima: Ne udružujte se, jer na kraju krajeva
šta ćete od toga dobiti? Veću najamninu? Ekonomisti će vam do
očevidnosti dokazati da će na kratkovremenu povišicu od nekoliko
sua, koju možete postići u slučaju uspeha, sledovati trajno opadanje.
Dobre račundžije dokazat će vam da vam trebaju godine da pomoću
povišenja najamnine izvučete samo troškove koje ste morali napra­
viti radi organizovanja i održavanja vaših udruženja. A mi, mi ćemo
vam u svojstvu socijalista kazati da ćete bez obzira na novčano pitanje
opet biti samo radnici, i da će fabrikanti uvek biti fabrikanti, kako
pre tako i posle. Toga radi: ni udruženja ni politike, jer udruživati
se, zar to ne znači voditi politiku?
160
Ekonomisti hoće da radnici ostanu u društvu onakovom kakvo
se formiralo i kakvim su ga oni u svojim priručnicima označili i
zapečatili.
Socijalisti hoće da radnici ostave po strani staro društvo kako bi
time bolje mogli ući u novo društvo koje su im oni spremili predvi­
đajući sve što je potrebno.
Uprkos jednima i drugima, uprkos priručnicima i utopijama,
radnička udruženja nisu ni za trenutak prestala da se razvijaju i
rastu s razvitkom i napretkom moderne industrije. Danas je to u
tolikoj meri tako, da stepen razvitka radničkih udruženja u nekoj
zemlji tačno označava rang koji ona zauzima u istoriji svetskog trži­
šta. Engleska, u kojoj je industrija najrazvijenija, ima najveća i naj­
bolje organizovana radnička udruženja.
U Engleskoj se radnici nisu ograničili na delimična udruženja
kojima je jedini cilj bio prolazni štrajk i koja su zajedno s njim
nestajala. Stvorena su trajna udruženja, tred-junioni, koji radnicima
služe kao bedem u njihovim borbama s poduzetnicima. A u sadašnje
vreme svi ovi lokalni tred-junioni okupljeni su u Nacionalnom sa­
vezu tred-juniona, čiji se centralni odbor nalazi u Londonu i koji
broji već oko 80.000 članova. Formiranje ovih štrajkova, udruženja,
tred-juniona, išlo je naporedo s političkim borbama radnika, koji
sada imaju veliku političku stranku pod imenom čartista.
Prvi pokušaji radnika da se udruže uzimaju uvek oblik delimičnih i povremenih udruženja.
Krupna industrija dovodi na jedno mesto veliku masu ljudi koji
se među sobom ne poznaju. Konkurencija razdvaja njihove interese.
Ali održanje najamnina, taj zajednički njihov interes prema poslo­
davcu, ujedinjuje ih u zajedničkoj misli na otpor — u udruženju.
Na taj način, radničko udruženje uvek ima dvostruku svrhu, svrhu
da ukine konkurenciju među radnicima, da bi postali kadri da kapi­
talisti prave zajedničku konkurenciju. Ako je prva svrha otpora i
bila samo održanje najamnine, to su se udruženja, isprva podvojena,
kasnije, kad su se kapitalisti sa svoje strane sve više udruživali u
svrhu represije, stala formirati u grupe te prema uvek ujedinjenom
kapitalu postaje održanje saveza za radnike nužnije od održanja na­
jamnine. To je u tolikoj meri istina, da se engleski ekonomisti nalaze
u čudu gledajući kako radnici žrtvuju veliki deo najamnine u korist
svojih saveza, koji su u očima ekonomista bili osnovani samo u korist
najamnine. U toj borbi — pravom građanskom ratu — ujedinjuju se
i razvijaju svi elementi potrebni za bitku koja će doći. Došavši do te
tačke, radničko udruženje dobij a politički karakter.
Ekonomski odnosi pretvorili su najpre masu stanovništva u
radnike. Vladavina kapitala stvorila je tim masama zajednički polo­
žaj, zajedničke interese. Tako je ta masa već klasa prema kapitalu,
ali još ne i za samu sebe. U borbi, od koje sfno naveli samo nekoliko
u
161
faza, ova se masa ujedinjuje, konstituiše se kao klasa za sebe samu.
Interesi koje ona brani postaju klasni interesi. A borba klase protiv
klase politička je borba.
Što se tiče buržoazije imamo da razlikujemo dve faze. fazu u
kojoj se ona pod vladavinom feudalizma i apsolutne monarhije konstituisala kao klasa, i fazu u kojoj je ona, već konstituisana kao klasa,
srušila feudalizam i monarhiju da bi društvu dala oblik buržoaskog
društva. I buržoazija je bila počela delimičnim udruženjima protiv
feudalnih gospodara.
i
Činjena su mnoga istraživanja da bi se ocrtale razne istonske faze
kroz koje je buržoazija prošla od gradske opštine do svog konstituisanja kao klase.
Ali kad se radi o tome da se tačno shvate štrajkovi, udruženja
i drugi oblici u kojima proleteri pred našim očima izvrsuju svoje
klasno organizovanje, tada jedne obuzima stvarni strah, dok drugi
pokazuju transcedentalno omalovažavanje.
Ugnjetavanje klasa životni je uslov svakog društva zasnovanog
na klasnoj suprotnosti. Zato oslobođenje ugnjetene klase nužno uklju­
čuje stvaranje novog društva. Da bi se ugnjetena klasa mogla da
oslobodi, mora biti dostignut stepen na kome već stečene proizvodne
snage i postojeći društveni odnosi ne mogu da postoje naporedo. Od
svih oruđa za proizvodnju, najveća je proizvodna moć sama revolu­
cionarna klasa. Organizacija revolucionarnih elemenata kao klase
pretpostavlja gotovo egzistenciju svi onih proizvodnih snaga koje su
se u krilu starog društva uopšte mogle da razviju.
Znači li to da će posle rušenja starog društva doći novo klasno
društvo, koje će biti oličeno u novoj političkoj vlasti? Ne.
Uslov za oslobođenje radničke klase jeste ukidanje svake klase,
kao što je uslov za oslobođenje trećeg staleža buržoaskog reda bio
ukidanje svih staleža i svih redova.8’
U toku razvitka radnička će klasa postaviti na mesto starog
buržoaskog društva takvu asocijaciju koja isključuje klase i njihovu
suprotnost, i više neće biti prave političke vlasti, jer je politička vlast
upravo zvanični izraz suprotnosti u buržoaskom društvu.
Međutim, suprotnost između proletarijata i buržoazije jeste bor­
ba klase protiv klase, borba koja dovedena do svog vrhunca znači
potpunu revoluciju. Uostalom, treba li da-se čudimo što društvo za­
snovano na klasnoj suprotnosti svršava brutalnim protivrječjem,
sudarom prsa o prsa kao poslednjim rešenjem?
Ne recite da društveni pokret isključuje politički pokret. Nema
političkog pokreta koji u isto vreme ne bi bio i društveni.
Tek u takvom redu stvari u kome neće biti klasa ni klasne su­
protnosti, prestaće društvene evolucije da budu političke revolucije.
81 Staleži ovdje u h istorijskom sm islu staleža feudalne
i.o g ran ičen im povlast.cam a. Ruržoaska revolucija uk in u la je
w<!ru ^ rM, ^
joS 331,10 za Wase. Zato
r iji k a d Jie p ro le ta rija t hlo obilježen kao »ftetvrU stalež«.
države staleži s određenim
sta le ži zajedno s njihovim
je bilo protivurjećno histo­
F . E ngels
A dotle će, uoči svakoga opšteg preinačavanja društva poslednja reč
društvene nauke biti:
»Bitka ili pm rt; krvava borba ili uništenje.
Eto kako se pitanje neum oljivo postavija «.94
(Zorž Sand)
U Komunističkom manifestu nalazimo donekle izmijenjeno for­
muliranje iste osnovne misli. Ispitujući historijski razvitak proletari­
jata, Manifest napominje, da se iz profesionalne organizacije pro­
letarijata na višem stupnju razvitka njegovog organiziranja u klasu
stvara politička partija proletarijata.
»Proletarijat preživljuje različite stupnje razvitka — kaže se u
Manifestu. Njegova borba protiv buržoazije počinje sa njegovim
postankom.
U početku se bore radnici pojedinačno, tada se udružuju radnici
jedne fabrike, docnije jedne industrijske grane izvesnog preduzeća
protiv pojedinih eksploatatora. Postepeno počinju radnici da formi­
raju koalicije, sindikate za zajedničku borbu protiv buržoazije i udru­
ženim snagama brane svoju nadnicu. Oni stvaraju čak i trajne saveze
radi potpomaganja radnika u slučajevima aktivne borbe i pobuna.
Na izvesnom stepenu njihovog razvitka pretvara se ova organi­
zacija od profesionalne i lokalne organizacije u političku, koja obu­
hvata radničku klasu cijele zemlje.«88
MORALNO-POLITIČKO ZNAČENJE ŠTRAJKOVA
Marks je i kasnije posvećivao pažnju ekonomskim borbama
radnika i štrajkovima, koji su se vodili. Štrajk je odmah postao naj­
jače oružje u ekonomskoj, sindikalnoj borbi radnika.
Govoreći o štrajkovima i udruženjima radnika, koji su se odvijali
u Engleskoj, K. Marks je štampao u »New-Yorku Daily Tribune« 14.
srpnja 1853. g. članak, u kojem je istakao moralno-političko znače­
nje štrajkova. U tom članku Marks kaže da još uvijek ima takvih
filantropa i, štoviše socijalista, koji smatraju da su štrajkovi veoma
štetni za interese »samih radnika«. Ti filantropi i socijalisti vide svoj
glavni zadatak u tome da pronađu način, pomoću kojeg bi osigurali
stalne utvrđene prosjeke nadnica. Postojanje proizvodnih ciklusa i
njihovih različitih stadija uništava svaku mogućnost postojanja ta­
kvih utvrđenih radničkih prosjeka. — Marks je sa svoje strane
uvjeren da su naizmjenično povišenje i padanje nadnica i stalni kon­
flikti, koji niču na toj osnovi između poslodavaca i radnika, neza­
mjenljivo sredstvo za podizanje duha trudbenika. Oni guraju radnike
es K a rl M arks »Beda Filozofije« Izdanje K ulture 1946. str. 149—167.
8« »KomunistnCkl Manifest« str. 22—24. K njige K. M arks — F Engels. Izabrana
djela I.. K ultura. 1949.
163
na ujedinjenje u jedan veliki savez protiv obespravljen ja radnika od
strane vladajuće klase. Ta borba sprečava da se radnici pretvore u
apatično, nes vijesno, manje ili više sito oruđe proizvodnje. U dru­
štvenom poretku, osnovanom na antagonizmu klasa, onaj tko hoće
da iskorijeni ropstvo, ne samo na riječima već i na djelu, mora biti
za borbu. Nas ne treba da zbunjuje što izvana izgleda da su postignuti
ekonomski rezultati štrajkova i radničkih udruženja beznačajni. Prije
svega treba imati u vidu njihove moralne i političke posljedice. Na­
izmjenični period zastoja, procvata, kriza i osiromašenja, kroz koje
prolazi suvremena industrija, izaziva skokove na gore i dolje nadnica.
Postoji neprestana borba poslodavaca i radnika, koja je tijesno po­
vezana s ovim kolebanjima nadnice i zarade. Međutim, bez toga bi
radnička klasa Velike Britanije i cijele Evrope bila prigušena, bez­
voljna, utučena, lišena sposobnosti da se suprostavlja. Uspješna borba
za oslobođenje bila bi isto tako nemoguća, kao što je to bio slučaj
sa robovima stare Grčke i Rima. Ne treba zaboraviti da su štrajkovi
i ujedinjenje kmetova bili rasadnici srednjovjekovnih općina i da su
te općine svojevremeno postale kolijevka vladajuće buržoazije.
PRVI ŠTRAJK ZAGREBAČKIH RADNIKA PADA U VRIJEME
PARIŠKE KOMUNE
Držeći se te Marksove postavke, i mi, gledajući na prve štraj­
kove u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj, tražimo u tim štrajkovima
više to u kolikoj su oni mjeri bili organizirani, da li iza štrajkova,
koji su se u Zagrebu vodili tih godina, stoji socijalistička grupa kao
njihov organizator; u kojoj je mjeri pomoću štrajka došlo do povišice
nadnica ili ne i ne bi bio predmet našega izlaganja. Polazeći od toga,
naše je mišljenje da je socijalistička grupa zagrebačkih radnika bila
organizator štrajkova u Zagrebu. Baš ti štrajkovi, koji su se vodili,
jedan su od dokaza da, bez obzira na to što je 1869. g. propao pokušaj
osnivanja zagrebačkog radničkog društva, ipak u Zagrebu djeluje
socijalistička grupa, koja ne ograničava svoju aktivnost samo na
Tipografsko društvo, već svoju djelatnost proširuje i na ostale struke
radnika. Još prije štrajka grafičara stolarskim radnicima pada u čast
da su proveli prvi štrajk u Zagrebu, koji je zabilježila zagrebačka
štampa 1871. g.
Prema pisanju »Agramer Zeitunga« br. 93 od 24. IV. 1871. i br.
103 od 5. V. 1871. g. te »Narodnih Novina« br. 92 i 93 iste godine,
zatim »Agramer Lloyd« br. 12. — stolarski su pomoćnici, preko svog
izaslanika stolara Radetzkya, obavijestili gradsku policiju da će stu­
piti u štrajk, ako im se ne povise plaće. Prema pisanju navedenih
listova, bečki i peštanski stolari obećali su im kako moralnu tako i
m aterijalnu pomoć. Štrajk je odmah i počeo. Trećeg svibnja uhapšeni
su bili vođe štrajka, njih četvorica. To su biti Jozo Badecki, Jozo
164
Vucer, Ivan Rehberger i Moric Srekinger. Četvrtog svibnja u 1 0 sati
došlo je u Gradsko poglavarstvo 17 stolara da mole za oslobođenje
svojih drugova, ali su bili i oni pozatvarani. U 11 sati došlo ih je još
i
*bačeni u zatvor. Isti dan poslije podne puštena su
na slobodu 23 stolara. U zatvoru su zadržani vođe štrajka i Miško
Korić, dok su petorica pobjegla iz zatvora.
stisram.
rgua su
svoje
dvoiflgr.
ie bi
obro,
Dopisi.
v
. kad nel
X-+-F. t Z agreb u 17. lipnja. Svi ovdašnji sla- ' Altman,
gari zaključili su, da vole odmah odstupiti od posla, 1
gp
nego li i nadalje štampati gujusan paškvil Z v e k a n , £evićah
komu nije drugo van najgadoijim načinom ružiti i sum- ' kovcih
njičiti najzaslužnije muževe narodne stranke. Usljed !
xi
toga rodoljubivoga zaključka, povratiše G a je v i slagari ’ ^
bd
još koncem prošloga mjeseca Rauchovu najmljeniku ! 8V0je v
Manasteriotu rukopis i slike, i tako neće se više Zve- J ZDadosn
cba?
kan štampati u Zagreba portd svega toga, štojeltauch j
a
nisu silio Gaja, da ga štampa, jer su slagari dosljedni, a Gaj h v a tn ilc
iali- bez 6lagarab biti nemože. Živili zagrebački slagari 1 ' dniibot
»mda Ogledali se i drugi u nje.
j gotova
orbe.
Čuveni Starčevičev diplomat Eug. Kvaternik dao . priredit
plaća ja tiskati troškom L. Raucha u Albrechtovoj tiskari zdravici
. * 0 brošuru posvećenu štovateljem pok. Jelaćića bana te AndrasE
ebro- odpuštenim i odstupivšim profesorom. Pritužba zagre- ____
kanal o
iju i bačkih gradjanah radi uasilja 10. 20. i 21. svibnja,
služi odstupit će se zagreb. sudb. stolu za povedenje karne 1 željnit
i ne- iztrage proti svim podpisateljem. Zbilja i dr. Makanec ^ <jer to
mnili je u karnoj iztragi Celebnmju „ p o š la d o š t a .“
( bogme
it is-
Ako se uzme u obzir da je 18. ožujka 1871. g. bio dan prve pro­
leterske revolucije u svijetu i da je 28. svibnja završen rat između
versajaca i Pariške komune, onda je taj štrajk utoliko interesantniji.
Poznato je da je godine 1871., za vrijeme Pariške komune, u Mađar­
skoj počeo veliki štrajkaški pokret, kojom su prilikom radnici podni­
jeli peticiju parlamentu. Više tisuća radnika upalo je u zgradu par­
lamenta, tražeći da se peticija uzme u pretres. Policija je smatrala
»Opći radnički savez« začetnikom nereda. Kad je stigla vijest o ugušivanju komune, radnici su organizirali veliku demonstraciju, za ko­
jom su slijedila masovna hapšenja i represije. Inozemni agitatori
izagnani su, a 22. travnja 1872. g. počeo je proces protiv većeg broja
aktivista Saveza, koji su optuženi za veleizdaju u vidu učestvovanja
165
u revolucionarnom s o c i j a l d e m o k r a t s k o m pokretu, veze s Intemacionalom i solidarnosti s Pariškom komunom. Međutim, sudska porota
je oslobodila gotovo sve optužene.
Štrajkovi i demonstracije za vrijeme Pariške komune odvijali su
se isto tako i u Beču.
.
Markš u izvještaju Generalnog savjeta na V. godišnjem kon­
gresu Međunarodnog udruženja radnika, koji je održan u Haagu od
2 .—7 . rujna 1872., govoreći o progonima, koji su nastali poslije Pa­
riške komune, kaže: »Šestog juna 1871. godine Zil Favr uputio je
drugim državama cirkularno pismo u kome je zahtijevao predaju
članova komune kao običnih zločinaca i pozivao na križarski pohod
protiv Međunarodnog udruženja kao neprijatelja porodice, religije,
poretka i vlasništva, čiji je on dostojni predstavnik. Austrija i Ma­
đarska prihvatile su odmah ovu parolu. Trinaestog juna bio je izvršen
razbojnički napad na ljude za koje se pretpostavljalo da su vođe
radničkih zavjera u Pešti. Njihova prepiska bila je zaplijenjena, a
oni sami uhapšeni i predati sudu pod optužbom da su spremali državni
prevrat. Neki delegati bečke sekcije Međunarodnog udruženja, koji
su se u to vrijeme našli u Pešti, bili su poslati u Beč, da bi se protiv
njih poduzele iste mjere. Bejst je zatražio i dobio od svog parlamenta
naknadno još 30.000 funti sterlinga »za rashode na političke informa­
cije, koje su, po njegovim riječima, potrebnije nego ikad ranije, zbog
opasnog širenja Međunarodnog udruženja po čitavoj Evropi«. Od
ovog momenta radnička klasa u Austro-Ugarskoj našla se pod reži­
mom sadašnjeg vladinog terora. Cak i u posljednjoj, samrtnoj agoniji
austrijska vlada se još uvijek grčevito drži svoje stare privilegije —
da igra ulogu Don Kihota evropske revolucije . . . « 87
. . . »Dvadeset i sedmog novembra izrečena je presuda članovima
Braunšvajskog komiteta. Oni su bili osuđeni na razne godine ro­
bije« . ..
. . . »Uhapšeni u Pešti koji su pripadali radničkom savezu izve­
deni su pred sud 22. aprila 1872. godine, pošto se skoro godinu dana
postupalo s njima onako sramno kao što je engleska vlada postupala
sa fenijama . . . « 88
Na tom procesu u Pešti tvrdilo se između ostalog da su sa mađar­
skim Općim savezom bili povezani radnici. Zagreba, Osijeka i Vara­
ždina. Organizacije, koje su u Zagrebu, Osijeku i Varaždinu bile pove­
zane s Općim radničkim savezom Mađarske, mogle su biti tamo tajne.
To su one i bile. Uostalom »Siidslavische Zeitung« u svom broju 5*7
od 10. svibnja, 1871. godine povezuje stolarski štrajk u Zagrebu, i
štrajk u Osijeku s pokretom solidarnosti bečkih radnika za Parišku
komunu. Mi nemamo razloga da tvrdimo suprotno. Naprotiv, kada to
list »Siidslavische Zeitung« i ne bi rekao, mi bismo sami morali po­
vezati tu akciju s općom štrajkaškom akcijom, koja se u Ugarskoj
I In te rn aolonala., Rad. Beograd 1953. at*-. 103
88 Isto. str. 104.
bt
166
vodila za pomoć komuni tim prije, što smo u glavi »Osnivanje Za­
grebačkog radničkog društva« pošli od tvrdnje da su pokretači osni­
vanja zagrebačkog i tipografskog društva bili socijalisti, organizirani
u ilegalne grupe, vezani za sekciju I. Internacionale bilo u Beču, bilo
U
. J ^ 8<?Utim- Vlše ima “ gleda da su bili 1869.—70. g. vezani
za Beč. Tek kasnije, kada je došlo do ujedinjenja između Društva za
samoobrazbu radnika, koje je, kao što znamo, bilo protiv suradnje
s buržoaskim demokratima i po svome stavu nalazilo se bliže marksi­
stima, i Općeg radničkog saveza, u kojem su bili prevladavali prista­
lice suradnje s buržoasko-demokratskim partijama Lallasse-ovog uče­
nja, može se govoriti o odnosima i vezama s tim ujedinjenim Općim
radničkim savezom.
Štrajk stolara u Zagrebu, u vremenu kad su u njega stizali tek
odjeci proglašenja komune i prve borbe kod Pariza, dok su opkoljeni
obručom versajske i pruske vojske komunari vodili borbu protiv kon­
trarevolucije, morao je u Zagrebu prasnuti kao bomba. Jer svaki
štrajk, koji se vodio ma gdje u to vrijeme, nije mogao biti od bur­
žoazije drugačije protumačen nego kao solidarnost radničke klase s Ko­
munom, kao što je ona preko svoje štampe izražavala svoju solidarnost
s reakcijom i kontrarevolucijom. Protiv štrajka stolara vlasti su
postupile najsurovije. To, međutim, zagrebačke socijaliste i ostale
zagrebačke radnike nije obeshrabrilo .89
Št r a j k t ip o g r a f s k i h r a d n ik a
Iste godine, dok je još u svijetu bješnjela reakcija, poslije krva­
vog ugušenja Pariške komune, pokazali su zagrebački tipografi da
Hrvatsko tipografsko društvo nije bilo »čisto humanitarno« kao što
to kaže Korać, već da je ono baš u tom vremenu bilo borbeno žarište
tipografa za zaštitu njihovih klasnih interesa. Doduše, on u svojoj
»Povijesti« u knjizi II. str. 489. o tome kaže: »No iza osnivanja hu­
manitarnoga društva, premda neizrečena i uopće nenaglašavana visila
je u vazduhu i druga, č i s t o b o j o v n a , svrha. Ali o tome se
valjda tek stidljivo šaputalo i plašljivo nagoviještalo. Jer to je u ono
doba izgledalo kao nekakvi strašni revolucionarni podvig«.
Istina je da je štrajk tipografa u Zagrebu u momentu kada se
u Austro-Ugarskoj i čitavom svijetu vode protiv pripadnika I. Inter­
nacionale sudski procesi, kada se raspuštaju organizacije radnika, a
proletarijat Francuske bio izložen hanibalskoj mržnji i barbarstvu,
doista izgledao kao velik, revolucionaran podvig. Štrajk je počeo tako
da je 9. prosinca 1871. g. donijeta odluka da se preda poslodavcima
nova tarifa. 17. prosinca prihvatila je izvanredna skupština grafičkih
89 Napom ena: V. K orać u n . knjiat »Povijest radničkog pokreta u H rvatskoj i Sla­
voniji« navoda da je prvi sto larsk i š tra jk u ZagTebu bilo 1893. g koncem svibnja, odnosno
a lipnju. To sam o potvrđuje da je njegova ocjena tadašnjeg pokreta bila nepravilna, jer
»u m u bili nepoznati, osim grafićarskog. ostali i: pokreti radnika.
167
radnika osnovu novog cjenika, koji je sutradan predan poslodavcima.
U vezi s tim vladin list »Narodne novine« u svom članku od 20. pro­
sinca 1871. g. donosi senzacionalnu novost da zagrebački slagari spre­
maju štrajk, ukoliko im se ne budu plaće povisile za 25 %. List ističe
da mjesečna zarada grafičara iznosi do 60 forinti i da se njihov
zahtjev za povećanjem nadnica osniva na prim jeru štrajkaških po­
kreta drugih velikih gradova, koji su se vodili 1870. g. Cini se da će
organizacije slagara tih gradova za vrijeme štrajka pružiti potporu
zagrebačkim slagarima. Vlasnici tiskara prijetili su da će uvesti žen­
sku radnu snagu. Isto su tako prijetili da će, po ugledu na poslodavce
Beča i Pešte, izdavati zajednički privremeni list, koji će biti slagan
od grafičkih učenika.
Isti list u svom broju 219 od 1870. g. donosi odgovor tipografskih
radnika, u kojem oni iznose da predložena tarifa odgovara skupoći
koja raste, i teškoći njihova rada, koji oni vrše od ranog ju tra do kasne
noći u neprozračenim punim olovne atmosfere prostorijama i da je
njihova zarada za takav rad iznosila 44 forinte mjesečno, a ne 60,
kako to poslodavci tvrde. U članku se dalje kaže da su se grafičari
nadali da će vođe i prvaci Narodne stranke, koji su gospodari i dio­
ničari tiskare, pokazati svoj patriotizam, koji stalno ističu, i pobolj­
šati položaj radničkog staleža, kako su to obećavali. Nato je »Obzor«
odgovorio da narodnjaci, vlasnici dioničarske štamparije, plaćaju gra­
fičkim radnicima njihov rad trudom kapelana, učitelja, obrtnika i
seljaka, koji zarađuju još manje od njih. Povišenje plaća grafičkih
radnika dovest će do povišenja cijena štampi i knjigama, pa podvlači
da slagari ne smiju zaboraviti da se velik broj stranih elemenata
hrani zagrebačkim slagarstvom.
Trebalo je da poslodavci do 26. prosinca odgovore da li prihva­
ćaju novu tarifu. Oni su u tom roku odbili pregovore. U vezi s tim
održana je u petak 29. prosinca u društvenim prostorijama Tipo­
grafskog društva skupština, na kojoj je zaključeno da se u subotu
30. XII. dade otkaz u četiri zagrebačke tiskare, budući da je tiskara
Hun prihvatila cjenik. Nato su »Narodne novine« br. 1 od 2. I. 1871.
god. donijele obavijest da su slagari zagrebačkih tiskara, pošto su im
zahtjevi za povišicom plaće odbijeni, otkazali posao. »Za petnaest
danah, — pisale su »Narodne novine« — imati ćemo dakle slagarski
»strike«.« »Agramer Zeitung« broj 7 od 10. I. 1872. donio je obja­
šnjenje kako je došlo do otkaza, pa između ostalog kaže:
»Mi. tip o g rafi u Z agrebu, većinom staro sjed io c i, m nogi od n as blagoslo­
v ljen i i b ro jn o m porodicom , ra d im o već
godina (naim e od g. 1848., re g e n e ra c ije a u s trijs k e m onarhije) u v ije k p o jednoj te istoj ta rifi. Ip a k će sk ro m an
sv ije t p itati, k ak o je to m oguće? T a d a su živežne n a m irn ic e b ile za d v ije
tre ć in e je ftin ije nego sada. N etko će n a s upozoriti da jie ta rif a p r ije d v ije godine
bila povišena. B ila je, ali kako? K ao m ilo stin ja p ro s ja k u , sam o za je d a n k ra jc a r
za 1000 slova. T ek po slije složenih 10.000 slova d o b ili sm o p re m a to m e 10. K r.
više. To znači n a tje d a n 60 k ra jc e ra . J e li to v elik n a p re d a k za jed n o g u m je t­
n ik a, k o ji m o ra
sati dnevno u d isa ti o tro v an tim o n ija i olo v n e prašine?!«
20
10
168
Pošto je broj 5 »Obzora« izašao na pola prijašnjeg formata s obja­
vom da je zbog štrajka tipografa povišena cijena štampanja za 6 fl. po
primjerku, pisac članka u »Agramer Zeitungu« kaže:
*®i° ^em o n ato re®*. ~
za riječ, im pozantna laž! N ajprije, vidimo,
da redakcija »Obzora« zaista š tra jk u je protiv svojih p retplatnika, pošto je već
ovaj tjed an sm an jila list,^ dok još ne postoji nik ak a v štrajk. Drugo, »Obzor«
ne
Jf
guldna vise, nego 3 filira, znači kod svakog pojedinačnog lista
otprilike Ž novih k ra jc a ra . Treće, kako naša ta rifa traž i za 15°/o povišenja,
možemo re d ak ciju »Obzora« potpuno u m iriti, d a ona odgovara sadašnjim p rili­
kam a i n ije nifcakovo nepravedno traženje.
Već d u lje vre m e n a sm o svijesni toga, d a cijene živežnim nam irnicam a,
stanu, odjeci ra s tu iz d a n a u dan, prim jećujem o kako producenti dnevno stu p njevaju svoju p rodukciju, kako čitave korporacije traž e povišenje plaća i iste
i postizavaju kao što to možemo v id jeti kod činovnika, oficira, učitelja, n am je­
štenika, čak gra d sk ih pan d u ra. I sam o tipografi, za čije se bolje p rilik e dosada
nije još n itko interesirao, treb a li bi biti ovdje izopćeni, d a n e možemo traž iti
poboljšanje n aših prilika.«
71
Tako se razvila polemika prije nego što je i došlo do štrajka. Na
naprijed donijeti članak »Siidslavische Korrespondenz«, broj 8 , donosi
odgovor poslodavaca, koji već odiše srdžbom i mržnjom.
»Nije istin a, d a ovdašnji tipografi ra d e stalno od 1848. g. po istoj tarifi,
jer su isti već 1869. g. š tra jk a li te dm je odobrena viša ta rifa od 5. IX. 1869.
isto kao u P e šti i Beču, d ak le puno viša nego u G racu i L jubljani.
N ije istin a a je 1869. g. povišena ta rifa sam o za 1 k ra jc a r n a 1000 slova,
je r su n jim a dozvoljene n išta m an je nego 14, d akle jak o bitne i skupocjene
točke, m eđu n jim a i
-sa tn o ra d n o v rijem e, kojeg se m noga gospoda tipografi
rijetko ili opće nesa v je sn o p rid rž av a ju .
Jed in o je istin a, ako bi m nogi grafičko naučni »um jetnici« radili vrednije,
m anje se zabavljali, p o p u t njih o v ih poslodavaca, koji se ra d ije zadržavaju kod
kuće, onda bi oni m nogo bolje živjeli od svojih drugova u Beču, Pešti, čiji je
život puno sk u p ljiji i onih u G racu, L ju b lja n i, Osijeku, koji su m nogo slabije
plaćeni.«
8
10
Odgovarajući na to grafički radnici u »Agramer Zeitungu« broj
10 od 13. I. 1872. kažu:
»Naši tje d n i ra d n i isk azi dokazuju, da sm o ra d ili u Zagrebu od 1848. g.
do 5. IX . 1869. po jednoj te istoj ta rifi i tek nakon ovog zadnjeg d atum a
p r im ili 10% povišenja. D alje, laž je da smo 1869. š trajk a li. Gospoda protivnici
m oraju zn a ti d a se te k onda štra jk u je , ako je zaista obustavljen rad a to se
n ije desilo 1869. g. Isto ta k o n ije istin a da se ta rifa povisila više od jedne
k ra jc a re za 1000 slova. Naši se protivnici o tom e isto tako m ogu lako uvjeriti,
ako prouče već n av e d en e naše tje d n e ra d n e iskaze. Što se tiče -satnog radnog
vrem ena, ono je za g rafičk e ra d n ik e već uvedeno u čitavoj m onarhiji«.
10
Stvarni štrajk počeo je 14. siječnja, pošto se 13. siječnja navršio
otkazni rok. Prije toga »Narodne novine« br. 6 od 1872. g. javile su
da je Gradska redarstvena oblast, prema postojećem obrtnom zakonu,
zaplijenila društvene novce, koji se nalaze u zagrebačkoj Gradskoj
169
štedionici, i da je, pored toga, na tužbu poslodavaca zatvorila 9 sla­
gara. Osim toga društvo je bilo zatvoreno, pokupljene sve knjige i
arhiv, koji je odnijet na Gradsko poglavarstvo.
Da su zagrebački tipografi radili i bili u najužoj vezi sa sličnim
organizacijama u austro-ugarskoj monarhiji, može da posluži i to,
što je glasilo tipografskih radnika »Vorwarts« na svojim stranicama
za čitavo vrijeme pokreta grafičara u Zagrebu, davalo veliku važnost
ovom pokretu. A također i to, što austro-ugarska knjigotiskarska
komisija organizira sabiranje novca za zagrebačke štrajkaše. »Vor­
warts« je pisao da su zagrebački tipografi 13. siječnja obustavili rad,
da među zagrebačkim grafičarima vlada najbolji duh, da čvrsto i
jednodušno stoje u obrani svojih prava usprkos teroru policije. Dono­
simo uvod jednog od tih dopisa:
»Budući da su im se sv a ova s re d s tv a izjalovila — p iše za g reb a čk i do­
p isn ik — p rih v a tili su se onog k ra jn je g , t. j. z a traž ili s u pom oć policije. U
ovom pogledu ne postoji ni u jednoj d rž av i i n i u jednoj ze m lji ta k v a sam o­
volja k ao u H rvatskoj. O vdje se m ože s pra v o m p rim je n iti B ism a rk o v a izreka:
»Jači tlači«. Ju če r, u p o n ed e lja k . siječnja, bio je p re d s je d n ik d ru štv a, gospo­
d in K ale, s još nekoliko kolega pozvan n a p o g lavarstvo. B ili s u za tv o ren i, a da
uopće nisu bili preslušani. N ije jasno, n a osnovu č ije tužbe se ovo dogodilo.
A li to n ije bilo sve. B rzojavnom u re d u i p o šti izdan je s tro g nalog, d a se
zaplijene svi brzojavi i pism a, bilo ona, što ih š a lju o v d ašn ji kolege, bilo ona,
k o ja su n jim a upućena. Isto tako, m o ra ju b iti za p lije n je n a i sv a pism a, koja
su upućena d ruštvu. K a k o se čuje iz vjero d o sto jn o g izvora, s u tra će uhapšenioi
— d ev e t n jih n a b ro ju — b iti p re v ed en i u o v d a š n ju ž u p a n ijsk u tam n icu . P ro tiv
n jih će se p o stu p a ti k ao p ro tiv zločinaca. Isto ta k o se čuje, d a će s u tra ili
n a jk a sn ije p re k o s u tra n o v a lica b iti o d v ed e n a u zatvor. Z a 1 3 .'sije čn ja, d an
o b u stav ljen ja posla, čini se d a policija v rš i opsežne p rip re m e. Ovo p osljednje
je, istina, m an je v je ro ja tn o nego ono prvo. A li u H rv atsk o j je sv e m oguće.
N e m ožem o se n i m a k n u ti, a d a n a m policajci n is u za peta m a . D ru štv e n e p ro ­
s to rije su zatvorene. D ru štv e n i no v ac j e za p lije n je n . Mi sm o u k ra jn jo j nuždi.«
8
Tako je 8 . siječnja od 14 preslušanih grafičara bilo zatvoreno
zajedno s Kale-om njih devetorica. Kasnije su uhapšena još petorica.
. Policija je optužila grafičare zbog istovremenog otkaza posla zato, što
su društveni fond htjeli upotrebiti u štrajkaške svrhe i što su nago­
varali ostale grafičke radnike da ne pristanu na uvjete svojih poslo­
davaca. Kad je štrajk već bio u toku, »Obzor« br. 1 1 od 16. I. 1872. g.
napada tipografe, da su namjerno stupili, u štrajk za vrijeme zasje­
danja sabora, da bi spriječili da zemlja, koja s nestrpljivošću očekuje
saborska izvješća, dozna o čemu se na njem rješavalo. Dalje se u član­
ku ističe, da se češki i slovenski slagari nikada nisu solidarizirali s
Nijemcima u pitanju štrajka i da bi trebalo da vode računa o stanju,
u kojem se nalazi Hrvatska. Evo tog članka:
»U su b o tu poslie p o dne o b u sta v ili ■su svi slag ari u o v d ašn jih tisk a ra h ra d n ju . P o k u šan a s n jim a nagodba od s tra n e d o tičn ih p rin c ip a la h o stala je bez
usp jeh a, je r slag ari o staju kod s ta v lje n ih sv o jih pretjesranih z a h tje v a h , n a koje
p rin eip a li nem ogu n ik ak o p ris ta ti. P rin cip ali s u n u d ili nagodbu, ako gospoda
170
slag an opozovu svoj odkaz i nastav e redovitu radnju, ali oni nisu o tom e htjeli
niti čuti, nego hoće d a n a tem elju Š trajka prisile p rin cip a le na kapitulaciju.
PoStovano općinstvo u v id it će, da se mi u najozbiljnije vriem e sabora nalazim o
u najvećoj neprilici, je r osim nekoliko učenikah nem am o nijednoga slagara.
Benj.
w a n t,
c , ' Ab~
nć, đr.
4 Muestić i
ibrsvšs
sčića i
lifaaloažura*5 pri*
■oji se
a priabram
be.
'đsjeđ-
liti će
toja.
ni fer,
'h ćup.
raviĆu,
k jam -
.nredni
ti, tko
vati će se uz The Ure paić narodna opera od Kinina*
kcga „Ljubav i zloba* a sudjelovati će članovi „Kola.*
P
( S l a g a r s k i š t r a j k ) U subotu potlie podne
obustavili sa svi slagari u ovdašnjih tb k arah radnju
Ppkušaua s fijimv oagoda od atrane dotičnih prinetpalah
ostala je bez uspjeha, jer slagari ostaju kod slavljenih
svojih pretjeranih z&hijevah, na koje principal! nemogu
nikako pristali. Principal! sa nudili nagodu, ako go­
spoda slagari opozovu svoj odkaz i nastave redovitu
radnjo, ah out m m o tom htjeli ni čuti, nego hoće da
na temelju štrajka prisile principale na kapitulaciju.
Poštovana obžinstvo nviđiti će, da se mi u najozbilj­
nije vriem e, u vrieme sabora nalazimo u najvećoj ne­
prilici, j«r osim nekoliko učenikah naimamo nijednoga
slagara. Sva zemlja očekivati će aestrpljivolć« saborska
izvješća, a nu ćemo-jedva hiti u stanju saobćivati ih u
cielosfi. Ciol s e , da m gg, slagari upravo računali oa
okolnost saborskoga gazova, misleći tim načinom prisiliti
principale, da prihvate njihove tražbine. Nu to se neradi
za moment, nego zabodučno d o sle knjige, koja, mjesto
da pojeftine, morala hi znatno poskupiti. Osobito kud
nov mah zahtjevnu se tolike žrtve, toliki trošak, za koj
gg. slagari najbolje znadu, đa malo ima novinah, koje
svoje troškove pokrivati mogu, ako im režiju nepokrivaju oghw l Opravo tom namjerom podignuta je nar.
tiskara, da prihodom drugog« uzgrednoga rade pomogne
i osigura •obštauak narodnih glasila. Kad bi gosp-da
slagari fa li uzeli sve to u obzir, »obi se poveli m tu*
djim prim jerom , nego bi prije promislili na sfm rr. u
kojem se u tpm pogledu nalazi naša zemlja,- Češki i
slovenski slagari na primjer, nisu nikada u tom pitanju
učinili se solidarni s Niemci, a osobito nisu u masi
odkaz;veli radnju. Mi n-kažemo, đa oni ueemiju tražiti
poboljšanje svoga stanja, ali mislimo, da tomu uetreba
nasilnih aređstvah, nego prijateljski sporazumak.
i
« »
m
1
.
Sva zem lja očekivati će nestrpljivošću saborska izvješća, a mi
u s tan ju saobćivati ih u oielosti. Č ini se, d a s u gg. slagari uPr
.
na okolnost saborskoga sazova, m isleći tim načinom prisiliti principale, da p n -
h v a te njih o v e tražbine. N u tu se n e ra d i za m om ent, neg o za b u d u ćn o st naše
knjige, k o ja m jesto d a pojeftini, m o rala bi zn a tn o poskupiti. O sobito kod novin ah zahjtjevaju se tolikie žrtve, to lik i itrošak, za k o ji gg. slag ari najbolje
znadu, da m alo im ade novinah, koje svoje troškove p o k riv a ti m ogu, ako im
režiju ne p o k riv a ju oglasi. U pravo to m n am jero m p o d ig n u ta je nar. tiskara,
d a prihodom drugoga uzgrednoga ra d a pom ogne i o sig u ra o b sta n a k n arodnih
glasila. K a d bi gospoda slag ari bili uzeli sve to u obzir, n eb i se poveli za
tuđim prim jerom , nego bi p rije prom islili n a s ta n je , u k ojem se u tom pogledu
nalazi n aša zem lja. Ceski d slovenski s la g a ri n a p rim je r, n isu n ik a d a u tom
p ita n ju učinili se solidarnim i s Niem ci, a osobito nisu u m asi odkazivali radnju.
Mi nekažem o, da oni nesm iju tra ž iti p o b o ljša n je svoga s ta n ja , ali m islim o, da
tom u n etre b a nasiln ih sredstava, nego p rija te ljs k i sporazum ak.«
O toku trajanja štrajka pisale su »Narodne novine«, »Obzor« i
»Siidslavische Korrespondenz«. Tako, na primjer, »Narodne novine«
br. 13 od 17. I. 1872. g. javljaju da »slagari jošte planduju. Posjednici
tiskarnicah pokušali su uz posredovanje gradske oblasti, da se s njimi
nagode, ali su tražbine i ponude daleko još razmaknute. Stoga danas
jošte nemožemo znati, kada ćemo biti u stanju da list opet redovito
izdajemo«. A »Obzor« br. 13 od 18.1. 1872. g. javlja da: »Prkos slagara
traje sveudilj. Vlastnici tiskara povisiše jim plaće za 12% i učiniše
sva moguća, da umire prkos. Dovoljno je reći, da su slagari usljed
povišenja od 12% skuplje plaćeni, nego li u Beču i u Pešti i to po 2
novč. za 1000 slova. Radnici zahtievaju povišenje, koje bi po njihovom
računanju skuplje stojalo za 24 postot. što se nemože nikako primiti.
Kad bi vlasnici tiskara baš i pristali na zahtjev radnika, morali bi za
koj dan zatvoriti posao. Ako se slagari danas nepovrate u radionice,
poprimit će policajna vlast najstrožije mjere.«
Dakle, nova prijetnja policijom. Zagrebački tipografi su na na­
pade »Obzora« odgovorili letkom, u kojem iznose da su mislili pri­
likom pokretanja zahtjeva za nadnice da žive u ustavnoj zemlji:
»U tak o v ih ze m lja h je p ro sto ra d n ik u — (kada s k u p ijin a p re k o m je rn o
poskoči — d a se sa svojim dielodavcem za p o b o ljša n je p latež a sporazum i. To
isto učiniše i tip o g rafi u Z agrebu. Nego n a m jesto, d a su n a n jih o v u p ro šn ju
čedan odgovor dobili, bili su pogrdno o d b iti i odgovor n jim a b ija š e za tv a ra n je
m nožine od njih, koje već d ru g i tje d a n u p ra v o k an o ta te , lupeže, zlikovce i
v aralice u gradskom za tv o ru kano tao c e za tv o ren e drže, i sam o uz obećanje,
d a će od n jih o v ih p ra v e d n ih tra ž b in a h o dstupiti, m ogu s u n ča n e tra k e opet
ug led ati. I n e z atv o re n e p la še sa zatvorom , o d n ra ćen je m i sam bog zna sa
kakovim i strogim i kaznam i.«
Prema pisanju »Narodnih novina« br. 16 i 17, povremeno izda­
vanje listova omogućili su poslovođe, koji su koristili za to šegrte.
Zatim, intervencijom vlasti bilo je onemogućeno prim anje štraj­
kaške pomoći iz drugih gradova i 21. I. Kale je kao predsjednik
Hrvatskog tipografskog društva doveden na magistrat, gdje je s po­
slodavcima, principalima, potpisao novi tarifni ugovor. »Siidslavische
Korrespondenz« br. 21 od 26. I. 1872. g. pod naslovom »Poslije štrajka
172
slagara« donio je popis i broj uhapšenih, pa kaže da su »prekjuče­
rašnja zaključna pregovaranja o štrajku donijela sposobnijim i biljim
slagarima slijedeće rezultate:
J
19 od njih bilo je pod istragom, od toga 14 u zatvoru, 5 na slobodi;
osuđeni su 4, i to D. Kale na 5 dana, Fischer na 3 dana i izgon,
Stolz na 2 dana i izgon, Griinhut na 36 sati zatvora. Osim toga, Fischer
je disciplinski osuđen na 24 sata zatvora zbog drskog ponašanja kod
objavljivanja osude. Istraga u zatvoru trajala je 16 dana.
Presuda, koju je donio 24. siječnja 1872. g. Gradski sud u Za­
grebu, glasi:
»Gradski sud u Zagrebu kriepošću uredovne vlasti podielj,ene m u po Nj.
c. k. apostolskom V eličanstvu je u k a m o j parnici proti D ragutinu K ale F ridriku
Fischeru, J u liu Stolz, G avri G riinhut, Tousaint Bischof, F elix Unger Mati
Klauser, Iva n u K ralj, S tje p a n u Oračić, N ikoli Plavšić, K osti Popović, Stjepanu
Stiglić, Je rku K ram er, Ju ri Belošević, T om i ,Franza, Franji Topolšak, Josipu
Jem eic, N ikoli Goleš i Ju liu H ekel radi prekršaja nacrtana u §u 481 k z nakon
dovršene ustm en e razprave za pravo sudio:
D ragutin K ale, F ridrik Fischer, Julio Stolz i Gavro G riinhut krivi su
prekršaja nacrtana u §u 481 k z p a k se s toga radi uporabo §a 266 kz obsuđuju
po §u 481 k z i to:
D ragutin K a le na za tv o r od 5 danah; F ridrik Fisch/er na zatvor od 3 danah
i po p retrp ljen o m isto m na izgon iz ciele carevine A ustrianske;
Julius S to lz na za tvo r od 2 dana i po pretrpljenom istom na. izgon iz
H rvatske i Slavonije; i
Gavro G riinhut na za tvo r od 36 satih.
Sva četvorica n u ip a k sva k i za sebe obsuđuju se po §u 341 k z na plaču
troška karnog postupanja.
N aproti to m u se T ousaint B ischof, F elix Unger, M atija K lauser, Iv a n K ralj,
Stjepan Oračić, N ikola P lavšić, K ošta Popović, Stjep a n Stiglić, Jerko K ram er,
Juro Belošević, T om a Franza, Franjo Topolšak, Josip J e m eic , N ikola Goleš i
Julio H ekel od obtužbe radi prekršaja nacrtana u §u 481 kz. odriešavaju i po
§u 288 kz. n ev in im i proglasuju.
i
Razlozi.
D ragutin K ale, Fridrich Fischer, Julio S to lz i Gavro G riinhut pronađeni
su krivcim a prekršaja, nacrtam a u §u 481 k z na te m e lju vla stita priznanja, pak
se stoga radi — je r su ‘dosad neporočni bili, je r su Isvoju k r iv n ju priznali
uporabom §a 266 k z — o b su đ u ju po §u 481 k z i to: D ragutin K a le na zatvor
od 5 danah, Fridrich Fischer na z a tvo r od 3 dana i pošto je inozem ac na. izgon
iz ciele carevine A u s tr ijs k e , Ju lio Stolz na z a tvo r od 2 dana i pošto n ije u
k raljevini H rv a tsk o j i S la vo n iji nadležan, na izgon iz o vih kraljevinah i napo­
kon Gavro G riinhut n a za tvo r od 36 satih.
O bsuđenje na plaću tro ška ka m o g p o stupka ove četvorice n u svakoga za
sebe osniva, se na §u 341 kz.
’
Pošto pako p ro ti T ousaint Bischof, F eliks Ungeru, M atiji K lauseru, Iva n u
K ralju, S tjep a n u Orači&u, N ik o li Plavšiću. K osti Popoviću, S tjep a n u Stigliću,
J e rk u K ram eru, J u r i Beloševiću, T o m i Franza, Franji T opolšaku, Josipu Jerneicu, N ikoli Golešu i Ju liu H e kelu n iti iz daleka ka k o vi s u m n je razlog nepostoji, da, bi se is ti počinili Ikrivcim a p rekršaja naznačena u §u 481 kz, to su se
m orali u to m p ravcu od obtužbe riešiti i po §u 288 k z n ev in im i proglasiti.«00
90 Arhiv g ra d a Z agreba
1480/872, 30. IV. 1872.
G radsko poglavarstvo. Red. uprava riješeno pod brojem
173
Tatko je završen štrajk grafičkih radnika igrada Zagreba, ali je
ipak, iako pod pritiskom suda, policije i poslodavaca, zaključen ko­
lektivni ugovor. Može li se taj štrajk smatrati, kako neki kažu,
slomljenim, odnosno potpuno neuspjelim? Ne može. Da je štrajk bio
slomljen u potpunosti, on bi ostavio, kao što je ,to svagdje slučaj, u
najpovoljnijem slučaju stare odnose, a inače propali štrajk obično
ostavlja neugovomo stanje i neko vrijeme radnici ostaju izloženi
milosti poslodavaca. Poboljšanje može da nastupi tek kad se radnici
ponovo pripreme za novi štrajk ili kada dio radnika u jednom mjestu
ili zemlji već izvojuje sebi borbom bolje uvjete rada. U ovom su
slučaju povišene akordne cijene, stalna plaća utvrđena je na 14 fo­
rinti tjedno, a veće plaće prepuštene su slobodnoj pogodbi. Određeno
je 1 0 -satno radno vrijeme, uredila se nadoplata za prekovremen rad
i ,rad nedjeljom i blagdanom, otkazni rok se ustanovio na 14 dana,
uveo se stalni mirovni sud za tarifne sukobe (tarifna komisija sa
jednakim brojem radnika i poslodavaca). I politički štrajk je bio od
vrlo velikog značenja, jer je natjerao ne samo vlast, vladajuću stran­
ku, već i građansku opoziciju da zauzme stav prema njemu. U po­
gledu tipografskog štrajka, kod svih njih došao je do izražaja jedin­
stven klasni stav: da je štrajk štetan za društvo i da je veoma štetan
za interese samih radnika. Moralno-političke posljedice tog štrajka
sastojale su se baš u tome, da je suprotstavio štrajkaše ne samo protiv
vladajućih režima već i prema različitim građanskim partijama, čiji
su članovi bili i mnogi grafički radnici. Štrajk je učio ne samo gra­
fičare već i ostale radnike grada Zagreba da su oni jedno, a poslodavci
drugo. Na kraju donosimo izvještaj iz »Siidslavische Korrespondenz«
br. 6 6 od 20. III. 1872. g., u kojem se navodi da je štrajk radikalno
završen i da je pravednim zahtjevima slagara prvi ugodio gospodin
Albrecht, zatim dionička štamparija i na kraju štam parija gospodina
Hartmanna.
ŠTRAJKOVI KROJAČA
1873. g. uzbudio je Zagreb štrajk krojačkih radnika, koji je izbio
sredinom svibnja. Metoda policije, kao što je to bio slučaj i u prva
dva štrajka, bila je ista. Hapšenje kolovođa i istaknutijih štrajkaša.
Naravno, štampa o tom štrajku ne piše onako opširno kao što je pi­
sala o štrajku grafičara, ali su ipak sve zagrebačke novine štrajk regi­
strirale. Tako »Narodne novine« br. 111 od 14. V. 1873. g. pišu pod
naslovom »Strike krojačah u Zagrebu«:
»N ekoji k ro ja č k i d je tić i u Z ag reb u , o b u stav ili su ra d n ju -u s u b o tu po
dogovoru, d a se n e p o v ra te k posOu p rije nego što jim m a js to ri dozvole veće
place. B uduć d a je ta j p o s tu p ak k ro ja č k ih d je tić a h p ro tu z a k o n it, g ra d sk o re d a r­
stv o z a tv o n lo je ju č e r n ek o je n jih o v e kolovođe.«
174
i„fo™ ac^om br0i iStih n° ™ a P°navlja
^ 6^11
vijest slijedećom
511
se n e ^ p o v ^ a te ^ 0poshT Driie^neffo
obustavili
ra d n ju po dogovoru, da
S X S s t v o z a t S S l o *T j u e ^ e M e 1? mS‘,S'OH- d “ V° le v“ e «“ *■ G radsk0
O tome štrajku »Agramer Zeitung« br. 1 1 0 od 13. V. 1873. g.
pod naslovom »Štrajk bez kraja« javlja da se značajan dio udruženja
»odjevnih umjetnika« složio da obustavi rad, dok im se ne povise
nadnice.^ Zbog izvođenja te jednostrane odluke glavni vođe štrajka
su uhapšeni tog dana, ujutro. Isti list u svom broju 112 od 15. V.
1873. g. javlja da se na gradskom sudu vodila najstroža istraga protiv
krojačkih pomoćnika, koji se nalaze u štrajku. Sud ih je pustio tek
poslije njihova obećanja, da će se vratiti na posao.
Ne postoje nikakvi podaci kako se štrajk svršio. Vjerojatno po­
razom ili djelomičnim uspjehom. Već iduće godine, u listopadu 1874.
g„ javlja »Radnički prijatelj« u svom 3. broju od 18. X. o novom
štrajkaškom pokretu zagrebačkih radnika. To su sada bili čohaši. Ta
vijest glasi:
»Pomoćnici ovdjiešnji čohašah — k rojačah zahtj.evaše, da jim m ajstori
plaću povise, p a k su se, k a k o čujemo, i kod gr. poglavarstva p ritužili, da m oraju
još danas za onoliku p lać u ra d iti, kakovu p rije 12 godinah dobiše. Dosada nam
nije n išta d ru g o poznato o u sp jeh u traž b in ah njihovih, nego to, da su posao
obustavili.«
Isti list br. 4 od 24. X. piše:
»Od pom oćnikah čohašah — krojačah, koji su, kako u posljednjem broju
javism o, ra d n ju obustavili, razidoše se m nogi, kako čujemo, po selih, a njekoji
se opet s a svojim i m ajsto ri nagodili u pogledu plaće, te opet ra d iti počeli.
P ripovieda n a m se d a n isu z n a tn ih poboljšicah stekli. Mi iskreno želimo, d a si
i čohaši već jednom s ta n je svoje b a r po n ješto poboljšaju, je r zasluga vrlo jim
je žalostna.«
SAMOSTALNO POSREDNIŠTVO ZAGREBAČKOG RADNIČKOG
DRUŠTVA ZA UPOŠLJAVANJE RADNIKA
Navedeni štrajkovi pokazuju da su socijalisti u Zagrebu bili orga­
nizatori i ekonomske borbe radnika s njihovim poslodavcima, nasto­
jeći da povećaju nadnice na račun dobiti. Veličina tih štrajkova
odgovara brojnosti i jačini tadašnjih zanatskih grana odnosno radnika,
koji su u njima bili zaposleni. U štrajkovima koji su tih godina bili
vođeni, učestvuju najbolji kvalificirani radnici, koji su tek izlazili iz
bratovština, organizacija kalfi, i prišli Zagrebačkom radničkom dru­
štvu. Vidjeli smo da je baš krojačka bratovština 5. veljače 1873. g.
korporativno sa 32 člana i imovinom pristupila Zagrebačkom radnič­
175
kom društvu i da je pristup izvršila ispred drugih bratovština. U
Zagrebačkom radničkom društvu te korporacije kalfi ostale su pove­
zane, iako se upis članova vršio pojedinačno. U prvoj polovici godine
brigu o materijalnim pitanjima vodio je gospodarski pododbor. Za
vrijeme predsjednikovanja Kale-a, 8 . IV. 1874. g., donijeta je odluka
o uspostavljanju društvene institucije posredovanja rada, za koju je
izrađen poseban statut, koji je usvojila mjesečna skupština društva.
Posredovanje rada Zagrebačkog radničkog društva počelo je djelova­
njem 1. lipnja 1874. g. »Da je ova poslovnica doista djelovala, kaže —
Dušan Kučenjak u svojoj Spomen-knjizi — dokaz je, da je na mje­
sečnoj skupštini, koja se obdržavala 14. lipnja 1874. g. izvijestio
Lihl skupštinare, da su se na istu pojedini majstori već obratili, za
dobavu radne snage.« Kasnije, 1875. g. taj je posao preuzeo pododbor
za obrt i posao, a za samo posredovanje rada osnovana je poslovnica.
0 funkcioniranju »društvene poslovnice za nabavu radnje i radnikah«
može da posluži i ova obavijest »Radničkog prijatelja«:
. . . »D ružtvena poslovnica p o sre d u je bezp latn o n a b a v lja n je posla i ra d n i­
k ah, bez obzira, d a
su članovi d ru ž tv a ili ne. — P o b liž je kod poslovničkog
o dbora u d ru ž tv e n ih prostorijah! (P e trin js k a ulica, G regorićeva ulica) s v ak u
v ečer od
s a tih
8—10
11
.«91
Sindikalni pokret u zapadnoj Evropi u to vrijeme smatrao je za
ideal, ako stvori svoje samostalno posredništvo za upošljavanje radni­
ka. U početku su ta posredništva imala ograničen krug djelovanja
zato, što mu se mali broj poslodavaca obraćao tražeći radnu snagu.
Zato je glavni zadatak posredništva bio da sami zaposleni radnici
javljaju potrebe svojih poduzeća, da bi upražnjena mjesta dobili orga­
nizirani članovi. Zbog toga su sindikate mnogi ekonomisti s pravom
nazivali kartelima za prikupljanje prodavača radne snage s ciljem da
se ona proda što skuplje u interesu samih prodavača. Cijena radne
snage bila je uvijek veća, ako je bila manja ponuda. Sindikalna po­
sredništva trebala su da na bazi proleterske solidarnosti i potporama
za neuposlene smanje tu ponudu. Sindikalna posredništva za upošlja­
vanje radnika trebala su pored toga da pomognu svojim članovima
da ne moraju tražiti posao od radionice do radionice. Sindikati su,
prema tome, od svoje mladosti vodili računa o tome da upošljavanje
radnika, bilo ono samostalno, bilo preko raznih privatnih posredničkih
ustanova, ne postane opasnost za postojeće radne uvjete. Činjenica da
su Zagrebačko radničko društvo, a i Društvo tipografa uzeli na sebe
1 zadatak da stvore samostalno psoredništvo za upošljavanje radnika,
govori o sindikalnom karakteru tih društava. To odgovara našoj
tvrdnji da su mnoga prva radnička društva s pretežno prosvjetnopolitičkim zadacima bila prisiljena osnivati svoja ekonomska odjelje­
nja, koja su se bavila pitanjima nadnica i drugim sličnim pitanjima.
01 »R adnički prijatelj« br. 1. od 4. listopada 1874,. g.
176
ZAGREBAČKO RADNIČKO DRUŠTVO I SINDIKATI
Treba uz dosad navedena izlaganja još vidjeti u kojoj je mjeri
zagrebačkim socijalistima mogao biti poznat stav Internacionale pre­
ma štrajkovima i sindikatima i stav njemačkog socijalističkog pokreta
u tom pitanju. Karl Marks je u svojim izvještajima Generalnog sa­
vjeta kongresima Internacionale polagao veliku važnost štrajkaškoj
aktivnosti, koja je bila organizirana bilo od postojećih radničkih udru­
ženja, bilo od sekcija Internacionale i njenih grupa. To, naravno, ne
znači da je zagrebačka socijalistička grupa, organizirajući spomenute
štrajkove u Zagrebu, znala za te izvještaje Internacionale i za njene
odluke o opravdanosti štrajkaške borbe radnika i uloge sindikata,
koji te štrajkove treba da organiziraju. Međutim, postoji velika vje­
rojatnost da su i znali. U to je vrijeme Marks već dao svoju posljednju
riječ o njima. Stvaranje sindikata organski je vezano za razvitak
kapitalističkog načina proizvodnje. Nikli iz ekonomske borbe radnika,
sindikati su odigrali u organiziranju radničke klase ogromnu ulogu.
Sindikati su bili gigantski progres radničke klase u početku razvitka
kapitalizma, u periodu prijelaza rascjepkanosti, neorganiziranosti i
bespomoćnosti radnika k počecima klasnog ujedinjenja. Prvi pokušaji
ujedinjenja imali su karakter privremenih udruženja u svrhu vođenja
ekonomske borbe. Kasnije su ta udruženja postala stalna. Marks i
Engels ne samo da su odredili njihove ciljeve i zadatke već su odredili
i njihovo mjfešto u općeklasnoj borbi proletarijata. Oni su na iscrpan
način otkrili neraskidljivu vezu između ekonomske i političke borbe
i razradili pitanje o uzajamnom odnosu partije i sindikata. Dajući
ogromno značenje ekonomskoj borbi, Marks je naročito naglašavao
da se sindikati ne smiju ograničiti samo na pitanje ujedinjenja ra­
dnika i zaštite njihovih ekonomskih interesa. Sindikati su, po Marksu,
škola klasne borbe, organizacija okupljanja snaga proletarijata, škola
proleterske solidarnosti, škola socijalizma. Pitanja o zadacima sindi­
kata, o povezanosti ekonomske i političke borbe, o ulozi sindikata u
pripremama borbe za potpuno socijalno oslobođenje proletarijata,
višeput su bila predmet raspravljanja na kongresu I. Internacionale.
Marks i Engels odlučno su ustajali protiv prudonista, bakunista, lassallovaca i tredunionista, koji su pokušavali da odijele ekonomiku od
politike. Osuđujući negiranje lassallovaca o neophodnosti ekonomske
borbe, oni su se u isto vrijeme borili protiv prudonista i tredunionista,
koji su se izjašnjavali protiv političke borbe i naglašavali da će samo
povezanost ekonomske i političke borbe donijeti proletarijatu stvarnu
pobjedu nad klasnim neprijateljem.
Marks je izvukao zaključak iz ovih nesuglasica i mišljenja, pa je
održao u ljetu 1865. jedno naročito predavanje, da bi objasnio značaj
sindikata u borbi za poboljšanje radničkih uslova i u isto vrijeme
rasvijetlio granice njegovih mogućih uspjeha.
u
177
Marks je na tom predavanju izložio osnove svoje teorije vri­
jednosti i viška vrijednosti, rastumačio one zakone, kojima je podlo->
žena radnička nadnica u kapitalističkom društvu i ukazao na uza-,
jamnu zavisnost cijene, radničke nadnice i profita. On je dokazao i
da su neosnovani prigovori onih članova Centralnog Saveza, koji sui
se izjasnili protiv štrajkaške borbe d protiv sindikata, koji vode ovu i
borbu obrazlažući time, što povišenje radničke nadnice neposrednoj
povlači za sobom opće povišenje cijena robe, te je stoga cijela štraj­
kaška borba iluzorna.
Dok je Marks objašnjavao potrebu sindikalnih organizacija, ustao
je u isti mah protiv onih sindikalista, koji su precjenjivali osobit’
snagu sindikata. Oni ne smiju zaboraviti da se bore sa posljedicama,
a ne sa uzrocima ovih posljedica, da zaustavljaju pokret, a ne mije­
njaju njegov pravac, da upotrebljavaju palijativna sredstva, a boles*
ne liječe. Oni ne treba stoga da se pojavljuju isključivo u ovin
neizbježnim gerilskim borbama da nikad stalno ne izazivaju nepre­
kidne zloupotrebe i promjene pijačnog stanja.
Oni moraju shvatiti da sadašnji sistem pokraj sve bijede, kojj
se njome nameće, u isto vrijeme stvara potrebne materijalne pogodbe
i socijalne oblike za ekonomsku obnovu države. Na mjesto onog kon­
zervativnog mota: »Pravedna nadnica za pravedni radni dan« treba
na svojoj zastavi da napišu revolucionarnu lozinku: »Ukidanje si­
stema nagrada«. Otuda su sindikati aktivni centri otpora protiv zlo­
upotrebe kapitala, ali su oni nemoćni, ukoliko se ograničavaju samo
na gerilski rat protiv kapitalističkog uređenja. Ne odričući se ovog
gerilskog rata, moraju raditi na temeljnom pročišćavanju s ovim dru­
štvom i iskoristiti njegovu organizatorsku snagu kao polugu konačnog
oslobođenja radničke klase tj. konačnog ukidanja sistema radničke
nagrade.
Godine 1866. za Ženevski kongres I. Internacionale Marks je izra­
dio u ime Generalnog saveza iscrpnu rezoluciju o sindikatima.
Budući da ova rezolucija predstavlja potpuno izlaganje Marksovih gledišta na »prošlost, sadašnjost i budućnost sindikata«, donosimo
je u cjelini:
»a) Njihova prošlost. . . — Kapital je koncentrisana društvena
sila, dok radnik raspolaže samo svojom radnom snagom. Ugovor izme­
đu kapitala i rada ne može s toga da se osniva nikad na pravednim
pogodbama, pravednim nikad u smislu jednog društva, koje stavlja
na jednu stranu posjed materijalnih, životnih i produktivnih sred­
stava, a na suprotnu stranu nove produktivne snage.
Jedina socijalna sila na strani radnika jeste njihova snaga odno­
sno masa. Ali moć mase se slama neslogom. Cepanje radnika stvara
se i održava njihovom neizbežnom međusobnom konkurencijom.
Sindikati su postali najpre iz spontanih pokušaja radnika u cilju
otklanjanja ili bar organizovanja ove konkurencije, da bi se izvojevale
pogodbe ugovora, koje su ih uzdizale iznad položaja samih robova.
178
Najblizi a li sindikata ograničio se s toga na dnevne zahteve, na
odbranbena sredstva protiv stalnih nasilja kapitala. Jednom rečju:
na pitanje nadnica i radnog vremena. Ova akcija sindikata nije samo
opravdana, ona je nužna. Ne može se biti bez nje dokle god i dalje
postoji današnji način proizvodnje. Naprotiv, ona mora postati opšta
osnivanjem i ujedinjenjem sindikata svih zemalja.
Na drugoj strani, sindikati su i nesvesno postali žižom organi­
zacije za radničku klasu, kao što su to bile srednjovjekovne opštine
za buržoaziju. Ako su sindikati neizbežni za svakodnevnu gerilsku
borbu između kapitala i rada, onda su oni još važniji kao organizovano
pomoćno sredstvo radi ukidanja sistema nadnica.
b) Njihova sadašnjost. . . — Sindikati su do sada imali isklju­
čivo pred očima lokalne i neposredne borbe protiv kapitala. Oni nisu
još potpuno shvatili svoju snagu kao napad na sistem nadničarskog
robovanja i protiv današnjeg načina proizvodnje. Oni su se držali
stoga odveć daleko od opštih nacionalnih i političkih pokreta. U poslednje vreme izgleda da su ipak u nekoliko postali svesni svog
velikog istoriskog zadatka, kako se to može zaključiti, na primer, iz
njihovog učešća u najnovijem političkom pokretu u Engleskoj, iz
višeg razumevanja svojih funkcija u Sjedinjenim Državama i iz sledeće rezolucije, koju je usvojila poslednja velika konferencija delegata
tred-unionista u Sefilu.
Ova konferencija uvažava potpuno težnje Internacionalnog Udru­
ženja, da se radnici sviju zemalja ujedine u jedan zajednički bratski
savez i preporučuje energično različitim udruženjima koja su zastup­
ljena na konfereiciji, da postanu članovi one korporacije, uveravajući
da je ona potrebna za napredak i blagostanje celog radništva.
c) Njihova budućnost. . . — Bez obzira na svoje prvobitne ciljeve,
moraju se sindikati sada učiti, da svesni je deluju kao žiže. Oni moraju
potpomagati svaki socijalni i politički pokret, koji grede svome cilju.
Kako oni sami sebe smatraju kao preteče u borbi i zastupnike cele
klase, pa prema tome i deluju, mora im poći za rukom, da privuku
sebi i one, koji stoje van sindikata. Oni se moraju brižljivo zauzeti
za interese rđavo plaćenih radničkih slojeva, na primer za interese
seoskih radnika, kojima su naročito nepovoljne okolnosti oduzele
njihovu otpornu snagu. Oni moraju ceo svet ubediti, da njihove težnje
imaju da budu, daleko od tesnogrudnosti i sebičnosti, šta više da imaju
za cilj oslobođenje ugnetenih masa.«
U pvoj rezoluciji dovršava se proces razvitka Marksovih pogleda
na sindikalni pokret. Na svaki način to je posljednji dokumenat, u
kome su našli izraza njegovi dotični pogledi.
Vidimo da su i u njoj naglašeni potreba, svrsishodnost i plodnost
sindikalnog pokreta. Ali u isto vrijeme nije manje naglašena ograni­
čenost ove forme radničkog pokreta, i granice, između kojih se on
mora kretati u okviru kapitalističkog uređenja. Što se u ovoj rezoluciji
ne spominje ništa o ulozi političke partije radničke klase, to ima svoje
179
objašnjenje u dnevnom redu Ženevskog kongresa. Na svaki način je
i u ovoj rezoluciji istaknuto da sindikati moraju potpomagati svaki
socijalni i politički pokret za puno oslobođenje radničke klase, da se
oni ne smiju pretvarati u »uske« i »egoistične« organizacije. Sindi­
kati su samo, kako je to već Marks razvio u »Bijedi filozofije«, orga­
nizacioni centri radničke klase, prvobitna forma njegovih klasnih
organizacija, ali ne organizacioni centar budućeg socijalističkog dru­
štva, njegova osnovna ćelija. Sindikati su samo forma i stupanj
klasnog obrazovanja proletarijata, njihova borba je samo jedan od
elemenata klasne borbe, čiji cilj je uzdizanje proletarijata do jedne
vladajuće klase. »Škola socijalizma, kroz koju idu svi radnici, koji
učestvuju u proizvodnji — sindikati stvaraju najširu i najčvršću bazu
vladavine proletarijata kao vladajuće klase.«
I pored Marksovih naučnih radova o opravdanosti ekonomske
borbe radnika i rezolucije I. Internacionale o sindikatima, »Socijal­
demokrat«, organ Lassalle-ovog Općeg radničkog saveza u Njemačkoj,
ostajao je pri svome shvaćanju, da štrajkovi moraju nužno ekonomski
svršiti s neuspjehom, pa da su tek sredstvo za sazrijevanje klasne
svijesti proletarijata i da se štrajkovi po pravilu ne mogu odobravati
tamo gdje se radnička klasa već otvoreno bori za svoje konačne ci­
ljeve. Na glavnoj godišnjoj skupštini Općeg radničkog saveza u kolo­
vozu 1868. g. u Hamburgu u diskusiji o karakteru štrajkova i što su
štrajkovi i da li treba Opći radnički savez da ih organizira, zauzet
je stav: 1 . da štrajkovi nisu sredstvo, kojim se mogu izmijeniti osnove
kapitalističkog načina proizvodnje, aliisu ipak sredstvo kojim se može
unapređivati klasna svijest radnika, probiti policijsko skrbništvo, a
pod pretpostavkom valjane organizacije mogu se iz današnjeg društva
ukloniti pojedine socijalne neprilike, što se najmučnije osjećaju, kao
što su prekomjerno dugo radno vrijeme i nedjeljni rad; 2 . štrajkove
ne treba da organiziraju ni Opći radnički savez, ni radnička udruženja.
Kao što se vidi, skupština, govoreći o štrajkovima, zadržala je i dalje
Lassalle-ov stav, da su štrajkovi u pitanju nadnica nekorisni, već ih
se može upotrebiti jedino u pitanju radnog vremena i nedjeljnog
rada. Tek na kongresu radničkih udruženja naj različiti jih struka u
Niirnbergu, koji je održan iste godine u rujnu, donijeta je odluka da
se osnuju deset radništava (Arbeiterschaft) i jedan savez radništava.
Kongres nije usvojio riječ Gewerkschaft, da se ne bi mislilo da oni
znače zanatska udruženja iz vremena cehovštine. Tako su formirana
strukovna udruženja (sindikati) cipelara, krojača, zidara, pekara, metalskih radnika, drvodjelaca, tvorničkih radnika i manuelaca knjigo­
veža, sedlara i remenara, rudara — ljevača i radnika u solanama, te,
nakraju, bojadisara, tkalaca i manufakturnih radnika. Marks je za
statute tih udruženja rekao, da su principijelno promašeni i da je
njihova organizacija prikladna za tajna društva i za sektaške pokrete
(tu je on mislio na Opći radnički savez kao sektaški pokret). Marksovo
mišljenje bilo je da izabrana organizacija njemačkih sindikata pro180
* oO
*0 w
Ju*
a
•H g*> s
*5rJS 5
S
j
>
B
.
g
£
JC' *£:
’C 1r r X ^ 5
3 g 5 «JU*£w~f«i2
i #
g ,ž ž g jg g fž a J B
« S g j l
*
~ 3 r S
**i« *s ~ 13
*2^
gSr* a 5 g - r « S
t i s i * f $ £ ***§
" ! f ž
J *
8
«
S 5 a f
! l i l f ! l s
« S * , _ • ! • ! " '= «
. ,*
b s
K !*Z ^
SS •>& C
© e f ~
»
»
*•*
»
i - s
g
» uC> *£~
W lS U' ž E
2
**>
f l ^ ^ f
? »
J
K »
* li\B . * š ®
• 05
5 «*
5=8 gi
~
•
g '« $
<M «
O
«* ® £
a
a* C 3
CT*
J S .ft S J fc * * M K
Sao
« 2«»«
^
'
—
*£j « a w -w ja, a ^
JS r §
:m
-
^
^ &Z*
J£
£$(•&*&
r?
3
s> £ , .
,
*o
w s w ~
«o „
«>1
v j© ?
~ S
*, * . «
g
s a ’® '
*
s*
, S C
£j o
* % ,%
*
*g
; « *
Š g SS
&3
3 X
S>a SR -s •
! » < § .?
»
t i l i
!*& i
s
«*
V ijesti o Š trajku krojača i stolara
181
tivuriječi suštini trađe-unionsa. Marks je u Socijal-demokratskoj rad­
ničkoj partiji ajzenahovaca, odnosno prije toga u numberškim i saskim udruženjima radnika vidio marksizmu blizak pokret njemačkog
proletarijata. Osnovna kritika Marksa na lassallovsko stanovište o
sindikatima bilo je shvaćanje, da je sindikalni pokret podređeno
pomoćno sredstvo političkog pokreta, pomoćno sredstvo drugog reda,
upregnuto u kola političke organizacije.
Iz čitavog tog izlaganja proizlazi da su se sindikati u Njemačkoj
počeli formirati tek 1868. godine, da su oni i pored nastojanja ajzen­
ahovaca u Njemačkoj, da ih se što više organizira i omasovi, ostali
do 1875. g. još uvijek male organizacije bez većeg značenja, s obzi­
rom na milijunski broj radnika, koji je Njemačka već imala. Zato
sindikalni pokret Njemačke u početku nema onog značenja koje je
imao politički pokret za Austro-Ugarsku. Znamo da su se u Austro­
ugarskoj postojeća udruženja, kako ona organizirana na teritorijalnoj,
tako i ona na stručnoj bazi, ujedinjavala u Opći savez. Iznimku čini
nekoliko društava za samopomoć radnika, o kojima smo već govorili,
koji su se objedinili i po liniji struke. To je bio, na primjer, slučaj
s tipografima, koji su za sva tipografska društva u austro-ugarskoj
monarhiji imali zajednički komitet i slično.
I u Zagrebačkom radničkom društvu vidimo pokušaj odvajanja
njegove ekonomske aktivnosti od političke. To također spada u okvir
trzavica i svađa u društvu. Tako se u društvu diskutiralo o tome da
se fond za podupiranje članova, zajedno s poslovnicom za posredo­
vanje rada i fondom za putnu pomoć te odborom za pitanja zanatstva
i za posao, odvoji od fonda za izobrazbu radnika. Drugim riječima,
u društvu se raspravljalo o tome da se stvori posebno društvo za
prosvjećivanje radnika i posebno za najamnu brigu oko njegovih eko­
nomskih interesa. To znači, radilo se o odvajanju političkog rada od
sindikalnog rada. Željelo se učiniti jedan korak dalje i stvoriti pored
zagrebačkog radničkog društva za uzajamnu pomoć, društvo za izo­
brazbu radnika s pretežno političkim karakterom, je r znamo da je
prosvjećivanje radnika, bez obzira na paragrafe statuta, koji su pisani
za vlast, ustvari bilo agitacija i propaganda tadašnjih socijalističkih
ideja. To se, naravno, nije dogodilo, jer su vlasti odbijale promjenu
pravila, kojom bi se Zagrebačkom radničkom društvu dao drugi ka­
rakter. Zbog toga Zagrebačko radničko društvo mora da ostane kod
toga da se pored svoje političke aktivnosti i dalje bavi rješavanjem
materijalnih pitanja radnika, pa stvara za to posebne grupe, sekcije,
odnosno odbore unutar društva. Same sekcije su, čini se, bile ilegalne,
ali sve govori da su postojale. To se vidi kako iz pisanja »Agramer
Zeitunga« u vezi sa štrajkom krojača, tako i iz pisanja »Radničkog
prijatelja«.
Prema tome, društvo je u periodu do 1875. g. u sebi objedinjavalo
cjelokupnu aktivnost jednog radničkog pokreta. Vodilo je političku
aktivnost i kultumo-prosvjetnu, isto tako bilo je organizator radnič182
lu h š t r a j k o v a z a v e ć e n a d n i c e , k a o i m a t e r i j a l n e i m o r a l n e s a m o p o ­
m oći m e đ u r a d n ic i m a . O d v a j a n j e p o je d in ih , g r a n a t e a k t i v n o s t i i z v r ­
š ilo s e m n o g o k a s n i j e .
Prema tome, Zagrebačko radničko društvo bilo je u isto vrijeme
prva politička organizacija zagrebačkih radnika, preteče Socijalde­
mokratske partije. Drugo, pramatica sindikata u Hrvatskoj. Sve do
osnivanja posebne političke proleterske stranke i posebnih sindikalnih
organizacija Zagrebačko radničko društvo čini glavno mjesto radnič­
kog sabiranja, koje je ilegalna organizacije socijalista Zagreba kori­
stila za razne vidove svoje legalne djelatnosti.
Ako se uzme sve to u obzir, onda otpada, kao što smo to već
rekli, svaka pomisao da je Kale bio pristalica Lassalla i njegovih
ideja. Kale je bio organizator tipografskog štrajka za povećanje nad­
nica, organizator štrajkaškog fonda, organizator sklapanja kolektivnog
ugovora i sindikalnog posredovanja rada. Istina je da Kale u svom
spisu nigdje ne spominje sindikate. To nije bitno. On je u postojećim
društvima njegovao sindikalnu aktivnost i gurao oba radnička dru­
štva da se razvijaju u pravcu sindikata.
»Radnički prijatelj« i pod njegovim uredništvom, iako nije do­
nosio takve članke, u kojima bi radnike pozivao na štrajkove za
povišenje nadnica, zabilježio je mnogo tarifnih pokreta i štrajkova,
koji su se vodili u drugim zemljama. Tako je »Radnički prijatelj«
br. 4. od 25. X. 1874. registrirao štrajk lončara u Miinchenu i tarifni
pokret rudara u Engleskoj. Dalje, »Radnički prijatelj« br. 17 od 25.
IV. 1875. javlja da su u Bmu otpušteni radnici tekstilne industrije,
jer su tražili povišenje nadnica. List istovremeno poziva radnike da
sprečavaju dolazak novih radnih snaga u Brno, te moli pomoć za
češke radnike i t. d.
ZABILJEŽENIH ŠTRAJKOVA U HRVATSKOJ BILO JE
VEO 1869. GODINE NA RIJECI
Dok su zagrebački radnici radili 1869. g. na osnivanju svoga dru­
štva, na Rijeci je uporedo sa sličnom akcijom već došlo do prvih
štrajkova.
Početkom listopada 1869. g. stupili su u štrajk radnici postolarskih, kovačkih i stolarskih radionica. Glavni zahtjev, koji su štraj­
kaši postavili, bio je skraćivanje radnog vremena. Održana je skup­
ština štrajkaša, na kojoj je donijeta rezolucija i zahtjev da gradsko
vijeće Rijeke posreduje i određenim mjerama prisili poslodavce na
usvajanje radničkih zahtjeva.
O tome štrajku pisao je list »La Bilancia« za štrajkaše dosta
povoljno. List napada općinsku upravu, da kao Pilat pere ruke i ne
će da se miješa u nastali štrajk.
183
»K akva je to m o raln o st k a d a se sirom ašnog čovjeka p rim o ra v a da kao
s tro j ra d i po 13 i v iše s ati dnevno za je d n u n ag ra d u k o ja n ije dovoljna niti
d a ga n ah ran i? N eka m i se odgovori, k a k v a je ra z lik a izm eđu ro b o v a n ja crnaca
i b ijelaca? P rv i s u b arem n ah ra n je n i k ak o n e b i gubili n a v rijed n o sti; obratno
je sa drugim a: »oni se u p o tre b lja v a ju dok s u od koristi, a o n d a ih se baca u
s ta ro željezo, d a b i s v ršili po bolnicam a« . i..
Pisac se dalje izjašnjava za donošenje zakona, po kojem bi tro­
škove u slučaju bolesti i starosti trebao snositi sam poslodavac.
»U slučajevim a, k a d a se i n a jsn až n iji čovjek m o ra ra d i p re tje ra n o g 13-satnog dnevnog ra d a d a razboli, dužnost bi b ila d a v la s n ik rad io n ic e p la ti sve
troškove za v rijem e bolesti kao i da n ad oknadi g u b ita k kojoj je izložena uboga
porodica dotičnog ra d n ik a . O dgovoriti će se: . . . p a tk o p ris ilja v a ra d n ik a da
radi? N eka se seta gradom i n ek a čini k ak o god hoće.
T ak a v odgovor bio bi n e sam o nedoličan čovjeku nego n i n a jg o ro j živo­
tin ji. P o tre b a je da se dočepa kom ad k ru h a , ali ta j k ru h n e tre b a da bude
um ije šan sa suzam a i k rv lju . Vi ko ji pišete o m ilosti p re m a živ o tin jam a, pro ­
p o v ijed ajte u rb i e t orb i za m ilost p re m a radnicim a.
N ije m oralno g led a ti d? sinovi ra d a b u d u po 13 sa ti dn ev n o za poslom
i da do b iv aju tu b erk u lo z u n a te re t ja v n e higijene, pošto u m iru ći a ne zdravi
lju d i — s tv a ra ju sablasti. Iz toga život ra d n ik a p ro laz i v e lu t u m b ra, a djec a
n jih o v a k o ja se ra đ a ju , b o lesn a su već u m ajčinoj u tro b i. D oda li se još
k tom e b ijed p a n ad n ic a k o ja n ije dovoljna ni za n a jp o tre b n ije , to se za n em aru je
porodica i žena je silom p rilik a d o v edena do toga, d a za u z d rž a v a n je porodice
m ora da p ro d a svoje tijelo, a n a ra s la djeca da isele: d ru g im rije č im a dolazi se
do p re k in u ć a n a js v e tijih d ru štv e n ih poro d ičn ih veza.
Sloboda ra d a, stv a ra ju ć i k o n k u re n c iju p ro u z ro k u je ta k o đ e r i onaj m o­
nopol koji ide u k o ris t p o h lep n ih lju d i; ali is k o rišćav a ti u zd isaje ja d n ik a
osuđenog n a 13-satni d n evni rad, znači b iti bez srca. Č ovjek im a p o tre b e
sv ije tla »a da se ra z v ije i okrepljuje«, u s k ra titi m u za 13 s a ti s v je tlo s t sunca
znači isto kao i o su d iti je d n u b iljk u d a ra s te u sje n i; hoće li m u ona d a ti ploda?
A li n ek a vlasnici m alko prom isle, n e k a dobro p rom isle. N eka m i odgovore da
li nem oćni m ogu d a idu u k o ra k sa zd rav im a? Ne! Dobro, o n d a ta k v a s tv a r
V am je i sa radnikom . Ako se n a k o n o sam -sa tn o g dnevnog ra d a do d aje još
p et, onda se ra d i slabo i ra stresen o , a šp e k u la n t u m jesto d a im a dobitka, on
g u b i. . .
. . . J e d n u d ru g u okolnost ta k o đ e r n e tre b a m im oići: ra d m an u e ln o g ra d n ik a
n ije sam o m ate rija la n , on je i in te le k tu a la n ; pošto je s v ak i ra d p o tre b a n pažnjezakona razm jere, k o ji su p rv i ele m e n ti za ljep o tu ra d a . U zm em o li kao p rim je r
po sto la ra , ak o se on s ta ra d a se koža n a g o rn jem d ije lu noge n e n ab o ra nego
d a V am lijep o p a s u je na nogu, da p e ta b u d e ra v n o p o s ta v lje n a k ak o se noge
n e bi klim ale, d a se cipele m ogu kom otno zakopčati, a d a noge n e b u d u k ao u
k a lu p u , d a cipela po sebi d a je lije p izgled nozi lije p e d je v o jk e — ako on n a
to ne pazi, onda će on p o stati je d n a š e p rtlja a n e m a js to r k o ji po zn a je e s tetik u
svog za n ata. Z a r d a za iz v rše n je svega toga n ije potrieban m ozak? S am o ru k e
zacijelo n isu dovoljno. Stoga ako činovniku ra d n o v rije m e (obzirom n a to što
je v iše u m n o nego fizičko) tr a j e
sa ti d n ev n o — o n d a je s v ak o m d ru g o m
z a n a tu k ao po sto la ru , ko v aču i s to la ru osm o satn o v rije m e ra d n o v iše nego
dovoljno, ali 13-sati d n evnog ra d a je n a sv a k i n a č in v iše nego p re tje ra n o i
p re la zi s v ak u granicu!
O vo je^ za sada dosta što sm o navieli u pogledu m o ra la i h ig ije n e ra d n ik a
k ao i o dužnosti O pćinske k o n g re g acije po n a s ta lo m š tra jk u . S ad a n am p re os ta je još da u p u tim o rije č gospodi od T rg o v a čk e kom ore. N jih o v a je du žn o st
d a n e b u d u s tra n i p o s tv a rim a lo k aln ih in te re s a ; t e da po p o tre b i u p o treb e
6
184
V ijesti o štrajk o v im a zagrebačkih stolara
185
sv a ona m o raln a sredstva, kak o bi sva op ra v d an a tra ž e n ja ra d n ik a b ila saslu ­
šana, a n ep rav ed n a odbačena. Bilo bi zaista hlval-evnijedno k a d bi stv o rili jed a n
in d u strijsk i s ta tu t kojim bi se zajam čio op stan ak ra d n ik a i da bi se propisalo
ra d n o v rijem e za sv e v rs te ra d n ik a
«.82
Kako je taj štrajk završen, da li je bilo već prije štrajkova i da
li se razvijala štrajkaška aktivnost i poslije 1869. g. na Rijeci —
nismo uspjeli sabrati potrebnu dokumentaciju, ali je vrlo vjerojatno,
da takva dokumentacija postoji.
Prije riječkog štrajka spominju »Narodne novine« da je došlo
do krvavog sukoba između vojnika c. kr. pukovnije grofa Gjulaja i
pekarskih radnika, koji su pekli kruh za vojsku. U tom sukobu bio
je velik broj ranjenih. Iako nismo sigurni, da se ovdje radi o nekom
štrajku, zabilježili smo i ovu vijest. 93
186
RAD ZENA U TVORNICI CIGARA I PITANJE DJEČJEG RADA
Kad su zagrebački socijalisti ustali protiv upotrebe dječje radne
snage, oni su se morali boriti za primjenu postojećih propisa, koji
su bili donijeti obrtnim zakonom 1872. g., jer se ni njegovi prema
danas reakcionarni paragrafi nisu nigdje, pa ni u državnim poduze­
ćima primjenjivali. Uzeli smo za primjer tvornicu cigara. »Radnički
prijatelj« broj 5 od 31. I. 1875. g., pošto konstatira da je »dužnost
svakog radnika da jedan drugoga potpomažu u dobrom i zlu i bore
jedan za drugoga«, iznosi da je carska financijska blagajna zaposlila
samo žene radnice u proizvodnji cigara. Država treba mnogo novaca
za pokriće svojih raznih potreba, stoga nastoji izvući što je moguće
više novaca iz svih izvora, koji joj stoje na raspolaganju. Zato namještenje daje samo ženama pod isprikom, da su samo ženski radnici
sposobni za taj posao. O niskim njihovim dnevnicama nitko ne može
ni naslućivati. Najbolje radnice zarade za tjedan dana najviše 2 —3
fl., većina zaradi 1 — 2 fl., najmlađe među njima, još djeca, koja se
prema obrtnom zakonu ne smiju zaposliti, primaju 60 kr. na tjedan,
sekser na dan. Je li to zarada, koja odgovara naporu, pa bilo to i
slabih ruku. Kako se time mogu prehraniti one radnice koje se moraju
same izdržavati. Najveća nužda sili roditelje, da šalju djecu u tvornicu
umjesto u školu za tako nisku nadnicu. Prerađivanje duhanskih
sirovina opasno je po život i zdravlje djece. Zbog toga su zaposlena
djeca u tvornici duhana od sve djece najmanje zdrava.
Postoji tvornički kućni red. On je napisan samo za interes podu­
zeća. U tvornici se provodi sistem kazni kao nigdje drugdje. Za naj­
manju pogrešku oduzima se radnici novac. Ima slučajeva da su
djevojke trebale platiti više kazne nego što im je iznosila zarada. Što
se dešava s ustegnutim novcem? Pitati za oduzeti novac je drskost.
Samo radnički ološ može da traži obračun za svoj novac! Djeca, od
čije se nadnice ne može ništa ustegnuti, kažnjavaju se klečanjem za
vrijeme podnevnog odmora.
U tvornici postoji bolesnička blagajna. Za nju se svakoj radnici
ustegne 10 kr. na tjedan, bez obzira na visinu zarade. U slučaju
bolesti ona prima pomoć od 1 fl. 20 kr. tjedno i neke lijekove. Gospo­
din direktor treba da razmisli koliko ima u tom nehumanosti. To je
mizerna pomoć. U Zagrebačkom radničkom društvu za 50 kr. mje­
sečne uplate dobije se 5 guldna bolesničke pomoći. Bolesnička bla­
gajna ne ispostavlja nikakav račun o deponiranju oduzetog novca od
radnika. Ti novci ipak pripadaju radnicima.
Još jedna slika o prilikama u tvornici. Upravitelj je izdao zapo­
vijed da se ima organizirati ples. Svaka djevojka morala je pridonijeti
1 fl. Ples se nije održao, jer se nije mogao skupiti potreban novac.
Zarade radnica jedva su tolike, da si jnogu nabaviti najnužniju odjeću,
a da ne govorimo kako bi onda nabavile sve potrebno za zabavu.
187
Cesto su se tužile radnice na upravu. Zato što radnice nisu udo­
voljile direktorovu pozivu za ples, zaprijetio im je da će biti još
stroži. Neka mu je sretno! Treba ipak da pomisli, da struna, koja je
prenapeta, puca i udara po licu. On nema prava da prijeti. Bio bi
red da postupa blaže sa svojim podčinjenima. Možda misli da je časno
izigravati tiranina među ženama radnicama. Treba da se pobrine za
bolju plaću radnica. Neka intervenira kod državne blagajne. Zarada
radnica tvornice odgovara narodnoj poslovici: »za um rijeti previše,
za živjeti premalo!«
Nato je direktor tvornice poslao »ispravak«, koji je odštampan u
»Radničkom prijatelju« broj 8 , u kojem uz izjavu da je ovo laž, obe­
ćava da će člankopisca tužiti sudu.
Iz odgovora na taj ispravak može se izvući slijedeće:
Navod u vezi s malim nadnicama ispravkom direktora nije po­
bijen. Direktor tvrdi da starije radnice (nadzornice stolova) prim aju
6 do 7 fl., mlađe 3 do 4 fl., najmlađe, koje naziva .učenicama’ 1 fl. 5 kr.
Njihove plaće ovise od marljivosti i spretnosti radnica. Jedne zarade
više, druge manje. Zbog toga dolazi i do manjih zarada i t. d. Za male
zarade nije krivo poduzeće, već radnice!
Moglo bi se navesti dovoljno primjera, koji potvrđuju da su
zaposlene djevojke primile manje od jednog filira tjedno, ali ih se ne
može predati osveti direktora, pa će se njihova imena prešutjeti.
Jednu je djevojku otac radije zadržao kod kuće nego pustio da radi,
jer uopće nije znao koliko zaradi. Davala je kući 70—90 kr. Direktor
je tvrdio da se veće kazne od prosječno 2 0 kr. na tjedan ne odračunavaju od nadnica radnica. 20 kr. bila je visoka kazna. Djevojka, koja
je trebala na tjedan platiti veću kaznu nego što joj je bila zarada,
bila je Ana K. Ona je u jednom tjednu morala donijeti još 21 kr. od
kuće mjesto da dobije nadnicu. U jednom drugom tjednu primila je
samo 22 kr. Ove 22 kr. zadržalo je poduzeće kao kaznu u prilog bole­
sničke blagajne. Neka druga radnica, Marija K-ć, otpuštena je, jer je
tražila od direktora bolji materijal.
Ponovno je potvrđeno, da za djecu postoji kazna klečanja. Go­
tovo svaka djevojka provela je svoj podnevni odmor na koljenima,
kao na pr. prije spomenuta Ana K., Frančiska O.
Majstor H. u srpnju 1874. g. udario je Mariju S. kalupom, da je
tri tjedna odležala u krevetu. Pregledao ju je dr. Bauer, koji direk­
toru sekundira u pričanju o humanizmu u tvornici. D irektor je pri­
jetio administratoru D. BI. procesom, ukoliko ne budu povučeni
navodi iznijeti u »Radničkom prijatelju«.
Iz tvornice je otpuštena g. Sch., jer je uzela u obranu svoju
1 2 -godišnju kćer, koju je neki činovnik tvornice htio zlostavljati.
50-godišnju radnicu H. istukao je majstor F., a kad ga je htjela pri­
javiti vlastima, otpuštena je.
Kao prim jer humanosti i brige za dobro radnika direktor ističe
3-razrednu školu, koju je tvornica osnovala 2 godine prije tog slu­
188
čaja. Tom školom bačen je pijesak u oči javnosti i vlasti. Nastava za
djevojke, koje su zaposlene u tvornici, u toj školi odvijala se 3 put
tjedno od pol 12 do pol l h u samostanu. To je bilo protuzakonito.
Y.ornicl ne srnUu kiti zaposlena djeca ispod 1 0 godina,
a od 1 0 — 1 2 jedino dozvolom obrtničkog nadleštva.
Dozvola se izdavala samo u slučaju, kad se može spojiti redovni
posjet škole s radom u tvornici, drugo kad tvomičar osigura školo­
vanje djece pomoću posebnih škola. Djeca od 12—14 godina mogu se
zadržavati na radu najviše 8 sati dnevno. Tri sata tjedne nastave ne
odgovaraju zakonu. Školske vlasti morale bi poduzeti potrebne ko­
rake. Bez obzira na to što novi školski zakon predviđa 12-satrai
nastavu za djecu, zaposlenu u tvornicama, treba spriječiti iskorišta­
vanje djece.
Koliko sati rade djeca? Školsko se vrijeme vrši na račun podne­
vnog odmora. Jedan sat (od 12h—13h) 3 put tjedno oduzet je,od od­
mora djeci, koja od ranog jutra do kasno u noći rade na poslu, koji
šteti zdravlju.
Tako dugo dok se ne postigne zabrana dječjeg rada u tvornicama,
treba barem nastojati da se primjenjuju zakonski propisi o zaštiti
djece.
Ali i u traženju primjene zakona za zaštitu djece morali su se
zagrebački socijalisti boriti ne samo protiv poslodavaca i njihovih
ravnatelja, upravnika i poslovođa već i raznih »dječjih zaštitnika«,
koji su se zalagali za zapošljavanje djece zbog moralnih razloga, da
se ne bi ne radeći odgojili za kradljivce i provalnike, a djevojčice
predale raznim porocima i nemoralu. Pokrećući pitanje dječjeg rada
socijalistima grada Zagreba nisu odobravali ni roditelji, čije su nad­
nice bile tako niske, te su svoju djecu sami upućivali u tvornice i
radionice, kako bi poboljšali bar makoliko bijedan život!
Mnogo prije, još 15. ožujka 1870., »Odjel za bogoštovje i nastavu«
pod br. 717 podnio je predsjedništvu vlade izvještaj o zapošljavanju
djevojčica u tvornici duhana, koje su trebale da polaze osnovnu školu.
Taj odjel je, pošto se radilo o djevojčicama od 6 , 7 i 8 godina, zatražio
intervenciju Gradskog poglavarstva. Usprkos toj intervenciji, poduze­
će je ipak i dalje zapošljavalo djevojčice i odupiralo se policiji, kada
je ova došla da jednu od njih iz tvornice odvede u školu. Predsjed­
ništvo vlade je svom odjelu dalo do znanja da se nema u to miješati.
Gradsko poglavarstvo dužno je pozivati roditelje na odgovornost, a
upravu tvornice se ništa ne tiče da li djeca, koju ona zapošljava,
polaze školu ili ne. Taj izvještaj potvrđuje pisanje »Radničkog pri­
jatelja«. Iako se radi o pet godina ranijem slučaju, i s tom razlikom
da je uprava tvornice sada formirala vlastitu školu za djevojčiceradnice zaposlene u tvornici, donosimo ga u cjelini kao dokument
vremena:
189
»System s scholarum ele m e n taru m in H u n g a ria od godine 1845. br. 25224,
koji zakon i u H e rv atsk o j i Slavonija k rie p o s t im ade, u §. 76 kaže, da su sva
dieca, počam ši od . p a sve do
. godine, du žn a polaziti .pučke u m iestu posto­
jeće škole; a § 77 kaže, d a do tičn a o b last im a sve ro d itelje, koji bi za n em arili
tu dužnost, k az n iti novčanom globom .
B udući pak o d a je ovom u kr. vladnom u odielu službeno p rija v lje n o bilo,
d a ra v n a te ljs tv o ov d ašn je tv o rn ice d u h a n a p rim a u n ad n ic u s v ak o v rstn e diev o jčice bez ra zlik e dobe, i bez obzira n a to, je su li iste glav n u školu doveršile
ili ju još sada polaze, p a su m noge dievojčice uslied toga i p re s ta le školu p ola­
ziti: to je ovaj k r. v lad n i odiel, deržeći se re čen ih u s tan o v ah , d n e . v eljač e
1870. br. 395 pozvao p o glavarstvo g ra d a Z agreba, n e k a naloži rečenom u ra v n a ­
te ljstv u , da s m iesta iz nad n ic e odpusti one dievojčice, k o je se nem ogu izkazati,
d a su sv eršile g lav n u učionu.
N a u činjeni u tom sm islu nalog od s tra n e gradskoga p o g lav a rstv a odgoA*>rilo je ra v n a te ljs tv o is te tv o rn ice d n e 25. v e ljač e 1870. br. 115, d a je p om enuta
tv o rn ica kan o k ra lje v s k i zavod neposredno p o d čin jen a k r. m in is ta rs tv u , te r da
se tak o v e n a re d b e , k ak o v e je izdalo gradsko p oglavarstvo, m o tiv ira ju posto­
jeć im u zem lji zakonom , d a se tak o visokom u k r. m in is ta rs tv u po d n ieti m ogu.
D ok se je u ovom k. o dielu sp re m a la rie šitb a n a ta j odgovor, p rija v ilo je
ovam o g ra d s k o pog lav arstv o d n e 9. ožujka 1870. hr. 1226, d a je ra v n a te ljs tv o
iste tv o rn ice o p et u nad n ic u p rim ilo djevojčicu B aru H ra n ite lje v u , k o ja je d ru g i
ra zre d glav n e škole polazila, t e r je gra d sk o p o g lav a rstv o cieduljom p u te m
p a n d u ra poslalo dievojčici u tv o rn icu nalog, da se im a u školu p o v ra titi, p a to
isto im ao je p a n d u r ja v iti sam om u ra v n a te ljs tv u tvornice, k o je m eđutim , po­
stu p a ju ć g rubo s pan d u ro m , izjavilo, d a ta s tv a r n a g ra dskoga n ač eln ik a
nespada.
A ko i je s t istin a, d a o v d ašn ja tv o rn ica d u h a n a sp ad a n ep osredno pod visoko
k r. m in istarstv o , te r d a glede u n u ta rn je g a svoga u s tro js tv a im a od n jeg a
p rim a ti naloge; ali je s d ru g e s tra n e i to n ep o b itn a istin a , da zag reb a čk e d ie­
vojčice s p a d a ju pod dom aće oblasti, te r se ovom u k r. v lad n o m u odielu čini
posve k o re k ta n p o s tu p ak p o g la v a rstv a g ra d a Z agreba, što je sam oj dievojčici
B ari H ra n ite lje v o j dalo nalog, da se p o v ra ti u školu, a ra v n a te ljs tv u tv o rn ice
p rijav ilo , da tu v la s t v erši na p o d čin jen im sebi subjektom .
K ad bi se ra v n a te ljs tv u tv o rn ice p ro sto ostavilo, d a bez ra zlik e n a dobu
i n a d užnost p o laz iti školu p rim a ov d ašn je d ievojčice u nad n ic u , to bi se p ro ­
s tija v e rs t g ra đ a n s tv a , k o ja u p ra v n a jv iše tre b a pouke, iste lišila, čega n esm ije
d o p u stiti ovaj kr. v lad n i odiel.
U slied toga m oli se visoko p re dsiedničtvo, n e k a izvoli u čin iti shodne ko­
ra k e, d a se ra v n a te ljs tv o ov d ašn je tv o rn ice d u h an a , k o je kao n iek a sam ovlast
u zem lji p o sto ja ti nem ože, p risili n a o b d eržav a n je postojećih u zem lji zakonah,
te r da uslied toga n e sam o odpusti p ra m a ov d ašn jem u nalogu iz tv o rn ic e sve
one dievojčice, k o je ili školu p olaze ili se n em ogu-izkazati, d a su g lav n u učionu
sveršile, nego da tak o v ih u b u duće i n ep rim a , osim ta k o v ih slu čaje v ah , gdie
su ro d itelji tak o sirom ašni, da po su d u g radskoga p o g la v a rs tv a jed in i n ačin
života u zaslugi svoga d ieteta im adu; u kojem bi s lu č a ju dovoljno bilo, d a je
tak o v o d iete t r i godine u školu išlo, p a k za u p o trie b lje n ja u tv o rn ici do 15.
godine n ed ie ljn u učionu polazi; je r b ila re čen a tv o rn ica kak o m u d ra g o u r e ­
đ en a i sp ad a la glede svoga u n u ta rn je g a u s tro ja pod ko ju m u d ra g o oblast, ovaj
k r. v lad n i odiel ip a k nescieni, da bi ona sm iela b iti uto čištem za sve one, koji
s e k a n e o teti o b d eržav a n ju p ostojećih u zem lji zakonah.«
6
12
8
Odgovor predsjedništva vlade glasi:
»Po u v id u tam ošnjega izviešća od 15 o žu jk a 870 br. 717. k o jim se iz a h tje va
p o sredovanje proti u p r a v ite ljs tv u ovd a šn je tvo rn ice duhana glede djevojčica
ta m o u p o trie b lje n ih a p o d vrže n ih idužnosti da g la vn u u čionu polaze, u b a vje šć u je
se kr. vla d n i odjel za bogoštovje i [nastavu, da od a vle povoda nem a išta učiniti,
190
P 'f
191
j e r se je vla d n i odjel odnosno poglavarstvo grada Z agreba u u v o d u navedenoga
propisa od godine 875. §. . d ržati, te roditelje (na \odgovornost povući im alo —
a ne upravitfiljstvo tvornice, na ko je ta.j p red m et ništa nespada.«04
77
Nakraju bismo spomenuli da je proizvodnja duhana prije uvađanja monopola bila vrlo razvijena, naročito u Primorju. Znatno
veća od zagrebačke bila je tvornica duhana na Rijeci. Poslije austrij­
skog poraza u ratu s Italijom otpala je mletačka tvornica duhana kao
konkurent. Zato se riječka znatno proširila. Radila je parnim strojem
od 20, konjskih snaga, i drugim aparatima i mašinama. Upošljavala
je preko 2.330 radnika i radnica. Trošila je 17.940 c. inozemnog i
18.470 c. domaćeg duhana. Proizvodnja duhana i cigara po vrijednosti
iznosila je 4,5 milijuna. Zagrebačka tvornica upošljavala je 30 radni­
ka, 257 radnica i 228 djece ispod 14 godina; potrošila je 6.806 c. du­
hana, a proizvodila cigara i duhana u vrijednosti od 565.100 stot.
O POLOŽAJU RADNIKA U PRVOJ ZAGREBAČKOJ
TVORNICI STROJEVA
Kako su i pod kakvim uvjetima živjeli radnici i u drugim tvorni­
cama, može da pokaže prim jer Prve zagrebačke tvornice strojeva, u
kojoj se, s jedne strane, otpuštaju radnici prema ćefu poslodavaca,
a s druge strane kažnjavaju po 20—30 krajcara globe, »Radnički pri­
jatelj« broj 5 od 31. I. 1875. o tome piše:
»K rivnjom gospodina in že n je ra p ro p a d a ju n e p ro d u k tiv n o satovi, n e d e lje i
m jeseci ra dnog vrem ena. Zbog neu sp jelo g crteža i n ek o rek tn o g n a re đ e n ja p re d ­
m eti se iz ra đ u ju dva, i 3 p u ta d a b i ih se n a k r a ju bacilo, u ro p o tarn icu . To
su n a pr. p re še za gvožde. In ž e n je r je k r iv što stro je v i n isu n a v rije m e gotovi?
P o je d in i dijelovi n isu bili završeni zbog n jegove k riv n je! T k o e p la titi izgub­
ljen e sato v e i dane? Tko će p la titi m a te rija l, k o ji je ko d to g a propao?
D a li ra d n ik , koji je pjev a o stojeći za stro jem , nač in io v eću š te tu nego
in žen jer. N eljudski je n a ju re n sa posla i z a ra d e otac p e te ro djece. Izbačen je
n a nem ilo srd an n a č in u teško godišnje doba. S k a k v im je osjeća jem p ro m a tra o
ta j ra d n ik svoju g ladnu djecu? In ž e n je r se uživio u položaj p rig a n ja č a . O tud
kod n jega tak v o tv rd o p o stu p an je. N aravno, in ž e n je ru je svejedno. O n n e vidi
suzu, ko ju m a jk a p ro lije, k a d a čuje s v o ju d jec u k a k o p lač u ći m ole k ru h a . N iti
ču je k letv u , k ojom ga p ro k lin je, o č a ja n otac. N jem u je svejedno. S vejedno m u
je, ako se djeca tre s u od zim e i ttraže k ru h a zbog n jeg o v e k riv n je . To se n jeg a
n e tiče. On živi zadovoljno i bez brige. R adnička o b itelj m ože pro p a sti!
Zbog n ed o statk a ra d a otp u šte n je je d a n n esretn ik . Na posao jed n o g čestitog
čovjeka, u zet je nov, p o zn a t k a o .p ija n ic a i po s tru č n im sp o sobnostim a daleko
iza otp u šte n o g ra d n ik a .
In ž en jer je slom io jed n u p rešu . K riv icu je htio p re b a c iti n a ra d n ik a , koji
n a p re ši ra d i. (Zato je n ared io onim a k o ji s u g a v id je li k a d je p re š u slom io, da
šute. Š te tu k o ja je n astala , m o rali su p la titi sv i ra d n ic i, je r se tobože n ije
m ogao u tv rd iti k riv ac . R adnicim a se u v id u globe u ste g lo od z a ra d a 20—30
k ra jc a ra . »M islite m ožda, — p išu ra d n ic i P rv e z a g reb a čk e tv o rn ic e stro je v a , —
d a sm o kod ra d a od 3—4 d a n a z a rad ili toliko, d a m ožem o lak o p re b o lje ti to
u zte zan je nadnice? Č ek ajte sam o, doći će i d ru g č iji dani.«
6
9« Državni arhiv Zagreb br. 362/pr.—1870.
192
z
::
/*■
r , /^ ,
,y,/ ^
f
■*r ' J ' 'r ? 4 £<•
y«
^
y o A - i jf * '~ć
f
//
*/
:
I
•
# « ^ r.
v s ~ ~ £ ~
«><? /** -»■v .^ r ^ »
■!
;
/S ^
-*xkM> y«^£^v''-»*~«***»ys£
tS ffr - v ^ tu
/^
X*~+ ~
^
-•*“ +.*fJi»A-x4£*MI«jL ■+■
^ v fte/tX, ... £ t^yfA+JUpf* <U y<5- ^<jV*v£-v/-*•
- ' . - » • « « <#Sk~- ’
->*jf*w** v-V-ai- -*«*!»*»'
/ ’
£
y.
- X
^
' / ’■*'' "*>* .^e*i*L.
— • - '• '■ y - '- - > ~ “ — ^
^ y / j j ^ j . *****.,*& x
/
«*q
Kr
•
19
-
‘ S ' i / u * £ ~ *****
j
\
193
UMJESTO PUČKIH KUHINJA RADNICIMA TREBA OSIGURATI
POSAO I DOBRU ZARADU
Uslijed krize, koja je postepeno obuhvatila zagrebačku proizvod­
nju i tržište, nastala je besposlica, a s injom niske nadnice i slaba
ishrana radnika. Nezadovoljstvo koje se u vezi s tim stvaralo, natje­
ralo je zagrebačku buržoaziju na razmišljanje, kako da spriječi
posljedice, koje mogu da nastanu uslijed takvog položaja radnika.
Tako je došlo do otvaranja »kuhinje za puk«, koja je trebala dati
jeftinu hranu radnicima. Znamo da je buržoazija i kasnije u novim
krizama, koje su potresale kapitalistički svijet, poduzimala iste mjere,
otvarala kuhinje za nezaposlene i slabo plaćene kategorije radnika.
Zagrebački socijalisti su ustali protiv te buržoaske milosti. Oni su
tražili da se radnicima umjesto pučkih kuhinja dade rada, zaposle­
nja i takve zarade, s kojom bi radnici i njihove obitelji mogli da pri­
stojno žive. U »Radničkom prijatelju« br. 13 od 27. XII. 1874. g. iznose
svoj stav zagrebački socijalisti na ovaj način:
»U br. 288. Agr. Ztga.« čitasm o izvješće odbora ad hoc za u s tro je n je »ku­
h in je za ipuk« »Volkskueche«, (što ga je podnio g. d r. Jac o b i u sjed n ici u p ra v ljaju će g a vieća » družtva čovječnosti«). K ako obrekosm o, izjav lju jem o d a n a s i
m i m n ien je svoje u to j s tv a ri i to s gled išta onoga ra z re d a p u ča n stv a , Za kojeg
se hoće ovim sredstvom p o n a jp rije olak šica stv o riti, t. j. s g led išta rad n ič k o g a
stališa.
K ako n a m izvjtešće dokazuje, je s t s v rh a tih » k u h in jah za puk« ova: »da
se svim onim , k o ji od m aloga p rih o d a živu, a ip a k v o lju im adu, p o štenim
načinom i v lastito m silom p re h ra n iti se, d o b ra i k rie p k a h ra n a p ru ž i u z ta k o
je ftin u cienu, u z k o ju ju p o jed in i ili ciela o b itelj p rip ra v iti nem ože.« D a lje
kaže izvješće d a će ta j zavod tem eljen b iti n a n ač elu sam o u zd rža v an ja, t. j.
da se je stv in e n iti neće p rik az iv ati, n iti izpod v la s tite ciene p ro d a v a ti — a uz
sve to d a ta j zavod ip a k o s ta je d o b ro tv o ra n zavod. — Iz svega to g a proizlazi,
d a su dotični u te m e ljite lji ovoga »dobrotvornoga zavoda« u v id je li golem u n u ždu
če tv rto g a stališa, stališa ra d n ič k o g a, te da u čisto čo vjekoljubivoj n a m je ri žele
nješto b arem u čin iti, da se velikoj b ied i pom ože. N u m i n ism o za ta k o v u d je ­
lom ičnu pom oć, p ro tiv n ici sm o svih p a lia tiv n ih sre d sta v a h , ak o p rem uviđam o,
d o b ro tv o rn u n a m je ru , u tem e ljite lj ah. A li poslieđice tih zav o d ah u d ru g ih g ra ­
dovih d okazuju n a m sve, sam o n e osobitu pom oć, k o ja bi ra d n ič k o m u stališu
ovim sre d stv o m u h a ta r došla. U v jeren i sm o p odpuno, da se tim sre d stv o m
n eće ona s v rh a postići k o ju u te m e ljite lji p o stić i k an iše, n a im e sv rh a , d a se
nuždi, oskudici i biedi ra d n ič k o g a sta liš a doskoči. D ap ače m islim o, da će se
tim s re d stv o m baš p ro tiv n o postići, nego se je p o s tig n u ti h tjelo , p a da će ti
zavodi m jesto ra d n ik o m k o ris titi, u p ra v o im n a š te tu b iti.
Razlozi, na k o jih n a š u tv rd n ju oslan jam o su sliedeći:
K ako je obće poznato, p o tisn u ta je za slu ž b a r a d n ik a h oskudicom u poslu
na n ajn iži stepen, a sv a k d a n je u m a n jiv a n je posla, o slobođivanje še g rta h , p rim lja n je novih, slabo n ovčano s ta n je i v iše ta k o v ih okoln o stih s n iž u je sve v iše i
v iše zaslužbu ra d n ik a h . O sim to g a o tp u š ta ju se ra d n ic i u veliko, k o ji nuždom
p risilje n i, n u đ a ju sv o ju ra d n u silu po što po to. T im e n a s ta je n a tje c a n je m eđu
sam i ra d n ic i: čim v iše ra d n e sile ili d ru g e k a k v e »robe« (je r žalibože so cijaln i
naši sad a n ji odnošaji čine čovječnu pro izv o d n u s ilu robom ) n a trg u , tim m a n ja
joj je ciena, ciena ro b e odvisi o d pon u d e. — U to m jad n o m p o lo ža ju dolaze
sp a site lji n a ro d a sa sv a k o ja k im p ro jek to m , k o jim b i se n a ro d u pom oć pru ž ila ,
194
u pitati m ožemo, d a li ce i posljedice za ra d n ik a »dobrotvorne« biti? u te m e ­
ljite te k u h m je l a m a l o n isu pom islili, da će tim e zaslužbu rad n ik a h još više
SI^ 1’ ™*??. ,s t^ J L f ^ ^ VeC V te .d a ce n a tjeca n je radničkih sila h pobuditi,
i
^ L C1?nU ra d n e sile za dvaPnt onoliko potisnuti,
za koliko »jeftinije« m isle ra d n ik u k n e p k e h ra n e dati. P oznavajući vrlo dobro
n a ^ d av a rc e rada, u v jere n i smo, d a će ra d n ik a prisiliti, da se na najsm jernije
zahtjeve ograniči, u v jere n i smo, da će m u pod izlikom »oskudice posla« više
m anje p rik ro jiti zasluzbu, upućujuć ga n a ove »dobrotvorne zavode« gdje
jeftinu h ra n u dobije; p a budući se je ftin ije p re h ran iti može, m ora i radnu silu
svoju uz je ftin iju cienu iznajm iti. — S druge pako stran e će n atjec an je m edu
radnici bez stalnog zan im a n ja Um veće postati, je r nad a ju ć se ovi tobože goleme
polakšice, k o ju ce jim ovi zavodi pružati, nu đ ati će po što po to svoju radnu
silu. — S tih razlogah m oram o se p ro ti ovim zavodim a izraziti, prem da častim o
nakanu: pom oć u nuždi, koju u tem eljite lji gojiše. Svako sredstvo pomoći obće
biede hvalevriedno je, ali tak o će dugo bezuspješno ostati, dokle država cielu
stv ar u ru k e n e uzm e, te o d stran iv ši uzroke sveobće biede, radnikom obilnu
pomoć pruži, davši m u m jesto m ilostinje — posla i prilike, da si svojom silom
zasluži po trieb ice svoje. Dok se taj zahtjev neostvari, ostati će h ra n a u svijuh
takovih »dobrotvornih zavodih« ona ista, što ju pojedini m anastiri sirom akom
pružaju, solivši i začinivši ju pobožnim »Otče našom« i »Zdravom Marijom«.
D ajte d akle ra d n ik u posla — a n e m ilostinju.«
^1
Usprkos tako oštroj kritici i zahtjevima, da se mjesto milostinje
dade radnicima posao, zagrebačka pučka kuhinja bila je ipak otvo­
rena za siromašne. »Radnički prijatelj« br. 12 od 21. III. 1875. g. donio
je u dva članka opširan prikaz o tom otvorenju. Utemeljitelje kuhinje
on naziva »nadridobročiniteljima« i »gospodom demokratima iz bašče
Franje-Josipa« i tvrdi da cilj kuhinje nije da pomogne siromašnim
radnicima, već da obori ionako male zarade radnika.
»Narod se, — k až e se u članku, — sgrtao pre d v ra ti p ro sto rijah kuhinje,
te čekao otvorenje. G ospođe iz visokih krugovah! aristo k ra cije dieliše ovdje
m ilostinju u obliku je d n e fu n te juhe, fu n te kupusa i zalogaj m esa, uz to dollar
kom ad k ru h a , što je uostalom u svakom obzira dobro p riređeno bilo. — I zaista,
m ora čovjek, gledajući to lik u m nožinu n aroda i nehotice priznati, d a vlada
golemo sirom aštvo u n ašem radničkom narodu. Ciela ona sv etin ja — izim
priličnoga b ro ja z n a tiž eljn ih i njekoliko »nadri-dobročinitelja«, koji zasvjedočiše
svoje velikodušje ra z d a v a n je m m a ra k a h — došla je tam o, da se najede. Držimo,
da će stoga uzro k a d a n za danom s v e v iše i više ra d n ik a h h rliti u pučku ku h i­
nju, je r ć e i d a n za danom »pretjerana« nadnica spadati, te ra d n ik a prisiliti,
da uživa one blagodati, k o je p u čk a k u h in ja .pojedinim pruža. Na prv i pogled
i izgleda tako, a n a š a gospoda »dem okrati iz bašće F ranje-Josipa« prisizaju na
to, d a je to najv e ća b lagodat, k o ja s e ndrodu p ru ž iti može. Nu nam se ta
k o rist — k a k o i vi već više p u ta h Lzraziste — sam o prividnom čini, pa bi
rade, da n a m slav n a a risto k ra cija više posla i tim e veću zaslužbu dade, nego
dobrovoljnim i prinosi sab ra n u m ilostinju, u obliku hrane, za ikoju, m oram o, da
izgleda kao da n ije m ilo stin ja, položiti u visokorođene biele ručice
novčićah.
V ećkrat ra zložiste već razloge i dokaze, k o ji nas vode, da odričem o pučkoj
kuhinji sv u onu blagodat, k o ju joj inače čestiti u tem eljite lji nam ieniše. P a da
ne ponavljam o od v as već rečeno, e to u k ra tk o naše m n ien je o to m »dobrotvor­
nom« zavodu, k a k o si ga izikustvom iz d ru g ih većih gradovah stvorism o: P učka
12
195
k u h in ja im ad e sv rh u , d a obćemiu s iro m aštv u n a ro d a pom ože — k ak o u tem elji­
te lji u p ro g lasu svom tv rd e. Ob o d s tra n je n ju obćega s iro m aštv a u naro d a
nem ože pak o n i govora b iti — te će sam o p o jed in i tu p riv id n u k o ris t uživati.
Ovi po jed in i b iti će i u s ta n ju sv o ju r a d n u s n a g u u z je ftin iju cienu d a v a ti,, jer
si p o tre b e želudca je ftin ije p o k riti m ogu, i ta k o ć e n a tje c a n je ra d n ič k e snage
n a -tržištu p rouzročiti, te s vrem enom u p u č k u 'k u h in ju tje ra ti i one, k o ji se
ta k o dugo ž a ca ju m ilo stin je p rim a ti, dok jim n a r a v z d ra v e desn ice uzdrži. A
to je tak o đ e r jed n a zadaća p u č k e k u h in je, k ak o n a m ovi n o vinski red ci do­
kazu ju :
»Bila bi p u čk a k u h in ja i onda zavod d o b ro tv o rn i, k a d b i jeftin o ća n jezina
živeža povodom b ila tom u, d a se zaprieći n erazm jern o z a h te v a n je većih p lać ah
i n a d n ic e . . . « itd. (vidi b r. 69. »O bzora«). . . «
. . . P rv o g i drugog d an a , — kaž e se u d ru g o m članku, — n ag o m iljala se
s v etin ja, d a vidi čuda »dobrotvornoga« ovog zavoda, tre ć e g d a n a b ila je sam o
d je č u rlija p re d v ra ti, a u če tv rtak , p e ta k i s u b o tu o stala j e S k alin sk a u lica
p ra zn a, a p re d v ra ti k u h in je vidism o sam o gra d sk o g a s tra ž a ra . Laepi n ap red ak !
Z a r ne? . . . «
A »Radnički prijatelj« broj 13 od 28. III. 1875. donosi još jedan
dugi članak o toj kuhinji s tvrdnjom da bi, s obzirom na nabavku
hrane na veliko, za isti novac hrana mogla biti izdašnija i kvalitetnija.
Vlesfnik,
— Od pomoćniku li ćoliašab - krojačah, koji
su, kako u posljednjem broju javismo, radnju
obustavili, raziđjoše se mnogi, kako čujemo,
po selili, a njekoji se opet sasvojimi majstori
nagodili u pogledu plaće, te opet raditi počeli.
Pripovieda nam se da nisu znatnih poboljšieah stekli. Mi iskreno želimo, da si i ćohaši
već jednom stanje svoje bar po nješto po­
boljšaju, jer zasluga jim vrlo je žalostila.
— „Der Getroffene meldet siđi*, veli nje­
mačka poslovica, koju možemo sada dobro
prispodobiti slučaju, porođivšemu se prošle
nedjelje u Opatovini, kad je,g. Siinger, postolarski majstor, Čitao dopis iz Zagreba sadržan
u % broju ovoga lista, gdje se navađja, da
ovdje običaj vlada, osobito kod postokrah, da
jfefrtt moraju u foašđ raditi 1 krumpir ukapati,
Š- )m
196
U«
ith
»•»•»<»i t ’f r .t , i Irru'V - ? a n o t a
H rva
BLAGAJNA ZA UZAJAMNU POMOĆ ZAGREBAČKOG
RADNIČKOG DRUŠTVA I BOLESNIČKE BLAGAJNE
U PODUZEĆIMA
ZA UKIDANJE »KUĆNIH BLAGAJNI« I PRISTUP U POTPORNU
BLAGAJNU ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA
Obrtni red od 1859. g. u svom 85. paragrafu predvidio je da
poduzeća s više od 2 0 radnika moraju osnovati pripomoćnu blagajnu,
u koju radnici uplaćuju prinos. Deset godina prije te obaveze za po­
slodavce, kao što smo to već naprijed istakli, zagrebački tipografi bili
su osnovali svoju bolesničku blagajnu, koja je imala svoj vlastiti
odbor, sastavljen isključivo od tipografskih radnika, bez sudjelovanja
poslodavaca. Zbog toga se ta blagajna tipografa i treba smatrati pr­
vom, isključivo radničkom organizacijom, a također prvim slučajem
samopomoći radnika. Tvorničke blagajne, negdje su ih zvali kućnim
blagajnama, obuhvaćale su sve radnike poduzeća, pa je doprinos za
njih bio odbijan od radničke plaće. S blagajnama su rukovali ravna­
telji i upravitelji poduzeća. Predstavnici radnika, koji su trebali da
rukuju blagajnom zajedno s poslodavcem, obično nisu bili ni birani,
niti su takve zajedničke uprave postojale. U slučaju likvidacije podu­
zeća ili financijskih poteškoća, obično je uplaćivan radnički novac
propadao zajedno s poduzećem. Radnici, koji su godinama uplaćivali
u tvorničke blagajne, kada su već ostarili, bili su otpušteni s posla,
a uplaćen novac nisu dobivali. Oni koji su se interesirali kako se troše
fondovi blagajne, bili su otpušteni. Zbog toga su zagrebački socijalisti
postavili zahtjev da blagajnama upravljaju sami radnici, da sami
radnici donose pravilnike blagajni, da se uvede da članovi blagajne
kontroliraju trošenje fondova, da se bar svake pola godine održavaju
skupštine članova blagajne, na kojima bi uprava podnosila račun o
svom radu i slično. Pitanje »kućne blagajne u tvomicah« bilo je pred­
met mnogobrojnih sastanaka Zagrebačkog radničkog društva, a tako­
đer uobičajena tema, o kojoj se raspravljalo na sastancima, te stra­
nicama i stupcima »Radničkog prijatelja«. Ove blagajne, piše
»Radnički prijatelj«, postoje gotovo u svim većim tvornicama, a ute­
197
meljene su od samih vlasnika tvornica temeljnom glavnicom od
50—100 forinti.
»B lagajnom u p ra v lja ju , — k až e »R adnički p rija te lj« — sam i vlasnici tv o r­
nica. Oni se skrbe, da sv a k i ra d n ik točno p la ć a sv o je p rin esk e , t. j. oni m u već
kod izp lać iv an ja njegove zasluge p o svojoj vo lji p rin e s k u uztegnu, d a li je
novč. od sv ak e fo rin te ; u n je k o jih tv o rdotičnom ra d n ik u p ra v o ili n e, i to
nica h uztezava se i više od 2 novč. — Ovo sam ovoljno p o s tu p a n je ta k o je
nepravedno, d a ga d o sta osuditi nem ožem o; j e r m ože li s e pom isliti n a veću
drzovitost, do ove, d a se ra d n ik u od n jeg o v e tež k im tru d o m zaslužene plaće
odtegnu p rin esc i za b la g a jn u u s v rh u podpore u bolesti, a n ik a d se nesm ije
u su d iti p ita ti za ra č u n d o tičn ih novacah, k a k o li se n jim i u p ra v lja ili u obće
p itati, gdje se novci nalaze? A d ru g o je to, d a se kod to g a i onako n e p r a ­
vednoga od tez av an ja još n e p ra v e d n ije m jerilo p la ć a n ja u p o tre b lju je , d a se
n aim e svakom u ra d n ik u od s v a k e fo rin te
nč. odtegne; po to m nep rav ed n o m
p o stupku p laća d a k le je d a n m an je, d ru g i više, pošto zasluge je d n a k e n isu ; onaj
koji si na tje d a n
for. zasluži, p la ti n a tje d a n 16 novč., a onaj, k o ji pako
zasluži 12 ili 15 for., p la ti 24 ili 30 nč., zasluži li ta j b udući tje d a n m an je, n a pr.
for., ta d a p la ti
nč., d a k le n ije u s tan o v ljen o , koliko im a ju ra d n ic i u p la ­
ć iv a ti sv ak e nedjelje, već s e to kod izp lać iv an ja za slu g e o dm jeri, ili bolje kako
rekosm o, silom odtegne. N a ovaj d a k le n ač in i ovim i silom od ra d n ik a h o d te­
g nu ti novci p ostoje te »kućne blagajne« u tv o m ic a h .
A koprem sm o otvoreni p ro tiv n ici ovih »kućnih blag a jn a h « , do p u štam o ipak,
d a postoje, g d je se nipošto u k in u ti n ed a d u , ali za h tje v am o , d a se cielo b iće i
u stro jstv o njih o v o p re u s tro ji onako, k ak o je to n a jp ro b ita č n ije , d a sv rsi svojoj
točno odgov araju, a u p ra v a tih b lag a jn a h ' d a se p re d a onim , k o ji u n ju u p lać iv a ju p rin esk e , p a k za koje one u p ra v o postoje, a to s u r a d n i c i dotične
tvornice.
Tko j.e to vidio, d ap a če k o jim p ra v o m d a v lastn ici tv o rn ica h ili rad io n icah
u p ra v lja ju te n a sv o ju ru k u gospodare ovim i novci?
A koju k o ris t d ap a če b lag o d a t li p ru ž a ju te b la g a jn e ra d n ik o m , k o jim se
silom za d o p rin a š a n je k o m u više, k o m u m a n je oduzm e? C iela k o ris t, blag o d a t ili
pra v o , što one članovom sv o jim p ru ž a ju sa s to ji se u tom , d a u slu čaju , ako koji
član oboli, im a u bolnicu otići, gdje se od s tra n e tv o rn ice , k a k o b a r vele, iz
b lagajne, u k o ju ra d n ic i p la ć a ti m o ra ju , n a godinu s ta n o v ita sv o ta p la ti za
sve bolestnike, k o ji bi se k ro z g o dinu d a n a tam o sm je stili. S n ađ e li k o g a taj
gorki udes, da m o ra n a ove g odišnje tro šk o v e tv o rn ic e u bo ln icu ići, ta j je za
žalovati, je r n e sam o d a s e od s tra n e tv o rn ic e n itk o više za n je g a n eb rin e , nego
i u istoj bolnici se n a toga n e s re tn ik a n ik a k a v obzir n eu z im lje, j e r što je kom u
s talo do toga, d a li ta j ozdravi ili ne, ili im a li k a k v u p o d v o rb u ili dovoljno
h ra n e ili ne; a to je ono po n aj g lavni je, s čega b o le stn ik osk u d icu trp iti nesm ije.
K akovu p a k o h ra n u i dv o rb u ta k o v i ra d n ic i u b o ln icah im adu, d o voljno je
poznato svim a, ali se nem ože v iše ni b o lje z a h tje v a ti za o n e novce, što se od
tv o rn ic a h p lać aju , ak o p rem bi ra d n ic i za s v o je p rin e s k e m ogli im ati d o b ru
h ra n u i d o b ru p o dvorbu. To je d a k le cie la k o ris t, k o ju »kućne blagajne« čla­
novom svojim p ru ž aju .
D akako, d a s i n itk o než eli u ž iv a ti k o ris t ili b lag o d a ti, k o je ovakove b la ­
gajn e p ru ž a ju , m nogi bi m ožda ra d o i d v a i tr i p u ta v iše d o p rin a š a ti, k a d bi
znao, d a će ta k o s re ta n b iti, te n a te r e t ta k o v ih b la g a jn a h n ep a sti.
A li pošto to već postoji, a i s v a k i ra d n ik u ž iv a n ju tih b lag o d a ti pođvržen
jest, m o ra se n a s to ja ti, d a se o n e čim v iše u b laže, a to ć e b iti o nda, k a d se
u p ra v a i p re u s tro js tv o tih b la g a jn a h ra d n ik o m u ru k e p re d a d e ; je r oni će to
sebi p o voljno i s v ak i shodno u re d iti, p a će b a r z n a ti zašto p la ć a ju , te m ogu
svagda im a ti u v id u ra č u n e i dotičnu im ovinu svoju.
K ad b i b ili čisti poslovi ti h b la g a jn a h i d o tičn ih u p ra v ite lj ah, ta d bi oni
vazda, u sv ak o v rijem e, članovom dozvolili, d a s e o d o h o d k u i iz d a tk u u v jere ,
2
2
10
198
8
20
h J aP.ač* b a r svake pol godine račun položili, ali to
n<5? ♦«’ L n l T r i h
da
tom u tak o - nesam o da i£ožda slutim o,
već to i pu n im pra v o m tvrdim o, je r smo im ali sgodu više p u ta h o tom se
uvjeriti.
Dogodilo s e i to, d apače se i danas još događa, da se koj . ra d n ik usudio
u pitati dotične u p ra v ite lje blagajne, kako ip ak stoji sa novci, koje radnici
uplaćuju, p a sto ju n se dogodi: ali dobiše odgovor sasvim nejasan ili bjehu
s m jesta odpusteni.
V idiv to ostali radnici, n eusudi se n ijed an više n i pom isliti a kam o li
u pitati što u pogledu blagajne, ako m u je stalo, da u poslu ostaje. To li su
blagodati, k o je p ru ž a ju »kućne blagajne«, u k o je radnici proti svojoj volji
plaćati m oraju, p a nikakovo prav o neuživaju.
K ad bi u p ra v ite lji dotičnih blag ajn ah za radnike, kao članovah tih b la­
gajnah, pošteno i dobro m islili, t. j. k ad nebi za svoje v lastite džepove skrbili,
tad bi oni davno već tak o uredili, da svaki rad n ik u tvornici plaća jednake
prineske, p a dočim v rš e svi jed n a k e dužnosti, m oraju im ati i jednako pravo?!
Ali to nečine oni, je r bi jim se po tom moglo u tra g ući, te odkriti p re v aru
njihovu, p a s toga čvrsto d rž e u ru k u h svojih ove silom otete novce, na koje
radnici nikakvo p ra v o više neim aju.
Dogodi se slučaj — a to biva često p u ta — d a koj ra d n ik po 10—15 a i do
godinah u jednoj tvornici radi, im a i takovih, k o ji i d u lje rade, dakle su
ostarili u tvornici, p a b u d u u slje d toga, što su već stari, n a jed a n p u t iz posla
odpušteni, a n a novce, k o je su k ro z toliko godinah u tu b lagajnu uplaćivali,
n eim aju nikakovo p ra v o ; a što će sad? Posla težko ili nikakovog nedobiju, jer
su o starjeli; u slu čaju bolesti izvrženi su najvećem zlu i oskudici, s koje kukavno
pogibati m oraju. M jesto njihovo popunjeno je m ladim i silam i, koje se gleda što
više oguliti za blag a jn u , a k a d se ovim to m ožda nedopada, pak se usude
protiviti se tom u, bu d u jednostavno odpušteni! V lastnici tvornica i upra v ite lji
blagajne sm iešeć se, d iele si ove od ubogih ra d n ik a h uk ra d en e novce
3 36
20
.«95
O udruženjima uzajamne pomoći za slučaj bolesti i smrti govorilo
se u građanskoj štampi pozitivno i prije osnivanja radničkih udru­
ženja za uzajamnu pomoć. Tako, na primjer, »L’eco di Fiume« (Jeka
Rijeke) još 1858. g. insistira na osnivanju društva za uzajamnu po­
moć, koja bi obuhvatila u prvom redu »klasu zanatlija«. U tu »klasu
zanatlija« »L’eco di Fiume« ne ubraja poslodavce, dakle, smatra »kla­
som zanatlija« zanatske radnike. List uvjerava poslodavce, da je
osnivanje takvog udruženja u njihovom interesu, »jer dobrobit za­
natlija ipak je u interesu odnosnih poslodavaca; pošto bude radnik
bolje obezbbđen, to će biti više privržen svome poslodavcu u izvršenju
svoga rada.«
»Pored velikog b ro ja koji često bude pogođen ra d i bolesti ili tjelesne
povrede, n ijed n a postojeća k lasa ne osjeća toliko nesreće, koliko p ro stra n je n a
k lasa za n atlija , k o ja crpeći p rih o d e jedino od svojeg rada, bude najv iše pogo­
đena za slu čaje v e bolesti; ra d i čega je i izložena sve većim izdatcim a.
Da bi m eđ u n jim a p ostojao veći broj članova, k o ji bi osnovali jedno po­
sebno d ru štv o za u za jam n u pom oć, to b i bilo nešto idealno za one ko ji im aju
nesreću d a b u d u bolesni ili d a im se n a ra d u dogodi k a k v a nezgoda bez
njihove 'krivnje.
, ,
,
O naj, ko ji 'bi u s lije d to g a od d ru štv e n e blag a jn e p rim ao kakovu pomoć, ne
bi se to sm je lo s m a tra ti kak v o m m ilostinjom , n iti d a čovjek p ri p rijem u tak v e
95 »Radnički prijatelj« br. 6 od 8. XI. 1874.
199
pripom oći pocrveni, pošto njegovo su d jelo v an je u čla n stv u i njegovo redovito
u lag a n je u ta k v u b la g a jn u d alo bi m u potp u n o p ra v o i n a p rije m to g njegovog
p ra v a.
S udjelovati u tak v o m d ru š tv u sm atra m o k ao du žn o st za n a tlija , k ak o bi
se m ogli n a ovaj nač in obezbjediti za v rije m e bolesti ili n e s re tn ih slučajeva.
D ok bi tak v o U druženje bilo v rlo k o risn o za tak o z v an e z a n a tlijs k e k lase,
p oslodavci n e b i m ogli a d a n e p rizn a ju , kak o je to u o pćem in te re s u a i
za n jih sam e, je r d o b ro b it z a n a tlija ip ak je u in te re s u odnosnih poslodavaca;
pošto što b u d e ra d n ik bolje obezbeđen, to će b iti v iše o d an i p riv rž e n svom e
p oslodavcu u izv rše n ju svoga ra d a.
N ije m alen broj tv o rn ic a i zavoda, što m ožem o nav e sti, d a su u svom
d jelo k ru g u osnovali tak o z v an e »B olesničke blagajne« od k o jih rad n ic i, za v ri­
jem e bolesti ili n e sre tn ih slu čaje v a — k ao i porodice u m rlih ra d n ik a — do b iv aju
pripom oć.
Isto ta k o j e s tv a r i O pćina d a se p o b rin u d a se ta k v a U d ru žen ja što v iše
prošire, pošto je u n jihovom in tere su , d a za slučaj bolesti, ra d n ic i nebi p a li n a
njihovo izdržavanje. P re m a tom e u in te re s u je O pćina, Z avoda i poslodavaca d a
se p ristu p i osn iv an ju ta k v ih U dru žen ja i tim e d a p o ja č a ju m o raln i i m a te rija ln i
in tere si z a n atlijsk e klase.
Da bi d ali što p re cizn iji opis p o m en u tih U d ru žen ja, n a v e s t ćem o glav n e
točke jednog s ta tu ta , k o ji n am stoji p re d očim a, iz k o je g a se m ogu v a d iti p ra k ­
tič n i tem elji i k o ris ti n a k o jim a se is ti b a z ira ju i b it ćem o v rlo s re tn i ak o
in icijativ a , koju je p rije p a r godina poduzeo po što v an i D r. A. F. G iacich, b u d e
napokon usvojena i da bism o m ogli d a pozdravim o o s n iv a n je jed n o g takovog
k orisnog U druženja.
S v rh a U dru žen ja je ta, d a svojim čla n o v im a za slučaj bolesti izda je d n u
pripom oć, a za slučaj sm rti — njegovoj porodici izda je d n u p o tp o ru n a im e
p o g rebnih troškova. Tkogod još n ije n av ršio 50. godina živ o ta m ože p o sta ti
članom U druženja, ukoliko njegovo z d rav stv en o s ta n je — ili d ru g i razlozi — n e
daju povoda da hoće d a p ad n e n a te re t U druženja.
M aloljetnici tre b a d a im aju p ism enu dozvolu sv o jih ro d ite lja ili sk rb n ik a,
d a m ogu p o stati članovi U druženja. U pisnina je t r i j u k la s a t. j. od 30 k a ra n ta n a ,
1 fo rin te i je d n e fo rin te i 30 k a ra n ta n a .
P rilik o m p rije m a u čla n stv u tre b a o d re d iti ko jo j će k la s i tk o p o tp asti.
Za one koji p o s ta ju članovi već u zn atn o j dobi, u p is n in a m ože d a bu d e povišena
u ra z m je ru sa gore označenim iznosim a.
S vaki član, bez obzira d a li je b o lestan ili zd rav , i k ao ta k a v p rim a od
d ru š tv a pripom oć, m o ra ti će sv ak e p rv e n e d e lje u m jesec u p la titi od re đ en i
iznos, koji bi p re m a odnosnoj k la si iznosio
,
i 30 k a ra n ta n a .
U p rav a d ru š tv a m ože u iznim nim s lu čaje v im a d a ra z m je rn o povisi iznos
s v ak e k la s e i d a odredi i v rije m e tr a ja n ja u h itn im slu čaje v im a .
C lan k o ji po iste k u p rv e n e d e lje u m jesec u n e u p la ti d u g u ju ć u čla n arin u ,
po iste k u d ru g e sedm ice tog m jeseca p la titi će p e n a l od
k a ra n ta n a .
P rilik o m s m rti k o jeg člana, svi p re o s ta li članovi d ru š tv a s u d je lu ju sa
jed n im iznosom jed n a k im za sv e klase, čiju će v isin u p re th o d n o U p rav a d ru š tv a
sv ak a t r i m jeseca p re m a p rilik a m a o d re d iti, a li ta j iznos n e s m ije d a b u d e veći
od
k a ra n ta n a .
B olesnička b la g a jn a p lać a za svakog oboljelog č la n a lije čn ičk u n je g u i
jekove, p o služujući se lije čn ik o m k ojeg b u d e d ru š tv o u tu s v rh u izab ralo .
P o red toga, članovi k o ji su osim u p isn in e u p la tili i sv e m jesec e č ia n a rin e, za slučaj bolesti ili n e sre tn o g slu č a ja n a ra d u , ra d i k o jih je čla n p re k o
3 d an a nesposoban za rad, p rim a ti će je d n u p o tp o ru p re m a k la si kojoj p rip a 1(>.> ^O i 30 k a r a n ta n a d nevno, k o ji će se u p lać iv a ti n a tem elju
(liječničke svjedodžbe.
Z a slučaj sm rti člana, isp la titi će d ru š tv o n a im e p o g re b n ih tro šk o v a po­
rodici iznos od 40 fo rin a ta.
10 20
3
6
1
200
♦ if
članova U druženja bio prem alen, d a sa određenom
taksom od k a ra n ta n a m oze d a stvori pom enutih 40 for inata, i %> za adm ini­
strativ n e troškove, to u tom slučaju članovi porodice ne p rim aju od dru štv en e
b iav f.]nCo
k a ra n ta n a naplaćenih od preostalih članova; iz kojih treb a
odbiti 5% na im e ad m in istrativ n ih troškova.
. .DrJjitv o bu? e P redstavljeno od posebnog adm inistrativnog savjeta, koji će
biti iza b ran n a tem elju postojećih dru štv en ih pravila.
w F slu čaju lik v id acije d ru štv a, novac k o ji bi se našao u blagajni društva,
treb a lo bi da bude u p o treb ljen u dobrotvorne svrhe, a n i u kojem slučaju da
bude p o d jeljen m eđu sam im članovim a U druženja
6
5 ,neg0,p06
5
.«06
Dvanaest godina kasnije zagrebačka štampa već o pitanju tvor­
ničkih blagajni i osiguranju radnika u slučaju bolesti ističe, da bi
jedino država mogla pridonijeti svojim utjecajem i garancijama, da
se radnik privikne na redovito plaćanje doprinosa za osiguranje.
»Biene und Wespe« br. 11. od 4. VIII. 1872. g. govori o tom na slijedeći
način:
»Jedno od n a jv a žn ijih nacionalno-ekonom skih p ita n ja je individualna briga
za k asn ije s ta re dane. Ovo se p itan je, p rije svega, odnosi na radnika. Svugdje
gdje postoji b arem m alo civilizacije, ovo se p itan je opetovano poticalo, i poku­
šavalo riješiti o snivanjem asocijacija ra z n ih vrsta. N aravno, svi su se pokušaji
vrem enom pokazali n epraktičnim . U Engleskoj je prihvaćena ideja u tom po­
gledu, t. j. osig u ran je re n te pom oću poštanskih ureda, ali se dosad toj ideji nije
posvećivalo m nogo pažnje.
K ako bi se jednom stiglo do toga d a se p robudi u radnicim a volja za
osiguranje, pov jerio se ta j za d atak v elikim trgovačkim k ućam a i poslodavcim a.
Da se p o jed n o stav n i p o slovanje o v akvih osiguravajućih institucija, bilo bi n a j­
p ra k tič n ije d a se odbija p rinos od plaće rad n ik a . P ita n je je da li će se to ikada
moći učiniti. Im a m nogo ra dnika, čiji je položaj zagorčen teškim odreknućim a
i n e m ogu od sv o je plaće n iš ta o dijeliti. Za ovakve lju d e sam o je š ted n ja i
njim a bi se u činila najv e ća usluga, ako bi u n jim a probudili volju za štednju,
te je d a lje podržavali. L ijep n am p rim je r d aju Nizozemci, Sjev. N jem ačka, i
Francuzi, n arav n o m isli se ovdje sam o n a rad n ič k u k lasu i zem ljoradnike.
L ikvidacija m noge b an k e p re p la šila je lju d e od u lag a n ja novca.
P la n d a poslodavci obavežu lju d e n a štednju, n ije lako izvediv, kako se
to čini. U p rv o m re d u ra d n ik n e želi d a m u se oduzm e pravo raspolaganja
zaradom , a z a rad a je ta k o m ala, d a se jedino u nekoliko p rim je ra ne bi osje­
tilo oduzim anje stan o v ite kvote.
T re b a se za dovoljiti tim d a se predoči ra d n ik u kako tre b a stav ljati na
s tra n u po koji pfa n ig za loša vrem ena. Ali ne tre b a um išljati, da bi se tam o
gdje su lo k aln e p rilik e kao, n a p rim jer, u Londonu, m oglo ra ču n ati na uspjeh
kod p re o b raž av a n ja individualnog k a ra k te ra . P sihološki se problem i ne m ogu
tak o brzo riješiti. P ro ći će još jed n a ili dvije generacije, dok se p rilik e toliko
p rom ijene, d a b u d e o sig u ran je postalo općenito u onim slojevim a gdje je to
najviše potrebno.
Č ekati p rim je r odozgo ris k a n tn o je. U bolje situiranoj k lasi i srednjem
sloju p ostoje sasvim d ru g i fa k to ri i š ted n ja za s ta re dane znači nešto sasvim
drugo. O vdje m ora za h v atiti je d n a jač a ru k a , koja m ože bolje stojećem ra d n ik u
pru ž iti g aran ciju da m ože sa sigurnošću šted jeti pfe n ig n a pfenig i da može sve
ili b arem jed a n dio podići k a d a zaželi. T ko bi mogao biti ova ru k a ? Jedino
država, k o ja bi štitila svoj© p rip a d n ik e i m ogla bi privući šted ljiv e ljude. Ako
bi jednom do toga došlo, onda b i se čovječanstvo svakako m oglo obradovati
velikom n a p re tk u , ali tre b a zasad još u v ijek čekati n a ove dane.
se »L’eoo dl Fiume« br. 27 od 2. X, 1868.
201
Kod n as je u H rvatskoj i Slavoniji, m eđutim , već p ru ž e n a p rilik a za
šte d n ju kod novokonstituiranog građevinskog u d ru ž en ja.
S igurno će m eđu radnicim a b iti m alo onih koji n e bi m ogli d a ti m jesečni
prilo g od 2 filira uz je d a n u m je re n n ačin života. A ko p o čin je već sad a štedjeti,
m ože m irno gledati do onih d a n a k a d a više n e b u d e u s ta n ju d a zarađuje.
S toga n ek a to u v je re n je p ro d re m eđu ra d n ič k u klasu, k o ja se n e sm ije ničim
sp riječ iti u tom svom n asto jan ju , da u če stv u je u ovoj općekorisnoj instituciji.«
Tako su o tvorničkim, odnosno »kućnim blagajnama« pisali pred­
stavnici mlade hrvatske buržoazije. Vidjeli smo da su predstavnici
mlade radničke klase pisali i govorili o njima drugim jezikom. Evo još
jednog mišljenja zagrebačkih socijalista o pitanju »kućnih blagajna«,
koje je iznijeto u »Radničkom prijatelju« br. 1 od 4. X. 1874. g.:
»U koliko su za ra z v ija n je dru ž tv e n o g a života š te tn e tak o z v an e ku ćn e
b lag a jn e za podpom aganje bolestnikah, dokazuje n a jb o lje p e š ta n s k a »Arb.
W. Ch.« pod člankom »Čovječanstvo«. R azp rav lja podpo m ag a ju ć u b lag a jn u
za ra d n ik e c. kr. au str. d rž av n e željeznice. K ako je poznato, m o ra u tu b la ­
g ajn u svaki ra d n ik , poslujući u ra d io n ic ah is te željeznice, °/o od svoje zaslužbe
u plaćivati, dotično — u ztegne m u se isti iznosak. P o izvješću bilo je svršetkom
g.
1873, 756.844 for. 15 nč. čiste g lavn ice u istoj b lag a jn i, a u b la g a jn i za nem oćne
1 m iliju n 570.068 for. — liepa svota, k oja se sa novčićih ra d n ik a h u 14 godinah
sakupila, te bi se za svrhu, kojoj je n am ien je n a, v rlo blag o d a tn o u p o trie b ljiv a ti
m ogla, osobito ako pom islim o, kolik o ra d n ik a h s v ak e godine kod željeznicah
svoje zdravlje, svoj život ž rtv u ju , te n e sak riv ljen o m n esrećom n em oćnim postaju.
N u u p ra v ite ljstv o željeznice zadovoljno je doduše ta k o liep im izkazom blagajne,
ali do k azu je svojim p o stupanjem , d a želi plod 14-godišnjeg u zte zan ja novčićah
od zaslužbe ra d n ik a h u sasvim d ru g e s v rh e u p o trieb iti, nego li b i dolikovalo
čovje koljubivom u zavodu, k ao što je p o d u p ira ju ć a i nem o ć n ič k a b lag a jn a . O dp u š ta n aim e ra d n ik e n a veliko, bez obzira, k ak o dugo s u svoj d a n a k u tu
blag a jn u p laćali. — N a jp rije odpusti 7 ra d n ik a h , te p o što se to doznalo i pošto
je glavni ta jn ik d ru ž tv a osobno opozvao tu v iest — o d p u šten o je (v a ljd a za
dokaz odpoziva! Ured..) — 15. ru jn a o. g. 150 ra d n ik a h , te se o če k u je još d a ljn ja
od p u štan ja. U zrokom se nav a d a, da će se ra d io n ic a u B eč p re seliti. T oga ra d i
ostali sad a sam o % d a n a ra d e, uz dnevnicu od for.
nč. d a k le 70 nč. dnevno!
R av n ate ljstv o se n i n a jm a n je n e b rin e za ra d n ik e , k o ji već do 20 god. u
ra d io n ic ah posluju, t e jim ni ra č u n a o u z te g n u to m jim n o vcu za b o lestničku
i nem oćničku podporu n e polaže, a još se m a n je b rin e , tk o će jih u slu čaju
b olesti ili nem oći p o d u p irati, d ap a če — k a k o isti list s u m n ja — sudeći po po­
s tu p k u ra v n a te ljs tv a , čini s e kao d a b aš n a m je ra v a to že ljezničko d ru ž tv o s ta ­
rije^ ra d n ik e odpusti ti, t e no v e u ze ti i p o d p o m e b la g a jn e u r u k e ra d n ič k ih
d ru ž tv a h sta v iti — d a k a k o pošto gore n av e d en e sv o te u s v o je s v rh e up o trieb i,
je r n ije dužno nik o m u ra č u n a o u p ra v i b la g a jn e polagati. T k o će s k rb iti sad a
za te rad n ik e , koji su svoju ra d n u silu i k rie p k o s t u službi željezničkog d ru ž tv a
iztrošili, te su sad a ta k o nem ilo srd n o n a u licu bačeni?
I kod n a s u H rv atsk o j p o sto je u n je k ih tv o m ic a h ov ak o v e b lag a jn e , te se
ra d n ik o m p rinos za t e b la g a jn e od zaslužbe u ztezava. T im n ovcem u p ra v lja ili
v la s tn ik tv o rn ice ili ra v n a te ljs tv o ili poslovodstvo — ili tk o d ru g i — sam o r a ­
d n ik n e — kom u se k rv a v o zasluženi novčići u ztrg n u . P rin o s b iv a d a k le različit,
čim v eća zaslužba — tim veći p rin o s bez obzira, d a li je veći iznos zaslužbe
zaslužen ra d n jo m p re k o u s tan o v ljen o g ra d n o g v re m e n a. D a k le d u žnosti nisu
je d n a k e a p ra v a ? U slu čaju b o lesti m ože s v ak i ra d n ik , k o ji im a sreću, svoju
ra d n u silu u k o ris t ovakovih tv o m ic a h tro šiti, U bolnicu ići, te s e ta m o ’b eč iti,
ako im a o bitelj, ro d itelje, d jec u itd . za k o jih s k rb iti m o ra, m ogu p rib a v iti
2
1
202
20
^
S ui tvornici
S ^ — izgubi i sva p ra v a fnaf tuMb lagajnu,
S t pta m
Kak a r je &još
izgubi Sm jesto
l!? -xL.-ikJ^ uP^a^ vao- O d kakve su blagodati dakle podupirajuće blagajne u
radničkih d ruztvih, u v id jeti ce svatko, koji to p itan je dobro prom isli, Ja onda
pravila ra dničkoga d ru ž tv a pročita. - Z ato bi savjetovali radnikom ; koji u
tvornicah posluju, gdje tak v e b lagajne postoje, d a nastoje svom silom i po žrtvovanjem , iste u k in u ti i da svoje prinose kom u d ružtvu za uzajam nu podporu
doprinašaju; d ružtvo u p ra v lja ju sam i članovi, kućne b lagajne poslovodstvo;
družtvo stoji pod kontrolom svakog pojedinog člana, kućne blagajne neim a
nitko p ra v a nadgledati, d ru ž tv o polaže javno račune, kućne b lagajne nedaju
ni suncu, da dopre do dobro zatvorenih kn jig ah i novacah radnikah; družtvu
napokon p ris tu p lju ju članovi svojevoljno i plaćaju svojevoljno, a naprotiv r a ­
dnici u tv o m ic ah prisilje n i su p ristu p iti kućnoj blagajni i prim orani su platiti,
bolje rekuć, ne p ita jih nitko, nego jim se — prosto uztegne. P rekoračena su
vrem ena, gdje je ra d n ik p risilje n bio na sve, što se gospodaru njegovu za dobro
svidjelo; — im am o i m i zakon, koji nas štiti, p a m ak a r m u u svem u prigo­
varali, ip ak sad ržaje velevažnu ustanovu, d a nitko n ije v lastan radniku ni pare
zaslužbe uztegnuti. — D akle: ukinim o kućne blagajne p a pristupim o d ru ž tv u
8
.«07
Kod tog su zagrebački socijalisti i organizirani radnici ujedno
isticali, da se nadaju da ni ravnateljstva tvornica ne će sprečavati
svoje radnike, da im ne će praviti neugodnosti i poteškoće kada ovi
budu odlučivali o raspuštanju »kućnih blagajni« i pristupanju u Za­
grebačko radničko društvo. Prirodno je da su zagrebački socijalisti
stavili u zadatak Zagrebačkom radničkom društvu da štiti život i
zdravlje svojih članova. Društvu, već zbog toga što je ono isplaćivalo
potpore u slučaju bolesti, nije bilo svejedno kakvi su higijenski uvjeti
rada radnika, pa su postavljali zahtjeve da radionice budu higijenske,
da su čiste od prašine, da se poduzmu sigurnosne mjere za sprečavanje
nesreća u poduzeću. U to vrijeme već se rodio i zahtjev za nadokna­
dom štete u slučaju kada pretrpi zdravlje i život radnika u službi
kapitaliste. Sve te zahtjeve susrećemo i kasnije, naravno razrađene,
u praksi i politici sindikata.
Bolesničke blagajne tipografskog i Zagrebačkog radničkog dru­
štva (1850. g. i 1873. g.) mnogi smatraju prvim tragovima radničkog
osiguranja. Treba, međutim, napomenuti da se u to vrijeme nalaze i
zakonske odredbe, koje zaštićuju radnika u bolesti. Takvu zaštitu od­
ređuje služinski red, koji je kao cesarski kraljevski patent izdan 1853.
za »ladanje« (sela), a 1857. za gradove. Prema njegovim odredbama
§ 2 1 dužan je poslodavac dati svojem služinčetu, ako je obolilou službi
kod njega, kroz četiri nedjelje bolovanja opskrbu i liječenje. Rudarski
07 U Istom b ro ju donosi) »R adnički prijatelj« n a njemačkom jeziku dopis jednog
rad n ik a tvornice p arketa, u kojem on iznosi prednost bolesničke blagajne Zagrebačkog
radničkog d ru štv a od njihove tvorničke. P rava koja im a član Zagrebačkog radničkog
društva, znatno su veća od prav a i pomoći koje koriste radnici u tvorničkim blagajnama.
P ored to g a rad n ici u Zagrebačkom radničkom društvu ilmaju i druge prednosti, jier su
organizirani, k o riste svoju biblioteku, održavaju predavanja, stručno se obrazuju i t. d.
Zato Je želja svih rad n ik a d a p ristu p e Zagrebačkom radničkom društvu.
203
zakon od 1854. bio je zapravo prvi partikularni zakon o radničkom
osiguranju. Tim je zakonom određeno da se namještenici jednog ru­
darskog poduzeća imaju udružiti u bratovštinu, zato da bi se među­
sobno pomagali u slučaju bolesti i nesreće. Za podmirenje troškova
plaćaju članovi prinose, a i poslodavci su dužni pridonositi stanoviti
dio. Ako jedno poduzeće prestane radom, radnici su se mogli spojiti
s drugim u jednu bratovštinu (§ 210 i si. rudarskog zakona). Trgo­
vački zakon (zak. čl. XXXVII) od 16. svibnja 1875. ima odredbe o
pružanju pomoći trgovačkim pomoćnicima: poslodavac je dužan dati
trgovačkom pomoćniku u slučaju bolesti plaću i uzdržavanje kroz šest
nedjelja (§ 56). Obrtni zakon (zak. čl. XVII) od 21. svibnja 1884. ne
obavezuje poslodavca da pruži pomoć kalfi, koji je obolio. On sadrži
općenite odredbe (§ 142—146) o posebnim pripomoćnim blagajnama,
koje mogu osnovati kalfe raznih obrta, koji pripadaju pojedinim
obrtnim zborovima. U te pripomoćne blagajne plaća prinos i poslo­
davac (%) i kalfa (2/3). Prinos što ga daju kalfe, ne smije biti veći
od 3 % njihove nedjeljne zarade. U upravi blagajne imaju biti jednako
zastupani obrtnici i kalfe, a predsjednik tog »upravnog povjerenstva«
blagajne također je predsjednik obrtnog zbora. Zakon izričito veli da
ove blagajne nisu »zadruge«, ali ne kaže što su i određuje da njihova
pravila ima potvrditi kr. hrv. slav. dalm. zem. vlada odio za unutarnje
poslove. U ovom zakonu (§ 142) najavljuje se da će se donijeti poseban
zakon, koji će općenito urediti pitanje pripomoći za kalfe i tvorničke
radnike u slučaju bolesti.
Kad je bio formiran potporni fond Zagrebačkog radničkog dru­
štva, prva zadaća njegova odbora bila je da se pobrine za društvenog
liječnika. Tog se mjesta primio dr. Schonheitom uz mjesečni honorar
od 10 forinti. On se pored toga obavezao da će za članove društva
držati zdravstvena predavanja. 1876. za društvenog liječnika bio je
izabran dr. Schaffar uz godišnju nagradu od 150 forinti. 1873. upravni
je odbor napravio ugovor s vlasnikom kupališta u. Novoj Vesi, zvanog
»Petrova kupelj«, po kojem su članovi društva mogli jeftinije kori­
stiti kupalište od ostalih građana. 1874. god. zaključilo je društvo da
se oni bolesnici koji uslijed kućnih prilika nisu mogli imati dovoljnu
njegu, mogu liječiti u bolnici Milosrdne braće. Pošto su se javile
zloupotrebe u korištenju bolesničkog fonda, donijeta je odluka da
društveni liječnik mora pregledati nove članove.
Tako je blagajna za uzajamnu pomoć Zagrebačkog radničkog
društva okupila samo radnike, iako znamo da je statutom bilo omo­
gućeno, da njeni članovi budu i sitni obrtnici. Oni su uglavnom i bili
protivnici, da se sredstva koja oni uplaćuju, koriste za političke zadat­
ke društva, za okupljanje radnika oko političkih zahtjeva, koje su
tadašnji socijalisti postavljali, i za prosvjetne zadatke obrazovanja
radnika i sitnih zanatlija u socijalističkom pravcu.
204
POVEZANOST POTPORNE BLAGAJNE ZAGREBAČKOG
RADNIČKOG DRUŠTVA S DRUGIM SLIČNIM BLAGAJNAMA
U AUSTRO-UGARSKOJ MONARHIJI
»Radnički prijatelj« pratio je rad radničkih potpornih blagajni
i u drugim mjestima, naročito rad budimpeštanske Opće radničke
bolesničke invalidske blagajne . 98
Isto se tako »Radnički prijatelj« odazvao pozivu Komiteta Opće
radničke invalidsko bolesničke blagajne u Beču, koji je apelirao na
radničke listove, da objave nacrt sporazuma, koji je postignut na kon­
gresu strukovnih (sindikalnih) blagajni s Općom radničkom bolesnič­
kom blagajnom u Beču. Iz nacrta se vidi da je stvoreno udruženje,
koje obuhvaća sve potporne blagajne sindikata i društava općeg
karaktera.
— Svrha ovog udruženja, — kaže se u nacrtu — različitih rad­
ničkih potpornih blagajna je, da se pruži svim članovima uvijek
pomoć na bazi međusobnog obračunavanja.
— Svaka strukovna ili sindikalna blagajna, koja želi učestvovati
u udruženju, treba to javiti pismeno bečkoj Općoj radničko-bolesničkoj
i invalidskoj blagajni. Istovremeno svaka blagajna pristupa svim
blagajnama, koje se nalaze u ovom udruženju.
— Svaka blagajna, koja pristupi udruženju, obavezuje se da će
davati doprinos prema broju članova svoje blagajne za izdatke
udruženja.
— Strukovne ili sindikalne blagajne ovlaštene su da prisustvuju
na skupštinama, kao i da sudjeluju u izborima kontrolne komisije.
— Sve blagajne, koje pristupe udruženju, statutom su zadužene
da uplaćuju za članove eventualne troškove bolnice, najmanje za
razdoblje od tri mjeseca.
— U interesu lakšeg upravljanja poslovima treba uglavnom obra­
titi pažnju na to, da se naredbe u pogledu vremena čekanja, uplaći­
vanja i si., prema statutu, uvode prema mogućnosti svagdje jednako.
— Za one koji su otputovali, a bili su članovi strukovnih ili sin­
dikalnih blagajni, važe odluke postojećeg statuta udruženja, s razli­
kom da može svaki član istovremeno biti članom strukovne ili sindi­
kalne bolesničke blagajne i opće bolesničke blagajne sa svim pravima
na povlastice.
— Članovi strukovnih i sindikalnih bolesničkih blagajni, koji
žele pristupiti općoj bolesničkoj blagajni, treba da uplate pristojbe
prema odlukama statuta i ravnopravni su drugim novim članovima.89
Jedino u slučaju, ako članovi strukovne ili sindikalne blagajne jednog
mjesta prijeđu općoj bolesničkoj blagajni, oslobođeni su uplaćivanja
priloga za pristup.
9B- Vidi »Radniftki p rijatelj« br. 14 od 4. IV. 1875. g., u kojem se donosi blljeSka e
goddfinjoj sk u petini navedenog drufitva.
»» (Nemaju nikakvih povlastica, ko je nem aju ni ostali prvi put upisani članovi).
205
— Ako se u mjestu boravka radnika nalazi strukovna ili sindi­
kalna bolesnička blagajna, udruženje ili podružnica udruženja, ili
neka druga strukovna ili sindikalna bolesnička blagajna, treba da se
član obrati ovoj blagajni, kako zbog uplate, tako i^u slučaju bolesti.
Jedino u onim mjestima gdje postoji Opća bolesnička blagajna, koja
pripada udruženju, ista preuzima uplaćiyanje i isplaćivanje člano­
vima udruženja prema postojećim odlukama.
— Svaki član koji ima pravo na povlastice kod strukovne ili
sindikalne blagajne, koja pripada udruženju, treba da,^ u slučaju da
stupi u tvornicu, gdje su svi radnici članovi Opće radničke bolesničke
i invalidske blagajne, svoju knjižicu u roku od 8 dana preda centrali
Opće radničko-invalidske bolesničke blagajne. Nakon pribilješke
radnik prima opet svoju knjižicu i njegovi prinosi obračunavaju se u
strukovnoj ili sindikalnoj bolesničkoj blagajni dotične tvornice.
Isto se tako postupa i s članovima Opće bolesničke blagajne, koji
stupe u tvornicu, gdje su radnici upisani u strukovnoj ili sindikalnoj
blagajni. Ako članovi ne pošalju svoje članske knjižice u gore nave­
denom roku, onda se smatra, da su novi radnici pristupili bolesničkoj
blagajni, koja se nalazi u tvornici.
— Ako se u tvornicama oduzima više ili manje za doprinos bla­
gajni nego što je to propisano statutom, onda mora član sam nado­
platiti doprinos ili tražiti isplatu onog viška.
— U ostalom vrijede odluke postojećih propisa udruženja i ovaj
nacrt se smatra kao integrirajući dio propisa udruženja .100
I Zagrebačko radničko društvo, a i Društvo tipografa u Zagrebu
nastojalo je da sprovede osnovne principe, izražene u navedenoj plat­
formi. To je naročito došlo do izražaja u praksi, koju je provodilo
jedno i drugo društvo u odnosu na članove drugih radničko potpornih
blagajna, ne samo u Austro-Ugarskoj, već i u odnosu na članove
radničkih društava drugih zemalja. O toj međunarodnoj proleterskoj
solidarnosti govorimo u članku o povezanosti Zagrebačkog radničkog
društva sa socijalističkim pokretom drugih zemalja.
Ipak bismo spomenuli da, na pr., strukovna organizacija posto­
lara u Beču (sindikat) obavještava da:
»1) S vaki postolar, k o ji d o p u tu je u Beč, n e m o ra p la titi p ris to jb e upisa,
ali m ora d ati m jesečni prilog.
2) Svaki postolar, koji je p rip ad a o nekom rad n ičk o m d ru š tv u p rije svog
odlaska u Beč, dobije besplatno 3 d a n a noćište, a n eo rg a n iz ira n i postolari
jedan dan.
3) Pravo^ n a potporu za nezaposlene im a onaj p o sto la r, koji je doputovao
u Beč, a m ože dokazati da je bio član sličnog u d ru ž e n ja k o je n a isti način
pru ž a u zajam nu pom oć članovim a d ru g ih ra d n ič k ih d ru šta v a . P o red toga on
m ora da dokaže, d a je već 14 d a n a nezaposlen, a isto tak o dugo p rib ilje že n kod
u re d a za posred o v an je ra d a navedenog s tru k o v n o g u d ru ž en ja.
loo »Radnički prijatelj« br. 4 od 24. I. 1875. Sporazum su potpisali u ime kom iteta
Balaban, Bratschadl, Gehrke, Reilnisch U nger, Ruzieka.
206
P o tp o ra za nezaposlene je iznosila 3 fl. n a tjedan. U tom slučaju takovom
p u tn ik u se d a lje u ro k u od p o la godine n e isplaćuje nikakova d ru g a pom oć
«.1®
1
Te i slične principe primjenjivalo je u svojoj praksi i Zagrebačko
radničko društvo.
»OBČE PODUPIRAJUĆE DRUŽTVO ZA BOLESTNIKE
U ZAGREBU«
Uporedo s osnivanjem Zagrebačkog radničkog društva bilo je
osnovano u Zagrebu i Opće podupirajuće društvo za bolesnike. Pri­
vremeni predsjednik tog društva bio je Gerersdorfer, a privremeni
tajnik Odorfer. 25. travnja 1873. g. društvo je već slalo Zemaljskoj
vladi, odjelu za unutrašnje poslove, svoja ispravljena pravila. To se
najbolje vidi iz slijedećeg dokumenta:
»N ajponiznije podpisani članovi privrem enog obćeg podupirajućeg družtva
za b olestnike u Z agrebu, u z im lju si čast visokoj kr. hrv. slav. dalm. zem aljskoj
vladi podastrieti pravila glede ustrojenja toga družtva, sa n a jpokorm jom m o l­
bom, da rnsokoista ova pravila blagonaklono p o tvrd iti blagoizvoli.
K ako se visoka kr. hrv. slav. dalm . zem a ljska vlada iz tih pra vila h u vje riti
može, je s t družtva, toga svrh a ta, da se sirom ašnim članovom toga družtva, u
slučaju bolesti, u z m a lu m jese čn u uplatu, pruža liečnička pomoć i liekarije, —
i tečajem bolesti, gdje si bo lestn ik ništa zaslužiti nem ože, podpora u gotovom
novcu, ne m a n je u slučaju sm rti, pogrebni trošak.
B uduć da su ta pravila već bila podastrta* te povratjena s razloga, što
sa p ravilam i bio predložen izp ra va k, i pravila sam o u 2 eksem plarih; to se je
odbor požurio sa prep isiva n jem istih pravilah, i hiti da se ista u tri e k sem p la rah u h rv a tsk o m i n je m a č ko m jeziku , skupa sa već dogotovljenim i tisk a n im i
prilozi s tim n a jp o k o m ijo m m olbom predložiti
đa viso ka kr. hrv., slav. dalm . zem a ljska vlada u obzir uzim ajuć važnost
i čovek o lju b u s v rh u toga d ružtva, pravila ista čim prije p o tvrd iti blagoizvoli«.
Gradsko poglavarstvo uputilo je tu molbu pod br. 2813, 29. trav­
nja 1873. g. Zemaljskoj vladi. Popratno pismo potpisao je Hatz.
9. V. 1873. pod br. 6432. Vlada je potvrdila ta pravila ovim aktom:
»S o n o stra m m izviešć em od 29. tr a v n ja t. g. br. 2813 ovam o podastrta, pra­
v ila »obćega podupirajućega d r u ž tv a za bolestnike u Zagrebu« odobravaju se,
te se to m u p o g la va rstvu do sta vlja ju dva p rim je rk a istih za daljnje uredovanje,
dočim se treći p rim jera k o vd je pridržaje.
ina pravilih)
O va se pravila o vim e odobravaju i potvrđuju.«
Čini se da Opće podupirajuće društvo za bolesnike u Zagrebu nije
imalo nikakve veze sa Zagrebačkim radničkim društvom, niti je imalo
radnički karakter. Međutim, spomenuli smo ga ipak zbog toga, što
101 »Radnički p rijatelj« br. 3. 18. X. 1874.
207
je društvo 28. VII. 1877. g. tražilo da se izmijene njegova pravila,
tako da bi društvo moglo organizaciono obuhvatiti i sluge. To se vidi
iz slijedećeg:
»Obće podupirajuće d ružtvo u Zagrebu, k o m u je viso ka kr. zem aljska
vladin odjel za u n u ta rn je poslove v iso ko m n a redbom od 9. s v ib n ja 1873 br. 6432
pronašao odobriti pod A priležeća pravila, sm atrao je za nuždno, dapače za
jedno od svo jih živo tn ih pita n ja h stoga i zadaćah Iječničko o b s krb ljen je siro­
m ašne služinčadd.
T om u je doskočila, glavna sku p štin a toga d ru žtva sje d n ič k im za klju čk o m
svo jim od 29. svib n ja t. g. ko jim osjegurava djelom ice ubogo sta n je služinčadi,
ali p a k sugrađanih [svojih za vriem e bolesti.«
I
Vlada je ispravku tih pravila potvrdila 23. kolovoza 1877. pod
br. 16729/1877.
U hapšeni g ra fiča ri
POVEZANOST ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA
SA SOCIJALISTIČKIM POKRETOM DRUGIH ZEMALJA
INTERNACIONALNA SOLIDARNOST NA BAZI SAMOPOMOĆI
Jedan od znamenitih zaključaka Zagrebačkog radničkog društva
za vrijeme Lihlovog predsjednikovanja bio je, — kaže Dušan Kučenjak u svojoj spomen-knjizi — »da je nastojalo stupiti u neke vrsti
zajednicu sa ostalim radničkim društvima izvan područja sjedišta
društva odnosno izvan okvira domovine. Kad na pr. koji član inog
radničkog društva došao u područje našeg društva, mogao bi pristu­
piti u društvo bez pristupnine, dovoljna je njegova članska iskaznica
kao dokumenat, da stiče odmah sva prava ispravnog član našega
društva. Iste pogodnosti imao bi obratno i član našega društva, kada
bi doputovao u sijelo kojeg inog radničkog društva izvan područja
našeg društva«. Takva zajednica omogućila je da članovi Zagrebač-:
kog radničkog društva zadrže svoja članska prava i onda kad otpu­
tuju u inozemstvo i obratno, inozemni radnici, koji su članovi sličnih
društava, stekli su u Zagrebačkom radničkom društvu ista prava kao
i ostali njegovi članovi.
Godine 1880. imalo je Zagrebačko radničko društvo takve odnose
s »Društvom tvorničkih postolara u Beču« i sa »Budimpeštanskim
radničkim bolesničkim i invalidnim društvom«. Zagrebačko radničko
društvo, pored toga, održava veze i s drugim društvima, pa i drugim
istaknutim ličnostima tadanjeg socijal-demokratskog pokreta Nje­
mačke, Austrije, Mađarske kao i radničkim pokretom u Srbiji.
TAUSCHINSKI — JEDAN OD VOĐA AUSTRIJSKIH SOCIJALISTA
I SOCIJALISTA HRVATSKE
»Radnički prijatelj« posebnu pažnju posvećuje jednom od vođa
radničkog pokreta u Grazu — Hypolitu Tauschinskom. Tauschinski
je bio profesor povijesti i publicista. Godine 1868. nalazi se među
prvim utemeljiteljima socijal-demokratske stranke u Austriji. Pošto
se nakon kongresa njemačkih socijalista u Eisenachu austrijska so14
209
cdjal-demokratska stranka pocijepala na dvije frakcije, radikale, pri­
staše eisenachskog programa, i lassallovce — Tauschinski je jedan od
propagandista ujedinjenja.
»Stoga — p iše „R adnički p rija te lj" — p u to v aše više d a n a po A u s triji i
Š ta jersk o j te n agovaraše p o jed in e frak cije, d a se slože; n u tru d m u b ijaše uza­
lud. Na to zaključi zajedno sa njekoliko pristašahl, d a sazove u B aden sk u p štin u
za stu p n ik a h ra d n ič k ih d ru ž tv a h . Z astu p n ici b ira n i su s v ag d je javno, te pre d
očijuh p oglavarstvah. D ošavši T. u Badem , jav iše m u tam o u velikom b ro ju
za stu p ljen i zastupnici, d a je o b d rž av an je sk u p štin e od p o g la v a rs tv a zab ran je n o .
N a to se svi nazočni zastupnioi od p u te p re k o g ranice A u s trije u o bližnje u
U garskoj ležeće selo N eudorfel, te d rž aše svoju sk u p štin u tam o od 7 sa tih n a
v eč er do 7 satih u ju tro . P red sjed n ik o m b je iza b ran d r. T auschinski. S k u p štin a
o va u s tro ji obširan program , ko jeg a se a u s tr. soc.-dem . s tra n k a d rž a ti im a, te
im enova jednoglasno u N ovom M jestu izlazeći list »GLeichkeit« glasilom
s tran k e . N edugo iza te sk u p štin e bu d u zaključci is te u ja v n o j pučkoj s k u p štin i
u B ečkom Novom M jestu proglašeni, isto tak o i u G radcu i M ariboru.«10'-
Ta informacija »Radničkog prijatelja« bila je točna. Poslije za­
brane skupštine u Badenu, na koju su došli i Oberwinderovi lassallovci, odnosno desničari, odbili su ovi da učestvuju na skupštini u Neudorflu. Oni su, štoviše, pokušali da spriječe održavanje skupštine u
Neudorflu, tražeći da se ista održi u Beču. Pošto delegati Štajerske,
odnosno Graca nisu na to pristali, obervinderovci su poslali na kon­
gres u Neudorfl samo jednog svog posmatrača. Na kongresu je prisipstvovalo 50 delegata lijeve struje austrijske socijalne demokracije.
(Radikali pod vodstvom Scheu-a i još 23 delegata iz raznih mjesta,
a pretežno iz Štajerske.) Ranije smo rekli da je na kongresu usvojen
eisenachski program. Prisutni na kongresu osnovali su Austrijsku
socijalističku radničku partiju. Izabran je Centralni komitet sa sje­
dištem u Beču. Izvršni odbor Centralnog komiteta nalazio se u Gracu,
zbog toga što je Tauschinski izabran za njegovog predsjednika. Pored
Centralnog komiteta postojao je u Gracu i Zemaljski komitet za Šta­
jersku, čiji je predsjednik bio Wanke Herman. Tauschinski je poslije
kongresa sprovodio vrlo živu socijalističku agitaciju. Na radničkim
skupštinama tumačio je eisenachski program, oštro udarajući po
kapitalističkom načinu proizvodnje. Po m išljenju policije, on je bio
jedan od najopasnijih ljevičarskih agitatora. Usprkos tome radnici
nisu imali u njega povjerenje. Uzrok tom' nepovjerenju bio je sam
Tauschinski, koji je pored propovijedanja socijalističkih načela pro­
pagirao i svoj socijalistički katekizam, po uzoru na razne komuni­
stičke sektaške grupice, koje su se tu i tamo još javljale.
Radnici su napali Tauschinskog zbog toga i prigovorili mu da
će jednog dana prodati radničku klasu buržoaziji ne bude li se odrekao
širenja socijalizma putem svog socijalističkog katekizma. Zbog tih
prigovora i nepovjerenja.Tauschinski je uvrijeđen podnio ostavku
na predsjednički položaj Austrijske socijalističke radničke stranke.
102 »R ad n ičk i p r ija telj« broj 7 o d 6. k l . 1874
210
Novi izvršni komitet sačinjavali su Rubitschka, Hermann Wanke,
Lusch, Liptai, na celu s Karlom Hochreiterom. Tauschinski je i dalje
ostao u zemaljskom odboru partije za Štajersku.
Kad je vlada počela oštrim progonima protiv učesnika kongresa,
morali su austrijski socijalisti da se ponovo povuku u ilegalnost i da
koriste razne polulegalne i legalne forme u svom radu. Tauschinski
im je u tom pogledu sa svojim predavanjima dobro koristio. Drugog
srpnja 1874. g. javila je policija u Gracu, da je iznenada upala na
sjednicu zemaljskog komiteta, koji se sastojao od 25 članova i uhap­
sila njih 18.
»... Na sjednici sam pronašao — kaže šef policije — Dr. Tauschinskog, Wanke-a, Kapanfa i Gabriela. Upitao sam ih kako se
mogao održati ovaj sastanak bez dozvole vlasti i koji je cilj ovog
sakupljanja. Grohman je brzo nešto htio sakriti ispod stola, ali sam
ga u tom spriječio. Bio je to zapisnik sjednice. Iz konfisciranog zapis­
nika vidi se, da imamo posla sa dobro organiziranim društvom, koje
si je postavilo u zadatak da sprovede zaključke socijal-demokratskog
kongresa u Neudorflu. Dalje se iz zapisnika vidi, da je ovo društvo
povezano sa svim društvima u Štajerskoj ...«
Policija je izvela uhapšene na optuženičku klupu.
Pored toga policija je posebno optužila Tauschinskog zbog nje­
govih predavanja. Kao profesor povijesti Tauschinski je održavao
predavanja o historijskom razvoju religije i njenoj suštini. Kod toga
je isticao da Istinu, to jest nauku treba radnici da prigrle kao svoju
religiju. Takva propaganda Tauschinskog jako je uzbudila austrijski
kler, koji je tražio zabranu njegovih predavanja. Pošto mu se to nije
moglo prema postojećim propisima zabraniti, optužili su ga zbog
smetan ja vjere.
»Radnički prijatelj« je u nekoliko brojeva donosio izvještaje
s velikog procesa Tauschinskog i drugova.
» ...N a š a b ra ća radnici, u ap še n i u G r a d c u , čam e već 11. n e d je lju u
zatvoru, bez d a b i i je d a n p u t pre slu ša n i bili. N a čelu jim spisatelj Dr. T auschin­
ski, ok riv ljen i ra d i p re k rš a ja s m u tn je v je ro z a k o n a . . . Nu osim toga okrivljen
je on i p ristaši njegovi, da su u stro jili n jekakvo »potajno družtvo« pod im enom
»A ustrijski c e n tra ln i radnički*-odbor«, te će se za p re stu p »sm utnje javnog
reda i m ira, su d jelo v an jem u jednom po tajn o m družtvu« suditi. Osim dra.
Tauschinskoga za tv o ren je još 31 rad n ik . Dočim iztraga već 11 nedjeljah traje ,
nadam o se brzoga rie š e n ja iste, te nećem o u zm anjkati, naše čitatelje o uspjehu
iste iz v jestiti
.«103
Tauschinski se branio, prema pisanju »Radničkog prijatelja« —
na slijedeći način:
»Pošto je sp o m en u ti kongres gradačkim i zastupnici povjerio u p ra v lja n je
stv arih stran k e , izaberu ovi m edu sobom odbor, kojem u sv rh a b ijaše nadzi­
ra n je stran a čk o g a glasila, te kojega obtužnica bez svakog tem elja »centralnim
103 »R adn ičk i prija telj« br. 1 o d 4. X. 1S74.
211
p o tajn im odborom« nazivlje. N u o d b o r ovaj i o b stan ak njegov nebi ja š e p o ta ­
jan , je r je proglašen u n o v in ah i sv im p ristašo m o b jav ljen . — O b tu že n ik n en a lazi u o b d ržavanju ko n g resa (skupštine zastupnikah) n iš ta nezakonitoga, je r
j e poznato, d a sve stra n k e u A u striji sv o je sk u p štin e o b d rž av aju ; s toga se drži
i u pogledu ob tužbe, d a je su d jelo v ao u »potajnom « d ru ž tv u , nedužnim . —
Sliedi saslu šan je svjedokah.
P oslije toga prelazi sud n a ra z p ra v u d ru g ih 30 o btuženikah, k o ji se svi
u sm islu T auschinskoga ra z ja š n je n ja izjave, tvrdeći, da iz a b ra n a 2 odbora, t. j.
ta k o zvani »centralni« i »zem aljski odbor«, nebi ja š e p o ta jn a d ružtva, je r držaše
ja v n e sastanke. N akon s a s lu š a n ja obtuženikah i sv jed o k ah b u d e m nožina spisah,
listovah, č la n ak ah iz »Volkstaat«, »Berbote«, ra d n ič k a m arse illa isa itd. p ro ­
čitano
«.104
Kakva je Tauschinski držao predavanja, vidi se iz slijedećih
izjava policijskih agenata:
»Sliedi saslu šan je svjedokah, koji su većim dielom u prilo g T auschinskom u
izjav ljiv ali. P ro ti n jem u svjedoče dva »činovnika« re d a rs tv a , k o ji se uvukoše
k p re d av an ju . P rv i od ove dvojice, Jo sip M iiller, n a v a d a n a k o n podužeg nago­
v a r a n ja od s tra n e p re d sje d n ik o v e sliedeće: D r. T au sc h in sk i p re d av ao je jed n e
večeri o v jero n a u cih i kazao, d a su bogovi lju b o v n ic e im ali, p a č e d a se je jed a n
u kišu pre tv o rio , sam o da je k svojoj »puci« doći m ogao
(P re d sje d n ik : To n ije
važno, je r grčki v je ro n a u k n ije sad a d rž av n o p riznan). G. d o k to r je d a lje rekao,
d a je v je ro n a u k švindl za po litič k e svrhe. (P re d sje d n ik : Š to je re k a o o P avlu?
P av ao je bio R im ljan in i u R im u, a Isu s u Je ru so lim u i »Židov«. — P re d s je d n ik
je izjavam i svjedoka ta k o jasn o obaviješćen, d a sm ješeći se o d u s ta je od svakoga
d a ljn je g a iz p itiv an ja iztog. (S m jeh u obćinstvu.)
D rugi svjedok, Iv a n E llg a rt,-iz ja v lju je , d a je . ožu jk a po nalogu re d a r­
stv en o g a p o v je re n ik a W iesera p re d a v a n je posjetio, i ta k v e s tv a ri čuo, koje
n em ogoše ni ra zu m jeti; T uj d a je d r. T au sc h in sk i govorio o s ta rih G rčih i R im ljan ih , da su se oni uz u d a ra n je b u b n ja sa k u p lja v a li u ja v n e sk u p štin e ; d a su
bogove svoje »pensionisali« i d a je Isus bio p ro s ti čivut. B ezsm rtn o st duše d a je
sam o izm išljena, d a robovi svoju su d b in u la g lje p o d n a ša ti m ogu. — Dr. T a u ­
s chinski p ro s v je d u je p ro ti izreci svjedokovoj, d a je on k a o do ce n t i pro feso r
p o v jestn ice p u stio s ta re G rk e i R im ljan e uz b u b a n j s a k u p lja v a ti s e
.105
1
8
.«106
Na procesu je državni odvjetnik tražio da se pročita članak »Vla­
sništvo i društvo« iz 81. broja »Volksstaata«. Protiv čitanja izjasnili
su se branitelji, ali se ipak zaključilo da će se čitati. Kada je trebalo
započeti čitanje, predsjednik je izjavio da ipak ne će čitati ovaj čla­
nak, da je u svakom slučaju ovo uvijek jedna te ista priča socijalista:
»Mi želimo dijeliti, i kada ćemo svoje mi potrošiti, onda ćemo ponovo
dijeliti.« Na ove su riječi branitelji tražili čitanje. Započelo je čitanje
i auditorij je pažljivo slušao. Već kod mjesta: »Glupa vika neznalica
ili zlobnih protivnika, da želimo dijeliti« i t. d. započelo je u sudnici
veselo raspoloženje, a kada je došla rečenica: »Socijalisti ne žele
dijeliti, kao što tvrde naobraženi i nenaobraženi magarci«, onda se
auditorij više nije mogao suzdržati i buknuo u glasan grohot.«108
im »R ad n ičk i p r ija telj« br. 7 o d 15. X I. 1874.
los M isli s e n a g r čk o g b o g a Z eusa, k o ji j e d o la zio D la n i u o b lik u z la tn e k iše.
loo » R ad n ičk i p r ija telj« br. 8 o d 22. X I. 1874.
212
r J ? r ^ U74G » Z3
<>tiV T.auschinskoS i drugova zavrten je bio 24.
m' 0rmaCiji ,Radni6k° g
Sud *
crkva ? vjeronauka, onda rLii ustroj^Ua
m
strogoga zatvora sa jednim postnim danom svakoga mjeseca
iPmj2 S a
J
D alje se o s u d ju ju n a strogi zatvor ra d i ustrojenja, odnosno sudjelovanja
u potajnom d n iz tv u : W a n k e n a 4 m jeseca, H o c h r e i t e r n a m., K a p p a u f na
ned je lja h , G a b r i e l n a 3 nedj., L o s c h , G r o h m a n n , M o s m e r i F r a n k n a 14 d am h ; R u b i c z k a , K a u č i ć , S e i l i n s c h e g g i
T r a u n i g n a 10 d anah; S e i d i , A i c h e l b e r g , S c h e r i i b l , K e i n e r t ,
S c h u lid e r , M u lle r, P a u le r , V ie lm e ie r, L a f e r, M o s s h a r d t i
M a l l y n a je d n u n ed je lju danah, a svaki pojedini n a jedan postni d an u
tjednu.
3
6
O slobođuju se od k riv n je d r. T auschinski radi sm utnje vjeronauka; W u r ­
g e s , S c h u l z , H a b i a n , S c h r e c k e n t h a l i P r a g e r , je r su sam o slu­
čajno u sobi boravili, u kojoj je »zem aljski odbor« upravo sjednicu držao; napo­
kon T a n k o , B a i e r i B e d n a t z , koji su kao inostranci po § 287 d. z.
n ekažnjivi ra d i su d jelo v an ja u potajnom d ru ž tv u
.«107
Epilog tog procesa bio je pred stolom sedmorice Vrhovnog suda
u Beču 17. III. 1875., koji je preinačio presudu Zemaljskog suda u
Grazu tako, da je Tauschinski bio kažnjen zbog klevetanja i smetanja religioznih osjećaja ljudi, a oslobođen je krivnje zbog prekršaja
zakona o pravu sakupljanja.108
Sudski proces u Grazu nije samo bio praćen velikim zanima­
njem i brigom za sudbinu uhapšenih socijalista. Zagrebački socijalisti
su skupljali i slali priloge zagrebačkih radnika svojim drugovima u
Austriju, koji su se nalazili po istražnim i sudskim zatvorima. »Ra­
dnički prijatelj« br. 9 od 28. II. 1875. g. objavio je pismo dr-a Hypollta Tauschinskog, upućeno članovima Zagrebačkog radničkog dru­
štva, koje on naziva partijskim drugovima i zahvaljuje na pomoći,
upućenoj njemu i njegovoj porodici.
8
»Nakon
m jeseci p u šten p rivrem eno n a slobodu, m ogu opet u Vašem
k ru g u posvetiti svoje snage zajedničkoj svetoj stvari«, piše zagrebačkim soci­
jalistim a T auschinski. »Uprkos svim n asiljim a i progonim a — nastav lja T au ­
schinski — u p rkos m nogobrojnim n ep rija te ljim a, m i socijalisti postići ćemo ipak
svoj cilj. E nergija, u stra jn o st, oduševljenje i jednodušnost vode nas pobjedi.«
D alje se T auschinski srdačno za h v alju je na pom oći, koju su zagrebački soci­
jalisti ra d o žrtv o v a li n jem u i njegovoj porodici za v rijem e tam novanja. »P rija­
telji, p artijs k i drugovi« oslovljava s uzbuđenjem Tauschinski zagrebačke soci­
jaliste. »Sa ved rim licem gledajm o u budućnost. V elike i teške napore m oram o
savladati. M eđutim plem en iti cilj naše b o rb e v rijed i tog tru d a. U ništenjem
nepravde, bijede, duhovnog i m aterija ln o g ro p stv a triu m fo v at će stv arn a slo­
boda, jednakost, zn a n je i blag o stan je svih ljudi.« S voje pism o Tauschinski
završava poklikom : »Neka živi narod! N eka živi S ocijal-dem okratska stranka.«
ioT »Radnički prijatelj« br. 0 od 6. XT. 1874.
los »Radnički prijatelj« br. 12 od 21. III. 1876.
213
To pismo napisao je Tauschinski 24. II. 1875. g. u Grazu.
Ali veza Tauschinskog i drugih socijalista Austrije nije obuhva­
ćala samo Zagreb, već i druga mjesta Hrvatske. Tako na primjer
Zemaljska vlada za Hrvatsku i Slavoniju šalje svim kr. podžupanijama i gradskim poglavarstvima okružnicu, u kojoj se upozoravaju na
rovarenje socijalista i pozivaju da budni je paze na kretanje svojih
radnika. Ta okružnica glasi:
»Došlo je ovdie do znanja, da radnici u A u s tr iji n a m je ra v a ju iz v e s ti n je k i
p o kret i sta viti se u oprieku sa sv o jim i gospodari i ja v n im i oblastm i.
Na čelu te agitacije s to ji n je k i W a n k e iz Č eške, k o ji je sada z a tvo ren u
B m u , za tim Dr. H ypolit T a u sch in sky u Gracu, k o ji su po ku ša li već s ta viti
se u to m obziru u savez i sa radnici u H r v a tsk o j i S la vo n iji, kako to dokazuje
uspieh kućne potrage p red u ze te po kr. su d b en o m sto lu v a r a žd in sko m uslied
zam olbe srk. zem a ljsko g suda u Gracu k o d krojačkog k a lfe Josipa W eitlm ayera
u V araždinu, kod kojega je pronadjeno pisam ah od Dr. H ypolita, T a uschinskya
i njekoga L edera iz Graca, sm jera ju ćih na ta j r a d n ički p o kre t i rasprostiranje
istoga ta kođer m e đ u o vo ze m n im i radnici.
Priobćujuć to s v im o vo ze m n im ob la stim p o litič kim , u p u ć u ju se iste, da
radnike i n jihova kre ta n ja u s v o je m pod ru čju p o zo rn im o k o m prate, i ako kod
kojega ta ko v ih ko m p ro m itira ju ćih pisamaht za teku , ta kovoga odm ah zajedno s
tim i p ism i sudu pred a d u
.«100
Ova okružnica pokazuje da su osuđeni u procesu Tauschinskog
nastojali da rade i dalje na širenju socijalističkih ideja. Wanke se
ponovo nalazi u zatvoru u Brnu, Tauschinski u Grazu. Krojački po­
moćnik Josip Weitlmayer bio je u to vrijeme jedan od organizatora
varaždinskih radnika. Prema citiranoj okružnici čini se da je održavao
prisni kontakt s ranijim Centralnim odborom Socijal-demokratske
stranke Austrije, u kome se nalazio i ponovno u Brnu uhapšeni H.
Wanke. Weitlmayer se nalazio u privremenom odboru za osnivanje
Radničkog varaždinskog društva. Aktivnost koju je taj privremeni
odbor razvio, bila je vezana i za ime Tauschinskoga. 18. travnja 1874.
g. trebalo je da se u Varaždinu održi javna radnička skupština po
uzoru na skupštinu, koja je održana u Zagrebu. Na tu su skupštinu
varaždinski socijalisti pozvali i H. Tauschinskoga. Skupština je bila
zabranjena, o čemu govorimo na drugom mjestu. Ali neovisno od te
zabrane Tauschinski nije mogao na nju doci, pa je radnicima Vara­
ždina i Hrvatske uputio pismo, koje je bilo objavljeno u »Radničkom
prijatelju«. Pismo nosi naslov »Radnicima Varaždina i čitave Hrvat­
ske. Radnici, prijatelji, partijski drugovi« — mislio se obratiti Tau­
schinski učesnicima javne radničke skupštine u Varaždinu. U nemo­
gućnosti, da lično dođe u njihovu sredinu, on prije svega govori o
cilju, koji socijalisti svojom borbom žele postići. To je blagostanje
svih ljudi, sreća ne samo za pojedince, već za sve. Zadatak je soci­
jalista da otklone sve prepreke i lance, koji vode tom cilju. Socijalisti
10# A rh iv g r a d a Zagreba, G radsk o p o g la v a rstv o , R ed . u p ra v a b r
sr p n ja 1876. g o d in e .
214
12977/1875. od 19.
'
,
njegovu «a dobro svidjelo; — imamo i yb
zakon koji »as MIH, pa makar ma a svemu
prigovarali, ipak sadržaja velevnžhn n slati or u :
Ma n i t k o n I j o t i a s t a u r a d n i k u ui
p a r o o d z a s l u ž b e u z t e g no ti. —•-■
D akle: nkhđino kućne blagajne, pa pristupimo
družinu
Kasa braća radu M, uapšeni u 0 r a d e u,
čame već 11. nedjelju u zatvoru, bez da bi i
jedanput preslušani bili. Na čelu jim spisatelj
Dr. Tauaebinskh okrivljen prekršaja radi smutnje vjerozakona s toga. sto je u svom privat­
nom stanu dvapn? na nedjelju predavanja dr­
žao za pristaše „Kvtmgjelja istine , ljubavi i
slobode
i to ne samo isključivo za članove
loga vjeroizpovjeduoga družtva . nego je obćiastvo na ta predavanja pozivao (Strašno !)
te — po izvješću tamošnjeg državnog odvjet­
nika Mitterbaehera — u tih predavsnjih druge
vjoroizpevjeđi ružio. Pošto pako ta javnosti
namienjenk predavanje redarstvenoj oblasti ueprijavi. okrivljen je i prestupa 2 , §. austr.
društvenog zakona. Nu osim toga okrivljen
je ou i pristaši njegovi, đa sn uštrojiJDmjekakvo „potajno družtvo* pod imenom „Au­
strijski eeotraini radnički odbor*, te će se za
prestup „smutnje javnoga reda i mira, sudje­
lovanjem u jednom potajnom družtvu* suditi
Osim dra. Tausehmskoga zatvoren je još Bi
radnik. — Dočim iztraga vee 11 nedjeljah
traje, nadamo se brzoga rješenja iste, te ne­
ćemo uzmanjkati. naše čitatelje o uspjeh# iste
jžVjestiti
Posljednji broj u Z l a t u o ni P r a g u
m njemačkom jeziku izlazećega fkđaičkog
A K O p re tu
m
nosi bila do
koga. koji
nije. da i
znanje zeml
što se radn
kaže, kojj
da uije tak
drugih gra
posveti čita
risa nju, gir
rado prvo «
je laglje pr
kud sliedi:
m a t e r ij a
nas f Baš p
terijalnt
a za duO-v
u ljetno dot
ku,je, a u z
i m mrzb
čestom sad
drovanja, k
men a b ik !
Znam
tati. kuko
voljnih ško
drugdje pr
sredstvo, :
nička druž
nevoljah gl
uČiil to sv«
svu boji d
više mole.
-južni nije.
hhatl bar
215
ne će više trpjeti da manjina egoista siše krv i pljačka marljive i
vrijedne ljude. Socijalisti odlučno odbacuju sadašnji sistem kapita­
lističke proizvodnje, koji ponizuje narod na radnika — roba. »Tra­
žimo takva uređenja, koja osiguravaju svakome koji radi zadovoljstvo
i blagostanje. Tražimo takve zakone koji pružaju garanciju, da ćemoći svako živjeti dostojanstvenim životom čovjeka.
To ćemo moći jedino onda postići kad preuzmemo u svoje ruke
političku vlast. Đok bude gospodarila zemljom posjednička klasa,
odnosno klasa poslodavaca, dotle će biti narod ugnjetavan. Oni, koji
misle da će vlastodržci iz vlastite dobrote i inicijative nešto učiniti
za proletarijat, kratkovidne su budale. Kad budemo jednom izvojevali
vlast mi ćemo se onda pobrinuti, da se stvore takvi zakoni, koji će
donijeti svima dobro. Tada će nestati razlike u porijeklu, staležu, za­
poslenju, obrazovanju. Socijalisti će obuhvatiti sve ljude s istom brat­
skom ljubavlju.
Ali mi ne mislimo samo na to da osvojimo političku vlast već
i da postignemo duhovnu slobodu. Narod, koji još luta, sputan pra­
znovjerjem, pristalica je vjere i kršćanstva, još je nezreo da si stvori
bogatu i lijepu budućnost. Zato treba raskrstiti s ponizujućom vjer­
skom tradicijom, treba raščistiti s praznovjerjem. Socijalistička reli­
gija i njen hram su Istina, Sloboda i Ljubav. Tek kad se narod oslobodi
neznanja i vjerskog mraka, naći će u sebi moralnu snagu, da poboljša
socijalnu i političku svoju sudbinu.
Prema tome religija socijalista je Istina. Naša je politika, kaže
Tauschinski, osvajanje vlasti radi ostvarenja prave slobode i ravno­
pravnosti, a u socijalnom životu stvaranje novog poretka rada i pro­
izvodnje u kojem se osigurava zadovoljstvo čitave zajednice i svakog
pojedinca. Sredstva za postignuće tih ciljeva po Tauschinskom, čine
prije svega jedinstvo. Radnici su u društvu najbrojniji, stoga i naj­
važniji, ako budu složni do kraja. Zatim čvrsta i zatvorena organi­
zacija. Bez organizacije radnici a i socijalisti su gomila ljudi, organizovani predstavljaju moćnu organizaciju.
Dalje, to su stroga disciplina, marljivost i energija, koja mora
produhoviti i ispuniti svakog socijalistu. Socijalizam je najveće dobro
čovječanstva, a najveće dobro ne može se .dostići igrom, već se za
njegovo ostvarenje treba boriti svim snagama.
Borba za socijalizam stajat će socijaliste mnogo žrtava. Mnogi
će socijalisti osjetiti gorčinu policijskih, društvenih i sudskih progona
i nasilja. Socijalist će podnijeti taj teret. Bez muke, bez opasnosti i
bez žrtava nema pobjede. Prema cilju i pobjedi može se napredovati
samo polako, korak po korak. Nitko ne smije očajavati! Usprkos svih
prepreka i poteškoća socijalisti snažno i nepokolebljivo idu dalje. Ko­
načnu pobjedu postignut će u jurišnom maršu.
Izdržati i vjerovati — to je dakle dužnost svakog partijskog
druga, svakog radnika.«
216
Zatim se Tauschtoski oprašta s hrvatskim socijalistima i obećaje
on da je cvreto odlučio doci u Hrvatsku da bi u njoj upoznao licem
u lice hrvatske socijaliste, hrabre suborce austrijskih socijalista i lično
ih pozdravio. To ce učiniti čim mu prilike to dozvole. Na kraju Tauschinski obećava da će posvetiti: »Sve svoje snage na rad u čitavoj
našoj partiji« pa kliče: »Neka živi socialna demokracija! Neka žive
radnici Hrvatske! Neka žive radnici Varaždina!«110
Svoje obećanje da će posjetiti Hrvatsku, Tauschinski nije ispunio,
jer je morao ponovo u zatvor i jer je ponovo bio izveden pred sud.
U novom procesu u Grazu nalazimo Weitlmayera.
Do novog procesa došlo je uslijed toga što je lijevo krilo, organi­
zirano u austrijskoj socijalističkoj radničkoj partiji, pokušalo da 16.
svibnja 1875. godine održi u Marcheggu svoj drugi kongres. Na taj
kongres, koji se održao u »Madžarskoj gostioni« spomenutog mjesta,
došli su i delegati iz Hrvatske. Tako, na pr., bečka policija spominje
u svom izvještaju s tog kongresa, da su na njemu bili delegati iz Osi­
jeka, koji su na kongresu predstavljali 120 organiziranih socijalista.
To se vidi iz izvještaja bečke policijske direkcije od 15. svibnja iste
godine. Nije isključeno da je i J. Weitlmayer bio također ispred
varaždinskih radnika na tome kongresu, da su na njemu bili i pred­
stavnici zagrebačke socijalističke organizacije, odnosno Zagrebačkog
radničkog društva i radničkog društva iz Petrinje.
Na kongresu u Marcheggu bili su podnijeti referati i izvještaji.
Prije izbora Centralnog komiteta, za vrijeme dok su se ovjeravali
mandati delegata, upala je na kongres policija i rastjerala njene uče­
snike. Neke je pohapsila i protjerala u mjesta njihova boravišta. Iako
su delegati i referenti pokušali da unište postojeće dokumente, poli­
cija ih je ipak sakupila i pokušala da ih rekonstruira. Na temelju toga
otpočela su hapšenja. U Brnu je bio uhapšen H. Wanke, ranije pred­
sjednik Zemaljskog komiteta socijaldemokratske stranke u Gracu. U
aktu Moravskog namjesništva od 28. V. 1875 godine spominju se kao
organizatori i propagatori socijaldemokratskih ideja u Hrvatskoj po­
red J. Weitlmayera iz Varaždina i J. Pravdica iz Petrinje.
Taj akt glasi:
»Za v r ije m e d u h o vsk ih praznika, održao se kongres socijaldem okrata u
Marcheggu. M eđu delegatim a na radničkom kongresu socijaldem okrata, kojeg
su vla sti raspustile, nalazio se i H erm an W anke iz G ross-Stohla kod Rom erstadta u Č eškoj (?). Is ti je bio ranije p redsjednik tajnog socijaldem okratskog
zem aljskog ko m ite ta u Gracu. Već godine 1873. W anke j,e zbog sm etanja javnog
m ira i reda k a žn ja va n sa 6 m jeseci strogog zatvora i istovrem eno izagnan iz
Beča, i D onje A u s tr ije za stalno. D alje je W anke osuđen u Gracu na 4 m jeseca
strogog zatvora zbog p rekršaja pro tiv javnog reda i m ira, te prestupa §. 324
st. 6 (krivičnog zakona?). Isto vre m en o je izagnan iz Graca na 3 godine., te se
vratio u s vo ju dom ovinu p rije d va i pol mjeseca.
n o »Radnički prijatelj* br. 17 o d 25 IV. 1875. g . P is m o T a u s c h in s k o g d a tir a n o
Je sa 16. IV. 1876. g .
W a nke se u putio u Mairchegg bez p u tn e dozvole i stupio na do n jea u strijsk i
'teritorij, iz kojeg je već jednom, bio izagnan. Pošto se n ije pridržavao odluke
0 izgonu, uhapšen je prigodom p o vra tka u Brno.
K od pregleda pisam a, koja s u m u oduzeta, ustanovilo se, da W a n k e ne
igra n e k u podređenu ulogu u so cijaldem okratskoj stranci. D alje j e W a nke
održavao veze sa organizacijam a ra d n ičke p a rtije s v ih ve ćih m je sta austro­
ugarske m onarhije. Isto on se je dopisivao sa vodam a<ra dničke partije.
W a n k e s to ji u naročito u s k im vezatna sa p o zn a tim A g ita to ro m drom . H ipp o lyto m T auschinskim . Izgleda, da je im ao za zadatak, da p ridobije radnike
u sjeverozapadnom dijelu m o n a rh ije za socijalističke ideje, da ih organizira i
preu zm e ru ko v o d stv o nad njim a. Kao sred stvo za o v u s v r h u trebalo je poslužiti
osn iva n je str u k o v n ih u d ru žen ja i osnivanje religioznih zadruga. O v e zadruge
su se zv a le »općine poslanstva«. Č lanovi ovih zadruga iz ja sn ili su se u reli­
gioznom pogledu ideje, k o ju je zastupao T auschinski.
K ako se m ože u sta n o viti iz pronađenih, pisam a, m e đ u ljudim a, s kojim a
s to ji u ve zi W a nke i n jegovi sum išljenici, nalazi se sta n o viti P ravdica iz P etrinje
1 W e itlm e yer iz V araždina. O ni su ka k o izgleda p o vje re n ici W a n k ea u ovoj
m isiji.
Zbog važnosti, ko jo m se treb a p r a titi rad S o c ija l-d em o kra tske stranke,
čast m i je, da upozorim s la vn u z e m a ljs k u v la d u na ova lica. D alje m olim ,
izv o lite ja v iti sv e što zn a te o ve za m a o vih osoba sa W a n k e-o m , je r bi to bilo
važno za istragu, koja, je pro tiv W a n k ea u to k u
.«111
Zemaljska vlada uputila je prijepis tog akta uz popratno pismo
poglavarstvu grada Varaždina:
»Priobćuje se p o g la va rstvu grada V araždina sa nalogom , da pom no bdije
nad m ogućim gibanjem , k o je bi se m o že b iti m e d ju radnicim a u V araždinu
opazilo, a n ajjače da strogo pazi, na d je lo va n je r a d n ika V eitlm eie ra , koi se po
glasu naznačenoga dopisa tam o nalazi, pa da o sv e m u , a osobito o opažanjih
da li is ti u s avezu i u dopisiv a n ju sa V a n ke o m u B r n u stoji, bezodvlačno ovam o
iz v ie s tje podastre, a u buduće, redovito s v a k i po ja v o to m ovam o p rija v i.« 112
Pod istim brojem upućen je i dopis »Cesarskom kraljevskom
glavnom vojnom zapovjedničtvu kao ^emaljskoj upravnoj oblasti za
krajinu« radi Pravdice iz Petrinje.
»U prigibu ./. čast je o vo m u vla d in o m o d jelu sla vn o m ces. kra lj, glavnom
v o jn o m za p o vjed n ič tv u d o sta viti p repis ovam o up ra vljen o g a dopisa ces. kralj,
n a m iestn ičtva u B rn u od 28 Svibnja, 875 br. 1834IPr. odnoseći se na sa ve zn ištvo
m e đ u r a d n iko m H e rm a n o m V a n ke u B r n u i P ra vd ic o m u P etrin ji, radi blagohotnog ured ovanja, dočim su u pogledu r a d n ika V eitlm eie ra u V a ra žd in od
ovde slata odredjenah te r je p o djedno d o pisujuće ces. kra lj, n a m iestn ičtvo u
B rn u obaviešteno, da j e odnosan dopis u pogledu ra d n ika P ravdice nalazećeg
se u P e trin ji kao u ta m o šn jem p o d ru čju u p rep isu radi shodne porabe do­
sta vljen .« 11*
Namjesništvu u Brnu poslan je slijedeći izvještaj:
»O bzirom na c ijen je n i dopis od 28. m a ja o. g. N.1834/Pr.
dotičnom dop isu od 18. V I.
o. g. J. N. 9892 im a m o čast ja v iti,
m D ržavni a rh iv ZagTeb
a d broj 9892/1876. N o 1834 /pr
n a D rž a v n i a r h iv Z a g reb
a d broj 9892/1876.
n a D rž a v n i a r h iv Z a g reb broj 9892—1876.
218
i na
prilog
da je k . sudbeni
219
stol u V araždinu u v e zi r ek vizicije Z em a ljsko g suda u G racu preduzeo prem e­
tačinu kod krojačkog ka lfe Josipa V eitlm eyera. S tva rn o su pronađena pism a,
iz k o jih se vidi, da, ovo Uce sto ji u ve z i sa ra d n ičkim p o kreto m . K od njega
pronađeni spisi uglavnom su pism a od dra. T auschinskog i L ederera iz Graca.
U pisiTiima se dogovaraju o organiziranju radničkog pokreta.
Spisi, koji bi u ka ziva li na d ir e k tn u v e zu sa W a n k e -o m n isu pronađeni.
Sada se V eitlm a ye r nalazi p red su d sko m istra g o m u Varaždinu.«11*
Pored toga, u Brno je bio poslan pod istim brojem prijepis izvje­
štaja državnog tužioštva u Varaždinu, u kojem se saopćava uspjeh
sudbene istrage nad Josipom Weitlmayerom. U tom se izvještaju kaže:
»Polag dopisa gradačkog zem a ljsko g suda upravljena, na sudbeni stol u
V araždinu došlo je do znanja, da se ra d n ički p o kre t u A u s tr iji u ve d e po sledećih osobah: V eitlm a ye r u V araždinu, T a u sch in ski u G razu i t. d.
S u d b en i stol u V araždinu pronašao je prigodom ku ć n e potrage kod Josipa
V eitlm ayera krojačkog ka lfe ko d krojača Svarca spisah i pism a h ta ko v ih , iz
ko jih nam jera v a m radnički p o kre t bjelodano u k a z u je se; pisam ah iz Graca,
ko je je pisao sta n o viti Dr. H ypolit T a u sch in ski i L ederer.
a.
Pozdrav Dr. H ypolita T a uschinskia d tto Grac 19. o žu jka X na članove
obćine (poslanstva) u V araždinu, k o jim is te na uzsrtrajnost, rad i čv rsti
savez sa ostalim p o sestrim a m i podtiče, i z a h v a lu je n a daru, štono su m u
na izla zk u iz zatvora sliku , u k o jo j je njih, 12 fotografirano m e đ u n jim i
V eitlm a ye r i H olm an, poslali.
b.
Pozdrav istoga T auschinskia, od 16. tr a v n ja 1875 (X ) na r a d n ike u V ara­
žd in u i u cieloj H rv a tsk o j, k o jim sa v je tu je k a k o će s,e v la sti političke
dočepatit u te m e ljiti p ra vu slobodu jed n a k o sti, i stv o r iti n o v i socialni život,
za vršu ju ć »Es lebe die Social-dem okratie«.
c.
K a te k iza m (poslanstvo) istin e , slobode i lju b a v i u 60 p ita n ja h i odgovora
o bogu, d u h u svietu, Ijudih, o krieposti, d užnosti, i t. d.
d.
Isto vrsn a kn jižica u Slo ve n sk o m .
e.
Socialno d em okratične pesm e od J. ,Franca »Frisch auf, K am eraden«,
»Arbevter M arsellaise«, »A rbeiter F eldgeschrei«, »A rbeiterlied«, »Sechs Proletarier Lieder«.
f.
Prepis Pesm e T au sch in skia sp ev a n e u za tvo ru , k o jo m r a d n ike pod
crvenom za sta vo m poziva proti povlasticom , p o p o vo m i bogatašem .
g.
3 p esm e od W. Stengla u Gracu.
h.
12 pesam ah od Josipa L edera u G racu i C elovcu, k o jim
se radnici u
V araždinu i u cieloj H r v a tsk o j p ozivaju, da p r ih v a te n a u k e p oslanstva i
socialne dem okracije, da se, kao što m u odaslani na ra d n ičku sku p štin u
u V araždinu d ržanu 18. tr a v n ja t. g. p o zd ra v glasi, n o va bojna četa, u ve lik o j
n iti socialne dem okracije stvori.
U p ism u je d n o m od 14. o žu jka t. g. na p o m in je, da je 7. o ž u jka t. g.
u svra tištu k S tra u ssu p reko 100 osobah slušalo preda,vanje T auschinskia,
18 osobah da se je odm ah kao članovi upisalo, te odbor od 25 n jih izabran,
ko ji se je u 5 sek cija h razdielio i to:
a. sekcija za agitiranje
b.
„
„ biblioteku,
,
c.
„
„ svečanosti,
d.
„
„ fin a n ciju , i
e.
„
„ ordend (7)
N je k i V a n ke da je kao agitator odaslan, n e k a p u tu je kro z M aribor,
L ju b lja n u , Celovac, W illach, B ozen, M eeran, In sb ru c k, Salcburg L inz,
Steaer, W eis.
u« Državni arhiv Zagreb broj 12140/1876. — 19. VII. 1876.
220
Na sva k o m tom m e stu im ade 3— 8 danah proboraviti, te po novom i
organizirati radnike za načelo stranke, kanoti i poslanstva
p r ib a v lja ti,n a tjed a n ve li ima. od stranke 6 fr., a od poslanstva 4 fr. za
ž tv e z ,z a podvoz daje m u poslanstvo 12 fl., — a ostalo stranka
K ad p om enuta m jesta proputuje im a t će u M oravskoj i Č eškoj nepre­
stano agitirati U p ism u dtto Grac 6/2. X , piše isti L ederer doslovce ovo:
»Durch G e w a lt.s ie ist die einzige A lternative, dann erst haben w ir A u ssicht a u f den Erfolg, w en n sich das Proletariat iiberall erhebt, dazu aber
b r a u c h e n w ir A gita to ren u. z. liberali. &ei du der Enstendete der R evolution,
w elher die M assen m it H ilfe von Genossen natiirlich im gegebenen Mo­
m e n te zu r E ntscheidung fiihrt.«
Pism o po svoj p rilici od istoga Lederera na V eitlm ayera Grac 5j2 X ,
ko jim m u priobćuje svečanost držanu blizu Graca na slavu T auschinskom u.
P rem a to m u sm jera v a ju na uzb u n u un u ta r države, dakle na 'zločin
veleizdaje (§. 58. k. z.) u p u ću je se slavnoisto zapoviedničtvo, da se svom
ozbiljnošću i odriešivošću pazi na radnike podčinjena područja, te za slučaj
da se budi u sku p u , bud kod kojega pojedinoga pokaza sum nja, da im ade
spisah U pisam ah kom prom itirajućih, kućnu potragu preduzm e i dotičnika
sa usp jeh o m su d u uhićena predade.«119
Na kraju, u vezi sa slučajem Josipa Weitlmayera uputila je Ze­
maljska vlada vladinom namjesništvu u Brnu slijedeći dopis:
»U odnosu na dopis od 19. V II. 1875. Z 12148 im am o čast, da pokorno
ja vim o c. k. vla d in o m n a m jesn ištvu , da je prem a podacim a policije (?) iz
Varaždina, od 13. V III. Z 2150, krojački pom oćnik Josip V eitlm ayer o tprem ljen
od kra ljev sko g sudbenog stola u V araždinu u Grac, zajedno sa svim do ku m en ­
tim a vezanih za istragu.«1'19
U prilogu tog dopisa nalazi se izvještaj Gradskog poglavarstva
grada Varaždina pod br. 3150/1875, koji ćemo kasnije citirati.
Isto tako u Gradskom arhivu Varaždina postoji o slučaju Weitl­
mayera vrlo lijepa dokumentacija. Najprije je i o njemu Zemaljski
sud u Grazu zatražio od sudbenog stola u Varaždinu podatke:
»Uslijed dopisa c. kr. zem . kao iztražnog suda u Gracu — piše sudbeni stol
gradskom sa tn ištv u u V araždinu — im ao bi se u V araždinu zadržavati n je k i
V eitlm ayer.
Počam je ovom iztra žn o m sudu nuždno bezodvlačno znati, je li, i gdje se
pom e n u ti V eitlm a ye r u V araždinu nalazi, to se slavno isto um oljava, da jošte
danas o vo m sudu sta n rečenog Veatlmaiera naznačiti izvoli.«117
Gradsko poglavarstvo u Varaždinu poslalo je sudbenom stolu kao
istražnom sudu 9. VI. 1875. g. pod br. 2889—875 slijedeći odgovor:
»Na dopis od 9/6 1875 br. 1358 odgovara se slav. k. sudb. stolu kao istražnom
sudu sliedeće:
W e itlm a y er je kro ja čk i kalfa* radi kod krojača Svarca, i jest privrem enog
odbora za r a d n i č k o d r u ž t v o u V araždinu perovodja.
u s Državni a rh iv Zagreb bro j 12140 u br. 407 (prepls).
n e Državni a rh iv Zagreb broj 16187/1875—30. VHI.
ii7 A rhiv g ra d a V araždina, k a rl. 1876/2889.
221
Upitni p rivrem en i odbor radničkog d ru žtva , za koje d ru žtv o sastavljene
pravila nalaze se ko d Vis. K r. zem . Vlade, sastoji iz p re d sje d m k a Iva n a Ernsta
tapetarskog pom oćnika kod Šven d en ive in a z a tim o d b o rn ika h ,:A d o lfa Drusany,
rezbara, Janošića, krojačkog pom oćnika ko d K riglevića T ulhia, postolarskoy
p om oćnika kod H očevara, W elfoa krojačkog pom oćnika ko d Svarca.«11*
Pošto je policija zaplijenila sve društvene spise i korespondenciju,
koju je Weitlmayer vodio sa Tauschinskim i drugima, 10. VI. 1875. g.
izdalo je Kr. državno odvjetništvo g. satništvu grada Varaždina na­
log o hapšenju Weitlmayera:
»Povodom što je ovo K r. državno O d v je tn ič tvo doznalo da j e m e đ u inimi
ra d n ički p o kret sta n o vito m u V eitlm a jeru k r o ja čk o m k a lfi u V araždinu po­
vjeren:
što je doznalo, da su u n jeg o v u p o sjed u n a d je n i doista, sp isi i programi
glaseći doista o p o d u zetju radničkog p o kre ta i p o s tig n u tju p o litič ke sile — u m o­
lja va se Slavno to Sa tn ičtvo nepočaseć časa p ren avedenog Veitlm a,jera u uzu
sudbenog stola uhititi.« 110
Hapšenje Weitlmayera potvrđeno je ovim dopisom gradskog satništva Državnom odvjetništvu od 11. VI. 1875. g.:
P ovodom dopisa od 10 lipnja 1875 im a čast ovo G radsko S a tn ičtvo si. Kr.
drž. O d v je tn iš tv u odgovoriti, da je V eitlm a ye r, kro ja čk i ka lfa , danas u 11 satih
u u zu K r. Sudbenoga S to la odveden.«120
27. VI. javlja Kr. državno odvjetništvo u Varaždinu Gradskom
satništvu, da je predmet u istrazi protiv Weitlmayera, koji se vodi na
zahtjev Kraljevskog namjesništva u Brnu, predan Sudbenom stolu:
»C ienjeni dopis od 21. lipnja 1875 br. 3150 pol. sa prilo g o m u istra g i profi
V evtlm ayeru radi zločina s m e ta n ja ja vn o g a m ira i vje ro za k o n a u stu p io sam
sudbenom sto lu za shodnu porabu — k o ji iz v id ja n ja v o d i p o zivo m bezodvlake
p r ed sjed n ištvo c. k. n a m jesn ištva u B ern u o sta n ju iztra g e o b a vie stiti i e v e n tu ­
aln e p o d a tke uzište.«121
Iza toga je Kr. sudbeni stol grada Varaždina ustupio čitav pred­
met Sudbenom stolu u Zagrebu, a odavde je W eitlmayer bio predan
Zemaljskom sudu u Graz, kuda je bio i otpremljen. O tome Državno
odvjetništvo u Varaždinu 23. VIII. 1875. izvještava Gradsko pogla­
varstvo:
»Na cie n je n i dopis od 21 lip n ja 1875 br. 3150 pol. čast je D rža vn o m u O d­
v je tn iš tv u od vra titi, da su spisi iztra g e p ro ti Jo sip u V e itlm a je r u o d lu ko m suda
od 1. srpnja t. g. br. 1484-k S u d b en o m sto lu u Z agreb ka o n a d ležn o m sudu
u stu p lje n i, je r su se pokazala ob ilje žja zločina ve leizd a je .
us
ne
iao
lai
222
A rhiv
A rhiv
A rhiv
A rhiv
g ra d a
g ra d a
g ra d a
g ra d a
V araždina,
V araždina,
V araždina,
V araždina,
k a rt.
k a rt.
k a rt-.
k a rt.
1375/2889
1875/2942’
1875/2942*
1875/4558!
Josip V eitlm ajer ko ji je m e đ u tim do dalnje odredbe u privrem enom p ri­
tvoru Sudbenog sto la u V araždinu pridržan — odpravlj,en je po O bavijesti S u d ­
benog stola u Zagreb C. K . Z em a ljsko m sudu u Grac.
P? •
^ r J ^ tl^
eT ° ^ Vde neP°sre<Lno Z em aljskom sudu u Grac
nem a dvojbe, da je sudbem stol u Zagrebu tam o spise ustupio.
Radi toga n e k a izvo li slavno Poglavarstvo od Sudbenog stola u Z agrebu
ili Z em aljskog suda. u Gracu p o tanju obaviest tra žiti ili pako Vis. kr. Z em a lj­
skoj Vladi tizuiestiti, da se iz v iđ a n ju kod Sudbenog stola u V araždinu proti
Josipu V eitlm ajeru zbog veleizdaje n e vođe.«1*2
odpravljen
Na procesu koji je održan u Grazu, nalazilo se 7 socijalista, među
njima i Tauschinsky. Svi su bili optuženi zbog veleizdaje. Optužnica
ih je teretila zbog prihvaćanja eisenachskog programa u Neudorflu.
Tauschinsky je bio osuđen na tri mjeseca zatvora. Koliko je osuđen
Weitlmayera iz Varaždina, nije poznato. Presuda je motivirala propa­
giranje eisenachskog programa kao pokušaj organiziranja i pripre­
manja pobune. Taj proces slomio je Tauschinskog. Na samom procesu
on se slabo držao. To je kod radnika izazvalo prezir i osudu. Po izla­
sku iz zatvora, 1. II. 1876. bio je protjeran iz Graza u Beč. Tauschin­
sky sada daje izjavu da se odriče socijalizma zauvijek. Tako se poka­
zalo ispravnim strahovanje radnika da će ih se jednog dana odreći
i da će ih izdati. Stvar socijalizma tražila je u ono vrijeme nadčovječanske napore i spremnost da se izdrže dokraja progoni apsolutizma
i njegovih režima. Nema sumnje da je kapitulacija Tauschinskog
imala poraznog odjeka i među hrvatskim socijalistima, koji su, iako
ih je bio malen broj, živo pratili razvitak socijalističkog pokreta, na­
ročito slučaj Tauschinskog.
Slučaj Tauschinskog pokazuje idejnu slabost tadašnjeg radničkog
pokreta Austrije. Međutim, agitacija, s kojom su se pridobivali istak­
nuti radnici Hrvatske za socijalističke ideje, bila je ilegalna i revolu­
cionarna. Zar pismo Lederera Weitlmayeru ne pokazuje na najizra­
zitij i način, da su se radnici Hrvatske pridobivali u borbu za
socijalizam s parolom da je jedina alternativa da on pobijedi, upotreba
sile. A upotreba sile može uspjeti jedino onda, ako se protiv kapitala
podigne čitav proletarijat. Da bi se podigao proletarijat u revoluciju,
potrebni su bili svuda i na svakom mjestu socijalistički agitatori. Ti
agitatori trebali su biti izaslanici revolucije, njeni apostoli. Oni će
povesti mase radnih ljudi u datom momentu ka odlučujućoj bici.
U toj borbi past će konačna odluka u korist pobjede socijalizma.
O SVETOZARU MARKOVlCU I PRILIKAMA U SRBIJI
U Srbiji, pod utjecajem Svetozara Markovića, čije su ideje pri­
hvatili tadašnji malobrojni socijalisti Srbije, bile su osnovane 1875. g..
družina krojačkih radnika, družina tipografskih radnika (1874. g.),
zatim bravarsko-stolarskih radnika, (1875. g.). Te su družine trebale
122 Arhiv gTada Varaždina, kart. 1875/4658.
biti, već prema tome što su formirane po strukama, profesionalne
organizacije — sindikati, po ugledu na slične organizacije u zapadnim
zemljama kakve je preporučivala I. Intemacionala. Sve te družine
imale su svoje blagajne za uzajamnu pomoć. Pokret za osnivanje
radničkih družina otpočeo je još 1873. g. Prvi javni sastanak održali
su krojački radnici u Beogradu 1874. g., a pravila družine krojačkih
radnika potvrđena su 22. travnja 1875. g. Družina je brojila 163 člana,
od kojih su 32 bili stranci, a pored njih i velik broj iz Vojvodine i
Hrvatske. Opšte radničko društvo, kao što je to bilo Zagrebačko ra­
dničko društvo, osnovano je u Srbiji tek 1881. g.
Svetozar Marković, koji poznaje rad i odluke Prve internacionale,
Marksove i Lassallove spise i teorije, prvi je propagator socijalizma
u Srbiji. Od Prve internacionale uzima odluku o proizvođačkim za­
drugama, u koje, s obzirom na sitnozanatlijski karakter gradske
privrede, gura pored radnika i majstore. 1. VII. 1871. god. pokreće
Svetozar Marković list »Radnik«, koji je prestao izlaziti 187-2. godine,
8. XI. 1873. pokreće u Kragujevcu list »Javnost«. Pošto je i »Javnost«
zabranjena, pokreće srpnja 1874. »Glas Javnosti«, a 1. I. 1875.
»Oslobođenje«.
Zagrebački socijalisti, članovi Zagrebačkog radničkog društva,
smatrali su Svetozara Markovića svojim prvim borcem za slobodu,
bratstvo, jedinstvo i prava radnog naroda i najvrsnijom silom tada­
šnjeg radničkog pokreta. Taj stav zagrebačkih socijalista vidi se naj­
bolje iz pisanja »Radničkog prijatelja« br. 11 od 14. III. 1875. god.
povodom smrti Svetozara Markovića:
»N eum oljiva d o slje d n o st p riro d e u g ra b i n am u n ajb o ljo j m uževnoj dobi
stojećega n a jv rs tn ije g a našega borioca za slobodu, b ra ts tv o i jed in stv o ; u g ra b i
n a m srce, k o je v az d a osjećaše l ju te ra n e ra d n ič k o g a n a ro d a ; u g ra b i n am m uža,
koj je sv ak im u d arcem bila svoga osjećao n e p ra v d u d a n a š n jih d ru ž tv e n ih odnoš ajah , koj je ried k im p o žrtv o v a n jem d jelo v ao n a o d s tra n je n je tih o d n ošajah i
za n a p re d a k n aro d a, za b o lja k njegov, p o g lav ito p a k za oslobođenje njegovo
izpod vlastn ičk o g a jarm a .
S v eto za r M arković
u re d n ik »Oslobođenja«
vršio je trn je m o b asu t p u t svoj, sa k ojega se n ije od n ik o g a i ničesa, n iti
od tam n ice ni od v erig a h s v rn u ti dao.
V ećini č ita te lja h n a ših p o zn a t je ra d S v e te z a ra u »R adniku«, »Javnosti«
i »Glasu Javnosti« — a z a d n je v riem e , pošto j e p u š te n iz tam n ice , g d je je 9
m jesecih čam io, za n e u s tra š iv i boj za sv o ja n ač ela — d je lo v a o je u »Oslobođe­
nju« za o stv a re n je svojih načela.
Z a k lju ču ju ć ovaj broj lista našega, p re s e n e ti n a s b rz o ja v n a viest, d a je
S v eto za r M arković n a p u tu u Ita liju — k a m o se je u p u tio d a zd ra v lje svoje
oporavi — u T rs tu n a p ra s n o um ro.
P o d težinom ovoga o g rom noga u d a rc a , k o ji n a m j e oduzeo p rv o g a borioca
našega, n a jv rs n iju silu naše g a p o k re ta , n ije n am m oguće u p ero u liti izraz
svih o n ih osećanjah, k o ja u ta j p a r s rc e 1 d u šu n a š u obuzeše, n ije n a m m oguće
p o sv jetiti S vetozaru naše m u p o d u lje slovo, k o jim b i izk a zali duboko o sjećanu
p riv rž e n o st p re m a n jem u ; u č in it ćem o to, čim n a m se b o l p rv o g a u d a rc a p o n ješto utaloži.
224
Dakle, većini članova Zagrebačkog radničkog društva i čitaocima
»Radničkog prijatelja« bili su poznati »Radnik«, »Javnost«, »Glas
Javnosti«, »Oslobođenje«. Ali i »Radnički prijatelj« imao je svojih
čitaoca u Beogradu, pa čak i dopisnika. Tako na pr. »Radnički prija­
telj« donosi i vijest u vezi sa stvaranjem Družine tipografskih radnika:
»Nekoličina ovdj. sviestnih ra d n ik a tipogr. stru k e dodjoše 1873/74. god do
tog uviđenja, d a je nužno i p otrebno jedno takvo družtvo, toga radi i podnesose šta tu te n a odobravanje. M i ih! hvalim o n a pobudu njihovu, al ujedno je
skupština s odlukom : » d a n i j e n a d l e ž n a « odbacila p ra v ila i tim e ćutke
preko te stv ari prešla. M i p itam o: zašto ih je i podneo dotičan m inistar, »kad
je znao«, d a sk u p štin a n ije n adležna da reši tu stvar? Z ar je to odgovor n a r o d n e s k u p štin e n a m olbu jednog d iela narodnog? Z ar ona n ije tu, da ra d i
za o b ć e naro d n o blagostanje? Z a r narodna skupština nezna, d a u ovoj zem lji
nem a blagostanja, u kojoj cvili i p ati p ro leta rijat? Hi, d a li je ona za to tu,
da sam o pojed in im k lasam a n aroda pom aže i u njihov interes sam o radi? Ako
je poslednji slučaj, on d a n ije o n a »narodna« skupština. E to vam braćo jedan
a k t vaših »liberalaca«, čije pristalice ste vi! P a sad m i recite u oči, da ste na
pravom p u t u ! . . . «/122a
»Radnički prijatelj« donosi informacije o tome da će
» ... »Oslobođenje«, pošto je dobilo od srbske vlade p rv u i d rugu »opomenu«
i jed a n p u t zaplienjeno bilo, p re sta ti izlaziti. N u u re d n ik istoga, g. S reta A ngjelković, obećaje d a će p o k re n u ti novi list pod naslovom » N o v o o s l o b o đ e ­
n j e « k o je će se svim p re tp la tn ik o m »Oslobod.« slati. — Dokaz i opet, da se
i d e j a i n a č e l a n ed a ju ni konfiskacijom ni »opomenam« te »izpravkom«
zatrti.« 123
Govoreći kritički o prilikama u Srbiji, »Radnički prijatelj« na­
pada slavenske građanske, naročito češke, listove koji podržavaju
mjere srpske vlade protiv narodne skupštine.
Vlada je raspustila srpsku skupštinu. Već dulje vremena nisu
srpskoj monarhističkoj vladi odgovarala socijal-demokratska nastoja­
nja skupštine. Monarhija je iskoristila priliku, koja joj se pružila
prigodom raspravljanja o nekoj peticiji. Na taj je način monarhija
mogla imati četiri mjeseca svu vlast u svojim rukama. Novi izbori
trebalo je da se održe tek za četiri mjeseca. Da bi se opravdala, vlada
šalje u cijeli svijet telegrame, da je njihova mjera naišla na potpuno
odobravanje u zemlji. Koliko ima istine u ovom odobravanju, može
se lako shvatiti kad se kaže-da su ideje socijalne demokracije baš u
Srbiji prodrle duboko među narod.
Dalje »Radnički prijatelj« polemizira sa praškom »Politikom«,
koja vidi u Srbiji samo vladu i državu bez naroda, koji je ugnjetavan.
Međutim, kaže »Radnički prijatelj« — srpski komunisti odbacuju
iluzije o naciji, državi i vlasti u njoj jedne, t. j. građanske klase, već
traže da se ostvare principi istinske vlasti naroda, protiv kojeg srpska
vlada nastupa upotrebom sile.124
U jednom ranijem dopisu, iz kojeg se vidi da je »Radnički pri­
jatelj« dobivao od beogradskih radnika česta pisma, kaže se:
»Znam , d a će svakoga n a m b ra ta s one s tra n e S ave i D u n a v a veom a o b ra ­
dovati glas ra d n ič k e m u b ra ć e s b alkanskog p o lu o strv a. G ledajući vas, braćo,
kako slavno n ap re d u je te i k ak o se ra zv ijate, kličem o v am iz d u b in e srca: »Živio
napredak! Z ivila sloga! Zivilo b ra tsk o za jedničko delanje!«
.. .N o kao što je na B alk an u sv ak o p ita n je nepodpuno ra zv ijen o i ra z re šeno, to i s p ita n je m ra d n ič k im dru g č e n e stoji. R adnik, u S rb iji, p re m a d a n a ­
šn jem u stavu, n e m ože n i pom isliti o sreći i b lag o stan ju svom , je r gdje u stav
o vakve jam če n e ličn e slobode čoveku p ru ž a kao u S rb iji, t u s to ji pro p o v e d ate lju u n ag rad u za zrele, istin ite i po šten e ideje, m a k ojeg načela, a kak o li
socijalističkoga, širom o tv o ren a v r a ta poža rev a čk e ili d ru g e k a k v e srbske
apsane.
P rije , no što su lju d i »slovo« iznašli, n aši »stari« s a s ta ja li su se n a zborove
i ta k o su slušali svoje n au č en jak e p ro p o v jed a telje, iz čijih su p re d a v a n ja n a u k u
crpili, ali šta će s rb sk i ra d n ik , ko ji većim d ielom n e ra z v ije n i nepism en, kako
da se on poučava, k ad m u zakon »danas« z a b ra n ju je ja v a n zbor, d a slu ša svog
učitelja; z a b ra n ju je u d ruženje, s a s ta n a k i m nogo k o ješta, š ta b i m u od k o risti
bilo. D ak le n e do p u šta m u, d a se sam o b ra z u je i poučava! — N e id e li se ov d je
n a m ate rija ln u p ro p a s t ra d n ič k u ? N a š to i život o n d a srbskom ra d n ik u , k ad ne
srne d a uživa čovečja p ra v a ? A li d a, k a k v a p ra v a srne izisk iv ati i im ati s rb sk i
ra d n ik , k ad je on r a ja srb sk o g a gospodara? — O n živi: da p ra v i »srbske p u r­
gare«, d a b ra n i dom ovinu od d rž a v n ih n e p rija te lja , d a služi v je rn o i odano
v lad a ru i državi, koji sk id aju ći sa ž u ljev ih njeg o v ih (radničkih) d u k a t n a d u k a t
i tim e n a b a v lja sebi g rađansko, b irač k o i n e z n a m t i jo š k a lp /a u s ta v n a p ra v a :
d alje je on tu d a p ra v i i o b d rž av a »poštene ljude«, gospodu i gospodičiće, ko ji
od n e ra d a i »nibrigeža« p u š ta ju p o lu ak o v n e trb u se, te ta k o b iro k ra c ija i a risto ­
kra cija, zu bkajući se n a m ekim d iv a n im a i gospodskim fu telim a, pro v o d e v je k
u dužnom nevolju: «G ospoda i gospodari sm o m i, a rob o v i vi! (radnici)«!!
D okle ćem o m i po m agli i ta m i ta k o n e m a rljiv o g u tati? D okle ćem o m i
to gledati k ao kroz san? Z a r ne će i n a m a jed n o m sv a n u ti d an ? D okle će n as
te aris to -b iro k ra ts k e k re a tu re d av iti. T a v a ljd a d o k n e p ro p adnem o? — Ali,
n a žalost, m ože i to biti, ak o i u b u d u će n e p re s ta n o sk lo p lje n im ru k a m a u
k rilu — o slan jaju ći s e n a P e tra i P a v la — o v aj p riz o r gledam o! i ak o m ilosrd ja, s a ž aljev an ja i pom oć od tir ja n in a n aše g očekujem o! S rb sk i radnici!
k ra jn je je v re m e d a i vi za p ra v o i k o ris t v a š u iz uzd a n o g srca i n e ja k ih o rg a­
nih vaših b a r je d n u re k n e te ; j e r in a č e težko, d a će skoro kod v as n a s tu p iti
so cijalistič k a k a ta stro fa , ako ovako ostanete, onda i n ikad. Z ato n ap red ! još
n ije d v an a esti čas!«125
VEZE S VOJVODINOM
Isto je tako postojala dobra veza s Pančevom. Tako »Radnički
prijatelj« donosi izvještaj s »Prve slobodne radničke skupštine« u
Pančevu, koja je bila održana 31. VIII. 1874. g. Skupština, koja je
održana u gostionici »Sultan«, piše dopisnik »Radničkog prijatelja« iz
Pančeva, bila je dobro posjećena.
12* »RadniCki prijatelj« broj 14 od 4. IV. 1875
125 »Rađniićki prijatelj« broj 11 od 14. VII3I. ‘1875.
226
»Dnevnired na skupštini bio je: 1) Osnivanje podružnice budim­
peštanskog Općeg bolesničkog i invalidskog udruženja. 2) Čitanje
statuta ovog udruženja. 3) Pitanja i prijedlozi. Rezultat skupštine bio
je da je oko 50 radnika raznih struka odmah stupilo u članstvo ove
podružnice. Uplaćivanja doprinosa su već počela. Dalje je nazvan
Demetar Lončarević opunomoćenim povjerenikom, a mjesni liječnik
izabran je liječnikom društva. Na kraju skupštine održano je nekoliko
poučnih predavanja. Majstori-obrtnici u svojoj su nas ograničenosti
zbog toga ismijavali. Obrtnici su nastojali da pridobiju što više pro­
tivnika protiv naših zaključaka kako bi stvorili što veću opoziciju.
Nahuškali su čak izaslanika vlasti, bilježnika općine, neka zatraži
2 fl. zato što je proveo 3 sata na skupštini. Naravno mi smo to odmah
odbili, jer bi bilo smješno, da mu za njegovo prisustvovanje skup­
štini još platimo. Nama ionako izaslanik nije bio potreban. Majstori
su bili ogorčeni zbog naše odvažnosti i obasipali su nas stoga sa razli­
čitim »lijepim« riječima, koje su veoma odgovarale njihovoj »na­
obrazbi« . . . «
Druga slobodna radnička skupština trebala se održati 27. IX., ali
ju je gradsko poglavarstvo zabranilo.1'-6
»Radnički prijatelj« daje podršku pančevačkim socijaldemokra­
tima, pa napada list »Pančevac«, koji stoji na ekonomskim i poli­
tičkim pozicijama srpskih liberala. »Pančevac« plače nad srpskom
budućnošću zbog širenja socijal-demokratizma i internacionalizma u
srpskom narodu. »Pančevac« navodi da su u Vršcu, Pančevu, Beloj
Crkvi i Temdšvaru, dakle u posve srpskim mjestima, formirane po­
družnice Opće bolesničke-invalidske blagajne, koje imaju centralu u
Budimpešti. Pod firmom te organizacije šire socijaldemokrati svoja
načela, »jer — pomislite! — kod tolikih bijeda i nevolja srbskog na­
roda, još i ta napast, socijal-demokrati, dolazi na njegov vrat, da ga
što prije sa lica zemlje zbriše. Da bi se toj zarazi na put stalo, pre­
poručuje taj pisac ovaj liek: »Majstori trebaju, da preobraze dosadanji
način uzgajanja svojih šegrta, da od njih vremenom postane obra­
zovan i zadovoljan građanin, a ne u glavu ubijen i za to na sve zlo­
voljan čovjek. . . da pomoćnicima daju priliku, da se u njihovom
majstorskom krugu plemenito i duševno zabavljati i poučiti mogu,
te da ne moraju proste krčme tražiti, gdje svoju mladost u bančenju
provode, pa kao neobrazovani ljudi postaju prijemljivi za sve ono,
što im se čini da moze njihovom »gospodaru« nahuditi. Ako naši
majstori ne uzrade za vremena, poslije će kasno b iti. . . «
Dalje se iz članka vidi da su u Mađarskoj i Vojvodini već posto­
jala odvojena radnička društva. Jedna su bila za radničku samopomoć,
a druga za radničko obrazovanje. Društva za radničku samopomoć,
kao što znamo, bila su zapravo radnički sindikati. Radničke družine
za obrazovanje sačinjavale su prve legalne političke organizacije ta­
r n »RadnlCkl prijatelj« broj 7 od 5. XI. 1876.
227
dašnje socijalne demokracije. Javno istupanje socijaldemokrata napao
je »Pančevac«, list za prosvjetne i materijalne interese narodne.
»On, t. j. »Pančevac« poziva n a u n iš te n je socijalista — »prosto onako kao
k ad s e podigne h a jk a n a sk ak a v ce ili zv erin je, čija je štetn o st obće prizn a ta.
O n neće da p ita od k u d to, d a se u srbskom n aro d u po k az u ju lju d i, koji nem ogu
n ik a k v e k o risti d a v id e u onom ra d u što ga »Pančevčeva« s tra n k a već toliko
g odina vrši; on p ro sto kaže, d a su s o cijal-d e m o k rati zlo, p a ih tre b a ta m an iti
i u tu s v rh u p rije svega poziva s rb sk u žu rn alistik u , d a odpočne lov n a tu
n apast.
Sto s e tiče nas, m i to n e znam o, d a je n aš p rija te lj V asa V išnjić u V ršcu
d rž ao so cijal-d em o k ratsk i govor k ao član »radničke bolničke družine«, već ga
je držao k ao član »radn. d ru ž in e za o b r a z o v a n j e « i kao članovi tak v e
d ru ž in e govorili su više n jih u so cijal-d e m o k ratsk o m sm islu«. T ako isto kao
što n aro d n o -lib era li im aju svoje družine, u k o jim a govore o svojim stvarani
i prilikam i, tako hoće i radnici d a govore o s v o jin u d ru ž in a m i i po skupovih
o svojim prilik am i. S to to zakoni d o p u š ta ju ,'to n e k a se gospoda lib e ra li o b ra te
vladi, ko ju oni toliko n a p a d a ju k ao n elib eraln u , p a n e k a je p o u če o toj n j ih o v o j liberalnosti. A m i ćem o se m eđ u tim služiti istim p ra v o m o družinam i,
sa kojim se i gospoda lib era li služe.
K ako su n aro d n o -lib era ln i listovi u naro d n o j Ekonom iji obučeni, vidi se
iz njegovog n ač in a tu m ače n ja, od k u d a se p o ja v lju ju lju d i, ko ji su nezadovoljni
sa d an a šn jim poretkom . »Pančevac« veli, d a to n ezadovoljstvo nau č e ra d n ic i
po k rč m a h u bančenju, te o stan u n eo b razo v a n i lju d i, k o ji su posle nezadovoljni
s a svačim . K ako je »Pančevac« um eo d a p o g o d i u zro k e ra d n ič k o m n ez a­
dovoljstvu, tak o je i p re p o ru čio »valjan liek« za izliečiti to nezadovoljstvo. Mi
nećem o ovim povodom d a razvezem o čitav u ra z p ra v u o tom e, k ak o se radnički
s tališ osjeća p o tišn je n i g ru p ira se u čv rs te gom ile, d a iz v o ju je svoja čovječansk a p ra v a , p a nećem o »Pančevca« n i u školu d a šiljem o, d a uči ekonom iju;
nego ćem o ga u p u titi n a bliže m jesto, g d je ć e m oći ra z a b ra ti s tv a r — m i ga
šiljem o p ro sto u štam p ariju , gdje se on štam p a, p a n e k a ta m o p ro m isli o m o­
gućnosti i o stv a rljiv o sti onoga lieka, ko ji je p re poručio. M isli li on zbilja, da
je m oguće nek o b liženje m eđ u ovim ra d n ic im a i gazdom ? Mdsli li on zbilja,
d a će gazda u v esti te svoje ra d n ik e u »svoj krug« d a ih »oplem eni«? M isli li
on d a m ože ta j gazda n ad svojim ra d n ic im a n ek o o p le m e n jiv a n je v ršiti, k ad a
p rie ti svaki čas »Abzugom« i odpustom ? K ad silom ugovora hoće da p risili
m lad o d iete, da m u če tiri godine po d v a for. n e d je ljn o ra d i, a ono n a drugoj
s tra n i v iše dobija — m ože li t u b iti sim p a tije ? S ve d a z a n a tlije i hoće d a svojim
ra d n ic im a po volji učine, oni to nem ogu, i zato ra d n ič k a s tra n k a i n eide l i č n o
p ro tiv svojih gazda, no p ro tiv onog d ru ž tv e n o g po re d k a, k o ji sa sobom to donosi,
d a je i ra d n ik i njegov gazda ta k i k a k a v je danas. N a za p ad u se sve više
ra d n ic im a p rid ru ž u ju za n atlije , m a lo -g ra đ a n i i težaci, čija je e k sisten c ija d an as
d v o jak a zbog toga, što oni i s ta n a i svoj lični ra d u lažu , a li i im a ju nešto
s re d sta v a za proizvodnju. No ta im se s re d s tv a s v a k im dan o m više iztrz a ju iz
ru k e rastećo m in d u s trijo m — i n ije dale k o vrem e, g d je će z a n a tlije i težaci
p odpuno b iti izjednačeni sa ra d n ic im a , i oni će p đ s ta ti ro b a za tržište, koja
se cieni po svom radu. Tom e m ogu z a n a tlije d a p ro tiv s ta n u sv o jim m eđusobnim
ud ru ž en jem , te ta k o d a dođ u u položaj, d a sam i fa b rič n o svoj z a n a t rade, isto
tak o isto i seljaci. O tom e i m isle n ek i m ajsto ri, p a v a ljd a je to ta »kom una«,
što im »Pančevac« napom inje.
P a d a lje veli slobodoum ni »Pančevac«, k a k o se n e k i n a ro d n i p rija te lji iz
V ršca tu že na V ršćane, da oni sk rš te n ih ru k u g led a ju k ak o n ek i ta m o šn ji srbski
učitelj (im ena n am n jih o v a nesaobštiše) šire svom snagom so cijal-d e m o k ratsk a
n ač ela m eđu z a n a tlije m ajsto re.
K a d se o n ako žm urečki b u b n e n e k a p re d p o s ta v k a (jer se n ed o k a zu je u
čitavoj bilježci ništa, d a je izv jestn a s tv a r šk o d ljiv a i opasna) onda su dabom e
228
svi za osiiđivanje kojd tu s tv a r podpom ažu. _ N am a n ije poznato, d a srbski
učitelji u V ršcu š ire socijal-dem okr. načela, ali i ako je istin a da oni svoje
m nienje z a n atlija m a o njihovom .pozivu izikazuju, onda m i ne nalazim o tu ništa
neprirodnog i nezabranjenog, — to radi svaki čovjek, svatko hoće i izkazuje
svoje m nienje; ali još više. Pisac b ilježke »Pančevčeve« veli, da radnicim a treb a
obrazovanja, p a tk o ih bolje m ože poučiti i obrazovati, no učitelj, kom u je
to struka? Ali »Pančevcu« to je k o st u grlu, što učitelji n e će da budu liberalne
p rišipetlje, vec lzpovjedaju d ru g a načela, i to je grieh! o vi liberalni licum jeri! Z nam o vas m i v rlo dobro. V am a su d o b r i učitelji, kad blebeću one
rieči za vam a, k o je s te vi izgovorili, kad agituju za vaše kandidate i budu
vam urednici vaših listova i osnivaju s vam a družine, o n d a u čitelji vrše
svoj poziv, i o n d a im n e fali vaše hvale. O liberalnosti, o tolerantnosti širo­
kogrudnih srb sk ih narodno-liberala! — P a i to n ije sve, što hoće »Pančevac«.
On baca an a tem u na sve, što s e neslaže s njegovom liberalno-ćiftinskom naukom
i proglašuje svoju n au k u i ra d papinsko-nepogrešivom , i svaki m ora tako da
radi, ako neće d a je osuđen — to p opuje »Pančevac«; ali on um je još nešto,
on u m je i — da d e n u n c i r a ! P ošto je s tv a r predstavio k ao neko strašilo,
neku m oru, onda on iznosi srb sk e učitelje n a sredu, d a ih sviet osudi, da ih
podsieti na n jih o v zavisan položaj, te da še poprave ii ako to neće, a »Pančevac«
će im n j i h o v a i m e n a i z n i e t i na s r e d u (jer im ena im njihova
nesaobštiše (?) — a to će b iti dosta!«1'-7
Sa Zagrebačkim radničkim društvom i »Radničkim prijateljem«
održavali su veze i socijalisti Bele Crkve. Tako Zagrebačko radničko
društvo šalje »slobodnoj« radničkoj skupštini, koja je održana 23.
veljače 1875. g., telegram, koji glasi; »Naprijed, na putu organizacije,
radite na širenju naših ideja. Eljen a nep!« Izvještaj te skupštine
objavio je i »Radnički prijatelj«. Skupština se održala u gostionici
»Kod sedam knezova«. Predsjedništvo su sačinjavali Kecskes, Krutz
i Kuhn.
Na skupštini je Meyer pročitao rezoluciju, koja je bila prihva­
ćena 25. prosinca 1874. u Pešti na masovnoj skupštini (vidi »Radnički
prijatelj« br. 1 od iste godine — Pregled.) Polak je objasnio rezolu­
ciju, koju je skupština prihvatila.
Zatim je Polak oštro osudio držanje tadašnje štampe. Naveo je
da je zadatak štampe da pruži narodu znanje i obrazovanje. Nijedan
list ne zastupa prava radnika, naprotiv štampa iskorištava postojeće
prilike i zaglupljuje radnika. Radnici postaju bespomoćno oruđe u
rukama kapitalista. Polak je istakao dužnosti radnika. Svaki radnik
treba da čita socijal-demokratske listove, da pridonosi njihovu šire­
nju, da se brine za njihov opstanak. Meyer naglašava potrebu dopi­
snika, koji bi pisao o prilikama radnika u Beloj Crkvi. Od predloženih
kandidata izabran je Polak. Govorili su još Polak, Meyer i Berger.
Prvi je razradio odnose plaća i zaključio da radnik ne može živjeti
sa sadašnjom plaćom. Dalje je govorio o tome da se radniku mjesto
obrazovanja jedino »ituvi u glavu katekizam«.
Meyer je govorio o lokalnim prilikama. Kritizirao je stanje u
radionicama, u kojima su radnici prisiljeni raditi. Radionice u Beloj
Crkvi više liče svinjcu nego ljudskom boravištu. Govornik je tražio
127 »RadnlCkl prijatelj« br. 1S od 18. IV. 1875.
229
da se vlasti pobrinu da se ukine takvo stanje, jer je štetno za radnika.
Dalje je govorio o postupanju sa šegrtima, koji su u većini slučajeva
prije svega sluge i služavke. U školu ih majstori ne šalju usprkos
odluci ministarstva. Naprotiv, na posljednjoj zanatskoj skupštini tra­
žili su od magistrata da pošalje peticiju ministarstvu, u kojoj bi se
obavijestilo ministarstvo da je nemoguće (?) provesti odluku o poha­
đanju škola za šegrte.
Vladin komesar prekinuo je (!) govornika i izjavio da šegrti imaju
svake nedjelje školu, ali je ne posjećuju. Obično dođe po 3—5 šegrta
i, naravno, učitelj ne može održati nastavu.128
Skupština je pročitani brzojav zagrebačkih radnika burno po­
zdravila. U izvještaju, koji je primio »Radnički prijatelj«, radnici
Bele Crkve posebno se zahvaljuju na poslanom brzojavu. Dopis se
završava sa: »Socijalističkim, bratskim pozdravom zdravo«!
I postolari Pečuha javljaju »Radničkom prijatelju« da će 11. IV.
održati svoju slobodnu postolarsku skupštinu, na kojoj će donijeti
odluke o popravci svog položaja i svom odnosu prema ostalom ra­
dničkom pokretu.120
PRATIO SE RAZVITAK SOCIJALISTIČKOG POKRETA GOTOVO
SVIH EVROPSKIH DRŽAVA KAO I BORBE RADNIKA
TIH ZEMALJA
Zagrebački socijalisti pratili su razvitak i rad, kao što smo to
već na nekoliko mjesta rekli, socijalne demokracije Njemačke i Au­
strije. Tako na prim jer »Radnički prijatelj« donosi platformu za
ujedinjenje njemačkih socijal-demokratskih partija u jednu partiju
i programatskih načela, koja su se mislila predložiti na kongresu
ujedinjenja u Gothi. Između mnogih informacija o tomu izabrali smo
slijedeće:
A u strijsk i i n jem ački ra d n ič k i p o k re t n a p re d u je o rijašk im nap reza n jem .
P ošto su g ra d ačk i ra d n ic i, k o ji su u pro c esu T au sc h in sk o g a u ap še n i bili i sam
T au sc h in sk i n a slobodu p ušteni, k re će se sve v iš e 'i v iše u ra d n ič k ih k rugovih.
D a se p o stig n e čim čvršća i s n a ž n ija org a n iz ac ija , o b d rž a v a ti će a u s trijs k i
ra d n ic i s k u p štin u p o slan ik ah ra d n ič k e s tra n k e o d u h o v ih o v e godine, g d je će
se v ieć ati o p o tp u n ije m u re đ e n ju so cija ln o -d e m o k ra tsk e s tra n k e au strijsk e. —
N jekoliko d a n a h k a s n ije (24. 25. i 26. lip n ja) sa s ta ti ć e se i p oslanici n j e m a č ­
k i h ra d n ik a h na ra d n ič k i kongres, k o ji će osobito sto g a zn a m en it b iti, što će
su d jelo v ati poslanici ra z n ih fra k c ija , v e lik e soc.-dem . s tra n k e u N jem ačkoj.
Od to g a ko n g re sa oče k u je se, a i s p rilič n o m sig u rn o šću sudeć po p redgovorih,
d a će se sve ove fra k c ije u jed n u v e lik u s tra n k u sje d in iti. U zajedničkom
dogovoru sv iju h s tra n a k a h z a k lju č en o je, slitedeće to čk e kongresu p redložiti kao
p ro g ram s je d in je n e n jem ač k e so cijaln o -d e m o k ratsk e s tra n k e :
128 »Radnički prijatelj« br. 11 od 14. m . 1876
120 »Radnički prijatelj« br. 15 od 11. IV. 1876.
230
issst
ssssr sam
odruavom
U današnjem družtvu jesu sredstva radnje monopol kapitalističkoga raradnje U” 0k * SVim P e n j e m radniOslobođenje ra d n je zahtieva, d a se sred stv a ra d n je cielom dru ž tv u kao
opci posjed dadu.
O slobođenje ra d n je m o ra b iti glav n a sv rh a radničkoga pokreta. Radnički
stalls ra d i za svoje oslobođenje n a jp rije u o kviru narodne države, u sviesti,
d a ce posljedica narodnoga u d ru ž iv a n ja biti sigurno ujed in jen je svijuh n a­
rodnosti.
II. N a tem elju ovih u stanovah teži njem . radn. stranka, d a u stro ji slo­
bodnu državu, d a u k in e s u stav nadnice te nam jesto njega postavi zadružno
proizvađanje; tezi d a o d stra n i sve socijalne i političke nejednakosti.
n i . N jem . ra d n . s tra n k a zahtieva za riešenje socijalnoga p itan ja, d a se
u stro je proizvodna d ru ž tv a (asocijacije) sa državnom pom oćju i pod dem okratičkom kontrolom naroda. P roizvodna d ru ž tv a v alja d a se za obrtnost i poljo­
djelstvo u tolikoj m j e n oživotvore, da iz njih so cijalna organizacija cielokupnoga p ro izv a đ an ja p o stati može.
a) N jem ačka ra d n ič k a s tra n k a s m atra slobodnom podlogom države: 1)
sveobće, jednako, izravno i ta jn o izborno pravo svijuh m užkaracah iznad 21
godinu, te za sv e izbore u d rž av i i obćini; 2) narodno zakonodavstvo, s pravom
pre d la g an ja i zabačenja; 3) sveobća vojna obveznost. D om obranstvo na m jesto
stojeće vojske. O dluku o m iru ili ra d u p u tem narodnoga zastupstva; 4) ukinuće
svih izv anrednih zakonah, osobito tiskovnoga, družtvenoga i zakona o sak u p ljivan ju ; 5) n arodno sudstvo. B ezplatan sudbeni postupak.
b) N jem ačka ra d n . s tra n k a sm atra kao d uševnu i ćudorednu podlogu
države: 1) obći je d n a k i uzgoj n aro d a državnim i sredstvi; 2) slobodu znanosti,
slobodu savjesti.
c) N jem . rad. s tra n k a s m a tra ekonom nom podlogom države: Jed a n jedini
progresivni po re z za d rž av u i obćinu.
d) N jem . ra d . s tra n k a za h tje v a za o b ra n u njezinu nap ro ti moći k ap itali­
zm a: 1) slobodu u d ru ž iv a n ja; 2) no rm aln i ra d n i d m i z a b ran u ned je ljn e ra d n je ;
3) ograničenje ženske i z a b ran u dječ ije ra d n je ; 4) državni nadzor tvorničarskog,
radničkog i dom aćeg o b rta; 5) u re đ en je ra d n je u kaznionah; 6) zakon dužnosti
jam čenja.
N a d n ev n i re d njem ačkoga ra dničkoga kongresa stav ljen e su sljedeće
točke: 1) U jed in jen je svih njem ač k ih socijalnih dem okratah; 2) P rogram novo
u s tro jiti se im ajuće ra d n ič k e stra n k e ; 3) O rganizacija stran k e ; 4) Š tam pa
stran k e ; 5) S tran ač k a ag itac ija ; 6) Izbor stranačkog po g lav a rstv a.130
»Radnički prijatelj« redovito je obavještavao svoje čitaoce o
stanju radničkog pokreta i u drugim zemljama. Tako se, na primjer,
donosi vijest da »Radnički prijatelj«, koji se štampa u Pragu, izlazi
sa polovicom praznih stranica, jer je ostalo cenzura zaplijenila. Da je
u Miinchenu zabranjeno nekoliko stručnih radničkih društava (sindi­
kata) zbog toga, što su se izjasnili ili djelovali na platformi Socijal­
demokratske stranke sa obrazloženjem, da su prekoračili svoja pravila
i zakone. »Radnički prijatelj« se zgraža nad položajem engleskih
radnika, jer je godinu dana ranije umrlo od gladi u Londonu 106
iso »Radnički prijatelj« br. 12 od 21. HT. 1876. g »Radnički Prijatelj« u broju 16
od 18. IV; 1876. g. javlja da će ae kongres održati 24.—27. svibnja u GoUit.
lica.131 Donosi informaciju o sjednici udruženja za socijalnu politiku
Njemačke, koja je održana 11. X. u Eisenachu. Na toj se sjednici
diskutiralo o kažnjavanju radnika zlbog prekidanja radnog ugovora.
Dio pravnika izjasnio se da je takvo kažnjavanje nesuvremeno i ne­
prikladno. Pobijedila je druga teza. »Radnički prijatelj« upozorava
svoje čitaoce da se od tog društva ne može ništa drugo ni očekivati,
jer je na njegovo zasjedanje poslalo svoje delegate ministarstvo trgo­
vine i ministarstvo unutrašnjih poslova Pruske.132
» . . . U »slobodnoj« N jem ačkoj n ep restan o p ro g a n ja ju članove socijalnodem o k ra tič k e s tra n k e tak o , d a s u i zatvori već p re p u n je n i. B udu li još d u lje
ovako tje ra li, ta d će m o rati cieli ra d n ič k i stališ z a tv o riti, p a sam i ra d iti, što
će jim sje g u m o sm rditi, ovim — p rija te lje m slobode.
— U »svetoj« R usiji su sv e o b lasti strogi »ukaz« dobile, d a im a ju svu
pozornost s v ra titi n a »radničko k re ta n je« , te svakog, k o ji se »socijalnoydem okratičkoj« stra n c i p rib ro ji, za tv o riti. T ako je u sam oj M oskvi p re k o 900 ra d n i­
kah, o k riv ljen ih ra d i »socijalnih agi taci j ah« zatvoreno, a »vrhovni« g la v a r
p olicije dobio je neograničenu m oć, sam o da u n iš ti d rž a v i p ogibeljne agitacije,
kao što su ove » socijalnoj ideji« . . . «133
»Radnički prijatelj« piše i o češkim tkalcima, o njihovim plaćama
i bijedi u kojoj žive, o tome, da im je hrana goli krumpir, da u mjesec
dana ne okuse ni zalogaj kruha i da općinsko zastupstvo u Krkonošama (Riesengebirge) mora da na trošak sirotinjskih zavoda pruža
tkalcima obrok tople juhe. Kad se gladni tkalci .budu digli protiv
postojećeg poretka, bit će umjesto okrepljujuće juhe krvavih glava.134
Komentirajući članak »Volksstaata« o rušenju rudnika antracita
u Saskoj, »Radnički prijatelj« ističe da je bijedan rizik poslodavaca
prema riziku radnika, koji su ostali zatrpani ,u utrobi rudnika. O
radnicima, koje ubijaju tvornice i zatrpavaju rudnici, statistika ništa
ne govori.135
U Beču se uslijed velike nezaposlenosti javlja glad, novi se
radnici otpuštaju iz tvornica, radnici se bacaju iz stanova, koje ne
mogu plaćati, zalagaonice su prepune. Taj izvještaj nisu napisali
crveni komunisti, već šef bečke policije lično za cara. U izvještaju se
još govori o nezadovoljstvu radnika, kojem je uzrok naglo osiro­
mašenje.136
Bečki tipografi pišu pismo hrvatskim tipografima o predstojećem
snižavanju nadnica kod njih, pa računaju na solidarnost i pomoć
hrvatskih tipografa. To pismo glasi:
BEČ, 5. tra v n ja . P o zn ato v am je, b ra ćo h rv a ts k i tip o g rafi, d a se su d ru z i
v aši u B eču n a ra z k ršć u n ala ze i d a će o n aj p u t, k o jim s a d a odluče k re n u ti,
od v e lik e z a m a š n o s tip o sv e v as u b ližn jih p o k ra jin a h b iti. Od b e č k ih v la s tn ik a h
l s i »Radnički
132 »Radnički
133 »Radnički
13« »Radnički
13® »Radnički
136 »Radnički
232
p rijatelj«
p rija te lj«
p rijatelj«
p rijatelj«
p rija te lj«
p rija te lj«
br.
1 od
br.
3 od
br.
5 od
br.
7 od
b r. 8. od 22. X I. 1874
br. 1. od S. T. 1876.
4.
18. X.1874
1.
6.
X. 1874.
X I 1874.’
X I '1874
tjf ka^
+
obal*n}e P\aća Pobudilo je u n as odlučno negodovanje,
ali i č v rstu nakanu, dai im složno doviknem o: do ovdje, i d alje ne! N adam o se,
da nećem o u toj borbi osam ljeni o stati; nadam o se da ćete nas i vi braćo bez
razlike naro d n o sti k riep k o p o dupirati u borbi našoj za eksistenciju. Plaće naše
bile su i d o sad a takove, da sm o mogli jedva nam irivati potriebice svagdanjega
života; prošle godine sklonism o se još i n a o b a l e n j e plaćah obzirom na
m litavo poslovno sta n je — n u i to je već n ajsk ra jn ja g ranica bila, do koje
mogosmo ići. U zdržavanje vlastitoga bića našega za b ran ju je nam d alje ići, jer
ae i ciene živeža sve više i više povisuju. S ada dolaze čestiti i hu m an itarn i
gospodari n aši o p et sa znatnim obalenjem ; p a da ga prihvatim o, stali bi niže .
u zaslužbi nego ikoji drugovi u dru g ih p o krajinah, omogućili b i konkurenciju
Beča s a ostalim gradovi, te bi neizbježna posljedica bila, d a se i vaše plaće
snize. U vidjeti će te d ak le sudruzi, d a dočim se borim o za obstanak naš, da se
borim o i za vašu budućnost. Očekujem o kriepke podpore od vas, je r samo
tako ćem o u b o rb i u z tra ja ti moći.« k .137
»U rednik ra dničkoga lista »Volksstaata, — piše isti broj »Radničkog p ri­
jatelja«, — b je osuđen ra d i uvriede njegove p resvietlosti kneza B ism arka na
t r i m j e s e c a težke tam nice. P rizivni sud um anjio je odm jeru kazni na t r i
n e d j e l j e d a n a h — što je jedan od najre đ ih slučajevah u » g v o z d e n o j «
državi n a sjeveru.
U G radcu p o tv rđ en a su p ra v ila »političkom radničkom družtvu«, zatim
dru žtv a d rv o d jela cah i krojačah.
O bustava ra d n je lončarskih pom oćnikah u M onakovu tra je sveudilj. Tako
li su složni i postojani, d a n ije ni pom isliti na popuštanje tražbinah njihovih.
V lastnici p ak o tv o rn ica h ta k o đ e r se još uvijek nesklonuše, m a koju sam o poboljšicu ra d n ik o m pružiti.
U Engleskoj t r a je velika borba izm eđu posjednikah ugljevnih ru d ah i
njih o v ih ra d n ik a h . P re k o 20.000 im a bezposlenih radnikah, koji stranom sam i
posao obustaviše, a stranom odpušteni bijahu. V lastnici ugljevnih ru d ah u
W akefieldu, k ra j Londona, odpustiše sam i preko 6.000 svojih radnikah. Razlog
ovoj b orbi jest, što su vlastnici ru d a h h tjeli radnikom od njihove dosadanje
i onako m alen e zasluge još 20% o dtrgnuti, a radnici ne htjedoše na to p ristati.3 '38
Moglo bi se tako nizati sijaset sličnih primjera. Međutim, i ovo
što smo iznijeli, dokazuje da zagrebački socijalisti, »Radnički prija­
telj« i Zagrebačko radničko društvo nisu bili izolirani od ostalog
radničkog pokreta. Naprotiv, pokreti radnika, štrajkovi, politička
aktivnost, koja se razvijala gotovo u svim državama Evrope, bila je
dostupna i za njih. Ali isto tako i oni su ne samo održavali veze, već
i uspijevali da informiraju radničku štampu drugih zemalja o prili­
kama i životu zagrebačkih i hrvatskih radnika. To bi, međutim, mo­
gao biti predmet posebnog istraživanja.
i*7 »Radnički prijatelj« br. 15. od U . IV 1875.
i*8 »Radnički prijatelj« br. 4 od 25. X. 1874.
ORGANIZACIJA ZAGREBAČKOG RADNIČKOG DRUŠTVA
BORBA ZA ČLANSTVO
Organizatori zagrebačkog radničkog društva, dajući javni pro­
glas na radništvo i pozivajući ga da se učlani u društvo, računali su da
će se tom pozivu odazvati čitave »bratovštine« i sitni majstori cehova,
koji su u Zagrebu postojali. Prema podacima, koji postoje u Arhivu
grada Zagreba, u Zagrebu su pored »Velikog ceha« postojali još postolarski, bravarski, stolarski, krojački, brijački, mesarski, kožarski,
mlinarski, pekarski, zidarski, gumbarski, tkalački i užarski, krznarski,
remenarski, konobarski i opančarski cehovi.
Carski patent od 20. XII. 1859. g., koji je uveo slobodu obrta,
ukinuo cehove i omogućio nesmetan razvitak kapitalističke organiza­
cije proizvodnje u Hrvatskoj, nije bio ni proveden. Protiv primjene
tog patenta grčevito su se borili i hrvatski obrtnici, koji su u ustanovi
cehova vidjeli garanciju protiv nadiranja inozemnog trgovačkog i
industrijskog kapitala u Hrvatsku i bečke robe, koja počinje da pro­
dire na hrvatsko tržište. Industrijski i trgovački kapital u Hrvatskoj
bio je još neznatan, da bi mogao osigurati sprovođenje toga patenta.
Pored toga, s obzirom na nerazvijenost hrvatske industrije i tržišta,
vladajućoj klasi Hrvatske bilo je u interesu da se mali obrti održe,
iako u podređenoj formi u odnosu na rađajući se kapitalizam. Tako
je tek 27. veljače 1872. g. obrtni zakon, koji je proglašen u domu
zastupnika 29. veljače, a u domu velikaša 1. ožujka 1872. g., likvidi­
rao cehove. Ali i protiv prim jene ovog zakona bilo je dosta borbe
i otpora.
Zato može da posluži kao prim jer dopis iz Petrinje od 25. ožujka
1875. god., koji je objavio »Radnički prijatelj« br. 13 od 28. III. 1875.
godine. U dopisu se kaže da je »Radnički prijatelj« dovoljno osvijetlio
nazadnost cehovskog sistema i da je već vrijeme da ga kompetentni
faktori ukinu, jer se on protivi zdravom razumu. Dopisnik napada
postojeću zanatlijsku zadrugu u Petrinji kao nov oblik ceha. Grupa
poslodavaca koristi zadrugu za svoje sebične cehovske svrhe i vrši
pritisak na ostale obrtnike da se začlane u zadrugu. Isto se tako vrši
pritisak na svakog radnika da se učlani u postojeću bratovštinu. Istina
234
235
je, ta bratovština sa svojom »ladicom«, koju treba baciti u ropotar­
nicu, postaje sve više crkvena bratovština. Majstorska zadruga i ra­
dnička vjerska bratovština glavne su kočnice koje sprečavaju samo­
stalno radničko udruživanje. Pisca dopisa, zbog rada na organiziranju
posebnog radničkog društva, izbacili su iz postojeće bratovštine u
Petrinji kao buntovnika i narušitelja mira i reda u njoj. Težnju radni­
ka za stvaranjem radničkog društva nazvali su majstori zavaravanjem
radnika, razbijanjem postojećeg jedinstva i sektaštvom.
Takva je bila situacija u provinciji. Međutim, ni u Zagrebu se
majstori nisu mnogo obazirali na odluke Sabora i Zemaljske vlade.
»Kako se slabo mari, ;— piše »Radnički prijatelj« br. 4. od 25. X.
1874., — za naredbe oblasti, i kako ona opet nije svagdje jednako
stroga u pogledu obdržavanja zakona, vidi se i odatle, što kaptolski
cehovi još uvjek postoje, akoprem su bili, kako čujemo već više puta
pozvani gr. poglavarstvu, koje jim strogo naloži da se m o r a j u
ukinuti, ali ipak još danas postoje, oblast pako ništa neveli tomu,
možda imaju zato protekciju, što su to »k a p t o 1s k i« cehovi.«
Raspuštanjem cehova računali su zagrebački socijalisti da je do­
šlo njihovo vrijeme. Oni su, prije svega, računali da će im u Zagre­
bačko radničko društvo nagrnuti pored radnika i majstori. Zato su
ograničili njihov prijem u članstvo. Deset forinti godišnjeg poreza
plaćali su samo oni majstori koji su radili sami ili sa članovima svoje
obitelji, ili su imali jednog ili dva šegrta. Ali je račun bio pogrešan.
Nada varava. Prije svega, obrtnici uopće nisu pristupili društvu. Na­
protiv, većina njih odobravala je stav onih majstora koji su branili
svojem radništvu učlanjene u društvo. Prije svega, svi obrtnici za­
jedno s kapitalistima i instinktivno su i pravilno osjetili da se radničko
društvo osniva za zaštitu radničkih interesa. Obrtni zakon polazio je
od stanovišta da se sve osobe mogu baviti dbrtom bez ograničenja i
bez majstorskih ispita, ako za to imaju stručnog poslovođu. Proglasio
se princip slobode rada. Svaki obrtnik shodno određuje cijenu svojih
proizvoda, a radnik cijenu radne snage. Odnos radnika i poslodavaca
regulira se slobodnom pogodbom. Obrtnici se mogu radi zaštite i pro­
micanja svojih interesa sjediniti u zadruge. Tim zadrugama pripada
pravo da rješavaju sporna pitanja, koja nastaju između majstora i
kalfi. Za to će se u njima stvoriti mirovna povjerenstva na bazi
pariteta — jednak broj poslodavaca — jednak broj kalfi. Naravno
zakon nije predvidio da kalfe i tvornički radnici mogu osnivati dru­
štva za zaštitu svojih interesa. O njihovim bi interesima, u krajnjoj
liniji, odlučivale majstorske zadruge. Krupniji obrtnici naročito su
galamili na statut društva, koji je njima onemogućio pristup u dru­
štvo. Pošto se na kolektivni pristup obrtnika nije moglo računati,
osnivači društva usmjerili su svoju agitaciju na bratovštine. Tako je
održan sastanak upravnog odbora s predstavnicima postojećih cehova
i bratovština, na kojem su pozvani da kolektivno pristupe društvu,
s tim da odmah steknu pravo na bolesničku potporu. Bilo je to u prvoj
236
polovici 1873. g U prvoj godmi postojanja društva pristupile su u
u ^
, ?,V0Vf„vna 5- IL 1873' S- sa 32 «ana, zatim bri­
j a l a bratovstma 2 IV 1873. g. sa 11 članova, zidamka 9. IV. iste
godine, pekarska 30 IV iste godine, 1874. g. pristupili su društvu
čohaši kaptolskog ceha. 7. X. 1874. g. raspravljao je upravni odbor o
kolektivnom stupanju radnika tvornice cipela u društvo. Oni su zahti­
jevali da društvo primi i žene za članove. Ali stvarni pristup izvršen
je tek 7. IV. 1875. g. U društvo su kolektivno pristupila 23 člana
zajedno sa svojom^ tvorničkom blagajnom. Istog dana pristupili su
korporativno u društvo radnici tvornice Anišić, njih 32, a 21. IV. 1875.
g. pristupili su kolektivno u društvo i radnici paromlina. Društvo je
isto tako razvilo agitaciju među radnicima tvornice koža, pa 21. X.
1875. g. u tom pogledu upućuju ,i pismo upravi te tvornice. 15. ožujka
1876. g. društvo donosi odluku, da ponovo pozove radnike grada Za­
greba u redove društva putem javnog proglasa.
»Radnički prijatelj« br. 7 od 15. XI. 1874. g. donosi članak, iz
kojeg i proizlaze naši stavovi u pitanju primjene obrtnog zakona.
U članku se kaže:
»Akoprem su ustanovam zakonskoga članka V III. od g. 1872. ukinute sve
postojeće b ra to v štin e (cehovi), ip ak postoje dan danas još m noge bratovštine,
koje je zakon iz v ršu ju ć a o b last »zaboravila« ukinuti. Nemožemo, ni nećemo
tražiti uzroka, zašto baš ove ustanove zakona od stran e oblasti neizvršene osta­
doše, je r bi n as dovelo do sra v n jiv a n ja h kojekakvih, što više i do navadanja
slučajevah, u kojih su n jek e po ra d n ik e m anje koristne ustanove odm ah po
p roglašenju zakona izvršene. Od s tra n e brato v štin ah pako uzim am o jedino uzrok
ta j: d a se iste u k in u ti nem ogaše stoga, što su jim članovi odviše pod uplivom
m ajsto rah stojali: n ije d ak le n ijedan član bra to v štin e ni spom enuti sm jeo u k i­
nuće iste, ako li m u m ilo b ija š e m jesto, ili je uz obiteljske ili druge odnošaje
n a svoj zavičaj vezan bio — je r posljedica bila bi sigurno odpuštenje. S toga
dakle postoje m noge od ovih b ratovštinah. kao baština sredovječnosti — »Zlatne
s ta re dobe« — i sada u prosviećenom XIX . vieku, nebrinuć se za duhom v re­
m ena dik to v an e zakone, n eb rin e ć se za n ap red ak pučanstva, nebrineć se za
boljak i ob ra žen je članov svojih.
Dočim je t a ustan o v a zakona u Z agrebu većim dielom već i izvršena, te
povoda d ala u tem eljen ju »obrtničko-radničkoga družtva«, p rkose osobito b ra ­
tovštine jed n e s tra n e g ra d a n ašega izvršenju toga zakona, t. j. bratovštine
kaptolske. N a k aptolskoj s tra n i Z agreba im ade još dosta bratovštinah, koj,e o
svom u k in u ću n i riečce čuti neće. O brtnici tam ošnji. — ili po cehovskom izrazu
»majstori« — polažu osobitu važnost n a obstanak bratovštinah, te jao onom u
kod n jih poslujućem u ra d n ik u , k o ji bi se usudio ukinuće sam o spom enuti. Ti
»m ajstori« d a k le u lažu svu svoju »moć« i »vlast«, te sav svoj upliv, d a težnjam
radnikah, n ap red k u v re m e n a i ustanovam zakona neodoljivi odpor protustave.
Ugodno n a s toga ra d i d ira, kad čujemo, d a se opet jedna hrpica od tih
kaptolskih n a tra ž n ja k a h odtrgla, d a se odrekla za uvjeke zastarjelog cehovskog
zapta, b ra to v štin sk ih običajah. P a ako ih je i m ala hrpica, dokazuju ipak, da
su se osviestili, t e došli do spoznanja, d a i oni zahtjevu dobe odgovarati m oraju.
Zrno do z rn a pogača, k am e n do k a m e n a palača. — N adam o se, da će i drugi
radnici, koji su još iiv jek članovi bra tovštinah/ sliediti kaptolske čohaše
krojače, koji 10. stu denoga pristupiš© ovdješnjem u »obrtničko radničkom u d ru ­
žtvu«, te svetčanim načinom uk in u še za vjek vjekom a k aptolsku ćohašku
237
bra to v štin u . — M ala šak a lju d i ih je sam o, ali lju d i n ap red n jac i, k o ji s u svijestn i, d a im m oć u ra d u leži, a n e u m ilosti gospodara.
T ako k o ra k za korakom n ap rie d : u d ru ž tv u sjedinim o i naobrazim o se, jer
je sloga i izobraženje m oć . . .
. . . R adošću ja v lja m o jednom dogođaju iz ra d n ič k ih kru g o v a h , k o ji doka­
zuje, da' si m isao u d ru ž iv a n ja i s je d in je n ja s v e d a lje i d a lje k rč i p u t, te je čak
u tv rd o g lav e k aptolske cehove p ro d rla . Č lanovi n aim e ćohaškoga ceha dođoše
do uv iđ an ja, d a su već d o sta dugo pod kom andom m a js to ra h svojih stajali,
ite zaključiše, d a cjelokupno p ris tu p e ra d ničkom u dru ž tv u . P ošto se n jih 24
sak u p ilo u d ru ž tv e n ih p ro sto rijah , d a o p ris tu p u viećaju, p rija v io je dvadeset
i p e ti (valjda n a zapovjed m ajsto rah ) ta j »zločin« pog lav a rstv u , k d je je odm ah
svoga p o v jere n ik a i gr. k a š te la n a u d ru ž tv o poslalo, d a s tv a r urede. R azboritosti
g. p o v jere n ik a za h v aliti je, d a se m n ie n ja o n ač in u p ris tu p a ra zb istriše, on jih
naim e p rija z n im načinom u p u ti, d a p ris tu p u n jih o v u d oduše n iš ta n a p u tu
neleži, a li d a se u k in u će b ra to v štin e sam o u redovitoj sk u p štin i is te obaviti
može, a ta sk u p štin a da se o b lasti gradskoj p rija v iti m ora. U rekoše dakle
s k u p štin u n a u to ra k 8 s atih n a večer, a li ip a k p ris tu p iše već u p o n ed e lja k na
v ečer dru ž tv u .
U u to ra k 10. stud, sak u p iše se o p et u d ru ž tv . p ro s to rija h , te o b državahu
u p risu stv u istoga gr. p o v je re n ik a p o slie d n ju sk u p štin u ćohaške brato v štin e.
S večanim načinom odgovorahu n a p ita n ja g p o v jere n ik a, d a svojevoljno p ristu p lju ju o b rt.-rad n ičk o m d ru ž tv u , te k ap to lsk u ćo hašku b ra to v štin u uk id aju .
Z atim bude zap isn ik od svih p o dpisan i ustan o v ljen o , da se lad ica i spisi b ra ­
to v štin e u d ru ž tv u za uspom enu č u v a ju . . . «
»Radnički prijatelj« br. 13 od 27. XII. 1874. g. u članku »Odno­
šaji ovdašnje kožarnice« prikazuje teškoće, koje je imalo društvo
prilikom organiziranja tvorničkih radnika u Tvornici koža.
»Pod konac ove godine, — k a ž e se u članku, — želim o se n je što m alo
o s v rn u ti n a ov d ješn ju kožarnicu, a d a to do d a n a s učinili nism o, je s t uzrokom ,
š to m i sve do d an a s — u z n a jb o lju v o lju — n ism o b ili u s ta n ju o istoj se
p o tan k o izv jestiti. M nogi n e b i n i v jerovao, k a k o je m učno što o d lu čn a isp iti­
v ati, g dje je to lik a m nožina osobah, koje se p re d s ta v lja ju vođam i, p a što ovaj
k až e »da jest«, d ru g i reče »to nije« itd. te je zb ilja težko za k lju č ak kak a v
s h v atiti.
M i ćem o ov d je n a jp rije njek o lik o rieč ih reći o osoblju d o tičn e kožarnice,
ko jim i želim o točno o p isati n jih o v e od n o šaje počam g. 1872. p a do d an a s, za da
m nogi, kojim to o soblje još pozn a to nije, saz n ad u pobliže, zašto o soblje k o ža r­
n ice sv e do d an a s k o v d ješn jem u »O b rtn ičk o -rad n ič k o m u družtvu« p ristu p ilo
n ije bilo s tran im io e ili u cielom e, te d a se sv a tk o osvjedoči u obće, tk p je
tom u uzrok, i napokon, k ak o se. je dogodilo, d a su n jek i, k o ji s u bili članovi
ovoga d ru ž tv a , iz n je g a izstupili.
K ako je o b rtn i zakon g. 1872. g. u život stupio, a n je k i obstojavši cehovi
n jim su d ig n u ti bili, osnovalo se u je d n o o vdje i n a š e d ružtvo, k o je je nad u
gojilo, d a će svi članovi, k o ji su cehovim a p rip a d a li, po u k in u ću njegovu, ovom u
p ris tu p iti, n u n ije se n ad a ispunila, te p ris tu p iše sam o tr i ceha z a jed n o sa
s vojim i glavnicam i, p re d a v i svoje spom enice ovom u d ru ž tv u u p o h ra n u . U
ovo v riem e osnovala se u p ra v o tv o rn ic a kože u Z ag reb u , te u po če tk u bijaše
m alo p o slenikah, al pošto se posao » rentirao«, p re d u zm e d ru ž tv o (»dioničari«)
nove g ra d n je , te poveća z n a tn o zgrade, posao n a rin e , ra d n ic i se n a trp a ju po
s v ih š k u lja h , te jih d a n a s b ro je u sv em u p re k o 300.
U poče tk u dakle, k a k o se tv o rn ic a o tv o rila i sv o ju r a d n ju započela, uzelo
se n je što ra d n ik a h k o jih v ećina b ijaše u »katoličkom djetičk o m dru ž tv u « koje
238
je ta d a u dovoljno diepom cvietu bilo. U vidiv članovi našega družtva, kako ovi
u m rak u tim a re , preduzeše si, istim dru g u sasvim nuždnu stazu pokazati, te
ih nagovoriti, d a k našem u d ru ž tv u pristupe, što im ponješto i pođe za rukom .
P renapete ra d n je činile su m nogim poslanikom težak pristup, što su si sam o
om p re d sta v lja h , s to g a ih p ris tu p i sam o njekoličdna. M oram dodati, da je
bilo m eđu tim i poslenici u p ra v o ozbiljnih p ro tiv n ik ah p ro ti družtvu. pa zvalo
se ono k ak o m u drago, n u n a žalost, je r su baš ti od onih, koji n erazum iju
što je d ru ž tv o i k o ja m u je sv rh a. Da znadu sv rh u d ru ž tv a radničkoga, nebi
sjegum o b ih toli žestoki p rotivnici p ris tu p u k družtvu, te nebi niti nastojali
svom silom d a odgovore svakoga, k o ji p ristu p iti želi. N u n ije sam o to vriedno
prikora vec i saž aljen ja, je r to u p ra v o nesreća njihova, kojoj si opet oni pomoći
sada nem ogu — što je zakriv lje n o tad a n jim i političkim prom jenam i dok su
oni m ladi hili, k a d ih h o ra b ila n a u č iti čitati i pisati, kojim sredstvom bi oni
danas do u v iđ en ja došli, d a n ije ono, što si kao neznalce, utu v e u glavu po
njih nesreća već spas. To je d ak le glav n a k riv n ja, da oni nepristupiše d ružtvu
svi zajedno, već razciepkano, i to oni, koji većom stranom već bolježljivi bijahu,
pa za koj čas o b o liše . . .
. . . N aše d ružtvo p ru ž a zn a tn e pogodnosti p ra m a kožam ičkom u, je r čla­
novi m an je u p lać u ju nego li ovi, a ip ak uživ aju veće podpore, p a da b roji
članovah, koliko ih je brojilo u početku, moglo bi još zn a tn ije polakšice pružati,
te bi se dalo k o ješta izvesti lahkim načinom , što je sada u p ravo skopčano
s nem ogućim . Nu nadam o se, d a će d u h vrem ena to sv e u sklad dovesti, p a da
će radnici baš onako ogorčeno za u d ruživanjem žudjeti, k ao što su danas
neopisivi protivnici, te se jedino bojim o d a nebi ovo zavlačenje baš ovdje i to
u tv o m ic ah osobito glede u d ru ž iv a n ja osobitih pače i nepovoljnih posijedicah
imalo, za k o je neznam o tk o će ta d a odgovarati; — sadanji vođe (protivnici
u druživanja) s je g u m o ne, je r će isti polag običaja, k o ji je ovakovim osobam
čudnim načinom p riro đ e n , za v re m e n a odm aknuti.
O soblje k ožarnice im a ti će u n edjelju 28. o. m. svoj dogovor gdje će
izabrati je d a n odbor, koj će im ati sve proučiti, što sada činiti v alja, je r n a v a ­
lju je n je k a s tru ja m eđu nje, p a se boje za svoj obstanak, te će isti odbor
im ati d užnost sastav iti po jed in e točke, p a ih1 sliedećem u sastan k u predložiti,
koji će ta d a odlučiti, k o je se točke im adu uvažiti ili ne — a tad a istom n am je­
ra v a ju odb o ru našega d ru ž tv a dotične točke predložiti, koji će m o rati svoje
m nienje podnieti, odkuda zavisi p ris tu p cielokupnog osoblja kožarnice.
Do sad a su n a m p oznate ove točke, koje osoblje kožarnice želi našem u
d ru ž tv u predložiti:
1. P ris tu p se razum ieva za sv e ovaj čas u kožarnici poslujuće radnike.
2. K oj neće podnipošto p ristu p iti, neim a n ik ak o v a p ra v a tra ž iti uplaćeni
novac n a tra g k ao n iti ikakovu podporu.
3. P ris tu p lju je se sa cielom glavnicom i spom enicam i članovah.
1.
Od d a n a p ris tu p a im a sv ak i član kožarnice (od ovih koji ovim načinom
pristupe) p ra v o s m je s ta n a podporu.
5. Č lanovi kožarnice im ad u d obiti 5 for. na tjed an , lje k a rije i liečnika.
6. Z a pogreb p re m a ugovoru m u nesm ije biti izpod 30 for.
7. S vakoga člana zakonska žena u živ a ista p ra v a. (Kod ove točke im a
m eđu n jim a predlog, d a o v ak a v p la ti 20—25 nč. više, n u većina je do sada,
da se n iš ta u p la ta nepovisuje).
N a ovaj način ide u d ru ž iv a n je sasvim taktično, p a m u nem ože b iti p rig o ­
vora b aš s n ije d n e stran e , te bi sam o preporučili dotičnim odbornikom jedne
i d ru g e stran k e , d a nebi b ili m ožda tv rđ i od k am ena, t e da svaki n ješto popusti
od ovih d o ista težkih točakah, te b i željeli, d a si oba odbora preduzm u u d ru ­
živanje izvesti, p a b ilo ono skopčano m a kakovim i potežkoćairu. Kod ovoga
svega predlažem o tim odborom , d a nezaborave, od k o je je važnosti, d a se s je ­
dinim o, te d a u p ra v o to n ek a b u d e p rv a točka svega ugovaranja.«
239
»Radnički prijatelj« br. 5 od 31. I. 1875. g. pokušava da objasni
razloge što se društvo nije omasovilo, pa kaže:
»Naše d ružtvo b ro ji sam o 150—180 članovah a m o ralo b i b ro jiti m nogo
više, d a se svi oni ra d n ic i p rik lju č e d ru ž tv u , koji d o sad a još čla n o v i nisu. Nu
dru ž tv o postoji već sk o ro tr i godine d an a h , p a što je d a k le 'krivnja, d a još m ože
im ati ra d n ik a h , koji n isu sh v atili k o ris t i p o tre b u u d ru ž iv a n ja ? P rv i i n a jg la v n iji uzrok m islim d a je in d iferen tizam , t. j. n e h a jstv o za sve, što se n a s i
stališa našega tiče. Im ad e zaista u n as ra d n ik a h , k o ji se b a š za n iš ta nebrinu.
R ade od ra n e zore do m ra k a za onoliku, plaću, koliko jim gazda n jih o v o drediti
dostoji, p a ako jim d a n a s kaže: d a ti ću Vam m an je, — b ili bi u v je k n a to
p rip ra v n i, sam o d a ostanu u m ilosti svoga gospodara, ko ji ih on d a »dobrim
m omkom« n az v ati može. Ali to braćo! n e v a lja . A ko m i sam i sebe cieniti zn a­
dem o, znati ćem o i n aš ra d cieniti; p o jm iti ćem o, d a n aš gazda od n a s zavisi,
a n e m i od n jeg a — je r m i sm o u p ra v o oni, ko ji m u cijelo g ospodarstvo držim o,
on bi se nam m orao u lag a v ati, da u našu n em ilo st nep a d n e, — a n e obratno.
K aže se obično: ako ja d an a s odem zato, što m i gazda neće v iše d a p lati, s u tra
će drugi doći, p a k će još je ftin ije ra d iti, nego ja. V jeru je m ja to, je r se i m eni
dogodilo. Ali to je u p ra v o uzrok, d a se svi u jed in im o d a složno, svi za jednoga,
a jed a n za sve, postupam o, da se u d ru ž tv u u za jam n o uv jerim o , da neće n ije ­
d a n izdajicu činiti — onda će te v id jeti, hoće li se k o ji p o n u đ ati.
D rugi uzrok, da im ade m eđu ra d n ic i još do sta nečlan o v ah , je s t ta j, što su
čuli govoriti, da se u d ru ž tv u ra s p ra v lja o k o jem p re d m e tu n a više p u ta h že­
stoki način. Nu i ta j je u zro k n e te m e ljit, je r s e p re d m e ti, k o ji su na dnevni
re d stav ljen i, u p ra v o zato ra z p ra v lja ti d aju , d a sv ak i član bez ra zlik e m ože o
n jim a svoje m n ien je izreći, m n ie n je v eć in e član o v ah se onda prilikom glaso­
v a n ja kao z a k lju č ak proglasi, p o kom se svaki č e stiti član d ru ž tv a ra v n a ti im a,
m a d a je m ožda bio u ra z p ra v i p ro tiv n ik p redloga. »Sto lju d i, sto čudi«. Da
bi odobrili m n ien je svakoga pojedinoga, n eb i n ik a d a n a k ra j došli; s toga se
n a jp rije p o tan k o ra zp ra v i ja sv ak i p re d m e t, d a se teč ajem ra z p ra v e svi nazori
ra zb istre, d a svaki sud o n jem izreči m ože, te d a odluči, d a li je za ili p ro ti
njem u. G laso v a n je je n a jp ra v e d n iji n ačin , d a s e u v je ri o m n ie n ju s k u p štin a ra h , većina glasovah o d lu ču je — a k o p rem n eim a b aš u v iek p ravo. A li to donosa
sobom d ru ž tv e n i život, te se zbog re d a ovaj običaj u z d rž a ti m ora. D užnost je
d ak le svakoga člana, p a bio on i u m an jin i, d a se za k lju č k u s k u p š tin e podvrgne.
— D ogađa se, d a članovi, inače v je rn i p rija te lji, n e im aju o ra z p ra v n ih p re d m etih jedno te isto m nienje. te n a s to ju p o b ija n je m p ro tiv n ič k ih naz o rah , da
jed a n drugoga dovedu do u v je re n ja o shodnosti je d n o g a ili drugoga p re d m e ta.
D obro, to je u ra zp ra v i dozvoljeno, ali liepo n ije i d o k az u je bezum je, ako iz
p ro tiv n o sti m n ien ja i p ro tiv n o s t osobah p o s ta je ili d ru g im i riečm i, ako se p r ija ­
te lji ili dobri drugovi ra d i n eje d n ak o stih u n azorih z a v ad e te jed a n p ro ti drugom
n e p rija te ljs tv o vodi. To n ed o lik u je v a lja n im ra d n ik o m i ra z b o ritim m uževom .
Treći uzro k bio bi naro d n o st. B udući p a k o još sam o m alo, v rlo m alo
ra d n ik a h im ade, k o ji bi ta j n e z n a tn i razlog n av a đ ali, d rž im , d a n ije potrebno
o b širn ije ra z la g a ti b ezum nost toga razloga. S v ak i će v a ljd a znati, da čovjek
o staje čovjek, bio on H rv at, T aljan , N jem ac ili M ag jar. i sv a k i ra d n ik znade,
d a nas h rv a ts k e ra d n ik e m oć k a p ita la isto ta k o tišti, k a o što n jem ač k i itd.,
sv ak i znade, da n am je n aro d n o st n aša — naše sirom aštvo; u tom sm o svi
jed n a k i, sv i v ra ća jed n e te iste, ove n aro d n o sti.
S toga bra ćo radnici! o d atle svom zanešenosti! P o h rlite u dru ž tv o , da se
tam o ujedinim o, d a u za jam n o o su d b in i p rim išlja m o , da s e p rip ra v lja m o n a
b orbu k o ja n as čeka je r sam o u jed in stv u n am je moć.«
Ako se uzme u obzir da je društvo krajem 1873. g. imalo blizu
500 članova, da bi se godinu dana kasnije taj broj smanjio gotovo na
240
polovicu, da j e društvo 1875. g. brojilo 223 člana, a godinu dana ka­
snije svega 181 elana, onda se navedeni razlozi za opadanje članstva
ne mogu uzeti kao uvjerljivi. Vjerojatno je tome pridonijela i eko­
nomska kriza, koja je obuhvatila Njemačku i Austro-Ugarsku.
»Zlatno doba« njemačkih liberala, epoha ekonomskog uspona,
grinderstva, spekulativnog osnivanja poduzeća i trgovačke špekulacije, završilo je grandioznim slomom 1873. god. Iza toga slijedila je
dugotrajna industrijska i poljoprivredna kriza. Industrijska buržo­
azija i veleposjednici u Austriji traže zaštitne carine. U propadajućoj
sitnoj buržoaziji rastu demokratske simpatije i antisemitizam. Jačanje
kapitalističkih odnosa na selu i poljoprivredna kriza (uvoz ruskog i
američkog žita) bolno je udarilo seljake, koji su dopali u ruke zelenaša
i trgovačkih posrednika.
I u Mađarskoj ekonomska kriza, koja je nastupila, zaustavila je
na nekoliko godina proces daljnjeg formiranja mađarskog proletari­
jata. U vezi s neprekidnim porastom industrijske rezervne armije —
uslijed sve jačeg raslojavanja sela i postepenog propadanja gradskih
srednjih slojeva — položaj radničke klase bio je izvanredno težak.
12—14 satni radni dan bio je obična pojava, zarada je bila vrlo niska,
u industriji je neprestano rasla primjena ženskog rada. S obzirom na
nepovoljne uvjete za razvoj mađarske krupne industrije' (sistem du­
alizma, zajednička carinska granica s Austrijom i dr.), čitava ekonom­
ska i socijalna politika vladajućih klasa Mađarske bila je usmjerena
na pojačanje eksploatacije radnika i oduzimanje njihovih prava na
organizaciju i ekonomsku borbu (ograničenje prava koalicije i zbora
i t. d.) Svi ovi uzroci, uzeti zajedno, a isto tako i nepostojanje pra­
vilnog klasnog rukovođenja, zaustavili su na neko vrijeme porast
radničkog pokreta, koji ionako nije bio naročito opasan za vladajuće
klase Mađarske. Istina, g. 1873. počinje pod redakcijom A. Irlingera
izlaziti na njemačkom i mađarskom jeziku novi organ Saveza »Ra­
dnička tjedna kronika«, a izvršen je i neuspio pokušaj da se formira
radnička stranka. No, sve to nije od ozbiljnog značenja i radnički
pokret se vuče na repu buržoaske parlamentarne opozicije.
Izvjesna promjena nastupila je tek kad je Mađarskoj izručen kao
mađarski podanik Leo Frankel, učesnik Pariške komune, prijatelj
Marksa i Engelsa i jedan od rukovodećih aktivista I. Internacionale.
U njemu je mađarski radnički pokret, koji se dotad nalazio djelo­
mično pod Lassalleovim utjecajem, dobio stvarnog vođu — marksistu.
Frankel je preuzeo redakciju spomenute »Radničke tjedne kronike«
i započeo izgradnjom partije. U organizacionim pitanjima on je došao
u sukob s Kiilfokdijem d njegovim istomišljenicima, koji su organi­
zirali zasebnu frakciju i počeli izdavati svoj list pod nazivom »Nepszava« (»Glas Naroda«). Sindikalni pokret još se uvijek sastojao od
niza radničkih saveza za uzajamnu pomoć i samonaobrazbu. Prema
odredbi od 1873. bilo je potrebno da njihov statut potvrdi ministar­
stvo, koje je, štiteći interese poduzetnika, često tražilo suglasnost ovih
posljednjih za dozvolu radničkih saveza za određene grane industrije.
Pored toga postojao je i niz drugih ograničenja kao, na primjer,
kazna zatvorom za »ometanje poslodavaca ili radnika u ostvarivanju
svoje slobodne volje«, prisilno predvođenje onih koji neopravdano
napuštaju rad i t. d.
Iako je ta velika ekonomska kriza u Njemačkoj, Austriji i Mađar­
skoj vrlo jako odjeknula, ne može se to reći za Hrvatsku zato, jer
je u cjelini prodor kapitalizma u hrvatske zemlje sedamdesetih go­
dina bio još, u odnosu na razvoj Austrije i Mađarske, prilično spor.
Ipak, nema sumnje da je ekonomska kriza indirektno utjecala na
aktivnost Zagrebačkog radničkog društva i na rad zagrebačke grupe
socijalista. Sigurno da je u izvjesnoj mjeri na rad zagrebačkih socija­
lista utjecao također i rascjep austrijske socijalne demokracije na
kongresu u Neudorflu i progoni, koji su se u vezi s tim vršili u Au­
striji. Pored toga, poslije haaškoga kongresa, koji je bio održan 1872.
god. i isključivanja bakunjinista (anarhista) iz Internacionale zbog
njihova pokušaja razbijanja radničkih organizacija i prem ještanja
Internacionale iz Evrope u SAD, došlo je do jačeg utjecaja anarhi­
stičkih struja u Austriji i Mađarskoj. U vezi s općom reakcijom u
radničkom pokretu je ojačao oportunizam. Odlaskom generalnog
savjeta I. Internacionale u Ameriku, Međunarodno udruženje je stvar­
no obustavilo rad, pa je na kongresu 1876. g. u Filadelfiji donijeta
odluka o njegovu prestanku. Nema sumnje da se to u izvjesnoj
mjeri odražavalo među zagrebačkim socijalistima. Engels u svom pi­
smu Bebelu 20. lipnja 1873. g., govoreći o Intemacionali i haaškom
kongresu kaže: »Poslije komune ona je imala ogroman uspjeh. Smrtno
uplašeni buržuji smatrali su je svemogućom. Mase u samoj Internacionali su mislile, da će to trajati vječno. Mi smo vrlo dobro znali da
će se mjehur morati rasp rsn u ti. . . U Haagu se mjehur rasprsnuo,
i Vama je poznato, da se većina članova kongresa razišla kućama
s teškim osjećajem razočaranja. A gotovo svi ovi razočarani, koji su
uobražavali, da će u Intemacionali naći ideal sveopćeg bratstva i
izmirenja, krvili su se kod kuće u još ogorčenijoj kavzi od one koja
se zametnula u H aagu;. . . Uostalom, još stari Hegel je rekao: partija
dokazuje svoju životnu sposobnost s tame što ide na rascjep i što
može da izdrži taj rascjep. Pokret proletarijata neizbježno prolazi
kroz različite stepene razvoja. Na svakom' stepenu zapinje dio ljudi,
koji ne idu dalje.«139
Borbom socijalističke grupe da ovlada u Zagrebačkom radničkom
društvu, svakako je dio članova društva otpao, jer se nije slagao sa
socijalističkim karakterom društva. Ti su ljudi uglavnom bili iz re­
dova sitnih obrtnika. Iz društva je isto tako otpao dio članova koji
su mislili da će moći zloupotrebljavati društvo za ličnu korist, naro­
čito njegov potporni fond. Nema sumnje da je bilo i izvjesnih razoča­
ranja kod onih članova društva, koji su vjerovali da će svi zagre­
13# >1. Intemacionala« Izdanje »Rad« — Beograd 1952. str. 162—164.
242
bački radnici nanjihov poziv nagrnuti u društvo i koji su idealizirali
njegovu moc. Nije isključeno da je isto tako došlo i do nesuglasica
unutar same socijalističke grupe. Pored toga se Dragutin Kale 1874
g. povlači sa čela pokreta najprije zbog bolesti, a kasnije zbog toga
što su za njegovo mjesto vođe pokreta izrasli drugi ljudi, kao što su
to bili Franjo Potisk, koji poslije odstupa Kaleovog, u drugom polu­
godištu 1874. g., kao potpredsjednik vrši dužnost predsjednika, i
Krone, koji postaje njemački perovođa u društvu, zatim Lihl, koji je
kao gotov socijaldemokrata došao iz Pešte u Hrvatsku i koji također
postaje hrvatski perovođa društva. Kale-ov odlazak na polugodišnjoj
skupštini s položaja predsjednika bio je praćen i napuštanjem njegove
dužnosti kao urednika lista, a isto tako on se povlači iz rukovodstva
tipografskog društva. Neispravno je reći da je povlačenje Kale-a
rezultat njegove apolitičnosti i u vezi s tim nastalog sukoba sa soci­
jalističkom grupom, jer je očito iz svega što smo iznijeli u prethodnim
poglavljima, da je Kale bio i sam pripadnik te grupe i da je bio jedan
od njezinih osnivača i vođa.
Padu članstva pridonijelo je i raspuštanje, odnosno razilazak
pjevačkog zbora, koji se razišao u isto vrijeme kad je odstupio upravni
odbor pod predsjedništvom Franje Topolšćaka — 12. listopada 1873. g.
Ne može se reći da je zbog toga što je društvo brojno smanjeno,
gubilo svoje socijalističko značenje. Naprotiv, oni članovi koji su u
društvu ostali, mogu se čak smatrati pristašama socijalističkih načela.
To naročito važi za rad društva kada se na predsjedničkim položa­
jima nalaze izraziti socijalisti, kao što su bili Kale, Potisk, Lihl, Krone.
Treba nakraju reći da su, na primjer, socijalističke partije Nje­
mačke, Austrije i Mađarske u ono vrijeme u odnosu na broj indu­
strijskih i drugih radnika bile upravo patuljaste organizacije i da,
upoređujući te organizacije sa zagrebačkim radničkim društvom i
brojem radnika u Zagrebu, proizlazi da su zagrebački radnici bili
otprilike na istom nivou svijesti o važnosti udruživanja kao što su to
bili radnici navedenih zemalja. Sjetimo se pored toga da je partija
najsvjesnijeg proletarijata svijeta Njemačke — ajzenahovaca — na
kongresu u Gothi imala 9.121 člana, a lassallovaca je bilo 15.322. Kad
se uzme u obzir još i to da se društvo moralo boriti da se ukinu
bratovštine i uvede zakon o obrtu, da su oni imali protiv sebe i
majstore i pripadnike bratovština, onda treba shvatiti naprednu i
progresivnu ulogu zagrebačkih socijalista, koji su, razbijajući cehov­
sku organizaciju, razbijali u prvom redu njenu srednjovječnu hije­
rarhiju, njeno religiozno značenje, cehovske radne uvjete za pomoćno
osoblje i koji su, razbijajući stare tradicionalne odnose, koji su po­
stojali između majstora i radnika, prvi put počeli da propovijedaju
potrebu klasne borbe protiv svih eksploatatora, o klasnoj eksploata­
ciji radnika, protiv koje treba ustati.
Od posebne je važnosti i činjenica da su preuzimanjem ruko­
vodstva radničkog društva od strane socijalista, u društvo sve više
243
ulazili tvornički radnici i da je, prema podacima koji se daju, težište
rada bilo usmjereno na uvlačenje tvorničkih radnika u društvo, a
među njima i žena. Ono što je onemogućavalo da se društvo omasovi,
svakako je bio bolesnički fond, budući da je vršio funkciju kasnijih
okružnih blagajni na teret samih radnika, velika sredstva, jer su bili
veliki izdaci, pa je i članarina u društvu bila razmjerno visoka prema
zaradama radnika. To, naravno, zagrebački socijalisti nisu mogli
ispraviti, niti su znali društvu dati organizacionu formu, koju imaju
kasnije sindikati i druge političke partije s razmjerno niskom člana­
rinom. U Evropi su u to vrijeme dominirale još uvijek organizacije
radnika, koje su osnivale svoj rad na samopomoći i obrazovanju, pa
je prirodno da je i Zagrebačko radničko društvo imalo tu organiza­
cionu formu. Ono što u Hrvatskoj nije učinjeno, a provelo se u dru­
gim zemljama, jest stvaranje centralnih organa, koji bi postojeća
radnička društva objedinjavali, niti su zbog postojećeg društva za
samopomoć i prosvjećivanje radnika stvarali posebne organizacije za
samopomoć i ekonomsku borbu radnika po strukama — sindikate.
Međutim, društvo grafičara možemo sm atrati već takvim društvom.
Kako ćemo vidjeti, međutim, iz daljnjeg izlaganja, rukovodstvo radni­
čkog društva imalo je namjeru, da unutar društva stvori sekcije za
pojedine struke radnika, koje bi se bavile ekonomskim i materijalnim
položajem pojedinih radničkih struka. Drugim riječima, željeli su od
Zagrebačkog društva stvoriti sindikat općeg tipa kao što je to bio
kasnije Opći radnički savez. Konačno, protiv članova radničkog dru­
štva i njihove borbe, da se u društvo učlane tvornički radnici, ustali
su tadašnji zagrebački kapitalisti, progoneći nemilosrdno njegove čla­
nove. Tako su se protiv radničkog društva našli na istoj liniji tvorničari zajedno s braniteljima cehovštine — majstorima.
Zato mogu kao prim jer najbolje poslužiti progoni radnika u za­
grebačkoj tvornici parketa zbog pokušaja da se učlane u Zagrebačko
radničko društvo. Radnici su predali preko poslovođe molbu vlasniku
poduzeća da im se isplati novac, uložen u tvorničku blagajnu, jer žele
da sa svojim bolesničko-potpomim fondom pristupe Zagrebačkom
radničkom društvu. Nato je poslovođa — piše »Radnički prijatelj«
br. 3 od 18. X. 1874. g. — usplamtio: »Šta? vi ste taj buntovnik? Vi
morate odmah van iz fabrike, vaš rad bi rias mogao vrlo skupo stati
(valjda radi novčićah). Marš van iz fabrike!« Siromah radnik pobere
svoj alat, i otiđe, bez da mu se zakonom ustanovljeno odkazno vrieme
za rad dozvoli. Izplatio mu je doduše poslovođa plaću za 8 danah;
ali ne i za ostalih 6 danah, koji mu po zakonu pripadaju: to je samo­
volja poslovođe, on je dužan bio 14 danah izplatiti. — Zalostno je, da
se radnik nađe, koji je slučajno poslovođa, te koji pram a suradniku
tako postupa; — a još žalostnije, ješt, da drugi, suradnici ni rieči
neprogovoriše da svoga brata zaštite. Znamo, kalevi ljudi u toj tvornici
rade, jer su nam poznati kao radnici čvrstoga značaja, te smo baš od
ovih drugi postupak očekivali, a ni najmanje, da će tako pokorno
244
trpiti pašovanje dotičnoga poslovođe, pred kojim moraju veliki strah
imati, jer se nitko ne usudi pitati, kamo su novci, što se radnikom
bez pitanja uztezuju. Mi jim pako savjetujemo, da sad nepomično
ostaju kod toga, da oni, koji jim kod izplaćivanja od svake forinte
po dva novčića silom odtegnu, tobož za podporu bolesti, račun polože;
zašto nebi oni, koji plaćati moraju, smjeli znati, što je tim novcem,
kako li se njim upravlja? Drugi put više o tom. Ostalim radnikom
pako velimo, da nevalja ovako ostaviti svoga suradnika, koji za svoje
i njihovo pravo rieč povede i svoje mjesto žrtvuje; pak jim preporučamo našega Pauša, neka mu dokažu, da se požrtvovanje suradnika
na sasvim drugi način nagrađuje, nego su mu ga radnici tvornice
parketah nagradili.«
Dva mjeseca kasnije donio je »Radnički prijatelj« broj 11 od 13.
XII. 1874. epilog gornjeg slučaja. U članku se kaže da je poslije otpu­
štanja člana radničkog društva (Parteigenosse) Jos. Pauscha, pošto su
radnici insistirali na obračunu »krvlju zarađenih krajcara« iz bolničke
blagajne došlo do ponovnog otpuštanja četvorice radnika (Krakeclera)
galamdžija sa motivacijom da nema rada. Osam radnika poslalo je u
vezi s tim »Radničkom prijatelju« dopis, u kojem ističu da u tvornici
parketa bijesni mržnja poslije zadnjeg pokreta, kad su radnici htjeli
da raspuste bolesničku blagajnu i korporativno pristupe radničkom
društvu. Oni pozivaju radnike da se ujedine za oslobođenje radničke
klase. Tamo gdje nema jedinstva, buržoazija ima nadmoć nad radni­
cima i nad svakim koji se brani da joj bude rob. Potpisani su radnici
pozvali parketare da osnuju sekciju drvodjelskih radnika u radničkom
društvu, da se ujedine, da misle na udruženje drvodjelaca, da bi
mogli ubuduće braniti i čuvati svoja prava. Pismo se završava paro­
lom: »jedan za sve, svi za jednoga«.
Ovo pismo isto tako potvrđuje da su se članovi zagrebačkog rad­
ničkog društva, kako oni koji su njegovo ime javno isticali, tako i
njegovi tajni članovi, smatrali socijalistima, odnosno partijskim dru­
govima. Dalje, da su unutar društva postojale sekcije, koje su se
bavile ekonomskim pitanjima radnika, klice budućih strukovnih orga­
nizacija — sindikata.
ORGANIZACIJA SKUPŠTINE I UPRAVNI ODBORI
Prema materijalima, koji postoje, društvo se, kada je bilo formi­
rano, dijelilo na dvije grane: potpornu i kultumo-prosvjetnu. Upravni
odbor imao je četiri pododbora: gospodarski, naobrazovni, svečanosni
i knjižničarski. U pola godine od osnutka; do 2. srpnja 1873. godine,
odbor je održao 29 sjednica. Održale su se i četiri mjesečne skupštine.
Na polugodišnjoj skupštini, uslijed toga što su sedmorica odbornika
dala ostavku, a na temelju društvenog pravilnika ždrebanjem (koc­
kom), sedmorica odbornika trebalo je da budu zamijenjeni, te se
245
morao izabrati čitav upravni odbor. Kod ovog izbora za provizornog
predsjednika izabran je ponovno Franjo Topolščak. Ostali odbornici
bili su: predsj. zamj. March, perovođa: Gavro Griinhut; zamj. perovođe Deselbruner; blagajnik: Stjepan Štiglic; zamj. blagajnika: Gregorać. Odbornici: Chrištof, Sitarš, Wiesner, Potisk, Massony, J. Huzek,
Hoffman, Buwein; zamjenici odbornika: Pavliček i Albrecht.
Novoizabrani odbor održao je od 20. srpnja do 24. rujna 1873. g.
deset odborskih sjednica i jednu mjesečnu skupštinu. U tom vremenu
pada i odluka, da se zapisnik vodi i na njemačkom jeziku. Odlaskom
predsjednika društva Franje Topolščaka iz Zagreba i ostavkom čita­
vog upravnog odbora, na izvanrednoj skupštini 12. listopada 1873. g.
bio je za predsjednika izabran, kao što smo to već rekli, Drag. Kale;
potpredsjednik: Potisk, hrvatski perovođa: Oračić, njem. perovođa:
Povodnig; blagajnik: Hoffman; zamj. blagajn.: Pucher. Odbornici: 2ugel, March, Rocheberg, Sitarž, Osek, Kovač, Cirili, J. Huzek i Deanović. Zamjenici odbornika: Hribar i Hiža.
Pošto se zajedno s upravnim odborom na čelu s Topolščakom,
koji je odstupio, razišao i pjevački zbor, skupština je bila zaključila,
da se on ponovo osnuje. Govoreći o toj skupštini, D. Kučenjak u
svojoj »Spomen-knjizi« kaže: »O tom sporu razvila se na izvanrednoj
skupštini žestoka rasprava, kojom su prigodom ratoborni elementi,
koji su zdravom razvoju društva bili već od početka velikom zapriekom, imali dovoljno prigode, da dadu oduška svom sangviničkom
temperamentu.« Usprkos tome i buri, koju su htjeli protivnici soci­
jalista da izazovu, pobijedili su socijalisti i preuzeli javno rukovod­
stvo društva u svoje ruke.
Od 12. listopada do 9. studenog održao je odbor 18 odborskih
sjednica, jednu mjesečnu i jednu izvanrednu glavnu skupštinu. Izvan­
redna skupština, koja je održana 9. studenog 1873. g., donijela je
odluku o promjeni pravila, kojih je §. 1 trebao da glasi: Pravila obrtničko-radničkog društva za izobrazbu i podupiranje svojih članova u
Zagrebu. Skupština je povisila upisninu u društvo od 50 novčića na
jednu forintu, a mjesečnu članarinu od 45 na 55 novčića. Zemaljska
vlada je, kao što smo to već rekli 8. veljače 1874. g. vratila nepotvr­
đena pravila. Na glavnoj godišnjoj skupštini, koja je održana 5. velja­
če 1874. g., društvo se već sredilo i smirilo, pa je rad odbora bio
orimljen sa zadovoljstvom. Izabran je za predsjednika: Drag. Kale;
^gajnika: Hoffman; zamj. blagajnika: Pucher; njem. perovođu: Poinig. Odbornici de la Roza, Renner, Pohl i Dobrovolsky. Zamjenici
>rnika: Mladić i Beuc.
a je godine pod njegovim predsjedništvom donijet zaključak
'i odbornik, koji bez opravdanog razloga izostane sa sjednice,
■»u od 20 novčića u korist bolesničke blagajne. Uvedena je poa posredovanje rada. Ponovo su upućena na odobrenje
pravila, koja su konačno vraćena potvrđena, tako da je
društvo dobilo naprijed navedeni naziv. 8. kolovoza 1874. g. održana
ie
a- !kUpSti!la' na k°i°j ie P°punjen odbor. Kale,
koji je bio bolestan, vise ne vrši dužnost predsjednika. Zato izabrani
upravni odbor izgleda ovako: Predsjednik zamjenik: Potisk: zamj.
blagaj.: J. Huzek; hrv. perovođa: Lihl; njem. perovođa: Krone. Odbornici: Deanović, Hiza, Basler, Smuk i Hudobivnik; zamj. odbornika:
Korosi i Krausdorfer.
se
n^ e CK^r ^ao na predsjedničkom položaju. Na glavnoj
godišnjoj skupštini, koja je održana 31. siječnja 1875., izabran je novi
odbor:
Predsjednik: Lihl; potpredsjednik: Deanović; blagajnik: Potisk;
zamj. blag.: Albrecht; hrv. perovođa: Saulik; njem. perovođa: Krone;
odbornici: Pohl, Basler, Krausdorfer, Koroši, Weitz, Cimaš, Sitarž,
Mladić, Ičitović i Strašćak; zamj. odbornika: Potorek i Povodnig.
Novoizabrani odbor konstituirao se u šest pododbora: 1. finan­
cijski, 2. naobrazovni, 3. gospodarski, 4. kontrolni, 5. obrtnički i 6.
poslovni. U prvom polugodištu održane su 32 odborske sjednice, jedna
polugodišnja i četiri redovite mjesečne skupštine. Odbor je uveo
opomenu za nemarne članove, koji zaostaju s uplatom prinosa. Na
polugodišnjoj skupštini, koja je održana 18. srpnja 1875., izabran je
Lihl ponovo za predsjednika. Umjesto odbornika, koji su ždrijebom
otpali, izabrani su: blagajnik: Hoffman; zamj. blagaj.: Fakles. Odbor­
nici: Basler, Albrecht, Potisk, Strašćak i Šeketa; zamj. odbornika:
Ott i Kopriva.
15. ožujka 1876. g. donijelo je društvo odluku da uputi radništvu
.grada Zagreba javni proglas. Prije toga, na sjednici od 23. veljače
1876. g., donijeta je odluka da se uredi konačište za putujuće članove;
29. ožujka 1876. g. zaključeno je, da se izrade znakovi društva —
socijalistički znak bratstva i jedinstva unakrsne ruke. Ovi su znakovi
naručeni u Beču. Na glavnoj godišnjoj skupštini koja je održana
2. siječnja 1876., izabran je za predsjednika društva tipograf Krone.
Ostali su članovi bili: zamj. pred.: Deanović; hrv. perovođa: Nikolajević; njem. perovođa: Potisk, zamj. blagajnika: Pohl. Odbornici:
Ivanka, Bohn, Krivec, Švalek i Vincek; zamjenici odbornika: Perša
i Kišpatić. Na polugodišnjoj glavnoj skupštini 1876. popunjen je od­
bor. Blagajnikom je izabran: Hoffman; zamj. blagajnika: Saulik; od­
bornici: Osek, Knežević, Jaskanec, Kocijančić, Strašćek i de la Roza.
Pod predsjedništvom Krone-a upravni odbor Zagrebačkog rad­
ničkog društva održao je 37 odborskih sjednica, sazvao jednu izvan­
rednu, jednu mjesečnu i polugodišnju glavnu skupštinu. Društvo je
promijenilo svoja pravila, tako da se žene moglo primati za članove.
Promjena pravila izvršena je 24. lipnja na izvanrednoj glavnoj skup­
štini 1877. g.i:5Ba Skupština je donijela odluku, da se pravila provedu
139a N a godišnjoj skupštini 1877. g. ponovo je izabran za p rc d sjcd ^ k a K ionei zami
p redsjednika: Po h l; njem . perovođu: Tschmeltć; zamj blagajnika: Barš.ć Odbornici
K ošanski, Vim pošek. Herz. Duda. Dobrowoljsky, Berger. Gojkovlć. terbežm k i Luganč.
Zamjenik odbornika: G juran 1 Patzl.
u život bez obzira na to da li će ih vlada prihvatiti ili ne. Naravno,
vlada ih nije potvrdila, pa je društvo moralo da ih ponovo, prema
zahtjevu vlade, ispravi. Tek kada je to učinjeno, pravila su bila potvr­
đena. Na mjesečnoj skupštini, koja je održana 19. veljače 1878. g.,
objavljeno je da nova pravila stupaju na snagu.
»Sa ovim odborom, — kaže Dušan Kučenjak u svojoj »Spomenknjizi«, — završuje prva perioda društvenog rada, a iz dosad pri­
kazanih izvadaka iz društvenih zapisnika proizlazi, da je svaki od
pojedinih povremenih odbora jednakim marom i ljubavlju nastojao
oko toga, kako bi čim više unaprijedio društvene probitke. Jedino
nehajem samog radništva, koje se za ovo društvo slabo zanimalo,
kako smo to već opetovano puta naglasili, nije mogao rad oko razvitka
u onom opsegu zahvatiti zamaha kako su to njegovi osnivači predmijevali, jer je bilo sprečavano u prvom redu od poslodavaca i po ovima
inspiriranim elementima izvan djelokruga društva . .. «
Kučenjak nije rekao zašto smatra da je sa 1878. g. i odlaskom
Krone-a s predsjedničkog položaja završen jedan period rada Zagre­
bačkog radničkog društva. Da li društvo odlaskom Krone-a gubi soci­
jalistički karakter? O tom pitanju govorit ćemo kasnije. Sada bismo
pustili same učesnike tadašnjeg pokreta da nam objasne organizaciono
stanje i unutrašnje teškoće koje su pratile društvo. Uzmimo za pri­
mjer jednu mjesečnu skupštinu, koju društvo forsira. Takva skupština
bila je, na pr., 22. XI. 1874., za koju se vršila vrlo živa agitacija.
Jedno od najvažnijih pitanja, koje je bilo stavljeno na dnevni red,
bio je izbor zamjenika predsjednika, 2 zapisničara i 6 odbornika.
»Neprekidni naknadni izbori odbora kronična su bolest od koje pati
naše družtvo, — pisao je »Radnički prijatelj« br. 8 od 22. XI. 1874.
godine. — Krivi su tome članovi sami, jer biraju u odbor članove,
koji nemaju dovoljno smisla za društveni život, nego se daju birati
u odbor zbog častoljublja. S druge strane, izabrani su krivi često što
im laska njihova funkcija, ali joj nisu dorasli. Treće, sposobniji su
ljudi odmah, prilikom pristupa u društvo, već tako natovareni raznim
poslovima, da zaista ne mogu sami sve obavljati. Stoga oni napuštaju
funkciju odbornika i na drugi način rade za društvo. Dakle, stvar
je skupštine da rad raspodjeli ravnomjerno-i bira u odbor samo ljude,
koji su voljni ispunjavati dužnosti vodstva i svijesni svoje dužnosti,
poduprti općim uvjerenjem. Pogotovo kod izbora predsjednika treba
dobro promisliti. Pošto se dosadašnji predsjednik zahvalio na dužno­
sti, bilo bi dobro, da se sa izborom pričeka do glavne skupštine i do
tada bi vodstvo društva mogao preuzeti njegov zamjenik.«
Na skupštini je bilo prisutno od 200 članova svega 26. Izbor od­
bora se radi maloga broja članova nije mogao obaviti. Jedino »privre­
meno su primili čast hrvatskog perovođe gosp. M. Cimaš, a njemačkog
gosp. Saulik.«140
no »Radnički prijatelj« broj 10 od 6 . XII. 1874. g.
248
^one
p (godišnju)skupštinu radničkog društva u siječnju
1875. pisao je »Radnički prijatelj« da se u društvo uvukla mlitavost
u poslu, da stari odbornici ne izvršavaju zadatke, koje bi morali oba­
vljati, da ce ih novi odbor trebati izvršavati i si. Pošto se ističe da
je radnik pojedinac ništica — u Članku se kaže — da radnici »pobolj­
šanje materijalnoga stanja i za osiguranje budućnosti samo u družtvu
postići mogu — pa ipak se brinu i haju za sve drugo, samo ne za
družtvo, u kom jedino mogu postići svrhu svoju: poboljšanje stanja
radničkoga, postignuće pravah, koje drugi državljani već posjeduju
i izobraženje svoje.«141
Isti list u jednom drugom članku piše, da je bilo štošta propu­
šteno što je već bilo započeto, da su se desile i mnoge stvari koje
treba osuđivati, ali to članove društva ne smije plašiti, jer radnik ne
smije očajavati, već naprotiv, hrabro gledati naprijed. Veliko je pod­
ručje rada, koje leži pred društvom. Treba, prije svega, razviti veću
aktivnost u obrazovanju radnika. Obrazovanje članova treba vršiti
pomoću popularnih i naučnih predavanja i predavanja o zanatskim i
radničkim prilikama. Treba isto tako osnovati naučnu biblioteku,
priređivati društvene sastanke i t. d.
Ali najvažniji zadatak za dobro radničkog staleža jest rad na
popravku stanja radničkog staleža. U tom pogledu treba izmijeniti
misli, držati predavanja, čitati lektiru, organizirati dopisivanje radni­
ka s radnicima drugih mjesta. Time bi se povećao broj članova dru­
štva. Radnici sami sve više postižu znanja, što ide, doduše, sporo, ali
to je jedini način da rastu i uspjesi radnika. Da bi se sve ovo moglo
postići, potreban je prije svega aktivan odbor, aktivniji nego što je
bio ranije. Predsjednika se, doduše, smatra dušom društva, ali sva
njegova nastojanja ne pomažu, ako ne budu aktivni i svi odbornici.
Dakle, sva nastojanja uoči skupštine treba da se usmjere na dobar
izbor svakog pojedinog odbornika. Novi odbor treba da bude takav
da mu članovi ne budu površni,, već da marljivo rade za društvo. Na
kraju članka traži se da treba što prije organizirati razgovore o
izborima, da bi se postigla izmjena misli o izboru kandidata i članove
društva upozoriti na učestvovanje kod izbora.142
Kao što se vidi, zagrebački su se socijalisti u svom radu držali
strogo demokratskih oblika i metoda. Da bi ipak osigurali izbor naj­
kvalitetnijih kadrova, oni koriste predizborne sastanke, na kojima se
dogovaraju o ljudima koji će se birati, i o zaključcima koje treba
donijeti. Da su se takvi sastanci održavali, može da posluži slijedeća
informacija »Radničkog prijatelja« br. 4 od 24. I. 1875.:
» . . . G lavna s k u p štin a obrtničko-radničkoga dru ž tv a obdržavati će se dne
31. siečn ja u 3 sa ta poslie podne. N ajvažnija točka dnevnoga re d a je s t o b n o v a o d b o r a . O d v aljan o g izbora odbora zavisi cieli život, ciela ra d n ja , cieli
141 »Radnički prijatelj« broj 1 od 3. I. 1875 g
142 »Radnički prijatelj« broj 3 od 16. I. 1875. g.
249
n a p re d a k d ru ž tv a ; tre b a dakle, d a s e s v i članovi bez ra zlik e sv o jsk i zauzm u
za ovaj čin d ru ž tv e n o g a života. V a lja d a s v i g lasuju, d a s v i v rš e p ra v a,
k o ja jim p ra v ila po d av a ju ; jtar sam o p o v je re n je v elik e v ećine čla n o v ah iznaći
će i iz a b rati će p ra v e m uževe u odbor, k o ji s u v rs tn i p o v je re n ju članovah i koji
će zadaći svojoj podpuno odgovoriti. — A d a se glasovi n aši nerazc iep k aju , d a
članovi p r i p r a v n i n a izbor dođu, p o treb n o je, d a se p rije o svim i p o ta n ­
kosti, ob osobam iz a b ra ti se im aju ćih sp o ra zu m e i dogovore. N u i za ovu okol­
n o st je n a jb o lje po sk rb ljen o d o g o v o r o m , k o ji će s e o b d rž av ati u p o n e ­
d jeljak u 7 satih na večer u d ru ž tv e n ih p ro s to rija h .—
U v jeren i smo, d a će svaki član, kojem u je stalo do n a p re d k a i u s a v rš e n ja našega
dru ž tv a , doći n a re čen i dogovor, i o n d je dogovorenim i zak lju čci p rip ra v lje n
doći n a ’g lavnu sk u p štin u , d a svoj glas za one m uževe dade, k o je drž i za n a j­
sposobnije i n a jv rie d n ije svoga povjerenja.«
Da bi vidjeli kako je tekla jedna od godišnjih skupština Zagre­
bačkog radničkog društva, donosimo osvrt »Radničkog prijatelja«, br.
6 od 7. II. 1875. o godišnjoj skupštini koja se održala u siječnju 1875.
godine.
»S kupština »radničkog družtva« započe u %4 s a ta p o sije po d n e t e n a jp rije
odobri zapisnik, za tim p rim i do z n a n ja izvješće blag a jn ik o v o k ao i izvješće
p re g le d ateljah ra č u n a h za p o slje d n je polugodište 1874., a iza toga p re đ e se
k izboru. Iz b o r se v rši u n ajljep šem re d u , te izm eđu 52 p re d a n e g lasovnice bu d e
za p re d sje d n ik a d ru ž tv a iza b ran g. D rag u tin L ih l sa 50 glasovah, za b la g a jn ik a
g. F ra n jo P otisk, sa 37, za n jeg o v a za m je n ik a g. A lb re ch t s a 38, za h rv a tsk o g
perovođu g. S au lik sa 48, za n jem ačkog pero v o đ u g. L ju d e v it K ro n e sa 47, a u
o dbor b u d u iza b ran i gg. W eitz sa 48, Cim aš, sa 47, S ita r s a 45, K nežević s a 44,
Ičitović sa 42, M ladić sa 35 i S trašće k sa 27 glasovah. P o što se je polag p ra v ila h
im ao sam o b ira ti p o p u n ju ju ći odbor, izborom ovim s e je izp ra zn ilo p a k o m jesto
pre d sto jn ik o v a zam jenika, koji je do s a d a bio g. P o tisk , to se m oralo n a k n a d n o
b irati. N a pre d lo g nekoliko članovah bu d e gospodin D eanović p e r ac clam ationen
za za m je n ik a p re d sto jn ik o v a izab ran . N akon to g a z a k lju č i s e u z a p isn ik u izja­
v iti za hvala za re v n o v rš e n je oko d ru ž tv e n e b la g a jn e g. H offm annu, u z za je d n u
dozvolu skupštine, da m u se je d n a n a g r a d a od 10 for. podieli. P o što se tim e
d n ev n i re d svršio, z a k lju č en a b u d e skupština.«
Nakraju, donosimo materijal o zadacima pododbora, koji su bili
izabrani 1875. g. za vrijeme predsjednikovanja Lihl-a. »Radnički pri­
jatelj« br. 10 od 7. III. 1875. g. objavio je te zadatke;
»F inancijalni pododbor vodi b la g a jn u i ru k u je sa no v čan im i stv ari, tic a ju ć i se d ru ž tv a . Vodi z a p isn ik članovah, p rim a i u k n již u je n jih o v e prinose,
te izvješćuje u svakoj odborskoj sjed n ici o svom d jelo v an ju .
D rugi je pododbor za iz o b ra že n je u s tro je n . N jegova je zadaća, da d rž i u
re d u d ru ž tv e n u k njižnicu i p re d b ro je n e listove; d a p re d la že o d b o ru v rs tn e
k n jig e i časopise, što bi v ried n i bili d a se n ab a v e. O sim to g a d u žn o st j e ovom u
pododboru, da p rire đ u je ja v n a p re d a v a n ja o zn a n stv e n ih i so cijaln ih p re d m e tih
i d a u v a đ a u če n je članovah u ra zn ih s tru k a h znanosti. N apokon im ad e s<e ovaj
pododbor (starati za p rire d e n je z a b av a h u k o ris t d ru ž tv e n e b lag a jn e . Ovo je s t
je d a n od n ajv a ž n ijih pododborah, te s asto ji toga ra d i iz p e t o d b o m ik ah .
»G ospodarstveni pododbor« vodi cielo gosp o d arstv o d ru ž tv a i b rin i se za
sv e p o treb e d ru ž tv a ; za stan , za o g rjev , ra z s v je tu čišće n je s ta n a itd.
»K ontrolni pododbor« im ade v rš iti g lavni n ad z o r n a d svim i d ru g im i pod­
odbori, izp itu je b la g a jn ič k e k n jig e i ra ču n e, bilježi o d s u tn e od odb. sjed n ica h
250
odbornike i u obće gleda, d a li svi odbornici i svi pododbori svoju dužnost
točno vrše.
J
»O brtnički pododbor« sačinjava sveza spoljnih članovah sa odborom , te
sazivlje s jed n e s tra n e dogovore raznih zanatlijskih strukah, koje žele d a se
družtvo za n jihove in tere se zauzm e; — s druge s tra n e pak o tum ači želje, te
posijedke dogovorah odboru, koji d alje odlučuje. Članovi ovoga pododbora dužni
su n a tom ra d iti, d a n a dogovorili, raznih obrtničkih stru k a h kojim i i nečlanovi
pristupa im adu, p risu tn im i protum ače sv rh e d ru ž tv a te jih sav jetu ju n a u p i­
sivanje u družtvo.
N apokon je s t još »poslovni odbor«, koji se sastoji iz jednoga zastupnika
družtvenoga odbora k ao p re d sje d n ik a te iz 6 članovah, što jih skupština bira.
Ovom u odboru je dužnost posredovati m eđu davaocem posla i radnikom , t. j.
nabavlja bezplatno poslodavcem v rstn ih radnikah, a radnikom čestitih o brtnikah, bez obzira, d a li su jed n i ili drugi članovi družtva ili ne. Ovu ustanovu
osobito preporučujem o našim m ajstorom isto' tak o toplo, kao što i radnikom te
ih jedne i d ru g e um oljavam o, d a sie u svakom dotičnom slučaju na družtvo
obrate, koje će n asto jati, d a o b je stra n e podpuno zadovolji. — U budućoj m je­
sečnoj sku p štin i b ira ti će se članovi poslovnice, s toga v a lja d a se izaberu samo
onakovi ljudi, koji im adu dobre volje i veselje za rad, n am jenjen našem u
družtvu.
N adam o se, d a će ovim ra zd ieljen jem posla dru ž tv o naše u svakom obziru
nap redovati i s v rh u s v o ju postići. Oni p ak o m uževi koji svoj ra d za sve nas
žrtvuju, zaslužuju podpuno p riz n a n je i podporu u svom ra d u sa svih stranah.«
Kao što se vidi, »Obrtnički pododbor« sačinjavali su predstavnici
radnika pojedinih struka kao što su krojači, stolari i t. d. Prema tome,
zagrebački socijalisti su tim pododborom legalizirali u Zagrebačkom
radničkom društvu jednu funkciju radničkih sindikata, dakle razvi­
jali Zagrebačko radničko društvo u borbenu ustanovu radničke klase.
IZMIJENJENA PRAVILA ZAGREBAČKOG RADNIČKOG
DRUŠTVA 1877. GOD.
Za vrijeme predsjednikovanja Ljudevita Krone-a, Josip Pohl bio
je tajnik, izmijenjena su društvena pravila, tako da je teritorij djelo­
vanja društva protegnut na čitavu Hrvatsku. Društvo si je stavilo u
zadatak da uspostavi međusobne odnose s ostalim radničkim društvi­
ma u austrougarskoj monarhiji. Svaki član bilo kojeg društva u
Austrougarskoj, po dolasku u Zagreb postaje automatski i član Za­
grebačkog radničkog društva. Članom društva može postati svaka
osoba koja je navršila 14 godina starosti. Posebno je naglašeno da i
žene mogu biti članovi društva. Članovi su plaćali uloge prema zaradi.
Bilo je uspostavljeno četiri razreda. Pravo glasa i izbora imali su
samo muškarci nakon 18. godine starosti. Za vrijeme vojne službe
tmulo je članstvo u društvu, ali nakon povratka iz vojske automatski
je postao ponovo član društva. U svom popratnom pismu prilikom
slanja pravila Zemaljskoj vladi predlđgači su se pozivali i na odobre­
na pravila društva tipografskih radnika. Proširivanje svoje djelatno­
sti na čitavu Hrvatsku smatrali su za svoju patriotsku dužnost
s obzirom na proširivanje djelatnosti Budimpeštanske opće radničke
bolesničke invalidske blagajne na teritorij Hrvatske. U Osijeku su
postojale dvije podružnice tog društva. O tome ćemo govoriti kasnije.
Evo kako su Krone i Pohl pravdali pravila, koja također ovdje
donosimo:
»U van re d n o j sk u p štin i zagrebačkoga o b rtničko-radničkoga d ružtvas drža­
n o j 24. lip n ja t. g. u nazočnosti kr. p o vje re n ika g. M. Pogledića, odlučena bje
p rom jena pravilah, u slje d k o je se ovo d ru žtvo d o n jek le p reustrojava. O va prom ien je n a pravila, podnosim o vis. kr. zem . vla d i o vim n a p o tvrd u .
S m jern o j m o lb i za o vu p o tv rd u dodajem o i razloge p r o m jen i dosadašnjih
pravilah.
Naše dru žtvo , prvo ove s tr u k e u dom ovini, bilo j e u tem e lje n o p rije 4
godine, zato njegovi u te m e ljite lji n eim a ju ć u to m pogledu d ovoljna izkiLStva,
nisu već izp rva m ogli p o tanko zn a ti, kako bi se to d ru žtvo n a jsh o d n ije uredilo.
Stečeno za, to vriem e iz k u s tv o n a p u ti nas, kako će m oći ovo d ru žtvo n a jsi­
g urnije s vo ju s v rh u postići, a tim i blagodatnije d je lo va ti na ra dničtvo našega
gl. grada.
Toga radi sm o naša pravila ta ko u desili, da m o že s v a k i r a d n ik p ostati
članom d ru žtva i ta ko si n ezn a tn im p r iš te d k o m osigurati daln u pom oć, ka d m u
je. na jviše uztreba, n a im e za, bolesti. N u to m u s/e hoće, da d ru žtv o do b ije puno
članovah, k o jih po o vo m dosadašnjem u s tr o js tv u n ije im alo. G lavni u z r o k je
to m u bila ustanova, po k o jo j je m orao s v a k i član je d n a k i prilog davati, n a im e
50 nč. na, m jesec, ako p re m n e im a ju svi radnici je d n a k u zaslužbu. Z a m noge
je ovaj prilog bio p rev elik, a opet j,e bio s druge strane u z n e z n a ta n broj
članovah prem alen, a da d ru žtvo za d o vo lji obećanju. Da se to m u doskoči, p r i­
m ili sm o 4 razreda, a prilozi će se sv a k e sedm ice pobirati.
■
Druga za/preka r a z v itk u našega d r u ž tv a bila je ta okolnost, što radnici
često m ie n ja ju s vo je preb iva lište, pa j im je m u č n o p laćati svagda n o v u u p i­
sninu. 1 u našem gradu im a jih dosta, k o ji s u bili dru g d je članovi o v a k va
d ru žtva , pa i u Z agrebu za slu že to lik o da, bi m o g li prilog za n aše d ru žtvo plaćati,
n u plaćanje u pisne i pom isao, da se, o tiša v iz Zagreba, liša v a ju sva k e koristi,
odvraća jih od našega dru žtva . Isto va lja i za naše dom aće ra d n ike, k o ji m isle
danas sutra drugam o otići. Da o vu za p rek u u k lo n im o , u vr s tis m o u naša pravila
§. 6. o u za ja m n o sti našega družtva, s drugć.mi s lič n im i u p o gledu upisne. O v a kva
ustanova p o sto ji i ko d ovdašnjega d ru ž tv a slagarah i tisk a ra h , da se olakoti
stu p a n je u družtvo.
A k o p r e m je okoliš d r u ž tv a n a Zagneb o teg n u t, o p et sm o u sta n o vili, da
m ogu i po jed in i radnici drugih h r v a ts k ih m iesta h s tu p iti u naše d ružtvo. Ovo
n eim a doduše odtuda n ik a k v e m a te rija ln e ko risti, nego je to zato određeno,
da p rim a n je m p o jed in ih ra d n ika h od dru g u d u na še d r u ž tv o ostale n a putim o,
da n a sto je i oni o v a k va d r u ž tv a o tva ra ti i ta ko za b olovanja sebe od ve lik e
n ev o lje sačuvati, a obćine te ž k a tereta op ro stiti.'
S istoga razloga prot/egli sm o o vu p o to n ju d jela tn o st našega d ru žtv a i n a
žen sk i spol, a u čin ili sm o to još i zato, je r u B u d im p e š ti im a obće radničko
d ru žtvo za p odporu bo lestn ika h obojega, spola, k o je je počelo i po našoj dom o­
vin i u stro ja v a ti p odružnice (u sa m o m O siek u im a dvie, je d n u u go rn jem varošu,
a d rugu u dolnjem ), a prinesci se ša lju u P eštu. D ržali sm o d a kle za svo ju
p a trio tičk u d u žnost doskočiti to m u u s tr o je n je m sam ostalnoga d ru žtva . •
U stanove obrazovnoga ra zd jela slabo s u p r o m je n jiv e , sam o je o m aljen
nam čenjeni m u diel č la n o v sk ih prilogah, je r za b o ln ičku p jen e zn ic u više treba.
U prava j e m a lk o p opunjena. P rvo, p o sta v lje n i su sta ln i pregledaoci, je r
o v a k v o m u d r u ž tv u treba za sig u rn o st sv/eudiljne p a z k e na ru k o v a n je n jeg o v ih
častnikah. Drugo, p o sta vljen i su pouzdanici, p o n a jviše zato, da se o lakoti p o b i­
ra n je i predaja prilogah članovskih.
252
SVex Prom jeue dosadašnjih, pravilah; sam o jošte
n a p o m in je m , da su pravila logičnija razkladena i da su pojedine ustanove
b S 3t r s t Z ^ a v Z PT' ° Z
d r s k i h članovah - sve onako kako potreO ve p rom jene potekle su iz želje, da nam se družtvo podigne i da postane
podobnije za svo ju p lem e n itu djelatnost, zato i nedvojim o, da će jih visoka
kr. zem . vlada potvrditi.
D ržavi i o b d n i provire odtuda korist, ako se družtvo naše osigura i pod­
ručje m u se razšin. Je r je doista polakšica, obćinama, kad jih ovakva družtva
opraštaju b n g e i tereta za sirom ašne bolestnike; dapače nebi bilo s gorega,
da se zakonom p n s ili svaki radnik, n eka pristupi ovakvom u d ru žtvu . Takvoga
zakona neim a za sada, zato treba barem olakotiti radnikom pristup k ovakvom u
družtvu, a tim ga p rivo liti da postane drage v o lje njegovim članom, pa upravo
tamo sm jera ju i ova prenapravljena pravila.1*3
PRAVILA »ZAGREBAČKOGA RADNIČKOGA DRUŽTVA ZA OBRAZOVANJE
I PO D U PIR A N JE SV O JIH ČLANOVAH«
S V R H A I S R E D ST V A D RU ŽTVA.
§. 1. S v r h a je dru žtvu :
I. D uševno i ćudoredno podizanje svojih članovah;
II. P odupiranje bolestnih članovah i nam icanje troška, za pogreb prem i­
nulih članovah.
P rem a to m u im a dru žtvo dva razdjela:
I. O brazovni razdjel;
II. P odupirajući razdjel.
§. 2. Evo s r e d s t v a h ko jim i se te svrhe postižu:
I. a) Prilozi, što jih plaćaju članovi po 8. i 11. §. za obrazovni, razdjel; b)
d ružtvena kn jižn ica i časopisi za čitanje u družtvenom stanu; c) obuka o poje­
dinih stru ka h a obće ra zu m ljiv a predavanja o znanstvenih predm etih izim
po litik e i vjere; d) razgovori o radničkiH i obrtničkih poslovih i kad uztreba
bezplatno posredovanje za dobivu radnje i radnikah; e) zabavni sastanci.
II. a) P rilozi što jih plaćaju članovi po 8. i 11. §. za podupirači razdjel;
b) s r i vanredni dohodci, prilozi, darovi, zapisi, ako nisu naročito nam ienjeni
obrazovnom u razdjelu.
S T O L IC A I O K O L IŠ D R U ŽTVA.
§. 3. S t o l i c a je d ru žtv u u Zagrebu.
§. 4. O k o l i š d ru žtva obsiže Zagreb i njegovu okolinu. Osim toga je
družtvo vla stn o p rim a ti članove iz onih m iestah H rvatske, gdje neim a ovakva
družtva, nego svagda, sam o posije viećanja i uz privolju upravnog odbora.
§. 5. Č lanovi odselivši iz družtvenoga okoliša negube tim svoja prava, nego
m ogu iz svoga novoga prebivališta priloge slati i prava svoja i nadalje u živati.
§. 6. D ružtvo će g ojiti u zajam nost sa sličnim drugdje u austrougarskoj
m o n a rk iji obstojećim i d r u ž tv i tim , što će n jih o vi p rvašnji članova, koji se
izkažu, da su s v e do svoga, odlazka d ru žtven e dužnosti izvršivali, a prijave se
u z 14 danah po sije svog dolazak u okoliš ovoga družtva, da žele postati njego­
v im članom , oprošteni biti od upisne, ako ona družtva jednako budu postupala
s našim i članovi.
Č LA N ST V O .
Č lanovi.
§. 7. Č lanovi d ru žtva su dvojaki: podupirući i pravi.
§. 8. T kogod steče zn a tn ih zaslugah oko d ru žtva darovanjem knjigah, p re­
davanjem , o b u ko m ili d ru g d je , oli pako tko podpom aže svrh e d ru žtv a godi­
šn jim prilogom barem od 4 for., ili jed a n p u t za svagda prilogom barem od
25. for., a n eište n išta za, to uzajm ice, m ože postati p o d u p i r u ć i m č l a n o m .
143 Pravila eu predana Zem. vladi 12. VII. 1877. e . vidi: br. 17593-1877.
253
254
Sf. PWkViU 4ru»tv* not* |>r.imit»in »afu v u iik * <
jo Km«) potoriao »v?g jd«*ov*'i rU*i>») #U»»v*b
protnio«) toxio m potowto dot)4b# <>«*»»!,
n kojoj
f. S3. 8a«k> ♦»»fedflo Vfbia »littpltfa*, rn k«jw «» bit) |>»
rtuo *vi «b«0*) po*»bo», bo*« t*Ht)S«b <ik» *» druDv« *e*v>n*
lUnkit t» ft DMDO ontU valjanu
k«t butbi u
okopfcini borwn % rrfg jw»«i gta*a
«lan.,»ati, »a kujtb
4. H. R»4 W» 4«)tern r*»»Jte jg
««*!»)» ms
dm*lr» fcfeto
W ewj f- « *wj»
Bjhbo do » p*wi* kofiloka 1 peknftro, pa ktmia *t » po♦jori upfov* prwiiok goto«*)*#, to oitoisj* nariwre* «k»p*ria».
255
Od prilogah, koj,e prilože podupirući članovi, zapada lj4 obrazovni razdjel,
a 3/4 podupirači razdjel.
§. 9. P r a v i m č l a n o m m ože p ostati prem a 10. i 11. §.-u sva k a muž/ca
ili žen sk a glava, koja je 14. godinu navršila a stu p a ju ć u d ru žtv o n ije 50. godine
prevalila^
§. 10. P ristupajući m o ra ju doći p red d ru žtvenoga liečnika i m o ra ju biti
zd rava duha i tiela. A k o budu s te strane p ronađeni sposobnim i za člana,
m o ra ju odm ah p la titi u p isn u i prilog za p r v u sedm icu, te jim se p reda član o vn ik .
U osobitim slučajevim a m ože se dozvoliti plaćanje u p isn e na obroke, kad
odbor pronadje shodnost ta k v e polakšice.
T ko stupajuć u d ru žtvo im a k a k v u kro n ičn u ili organičku bolju, m ora se
pism eno zavezati, da se odriče d r u ž tv e n e potpore, k a d bi s o v a k v e bolje obnemogao. Č lan ko ji pristu p a ju ć za ta ji o v a k v u m a h n u , a p o slije s n je oboli, neće
d obivati podpore.
D U Ž N O ST I P R A V IH Č L A N O V A H
§. 11. P ravi članovi razređeni su n a če tiri razreda prem a, v e lič in i svoga
priloga i d ru žtven e podpore. P rem a to m u plaća, iza u p isn e od 1 for., sva k e
sedm ice: I. razred 20 novč., 2. ra zred 15 novč., 3 razred 10 novč., 4. razred
7 novč.
Od upisne zapada 1/4 p je n e zn ic u obrazovnoga, a 314 podupiraćega razdjela.
Sedm ični prilozi razgađaju se o vako na oba razdjela:
1. razred
2. „
3. „
4. „
N a I. razdjel:
3. novč.
3 „
2 „
2 „
N a II. razdjel:
17 novč.
12 „
8 „
5 „
R edovita glavna s k u p š tin a m o ž e prem a potrebi, p r o m ie n iti ko ličin u prilo ­
gah, pa i d ru žtven e podpore.
§. 12. K o ji član, p o kle m u se je zaslužba povećala, že li postupi/ti u ko ji
p red n ji razred, ili obratno, neka, se da od pjen e zn ič a ra u odabrani razred p r e ­
p isa ti i to u svo j č la n o v n ik zapisati, te će onda, bez n o ve u pisne, plaćati priloge
svoga novoga razreda.
A k o član p restu p ivši u k o ji drugi ra zred oboli u z osam n e d je lja h danah
poslije toga priestupa, onda dobiva za svoga b olovanja s v e do osam sedm icah
p odporu n a m ien je n u prvašnj,em n jeg o v o m u razredu.
§. 13. S v a k i član m ora i za svoga b olovanja svo j prilog p rinositi, te m u se
o vaj odbija od podpore bolničke.
§. 14. S v a k i član im a priloge p ra v ili propisane n a vrie m e plaćati, pravila
sdušno držati, s v im se z a k o n itim o d lu k a m s k u p š tin a h po ko ra v a ti, naredb/e od­
bora pogledom na p o slo vn ik vršiti, svrh e d r u ž tv a k o liko m o že p odupirati, te
p o šten im i sv ie sn im ponašanem u g led d r u ž tv u podizati.
P R A V A P R A V IH Č L A N O V A H
§. 15. S v a k i p ra vi član im a pravo:
I. na, porabu kn jižice, na u če sto v a n je ko d p red a v a n ja i obuke, te n a dola­
z a k u za b a vn e sastanke;
II. na bo ln ičku podporu, k o ja p rem a 18. §.-u dopada n jeg o v razred, n a
b ezp la tn u liečn ičku pom oć, na lje k a r ije ko je d r u ž tv o plaća i na. pogrfibninu
svoga razreda prem a 29. §.-u.
\
§. 16. iS v i m u ž k i članovi k o ji s u n a vršili 18. godina, im a ju u svih s k u p ­
štin a h d ru žtv a p r a v o i z b o r a i g l a s o v a n j a .
§. 17. O b u k u , n a u č n a p r e d a v a n j a i z a b a v n e s a s t a n k e
p rir e đ u je odbor p rem a p o treb o m članovah.
256
„ t o 4SZ £
koioi arucl' d“l™ t * <**°m nas,oiatt
A k o odbor pronađe, da je zahtjevana obuka prem a sredstvom družtva ili
prem a broju u ie s m k a h preskupa, m ože odgovorno u iestn ici od ovih pobirati
p rim jeren i doplatak za trošak obuke.
§. 18. B o l e s t n i c i dobivaju ovu p o d p o r u :
1. razred (uz 20 nč. sedm ičnoga priloga) na sedm icu 6 for.
2. razred (uz 15 nč. sedm ičnoga priloga) na sedm icu 4 fo r 50 nč.
3. razred (uz 10 nč. sedm ičnoga priloga) na sedm icu 2 for. 80 nč.
4 razred (uz 7 nč. sedm ičnoga priloga) na sedm icu 1 for. 75 nč.
(O sim toga liečničku pom oć i ljekarije, za koje neplaćaju ništa.)
§. 19. O ni članovi, koi su stupajuć u družtvo navršili bili 40 godinu, a
sv e dotle n isu bili članovi kojega s o vim uzajam noga družtva dobivaju u z isti
prilog sam o 3/3 obične, b olničke podpore.
§. 20. Porodilje, ako su bile već 9 m jesecih članovi družtva, dobivaju u im e
p o r o đ a j n e p o d p o r e u 1. i 2. razredu po 7 fr., u 3. i 4. razredu po 3 for.
50 nvč., je d a n p u t za svagda, negledeć na to, da li su bile dulje ili kraće vriem e
za rad nesposobne. N a d alnju podporu im adu te k poslije 4 n edjelje danah iza
poroda pravo.
§. 21. S v i članovi, ko ji barem 8 nedjeljah danah pripadaju d ružtvu, a nisu
više od 8 ned je lja h zaostali u plaćanju priloga, im a ju pravo na bolničku pod­
poru, ka d obole.
Nego ova se podpora dieli samo onda, kad bolest tra je dulje od tri dana,
za tim , kad se bolesnik prem a p o slo vn iku prijavi, i ako bolest n ije potekla od
pija n stv a , tučnje, ili s nem ara za zdravna pravila, za koja svatko znade, da
j e treba držati.
Č lanovom — u z n ik o m ili ako bolest polveže od vo jn ičk e službe nedieli se
n ik a k o v a podpora^
K od preu zim a n ja podpore treba da se b olestnik ravna po ustanovah po­
slovnika.
§. 22. P ravo na podporu prispieva onaj dan, ka d se je bolestnik javio
d ru žtven o m u liečniku.
§. 23. A k o bolesrt tra je p reko 26 sedm icah, podpora se obara na polovinu.
P okle je ko ji član dobivao podporu p u n u godinu danah, ostavlja se razsu d b i odbora, da odluči prem a im u tk u družtva, im a li ta ko v član dobivati i
nadalje podporu i koliko. N edopušta li d ru žtven i im u ta k daljn ju podporu, m ogu
j e opet dobiti sam o p o kle m in e jed n a godina.
§. 24. A k o o z d ra vljen ik u z 13 sedm icah opet oboli, to se ova druga bolest
sm atra gledeć na podporu (§. 23.) kao n a sta va k prvašnje bolesti.
O pora,vljeniku, ko ji bijaše težko bolovao, m ože se u z preporuku d ru žtve­
noga liečnika podijeljivaiti u im e oporavne podpore polovina obične.
§. 25. Z a bolestne članove 1. i 2. razreda, ko ji žele u ja v n u bolnicu doći,
plača u p ravni odbor, ako požele, račun bolnice, dok neprem ašuje n jih o vu raz­
rednu podporu; ako p a k što preostane od ove, taj se preostatak predaje bolestn ik u za n jegove bolesti ili kad ozdravi, kako već poželi. O v a kvi bolnici dobivat
će naputnicu, podpisanu od p rva k a i družtvenoga liečnika, u kojoj se potvrđuje,
da će d ružtvo p la titi trošak u p ra vi bolnice.
B o lestn iko m 3. i 4. razreda,, u ko jih je razredna podpora m anja od troška
bolnice, daje se <ta podpora n jim a sam im i onda, kad se u bolnici lieče, n it
m ogu dobiti d r u š tv e n u n a p u tn icu za bolnicu.'
iS vi bolestnici idući u bolnicu" treba da se prije ja ve kod družtvenoga
liečnika i da o v a j p o tvrd i n jih o v u bolest.
§. 26. B o lestn ik se m ože preseliti sam o u z dopuštenje družtvenoga, liečnika
i d o zvo lju odbora.
K ad to bude, pa i onda, ka d bolestnici p rebivaju izva n okoliša d ru žtven ih
liečnikah, m o ra ju bolestnici, da dobiju d ru štven u podporu, podnosi/ti odboru
17
257
s va k e sedm ice svjedočbu Uečnika k o ji jih lieči o svo jo j bolesti, podpisanu o đ
obćinskoga n ačelnika one obćine u ko jo j sta n u ju .
Tro&ak, što će ga s toga im a ti, m o ra t će bolestnici sa m i podm iriti; u n a p rieđ
se podpora n ika d a nedaje.
§. 27. U sva k o j bolesti, i on d a k ad m u ova n e sm e ta u radnji, im a član
pravo na b e z p l a t n u p o m o ć l i d č n i k a i n a l j e k a r i j e
koje
d r u ž t v o plaća.
O ve ljeka rije do b iva ju članovi u d ru žtv e n o j Ijek a ri na predpise o b ilje žen e
d ru žtv e n im biljegom .
§. 28. Prosto je sva k o m u članu do ziva ti kojega m u drago liečnika o s v o m
tro šku ; nego d ru žtvenoga liečnika zapada i onda pripazi co i za d ru žtvo v a lja ju
sam o njeg o v e svjedočbe.
S am o kada tk o naprasno i te ž k o oboli i ranah dopade, plaća d ru žtvo i
drugoga liečećega liečnika, nego sam o dotle, d o k d r u ž tv e n i liečn ik pro n a đ e
da treba.
N itk o nem ože z a h tie v a ti k a k v u n a k n a d u z a to, što n ije up o treb lja va o
družtvenoga liečnika.
§. 29. U im e p o g r e b n i n e d a je se u 1. i 2. razredu 30 for., u 3. i 4.
razredu 20 for. S v a k i p ra vi član im a na n ju pravo, ako je bcurem 8 n e d je lja h
d r u ž tv u pripadao i ako n ije p reko 8 sedm icah s pla ća n jem d ru žtven o g a priloga
zaostao. P ogrebnina se plaća n je g o v im rođakom , k o ji s k r b e za pogreb, u z p o ­
tv r d u dru žtven o g a liečnika, da je d o tičn ik um ro.
P ogrebnina treba da se digne u z 8 n ed je lja h danah po slije sm rti, in a če
zapada d ru žtv e n u pjeneznicu.
A k o n eim a rođakah pokojnoga, člana, k o jim bi se m ogla pogrebnina p la titi>
da m u p rirede sprovod, onda n a sto ji oko toga odbor p reko jednoga svoga člana;
nu pogrebni tro ša k da n eb u d e ve ći od pogrebnine; ako pa ko što od n je preostane,
to zapada, d r u ž tv e n u pjen e zn ic u .
IZ S T U P I IZ K L J U Č A K
§. 30. S v a k i član je v la s ta n i z s t u p i t i i z d ru žtva , p o kle sa svim izp u n i
svo je d užnosti prem a p ra vilo m ; nego m ora o to m o b a vie stiti pjenezničara
povratio m u članovnik. A k o toga neučini, onda se prem a 32. §.-u iz dru žtva
izklju či.
Član, ko ji j,e izstu p io , a n ije odselio iz d ru žtv e n o g okoliša, sm atra se kao
nov član, ka d opet stu p i u d ru žtvo .
Članu, ko ji je izstupio, je r je m orao odseliti iz dru žtven o g a okoliša, vraća
se njeg o v članovnik, pošto se u n je m p o tv r d i izstu p , da m ože d o kazati s vo je
članstvo k o je m u d r u ž tv u , s k o jim ovo goji u zajam nost.
Č lan, ko ji je poradi odseobe izstu p io , a u s v o m n o v o m p reb iva lištu nem ože
stu p iti u o va k vo d ru žtvo ; k a d se p o vra ti u d r u ž tv e n i okoliš, i p ristu p i odm ah
opet ovo m u d ru žtv u , oprašta se od u p isn e i dobiva s m je s ta sva pravab ko ja m u
pravila daju.
§. 31. Č lanovi, ko ji m o ra ju n a s tu p iti d je la tn u v o jn ič k u službu, s m a tra ju
s.e da su izstu p ili, i ka d opet pristu p e , p ostupa se š n jim i kao s članovi novim i;
nego u pisnina jim se oprašta.
Č lanovi, k o jim va lja na v o jn ič k u v je ž b u otići, n em o ra ju iz d ru ž tv a iz s tu ­
piti. Od plaćanja prilogah do sp ieva ju ć ih za, toga vje žb a n ja opra šta ju se, i po sije
svoga p o vra tka d o b iva ju odm ah sva j im po p ra v ilih p ripadajuća prava, čim
plate p r v i sedm ični prilog; n u d r u ž tv o n e plaća b o ln ičke podpore za bolesti,
ko je su n astale za vo jn ičk o g a s lu žb o va n ja ili iz njega.
§. 32. Č lanovi, ko ji n isu p la tili svoga priloga 8 n e d je lja h danah, izp isu ju
se na prosto iz im e n ik a članovah.
A k o k o ji član navlaš o šteti d ru žtvo , ali m u s v o jim p o n a ša n jem zn a tn o
o krn ji ugled, ili se napram a članovom d r u ž tv a ili d r u g im Iju d em n ep risto jn o
ili surovo vlada, v la sta n je u p ra v n i odbor i z k l j u č i t i ta kv o g a člana iz
258
ie p'“ t0 ~
im utak 33' IZStUPll% %U lzplsam Hanovi gube sva prava na družtvo i njegov
Iz k lju č en član m ože se opet p rim iti samo uslied osobite odluke upravnog
odbora.
IM U TA K
§. 34. D ru žtvo m upravlja i njegove poslove obavlja upravni odbor, pregledaoci, pouzdanici i sku p štin e članovah.
§. 35. S v i p ra vi članovi, ko ji im a ju po 16. §.-u pravo izbora i glasovanja,
vlastni su u čestvovati kod uprave družtva.
§. 36. S v e službe su počastne i b.ezplatne, nego odlukom ve lik e skupštine
m ože se dopitati naknada onim članovom odbora, koji su radi truda oko družtva
kod svoje zaslužbe štetovali.
A . U P R A V N I ODBOR
§. 37. U pravni odbor obavlja prem a poslovniku sve iz ustrojstva družtva
poliežuće poslove i rješava najprije sva odanle zam etnuta pitanja., osim onih,
koja su po 41. i 50. §.-u naročito pridržana skupštini članovah.
§. 38. .Odbor se sastoji iz prvaka, njegova, nam jestnika, dva p erovođe,
pjenezničara, n a m jestn ika pjenezničara, knjižničara, nam jestnika knjižničarova
i 7 odbom ikah.
Siečanjska. v e lik a sku p štin a izabere ovaj odbor prostom većinom glasovah
na godinu danah.
O sim toga izabire i 3 zam jenika, da zam iene odbornike, koji bi možda
izstupili.
A k o ko ji ča stn ik izstu p i, onda obavlja poslove njegov n a m jestn ik do prve
družtvene skupštine, koja će u pražnjenu službu popuniti.
Z am jenici n a stu p iv ši službu, obnašaju ju do p rve siečanjske ve lik e s k u p ­
štine.
S v a k i član odbora, ko ji je odstupio ili doslužio, m ože biti opet izabran.
§. 39. U pravni poslovi podieljeni su evo ovako m eđu članove odbora:
1. P r v a k
a)
zastupa d ru žtvo napram a trećim osobam i napram oblastim ; b) razpisuje
i ravna sve sku p štin e i sjednice, te naredjuje, da se izv e d u njihove odluke;
c) doznačuje svaki platež družtva; d) sastavlja s odborom sva k e godine računski
izvješta j, predaje ga pregledaocem na izpit, a predlaže ga onda siečanjskoj
velikoj skupštini.
■2. P r v a k o v n a m j e s t n i k obavlja sve poslove p rva k u nam ienjene,
kad m u ovaj dojavi, da je zapriečen.
3. P e r o v o đ e ob a vlja ju svu p is a n ju družtva..
4. P j e n e z n i č a r u je zvanje: a) prim ati ono, što članovi d ru žtvu pla­
ćaju, plaćati ono, što p rva k doznači, i voditi o tom račun; b) predlagati odboru
izka.z prošloga m jeseca, a odbor ga predaje pregledaocem na izpit; c) predlagan
odboru, kako bi se im u ta k d ru žtva plodonosno a sigurno uložio, a kad &e nakupi
u ručnoj pjeneznici preko 100 for., treba jih već plodonosno uložiti; d) sastavljati
svake godine za vrše ta k i godišnji izka z pjeneznice, da se u vrsti u računski
lZVjeŠp jen e zm ča r odgovara za točno ru ko v a n je pjeneznice po na&elih valjana
računarstva i m ora pregledaocem svagda, kad zažele, predložiti knjige i p je­
neznicu, da jih izpitaju.
5 N ' a m j e s t n i k p j e n e z n i č a r a obavlja nabrojene poslove kad m u
jih pjenezničar sa zn a n jem p rvaka i na oči jednoga, pregledaoca preda.
259
6. K n j i ž n i č a r u je zva n je: a) držati k n již n ic u u redu, p o suđivati čla­
no vo m kn jig e i nastojati, da jih povrate; b) predlagati odboru, k o je bi se knjige
im a le na b a viti i ko ji časopisi u čitaonici d ru žtva držati, pa kad m u se predloži
odobre, izvrši/ti jih ; c) sa sta viti za godišnji ra ču n sk i iz v je š ta j izka z o stanju
i u p o treb lja va n ju knjižnice.
7. N a m j e s t n i k knjižničara opravlja poslove knjižničara, ka d m u ovaj
dojavi, da je zapriečen.
8. Z v a n je je o d b o m i k a h : a) u če stv o va ti ko d viećanja i rješavanja
p o slovnih p itanjah; b) za sku p štin a h , sastankah itd. nadgledati d r u ž tv e n i stan
kao redari.
§. 40. S va pism a k o jim i se rješa va ju d r u ž tv e n i poslovi, da b u d u valjana,
tr,eba da je podpišu u z d ru ž tv e n i pečat p r v a k , jed a n perovođa i pjenezničar,
ka d se tiču novca, ostala pako p r v a k i jed a n perovođa.
§. 41. O dbor je vla sta n vanredno potroši/ti do 30 for. za d ru žtven e svrhe,
al m ora ta j potrošak pred s k u p štin o m opravdati; za veće pako svote morat
z a iska ti dozvolju sk u p štin e članovah.
§. 42. O dborske sjed n ice drže se red o vito s va k e sedm ice u s ta n o vit večer.
Da od lu ke va lja ju , treba, da bude u sjednici barem 8 članovah odbora.
§. 43. S v a k i član odbora k o ji nedođe u tr i sjed n ice zasebice, neizpričgv se,
lišava se s vo je časti. K ad s k u p š tin a članovah iz ja v i o d lu ko m nep o v jeren je
k o je m u članu odbora,, ta j član se m ora s m je s ta odreći s vo je časti.
B) P R E G L E D A O C I
§. 44. Pregledaoce, n jih 5 (a 2 za m jen ika ), iza b ire siečanjska v e lik a s k u p ­
ština na je d n u godinu danah; nego članovi odbora nem ogu b iti zajedno u pregledaoci. P regledaoci odabiru iz m e đ u sebe jednoga p r v a k a i jednoga perovođu.
P regledaoci sa sta ju se u sjed n icu svakoga m jeseca, u ko jo j iz p itu ju m je ­
sečni iz k a z pjeneznice. O ni iz p itu ju i godišnji ra ču n sk i iz v je š ta j odbora, pa
iz v je š ć u ju sam i s v a k e godine v e lik u s k u p š tin u ob u sp je h u svoga p re g le d an ja.
P regledaoci v la s tn i su pregledati izn en a d a pjen e zn ic u , da vide, sudarali,
se b ita k pjen e zn ic e s iz k a z o m kn jig a h .
C) P O U ZD A N IC I
§. 45. Po n aredbi odbora iza b iru d ru ž tv e n i članovi sv a k e djelaonice izm eđ u
sebe, prem a potrebi, p o u zd a n ike, ko je treba da odbor p o tvrd i.
Z v a n je jim je: a) sabirati priloge članovah u svo jo j dj.elaonici i pred a v a ti
jih sva k e sedm ice p jenezničaru; b) po la ziti bolestne članove; c) sv ta ć a ti pozor
r a dnikah, ko ji stu p a ju u n jih o v u djelaonicu, na ovo d ru žtv o i p o ziva ti jih , da
k n je m u pristu p e; d) dolaziti na po ziv odbora u njeg o v e sjed n ice s pra vo m
viećanja, ka d se p retresa ju v a žn i pred m eti.
D) S K U P Š T IN E Č L A N O V A H
§. 46. S k u p š tin e članovah r je š a v a ju sva ona p ita n ja , koja, su jim naročito
p ridržana u §-u 41, 48 i 50.
P rem a zn a m e n ito sti p red m eta h , o ko jih se im a viećati, d rža t će se s k u p ­
š tin e članovah po u s ta n o va h §§. 47—50: 1) kao r e d o v i t a v e l i k a s k u p ­
š t i n a m jeseca siečnja s v a k e godine, i kao v a n r e d n e v e l i k e s k u p ­
š t i n e , ka d treba od m a h o dlučiti o p ita n jim a n a m ie n je n ih sieča n jsk o j ve lik o j
sk u p štin i; 2) kao m j e s e č n e s k u p š t i n e .
S k u p š tin e članovah sa zivlje p r v a k u slie d o d lu ke odbora i p o kle ovaj d n e v ­
n i red uglavi.
K ad 30 članovah pism en o za h tie v a od odbora, da se sazove s ku p štin a
članovah, i na ve d e p red m et, o k o je m bi se n a n jo j v ie ća ti im alo, d u ža n je
odbor z a d o vo ljiti odm ah to m z a h tje v u .
260
1)
VELIKE SKUPŠTINE
. . §\ 47AiDa Velt k % skupStina m ože što odlučiti, treba da -na n ju dode barem
ie^ L l h
^uSSl
SH *
d? Ž tVa', k0ji su vlastni glasovati; prosta v e ć tZ
n
i
Vf
skupština nebi mogla, držati, zato što se
F
ZaZ tbez
J j obzira
k °
m ora
uz 14 članovah.
damah dTU& Skupština držati,
koja sćel rSiTČ
odlučivati
na 1€
broj
došavših
■j V!
za. 8 danah unapried javno sazivati, a podjedno
i dnevm red o bjaviti i oboje političkoj oblasti dojaviti
§. 48. Na siečanjsku v e lik u s ku p štin u (ili ako uz/treba na vanrednu v e lik u
skupštinu) spada i m o z e s e sam o u njoj razpravljati; a) Računski izvještaj od­
bora; b) Izv ie st pregledalacah o uspjehu pregleda; c) N aknade članovom odbora
za izm a klu zasluzbu radi poslovah družtva; d) N ov izbor upravnog odbora i
pregledalacah, e) P rom jene članovih prilogah i podporah: f) O siecanje pravoga
smisla ovih pravilah, ako ga uztreba•.
2)
M JESEČN E SKUPŠTINE
§. 49. M jesečne s ku p štin e sazivat će se, ako bude moguće, redovito svaki
mjesec. Da se m ože u n jih što odlučiti, treba da dođe u skupštinu barem 116
svih glasovati v la stn ih članovah. A k o jih neim a toliko, sm atraju se skupštine,
negledeć na broj došlih članovah, samo kao sastanci.
A k o se m jesečna skupština, na kojoj bi se im alo što odlučiti, nem ože
držati, m ora se nova, obdržavati u z 14 danah, koja će moći odlučivati neobziruć
se na broj došlih članovah.
§. 50. N a m jese čn u sku p štin u spadaju, a m ogu se razpravljati i u velikoj
skupštini: a) odborski predloži, ako jih ima, o poslovnih pitanjih, koja ištu
vanredni trošak od preko 30 for. (§. 41.); b) prizivi pojedinih članovah, koji bi
možda prizvala sku p štin u p ro ti odlu kom odbora u poslovnih predm etih, ter
konačno riešenje tih prizivah; c) prim anje i rješavanje pritužbah članovah; d)
predloži članovah, ako se nepotežu na predm ete pridržane naročito velikoj
skupštini; e) izbori za, popu n itb u odbora ili pregledalacah; f) p okle se dovrši
dnevni red, poučna predavanja, za koja se im a odbor pobrinuti i napried je
objaviti.
R A Z L IČ IT E U STAN O VE
O B R A N IČ K I iSUD
§. 51. R azpre članovah u d ru žtven ih poslovih razpravljat će obra.nički sud;
prepiruće se s tr a n k e predlažu odboru, da ga postavi. Toga radi odabire svaka
stranka po tr i člana. toga suda, a svih 6 članovah odabire si prvaka. Prepiruće
stranke odriču se u napried svakoga drugoga sudbenoga, postupka.
P R O M E N A P R A V IL A H
§. 52. P ravila d ru žtv a m ože prom ieniti sam o ve lik a skupština u kojoj je
barem polovina sv ih glasovati vla stn ih članovah. S va k o j prom jeni hoće se
potvrde dotične oblasti.
RAZLAZ
§. 53. Sam o vanredna ve lik a skupština, na ko ju su bili pozvani svi članovi
posebice, m ože odlučiti, da se d ru žtvo sasvim raziđe. Razlaz će se samo onda
valjano odlučiti, ka d bud u u s k u p štin i barem 3/4 svih prava glasa im ajućih
članovah, od ko jih su 2/3 glasovale za razlaz.
§. 54. K ad bi se d ru žtvo razišlo ili razpustilo, nesm ie se njegov preostali
im u ta k podieliti; nego n a jp rije n ek a se plati bolestnžkom podpora pripadajuća,
jim za vriem e bolovanja, a ostala gotovina n eka se ko d kojega domaćega sigur­
261
noga novčanoga zavoda plodonosno uloži i dotle ostavi, dok se opet slično
d ružtvo stvori, na koje če onda uložena glavnica prieči. Z ato će b iti to novo
ustrojeno d ru žtvo dužno p r im iti is ti ovaj §. u svoja pravila.
K o m u da se preda knjižnica i p o kućtvo, pa k o m u da se p o vje ri uprava
preostale gotovine, to odlučuje razlazna skupština.
PO D PO RN IC A N EM O Č N IK A H
§. 55. D ružtvo si p rid rža je pravo u te m e ljiti u shodno v riem e podpornicu
nem oćnikah. U stanove o to m podnveti će se p o litič ko j oblasti za p o tvrdu.
U Z agrebu dne 12. srpnja 1877.
M. P.
(O brtničko-radničko d ru štvo u Z agrebu)
Z a odbor
obrtničkoga radničkoga d ru štva u Z agrebu
L ju d e v it K rone v. r.
p r ed sto jn ik
Josip Pohl v. r.
perovođa,
M. P.
(O brtničko-radničko druM vo u Zagrebu)
Primjedbe državnog nadodvjetnika na ta pravila bile su:
Z a d o vo lju ju ć v iso ko m u odpisu od 22. pr. m . br. 16.418 podastire kr. drž.
nadodvjetndk u z p o vra t k o m u n ik a ta h ./. o p r a vilih zagrebačkoga radničkoga
družtva. očitovanje.
Budući da se ze m lje za stu p a n e u ca re vin sko m vie ću polag te m e ljn ih z a k o ­
nah s m a tra ju prem a H r v a tsk o j i U garskoj in o zem stvo m , -to bi se ustanova §. 6.
im a se tako stegnuti, da d ru žtvo s m ije sam o sa slič n im i d r u ž tv i u Ugarskoj,
H rv a tsk o j i S la vo n iji s tu p iti u za m jen ito st.
U §. 9. im a se reći »da sam o »neporočna osoba . . . i t . d.« m o že b iti članom
družtva.
B u d u ći da p ro m jen a čla n o v sk ih prinosah sadržaje p ro m je n u pravilah, to
se zad n jo j sta vci §. 11. im a dodati »ali sam o u z odobrenje v la d e .«
U §. 32. im a se reći, da se im a iz k lju č iti član »ako bude osuđen radi
zločinstva ili drugoga k a žn jivo g a djela, u č in jen a iz ko risto lju b lja ili p ro tiv ćudorednosti.«
U §. 35. im a se reći da članom u p ra ve m o že b iti saano h rv a tsk o -u g a rsk i
d ržavljanin.
U §. 48. t. <e) im a se dodati »uz odobrenje v is o k e vlade.«
U §. 54. im a se reći, da će se up ra va d r u ž tv e n e im o vin e n a ko n razvrgnuća
d ru žtv a p red a ti g radskom p o glavarstvu.
Prem a to m u im a u drugoj a lin eji istoga paragrafa izo sta ti srtavka »pa ko m u
da se p o v je ri up ra va p reo sta le im o vin e .« 14*
Gradskom poglavarstvu upućen je pored ostalog sliedeći nalog:
»Poziva se gradsko p oglavarstvo da d otičnom d r u š tv u u p u ti, da upitna,
svoja d ru žtven a pravila u go rn jem sm islu izp ra vi, ter u tri j.ednoglasna p r i­
m je r k a p u te m toga p o g lavarstva ovam o na odobrenje podnese.«145
u * D ržav n i a r h iv Z agreb br. 2802 od 4. IX 1877. i 18270 o d 7. IX . 1877.
14® D ržav n i a rh iv Z a g reb br. 18270 od 22. iX . 1877.
262
RAD NA STVARANJU RADNIČKIH DRUŠTAVA
U UNUTRAŠNJOSTI HRVATSKE
RADNIČKO DRUŠTVO U KRALJEVICI
Poslije neuspjelog pokušaja da se osnuje Zagrebačko radničko
društvo 1869. g., izlazi da je u Hrvatskoj djelovalo samo društvo
tipografskih radnika, dok se nije obrazovalo Zagrebačko radničko
društvo 1872. g. Cini se da to nije točno. Iako nema dokaza, da osim
društva tipografskih radnika nije postojala druga organizacija rad­
nika, ipak je u tom vremenu i u drugim mjestima Hrvatske bilo
pokušaja, da se oforme radnička društva. Da je to točno, može da
posluži pokušaj radnika u Kraljevici. Bilo je to 1871. godine. U Hrvat­
skoj su se te godine javile prve zabilježene štrajkaške akcije. Te ak­
cije, po nekim izvorima, bile su manifestacije solidarnosti hrvatskih
radnika s Pariškom Komunom. Kraljevica se tada nalazila u opozici­
onom taboru. Uz Rijeku, Bakar i Senj, Kraljevica je bila važna
luka, u kojoj je 1870. g. vršilo istovar 146 brodova duge plovidbe.
Prema tome, u Kraljevici su postojali uslovi za radničko društvo.
Pretežan broj radnika izvirao je iz redova pomoraca, a bilo je i lučkih
radnika i zanatskih pomoćnika. Oni su vjerojatno dosta znali o pokre­
tima radnika naprednih zemalja. Društvo, koje su radnici u Kraljevici
mislili da formiraju, imalo je obrazovni i prosvjetni karakter. Svoje
ciljeve društvo je mislilo ostvariti organiziranjem čitanja štampe i
knjiga. U društvenim prostorijama priređivala bi se poučna preda­
vanja i organizirale društvene zabave. Na društvo su, čini se, imali
utjecaja hrvatski liberali (Makanac i dr.). Karakteristično je, na pri­
mjer, da se za razliku od radničkog društva u Varaždinu, o čemu
ćemo kasnije govoriti, u pravilima društva predviđaju počasni čla­
novi, koje bira glavna skupština »za boljak hrvatskoga naroda zaslu­
žne muževe«. U Varaždinu, naprotiv, doduše nekoliko godina kasnije,
počasnim članovima mogle su postati samo »osobe, koje su si osobite
zasluge za radnički stalež stekle«. Iz dokumenata, s kojima raspola­
žemo, vidi se da se vlada obraćala za informacije o društvu direktno
šefu policije na Rijeci, sa zahtjevom, da joj se dostavi da li uteme­
ljitelji društva pružaju potrebne političke garancije. Naravno, Grad­
263
skom kotarskom magistratu u Baikru osnivanje radničkog društva čini
se suvišnim i nepotrebnim, tim prije, što je na čelu te akcije stajao
učitelj. Za velikog župana Medunića jedini prigovor protiv društva je
ime »Radničko društvo«, koje »po socijalizmu udara«. Evo nekoliko
od tih dokumenata:
Gradski kotarski magistrat Bakar pod br. 610 — 18. travnja 1871.
javlja vladi slijedeće:
»Razni ž ite lji u K raljevici, željeći ondi podići jed n o »Radničko d r u ž tv o «
podnieli jesu podpisatom p o g la va rstvu dotičnu sv o ju na o tu Vis. V ladu glaseću i ra vn a tu m olbu, u sv e rh u da se b lagostiva po tvrd b a odnosnih u isto j m o ljb i
priležećih d ru žtv e n ih pravilah, izposluje.
P ovodom ovim , u ča stju je se podpisati M agistrat, podastrieti otoj V iso ko j
kra lj. Z e m a ljsk o j V ladi ovdi pod ./. u p itn u m o ljb en icu rečenih k r a lje v a ik ih
žitelja h , pro viđ en u sa tr o jn im p r im je r k o m dotičnog dru štven o g pra vio n ika ,
blagostivog u va že n ja i odobrenja radi.«
U prilogu pisma nalaze se sliedeća pravila:
»P R A V IO N IK »R A D N IČ K O G D R U Ž T V A « U K R A L J E V IC I
§. I. S vrha. 1. S v r h a je d r u ž tv u n a sto ja ti o ko naobrazbe i p ro svjete sv o jih
članova.
2. S v r h a se postizava:
a) čita n jem ra zn ih n o vin a i k n jig a u d ru š tv e n ih p ro sto rija h izloženih;
b) p riređ iva n je poučnih p redavanja;
c) m n o g o v rstn o m zabavom .
§. II. Č lanovi. 1. Č lanom m ože p o sta ti s v a tk o dom aći ili stra n i neporočna
značaja, n a v ršiv 20-tu godinu te p r ija v iv se u <to im e r a v n a te ljs tv u dru žtva .
2. Č lanovi jesu: a. u te m e ljite lji, b. redoviti, c. p o d u p ira te lji, đ. p očastni.
§. III. U tem eljite lji je s u oni, k o ji položiš,e je d a n p u t za u v ie k d ese t fo rin ti.
§. IV . R e d o v itim članom s m a tra se sv a k i, ko j plaća, a ko je dom a, 20 nov.,
a ko j e odsutan, 10 n ov. m jese čn e p risto jb e u napried.
§. V. P o d u p ira teljem bude sv a k i, ko j v o lja ga k a k o v im go d išn jim p r in e s k o m prom iče d r u ž tv e n u svrh u .
§. V I. Z a počastne članove bira g lavna sku p š tin a za b o lja k hrva tsko g a
naroda za slu žn e m u že ve.
§. VII . P rava članova. 1. S v a k i je član vla s ta n p o la ziti družtvrene pro sto rije
i sastanke, n u sam o u te m e ljite lji i r e d o v iti članovi im a ju s a v je tu ju ć i i o d v je tu ju ć i glas.
2. S v a k i član m o že u v e s ti k o ju s tr a n u osobu kao gosta u d r u ž tv e n e p r o ­
storije.
3. U d r u ž tv e n e za b a ve im a s v a k i član p ra vo d o p ra titi i s v o ju o b itelj, za
druge pa ko osobe va lja p o tra žiti d o zvolu u ra vn a teljstva •.
§. VII I. D užnosti članova. 1. S v a k i je član du ža n red o v ito plaćati svo j prin o s
i to unapred.
2. O baveza čla n stva tr a je ba,r n a godinu dana.
3. Ž eli li tk o iz d ru ž tv a iz s tu p iti, m ora to ja v iti r a v n a te ljs tv u , inače se
sm a tra članom dotlje, d o k ta k o v e p r ija v e neučini.
4. Iz im o vih pra vila treb a da, s v a k i član o vršu je točno sv e na red b e u d r u ­
š tv e n ih ili od b o rskih sjed n ica h dokončane.
§. IX . D ru žtv e n i se d o hodak sastoji: a. iz u te m e ljite ljn ih svota, b. iz m je ­
sečnih p rin esa ka re d o v itih članova, c. iz god išn jih p rin esa ka podupiratplja, d.
iz d obrohotnih bu d i n o včanih bu d i in ih darova,.
§. X . T rošak. D ru žtvo tr o š i; a. za pro sto rije, b. za p o ku ć tvo , c. za n o v in e
i kn jig e, naročito h r v a ts k e , d. za sv e osta le p o treb n e stvari.
264
f & Ald&M- ■ ? l š * 4 m j *
,
* ' *k*«f**<*& ■J * y » 4 «&
,_»,vtf&sptoi»#• ywMw/^wim«*
|^
f. ff.
£ /$&***■**> *«■»<*£ ***&*:.<£
<?£***•+*■ .ttSg****-«-'*** f
1 s**^i**<*«!»-'
4 m L**«
*>■
■
->
■
.
A -^w ur& u. |
*•*&*£#»£<
?■
■
>,
,
• f. M
*«*■**
#£»»*»***:
, .mM*r*£v J&fy.+tttmm'
,_.-.. _
m /*
^
111
a
,
i r ;/ ^
.
w
*
s
f e
f I f & A*>r***&**.
■ • ' ^
I
^
*«»***- :
■ & '~ * 4er ~ ‘
^ T £ ~
£ i# - f a ? .
3!**m 4* , * &*■-?*
s+ tyt'tf *~
4,4*4*- #**» f+*&* ■**■'"**'
265
§. X I. Uprava. 1. D ru žtvo m up ra vlja odbor sastojeći iz petorice odbornika,
ko je d ru žtvo izabira, u godišnjoj sk u p štin i na godinu dana.
2. Odbor, izabrav izm eđ u sebe većin o m glasova ra vn a telja i poslovođu,
ru ko v o d i sve d r u žtven e poslove prem a o vom u p ra vio n iku i z a k lju č k o m d r u ž tv e ­
nih skupština, brineć se p o m n jivo za pro m a k d ru žtven e svrh e. O svo jem djelo­
va n ju i s ta n ju d ru žtva polaže točno iz v je s tje glavnoj s k u p š tin i i n a u p it i n adIježn im oblastim .
3. R a vn a te lj zastupa d ru žtvo n ap ram tr e tjim osobam i vla s tim i podpisuje
sv e va žn ije dopise.
4. S klo p ljen e ugovore pod p isu je sav odbor.
§. XI I . Sjednica. 1. S jed n ice su: a. d r u žtven e , b odborske.
2. D ru žtve n u sjednicu sa zivlje odbor at na iz m a k u s va k e građanske godine,
a ovo je glavna godišnja sku p štin a ; b. ka d toga u z h tije potreba ili petorica
članova.
3. O dbor se sastaje na p oziv poslovođe nalogom r a v n a te lje v im bar jedan
p u t na m jesec.
%
4. U godišnjoj s k u p š tin i a. polaže odbor iz v ie s tje o svojoj d jela tn o sti i
sta n ju dru žtva ; b. bira se odbor za p regledanje d ru ž tv e n ih računa; c. ra zp ra vIjaju se razni podnesci; d. m o že se u sta n o v iti prein a ka pra vio n ika ; e. bira se
n o vi odbor.
5. U ostalih d r u ž tv e n ih sjednicah p retresa ju se bježrti predloži presižući
nadležnost odborovu.
6. Z a va lja n o st s k u p š tin e p otrebna je šestorica red o v itih članova izim
odbornika.
7. O sv a k o m izboru ili p redlogu budi u d ru ž tv e n ih b u d i u odborskih s je d ­
nicah za k lju č u je s,e va lja n o v e ćin o m glasova, sam o za p re in a k u p ravionika
po treb n e su d v ie trećin e glasova.
8. O sva k o j ili d r u š tv e n o j ili odborskoj sjednici vo d iti će poslovođa točan
za p isn ik , a buduća ga sjednica, odobrava.
§. XI I I . Iz k lju č a j iz d ru žtva . D ru žtvo im a pra vo iz k lju č iti iz svo je sredine
1. svakoga nem arno plaćajućeg člana, p ridržan si pravo u tje r a t svo ju tr a ­
ž b in u ma, i s u d b en im p u tem ;
2. svakoga p r o tiv n ik a d ru žtv u , ako je već odborova i d r u ž tv e n a opom ena
ostala bezuspješnom .
§. XI V. K o načne u stanove. 1. A k o bi se m oralo d ru žtv o razstati, p ripasti će
d r u ž tv e n i im e ta k m je s tn o j pučjcoj učioni.
2.
O vaj p ra v io n ik dobiva za k o n itu v a lja n o st p o tv r d o m V iso ke ze m a ljs k e
vlade.
U K ra lje vici 10. tr a v n ja 1871.
Iz drugog dokumenta vidi se, na koji način gradski kotarski
magistrat Bakar daje ocjenu osnivača radničkog društva i potrebe
samog društva.
»Pod danom 18. tr a v n ja 1871. B. 610 podpisato gradsko ko t. p oglavarstvo
podnielo je s t otoj V iso ko j V la d i m o ljb u ra zn ih ž ite lja h iz K ra lje vice , želeći ondi
podići je d n o »R adničko družtvo«.
G lasom dopisa am o prisp ie všeg od stra n e p. n. gospodina C ivilnog ka p e ­
tana od 3. lip n ja 1871. Br. 264 z a h te v a ota V iso ka V lada, p obliže o b a v e sti za da
shodnost i d o p u stljivo st u pitnog, m o ljb en o g p r e d m e ta p ro su d iti uzm ogne.
Z a to m e ve lešto va n o m z a h te v u u d o vo ljiti, pod p isa to poglavarstvo, p o v r a t­
k o m k o m u n ik a ta h ./. čast im a sledeće prep o k o rn o iz v ie s titi,
1. Z anat, kojega ž ite ljs tv o u K ra lje vici, ve ćin o m tjera , je s t p o m o rstvo ,
ta ko da o sta je v e rlo m a len broj pnih, k o ji sp a d a ju u v e r s t o b ertn ika h i ir adnikah.
2. U K r a lje vici obstoji ju r v e je d n o d r u ž tv o pod n a slo vo m »N arodna Č ita­
onica« s a sta vljen a iz boljega d jela ta m o šn jeg a pučanstva^ bu d i o b ertn ik, ili
ra dnik, i gdi sva k i, ibez ra zlik e, kao član, p r is tu p iti m ože.
266
3. Ovo ju r v e obstojeće družtvo, - pogljedom na broj žiteljstva kraljei o r i l t l a d ^ n 7101 ™4fstne 1 osobne (njegove odnošaje, — je s t posu.e
zadostno i prikladno za postići sverhu naum itog »radničkog d ru žtva «, — i bez
posebnog uvedenja Ovog posljednjeg; — N apokon
dosadanje političko deržanje m esta Kraljevice,
ziteljstvo kojega stoji žalibože pod presijom raznih nekojih tam ošnjih, duhom
nem ira % prenapete opasnosti verlo opojenih stanovnikah; — podpisato pogla­
varstvo, podporom sviu h ozgor opisatih okolnostih, jest prepokornog m nenja,
da zam oljeno u ve d en je u pitnog »radničkog družtva« prikazuje se sasm u i u
obće suvišno, i tobožnjoj, naum itoj 'sversi uspešno neodgovarajuće, i to tim
više, n a koliko na čelu m oliteljah, kao glavni prom icatelj upitnog družtva, stoji
učitelj p u čk e učione u K raljevici, rodom iz Češke, m lado m om če, bez izkustva,
i verlo prenapetog duha.«140
Medunić, veliki župan, još prije citiranog izvještaja Gradskog
kotarskog magistrata, šalje vladi slijedeću informaciju u vezi osni­
vanja društva u Kraljevici:
»Uslied vis. odpisa od 21. siečnja 872 br. 6161137 čast m i je, vra tiv priloge
pod ./. o u stro jit se im a ju će m ra d n ičko m d ru žtvu u K raljevici sliedeće pokorno
m n ien je podnieti:
U tem eljite lji tog družtva, u m olbenici podpisani, ljudi su većom stranom
im učni i posiednici u K raljevici, izobraženi i ćudoredni, n u u pogledu politič­
kom , kako u obće K raljevčani, spadaju k ogorčenoj opozicii.
S vrh a d ru žtva je ;poučna i zabavna, dakle bez svake pogibelji; i prem da
već ta ko v o d ru žtvo pod im en o m »čitaonica« u K raljevici postoji, pom nožanje
ta k v ih \družtvah n iti je zakonom zabranjeno n iti štetno, dapače za napredak
koristno.
J e d in i prigovor se učin iti m ora proti im enu »radničko družtvo«, koje po
socializm u udara, i to im e dano je kao lucus a non lucendo; je r nit su rad­
nici u te m e ljite lji d ružtva, n iti iz k lju č iv i članovi, pošto je svakom stališu p ri­
stu p slobodan; n a pokon n ije n i svrha n a korist sam ih radnikah, već sveobća
zabava i izobraženje. To im je d a kle sa svim nespretno, i ako se to u shodnie
prom ieni, m n ije m da se dozvola za u strojenje za n jeka ti n e bi mogla.«147
Četvrti dokument o istom predmetu je izvještaj civilnog ka­
petana grada Rijeke Adutkovića od 6. IX. 1872. g.
»Dostojalo vis. P redsiedničtvo zem . vlade viso kim odpisom svo jim od 15
lipnja 1872 br. 1157 z a h tie va ti od m e n e m n ien je glede ustrojenja radničkoga
družtva. u K raljevici, i dali dotični u te m e ljitelji d ružtva toga p ružaju dovoljna
poručanstva, da će izpravno postizavati d ru žtven u svrhu.
Izp ita v p o tanko obstojeće okolnosti častim se Vis. Predsiedničtvu poda­
s trije ti sliedeće s v o je n a jp o ko rn ije izviešće.
D otični u te m e ljite lji upitanoga družtva, od kojih je p a k p resu m tivn i predsied n ik S tje p a n Tom ac p rije kr a tk a vriem ena um ro, jesu ljudi spadajući doduše
kao s v i kra ljev ča n i k ’ najžeščoj opoziciji, — inače m ir n i i ta ko v i od kojih se
baš n ije m oći bojati, da bi dozvglu d ruštva zlo rabili, te stoga ne bi bilo z a p n eke s’ gledišta političkoga da n jim se u stro je n je toga d ružtva dozvoli, n u kao
što sam se na licu m e sta osviedočio sakupilo s e j,e ju r bilo u to d n iž tv o do 80
članovah, n u pošto cielu poludrugu godinu nedobiše na svo ju m olbu odgovora,
i«e Državni arh iv Zagreb, br. 869 — 10. V ir ISTO. 1 br. 616/1872.
147 D ržavni arh iv Zagreb, br. 63/prav. — 16. II. 1872.
267
im?šljaše da jim to d ru žtvo dozvoljeno b iti neće, te ise rastaše ta k o da na to
d ru žtvo već dugo v riem en a n itk o n iti nem isli, a osobito palo je u za boravnost
sada ka k o je glavni fa k to r toga d ru žtv a S tje p a n Tom ac um ro .
,
1
Po m n ie n ju sam ih razboritijih kraljevčanah bilo bi najbolje, da ta j ko m a d
ostane neriešen, n u ako ip a k vis. v la d a spis ta j riešiti hoće, m is lim najp o ko rn ije
da bi se za htievana dozvola podveliti mogla, a d v o jim da će se d ru žtvo u z p rko s
podieljene dozvole m oći i hotieti ustrojiti.«149
Usprkos takvoj informaciji civilnog kapetana, Zemaljska je vlada
ipak uputila gradskom kotarskom poglavarstvu u Bakru odluku, da
se predložena pravila isprave prema slijedećem:
»Izviešćem ta m o šn jim pd 10 siečnja tg. br. 869. predložena pravila radnič­
koga d ru žtva u K ra lje vici d o sta vlja ju s e s p o zivo m , da ih m o lite lje m n a ru k e
prvoim enovanoga Č ahlarga po vra ti u z poziv, da p ra vila p rem a n iže sliedećim
op a zka m preinače i ta ko preinačena opet ovam o predlože.
U §u I. s ta v k i b. i c. im a še dodati :rieći: za d r u ž tv e n e članove.
i
U §u II. im a izo sta ti točka d. kao i cijeli §. ,VI., je r d ru žtvo radničko
n ije po svojoj svrsi po zva n o p ro su đ iva ti ičije zasluge, a im e n o v a n je počasnih
članovah p reim u č tv o je zn a n stv e n ih dru žtva h .
to čki 4. §. VII I. im a se dodati: »odnoseće na s v rh u i u p ra vu družtva«.
U §. XI I . va lja n a kn a d n o 'opredieliti, tk o p redsjeda d r u ž tv e n im g la vn im
sku p štin a m a .«140
RADNIČKA DRUŠTVA NA RUECI
U isto vrijeme, dok su se riječki obućari, kovači i stolari nala­
zili u štrajku, radili su riječki radnici na formiranju svog radničkog
društva. 10. listopada 1869. g. oni su održali već svoju drugu skup­
štinu, na kojoj su raspravljali o statutu svog društva. Nacrt statuta
predviđao je četiri grane djelatnosti u društvu: bolesničku, penzionu,
kreditnu (blagajna za uzajamnu pomoć) i posredovanje rada. O tome
list »La Bilancia« kaže:
»Prvo o d jeljen je: B olest članova. U to m slu čaju o sig u ran ik p rim a dn ev n u
pom oć od 50 novčića do 1 fo rin te , p re m a m jeseč n o m u d je lu , k o ji m ože b iti
različit, od 50 novčića do je d n e fo rin te , s a m ogućnošću da se ta k v e u p la te čine
i u tje d n im obrocim a.
,
D rugo o d jeljen je: Ž iv o tn e re n te . N a m je ra ovog o d je lje n ja je d a članovim a
p ris k rb i u sta ro sti je d n u s ig u rn u p en z iju , n a p la to m jed n o g m jesečnog p rin o sa,
k o ji n e m ože b iti niži od 25 novčića nd viši od 1 fo rin te ; u vezi s p rin o so m i
tra ja n je m u lag a n ja , k a d a je član počeo u p la ć iv a ti — po n a v r š e tk u 60 godina
sta ro sti, p rim a p enziju u n ajv e ćem iznosu od 262,56 fo rin a ta.
T re će o d je lje n je : P riv re m e n i zajm ovi. S v rh a ovog o d je lje n ja je d a pom ogne
onim članovim a, k o jim su p o tre b n i za jm o v i od so cijaln o g fo n d a uz 5% k am a ta .
P o red spo m en u tih glav n ih o d je lje n ja — u v ije k p re m a sp o m en u to m p lan u
— d ru š tv o bi tre b a lo d a b e sp latn o p o s re d u je d a h itn o za p o sli sv o je nezaposlene
članove i d a p o s re d u je u s p o ro v im a « 150
14« Državni a rh iv Zagreb, b r. 390 i 11230/1872
149 D ržavni arh iv Zagreb, uz br. 3573/71 1 616, 1951/872 — 13. IX
iso »Da Rllanoia« broj 41. od 9. X. 1869.
268
1872.
izgoritskoga
» pl*
amproditi, da
janjetc
pedpisi
jato je
ireaski
drenah
molbu
bu po­
sy* da
* Dza
Iskupu,
* nsuKenom
sve jo
li po*
gradi
rn ml*A sad
minim <
svena u
što je
ostalo
lea, da
javnim
f |» «
eamije,
dotično
v. pri­
zemlje,
će ovi.
4* biti
i eabor
primnft dakle
i mfflru
(fib gorieikoj
rodnim
brnorj*
iW L
O ladanjskih težscih govoriti se može ondje, gdje
postoji satno vele posjeđnićtvo. a malenih posjeđah neima.
Imajući veliki posjednik silu zemaljab, trefea mn i mnogo
radnikah, da znojem svojim zlato vade iz one crne zemlje.
Đa je u interesu takovih pačah progutnuti svaki' ma­
leni posjed nko se pojavi, a nedopustiti; đa*'- se kakov
stvori, netreba istom spominjati. I zaoimivo'je motriti,
katova se borba vodi izmedju velikoga i maloga po­
sjeda, gdje su oni ispretniešaai; takva borba kao da je
svjestna, živa.
Kakva je sudbina radnika u mkub, u vlasti veli­
kog* posjednika. koji svoj« silo osjeća iz nado, đa
je raduikov život sav a njegovih rukuh ? Skoro
iite, koja i tvorničkoga radnika. Pisću dobiva malenu,
ako ne i manja od ovoga; stan mu je isto tako ispod
čovječjega dostojanstva, a bezufanje jednako veliko. Bezt n&nje ikada steci samostalna sudbino, posjed zem­
ljišta. K toma nadolazi osobitost poljske radnje, koja
1 nije kros cielu godino jednaka, već se prema dobi go­
dišta miesja, a s tom promjenom vremena mienja se za­
sluga rađoikova na bolje Ili gore. U vrieme, gdje polj­
ska radnja spadne olzko, u zimi, mogao bi si ubogi te­
žak, imajući dovoljno prosta vremena, inače zaslužiti
»Ovacab, pa se je to i zbivala, te su težaci pomagali se
tkanjem i prelom. Al danas, gdje se rabe strojevi, i gdje
sile čovjeka iščezavaju prema ogromnoj radnji strojevah,
prestala je i to zasluga. Nezadovoljstvo sa svojim po-*
ležajem traje život tih radnikah, pa s ovoga razloga i
i* mržnje prema nesmiljenom« bogatašu poduzetniku,
đovađjajo se na nopoštesje, da o Šumi, na polju, svagdje
ma očiae štetu, gdje samo uzmognu. ~~ Nije posvuda
jednako radničko pitanje a pogleda ladanjskih težakah,
jer si veliki posjed nije svzđje izvojevao izključlvo go­
spodstvo. Zemlja eminentno veleposjeđnička jest Engleska
i Meklenbarg.
Znatno bi m radničko pitanje pomaklo k svojem«
riešenju, kad< bi se pronašao način- da ređaiet dodj« do
posjetio O tom se i pomno radi
A keks biv« kod nas? . . .
Evo nas I nehotice, da govorimo e zađ rugali. U
najnovije vrieme pojaviše se glasovi imenito u službe­
nih novinah, nad kojimi ravnatelju]« rake velikaške,
veleposicđnićke. pn se i* svega glasa plediralo za doki­
nuće z n d ru g a h , ovoga barb rskoga inštituta, koji da
| thora iznikouti pred suncem civilizacije. A, sada uprava,
p« da si
odgovori
posjed ii
rađjš tie
obdpalav
ponavlja
Kao Sto;
kako d«
posjed, i
radi pr<
doći do
razdrobi
prilog 6
Ot
maj« za
j zakon*
što zadi
inaštvo.
odgovor?
Što bi i
a oko »
se radi
jareaćnt
družtva.
proti ro
Ot
pokvare?
jib mud
urna, ve
sati do
gjari, %
trebalo
socijalni
čem za?
mučno i
pitanje«
žeaost,
1koja ^u*
H
| k«m‘« ^
269
U travnju 1870. g. u društvu još nije bilo tri stotine članova. Po
statutu bolesnička i penziona pomoć trebala je da se uvede tek kad
se napuni taj broj.
»Sada saznajem o, — pisao je lis t »La B ilancia« — d a je n a posljednjoj
s jed n ici U prave, o d rž an e u srije d u 6. o. m j., n a p rijed lo g p re d sje d n ištv a , koje
j e ustanovilo zadovoljavajuće financijsko s ta n je d ru štv a , odlučeno d a se, i ne
čekajući na gore n av e d en i broj članova, p o ča m od 1. m a ja o. g. s ta v i ta m je ra u
k rije p o st i d a se p re m a postojećim p ro p isim a s ta tu ta po slije 6 m jeseci m ože
početi izd a v an jem spom enutih pom oći.
Ovom dobrotvornom institucijom , po red članova rečenog d ru š tv a m oći će
se k o ris titi i sv i drugi za n atlije , radnici, trg o v ci i t. d. ukoliko u sm islu § 29
dru štv en o g s ta tu ta p rilo že u v je re n je o zd rav stv en o m s ta n ju iz d a to od d ru ­
štvenog lije čn ik a (koji se im a još im enovati), d a n isu m lađ i od 15 ni s ta riji
od 45 godina, da p la ć a ju u p isn in u od re đ en u p re m a go d in am a staro sti, i to u
ra z m je ru od 10 novčića za sv ak u godinu n jih o v e sta ro s ti i, n ajz ad , d a se obve­
z u ju da će p lać ati m jesečnu č la n a rin u od 50 novčića. „
N etko će za p ita ti, k ak o će d ru štv o tak v o m niskom č la n arin o m k a s n ije m oći
o držati svoje obećanje, d a će za slučaj bolesti isp la ćiv ati pripom oć od 50 n o v ­
čića dnevno kao i p lać ati lije čn ik a i lijekove. T ajn a , kojom se ta j cilj postiže
sasto ji se u p ra v o u u zajam n o sti, u s a k u p lja n ju izo liran ih n ap o ra, u akciji ko n ­
ce n trira n ih sila, je r se ovi članovi u za ja m n e pom oći ne će ra zb o ljeti u istoj
godini, a novac položen od onih k o ji u živ a ju do b ro zd rav lje, zajedno s onim
bolesnim , s ač in ja v a je d a n k ap ital, k o ji je dov o ljan d a izd rž i sv e troškove. Isto
tak o u u zajam nom o sig u ran ju sto ji i s tv a r p la ć a n ja jednog n astra d alo g broda,
koji se u cijelosti isp la ću je s p re m ija m a n ap la ćen im od b ro d ovlasnika, k o ji n isu
p re trp je li n ik ak v u šteteu.
T rošiti više riječ i da bi p re p o ru čili našim ra d n ic im a , n ad n ič arim a i t. d.
da se u pišu u ovu in stitu ciju , s m atra m o d a bi bilo suvišno, b u dući da će činje­
nice bolje dokazati nego n aše uboge riječ i, koliko je to k orisno i u p u tn o za naše
ra d n ik e . R eći ćem o sam o to, da su oni k o ji se b a z ira ju sam o n a ra d svojih
ru k u , u sasvim dnagom p oložaju nego članovi d ru š tv a u za jam n e pom oći, je r
m akoliko p rv i bili poduzetni i ekonom ični, u n en a d an o m času bolesti m ogu da
o stanu bez posla i p rim o ra n i d a p o tro še svoje znojem z a ra đ e n e u šteđ ev in e i da
bud u dovedeni do n eim aštin e i da m ole tu đ u m ilo stin ju . Č lanovi u za jam n e
pom oći, m eđutim , svojim doprinosom od 50 novčića m jesečno, k o je u p lać u ju
u d ru š tv e n u kasu, sam i sebi na n a js ig u rn iji n ač in s tv a ra ju m ogućnosti izd rž a­
v a n ja u k ritič n im časovim a, a d a n e tre b a ju da p ru ž e ru k u , da bi dobili p o n izujuću m ilo stin ju ; oni se osjećaju u tje še n im o sjeća jim a s ig u rn o sti vlastitog
obezbjeđenja i p o p rim aju još v iše p o v je re n ja n a re z u lta te svojeg ra d a i štednje,
pošto su p o tpuno o sig u ra n i p ro tiv s tra š n ih p o slje d ica n e s re tn ih slu čaje v a
i
bijede.«151
Društvo zanatskih radnika čini se, cja je postojalo godinama.
Društvo se, međutim, sve više orijentiralo na teren humanih akcija.
Jedan od takvih oblika rada bila je i akcija za izgradnju radničkih
kuća na zemljištu, koje je društvu dodijelio gradski odbor. Penzioni
fond za nesposobne za rad trebao se uvesti tek ujesen 1874. god.152
Riječki radnici su pored zanatskog društva išli i na formiranje
kreditnih i proizvodnih zadruga. Tako je 16. travnja 187Ti g. osnovano
»Riječko privredno radničko društvo«. O tome piše »II Giomale di
Fiume«:
l s i L a B ila n c ia b r o j 9. o d
162 L a B ila n c ia b r o j 8. o d
270
t r a v n j a 1870.
12. I . 1874.
»s najvećim zadovoljstvom možemo d a objavim o osnivanje ovog društva,
^
n a£em k ra i u ' ‘ saCinjava n e k i
fa d ru in o g
m u a ! a ,s ačuva
ušteđevine, te d a se ove u šteđe­
vine m ogu u p o tre b i* u svrhu, k ak o b i se mogle poboljšati ekonom ske prilike
r&diuiKa.
I zaista im ju če rašn jem sastan k u , održanom u višoj p iv ari n a Školjiću, bio
je p risu tan velik broj poslovođa, zan atlija k ao i rad n ik a pozvanih od naročitog
odbora d a prouči d ru š tv e n e prilike.«1®3
Iza toga »II Giomale di Fiume« u velikom broju članaka prati
razvitak zadružnog pokreta među radnicima. Pošto konstatira, da je
prošlo vrijeme, u kojem su radnici i siromasi mogli od svojih prihoda
osigurati sebi dobar život, list kaže:
»Svi se tru d e d a b i ub lažili s tan je radničke klase. Svi čine sve moguće
da o rganiziraju m ogućnost da ih se zadovolji, kako čovječanska dužnost ne bi
bila podčinjena i d a bi sam ra d n ik osjetio postignuto poboljšanje u novo-pronađenim sredstvim a, k o ja služe za njegovo buduće blagostanje.
I bez obzira n a porijeklo id eja ili d a n e dođem o ovim ili onim putem
do najb o ljeg cilja, tre b a p o duprijeti da iskreni p rijatelji naroda upotrebe m etode
koje su već p ra k tic ira n e u obližnjim državam a, kako bi se i kod nas razvio
željeni napredak.
Stoga, dakle, u s v rh u da se doskoči u pomoć najp o tre b n ijim traženjim a
radnika, da m u se m ože d a ti sv akdanji kruh, da bi se m ogla njegova porodica
opskrbiti n ajz d ra v ijim p o treb n im artiklim a, uz najnižu cijenu — potnabno je
da se nešto poduzm e.
Ako bi se, n a pr., sastalo 10—20 ra d n ik a i sporazum jeli se da vrše
zajedničku n a b a v u živežnih n am irnica i danom ice određivali jedno od najspo­
sobnijih i n ajin te lig e n tn ijih lica, koje će tu nabavku izvršiti, posve je naravno
d a će dotični trgovac p rodajom n a veliko kru h a , žutog brašna, vina i drugih
nam irnica, u činiti p opuste u cijeni, k o ji će popusti ipak — iako ne u početku
u jakoj m je ri — ali k asn ije ipak prid o n ijeti da u njegovu loncu, u kojem se
nep restan o k u h a p asu lj, bu d e i meso. P a ako bi ra d n ik u toku jedne godine
m ogao o s je titi da uživa zadovoljstvo d a se može n ah ran iti dobrim i zdravim
nam irnicam a, p riro d n im vinom , svježom i dobrom pečenom (friganom ) ribom ,
z a r taj ra d n ik n e bi osjetio da se njegov položaj donekle poboljšao?
N ačin o rg a n iz ira n ja d ru štv en ih zadruga je v.soma ra zličit i ovisi o odno­
snim okolnostim a.
Ali p rije nego što ćem o o n jim a govoriti, želimo da se radnici osvjedoče
o m ogućnosti d a m ogu sam i da si poboljšaju sadašnje stanje. To m ogu jedino,
ako se slože, im a ju č v rstu volju i da s a č in ja v aju slogu i b ra tsk u lju b av i
drugarstvo.
Z ad ru žn i konzum ni m agazini jesu u druženja k o ja im aju svrhu da n a j­
p o treb n ije a rtik le za p re h ra n u n a b a v e »en gro« (na veliko) pa d a iste artik le
p ro d a ju n a m alo po tržn o j cijeni.
R azlika izm eđu nab a v e »en gro« cijene i pro d a jn e po tržnoj cijeni id e u
k o rist d ru štv a. N a ta j način članovi k u p u ju po treb n u im robu uz ra zm jerno
jeftin u cijenu; uz to oni osu jeću ju svaku špekulaciju i n a k ra ju godine im aju
odgovarajuće dividende. M noga ta k v a u d ru ž en ja takvim načinom ra d a oslo­
b ađ a ju se troškova p o sre d n ik a i drugih trgovačkih agenata.«104
153 »II Giom ale dl Fiume« broj 97. od 18. IV. 1871
»II G iom ale dl Fiume« broj 103. — 25. rV. 1871.
im
271
U drugom broju pisac članka nadugačko razvija teoriju potrebe
uklanjanja posrednika između proizvođača i potrošača. Ti posrednici
dolaze do masnih zarada.
»Pored ovih p o sre d n ik a im a još i m nogo d ru g ih tro šk o v a koji uplivišu
n a p ro d a jn u cijenu, kao n a p r. p o s re d o v an je u prijevozu, m lje v en je pšenice,
fa b rik ac ija, tak o d a onaj k ru h ra d n ik k o ji k u p u je u p ek a rn ici, p rolazi ove
faze: S eljak donese svoje v re će p šen ice u grad. O vu pšenicu otkupi trgovac,
k o ji opet pom oću p o sre d n ik a d a je u m lin i dobiva b rašno. Iz a toga se brašno
p ro d a drugom trgovcu, k o ji ga d o p re m a u sv o ja s k lad išta i za tim p ro d a p e k a ­
rim a. koji ga p re tv a ra ju u k ru h i k ao tak v o g p ro d a ju »na m alo«.
Svi ovi posrednici žive n a te re t potrošača, k o ji m o ra d a p lać a u s k la d ištenje, posre d o v an je i t. d., ta k o d a ra d n ik u k ru h sto ji 5. d o k — ako bi on
m ogao da ga n ab a v i n ep osredno — n e bi sm io d a sto ji v iše nego 3.
A da bi ra d n ik m ogao doći d o toga, o rg a n iz irale s u se d ru š tv e n e zadruge
— koje bez ob zira n a bro j u č la n je n ih ra d n ik a , ip a k s a č in ja v a ju jed n o znatno
s a k u p lja n je novčanih sre d sta v a, k o ja služe k a o g a ra n c ija za izv rše n je ta k v ih
operacija, te d a b i se Z ad ru g a p re d s ta v lja la k a o trg o v ac n a velik o i pro d a v ač
n a m alo i da ta k o n ašim ra d n ic im a u š te d e b a re m 20% izdataka, k o jim a su pod
ovim n ašim sta rim m eto d am a po d v rg n u ti.
A li i k a d a b i ovi p rih o d i b ili od m ah p o d ije lje n i mteđu članovim a, o n i bi
donijeli sam o p riv re m en u k o rist, sto g a s e došlo do to g a d a se p rih o d u p o treb i
z a o tv a ra n je novih m agazina, ili d a se n a p r. otv o ri i k lao n ica , g d je bi članovi
i svi d ru g i koji bi željeli došli do je ftin ije c ijen e m esu, a is to ta k o da se otvori
d ru š tv e n a pro d a v ao n ica živežnih n a m irn ic a . . . «1M
. . . »Za sad a sm atra m o d a je dovoljno o b ja sn iti d a se za d ru žn a ušteđ ev in a
m ože izv ršiti n a slijed eći način:
1) K o lek tiv n im trg o v ač k im d ru štv o m , d ru g im rije č im a d ru ž tv o m koje će
v rš iti n a b a v k u i p ro d a ju robe.
2) P re h ra m b e n im d ru štv o m , k o je će b iti n e k e v rs te u g o stite ljsk e ra d n je ,
u kojoj će se k u h a ti i s e rv ira ti jela.
3) S ocijalnim vođenjem ili k a k o fran cu z i k až u »M enage sooietaire« k o je
se sastoji u z a d ru živ a n ju v iše porodica, k o je se b rin u d a sm je š ta ju , k u h a ju
h ra n u i snose sv e o stale z a jed n ičk e tro šk o v e m eđ u k o je s p a d a ju i tro šk o v i za
n a u k o v a n je djece, čim e se tro šk o v i p o jed in ih u č la n je n ih p o ro d ica d o vedu n a
m inim um .
4) I kao p osljednje, in te rn im zadrugarškdm p o slovanjem , t. j. sam o staln im
v rše n je m n ab a v k e p o tre b n ih n a m irn ic a za svoj k o le k tiv i tim e se oslobađaju
članovi od ra sh o d a k o je bi tre b a li u p ro tiv n o m slu čaju d a p la te p o jed in im t r ­
g ovcim a i p re p ro d av a o cim a n a m alo.
Sada, pošto sm o o b jasn ili ra z n e fo rm e ovih d ru š ta v a , da vidim o k ak o d a
se o sn u je k a p ita l za n jih o v u d jelatn o st.
Z a to p o sto je d v a je d n o s ta v n a i p rim itiv n a nač in a. N a pr. 100 članova,
k o ji bi n am je ra v a li s a č in ja v a ti d ru štv o , p la ć a li b i m a lu čla n arin u , k o ja b i izno­
s ila 50 p a r a sedm ično — i n ak o n 60 sed m ica u la g a n ja došlo b i se do k a p ita la
od 3.000 fo rin ti i o d n osnih k a m a ta n a uloženi novac. P o čet ć e se v rše n je m
p o jed in ih n a b a v a k a »na veliko« i p ro d a jo m te ro b e svojim članovim a uz m i­
n im aln i d o b itak , čim e će članovi od m ah o s je titi tu p re d n o s t u cijeni, n a ko ju
kod pojedinog trg o v ca ili p ro d a v a č a n e bi m ogli naići.
A li p o što se često d e š a v a ju za p rijek e, k o je bi ko čile ra z v ita k d ru š tv a , to
se v išep u t sm a tra lo o p o rtu n im d a s e osnovna s re d s tv a z a tra ž e p u tem koje
ra d n ič k e o rg an izacije, štedionice ali k o je N a ro d n e b anke, k o ja b i o rganizaciji
p o za jm ila p o tre b a n osnovni k a p ita l, obavezavši je d a po su đ en u svotu s odno­
sn im k a m a ta m a v ra ti u ro k u od godinu d an a .
i5s »U G io m a le d i F iu m e « b r o j 106. o d 28. IV . 1871.
272
T reba p o z u v a ta s t o j e k r a j a i m ogućnosti r a d i l i I u p r a v u C ^ n a i l a z i m o
kojl n em aju sam ilosti p re m a sirom ahu i
netom ta z a d ru g a propadne, om se ru g a ju neznanju u p ra v lja n ja narodnih
m asa...»
,
UV| ie^
d o b ar razvitak Z adruge sastoji se u tome,
da.1^Te
a bude radničkom staležu potpuno p ristupačna i u skladu s m jesnim
prilikam a. N am a je n a p r. poznato, d a su radnici u jednom 'kraju obično 2
m jeseca u godim bez posla i d a u to vrijem e u zim aju potrebne nam irnice na
veresiju.
T reća k a ra k te ris tik a , k o ja je po treb n a u jednoj radničkoj zadruzi jest
ra zum ijevanje ra d n ik a . Im a mnogo zadruga koje su vrlo loše osigurane i koje
su bile osuđene n a propast, a ipak se izdržavaju strogim razum ijevanjem sam ih
čla n o v a. . . «
» . . . Ali n i to n e bi bilo dovoljno, potrebno je d a i -taj m alen broj članova
bude in telig en tan i -pošten.
Stoga, ako budem o poslali da robu nabavi onaj koji se u to ne razum ije,
budem o li p o stav ili za p rodavača onog koji n ije od tog zanata, budem o li po­
vjerili ru kovodstvo onom e k o ji se u to n e razum ije, zadruga ne će moći da
stoji n a sv o jim nogam a, p a m akako joj bili čvrsti tem elji i nikada n e će postići
svrhu za k o ju je osnovana.
N ekoliko riječ i u pogledu ispravnosti, je r ako je ovaj tem elj priv atn e
dobrobiti, ona je h ilja d u p u ta od veće važnosti za narod i socijalizam .«1’9
I u drugim člancima list »II Giornale di Fiume« izražava svoju
simpatiju prema zadružnofn radničkom pokretu na Rijeci i ističe,
s obzirom na slabost radničke klase, da je zadatak »klase srednje
buržoazije« da svoje ušteđevine upotrebljava za poboljšanje stanja
radničke klase. Odlomci iz tog članka glase:
»S im patija kojom je gra đ an stv o prim ilo v ije st o osnivanju ovog društva,
m ogla bi n a s osloboditi d a donosim o m a k ak a v kom entar, ali d a n etko ne bi
krivo sh v atio nam jere, odnosno n asto jan je ovog društva, donosim o njegovu
k arak teristik u .
U prv o m re d u tre b a z n a ti d a ovo d ru štv o nije n ik ak v a n arodna ban k a n iti
d ru štv o z a p ru ž a n je pom oći, p a ni štedionica.
R ijeka, s obzirom n a n je n u skoru budućnost, n alazi se u periodu tra n s a k ­
cija, u kojoj ra d n ic i (u p ra v o m sm islu riječi) ne p re d sta v lja ju neku mnogo­
b ro jn u klasu, ra d i čega je i sirom ašna. D ruga klasa (mnogo veća) je ona srednje
buržoazije, m a js to ra zanata, poduzetnika, vlasn ik a trgovina, koji pošteno za ra­
đ u ju za po k riće svojih p o tre b a kao i d a ljn ji k ap ital, koji tre b a investirati, da
bi se još v iše pojačali.
S ve u šted e o b iju k lasa, k o je uglavnom p re d sta v lja ju k ra j — osim bogatih
b rodovlasnika, b an k a ra, p o s jed n ik a i velikih in d u strija laca — n e bi sm jele biti
tako ograničene, već bi tre b a le d a b u d u upotrebi jen e za poboljšanje s ta n ja
ra d n ič k e klase.«157
lse Vidi »Giomale dl Fiume« pored brojeva 103. l 100. od 1871. g. jo5 1 brojeve
.................. ..... „
.
108, 112. 114 1 119
161 Iz »Giom ale d l Fiume« broj 120 od 14. V. 1871. g.
Iz pravila, koja su bila odobrena, cilj društva bio je:
»S vrha d ru štv a je ekonom sko po b o ljša n je ra d n ič k e k lase, k o je će postići
k ap italizira n jem članskih u šteda, a novac 6e se u p o tre b lja v a ti za operacije,
k o je će p oboljšati s ta n je ra d n ič k e klase; za izg ra d n ju ra d n ič k ih kuća, čija je
izg ra d n ja u ovom k ra ju od velik e potrebe; za n a b a v k u ili iz g ra d n ju brodova; ili
in vesticijom k ap itala u industriji.« (član 1.)
Članom društva mogla je biti svaka zaposlena osoba, bez obzira
na nacionalnost i spol.
»U ovom d ru š tv u m ogu da b u d u u č la n je n e sv e osobe k o je v rše k ak a v
zanat, ra d e u in d u s triji ili trgovini, bez obzira n a nacionalnost, re lig iju i spol,
ali da b u d u za p rije m p redložene od jednog č la n a i d a S a v je t p rih v a ti n jihov
prijem «, (član 8.)
K ap ital d ru š tv a sastoji se od m jeseč n ih uloga, d o brovoljnih p rilo g a i s te ­
čenih prihoda, (član 2.)158
Prema članu 3. istih pravila zadrugari su trebali uplaćivati za­
družne uloge sve dotle dok se ne ostvari glavnica zadruge od 10.000
forinti. Do tada zadružni se novac ulagao u industrijske bonove, za
koje je garantirala država i za nabavu raznih nekretnina. Do stude­
nog 1871. g. društvo je brojalo već 212 članova »ponajviše pripadnika
radničke klase«. U što je društvo uložilo svoje novce, može da posluži
slijedeći izvještaj »II Giomale di Fiume«:
. . . »Za blag a jn ič k e i u re d sk e p o treb e , štam p u , bilje g e za u v je re n ja , re g i­
stre, pro to k o lac iju d ru š tv a . . . F or. 300.—; u - o b lig ati ja m a z a M o ra v sk u -S le sk u
željeznicu . . . For. 6000.— ; u ob lig acijam a za željeznicu A lfo e ld -R ijek a . . . For.
800.— ; za jam g ra d u B udim pešti . . . For. 600.— :«169
Treba u ovom dijelu još napomenuti, da su novine »La Bilan­
cia« 1880. g. donijele obavijest, da se na Rijeci osniva novo društvo
— blagajna za pružanje uzajamne pomoći trgovačkih pomoćnika. Ta
informacija glasi:
»Saznajem o s velikim zadovoljstvom d a 6e se p o in ic ija tiv i n e k ih n aših
g ra đ a n a o snovati b la g a jn a za p ru ž a n je u za jam n e pom oći trg o v ač k ih pom oćnika;
U tu s v rh u o d rž at će s e s u tra u k a z a liš tu p o seb a n s a s ta n a k , koji će k ak o
izgleda b iti v rlo d o b ro posjećen.
N a ovo n ovo-osnovano d ru š tv o d a li s u već svoj p ris ta n a k m nogobrojni
v lasn ici d u ća n a, agenti i t. d., što im sv ak a k o služi n a čast.
D ržim o d a n ije p o tre b n o d a ista k n em o od ko lik e je važ n o sti o sn iv a n je
ta k v e b lag a jn e , je r će n aši trg o v ač k i pom oćnici u n jo j ip a k naći m ogućnosti
d a s e za slučaj p o tre b e b a re m n e k a k o pom ognu.«180
158
b roj 101
isu
loo
274
» u G iom ale di Fiume« br. 267 od 10. X I. 1871, po red toga vidi brojeve: 268 i 270,
i 159, sva od 1871. g.
»U Giornale di Fiume« broj 274 od 18. X I. 1871 g
»La Bilancia« broj 212 od 18. IX. 1880 g
Svi ovdje iznijeti materijali pokazuju, da je na Rijeci postojala
određena radnička društvena aktivnost, da su se vodili štrajkovi, da se
građanska štampa osvrće na taj pokret kao na pokret, koji polazi sa
socijalističkih pozicija, a ona pomaže u njemu one elemente i tenden­
cije, koje vežu radnike politički za liberalnu buržoaziju.
RADNIČKA PODUPIRAJUCA ZAJEDNICA I OBRTNIČKO
Ra d n ič k o d r u š t v o u s is k u
Nerazvijenost privrede u Hrvatskoj imala je, nesumnjivo, velik
utjecaj na razvijanje osjećanja solidarnosti i razvijanje svijesti o po­
trebi radničke organizacije. Misao o organiziranju radnika, o stva­
ranju radničkih solidarnih zajednica, o složnom nastupanju radi
zaštite zajedničkih interesa donosili su u razna mjesta Hrvatske
putnici — apostoli socijalističkih ideja, koji su bili primorani eko­
nomskim ili političkim prilikama da napuste svoja ranija boravišta.
Svi su oni znali koliku prednost donose radnicima, koji žive u velikim
gradovima i rade u modernim krupnim poduzećima, radničke i poli­
tičke organizacije. Razumljivo je zbog toga što su ti pioniri socijalizma
ne samo teško podnosili provincijsku privrednu zaostalost već im je
bilo teško i to što su radnike zaostalih sitnih radionica i radnike, koji
su radili kod svojih kuća, bili prisiljeni verbovati za socijalizam i
pridobivati za stvaranje radničkih organizacija. Najveći broj radnika
živio je u siromaštvu i bijedi. Čitav život svodio se na brigu kako
održati goli život svoj i svoje obitelji. Takvi radnici nisu mogli shva­
titi ni prigrliti kao svoje socijalističke ideje, koje su, pored toga,
tražile da se za njih podnose žrtve.
Zato je agitacija prvih socijalista među radnicima u malim
industrijski nerazvijenim mjestima morala polaziti od objašnjavanja
najprostijih pojmova, kao na primjer što znači riječ »društvo« do do­
kazivanja da će radnici putem svoje političke i ekonomske organiza­
cije ostvariti novi svijet, u kojem će carevati sloboda za sve, pravda
za sve i puna društvena i ekonomska jednakost. Tako na pr. (S) piše
iz Siska o tome na slijedeći način:
»Sam a rieč »družtvo« s a d ržaje jasno u sebi njeku skup ljudih, koji se tad a
prozove i d ru g im im enom , naim e pod tim , kojim naznačuje svoje zanim anje.
Im a d ak le d ru ž tv o »željezničko«, »parobrodarsko«, »graditeljsko« itd.,_ i to su
»družtva«, kpja se poslom 'bave, Ikojih članovi jed n a k e glavnice ulažu, a po
svršenoj dru žtv en o j godini dobitke m eđu se podiele. Nu im a opet dru ž tv a h
građanskih, obično pro z v an ih »čitaonica«, k ojih članovi se bave čitanjem no v inah, k n jig ah i raznim i igram i; d a lje »streljačko«, k o je se o p e f s treljan je m
bavi, za tim »pjevačko« itd., te članovi otih d ru ž tv a h im adu bez p latn e ulaze na
sve zabave dru žtv en e, dočim su polag p ra v ila h obvezani 'budi nedjeljno, m je­
sečno ili p ak o godišno svoje p rin o se doprinašatL Ovo su d ru ž tv a građanska, te
im adu k o rist jedino tu, d a se m nogi d a lje izobražuju čitanjem kn jig ah , a m nogi
postane veći politikaš, čitaju ć novine, te se obično n a đ e družtvah ove ili one
275
pol. stra n k e , a ried k o svih s tra n k a h . S va o v a n a v e d e n a i više slič n ih d ru ž tv a h
drže svoje sastanke, g d je se p o sav jetu ju , k ak o b i se bu d i kojom građom liepši
d o b itak postigao, ili k o jim zn a n stv e n im p re d a v a n je m , b o lja zabava učinila,
o dkud se izvodi jasno, d a s v ak i član tih d ru ž tv a h želi m a pod k ojim im enom
steći n je k u polakšicu.
Vidi se d a k le d o voljno jasno, d a p o što u sv ih grad o v ih o bstoje d ru ž tv a
g ra đ an sk a i to bolje re k u ć sam ih k ap italistah , zašto n e b i i r a d n i k ta k o đ e r
k ao p r a v i g ra đ an in im ao svoje družtvo. T a zašto n eb i i ra d n ik sm io svoje
pro sto v riem e posvetiti m u d ro v a n ju k n jig a h ili g d jek o jih novinah. Z a r n jem u
n ije slobodno poznavati p o v jest počam od rim lja n a h p a do d anas? . . . sve teži
za družtvom , al h rv a ts k i ra d n ik još o č iju h otvorio nije, n iti im a p ra v e volje
zanj. N u m ožda bi m nogi još i više tež io za dru ž tv o m , k a d a b i znao za njegove
k o risti. B uduć d a je h rv a ts k i ra d n ič k i stališ od k ap italizm a zabačen i om ržnjen,
a zakonom sve do g. 1849. bilo m u je za b ra n je n o istu školu polaziti (ako n ije
p lem ić bio!), a k to m u što b ijaše jače, m o raše u v ie k ,p u šk u u m jesto k n jig a i
p e ra u ru k a h d rž ati. Od god. 1861. počeše isto m p ra v e i to slobodne škole u
H rv atsk o j, al k ak o v a k o ris t to m u gdje s a v n a ro d osirom ašen, p a neim a n iti
p a re kod kuće, d a si djeci k n jig a h n ab a v i, p a s to g a i ta d a škole n a selu
n e u rc d iše do b rim plodom . Isto m b i se sm je lo reći, d a će s e m oći b ro ja ti p ra v i
n a p re d a k za selsko p u ča n stv o u školi počam od g. 1870., a po to m i za ra d n ič k i
stališ, je r od k u d n am ra d n ic i v a n iz okolice? D jeca u većih g ra d o v ah odgojena
m alo n jih dođe m eđu ra d n ik e — buduć već m iriš i što je u g ra d u po gradski,
te sve bi ra d o sam o velik i č i n o v n i k biti.
O nim ra d n ik o m istom , k o ji će n a s slie d iti, n eće b iti težko opisati k o rist
jav n o g a d ru ž tv a , i to ra d ničkoga, k o je se o sn iv a sam o u to im e, d a svojim
članovim koje blag o d a ti p ru ž a. M i ra d n ic i treb a m o d a k le nu žd n o d ružtvo, kojim
će svi pod p ad ati, i ta d a ćem o m oći sv e zaostalo n a d o k n a d iti. . . 181
. . . Doista, b it će ciela ova s tv a r m nogom u, a m ožda, ako se uzm e cieli
broj ra d n ič tv a u tro jed n ici, sv ak o m u t r e ć e m u nep o z n ata, to m ogu s jeg u m o
reći, d a ih im a p re k o %, k o ji n iti p o jm iti nem ogu, što je i zašto je družtvo.
N a jb o lji dokaz im am ovdje; j e r k a d a s a d ovoga ili onoga n a d ru ž tv o sjetim ,
odgovori m i, d a je on s v ak e n e d je lje u (veselom ) d ru ž tv u , t. j. u krčm i, g d je
pije, p je v a »K raljevića M arka« ili »Još n ije d a n Zagorac« itd., a uz to drži čvrsto
m nogi k a rte , d a p ro č u ju tu j cielu noć i p ro fu ć k a svoj no v ac — a d ru g d a n ii’
se hvali, d a se ugodno zab av ljao , ii ’ se tu ž i d a g a glava boli, a većom stran o m
oćuti i je d a n i d ru g i već u u to ra k , d a n eim a n iti k ra jc a r a u k e s i . . .
. . . Je d n o »radničko družtvo« d a k le — p o m om m n ie n ju — je s t jed n o
tielo, gdje se — b a r bi že lje ti bilo — s v i ra d n ic i k o jeg a g ra d a kao red o v iti
članovi upišu, te si izra d e p ra v ila , u k o jih su sa d rž a n e u s tan o v e za u p ra v u
d ru ž tv a i b la g a jn e k a o i za d rž a n je s k u p štin a h , te se p o to m s v ak o m u članu
d a je p ra v o j a v n o u sk u p š tin i p i t a t i i p r e d l a g a t i ka o i o d o b r a ­
v a t i , a u z to s e k a o glavno n ad o v e zu je re d za b lag a jn u .« 162
U isto vrijeme dok je S. iz Siska filozofirao o tome što je dru­
štvo, koje on svodi na posve obrazovni i hum anitarni teren, formirala
je grupa radnika privrem eni odbor »društva radničke podupirajuće
zajednice ,u Sisku«. Taj privrem eni odbor podnio je još 12. ožujka
1874. g. svoja pravila Zemaljskoj vladi na odobrenje. Iz dopisa Grad­
skog poglavarstva u Sisku br. 2798 od 4. studenog 1874. vidi se, da
su pravila bila vraćena na popravak i ponovo upućena od gradskog
načelnika Franje Lovrića Zemaljskoj vladi na odobrenje.
161 »RadnlCkl p rijatelj« broj 2 od 11. X 1874.
162 »RadniCki prijatelj« bro j 3 o d 18. X .1874.
276
^ J ^ i n r ^ i d ^ V
J ienaJ Tavila Podupirajuće zajednice u S isku im a
se čast s v e p o ko m o predložiti na V isoki nalog od 29. listopada 1874. broj 17386.
Vlada je pravila odobrila, što se vidi iz slijedećeg dopisa, koji ie
upućen poglavarstvu grada Siska:
° Uaj vla d in odjel obnašao je p otverditi iz viestjem od 5. listopada t. g.
broj 883 ovam o predložena pravila Radničke podupirajuće zajednice u Sisku.
Sto se -I. -I- u z dostavak d viuh prim ierakah tih pravilah proviđeruih ovda­
šnjom odobravajućom u slo vko m tim e do znanja stavlja, <fh je tr etji primierak.
ovdie prideržan.
\
,
P rije u ručenja im ade se jed a n prim ierak providiti propisanom biljegom.
U Zagrebu dne
111 874.
II.
Z a nazočna pravila im ade se napisati:
Nazočna pravila d ru žtva »radnička podupirajuća zajednica u Sisku« ovim e
se odobravaju.
'
K ralj. zem . vlada odjel za un u ta rn je poslove
U Z agrebu 2/12.874. H ervović v. r.«103
Ispravljena pravila Društva radničko podupirajuće zajednice u
Sisku glasila su:
§. 1. S vrh a radničke podupirajuće zajednice jest: a) podupirati uboge i
nem oćne radnike; b) pru ža ti bolestnim i sirom ašnim radnikom liečničku, liekars k u i novčanu pomoć; c) o b a vlja ti pogrebe sirom ašnih radnika., njih o vih žena
i n jih o ve djece.
§. 2. Z a po stig n u tje ove svrhe upotriebit će se prinesci, dotično pristojbe
u sta n o vljen e sa 2 novčića od svakog zasluženog stotinjaka.
§. 3. U ko liko bi ovi prinesci nadm ašili u ku p n e troškove, im adu se sm a ­
tra ti kao glavnica pripadajuća radničkoj podupirajućoj zajednici, osim toga
pripadaju g lavnici također i svi \darovi, ko ji se isto j raznim i prigodam i činili
budu.
§. 4. P ristojbe pobirati će se sva k e n e d je lje po jednom članu zajednice od
trgovacah, gdje radnici zaslugu im adu.
§. 5. T ako dobite svote im ade za pobiranje prinesakah opredieljeni član
zajednice neodvlačno, to jest, onaj isti dan p jen e zn ik u družtva dostaviti, a
ovom u je dužnost, pošto bi pobilježio u k n jiz i prihod i potrošak, ostatak kod
postojeće Sisačke štedionice u S is k u plodosno uložiti.
§. 6. I ka m a ti dobiveni o d uložakah im adu se u v rstiti k glavnici zajednice.
§. 7 .-U p o dručje zajednice m ogu spadati radnici — kao nosači žita i dužicah, m jerčini, fa k in i, škartirači, jedno riečju sva k i ovakov trgovački radnik,
1k ojega odbor kao takovog prizn a i prim i.
§. 8. S v i sadanji radnici ove zajednice pobilježiti će se poim ence.
§. 9. R adnici su dionici ove naznaćene svrh e i podpore dotle, dok u Sisku
prebivaju.
§. 10. S v a k e godine m ieseca siečnja p o zivlju se članovi u redovitu s k u p ­
štinu. U pravljajući odbor m ože na za htievanje od 40 članovah i izvanrednu
glavnu s k u p š tin u sazvati, ako članovi pita n ja za riešenje pism eno prilože.
§. U . U glavnoj sk u p štin i im a d u svi radnici m iesto i glas, koji su kao
ta ko v i u ra dničkoj k n jiz i u vršten i.
, ,
,
§. 12. R edovita i izva n red n a glavna sku p štin a saziva se 14 danah p n je
oglasom, priobćiv ujedno p rogram predm etah za viećanje i p r ija v iv ga dotičnoj
oblasti.
io 3 Državni arhiv Zagreb, broj 19074/1874.
§. 13. G lavnoj sk u p štin i predsieda pred sied n ik ; budeli on zaprie&en onda
onaj član odbora^ k o ji zato n a jve ći broj glasova zadobije.
§. 14. Da se u glavnoj sku p štin i stvo ri va lja n za k lju č a k , treba da je 40
članovah zajednice prisutno.
A k o p r o j p r is u tn ih n ije dostatan za stva ra n je va lja n a z a k lju č k a im a se u
ro ku od 14 dana na novo sazvati glavna sku p štin a po §. 10. koja m ože valjano
za k lju č iti o p rija š n je m program u i m a n jim brojem p risu tn ih .
§. 15. Z a klju čci glavne sk u p štin e s tva ra ju se abso lu tn o m većinom , ako je
broj glasovah jed n a k ,' p rim lje n o j e ono m n ien je , u z k o je p rista je predsiednik.
§. 16. Z a p isn ik glavne sk u p š tin e o v je ro v lju je p redsiednik, perovođa i dva
člana zajednice, k o je glavna s k u p štin a u tu sv r h u im enuje^
§. 17. P red m eti o ko jih glavna s ku p štin a vieća i za klju ču je, jesu:
1) godišnje izv ie s tje o sta n ju d ružtva, ka o i in i predlogi, sta v lje n i po
u p ra vlja ju ćem odboru;
2) podnesak p rim a n ja i izdavanja novacah;
3) u sta n o vljen je pristo jb a h za svrh e naglašene u §. 1.;
4) p o višenje ili u m a n je n je prin esa ka h naglašenih u §. 2.;
5) izbor upra vlja ju ćeg odbora;
6) izbor odbora., sastojećega od d va lica za pregled računah i izbor jednog
člana za o v ie ro v lje n je za p isn ik a gla vn e sku p štin e;
7) prom iena pravilah;
8) r a zvrg n u tje d ru žtv a o bzirom na §. 31. o vih pravila.
Z a klju čci u točki 4. 7. i 8. naznačeni im a d u se dati na, zn a n je, odnosno na
p o tv r d u v iso ko j kr. ze m a ljsk o j vladi.
P oglavarstveni iz a s la n ik vla sta n je p ris u s tv o v a ti sva k o j glavnoj sku p štin i,
g dje vrši p ravo nadzora p ripadajuće drža vn o j vlasti.
§. 18. Pošto se je više od 50 članovah već u d ru žtv o upisalo, to su izabrani
p odpisani kao p riv re m e n i u p ra v lja ju ć i odbor, k o ji će vo d iti posao, dok prva
red o vita glavna sku p štin a neizabere r ed o v iti u p ra v lja ju ć i odbor.
§. 19. U pravljajući odbor sastoji ujed n o sa p red sied n ik o m iz 9 članovah,
k o ji se u glavnoj s k u p š tin i .biraju ab so lu tn o m v e ćin o m p risu tn ih glasovah, ope­
tu je se izbor iz m e đ u ona dva, ko ji su ,najviše glasovah dobili.
§. 20. S v a k e godine o d stu p lju je cieli u p ra v lja ju ć i odbor, iz s tu p iv ši m ogu se
opetovano izabrati, n u ovi m o g u izbor i odbiti.
§. 21. U slučaju ako izabrani te časti p r im iti hotio nebi, im a d e se odm ah
u isto j g lavnoj sk u p š tin i n o vi izbor pred u ze ti, i odbor popuniti.
§. 22. U pravljajući odbor im a d e sa sto ja ti iz: 1 p red sjed n ik a , 1 p ieneznika,
i 7 članovah, od ovih je pa ko je d a n za rm en ik p red sied n ik o v, a ko bi o va j p repriečen bio, glavnoj s k u p š tin i p risu stv o va ti.
C ieli odbor pako bira glavna s ku p štin a , ko ja je v la stn a u u p ra vlja ju ći
odbor izabrati i dva nečlana, k o ji ra zn im i pragodami d ru ž tv o no vč a n o m podporom podupiraju.
§. 23. O vako sa sta vljen i odbor dobiva za ru k o v o đ e n je 5°/o od čistoga godi­
šnjega p reo sta tka ka o nagradu.
§. 24. U pravljajući odbor sastaje se sva k a tri m ieseca barem po jed a n p u t
na poziv p red sjed n ik a , a, osim toga k o liko p u t p re d sie d n ik ili trojica članovah
up ra vlja ju ćeg a odbora to za h tie va ju .
§. 25. S v a k i član u p ra vlja ju ćeg odbora im a d e p o zv a n biti.
Da se uzm o g n e za k lju č iv a ti, treba da je p risu tn o bar 5 članovah.
Z a k lju č c i se stv a r a ju ab so lu tn o m ve ćin o m glasovah.
A k o su glasovi je d n a k o podieljeni, im a se ono m n e n je z a k lju č k o m sm atrati,
u z k o je je pristao p red sied n ik .
P red sied n ik je vla sta n o b u sta viti s v a k i za k lju č a k , n u d užan j e u ta ko v o m
slučaju za tri dana sa zva ti sjed n icu , u ko jo j se o sistira n o m p r e d m e tu im a
konačno odlučiti.
O sva k o j sjed n ici upra vlja ju ćeg a odbora im a se sa sta viti k r a ta k za p i­
snik, kojega p ried sed n ik , perovođa i je d a n član odbora podpišu.
278
4
# ■ / *
C£\
*✓ *
<*,>
^
|§ j
■ -*m*>*<>
^V *
j
y , 4 *■»**"y s
* « * ^ |
><*/# ■**
**2* *>**
•»>jf ečte.*• / Jf.
Wk
,- w
4«4^*<*t^e
«S*M&
««.
11 m *
. /&*&#&*
..^»fSs**.M ^ W ■««
k
' ^ 4 $4fa£j& a
sifi
j
»$ « « |
.
r.
*- i |
#*, y*w>*<v»<.
;&*##+**■'
*<*<' 4$$fy? /kt‘M<4*, y & t r * i ->
vr&r.Mrs/y y&* y f p iy s f* y
-**s4§
>•»'< /r«t+*t -&/•■' *'i .ijj'y
- Cjti&dpit.
^
/ 7
«»« «V,
;
§. 26. U pravljujući odbor zastup a d ru žtvo u s v ih slučajevih, k o ji nisu
p ridržani glavnoj skupštini, p a i ta ko v ih , u k o jih n ije po građanskom zakonu
potrebna specialna punom oć.
§. 27. P redsiednik zastupa d ru žtvo n apram o b la stim i tr e tjim osobam.
§. 28. U pravljajući odbor im e n u je liečnike, označuje im nagrade, brine se
za dobre liekarije, s ta v lja nem oćne ra d n ike u bolnicu, pru ža im , ako za shodno
pronađe i novčanu podporu, te. op red ielju je s vo te za pogreb u m rv ših .
§. 29. D ruštvo nosit će naslov: »S isačka ra d n ič k a p o d u p iraju č a zajednica«.
§. 30. S v e iz d r u štven ih odnošaja proizlazeće razm irice p o jed in ih članova
m e đ u sobom ili jednoga člana proti u p ra vlja ju ćem u odboru ili obratno, riešava
konačno, bez m ogućeg d aljnjeg p riziv a m a i na k o ji drugi sud — obraničtvo.
S v a k a stranka odabire si jednoga obrani}ca, o ovi si b iraju pronačelnika.
§. 31. U slučaju, ako prinesci izd a tk e p o k r iv a ti n eb i m ogli, im ade u p r a v ­
ljajući odbor neodvlačno g lavnu sku p š tin u sazvati, a ova je vla stn a za klju čiti
većinom glasovah, hoće li se d ru žtvo razići, ili ka k o se-n a d a lje na sta viti.
A k o bi glavna sku p štin a za klju čila , da se d ru štvo raziđe, čem u ip a k treba
privole od % svih ko likih članovah, to se m ora odm ah i na čin ra zvrg n u tja
z a klju čiti, te im en o v a ti odbor, ko ji će isto izvršiti.
P rivrem en i odbor u S is k u dne 12. o žu jk a 1874.
T om o Stim ac, v. r. V icko K ovač, v. r. N ikola Sipuš, v . r. H irsch v. r.
A n to n M ilković v. r. B laž B unota v. r. + D uka P opović v. r. + Joso Ergešić
v. r. + M iat P avičić v. r. + M arko V u ke lić v. r. + im en a p o dpisatelj A n to n
M ilković v. r. Jerčec v. r. P erpich v. r.«
Sto je bilo s Radničkom podupirajućom zajednicom, koja po svom
karakteru liči na prvi oblik udruživanja tipografskih radnika, odno­
sno na njihovu bolesničku blagajnu, nije se moglo utvrditi.
Poznato nam je jedino da su 1. IV. 1877. g. radnici Siska podnijeli
pravila radničkog društva zanatskih radnika Siska i đa su prije toga
izabrali privremeni odbor društva. Taj je odbor izradio pravila i upu­
tio ga je ovim dopisom vladi na odobrenje:
»Radnici ob rtn ik a h staro i novo S isa čkih sporazum iše se, da će u s tr o jiti
d ru žtvo pod na zivo m »zajedničko sisa čko -o b rtn ič ko -ra d n ičk o družtvo«.
S vrh a d ru žtva toga je s t hum anitarna,, a ta ko v o d r u ž tv o je s t radi ogrom noga
broja ob rtn ič kih rad n ika h u S is k u od n a jve će p otriebe, što će i sam a vis. kr.
z em a ljska vlada u v id iti p rosudiv odnosna pravila.
Stoga si izabraše ob rtn ič ki radnici u S is k u p redbiežno i p riv re m e n i u p ra ­
v lja ju ć i odbor, kojega je glavna zadaća, da izhodi p o tv r d u osnovanih pravilah.
P ovodom <tim u s u đ u je &e ponizno podpisani p riv. u p ra vlj. odbor vis. kr.
zem aljs. vla d i predložiti u pokornosti osnovana p ra vila po d A uvodno p om enutoga u stro jiti se im ajućega d ru žtv a to m n a jo d a n ijo m m olbom :
da vis. kr. zem aljs. vlada blagoizvoli osnovana pravila, za u s tr o jiti se
im ajuće »za jed n ičko -sisa čko -o b rtn ičko -ra d n ičko družtvo« n a jm ilo stiv ije p o tv r ­
diti i dozvoliti, da se takovo u s m islu pra vila h §. 54. ko n štitu ira .
U Sisku , dne 1. 'travnja, 1877.
V isoka kr. zem a ljska vlada
najponizniji.
■P rivr. u p r a vlja ju ći odbor: V jek o sla v L ie b h a rd t v. r. p retsed n ik , F ranc
V eršić v. r. blagajnig, Franjo G olubić v. r. B iležn ik, Iv a n Palčić v. r., R u d o lf
B erghofer v. r., Jura L esko v a r v. r., Pa,vao Iš tv a n ić v. r., A n to n V odošek v. r.,
M ato Jurišić v. r., odbornici«
Podnijeta pravila »Zajedničkoga sisačkoga obrtničko-radničkoga
— (kalfinskoga, dietićkoga) družtva« uputio je gradonačelnik Franjo
280
Lovrić pod br. 1429 22. svibnja 1877. godine odjelu za unutrašnje
poslove pri Zemaljskoj vladi. Podnijeta pravila glase:
I U strojstvo družtva. §. l. O brtnički radnici (kalfe, dietliči), koji se nalaze
radničko Ud ruttvo« % n ° VOm S is k u > sačin3™ aju »zajedničko sisačko-obrtničkoII. S vrh a ovoga družtva. §.2 . Svrha. ovoga družtva je s t uopće nastojati oko
prom icanja za jed n ičk ih o b rtm čko-radničkih interesah, a napose skrb za pod­
poru njegovih članovah, u slučaju bolesti i nem oći, te za pristojni pogreb
članovah ovoga družtva.
III. Č lanovi družtva. §. 3. D ružtveni članovi diele se u dvoje: a) redoviti
b) podupirajući.
A- Č lanovi redoviti. ^ §. 4. R ed o v itim članovom družtva toga m ože biti
sva k i bez razlike vje re ilt narodnosni obrtnički radnik, Jkoji u obsdegu staroga
i novoga Siska u poslu se nalazu
B. Članovi podupirajući. §. 5. Članovi podupirajućim sm atra se svaki onaj,
koj budi k a k a v m u drago novčani iznos pokloni na korist družtva.
IV . D užnosti i pra va članovah. A . redovitih. §. 6. .Svaki član redoviti dužan
je s t u opće d ru žtven u svrh u po m ogućnosti prom icavati, a. povrh toga: a) platiti
upisninu čim p r is tu p lju je k dru žtvu ; upisnina ta u stanovljuje se na 10 novčića,
b) plaćati točno m e d eljn i prinesak, <taj prinesak u sta n o vlju je se na sva k u ned elju po 5 novčića, ko j se sva k i 14 danah uplaćivati m ora u blagajnu družtvenu.
O vaj p rinesak m ože glavna skupština polag potriebe povisiti, c) N jegovanje
članovah u bolesti i u d ioničtvovati kod pogrebne pratnje istih.
§. 7. Č lanovom red o v itim pripada pravo udioničtvovanja kod svih koristih, ko je d ru žtvo ovo pram a svrsi svojoj d r u štven im članovom pruža, a napose
sliedeće: a) pravo predlaganja, viećanja i glasovanja u glavnih skupštinah; b)
u slučaju bolesti pravo na bezplatnu liečničku i liekarsku pomoć, te obskrbu
za vriem e bolesti; c) O k skrb n u pom oć iza bolesti do podpunog oporavljenja i
usposobljenja za. rad u sm islu §. 47. ovih! pravilah; d) a ktivn o i pasivno izborno
pravo za biranje zadružni častnikah; ,e) u slučaju sm rti pogrebna pratnja i
trošak pogreba u sm islu §. 61. ovih pravilah.
B. podupirajućih. §. 8. Č lanovi podupirajući neu živa ju n ika k o vu korist n iti
prava družtva.
V. Uprava d ru žtva §. 9. Poslove d ružtva obavlja: a) upravljajući odbor;
b) glavna skupština.
A.
U pravljajući odbor. §. 10. U pravljajući odbor sastoji se iz predsjednika,
podpredsjednika, bilježnika, podbilježnika, blagajnika, podblagajnika, 6 odborn ika h i 3 o d b o m ičk ih za m ien ika h . O dbornike i častnike ove bira glavna s k u p ­
ština na je d n u godinu danah, jed n i i drugi m ogu nanovo izabrani biti.
Č astnici ovi iz im o d b o m ik a h i n jih o vih zam ienikah m oraju da budu, čita­
n ju i pisanju, te h rv a tsk o m u i n jem a č ko m u je z ik u vje šti.
§. 11. P red sjed n ik i p o d p red sjed n ik n e biraju se iz broja radnikah, već
bolje ko n tro le radi i veće sigurnosti d ru žtven e im ovine iz broja sam ostalnih
u Sisku starom i no vo m obitajućih obrtnikah.
§. 12. O stali častnici biraju se iz broja redovitih d ru žtven ih članovah od­
nosno ob rtn ič kih radnikah.
§. 13. S v a k i član d ru žtva d užan je p r im iti padši na njega, izbor obrtnikah
ili častnikah, sam o ga m ogu oni odklonuti, ko ji su ta j m andat m in u le godine
izvršavali.
O dbornici s lu žb u ju bezplatno, dočim b ilje žn ik i blagajnik oprošteni su za
vriem e službovanja kao ta k o v i od plaćanja p rineska u §. 6. b). ustanovljenoga.
§. 14. P redsjednika zastupa u n jegovom zapriečenju podpriedsjednik.
§. 15. U pravljajući odbor u p ra vlja sve poslove dru žtven e te odlučuje o svih
pred m etih , k o ji niesu naročito pridržani glavnoj skupštini, a napose spada u
dielokrug u p ravljajućega o'dbora: a.) v o d iti točan račun o dohotcih a troškovih
281
družtva; b) voditi točan im en ik svih red o vitih članovah odnćsno u S isk u posluju ćih radnikah, te ove pridržava/ti na iz p u n ja v a n je n jih o vih dužnostdh; c) podieljivati i usta n o vljiv a ti novčane podpore u sm islu §. 7. c, d, pra.vilah; d)
prim ati i izključdvati članovi; e) dozvoljavati pogrebni trošak §. 7. slovo e; f)
doznačivati novčane izplate; g) p rip ra vlja ti izvješća za g lavnu sku p štin u up ra vi
d ružtva te o svih predm etih dnevnoga reda; h) pobiranje u pisninah redovitih
prinosah i darovah; i) savjestno u p ra vlja n je s d ru žtven o m im ovinom ; j) ovršiva ti z a klju čk e glavne skupšiine.
§. 16. P redsjednik zastupa d ružtvo napram a oblastim i trećim osobam, te
ru kovodi i nadgleda u ku p n u dielatnost družtva.
Napose pripada m u pravo: a) sazivati glavne sk u p štin e i odborske sjednice,
te u istih predsjedati; b) prim a ti i otva ra ti s v e na d ru žtvo stižuće odluke i
dopise; c) podpisuje uz supodpis bilježn ika u im e d ru žtva slclopljene ugovore,
te u im e dru žtva otpraviti se im ajuće dopise i odpise; d) nadgledati ru kovođenje
d ru žtven e blagajne; e) u z supodpis b ilje žn ik a p o dpisivati n o tč a n e doznaćnice
i namire.
§. 17. B ilje žn ik obavlja sve perovodne i pisarske poslove d ru žtva , te- vodi
zapisnike odbornih sjednicah i glavnih sku p štin a h , n a p okon supodpisuje sa
pred sjed n iko m spise i doznake n a ved ene u §. 16. B ilje žn ika zastupa u njegovu
zapriećenju podbilježnik.
§. 18. B lagajnik vodi račune o p r im itk u i izd a tk u , prim a u z protupotpis
predsjednikov d ru žtvu na m ien je n e izplate, te izplaćuje novčane iznose, koje
u p ravljajući odbor doznači u z r ed o v itu nam iru.
B lagajnika zastupa u njeg o v o m zapriečenju podblagajnik.
§. 19. Za čuvanje razpoloživih novacah u ložnih kn jižica h , te in ih spisah
i računah odnosećih se na dru žtven o novčano sta n je n a b a viti će se posebna
blagajna, sa 2 ključa od ko jih će jednoga, im a ti p re d sje d n ik a drugoga blagajnik.
§. 20. U d ru žtven o j blagajni n esm ije se n ika d a n a la ziti gotovine više od
30 franaka, što je preko iznosa toga, im ade se koristonosno u lo žiti u štedionicu
sisačku, ili kada, ova obstojala nebi, u drugu, koja je najbližja.
N ovac uručuje štedionici p red sjed n ik sam pod osobnu odgovornost, a u lo ­
žnica čuva se u d r u žtven o j blagajni.
§. 21. Z a jm o ve iz d ru žtven e blagajne n ije slobodno n ik o m u davati, a n a ­
pose ne ob rtn ič kim radnikom , pošto će zato i od tu d a iziša,všu š te tu odgovarati
i svo jim im e tk o m d ru žtv u ja m čiti p redsjednik.
§. 22. S iednice upravljajućega odbora im a d u se o bdržavati sva k i treći m je­
sec, no p red sjed n ik je vlastan, kada u v id i potrebu, ili ako to za h tie va polovica
o d b o m ika h sazvati m e đ u tim i izva n red n u siednicu.
§. 23. U pravljajući odbor stvara va lja n e z a k lju č k e u p risu tn o sti p red sjed ­
n ika odnosno podpredsjednika, i četvorice o d b o m ika h .
Z aključci stva ra ju se nadpolovičnom večin o m p risu tn ih glasovah, kod
razpolovljenih glasovah o d lučuje p red sjed n ik odnosno p o d p red sjed n ik , ko ji izim
toga slučaja ne glasuje.
§. 24. P red sjed n ik odnosno p o d p red sjed n ik vla sta n je s t pod s v o jim odgo­
vorom obustaviti z a klju ča k odborski do riešenja, sliedeće glavne skupštine.
B. G lavna skupština. §. 25. G lavne sk u p š tin e je s u red o v ite ili izvanredne.
R edovita sk u p štin a drži se sva k e godine jed a n p u t i to p r v u n e d je lju po
sv. Josipu.
Izv a n red n e skupštine, kada to potrieba dokaže, v la sta n je sa zva ti p red ­
sjed n ik, a dužan ju je sazvati kada to z a h tie va 15 članovah ili up ra vlja ju ći
odbor.
§- 26- U glavnu sku p štin u im a d u se svi članovi p o ziva ti jed n o m te isto m
okružnicom , u ko jo j m ora da bude naznačen d n ev n i red.
§. -27. G lavnoj sku p štin i nadleži od lu čiva n je o svih p red m etih , ko ji niesu
u p ra vija ju ćem u odboru iU p red sjed n ik u naročito pridržani.
N apose nadl,eži glavnoj sku p štin i: a) izbor p red sjed n ik a , p odpredsjednika,
o d b o m ika h , za m jen ika h , bilježnika, p o dbilježnika, b lagajnika i podblagajnika;
282
b) odlučivanje o prizivah glavnoj skupštini podnešenih; c) odobravanje o dozna­
čivanje izvanrednih troškovah; d) odobravanje i pregledavanje godišnjih raču­
nah za m in u lu godinu; e) odlučivati o predlozih odbora; f) riešavati odborska
izveštja, g) odlučivati o povašenju godišnjega prineska; h) prim ati natrag k druz tv u izklju čen e članove; t) odlučivati o prom ieni ovih pravilah; j) izbor revisionalnoga odbora u sm islu §. 29. ovih pravilah; k) odlučivati o razpustu d ruztva%
koji se za klju ča k tada ud jelo tvo riti može, kada družtvo svim obavezam i d u ­
žnostim a udovolji.
§. 28. Z a stva ra n je valjanog zaključka, u glavnoj skupštini zahteva se p ri­
sutnost predsjednika odnosno podpriedsednika i od n ajm an je 30 redovitih
članovah.
A k o je sazvana glavna skupština osujećena nedošašćem dovoljnoga broja
članovah, 'tada se im ade za 8 danih sazvati na novo; u takovoj skupštini odlu­
čuju p risu tn i red o v iti članovi, neobazirajuć se na broj njihov.
Z a klju čci stva ra ju se absolutnom većinom prisutnih glasovah; kada su
glasovi razpolovljeni, odlučuje prvedsednik odnosno podpriedsednik.
§. 29. G lavna sku p štin a bira za pregledanje računah odbor revisionalni,
ko ji se sastoji iz 3 članovah neo d b o m ik a h , koji su dužni račune i dotične
izprave točno pregledati, te o uspiehu sku p štin u ■izviestiti; konačno odobrenje
računah i podielivanje absolutorija pripada glavnoj sku p štin i po §. 27. slovo d).
Izabrani pregledači računah jam če za is tin ito st svoga izvješća, kao i bla­
ga jn ik i ostali odbornici za istin ito st po njim a predloženoga računa.
V I. D ru žtve n e prostorije. §. 30. D ružtvo n a jm iti će prikladne prostorije,
ko je se im adu u p o treb lja va ti sam o u dru žtven e svrhe. Naročito im a d u te pro­
storije služiti: a) za obdržavanje odborskih sjednicah i d ru žtven ih skupštinah;
b) za, ukonačenja u Sisa k nadošavših obrtničkih radnikah dok u posao ne stupe;
v id i §. 45. pravilah. c) Z a u konačenje i njegovanje od bolesti oporavi ja jućih
se članova vid i §. 7. d) i §. 47. a) pravilah. d) Za čuvanje d ru žtven e blagajne
i spisah
V II. T roškovi. §. 31. T roškovi d ružtva jesu redoviti i izvanredni.
§. 32.M eđu tro ško ve red o vite spadaju: a) troškovi pisarnički, poštarina,
razsvjeta, stanarina i nabava potriebnoga pokućtva; b) troškovi boljnički; c)
tro ško vi liečnički i lie k a m e ; d) troškovi članovah od bolesti oporavljajućih se;
e) tro ško vi pogrebni.
§. 33. M eđu tro ško ve izva n red n e spadaju svi oni, koji u §. 32. navedeni
niesu, a, potrošeni su ip a k u d ru žtv e n u svrhu.
V III. P okriće troškovah. §. 34. Za pokriće s v e u ku p n ih d ru žtven ih tro šk o ­
vah im ade služiti: a) upisnina §. 6. a); b) n ed je ljn i prinesak §. 6. b); c) dobro­
v o ljn e podpore §. 5.
§. 35. K ada neb i-sried stv a u §. 34. označena za pokriće troškovah dostatna
bila, vlastna, je glavna s ku p štin a m a n ja k po d m iriti d ig n u tje m kam atah od
uložene gotovine u štedionici vid i §. 20. pravilah.
IX . Izstu p iz d ru žtva i posliedic-e toga. §. 36. S v a k i član, koj se radi p ro ­
m jene svoga posla odalji iz Siska, te stu p i u posao na drugom m jestu , sm atra
se da je izstupio iz družtva.
§. 37. D anom izstu p a gubi ta ka v član sva prava na tem e lju ovih pravilah
osnovana.
§. 38. Izstu p ivši član, ko j se opet povrati u posao natrag u Sisak, a p rije
svoga odlaska bio je 6 m jese ci članom te. svoj prinos redovito uplatio, postao je
natrag članom d ru žtv a čim u p la ti u p isn in u i p rvi n ed je ljn i prinesak, a kroz to
steče nanovo sva prava zajam čena o vim i pravili.
X . Iz k lju č e n je članovah i posliedice toga. §. 39. U pravljajući odbor vlastan
jest redovitoga, člana iz k lju č iti iz dru žtva: a) ako je osuđen radi ka žn jiva čina,
počinjena iz pohlepe za d o bitkom ; b) ako kroz dulje vriem ena zanem aruje svoje
dužnosti napram a d ru žtvu ; c) ako je član nećudorednom u ž ivo tu podlegao tako,
da služi na sram otu osta lim članovom ; d) kada ostavi posao te se skice bezposleno i neće na opom enu upravIj. odbora natrag u posao stupiti.
283
Proti odredbam odbora u pogledu izklju čen ja izdanih, p risto ji pravo dotičn iku p rizvati se u roku od 14 dana na, glavnu s k u p štin u , ko j se rok imade
računati od dana priobćenja.
P riziv m ože se pism eno ili ustm en o kod u p ravljajućega odbora prijaviti.
§. 40. O nim danom ko jim je red o v iti član iz d ru žtva d efin itiv n o izključen,
nastupaju za dotičnika. označene posljedice u §. 37. o vih pravilah.
Izk lju č en je postaje d e fin itiv n im , ako do tičn ik p ro ti odluci odbora kod
iztoga u u stanovljenom ro ku n e p rija v i priziv, ili ako glavna s ku p štin a izk lju ­
čenje potvrdi.
„
§. 41. Izk lju č en i članovi m ogu kada tem e ljito dokazu, da su se popravili,
opet u družtvo p rim lje n i biti, no sam o dozvolom glavne sku p štin e. Z a takove
članove va lja ju prava označena u §. 38. ovih pravilah.
X I. U plaćivanje prinosa. §. 42. S v a k i redoviti član d užan je s t ustanovljen
u §. 6. si. b, nedielni prinos sva k ih 14 danah up la ćiva ti ko d družtvenoga
blagajnika.
Č im koj član kroz tri n ed e lje s u p la ćiva n je m zaostane, dužnost je s t bla­
gajnika i jednoga odbornika, kojega na to glavna sku p štin a naročito opunovlasti,
utjera ti od dotičnika zaostali prinos, a kada n eb i d o tičn ik prigodom u tjerivanja
novaca imao, dužan je p la titi zanj njeg o v gospodar, ko d kojega je u poslu, a
ovaj m u to sustezuje iz njegove zasluge.
X II. V ođenje članovah u očevidnosti. §. 43. V r h u svih ob rtn ič kih radnikah
— (kalfah, djetićah) u starom u i n o vo m u S is k u poslujućih im ade d ru žtv e n i bi­
lježn ik točan im en ik voditi.
O to m u im e n ik u im ade se točno naznačiti: a) im e i p rezim e dotičnoga
radnika; b) grana obrta u ko jo j posluje; c) im e i prezim e gospodara (obrtnika)
kod kojega se dotični radnik u poslu nalazi; d) prom iene, k o je su se sbile
s radnikom .
§. 44. S v a k i ob rtn ički ra dnik, ko j u starom ili n o vo m S is k u posluje, dužan
je to p r ija v iti d ru žtven o m u b ilje žn ik u , a, ta ko isto i s v a k i slučaj, ako prom ieni
gospodara ili hoće da se odstrani iz Siska.
§. 45. O brtnički radnici, ko ji iz d rugih m je sta h u S isa k stignu, da tu u
postao stupe, slobodni su za p r v i dan iza svoga došašća u p o trie b iti družtvene
prostorije za ukonaČenje, no d u žn i su sledeći da,n posao si p otražiti i u isti
stupiti, a odm ah iza toga p r ija v iti se d r u ž tv e n o m u b ilje žn ik u . O v a ko vim iz
drugih m jesta stigavšim ra d n iko m , ko ji u S is k u u posao stupe, računa se nedjelni prinos prv,e nedelje, koja sliedi izza n a s tu p lje n a posla.
§. 46. D ružtveni b ilje žn ik dužan je s t o sva k o j sbivšoj se pro m ien i p o je­
dinih radnikah točno iz v je s titi blagajnika.
XI I I . O bskrbna podpora. §. 47. D ružtvo daje o b skrb n u podporu sam o onim
članovom , ko ji izza bolesti odm ah n isu za rad sposobni i ko ji se u s lje d izjave
U ečničke oporavljati im a d u (§. 7. d).
§. 48. O bskrbna podpora, im ade se sastojati: a) iz bezplatna stana u d ru ­
žtv e n ih prostorijah po §. 30. c.; b) iz po trie b n e hrane.
O bskrbna podpora tra je sam o ta ko dugo, d o k liečn ik o m određeno vriem e
za oporavljanje n,emine.
X IV . Razlaz družtva. §. 49. O vo d ru žtvo p restaje razlazom istoga, koje
sliediti m ože, ili a) po naročitoj odredbi vladinoj, ili b) po z a k lju č k u glavne
skupštine.
§. 50. Da se u glavnoj sk u p štin i o dlučiti m ože o razlazu dru žtva , zahtieva
se, da od redovitih članovah u to j s k u p š tin i p r is u s tv u je n a jm a n je n jih dvie
trećine, te da svi prisu tn i jednoglasno zaključe: razlaz d ru žtva .
§. 51. Za, slučaj, ako se d ru žtvo ovo razide, im ade se preostala u d ru žtven o j
blagajni gotovina u ložiti plodosno u S isa čku štedionicu ili in u k o ju v id i §- 20.
Ostala dru žtven a im o v in a im ade se p u te m ja v n e dražb,e razprodati, a u n išavša, gotovina u sm islu prediduće usta n o ve u ka m a titi.
§. 52. Dok se za stari i n o vi S isa k n e u stro ji s’isto m svrh o m novo dru žtvo
bilo m u pod k o jim drago im enom , im ade se dohodak izviru ći iz d ru štven e gla­
vnice kod Sisačke ili ine ko je štedionice sam o po odredbi poglavarstva grada
284
Siska u potriebljavati za podporu oboljelih ili in o m ko jo m nesrećom postradalih
obrtničkih radnikah (kalfah, dietićah) staroga i novoga Siska.
§. 53. A k o bi se po vlad i određeni razlaz d ru žtva opozvao, tada. prolazi
na dru žtvo njegovo p rija šn je pravo na im o vin u dru žtven u .
A k o li se pako u S is k u u stro ji na m jesto ovoga — novo d ru žtvo o b rtničkih
radnikah izza njegova razlaza, u sm islu §. 52. ili ako bi se d ru žtvo ovo spojilo
s’ drugim ko jim d ru žtvo m ta d a prolazi na isto im ovina d ru žtva ovoga.
X V . Prelazne ustanove. §. 54. Č im pravila ova p o tvrd u vis. kr. zem a ljske
vladie postignu, sastati će se svi u starom i no vo m S is k u obitavajući o brtnički
radnici na p oziv podpisanih u sku p štin u , te u toj obaviti izbor upravljajućega
odbora po §. 9. odnosno §. 27. a, i da ljn ja u sta n o viti u sm islu ovih pravilah.
§. 55. Izabrani ovaj u p r a vlja ju ći odbor poslovati će u sm islu pravilah o vih
do p r v e u godini 1878. držati se im ajuće r ed o v ite skupštine.
X V I. N aknadne ustanove. §.'56. D ružtvo sisačkih o b rtn ič kih rad n ika h n ije
slobodno davati zabave, koje bi padale na. teret d ru žtv e n e im ovine.
§. 57. S v a k i u Sisa k novo-nadošavši ob rtn ički ra dnik, koj u posao stupi,
ruebude za družtvenoga člana ta ko dugo upisan, d o k se neizka že u redovnom
potvrdom , da. se je kod n adležne red a rstve n e oblasti prijavio.
§. 58. B la g a jn ik sa nato određenim odbornikom dužan je onaj is ti dan čim
u smi.slu §. 42. ovih pravilah u tjera zaostale n ed je ln e prinose u ru čiti ih p red ­
sje d n ik u te zajedno s o vim p ohraniti u d r u ž tv e n u blagajnu, d o k n enastupe
u v je ti §. 20.
§. 59. S v a k i red o v iti član dobitiće od blagajnika čim u p la ti up isn in u tisk a ­
n a pravila, zajedno sa p o tv rd o m da je red o v iti član.
§. 60. Č lanovi oni, k o ji obole bolešću ta ko v o m , koja n astaje iz nećudoredna
i razkošna života, n e im a ju p ravo na podporu, kao n iti na b esp lata n pogreb u
slučaju sm rti sliedivše p o vodom ta ko v e bolesti.
§. 61. Za članove u m rv še , k o jim pripada pravo bezplatna pogreba, nesm ije
se više trošiti nego sam o ono, što je za dostojan pogreb n a jn u žd n ije .
§. 62. B olestni članovi n ep la ć a ju ,z a vrvem e bolesti i oporavljanja n ed je lnoga prinosa.
U S isku , dne 1-a tr a v n ja 1877.
V jek o sla v L ie b h a rd t v. r. pretsed n ik , Franc V eršić B la g a jn ik v. r., Franjo
Golubić v. d. B iležn ik, p rivrem en o g u p ra vlj. odbora članovi Iv a n Palčić v. r.,
R u d o lf B erghofer v. r., Jura L eesovar v. r., Pavao Ištva n ić v. r., A n to n V odošek
v. r., M ato Jurišić v. r. odbornici p riv. u p ra vlj. odbora članovi.
Pravila su bila dostavljena »Kr. drž. nadodvjetničtvu« u Zagrebu
na mišljenje, koje je poslalo pod ibr. 1786 od 30. kolovoza 1877. slije­
deće primjedbe:
Z a dovo ljavajući viso ko m u odpisu od 28. sv ib n ja 1877 br. 10597, čast je kr.
drža vn o m u n a d o d v je tn ič tv u u z p o vra ta k k o m u n ik a ta h pod ./. po d n ieti o pravilih zajedničkoga sisačkoga obrtn ič ko -ra d n ič ko g a d ru žtv a svoje
O čitovanje
U §. 10. ovih pra vila h im a se reći, da p re d sje d n ik o m ili članom odbora
m ože biti sam o u g a rsk o -h rv a tsk i d rža vlja n in , dočim se zn a n je njem ačkoga
je z ik a nebi sm jelo tra žiti kano b itn i u v je t za d ru žtven o g a častnika, pošto bi
se to m u s ta n o vo m nep ra v ed n o iz k lju č ili od u p ra ve dom aći radnici, k o ji n je ­
m ačkoga je z ik a neznadu.
U §. 25. im a se dodati, da se o sva k o j glavnoj s k u p š tin i im ade oba v je stiti
redarstvena oblast.
U §. 39. s ta v k a a.) im a se p ro m je n iti tako, da je odbor d užan iz k lju č iti
člana, ako je osuđen radi zločinstva, ili radi drugoga k a žn jivo g a djela, počinjena
iz pohlepe za d o b itko m ili/iproti ćudorednosti.
104 D rž a v n i a r h iv Z a g re b , b r o j 1429 o d 3. V. 1877.
286
U §. 42. im a se druga stavka, posve izpustiti, jer se protivi zakonom ob
utjeriva n ju trazbinah, um iesto n je im a se reći, da se zaostaci članovah u tjeru ju
sudbenim putem .
§. 49. i i53. im a se rieč »vlada« zam jeniti sa »oblast«.
9. rujna 1877. g. pod br. 17943/1877 uputila je vlada Gradskom
poglavarstvu u Sisku dopis, u kojem mu se nalaže, da privremeni
odbor radničkog društva u Sisku uputi, kako da ispravi pravila te ih
ispravljena ponovo podnese na odobrenje.
Iz podnijetih pravila vidi se i u Sisku jak uticaj njemačkog rad­
ničkog elementa. Iz pravila se vidi, da se radnici Siska još nisu oslo­
bodili tutorisanja svojih poslodavaca, bez obzira na to, da li se ti
poslodavci osjećaju po svojim nazorima bliže radnicima ili ne. Na to
najbolje ukazuje §. 11. Taj paragraf, da ne bi došlo do krađe društvene
imovine, predviđa da predsjednik i potpredsjednik ne budu birani
iz redova radnika već iz redova samostalnih obrtnika. Svi ostali čla­
novi odbora birali su se iz redova samih radnika. Društvene prosto­
rije trebale su da budu korišćene ne samo za društvene svrhe već i za
ukonačenje putujućih zanatlijskih pomoćnika i za njegovanje bole­
snih, koji nemaju drugih uslova da budu zbrinuti.
§. 38. nije, kao što je to slučaj kod grafičara, predviđao, da po­
moćnik, koji iz Siska otputuje i bude član sličnih radničkih društava,
zadržava u slučaju da se vrati u Sisak sva prava starog člana, već se
mora ponovo upisivati i tek poslije uplaćenog uloga može steći svoja
stara prava. Iz članstva se isto tako mogao isključiti onaj, koji napusti
posao »te se skiće besposleno i ne će na opomenu upravlj. odbora
natrag u posao stupiti« (§. 39.).
Treba još spomenuti da je društvo predviđalo da vodi evidenciju
svih radnika u Sisku, gdje je zaposlen i u kakvom je položaju. Svaki
zaposlen radnik trebao se prijaviti društvenom tajniku, kojeg se mo­
ralo obavijestiti i u slučaju promjene namještenja ili odlaska iz Siska.
Interesantno je 'i to, da se pridošli radnik mogao upisati u društvo
pod uvjetom da pokaže policijsku potvrdu, da je prijavio svoj boravak
u Sisku.
KRETANJE RADNIKA U SENJU, GLINI, PETRINJI I KARLOVCU
O kretanju radnika u Senju, Glini, Petrinji i Karlovcu koristimo
samo informacije, koje je donosio »Radnički prijatelj«:
Dopisnik »Radničkog prijatelja« iz Senja javlja:
»Ovdje imtamo rad n ič k o družtvo, pod im enom »Hrv. obrtnička zadruga«,
k o ja b je osnovana a i obstoji im a tom u već tri godine, n u koja su p ra v ila tek
ovih dan a h i to n a k o n v išekratnoga p o v ra tk a od zem. vlade potvrđena. O podpo ri redovitoj n eim a tu n i govora, nego ako tko oboli, zaključi odbor, koliko
m u se im a iz b lag a jn e p odpore daiti. S vaki pako član plaća upisnine 1 fr., a
287
30 novč. k ao m jesečni prinos. Žalibože im a u tih p ra v ilih po k o ji p a ra g ra f, za
koji, po m ojem m nienju, b je k var, d a se zanj to lik o p a p ira i c rn ila potrošilo. —
Neću, da ti n ab ra ja m za ovaj p u t p a ra g ra fe istih p ra v ila h , n u dru g o m sgodom,
ako m i m oguće bude, p re tre s ti ću je, sam o d a dokažem članovom iste zadruge,
d a je od nužde, da ta p ra v ila izprave tako, d a d an a š n je m u d u h u vre m e n a odgo­
v a ra la budu.
O vdje p osluju većim dielom ra d n ic i s v ak i n a sv o ju ru k u , t. j. tje ra ju svoj
m ali z a n a t sam i. P om oćnikah im ade v rlo m alo, p a k a o što je ra d n ič k i stališ
u cieloj trojednici zaostao, ta k o isto zaostao je i ovdje.
»Družtvo »obrtnička zadruga« im a p riličan i liepd b ro j časopisah za pouku
i zabavu kao ta k o đ e r ra z n ih igrah, k o jim a s e v riem e p rik ra titi m ože, a i novi
odbor, ko ji b je m ahom za tim iza b ran , iza kak o p ra v ila stigoše, čini svoje, za
da družtvo n ap red u je, nu pored svega toga nevidiš osim po kojeg o d b ornika
ili pojedinog redovitog člana u d ru š tv e n ih p ro sto rijah . S ta v lja m n a src e svim
onim, kojih se tiče, d a b odre radnike, koji još d riem lju , d a je potiču n a češće
polazenje družtva, n aim e one, k o ji m o žda n a godinu n iti jed a n p u t u d ru štv e n ih
p ro sto rijah n eb ijah u ; je r sam o kroz veće u d ru ž iv a n je i slogu postići će se
sveobći interes. Osobito preporučam , d a n a s to je natom , d a s v ak i po jed in i ra d n ik
p rio n e uz »P rijatelja«, te si istog n abavi, p o n jem u k o je k a k v e poteškoće na
vid ik iznaša, koji će se s vrem enom n a svoj nač in o d s tr a n iti. . .
. . . P olitičkoga s tra n č a re n ja n e k a se p ak o sv ak i ra d n ik k an i, je r to za cielo
nikom u od n a s ra d n ik a h u p rilo g naiđe, neg o n e k a n a s to ji s v a k i o p ro m i­
ca n ju m aterija ln o g a svoga b o ljk a i d u ševnoga n a o b raže n ja, a k a d a budem o n a
to m ra d ili i sve sile to m u posvetili, žeti ćem o d o b ar plod. S to g a bra ćo ra d n ic i
trojednice, n a p re d k p ro sv jeti, a s n jo m k slobodi! — ć.«105
Na to su zagrebački socijalisti odgovorili »gospodinu dopisniku«
da nastoji u obrtničku zadrugu privesti što više članova, zatim promi­
jeniti pravila. Članovi moraju točno znati ne samo dužnosti već i
prava, a ne da zavise od milosti i nemilosti odbora, koji tek na sjednici
odlučuje koliko će kome dati pomoći.
Kao što se vidi, u Senju ljudi koji treba da budu organizatori
radničkog društva, osim kritike lošeg stanja, ne vide daleko. U prvom
redu (ć) pogrešno upoređuje obrtničku zadrugu s radničkim društvom.
Drugo, ne pravi razliku između radnika i majstora poslodavaca. U
Senju se (ć) ograđuje od političkog strančarenja, jer to ne ide u pri­
log radniku. Znači (-ć) ni sam nije shvatio karakter'»Radničkog pri­
jatelja«, a ni Zagrebačkog radničkog društva. ,
Zato je situacija u Glini već bolja; (sch) javlja da se radnici u
Glini bave mišlju kako bi osnovali radničko društvo.
»Nadam o se, d a će n a š a n a m je ra u sp je ti u novoj godini. Im a nas, doduše,
m alo n a b roju, ali p ostoji sv ak a k o p o tre b a za o sn iv an je d ru štv a . U slu čaju
b olesti m ogli bi onda b iti s ig u rn i u pom oć, p ošto b i uplaitili doprinos. K od
ovakvog nezdravog gospodarstva, k a o što s a d a v lad a k o d n as, to je nem oguće.
M nogi uopće više n e u p la ć u ju sv o je doprinose. P o tp o ra b olesnicim a dieli se
ja k o različito i p re m a raspoloženju. Iz s v eg a proizlazi, d a ta k o d a lje ne m ože
ići. D ruštvo treb a m o i za obrazovanje, k o je će ra d n ic i postići č itan je m novina,
k n jig a i slu šan jem p re d a v a n ja . Z a o b ra z o v a n je ra d n ik a p ru ž a ju n ajb o lju p r i ­
lik u u p ra v o d ru štv a. T re b a n a s to ja ti ono što se n ije m oglo postići u m ladosti,
a to n am je n a jb o lje o ru ž je u b o rb i z a život.«169
les »Radnički prijatelj« broj 4 od 25. X. 1274.
lee »Radnički prijatelj« broj X od 3. I. 1875.
Informacija iz Petrinje još je povoljnija.
• * j raf ^ iCi
ja v lja ju P etrinčani, uskoro će posjedovati
svoje družtvo. C ak će p re stić i i m noga veća m je sta n aše k raljevine. Već je
osnovan k o m ite t za o sn iv an je radničkog družtva. N adam o se, d a će njegova
nasto jan ja biti o k ru n je n a n ajb o ljim uspjesim a. S ta tu ti i p rija v a p re d ati će se
u n ajk ra će v rijem e vlastim a. »Radnički p rijatelj « je ovdje već dobro poznat.
Ovo je dokaz, d a o v d ašn ji ra d n ic i n e p ra te njegova n a s to ja n ja bez interesa.
N eka živi »R adnički p rijatelj« i naže jedinstvo!«167
»N asuprot P e trin ji u m rtvoj tišin i lieže n aši karlovački radnici; kao da im
tako dobro ide, k ao što gospodarom njihovim ; k ao da su tak o izobraženi već,
d a jim n e tre b a p ouke; k ao d a je svaki pojedini ,tako m oćan, d a m u n e treb a
u druživanja. P a ip ak n as je toliko stotinah, ko ji uz k u k av n u nadnicu radim o
od ra n e zore d o m rak a , t e s e m učim o za fo rin tu i njekoliko novčića n a nedjelju
uz m ršavu h ra n u , i veom a tu ža n sta n ; p a ipak n a s im a još toliko, koji n i čitati
neznadu, a većina n as n eim a n i p ojm a jošte o zadaći, k o ju radnici današnjega
vieka rije š iti m o raju ; p a ip a k n eim a u n as nikakovoga družtva, n ik ak v e sloge,
koja n am je ta k o nuždno po treb n a. Z a r d a ta k o ostane, braćo karlovački radnici!
Z ar d a zaostanem o za radnici d ru g ih h rv a tsk ih gradovih, z a r d a u K arlovcu
n ije ono isto m oguće što ,u Z agrebu, V araždinu, P etrin ji, O sjeku i t. d.? S ram ota
bila bi za nas, da ostanem o zadnji u p o k re tu radničkom naše dom ovine. N apred
dakle, složim o se i dogovorim o se, da ustrojim o u K arlovcu radničko družtvo.«168
Iz te informacije treba izvući zaključak da u Zagrebu, Varaždinu,
Petrinji i Osijeku postoje radnička društva. Što se tiče Petrinje, do­
pis koji je objavio »Radnički prijatelj«, javlja, da je magistrat zatražio
popis onih, koji žele stupiti u radničko društvo. Ako ima izgleda da
bi se društvo moglo održati, statuti će se potvrditi. Za sada ima oko
40 radnika, koji bi htjeli sudjelovati u društvu. Za Petrinju sasvim
dovoljno. Mnogi će još pristupiti, ali čekaju dok ne budu potvrđena
pravila. Stoga se nadaju da će im generalna komanda uskoro potvr­
diti pravila.iae
OSNIVANJE RADNIČKOG DRUŠTVA U OSIJEKU I OPCE
RADNIČKE BOLESNIČKE INVALIDSKE BLAGAJNE
Osnivački komitet »Obrtničko-radničkog društva« u Osijeku upu­
tio je 10. II. 1875. god. u Zagreb ovo saopćenje:
»S tranački drugovi! K onačno nakon tri godine dugih n apora i raspuštani a
osnivačkog k o m ite ta i po slije p re d a je s ta tu ta po če tv rti put, zem aljska vlada
odobrila je p ra v ila n ašeg Z an a tsk o -ra d n ič k o g društva.
Sa svježom i veselom hra b ro šću stupam o opet u redove^ naših s tran a čk ih
drugova. N adam o se, d a ćem o d o kazati svoju d jelatn o st, ako ćem o u p fkos svim
m jera m a v lasti ra d iti n a o s tv a re n ju zah tje v a radničkog staleža. Jav ljam o n a ­
šim s tra n a č k im d rugovim a, d a će se u n ed e lju 21. fe b ru a ra u 4 h po slije podne
održati konstdtuirajuća s k u p štin a u gornjogradskoj pivovari.
167 »Radnički prijatelj« broj 1 od 3. I 1875
i «8 »Radnički prijatelj« broj 17. od 25. IV. 1375. g .
188 »Radnički prijatelj« broj 13. od 28. IH . 1875. g .
289
D alje m olim o s tra n a č k e drugove, d a n am pom ognu u ra d u , pošto su naše
snage u pro v in cijsk im gradovim a slabe.
S ta tu te Opće ra d n ič k o .bolesničke i in v alid sk e b la g a jn e zem aljsk a vladi,
j e v ra tila sa prim jedbom , d a ispravim o nekoliko p a ra g ra fa . K ada to ispravim o
v lad a će odobriti n a š a p ra v ila . T ako se n adam o d a ćem o u n a js k o rije vrijem e
do živ jeti o s n iv an je ove in stitu cije. S a b ra ts k im pozdravom — zdravo! Osni­
v ački k om itet O b rtn ičk o radničkog d ru š tv a u O sijeku«.170
Zemaljska vlada, odjel za unutrašnje poslove, odobrila je isprav­
ljena pravila radničkog društva sa slijedećim napomenama:
»Tam ošnjim izv iestjem od 30. pro sin ca 874 br. 7343 ovam o p o d a s trta izp ra v ljen a p ra v ila osiečkog o b rtničko^ radni’č kog d ru ž tv a ovdje su sad a odobrena i
p o tvrdnom zaporkom p ro viđena, te se od istih d v a p rim je rk a d o s ta v lja ju g ra d ­
skom p o g lav a rstv u tim e, da je d a n p rim je ra k za sebe p rid rž i, a d ru g i dade
u ru č iti odnosnom u u z tro ja v aju će m odb o ru rečenoga d ru ž tv a .
Ovom prigodom se g radsko p o g lav a rstv o o b av je stju je, d a je u p riv itih
p rim jerc ih p ra v ila h u p a ra g ra fu 24. izp ra v lje n a p o svoj p rilici p isa rsk a p ogriešk a gdje je bilo nav e d en o »redovite s jed n ice ili glav n e skupštine« dočim u
ovom ovdje p rid rž an o m p rim je rk u p ra v ila h nala zi se izrikom u p isano »redovite
i izv a n red n e g la v n e skupštine« što i odgovara sm islu sam ih p ra v ila h ; za tim §.
26. dodan je u d rugoj alin e ji ta j »§. 26« k a d a s e to o pet u ovom ov d je p rid rž a ­
nom p rim je rk u p ra v ila h u stan o v ljen o i u b ilježeno nalazi.
O vaj p is a rs k i iz p ra v a k u č in je n ovdje, d a n e b u d e .u stro jite ljn i o dbor d ru ­
žtva ra d i toga opet m o rao ciela p ra v ila od no v a p re p isiv a ti.
N apokon se gra d sk o P o g la v arstv o u savezu sa ta m o š n jim izviestjem od
1. kolovoza 874 br. 4131 u k o je m je iz ta k n u ta bojazan, d a bi d ru ž tv o ovo, k ojem u
su na čelu lju d i, koji su već jed n o m n e re d u povoda dali, i k o ji s u s a svojih
po litič k ih i k o m u n ističk ih tež n ja h poznati, g ra n ic e svoga p ra v ili opredieljenoga
d jelo k ru g a p re k o ra č iti m ogli, pozivlje, da u sm islu §. 30. ovih p ra v ila h vazda
u odnosne d ru ž tv e n e m jesečne i g lav n e s k u p š tin e p o v je re n ik a izašalje, te ra d i
toga dru ž tv o u p u ti, d a im a svei v az d a za v re m e n a grad sk o m p o g lav a rstv u p r i­
jav iti, k a d a će se odnosna sk u p š tin a d rž ati, d a se p o v je re n ik iza sla ti može.
K roza to je gra d sk o m p o g lav a rstv u k a o nadležnoj o b lasti dovoljno za­
jam čeno, d a n a d z ire d je la tn o s t d ru ž tv a , je r ono k ro z svoga p o v je re n ik a n e sam o
d a je u sm islu §. 30. p ra v ila h , nego i polag po sto je ćih p ro p isah u p ra v o pozvano,
da u sličnih s k u p š tin a h d ru ž tv a n a ta j n a č in p ra v o n a d z o ra vrši, d ap a če je
dužno po zvanu svom u to m u točno zadovoljiti, i svako p re k o ra č e n je g ra n ic a h
usta n o v lje n ih u d ru ž tv e n ih p ra v ilih sm je sta o b u stav iti.« 171
Gradsko poglavarstvo u Osijeku, kao što se vidi iz obrazloženja
vladinog rješenja, gledalo je na osnivače osječkog radničkog društva
kao na ljude poznate po svojim komunističkim nazorima, koji su već
kod prvog osnivanja osječkog radničkog društva prekoračili zakonom
utvrđene granice, u okviru kojih je društvo smjelo djelovati. Uopće,
pokazuje se da su Gradska poglavarstva stajala na reakcionarnijim
pozicijama od same vlade, kad je bila riječ o pravu radničkog udru­
živanja':
Osnivačka skupština osječkog radničkog društva održana je 21.
prosinca 1874. godine. A. Kovačić iz Osijeka, potpredsjednik osnivač­
kog komiteta piše:
i 7o »Radnički prijatelj« broj 8 . od 8 . H . 1875. g .
i7\i Državni arhiv Zagreb, broj 202/1875 od 20. I. 1875.
290
\
4
pi
4 4 - -:
4„,
f 4a--' #^4?'
y ~
, /4 ^ 4 , ^
»*4^«^-.»4 , —... ”
p£
y * y *
**•<»
y
i£<M pP: .
V 4 4 * 4 "j
f* ~ y
i,-
J§£ " $ £ * ,* 1 ^
4*.„.
/j,
»
••y t W t > ■; jP*)£*r'
:
< 1 ^ 4
. ^
{*/# ^<0 t* * 4
(JtM kA*'
. 4
r f* e. » » # sta *r
&£■*> 4 L & 4 !4 # ^ ~
J tJ y *
P P ^ ^ P jP *
a P c /^ % .
č Š L ? z - ~ y ^ y y t ■■
‘frt+ V
291
»Osijek 21 decem bra. Nakon p re k id a od 16 m jeseci o d rž an a je ov d je slo­
bodna ra d n ič k a skupština, kojoj je prisu stv o v ao g ra d s k i k a p e ta n K anp kao
vlad in kom esar N akon uvodnih riječ i p re d sje d n ik a provizornog kom iteta, Anfcuna P rpića, p rešlo se n a p rv u to čk u dnevnog reda, n aim e čitan je statu ta
»Osječkog radničkog društva«! S ta tu t je p rim lje n bez prim i)edbe. P redsjednik
je onda upoznao učesnike skupštine, da je z e m aljsk a v la d a v ra tila provizornom
k om itetu s ta tu t zbog m ale greške. Z em a ljsk a v la d a je s ta v ila p rim jed b u , da će
p ra v ila potvrditi, čim bude isp rav ljen a greška. Stoga s m a tra p re d sje d n ik sta­
tu te kao p rik la d n e i označava ovu s k u p štin u k ao osnivačku sk u p štin u društva.
S toga nagovara p risu tn e toplim riječim a, da p ris tu p e d ru štv u . O dm ah iza toga
počelo je p rim an je novih članova, ko je je i sra zm jern o dobro ispalo. Iza toga
slijedio je izbor funkcionera i rukovodstva. R e zu ltat izb o ra je slijedeći:
P redsjednik: P rpić, podpredsjednik: Kovačić, b lag a jn ik : K lug I. perovođa:
Stencl, II. Raflrić, Odbornici: Masz, P iši, Szalay, Š leser, H anke, B lagović, S chm idt,
Cop, Golbnhofer, zam jenici: Rožek, Šavek.
K ada je pre d sje d n ik sad a objavio d a je d ru štv o k o n stitu ira n o , uzeo je riječ
d ru g Masz, te objasnio na p ris tu p a č a n n ač in zn a če n je d ru š tv a , i pozvao radnike
k a jedinstvu.«17-
Konačno »Radnički prijatelj« pod naslovom »Osječko obrtničko
radničko društvo« javlja da je zemaljska vlada potvrdila društvo.
Uprava društva se na slijedeći način konstituirala:
»I. pred sje d n ik : A. P rp ić; II. p re d sj. M aasz, b lag a jn ic i: F rdlich, F oth;
perovođe: Stenzl, K ubik; dopisnik: A ndro K ovačić; 9 o d b o rn ik a: i 2 zam jenika.
— U ned je lju 4. o. m j. držalo je d ru ž tv o svoju p rv u m jeseč n u sk u p štin u , u
kojoj zaključi p re d ati p ra v ila i bolesničke nem oćničke blagajne« v lad i n a po­
tv rd u ; u doljnjem grad u u s tro jiti podružničnu čitaonicu; za tim p roglasi »Rad­
ničkog p rijatelja« i »A rbedter-W ochen-C hronik« glasilom osječk ih ra d n ik a h .
U jedno b je s a b ira n i dobrovoljni p rin esc i za o v a d v a lista , t e se sab ralo 3 fr.
26 novč. P otanko izvješće u budućem bro ju . — Želim o b ra ć i našoj u O sjeku
n ajb o lji uspjeh«.173
Vidjeli smo iz »Radničkog prijatelja« br. 8. od 21. II. 1875., da
se osnivački komitet radničkog društva u Osijeku nadao brzoj
potvrdi statuta Opće radničke bolesničke i invalidske blagajne. Ta
činjenica da su osječki socijalisti pored radničkog društva u Osijeku
stvorili posebnu instituciju za svoje bolesne članove, ide u prilog već
ranije naše tvrdnje, da su i zagrebački socijalisti imali namjeru odvo­
jiti bolesničku blagajnu od zagrebačkog radničkog društva, da bi
razgraničili humanitarni rad društva od njegovih politioko-prosvjetnih i sindikalnih zadataka. Međutim, odobrenje statuta Opće radnič­
ke bolesničke i invalidske blagajne nije išlo tako brzo. 15. ožujka
1877. g. podnijela je grupa radnika, među kojima se nalaze Ante
Prpić, predsjednik osječkog radničkog društva i Andro Kovačić, pot­
predsjednik, zatim Franjo Topolšćak prvi predsjednik Zagrebačkog
radničkog društva, novi prijedlog pravila »Općeg slavonskog bolestne
podupirajućeg društva u Osijeku« s ovim povratnim pismom:
172 »Radnički prijatelj« broj 1 od 8 I. 1875 e
170 »Radnički prijatelj« broj 15 od 11. IV. 1875. g .
»Pokorno podpisani, usuđujem o se V isoku kr. zem alj. Vladu naju lju d n ije
zam oliti, nam a naša Pravila općeg Slavonskog bolestne podupirajućeg družtva
u O sieku« p o tvrd iti, što sm o jih sada u najvećoj nadi ustrojili.
N ašu poko rn u i p ravednu m olbu opetujuć, nas V isokoj kr. zem alj. Vladi
preporučujuć, kao i u skorije dobrog uspieha očekivajuć.
U O sieku 15. ožu jka 1877. g.
U viek pokorni L oh A ngirovič v. r., priv. P redsjednik, Weiss H inko v. r.,
priv. Perovođa.
p riv. Odbornici: A n te P rp ić v. r., Johann N iederlander v. r., Iv a n L iebelta
v. r., Franjo T opolšćak v. r., Ivam. T eller v. r., A ndro K ovačić v. r., A n to n
Sch m a tz v. r., P eter B ru n n er v. r., Josef H einisch v. r., Johan G jurgjević v. r„
A lois B auer v. r., Eduard G ottw ald v. r., ThJeodor H einisch v. r., C hristian
R ostler v. r., S c h m id t Johann v. r., Gliso Bosan v. r., Josef G uttw eiller v. r.,
Johan H einisch v. r., Jo h a n n Nep. T eller v. r., Sam uel K rausz v. r., Mijo
D itrich v. r.,«
21. ožujka iste godine Gradsko poglavarstvo uputilo je pravila
vladi.174 Primjedbe napravila dao je kraljevski državni nadodvjetnik:
»Uslied, viso ke naredbe od 31. o žu jka 1877. br. 6154, časti se pokorno podpisato kralj, državno n a d o d vje tn ič tv o izviestiti, da proti p o tvrd i pod ./. natrag
sliedećih pravilah obćeg slavonskog bolestne podupirajućeg d ru žtva u O sieku,
s pra vn o g gledišta za p rieke neim a. Sam o scjeni pokorno podpisata oblast, da
bi potrebno bilo, p r ivrem en o m odboru naložiti, da p rije po tvrd e u stilističkom
obziru pra vila jo šte je d a n p u t pregleda, i popravi, je r su ista na n je k o jih m je stih
skoro n era zu m ljiva , na pr. početak §. 10. konac druge alin eje §. 11. dočim je
druga alinea §. 30. sasm a n era zu m ljiva . Isto tako se iz ostalog sadržaja pravilah
razabrati ne m ože, što m o g u u §. 18. rieči »ili potvom O g pristupa« zn a čiti.«175
16. srpnja 1877. g. odgovorila je vlada Gradskom poglavarstvu u
Osijeku, da će pravila odobriti i da nema protiv njih u smislu zakona
nikakvih primjedbi, već se traži, da ih se stilski popravi.178 Podnijeta
pravila glasila su:
I. Obće ustanove. C ilj družtva.
§. 1. C ilj d r u ž tv a jest: a) d ru žtv e n e redovite čla-ngve obojega spola u
slučaju bolesti podupirati; b) za iste u slučaju sm r ti za pogrebne tro ško ve raz­
m jern o pridonieti.
S je d ište i obseg dru žtva . §. 2. D ružtveno sjedište je s t grad O siek.
§. 3. D jelo k ru g d ru ž tv a obsiže k r u n o v in u Slavoniju.
§. 4. B rižljivo st i trsen je obćeg slavonskog bolestne podupirajućeg dru žtva
im a sastojati u tom e, đa ako bi se izv a n O sieka u kru n o v in i Sla vo n iji i to u
ta k o v im m je s ti u k o jim se liečn ik i liekarna nalazi, 50 članova za p ristu p u
obće slav. bolestne p o dupirajuće d ru žtvo prijavili, u istim m jestim a podružnice
u stro jiti.
S v a k o j o v a k o vo j p odružnici p redstoji jed a n odbor sastojeći se iz 1 p red ­
sto jn ik a , njegovog za m jen ika , 1 računovođe, 1 perovođe, 2 ta jn ik a h i 10 odbornikah.
O v a j p o d ru žn ički odbor s to ji po d neposrednoj odgovornosti srede/točnoga
odbora u O sieku.
17« D ržav n i arhdv Z agreb, b ro j 2609/1877.
17# D ržav n i a r h iv Z agreb broj 1038; — 16. V I. 1877.
17« D r ž a v n i a r h iv Z a g reb broj 1282171877.
293
II. P osebne ustanove. Članovi.
§. 5. D ružtvo sastoji iz redovitih i podupirajućih članova, a.) Redoviti, član
je s t onaj, koji po pra vilih propisanu u p isn in u i red o v iti prin esa k plaća, te
svoja prava na d r u žtven u za kla d u izvršu je; b) P odupirajući članovi su oni, koji
d ru žtvo novčanim i prinesci, dosizajućim i barem po pra vilih određenu pristo jb u
redovitih članova, podupiraju, nasuprot p a ko odriču se u živa n ja dru žtven e
zaklade.
Podupirajući članovi jesu od prava glasovanja i izbornoga prava, izključeni,
a također nem ogu isti za slu žb o vn ike birani biti.
§. 6. Kao redovi/ti članovi m ogu sve osobe obojega spola od 12 godina
p rim lje n e biti; no ip a k m ogu osobe n eim ajuče za ko n ite sam ostalnosti samo
dozvolom njihovih) roditeljah, odnosno tutora k d r u ž tv u pristu p iti. K ao redoviti
članovi p ristu p iti želeći n e sm iju ip a k ko d n jih o va pristu p a ili potvornoga p r i­
stupa 50-tu godinu živo ta svoga prekoračiti, 'te m o ra ju da su tjelesno i duševno
zdravi.
P ristup ajući im a d u se d ru žtv e n o m u liečn ik u presta viti, te se upis u d ružtvo
računa od onoga dana, kada je d otičnika liečn ik kao sposobnoga prim io.
Osobe, koje su ta k v o m kro n ičn o m bolešću obterećene, da ih ista. već kod
pristupa i za budućnost za posao sa svim n esposobnim i čini, m ogu sam o u z
izd a n je očitovanja, da se u slučaju bolesti izviruće iz gornje boli podpore odriču,
p rim lje n e biti.
Isto tako neće se za bolesti kod p ristu p a zataj,ene n ik a k o v a podpora
odobriti.
Na za h tje v a n je odbora im a d e se kod pristu p a u d ru žtvo rođenica p r i­
donijeti.
K od p reu zim a n ja tvornica i zborova m ože se na z a k lju č a k odbora* ali to
sam o za osoblje na dan preu zim a n ja naldzeće se od gore n a ve d en ih u stanova
odstupiti. Za svakog poslie pristu p iv še g a v a lja ju ova pravila.
.Svaki član im ade u p isn in u p la titi koja se m ože i u četiri obroka pla titi.
§. 7. U plate diele se na tri razreda, te redanje u is te m ože sam o po ra zm je r ju zaslužbe sliediti.
Ž e n s k e i osobe izpod 15-te godine m ogu sam o u I. i II. razred stupiti.
U plaćivati se m ože sam o u n a p ried i to s lije d ećim načinom :
R azred U pisnina
N ed jeljn i p rin esa k
I. 1 for. — kr.
— for. 10 kr.
II. 1 for. — kr.
— for. 15 kr.
III. 1 for. — kr.
— for. 20 kr.
N ed jeljn e
3 for.
4 fo r
6 for.
podpore u bolesti
— kr.
50 kr.
— kr.
L je č n ik i ljeka rije su bezplatne.
O sobe izpod 15-te godine plaćaju 50 n ov. upisnine.
P ojedini dani p rieko ned je ljn o g a vre m en a bolesti ra ču n a ju se ko d I. razre­
da sa 40 nč., kod II. razreda sa 60 nč., a kod III. razreda sa 80 nč.
§. 8. S v a k i član m ože u v iš i ili n iži razred p ristu p iti. P ro m jen a razreda
n em ože se ip a k za vre m en a bolesti ili oporave sbiti.
Kod. prestu p a jednoga člana u v iš i razred, u živa is ti u slu ča ju bolesti još
8 n e d je lja p rava prijašnjega razreda. P riestu p a ju ći članovi m o ra ju se također
d r u ž tv e n o m liečn ik u p r e d sta viti, na iz k a z kojega odbor p ravo im ade p restu p u
v iši razred u zk ra titi. P restu p i li k o ji član u n iži razred, to je isti u slučaju
b olesti još za 4 n e d je lje u u ž iv a n ju višega razreda, te u ž iv a n je nižega razreda
p o čim lje u p eto j n ed je lji.
§. 9. Slobodno je sv a k o m članu lie.čenj,e po d r u ž tv e n o m liečn ik u odreći se,
te na svo j trošak liečnika si u zeti. A li u to m slu ča ju im ade d r u ž tv e n i liečn ik
p ravo nadzirati, te sam o on doznačnice na podporu. iz d a ti m ože.
Sam o ko d nenadano nasftavših osobito opasnih slu ča jev a bolesti ili ozlede,
hoće se liečenje drugoga kojega liečn ik a p o 'd r u ž tv u nagraditi, n u to sam o po
294
oprovdam b z a h i ^ i h . i tafco dugo, dokle družtveni liečnik potreboču konstatoX X '« Ž Ž J
eie"’“
* P r im a la p a r i j a u d o s to ji
§. 10. O sam ned je lja od dana prestupa im adu oni članovi, koji su svojim i
uplatam i zaostali n isu u slučaju bolesti u pravu na podporu, n u ista davat će
se samo onda, ako bolest n ije dokazanim načinom kroz čupanje, pijanstvo ili
kroz zapuM anje kao potrebnih poznatih zdravstvenih naredaba, prouzročena,;
ako se nadalje razboljeni član u ja vn o j bolnici nalazi, a osim toga družtveni
liečnik stanje bolesti od, nedelje do nedelje označi. Clan nalazeći se u zatvoru
radi prostoga zločina, ili ako bolest jednoga člana n ije propisanim načinom
prijavljena, nedobiva isti nikafcoue bolestničke podpore. Isto tako m ože se članu,
koji naredbam dru žtven o g liečnika se nepodvrgne ili iste neizvrši, na zaključak
odborov, bolestnička podpora uzkratiti.
U slučaju nastavše; od ta ko zvan ih tajnih bolesti nesposobnosti za radnju,
imade bolestni pravo, za bezplatnoga liečenja. i pom anje liekarije.
A k o je d otičnik u ja vn o j bolnici na obskrbi, plaća družtvo samo pristojbu
za obskrbu. D avanje bolestničke podpore počinje danom prijave po ustanovam a
družtvenoga poslovnika•; za bolesti, koje preko tri dana netraju, nedaje se, osim
u slučaju dobivene ozlede kod zvaničnoga posla, n ikakova podpora.
N edelja ili svetac neračuna se kao dan prijave ili poslednji dan.
§. 11. A k o koja bolest du lje nego 26 nedjelja traje, sm anjiti će se bolest­
nička podpora na polovicu.
K od bolesti nadm ašećih je d n u godinu odlučuje odbor, d a li i u ko je m iznosu
bolestnik i nadalje po ra zm jerju zaklade podporu dobivati imade. Članovi, koji
su čitavu godinu s vo ju bolestničku. podporu uživali, m ogu samo po izm a ku 6
m jeseci opet u u ž iv a n je svoje bolestničke podpore stupiti; n u za bolest, za koju
su cjelogodišnju podporu dobivali, sam o po izm a ku jedne godine i to polovicu
podpore.
§. 12. A k o se o zdravljeni u vre m en u od 13 nedjela opet razboli, to će se
drugo razboljenje ko d računanja vrem ena kao nasta,vak p rve sm atrati.
Iza te ž k ih bolđsti m o ž e se bolestnička podpora na doznaku družtvenoga
liečnika na stanovito v riem e i to u polovici kao uporavna podpora, davati.
§. 13. Z a člana koj se u bolnici obskrbljuje, plaća družtvo dotičnoj bolnici
obskrbnu p ristojbu, ali to sam o za vriem e od 1 godine. Po izm a ku iste dobiva
član dotičnu za d u lje bolovanje polovicu njegove po d ružtvenih pravilih opredjeljene p o d p o m e pristojbe.
§. 14. S v a k a rodilica, koja kroz vriem e od 9 m jesecih k ’ d ru žtvu pripada
dobije po p ra vilih u sta n o vljen u bolestničku podporu za jed n u nedjelu, kao
pristojbu za porođaj.
§. 15. Č lanovi, ko ji se iz v a n družtvenoga siela presele, m oraju radi po­
stignuća bolestničke podpore od n e d je le do nedjele liečniku svjedočbu pridonieti, koja n e sam o po dotičnom liečniku, nego također načelniku članova
obitavališta podpisana i o b ćin skim pečatom proviđena biti mora.
§. 16. Za. vrie m e bolesti jednog člana m ora is ti njegove p rineske i nadalje
uplaćivati te će m u se dotični p rinesak od dospelog bolestničkog novca odbiti.
§. 17. U onih slu ča jev ih bolesti, koji dotičnu osobu za radnju nesposobnom
neučine p r isto ji bo lu ju ćem sam o na bezplatno liečenje i prim anje ljekarija
pravo.
§. 18. P rinesak za pogrebne troškove izplatiti će se za svakoga, redovitoga
člana u dobi od 15 god. na gore, ako isti sa n jegovim i po pravilih u stanovljenim i
p rin e s d m a zaostao n ije i ako je od pristupa ili potvornog pristupa najm anje
8 ned jela prošlo u r u k e zaostavših i za pokojnika za konitih nasljednika i to uz
podnesak svjed o čb e p o tvrd u ju će sm rt dotiČnika, te izdane po družtvenom Itecruk u u iznosu od 30 for. a. n v .
T a ka v prin esa k m o ra ju z a ko n iti nasljednici luijdulje za 8 nedjela od dogodivše se sm r ti podignuti, u p r o tiv n o m bo slučaju isti k dru ztven o j blagajni
pripasti im ade, osobe izpod 15 godina d obivaju u z is te predpostave 15 for. kao
prinesak za pogrebne troškove,
§ 19. Oni članovi, ko ji kroz 8 n edjela s vo jih uplaita obdrzavali nebudu
brisati 6e se. Članovi, ko ji po pra vilih određene p risto jb e b ez n jih o v e krivine
plaćati u s ta n ju nisu, m ogu na svo ju m o lb u po odboru p rivrem en o od davanja
pristojba i to samo za vriem e od 8 n edjela oprošteni biti.
N eplaćeni prinesci im a d u se po iz m a k u dopuštenoga ro ka sa tekućim i
u platam i pripisati, ili u slučaju bolesti od bolestničke podpore odbžti.
§. 20. Članovi, ko ji h otim ice d r u ž tv u šte tu prave, m ogu se iz istoga za­
klju č k o m odbora izklju čiti.
§. 21. S v a k i član ovlašten je po iz p u n je n ju n je g o v ih po pra vilih određenih
obaveza u svako vriem e iz d ru žtva izstu p iti, no m ora to ip a k p o v ra tk o m članovne knjige kod u p ra viteljstva (vidi poslovni red) p rija v iti, neučini li se to
im a d e se član kao iz k lju č e n sm atrati. Izstu p iv ši član u opreci sa izklju čen im i
n eim a ju u slučaju njih o va p o vra tka u d ru žtvo up isn in e platiti, ali ip a k su isti,
glede ostalih prava,, kao i obveza novo p r is tu p iv šim članovom sasm a ravnostavIjeni. K ako izk lju č e n je tako i izstu p a n je iz d ru žtv a su ova prava na užita k
d ru žtven e zaklade i prava upravo izgubljena. Plaćeni prinesci u d r u ž tv u nevraća,ju se.
D ružtveni im etak. §. 23. D ru žtve n i im e ta k sastoji se:
A) iz ru kovođenja zaklade; ovam o spadaju sve up la te za bolestničke pod­
pore kao i upisnine.
B) iz p ričuvne glavnice; ovam o spadaju s v i iz v a n red n i d ru žtv e n i prihodi
kao: pokloni, za-pisi, užitci i 't. d. D ru žtve n i im e ta k s m ije se sam o na d ru žtven e
s vrhe upotrebljavati, gdje se im adu pouzdano i plodonosno uložiti.
D ružtveni gibući im eta k , kao i d ru žtven o vla sn ištvo osjegurajući spisi
im adu se u dru žtven o j blagajni čuvati; ista m ora, da im ade 4 ključa, od kojih
jed a n p red sto jn ik, ili n jegov za m jen ik, a je d a n bla g a jn ik dobije. T reći klju č
im ade se na 4 n edjele jed n o m u od ostalih odbornih članovah dati, ta ko da se
blagajna samo po svo j trojici z a jed n ičk i o tvo riti i za tvo riti m ože; — čega radi
također isti u ovom vre m en u d r u ž tv u za sadržaj blagajne jam če. B lagajna se
im ade u d r u žtven ih prostorijah nalaziti. O ni cje n a v i papiri ili spisi, k o ji se kod
ru ko v o đ en ja upo trieb iti nem ogu, im a d u se po odboru 10-orioe iza b ra n o m u za ­
s tu p n ič ko j sjednici kod jednog sjegurnoga zavoda položiti, te se m o g u po isto m
sam o u sp o ra zu m ku sa odborom odanle podignuti.
U prava. §. 24. U prava d ru žtva sastoji se iz p red sto jn ika , njegovog z a m je ­
n ika, ta jn ik a , blagajnika, d va ju h perovođa i 24 odbornih članova.
P red sto jn ik i njegov z a m je n ik im a d u se posebno birati. O stali d ru žtven i
častnici i odbornici biraju se zajedno, ta jn ik a , bla g a jn ik a i p erovođe bira odbor
iz svo je sredine. Z a stu p n ičk a sjednica bira jo š te 6 z a m je n ik a za odbor da se
za slučaj izstu p a jednoga pd b o rn ika m iesto istoga p o p u n iti uzm ogne. Izbori s v r šu ju se jed n o stra n o m većin o m glasova, te v ried e za je d n u godinu. S v e odborn ičk e časti su začastna zvanja, no m ože se ip a k slu žb en iko m na predlog odbora
po zastu p n ič ko j sjednici nagrada dozvoliti.
§. 25. O dbor im ade p ravo ko d nazočnosti 10 članova z a k lju č k e stvarati.
D ru žtve n i liečnici m ogu sam o sa v je tu ju ć i o d b o rskim sjednicom p risu stv o va ti.
§. 26. K od svih izbora,, u obće kod s v ih glasovanja o dlučuje jed n o sta vn a
većina glasova. K od jed n a k o sti glasova im a đ e se onda predlog kao n ep rih va ć en sm atrati. K od izbora im ade se onda n o v i izbor, a ako onaj n eu sp ije
u ži izb o r odrediti.
§. 27. U d jelo kru g spadaju: a) s v i oni poslovi, k o je naročito p red sto jn ik
ili za stu p n ič ka i glavna s ku p štin a neobavlja; b) o vla šten je is ti za d v ije trećine
ve ćin e odobrenoga člana na odstup od njeg o v a zv a n ja prisiliti.
T akođer službenici m o g u tim n a čin o m na, od stu p p risiljen i b iti, a n jim a
pravo u to ka na za stu p n ič ku sjed n icu pristoji.
S v a k i odborni član, ko ji u tr ih uzastopce sliedećih sjednicah o u p ra vi
d ru žtva sudjelovao nebude, sm atra se kao da je istupio.
296
tSue utrne zavoda izdati se im ajuće isprave m ogu se predstojniku, perovodi
i zam jenito po jed n o m odbornom članu podpisane biti; ako se pako o novčanih
iznosih radi, m ora onaj od borni član blagajnik biti.
§. 28. P redstojnik im ade sliedeće službe obavljati: a) on im ade družtvo
prem a trećim osobama i ko d suda zastupatti; b) sve skupštine sazivati, istim
p redsjedati, te. u z podporu ostalih odbornih članova na to paziti, da se pravila
obdržavaju; c) sa odborom proračune i računska izvješća svake godine do m je ­
seca o žujka sastaviti, te glavnoj i zastupničkoj sjednici podnijeti; d) za klju čk e
zastupničke sjednice izvesti.
§. 29. P isa m ič k e poslove ob av ljaju po odboru im enovane te istom e odgo­
vorne osobe.
D ružtvene liečnike im en u je odbor, ko je m u su isti također pogledom na
djelo va n je u d ru žtv u odgovorni.
§. 30. U svrh u nadziranja d r u žtven e uprave bira zastupnička skupština
za vriem e jedne godine odbor pregledača, sastojeći se iz 5 članova.
Ona trojica, k o ji po izabranoj petorici pregledača, najveći broj glasova
im adu, jesu zam jenici glasova.
T aj odbor pregledača m ora kroz čitavu godinu djelovanja odbora u p ra v­
noga nadzirati.
§. 31. P etorica članova ovlašćeni su u vid u k n jig e u zeti i nadzirati sv e ­
u ku p n o ru ko v o đ en je posla.
S ku p štin e. A . Z astupnička skupština.
§. 32. Z a stu p n ičk a se sku p štin a sastane: a) sva k e godine u m jesecu travnju;
b) na za h tje v pregledača; c) na za h tie v glavne skupštine.
D ržanje za stu p n ič ke sku p štin e m ora na jm a n je 4 n ed je lje prije u obće, u
sva k o j podružnici pojedince obznaniti. Ista se u sielu d ru žtva obdržavati im ade.
§. 33. U d jelo kru g za stu p n ič ke sjednice spada: a) izbor odbora; b) izbor
pregledača, odbora , desetorice (§. 23.); C) p rim a n je izvješća pregledača, i odnosno
d a va n je obveznica; d) određene nagrade službenikom nalazećim se kod uprave
(§. 24.); f) za k lju č iv a ti o preinaci uplata i ostalih p ristojba po članovih ili d ru žtvu
p laćati se im a ju ćih po s ta n ju družtva, kao i način i vrst uplate, ali ipak
m oraju se o va ko ve preinake, kao i uobće sve preinake pravila, prije nego se
o bave vladi podastrieti; g) R azduženje družtva: u Z astupničkoj sku p štin i
im a d u sam o zastu p n ic i p ravo siela i glasa.
Z a stu p n ičk a sku p štin a jest ovlaštena z a klju čk e stvarati, ako je jedna tr e ­
ćina članova zastupana.
A k o sazvana za stu p n ič ka sku p štin a n ije sposobna za klju čk e stvarati, te
dojduća sku p štin a n ije na s ta n o vit broj članova vezana, te se također i za
g lavnu s k u p š tin u u sta n o vlju je . V aljane z a klju čk e stvara zastupnička sjednica
za čitavo d ru žtven o okružje. K od svih glasovanja odlučuje obična većina glasova
nazočnih zastu p n ik a .
§. 34. P u tn i tro ško vi i izdatci za stu p n ik a naknađiva. blagajnik; no m ogu
se članovi iz p o kra jin e po članovi stanujućih u O sieku ili po izabranih već
zastu p n icih z a stu p a ti dati. N ije d a n z a stu p n ik ip a k n e sm ije više nego tri z a ­
stu p n ik a dotično 90 članova zastupati.
B.
G lavna sku p štin a . §. 35. U d jelokrug glavne skupštine, koja sva k e go­
dine u O sieku i u s va k o j podružnici stanovito u m jesecu o žujku, inače pako
na z a h tie v odbora ili n a jm a n je 30 u m je s tu s ku p štin e ili okolice stanujućih
pravo glasa im a ju ćih članova obdržavati im a, spada: a) izbor zastupnika; b)
predlog raču n sk ih izvješća i c) svi oni poslovi, koje posebno zastupnička s k u p ­
ština ili odbor neobavlja; ista, je sposobna za k lju č k e stvarati, ako je na jm a n je
jed n a desetina dotičnoga m jesta nazočna.
O branbeni sud. §. 36. K od razpra, na sta vših izm eđ u d r u žtven ih članovah
u poslovih d ru žtven ih im ade pon a jp rije p r ed sto jn ik pokušati iste dobrim p u te m
297
izm iriti, nepode li to za ru ko m im ade se parbeće stra n ke na obranbeni sud
u p u titi, kojega oživotvorenje i p o stupak u stanova zakona L IV . glava III. u 9.
odsieku od god. 1868 označuje.
R azpust. §. 37. U slučaju razpusta obćeg slavonskog bolestne podupirajućeg
d ru žtva im ade se preostali, po p o kriću dugova im eta k , za u te m e lje n je drugog
o vom u sličnog zavoda, u ko ji svi kod razpusta pravo u ž iva ju ći članovi obćeg
slavonskog bolestne podupirajućeg d ru žtva p rim lje n i b iti m o ra ju na sigurno
m jesto pohraniti.
A k o se za 5 godina ta ka v zavod oživotvorio n e bi, to su glavnica, kao pod­
pora za bivše d ru štven e članove, ko ji su za ra d n ju nesposobni — upo trieb iti
im ade, ako ta ko v ih poslie 50 godina neim a, pripada o statak siro tin jskim b la­
gajna?«. grada Osieka, i nalazećih se podružnicah.
§. 38. Da za klju ča k o ra zp u stu va lja n bude, p o trebita je nazočnost tri
č e tvrtin e zastupnika,.
K ako za klju ča k razpusta, tako i razpustni n acrt im ade se p rije izved e n ja
vladi podastrieti.
U O sieku 15. O žujka 1877.
Joh. A rgirović v. r. priv.: P red sjed n ik , W eiss H inko v. r. priv.: Perovođa.«177
U očekivanju vladinih rješenja osnivači Opće bolesničke blagajne
intervenirali su kod vlade i brzojavima. Tako Hinko Weiss traži brzo­
javno od vlade, da se što prije riješi pitanje potvrde pravila Obćeg
slavonskog bolestne podupirajućeg društva. Na tu brzojavku odgo­
vorila je vlada preko Gradskog poglavarstva, pozivajući se na već
svoje donijeto rješenje od 16. srpnja 1877. g.
Prije osnivanja Općeg slavonskog bolesničkog podupirajućeg
društva bili su osječki radnici članovi Budimpeštanske radničke bole­
sničke i invalidske blagajne. Ona je imala u Osijeku u Gornjem i
Donjem gradu svoje podružnice. Pošto vlada nije žurila s odobrenjem
pravila Općeg slavonskog bolesničkog podupirajućeg društva sa sjedi­
štem u Osijeku, uputio je Glavni odbor Budimpeštanske radničke
bolesničke i invalidske blagajne 12. VII. 1877. g. molbu, da može i
nadalje da zadrži svoje podružnice u Osijeku. Ta molba, čini se, da je
i ubrzala odluku vlade u Zagrebu, da se u Osijeku dozvoli djelovanje
Općeg slavonskog podupirajućeg društva. Prije svega, Gradsko pogla­
varstvo u Osijeku radije je gledalo organizaciju osječkog radništva
postavljenu na lokalnoj bazi, nego ako takvim društvom, makar ono
bilo i podružnica, rukovodi dobro organizirana centrala, koja se pored
toga nalazila u Budimpešti, i tada bila centar pokreta i aktivnosti
mađarskih radnika. Pored toga, gradonačelnik Zivanović u svom do­
pisu Zemaljskoj vladi ističe da su podružnice Budimpeštanske rad­
ničke bolesničke i invalidske blagajne u Osijeku ilegalno radile i po­
slove, koji nisu bili predviđeni pravilima, pa to uzima kao argumenat
da im se ne odobri rad. Ostaje neraščišćeno pitanje zašto su osječki
radnici prišli formiranju posebnoga bolnopotpornog društva, kad je
u Osijeku već postojala organizacija sličnog karaktera. Možda je kod
toga imao svoju ulogu i nacionalni momenat i partikularizam s obzi­
rom na korišćenje financijskih sredstava društva. Svakako su osnivači
17? Državni arhiv Zagreb, br. 14548/1877.
298
Općeg slavonskog podupirajućeg društva imali za cilj da s njegovim
osnivanjem prodru 11 u druga mjesta Slavonije, da organiziraju i okupe
oko sebe radnike Vukovara, Našica, Đakova, Virovitice, SI. Broda i
drugih mjesta.
Donosimo dopis »Poglavarstva si. i kr. Grada Osijeka« od 27. VII.
1877., koji je u vezi s tim bio upućen Zemaljskoj vladi u Zagrebu.
Taj dopis glasi:
»Visoka kr. zem a ljska Vlado!
Uslied Visokoga dopisa od 17. o. m . br. 14.302, ko jim je sm jerno podpisanom poglavarstvu dostavljena na b ezodvlačno izvieštje m olbenica glavnoga
odbora budim peštanske radničke bolestničke i invalidske blagajne, molećega za
dozvolu, da O siek dolnji grad i nadalje ostati m ogu pvedm jestim a toga družtva,
izvieštju je se V isokoj kr. zem aljskoj Vladi uz povratak kom unikatah u pokor­
nosti da sm jerno podpisa.no poglavarstvo nije za to, da s.e toj m olbi zadovolji,
a to s toga, što j,e u na jn o vije doba ovdje opaženo, da to družtvo 'teži i za
skrive n im svrham a, koje u dru žtven im i pravili dakako iz ta k n u te nisu, što je
nadzor ovdje tim teži, što rukovođenje ovdešnjih pnedm jestah biva iz drugih
m jestah i naim e iz B u d im p ešte i napokon, što je Visoka kr. zem aljska Vlada
odpisom od 16 o. m . br. 12.321 na prošnju članovah istoga družtva u gradu
ovom p rebivajućih v>eć u načelu dozvoliti blagoizvolila, da se u gradu Osijeku
ustroji »obće slavonsko bolestne podupirajuće družtvo« dakle družtvo slično no
od ovog budim peštanskog posve odcieplj,eno, koje neupravljeno sa. strane držati
će se strogo s vo jih prem a učin jen im opazkam a izpraviti se im ajućih pravilah
te neće stra n p u tico m udariti.«1' 6
Vlada je na to uputila Kr. ug. ministarstvu za unutarnje poslove
u Budimpešti slijedeći odgovor Glavnom odboru budimpeštanske rad­
ničke bolesničke blagajne:
N eposredno ovam o podnešena sa 4 priloga obložena molbenica Glavnoga
odbora bu d im p ešta n ske radeničke bolestničke, nem oćničke blagajne, od 12. srp­
nja 1877. m olećega za dozvolu, da u O sieku gornjem i dolnjem , nadalje ostati
m ogu predm jestim a, (filiale.) toga družtva, čast je ovom e kr. zem . vlad. odjelu,
u prigibu skrom no kr. m in ista rstvu priobćvti, sa m olbom , da blagoizvoli istu
sa prilozi p o vra titi dati dotičnom u odboru sa uputom , da se m olitelj od strane
ovog zem . vladinog odjela zadovoljiti rvemože, pošto se sada ustrojava u gradu
O sieku »obće slavonsko bolestne podupirajuće družtvo«, koje sasm a istu svrhu
im ade kao b u dim peštansko družtvo.«1'’0
RADNIČKO OBRAZOVNO DRUŠTVO U VARAŽDINU
1. veljače 1875. dopisnik »Radničkog prijatelja« iz Varaždina
piše:
»Nu kod n a s je k ao d a se p o k re t ni neopaža. P a ip a k postoji. M alo nas
am ade sam o, ikoj sm o sv iestn i zadaći svojoj, koji razum ijem o što i kako n am
p re d u z e ti v a lja d a si me sam o m a te rija ln o s ta n je popravim o, već da si i s te čemo onaj položaj, n a kom u b i radnici, kao što jednopravni d ržavljani, s ta ja ti
m orali.
299
R adilo se kod n a s n a u s tro je n ju radničkoga d ru ž tv a ; p ojedini radnici
dadoše si velikoga tru d a , d a p o ta k n u m isao u d ru ž iv a n ja — ali žalibože: naša
b ra ća u V araždinu trp e is to ta k o k a o i s v ag d je d ru g d je pod onom ustanovom
dan a šn je g a d ru štv en o g a sistem a, što sam o onom u stališu izobraženost i nauke
p ru ž a, k o ji porodom svojim već u s ta n je dolazi, d a se »odličnijim stališem «
n a z iv a ti m ože. N aš ra d n ik d a k le n ije još to lik o i z o to r a ž e n d a bi potrebu
ud ru ž iv a n ja u v id jeti mogao. N edajm o m i sto g a ra d n ik u k riv n je , neru g am o mu
se stoga, nego ga s a ž a l j u j e m o — i u jed n o bac am o s v u k riv n ju n a onoga,
ko ji je tom u kriv. A li tk o bi k riv b iti m ogao? Z a r je diebe ra d n ik a sam o što
nau č iti m oglo? N itko n ije za v ried n o pronašao, da d je te s iro tin je podučava,
d a m u d a je sre d stv a b istro m p am e ti p ro su đ iv ati odnošaje d a n a š n je dobe.
P re m d a si m ala je d n a h rp ic a ra d n ik a h tru d a daje, d a n as sv e sjedini, da
d r u ž t v o u stroji, ip ak je d osada p re s la b a još d a v la s tita d ru ž tv o ustroji. S
toga se za m etn u la m isao u n as, n eb i li sv rsishodno 'bilo, zagrebačko radničko
d ru ž tv o p ro te g n u ti n a cielu H rv a ts k u i S lavoniju, d a bu d e i ra d n ik o m i m anjim
g radovom omogućeno, blagodati d ru ž tv a uživ a ti. O stv ari li s e ova zam isao,
u s tro jili bism o u V araž d in u podružnicu zagrebačkoga d ru ž tv a — p a n am na
ta j nač in m oguće bilo u d ru ž iv a n je ra d n ik a h u našoj dom ovini s v e d a lje i d alje
p u t k rč iti, do k do žudenog cilja dođem o; do čvrste, tem e ljn e o r g a n i z a c i j e
cielokupnoga radn ič k o g a stališa.«180
Međutim, situacija u Varaždinu nije bila tako crna kako ju je
predstavio dopisnik »Radničkog prijatelja«. U travnju iste godine
donosi »Radnički prijatelj« (broj 16 od 16. IV. 1875. g.) vijest: »Vara­
ždinski drugovi zakazali su za danas opću radničku skupštinu«. U vezi
s tim Varaždinci su javili:
»Ne sam o u glavnom g ra d u H rv a ts k e i u d ru g o m g ra d u ze m lje — u V a ra­
ždinu — počeli su se ra d n ic i sve više k re ta ti. I m i V araždinci sm o došli do
spoznaje, d a m ožem o n ap red o v ati, kak o m oralno, ta k o m a te rija ln o , jed in o ako
budem o jed in stv en i. Mi V araždinci ta k o đ e r sm o č v rsto odlučili, d a osnivam o
d ru š tv o za ob ra zo v an je i ta k o stv o rim o ja k i član u lan c u h rv a ts k ih ra d n ič k ih
o rganizacija. A li k a o i sv u g d je p o s ta v lja n a m se i u V a raž d in u ra z n e zaprijeke.
N itko n a pom isli, d a n am u p ra v o z a p rije k e d a ju p o d s tre k a n a h ra b riju bo rb u
i d a n a m u p ra v o o n e m ogu b iti od k o ris ti za p o stig n u ć e n a š ih ciljeva.
Naš d ru g D ru ssa n y sazvao je za n e d je lju 18. u 3 h p o p odne slobodnu
ra d n ič k u sk u p štin u i p rija v io is tu u p e ta k 16. IV. u 9 h p r ije p o dne kod g ra d ­
skog k ap e tan a. G rad sk i k a p e ta n je bez p rig o v o ra dozvolio o d rž av an je skup­
štine. U su b o tu p o slije p o d n e gospodin se predom islio, je r se p o k aja o što je
izdao je d n u »liberalnu« dozvolu. U z a k o n u o p ra v u s a k u p lja n ja n ašao je §. 2.,
p re m a k o jem u tre b a s k u p š tin u n a ja v iti 3 d a n a u n ap rije d . P re m a §. 8 n e sm ije
s az iv a ti s k u p š tin u s tra n a c , a li n a ž a lo s t d ru g D ru ssa n y je B ečanin (stranac) i
n a ja v io je s k u p š tin u 2V> d a n a r a n ije m je sto 3 d an a . K r iv n ja je ip ak n a g ra d ­
skom k ap e tan u , je r j.e tre b a o i kod p re d a je p rija v e z n a ti za konska p ra v ila .
I li on to n e zna? K ako će o n d a r a d n ik p o z n a v a ti zakone? O slonili sm o se n a
d ozvolu i v ršili p rip re m e za sk u p štin u . D rugovi iz Z ag reb a p očastili su n as svo­
jim d ele g ato m i p ism a sa p o zd rav im a stig la su s a s v iju s tra n a . T ra žili sm o, d a
se po v u če z a b ra n a i je d a n n a š d ru g , H o rv at, p re u z e o je z a d a ta k d a on sazove
s k u p štin u . S ve uzalud. G. g ra d sk i k a p e ta n o sta o j e k o d svoga — n e može.
Mi se tim e n e d am o z a p lašiti i n a s to ja ti ćem o d a odbacim o s v e z a p rije k e te
ići d a lje n a p u tu o rg a n iz iran ja. S k u p štin a će s e o d rž a ti u n e d je lju 2. m a ja u
3 s a ta po slije p o d n e u d v o ra n i » P rater« .181
iso »Radnički prijatelj« br. 6 . od 7. n 1875.
i 8 i »Radnički prijatelj« br. 17. od 25. IV. 1875.
300
v w m w f
r & 4 '* x # r / / / M /
C jd - r -'4 ^ y € £ ^ % 4 & 4 ! # ,/
y
^
**' /■ ^ * 4 ^ - ^ * ^ * * * / ^ Amč4t^<yf4*^4kz*Jk^.<* &*«*&'- , y ^ / < eć-at"%
> r$ L M
i/..
t
/
'
S £• .■/**/$?«&&** 0)fo *£*-<- ♦4<s;J**dLs*t / * * / » / * ■vyifoltn**'?'/■'**&>.
^ * m >,
^ .. if
♦
a
.
, f t * * & * a , >*.,*. .4S*<*//****js
/ / * * . ■<^»,f / f ’
x if* 4tty - / fX lx f / d . , r, X y * -*rl&
/ y & X L tf X4 .4/ X Xf.-rrs-,;
,
/ /
f $ /jL* m/
s
&M j * *4* *#/*>*</
*/ *i4 *r4 A - /
f y
/
f / t X * / i t ,+rSt
.
i f / /
^
d l* f sxWi&t't X#*/
44/ / * 4/ /W * X A f t *4 44>4» 4 * 4 * <■'/>* / <ff > ? f a ^ 4>o//r -,.r,4»r
X /
X.
/X x:tv /- 0 6 1 > i t * <f>* </<xt '/? J X /r fS # «,/*
4*,"r**V0j&‘!'X * /£ * /'X * 4 * - 4 '>>«*/?.« t**t? ft/4 4
4>X # ( / £ ? , > 0 4. , H 4 4 * . / .
, f y ’/ # X /y /tS * < '/ f / , 4 Xyx 4 a 4s-y#4U*rr?rr*y&t**44/
jy/^es
-*1^ ? *%*■*&>
* / >?t £ / J f 44^
■: v / / V / y / X ' X
Y > r /X ///f/K W S .
/'//? Jtfs/*,’, - / s />'>.<?■ < ' " </ ", ' "S'>*’ / / * * * ' y '** *'•' '■
it I
301
Iako »Radnički prijatelj« nije mogao donijeti izvještaj s te skup­
štine, jer je prestao izlaženjem, iz dokumenata koji se nalaze u Dr­
žavnom arhivu Zagreb, a koji su bili upućeni Zemaljskoj vladi u
Zagrebu, vidi se da je skupština 2. V. 1875. g. održana. Iz njih se
dalje vidi, da je u Varaždinu postojao privremeni odbor »Radničkog
izobražujućeg društva«, da mu je predsjednik bio Ivan Emest, tapetarski pomoćnik. U odboru su se nalazili Adam Drussany, rezbar,
Janošić, krojački pomoćnik, Tuhli, postolarski pomoćnik, Welfo, kro­
jački pomoćnik, Josip Weitlmayer, krojački pomoćnik bio je perovođa,
odnosno tajnik tog odbora. Taj je odbor izradio pravila »Radničkog
izobražujućeg društva u Varaždinu«. Napisana pravila su u odnosu
na druga slična pravila drugačije postavljena. Cilj društva je da
čuva i unapređuje duhovne i materijalne interese radničke klase (rad­
ničkog staleža), a ne kao kod drugih samo članova društva. I ako i
»Radničko izobražavajuće društvo u Varaždinu« predviđa i počasne
članove, to su osobe koje su stekle osobite zasluge za radničku klasu
ili za napredak društva. Svoje ciljeve čuvanja i unapređivanja duhov­
nih i materijalnih interesa radničke klase društvo je mislilo ostvariti
širenjem nauke u narodu putem predavanja, putem javnih skupština,
sastancima i dogovorima, pjesmom i zabavama i stvaranjem biblioteka.
Pored toga, društvo je najavilo da će za postizavanje materijalnih
interesa koristiti i druga sredstva. Nema sumnje da su pravila »Rad­
ničkog izobražujhćeg društva u Varaždinu« bila prijevod, i to jezično i
stilski slab prijevod pravila radničkih političko-prosvjetnih društava
Austrije. Tako varaždinsko radničko društvo čini već zametak poli­
tičke organizacije. Evo tih pravila:
§. 1. S vrh a radničkog izobražujućeg d ru ž tv a u V araždinu je s t da očuva
i unapređuje u d uhovnom i m aterialnom in teresu radničkog staleža.
§. 2. D ružtvo traži da tu s vrh u postigne kro z p u k o v n e zn anosti preda,vanja,
neta jn e dogovore, kroz uporabu pjesa m a , d ru žtv e n e zabave, u te m e lje n je k n ji­
žnice i druge potriebštine, ko je m a teria ln u ko rist u m n ožavaju.
§. 3. Sjed ište d ru žtva nalazi se u V araždinu.
Članovi: §. 4. D ružtvo sastoji iz r ed o v itih i počastnih članova.
§. 5. R ed o v itim članom m ože s v a k i v a lja n i ra d n ik postati.
§. 6. Osobe, koj.e su si osobite zasluge za ra d n ički sta le ž ili d ru žtvo stekli,
m ogu na predlog odbora kod glavne sku p štin e počastnim i članovi postati.
P ristup. §. 7. S v a k i radnik, koi k d r u ž tv u p ris tu p iti hoće, im a se kod
odbora ja viti, i ako n ik a k a v suprot se nedogodi, m ože ta k a v 14 dana poslie
p r ija v k e kao red o v iti član u zet biti.
§. 8. S v a k i novo p ristu p ljen i član im ade u im e u p isn in e 30 n o v a. o i
m jesč n i prinesak od 20 n. a. o. nositi.
§. 9. S v a k i redoviti član, ko ji sa, m jese čn im p rin esko m više nego dva
m jeseca u zadku^ ostane, bit će od d ru žtva kao iz k lju č e n sm atran.
P rava i dužnosti članova. §. 10. R ed o v iti članovi im a d u jed n a k o pra,vo
na sve iz d ru žtva crpljene koristi, im a d u glasovno i izborno p ravo kod s v iju h
skupštinah.
§. 11. Počastni članovi im adu red o v itim članom je d n a k a prava, iz im gla­
sovnog i izbornog prava.
302
*' i.
redoviti član dužan je, sve za n a m iren je družtvenih troškova
p n n a sa ti, svim a se zaključcim a d ru žtva pokoravati, ustanove i sviuh točkah
vršiti i poštenje d ružtva u svako vriem e čuvati.
Izstu p .§ . 13. Iz stup sliedi sam ovoljno kroz prijavljenje, nesam ovoljno kad
p n n e s a k od dva m jeseca plaćen n ije i kroz is klju čen je radi znatne ozlijede,
dužnosti naprarn družtvu. Član koj opet k d ru žtvu pristupi, im ade kod svog
ponovljenog pristupa viša k od 30 n. a. o. platiti. Izk lju č en im članovim a, biti
ce opet pristu p dopuštent ako se kod odbora od ljage očisti.
Vladanje. §. 14. U pravljanje družtva jest jednom odboru predano, koji kod
redovite glavne sku p štin e kroz veći broj glasova na pol godine odabran bude.
Isti se sastoji iz 6. članova. U odbor m o že &e svaki redoviti član birati, izim oni
ko ji su od d ru žtva plaćeni.
§. 15. Odbor se sastoji od jednog predstojnika, njegovog zam jenika s jednog
perovođe, jednog računovođe, istog na m jestn ika i jednog blagajnika, — oti budu
s va k i pojedini, a drugi odborni članovi u obće odabrani.
t §. 16. A k o jed a n u odbor izabrani član se na tom zahvali, ili na kakav
drugi način se u tr a ja n ju njegovog služećeg vriem ena upravi odm akne, to će
se u dojdućoj m jesečnoj s k u p štin i m jesto istog novi izbor preduzeti.
§.17. O dbor se brine za tek u će poslove, n jem u je izdatak i p rim ita k p o vje­
ren, i im a kod polugodišnje glavne sku p štin e račun vrh u toga dati, koji dva
nadzornika nadgledaju. O ti nadglednici budu kod posliednje m jesečne s k u p ­
štin e odabrani.
T akav je također dužan, na želju od n ajm anje p et članova u vid u poslovne
kn jig e dopušćati.
§. 18. U nutra i va n i zastupa dru žtvo p red sto jn ik ili njegov za m jen ik, kao
i sva izrađivanja i obznanjivanja na svrše tk u podpis p redstojnika i perovođe
izisk u ju .
§. 19. a. O dborni član n esm ije više va n jedno m jesto u drugih d ružtvah
zastupati, b. S v a k i u odbor izabrani član m ora na jm a n je dva mjeseca, k d ru žtvu
pripadati, c. A k o koji član odbora svojim dužnostim a nedosiže, ili se kojoj
dužnosti nepodvrgava, m ože od odbora pod navodom uzrokah kod dojduće
s ku p štin e s vo je službe lišen biti.
S ku p štin e. §. 20. U prvoj polovici svakog m jeseca, m ože jedna skupština
obdržavana biti, koja 8 dana unapried proglašena biti mora, i kod koje za
vried n o st n a jm a n je če tv r ti dio članova se iziskuje.
§. 21. S v a k e pol d ru žtven e godine obdržavati će se glavna skupština za
k o je obdržavanje je n a jm a n je polovica članova od potriebe.
Ista se im a 14 dana unapried u z naznačenje dnevnog reda u dru žtven ih
prostorijah o bjaviti.
O sobita opredjeljenja. §. 22. V aljani zaključci budu u svim a skupštinam a
većin o m glasova stvoreni. M jenjanja u ustanovah m ogu samo u glavnoj s k u p ­
š tin i p reduzeta biti, gdje d v ie trećine od naznačenih članova za to glasovati
m oradu.
*
§. 23. A k o ko ji član svo jim m je s e M im p rin esko m kroz bolest ili koji drugi
lahko opravdani uzro k popriečen bi bio, m ogu m u oprošteni biti, n u im ade je
poslie nadoknaditi.
§. 24. K te k u ć im poslovom nepotriebito dru žtven o dobro, im ade se odma
plodonosno uložiti.
§. 25. T ko m ože dokazati, da je m e d u 3. posliednjim i prošlim i m jeseci član
d ru žtva istog staleža bio, neim ade n ik a k o v e upisnine platiti.
§. 26. S v i u d r u ž tv u dolazeći izbori, im adu s,e p u te m glasovnih cedulja
obaviti.
R azpra,vni sud. §. 27. P so vk e m e đ u članovi d ru žtva sbog d r u žtven ih događajah bit će od jednog iz 7. članova sastojećeg suda razpravljene; K to m sudu
izabere sva k a stra n ka 3 člana; tih šest izaberu jednog sedm og kao ravnatelja,
303
nem ogu li se stranke radi izbora ravnatelja sjediniti, onda odredi ko c ka ; proti
osudi n ije u to k dopušten; — N eizabere li koja, stra n ka kro z 8 dana poslie objave
nika k o ve sudce, sm atra se kao propalom .
Razprš. §. 28. Da se o u k in u tju d ru žtva dogovori, m oradu kod glavne
skupštine n ajm anje tri če tvrtin e članova nazočni biti ili d vie trećine od^sviuh
p r isu tn ih za u kin u ć e glasovati. Poslie dru žtven o g u k in u tja , p ređe dru žtven o
dobro na koje izm eđ u 10. godina ustanovljeno družtvo.
Primjedbe državnog tužioca na ta pravila bile su, kao što se vidi,
slijedeće:
G lede dostavljenih ovam o ustan ovah radničkog izobražujućeg družtva . u
V araždinu čast j,e kralj, državnom n a d o d v je tn ič tv u iz ta k n u ti sliedeće nedo­
statke:
§. 1. je n era zu m ljiv. U §. 2. valjalo bi u m je s tu riečih: »druge potrebštine«
jasan, sred stva za polučenje d ru žtven e svrh e bjelodano označujući izraz u v rstiti,
da se uzm ogne razabrati, ko je su v r s ti »one potriebštine«, k o je po posliednoj
izreci ovoga § im a d u »m aterijalnu korist um nožavati«.
U § 12. im a se izreka »sve za n a m iren je i t. d.« p ro m ije n iti u opredieljen
pojam .
U § 13. va lja naznačiti, što se pod »znatnom ozledom d užnosti napram
družtvu« r a zu m jev a ti im ade.
Iza §. 13. im a naslov »vladanje« b iti p ro m ien jen u rieč: »uprava«.
§. 16. n ije jasan, ter bi se p ro m ijen iti imao.
U vodne rieči §. 18. »unutra i vani« im ao bi glasiti »napram a oblastim i
trećim osobam«.
§. 19. lit a) n ije razgovetna, u §. 20. n ek a posliednja izreka glasi: za v a lja ­
n ost za klju ča k a h iz is k u je se p risu tn o st bar č e tvrtin e člatnovah«, — dočim bi se
na p očetku istog §-a naznačiti im alo, u k o jih se slu ča jev ih i na čiji z a h tje v
m ože ili m ora m jesečna s k u p štin a obdržavati.
U §. 21. treba u v r s titi u stanovu, da se o m je s tu , v r e m e n u i o dnev n o m
r,edu obdržavati se im ajuće sku p štin e im a svagda red arstvena obalst obaviestiti.
U §. 22. treba usta n o ve po ko jo j su pro m ien jen a d ru žtven a pravila im adu
podnesti kralj, z e m a ljsko j vla d i na odobrenje.
§. 23. sadržaje kroz pro tu slo v n u usta n o vu , dočim s j.edne stra n e navada
razloge, s ko jih se k o je m u članu prinosci »oprostiti« m ogu, a s druge stra n e veli,
da je dotični član dužan kasnije n a d o kn a d iti prineske.
§. 25. valjalo bi ja sn ije stilizirati.
U §. 27. nek a se rieč »dogođaja« izm ierd op red ieljen im po jm o m , a isto
tako rieč »ravnatelja« sa pred sjed n ik o m . ^
Na koncu istoga §-a n ek a se m je sto izreke: »sm atra se kao propalom «
u v rsti ustanova: »sm atra se, da je ova stra n ka bila tu ž ite lje m , da je od tu žb e
odustala, ali je pako bila tu že n ik , ta j odbor za n ju bira sudce, akoli pako n ijedna
stra n ka neizabere sudca tad se priepor smatra, iz ra vn a n im .
N aslov po slie d n jem u 28 §-u im a glasiti: »razlaz« (m jesto razprš) a u isto m
n ek a se jasno ustanovi, u k o je svrhe, im ade biti obraućena d ru žtven a im ovina,
pošto je d ru žtvo zadovoljilo s v o jim obavezam a.
K onačno se prim jeću je , da je stilizacija ciele osnove vrlo loša i m a n jka v a ,
te se prem a to m u u sv e m u izp ra m ti im a d e.192
Pismo, koje je Zemaljska vlada uputila Gradskom poglavarstvu
u Varaždinu, glasi:
182 D rž a v n i a rh iv Z a g re b b r . 7905 o d 12. s v ib n j a 1875. i 969/g r . o d 22. s v ib n ja 1875.
304
.
rzuiestjeTTi od 22. T ravnja 875 br. 1907 ovam o podastrta pravila
»radničkog izobrazujućega družtva u Varaždinu« kako su sadas nem ogu se odo­
briti, npgo se šalju gradskom poglavarstvu, da ih odnosnom u odboru ustrojit se
im ajućega d ru žtva u z shedeće prim jetbe povrati:
1.) §. 1. osnov pravilah jest nerazum ljiv, ter se stoga svrha družtva im ade
točno i razum ljivo u sta n o viti tako, da u to m obziru nebude nikakove dvojbe
u tum ačenju odnosne ustanove.
^
ima(^u se također posve razum ljivo i razgovetno navesti sred­
stva, kojim i& e u §. 1. usta n o vit se im aj uče družtvena svrha postići nam jerava;
j e r kako sada sbog toga. §-a glasi, najm e: p ukovne znanosti, netajne dogovore,
i druge p& trebštme, ko je m aterijalnu korist um nožavaju, nije jasno, što da se
pod o vim i izražaji ra zu m jev a ti im a.
3.) U §-u 4. nek a se rieč: »i počastnih članovah« izostavi, jer ovo družtvo
prem a zadaći svojoj postizava s vo ju svrhu neposriednim osobnim učestovanjem
svojih d ru žtven ih članovah, stoga odpada svaka potreba počastnih članovah,
ko jih u vađanje polag p oprim ljenih družtvenih načelah kod znanstvenih i pros v e tn ih zavoda i družtavah, prem a njihovoj obćenitoj zadaći, m jesta im ade.
P rem a to m u im ade se izp ra viti i — sve ostale ustanove pravilah glaseće
o počastnih članovih.
N apokon im ade se u pravilah ustro jiti s.e im ajučega družtva u vrstiti po­
sebna ustanova glaseća ovako:
»Politička oblast vrši pravo nadziranja u sm islu postojećih zakonah po
svo jem po vje re n iku , koi je vlastan u glavne i m jesečne skupštine dolaziti, izved en ju d r u žtven ih pravilah protiveče se za klju čk e obustaviti i ukinuti, p a k u
slučaju potrebe sjednicu dignuti i dotičnu s ku p štin u razpustiti.«
(vidi br. 202/47— 875.)
O vako izp ra vljen a pravila m ogu se u trih istoglasnih prim jerih preko toga
gradskoga poglavarstva podnieti da budu i podpisana po ustrojnom p rivre­
m e n o m odboru.
G radsko poglavarstvo im ade ih tada u z izviestje ovam o podastrieti, te će
podjedno u sm islu § 14. družtvenoga zakona od 26 studenoga 852 ovam o svoje
m n ien je iz ja v iti.183
Kada je »C. kr. namjesništvo u Brnu« obavijestilo »Kralj. Hrv.
Dal. Slav. Zem. Vladu« o vezama H. Wanke-a sa Weitlmayerom u
Varaždinu i Pravdicom u Petrinji184 i kada je Weitlmayer bio uhap­
šen, uputilo je Gr. poglavarstvo u Varaždinu Zemaljskoj vladi izvje­
štaj o radu Radničkog izobražujućeg društva i vezama Weitlmayera
s ovim društvom. Taj izvještaj donosimo u cjelini, da bi što bolje
objasnili tadašnju aktivnost prvih varaždinskih socijalista.
»Uslied viso ke naredbe od 18/6 1875. br. 9892 im a čast ovo Poglavarstvo
o d je lo va n ju s o c i a l i s t a Josipa W eitlm ayera sliedeće ponizno izviestiti:
Josip W e itlm ayer, kro ja čk i p om oćnik kod Josipa Svarca, je a k tiv n i član i
perovođa privrem en o g odbora za r a d n i č k o i z o b r a ž a v a j u ć e d r u š t v o
u V araždinu. T aj p rivrem en i odbor sastoji se iz predsjednika Ivana, Ernsta,
tapetarskog pom oćnika, za tim odbornikah A dolfa D russany rezbara, Janošića,
krojačkog pomoćnika., T ulhia, postolarskog pom oćnika, W elfoa, krojačkog poIs ti p r iv r e m e n i odbor sastavio je pravila za »Radničko izobražujuće d ru ­
žtvo u Varaždinu«, ko ja biahu odavde pod 22/5 1875 br. 1907 Vis. K r. Z em .
305
Vladi na odobrenje predložena, te po Vis. K r. Z em . V ladi naredbom od 16 6 1875
br. 9273 s opaskam i za izp ra vljen je povraćena.
Isti p rivrem eni odbor prijavio je dne 16 5 1875 ovdje ja v n u skupštinu
radničkog družtva za dne 18/5 1875, no održavanje ove s ku p štin e biaše odlukom
od 17/5 1875 br. 1890 zabranjeno na te m e lju §. 13. radi za p rekah u §. 2 i 8
Z akona od 14/1. 1875.
Pošto su zaprieke postojavše u klonjene, dozvoljeno je o d lu ko m od 29/5 1875
br. 2118 obdržavanje sku p štin e za dne 2/5 1875. Ova s ku p štin a je u prisutju
poglavarstvenoga izaslanika obdržavana, u granicah Zakona, bez da bi itk o n a j­
m anjega povoda do proti s ku p štin i uobće oli po jed in im članom s ku p štin e po­
stupati.
Dne 9/6 1875 br. 1358 na poziv K r. Z em . kao istražnog suda u Gradcu
zahtijevao je ovdašnji K r. Sudbeni stol p r v u obaviest o W eite lm a yeru : Isti
dan biaše ne samo kod W eitlm ayera prem etačina pred u zeta po K r. Sudbenom
Sto lu i ovogradskom S a tničtvu, već su bili preizka n i i s ta vo vi ostalih članovah
radničkoga družtva, dapače u zapleni su po iza sla n ik u Sudbenoga Stola zapi­
snici i svi dru žtven i spisi i dopisi, osobito oni, k o je je W e itlm a y er vodio sa
T aušinskiem . S v i ti spisi nalaze se kod K r. Sudbenoga Sto la ovdje.
U pitni W eitlm ayer je po ovogradskom S a tn ič tv u na za h tie va n je K r. Drž.
O dvjetničtva od 10 lipnja 1875 br. 389 uh iće n i u u ze K r. Sudbenoga Stola
predan.
Iztraga vođena, je po K r. Sud b en o m S to lu vrlo obsežno, te su svi spisi sa
iztra šn iko m W eitlm ayerom odpratjeni u gradu na K r. Z em . kao iztra žn i sud.
U ostalom čast je ovom u gradskom po g la va rstvu ponizno opaziti, da je
u p itn i Josip W eitlm ayer bio ina,će čo v jek ćudi m irne, u poslu m a r ljiv i pona­
šanja takvoga, da proti n je m u n ije bilo nikada tužbe; d jelo va n je oko ovdje
u pravo po n je m u zasnovanog radničkog d ru žtva biaše — iskreno govoreć —
jalovo, jer osim što on pravila, toga d ru žtva po svo j p rilici po n je m u sa sta v­
ljena, što jedna skupština toga d ru žtva obdržavana, n ije nika d a i n iko jo m p ri­
liko m opazio k a k a v u zpieh njegova nastojanja, ovi radnici ponašali su se
vazda m irno, a ka k o vo m dem onstracionom p rko su n ije bilo nika d a traga. Od
poslie su spisi ovdje zasnovanoga družtva, za p lie n jen i i W e itlm a y er uzaptien,
iztrunilo je čitavo družtvo bez traga i glasa.«183
Kao što se vidi, u dokumentu je pogrešno označen datum prijave
javne skupštine Radničkoga družtva, jer je skupština prijavljena 16.
IV., a ne 16. V., dakle je skupština prijavljena za 18. IV. a ne 18. V.
i zabranjena je 17. IV. a ne 17. V. Dalje je odluka o odobrenju skup­
štine mogla da bude donijeta samo 29. IV. a ne 29. V., jer je skupština
održana 2. V. a i odluka glasi za taj datum.
Varaždinska policija nastoji umanjiti značenje borbe varaždin­
skih radnika za osnivanje svoga društva, s jedne strane zbog toga,
što je Zemaljska vlada dala hapšenju Weitlmayera veliko značenje
a s druge strane zbog toga, što su veze Weitlmayera s Grazom i Brnom
ostale varaždinskoj policiji nepoznate. Tvrđenju policije, da je zaplijenom društvene arhive i hapšenjem Weitlmayera »iztrunulo« društvo
bez traga i glasa ne moramo vjerovati, ali nismo u mogućnosti da
dokažemo obrnuto. U svakom slučaju za jedan dulji period vremena
bio je u Varaždinu onemogućen svaki daljnji rad.
13 VIII5 187^Vn™arhiV Zagreb broj 16187/18?5 od 30. VIII. 1875. i broj3150/1875 polt, od
306
NASIČKO RADNIČKO DRUŠTVO
Iako u »Radničkom prijatelju« nismo našli bilo kakvog traga o
pokretu radnika u Našicama, u dokumentaciji Državnog arhiva —
Zagreb ti tragovi postoje. Oni pokazuju da je poslije zabrane »Ra­
dničkog prijatelja« u Našicama postojala grupa radnika kao organi­
zaciono jezgro, koje je uspjelo da formira »I. Našičko obrtničkoradničko družtvo«. Predsjednik toga društva bio je Ferdo Sladek,
tajnik Ignjo Adamović, a blagajnik Anton Weiszhaar. Društvo je pod­
nijelo svoja pravila 28. IV. 1876. g. Zemaljskoj vladi na odobrenje
preko »Kraljevske podžupanije u Đakovu«.189
Primjedbe na pravila bile su slijedeće:
»Usl&ed visokoga odpisa od 17. t. m . br. 9387. časti se kr. državno ovo nadodvje tn ič tv o u z p o vra ta k ./. ko m u n ik a ta h očitovati, da se predložeća pravila
m ogu p o tvrd iti n u ip a k u z ograničenje, da članom toga d ružtva u obće samo
ovozem ac postati m ože, zatim , da se d nevni red glavna ili m jesečne sku p štin e
osam danah p rije p oglavarstvu trgovišta Našice prijaviti, a uprava družtvenog
im etk a prigodom razlaza d ru žtva do vrem ena u §. 31. pravilah označenog istom
poglavarstvu p o vje riti im ade.«19'
Zemaljska vlada, odjel za unutrašnje poslove, uputio je 16. VIII.
1876. g. preko podžupanije u Đakovu Ferdi Sladeku, predsjedniku
radničkog društva u Našicama zahtjev, da se pravila isprave i da se
ispravljena pravila ponovno predlože na odobrenje.188
Kraljevski podžupan M. Ožegović poslao je ispravljena pravila
ponovo vladi 25. XII. 1876.189 Tako su konačno pravila bila odobrena
ovom odlukom vlade:
»U riešen ju tam ošnjega, izvješća od 25. prosinca 1876. br. 10J88. d o stavljaju
se kr. podžupaniji ovostranom odobriteljnom u slo vko m proviđenja pravila »našičkoga o b rtn ičko-radničkoga družtva« u z poziv, da jedan p rim jera k tih p ra vi­
lah u ru čiti dade za če tn ik o m rečenoga d r u ž tv a d r u g i pako p rim jera k, da sahrani
kod sebe kao 1° m olbena obrtna oblast. Treći p rim jera k pravilah pridržan je
ovdje.
11. C lausula na sva tri p rim jerka pravilah:
Ova. pravila odobravaju se u z dodatak, da se u § 3. m e đ u rieči »svaki
obrtnik« uvrš& uje rieč: »ovozemm«.«
Prema pravilima, društvo je imalo za cilj da stručno osposobljava
svoje članove, da ih obrazuje, da pomaže bolesne i sahranjuje umrle.
Clan društva mogao je biti i radnik i obrtnik. Iz obrazovanja članova
bila su isključena vjerska, politička i socijalno^politička pitanja. Na­
kraj u se omogućava policiji da po svom povjereniku može obustaviti
sve zaključke, koji nisu u duhu pravila, da ih može poništiti, raspu­
stiti sjednicu i skupštinu. Iako je policija i kod drugih društava insilse D ržavni a rh iv Zagreb, b r. 3750 od 3. V. 1876.
187 D ržavni arhliv Zagreb, br. 1166/kr.. 1163/Gr.
188 D ržavni arh iv Zagreb, br. 10508/1876.
189 D ržavni a rh iv Zagreb, br. 10788/1876. i br. 26185/1876. od 16. I. 1877 g.
307
stirala na pravu kontrole rada društva, ipak ni u jednom slučaju taj
zahtjev nije tako oštro kroz pravila izražen. Tako postavljena pravila
govore da je vodećoj grupi radnika u Našicama stajalo na srcu, da
pod svaku cijenu dođu do svog društva, do svoje organizacije, u kojoj
bi mogli, da razviju svoju društvenu djelatnost.
Pravila I. Našičkoga obrtničko-radničkoga družtva glase:
SV R H A D RU ŽTVA
§. 1. D ružtvo ovo im a svrh u i to: izobraženje d r u ž tv e n ih članovah u obrtu
i znanostih obćekoristnih, p odupiranje bolestnih članovah i p ristojno sahranjene
um rlih.
§. 2. D ružtvo se sastoji iz red o v itih i p o dupirajućih članovah.
§. 3. R ed o v itim članom m ože p ostati u N ašicah s ta n u ju ć i o b rtn ič ki radnik
kao i s v a k i o b rtn ik u obće.
§. 4. P odupirajućim članom m ože p ostati sva k i, ko ji što za s v rh u i boljak
bilo d u šev n im ili m a teria ln im n ačinom pridonese, te p o sta je ta k o v im članom
također i onda, ako u d ru ž tv u kao u čitelj d jelu je, ili pa ko n a jm a n je 1 for. na
če tvrt godine plaća.
§. 5. R e d o v itim članom p ostaje s v a k i onaj ra d n ik i ob rtn ik , ko ji p lati u
im e u pisnine 10 for. p a k se o b ve zu je i nadalje svakoga m jeseca ili sva k i
če tv rt godine 10 odnosno 30 novč. u s v rh u d ru žtv a plaćati. Od toga p rineska
će se prem a potrebam s ta n o viti iznos stra n o m za s v rh u obrazovnu, a, stranom
za s v rh u podupiranja bo lestn ika h i tro ša k pogreba opredieliti.
§. 6. Im en a na novo p ristu p iv ših članovah im a d u teč a je m 14 danah u druž tv e n ih prostoriah izložena biti, kro z k o je vrie m e je slobodno sva k o m u članu
p roti osobi takovoga člana prigovoriti.
I - v i Odiel. O izobraženju d ru ž tv e n ih članovah u o b rtu i ostalih znanostih.
§. 7. Izobraženje članovah te ž iti će d ru žtv o postići p r ib a v lja n je m p o p u ­
larnih i zn a n stv e n ih u o k v ir obrta i r a d n je zasiecajućih kn jig a h i časopisah,
p opularnim i z n a n s tv e n im p red a v a n je m p ita n ja h u obrt i ra d n ju odnosećih se
p red m etih sa iz k lju č e n je m v je rs k ih , p o litič kih i socijalno p o litič kih p itanjah,
u te m e lje n je m str u k o v n ja č k e i zn a n stven e k n jižn ice, d r u ž tv e n im i sastanci, p je ­
v a n je m tjelo vježb o m i in im i za n u žd n o str u k o v n o izo b ra žen je p o tr ie b n im i i
shodnim i u red n i živcrt m oralno pod tica ju ćim i sred stvi.
II-g i Odiel. P odupiranje bolestnih članova i sa h ra n jen je m r tv ih .
§. 8. K ada ko ji član oboli, da je za, r a d n ju nesposoban dobiva podporu po
m ogućnosti na tje d a n odnosno na dan. T k o b oluje m a n je od 8 danah n ed o b ijs
podpore. K olikoću podpore o p redieluje svagda u p ra vlja ju ći odbor.
§. 9. S v a k i član, ko ji je u redno svo j p rin esa k uplaćivao, im a 8 ned e lja h
p osije p ristu p k a d ru žtvu , u slučaju bolesti p ravo na podporu. No ona m u se
neće podati, ako se dokaže, da je bolest nastala h rv a n je m , p ija n stv o m ili stra ­
stven o m neopreznosti, inače će se dati, ako b o lestnika Iječ n ik leči, i u z to,
ako se od n ed e lje do n ed e lje izk a že svjed o č b o m dru žtven o g a liečnika o sta n ju
bolesti svoje. Č lanovi, k o ji su zbog prostoga zločina u za tvo ru , ili oni, k o ji nisu
polag poslovnog reda sv o ju bolest p rija v ili, nem o g u se u slu ča ju bolesti p o d ­
u pirati.
'
§. 10. A k o ko ji izlje čen i član u v r e m e n u od 12 n ed e lja h na novo oboli,
to se ta bolest sm atra kao n a s ta v a k p r v e bolesti.
Posije te š k e bolesti m o že s,e b o lestnička podpora u z p rizn a n je dru žtven o g a
Iječnika kao oporavljenička podpora s m a tra ti i d o tič n ik u p ružati.
§. 11. A k o k o ji član u m re , ko j je red o v ito s vo je p rin e sk e uplaćivao ili tk o
od njeg o v e o b itelji npr. žena ili diete, to će ga d r u ž tv o d o sto jn im načinom
sahraniti.
K ro n ič ki bolestne članove nem o že d r u ž tv o podupirati.
A k o k o ji član izostane od sk u p štin e ili sprovoda bez o p ravdanih razlogah,
p la tit će za s v a k i slučaj izo sta tk a globu od 20 novč. na ko rist d ru žtva .
308
a bolnici njeguje, to dobiva polovicu od svoje redoPodpore, o. druztuo plaća jednom jesečnu pristojbu za toga člana u bolnici
samo onda, ako n ije po zakonu koja treća osoba dužna to činiti.
P R A V A I D U ŽN O STI Č LAN O VAH .
i[anovi (§- 3/> im adu prem a d ru žtvu jednaka prava i
dužnosti, oni crpe iz dru žtven e svrhe sve dolazeće koristi, te im a ju pravo glasa,
jie m a n je a ktivn o g i pasivnog izbora kod svih skupštinah
§ 14. Isto pravo im adu podupirajući članovi, je d in o 'n e im a ju pravo budi
na a k tiv n i budi na pasivni izbor kao n iti na prim anje podpore.
. ./•
Svait l red° v ltl član je obvezan svoje m jesečne prineske za nam irenje
d ru žtven ih svrha točno uplaćivati, svim sku p štin skim zaključkom pokoravati
se, d ru žtven e svrh e po m ogućnosti podupirati i prom icati, pak neporočnim , po­
štenim , u lju d n im i sam osviestnim ponašanjem , čast i štovanje cieloga obrtnič­
koga i radničkoga staleža držati.
IZSTU P.
§. 16. Izstu p iz d ru žtva je dvovrstan, najm e dobrovoljan i nedobrovoljan.
S v a k o m u članu druvtva je slobodno dobrovoljno iz družtva izstupiti, n u istup
ovaj m ora p r ija v iti p red sto jn iku družtva, p a k m ora podjedno prinesak za> onu
godinu kada izstupi, podpunom a platiti.
A k o ko ji član teč a je m triju h m jesecah svoj redoviti prinesak neplati i
d ru žtven e dužnosti povriedi i ako se nepristojno, nečedno i surovo budi prem a
članovom družtva., budi prem a inom u svietu ponaša, ili ta ko v čin izvedej koji
pod strogost kaznenoga zakona podpada, onda je vlastan u pravljajući odbor
odnosno glavna sku p štin a takovog član a izklju čiti, proti ko je m iz klju čen ju
neim a priziva^
O pet p r istu p iv ši članovi im a ju se sm atrati kao da su na novo pristupili.
Iz k lju č e n im članovom dupušta se novi pristup samo uz u v je te naznačene
kod izštupa.
U PR A V A .
§. 17. P redstojnik, ta jn ik i blagajnik, za tim zam jenici n jih o vi izabiraju se
posebice ostali pa ko odbornici i dva za m jen ika za ove bira glavna skupština
zajedno, te p o sta ju ta k o v im ko ji im adu redom ice većinu glasovah.
Po iz m a k u s v a k e godine o d stu p lju je polovica odbom ikah, no m ogu i na
novo izabrani biti.
O dbornici, ko ji im adu na koncu godine izstupiti, odrediti će se kockom ,
u sledećih godina iz s tu p lju ju odbornici redom , k o jim su stupili u odbor.
K ada bi više od d va odbornika izstupila, m ora se u p rvoj trom jesečnoj
s k u p štin i broj odbronikah nadopuniti onim a, koji su im ali relativno najviše
glasovah.
§. 19. U pra,vljajućem odboru prinadleži dužnost, redovito izd a tk e plaćati,
pa k se o vlašćuje podjedno izva n red n i trošak od iznosa do 30 for. izdati, kod
svotah nadilazećih 30 for. m ora zaiskati dozvolu kod p rve trom jesečne skupštine.
§. 20. O dboru kao p rostom ex e k u tiv n o m tielu prinadleži daljnja dužnost
b rin u ti se za oto: da se novac m a bilo k o jim povodom u nišavši bezodvlačno, si­
gurno i plodonosno u k a k a v novčani zavod u Našici najduže za 48 satih uloži,
pa k u ručnoj blagani n esm ije više od 50 for. držati, koji su određeni za pokriće
tek u ćih poslovnih izdataka.
§. 21. D ružtvo zastupa, prem a ja v n im oblastim i trećim osobam p redstojnik
ili njeg o v z a m jen ik.
S v i d ru žtv e n i odpravci iz is k u ju za postignuće za ko n ite valjanosti podpis
p red sto jn ika i ta jn ik a .
.
§. 22. O dbornik, k o ji s vo ju dužnost točno i m arljivo nevrši, i nato po predsjed n ičtvu opom enut, izostane od tr iju h sjednicah, m ože se kod buduće tro m je­
sečne sk u p štin e u z navod u zrokah iz odbora izklju čiti. Za slučaj pako, a kose
309
k o je m odborniku u glavnoj godišnjoj sku p štin i u z n a vod te m e ljitih razlogah
n ep o v jeren je izjavi, dužan je ta ka v odbornik s vo ju čast odm ah položiti.
§. 23. B lagajnik ili njegov za m je n ik dužan je p rin eske i u pisnine od člcbnovah p rim iti, p r im itk e i iz d a tk e d ru žtva bilježiti, k n jig e točno vo d it u svakoj
polugodišnjoj glavnoj s k u p štin i račun položiti. — R ačuni ti im a d u se izp ita ti i
pregledati od p e t u zadnjoj trom jesečnoj sk u p štin i u tu s v rh u posebno izabranih
članova, od koje petorice m oraju biti četvorica p odupirajući članovi. — Odbor
je ipak obvezan na z a h tie v od p et članovah računske k n jig e na u v id ko d tr o ­
m jesečnih sjednica predati.
SK U P Š T IN E
§. 24. S ku p štin e je-su dvo v rstn e , n a jm e glavne s ku p štin e, ko je se im adu
obdržavati u prvoj polovici m jeseca siečnja i srpnja, sva k e godine, za tim tro ­
m jesečne sku p štin e ko je se n em oraju sazivati sva k a tr i m jeseca po je d a n put.
§. 25. G lavna polugodišnja s ku p štin a m ora se oglasiti sa p o zivnicom na sve
članove d ru žtva n a jm a n je 8 danah p rije njezinog obdržavanja.
N je zin i za klju čc i su v a lja n i sam o onda, kada p ris u s tv u je b arem jedna
trećina sviju h d ru žtven ih članovah, te se z a k lju č u je a bsolutnom većin o m gla­
sovah, akose u kojoj glavnoj s k u p š tin i radi nedovoljnog broja. članovah valjan
z a klju ča k s tvo riti n eb i m ogao, tose im a d e 14 danah ka šn je nova sku p štin a odre­
diti i stim načinom proglasiti, u ko jo j n eim a , se n ik a k o v obzir na o predieljeni
broj članovah u zeti p a k se za k lju č u je a bsolutnom v e ćin o m p r is u tn ih članovah.
M eđu poslove glavne sk u p š tin e spada izrično polaganje računah i obnova
upravljajućega odbora.
§. 26. K od tro m jesečn ih s k u p štin a h r a sp ra vlja ju se s v i u n u ta r n ji d ru žtven i
odnošaji, za. postignuće valjanog za k lju č k a treba da b u d e p risu ta n n a jm a n je
šesti dio s v iju h članovah, odlučuje sa abso lu tn o m v e ćin o m glasovah, glasovanje
je javno.
Za slučaj akose nebi m ogao radi p o m a n jka n ja dovoljnog broja članovah
va lja n i za k lju č a k stvo riti, to ćese u budućoj tro m jesečn o j sku p štin i, za klju ča k
stvo riti absolutnom v-ećinom p r is u tn ih članovah.
§. 27. Na predlog predstojnika, ili na z a h tje v od n a jm a n je 20 članovah,
$užan je u p ra vlja ju ći odbor sa zva ti izva n red n u g la vn u sku p štin u , n u u ovoj
se m ože stvo riti v a lja n i z a k lju č a k sam o onda ako za njega glasuje n a jm a n je
’d v ije tr e ć in e p ris u tn ih članova.
P O SE B N E U ST A N O V E .
§. 28. Z a iz k lju č e n je kojega člana iz d ru ž tv a tr e b a da j e za ta k a v za klju ča k
glasovalo n a jm a n je d vije trećine odbornikah.
§. 29. D ružtvena p ra vila m ogu se sam o z a k lju č k o m red o v ite ili izva n red n e
glavne sku p štin e budi u cielom budi dielom ice p r o m jen iti, ža va lja n o st takovog
za klju čk a , k o ji se m ora p r e d p o sta vljen o j oblasti za odobrenje predložiti, treba
da bude u sjednici n a jm a n je d vije trećin e s v iju h članova, te da b u d e za k lju č a k
absolutnom v e ćin o m glasovah p rim lje n .
§. 30. P repirke d ru žtv e n ih članovah, proizlazeće iz d r u ž tv e n ih odnošaja
m eđusobno, ili članovah iz odbora, riešava obranički sud sastojeći se iz p et
članovah. S v a k a stra n ka bira d va obranika, a ova četiri svoga pred sjed n ik a .
A ko se nebi m ogli obranici glede izbora osobe p red sjed n ik a složiti, ondase od lu ­
čuje žriebanjem .
R A Z L A Z DRU ŽTVA.
§.3 1 . O vo d ru žtvo ćem o m oći razići sam o onda, ako n eb i m oglo radi p re ­
m alenoga broja članovah obstojati, d ru ž tv e n i im e ta k ostaje n e ra zd ie ljiv .
Glavni.ca se m ora u k o je m dom aćem za vo d u u k a m a titi, d o k se opet novo
d ru žtvo nesastavi, ko je b i is tu s v r h u im alo, p a k na ko je m ora ista glavnica
preći.
N ovo na o vih načelih ustro je n o dru žtvo , m ora se ob ve za ti usta n o ve ovoga
paragrafa u svoja p ra vila n ep ro m je n je n e u v r s titi.
310
ftrvalsfot-*§f$vn«ska- <ial ?«al ta sk a *e»«rfj*ka vlada,
<«ijef m mmtwmpa pmUm*.
'
'
\
fc
* -
'
,,
4 , i - ..!<
'
■
W W :t f
fc. &N&
/s
, .*>
.a * .
y . ^ „ , .,..
,
..
^
A ...
■
, V )
/
I:
~
/r~ zzr%
:ŠSZ•
> -
8»w»l brojevi
^
„ ti
' v“TKTW
™
,f a * * - đ ■£.- c '**7
<r£ «•>^ v3& *
■2 . C
J
>
^ * ^ r
7 £ « * J5 zr
*
,A
,.^ T w
4* *
j* f *
^
5 * v
£~
,-' r
'
'< ■',.. . * *t7T *,r
/ "
«
H r . *w *.
/ ^ ~ T
~
311
§. 32. Dok se novo družtvo n eustroji, podupirati će se od ka m a ta h uložene
glavnicč, bolestni obrtnički radnici; ko m u će se uprava te glavnice p ovjeriti,
odlučit će družtvo u sjednici rastanak odlučujućoj.
Glede kn jižn ice i in ih stvari d r u ž tv u pripadajućih, pridržava si družtvo
p ravo daljnjega razpoloženja.
§. 33. D ružtvo si pridržaje pravo u te m e ljiti s dozvolom z em a ljske (vlade)
oblasti nem oćničku zakladu.
§. 34. Sjedište družtva. je s t trgovište Našice.
§. 35. Politička oblast vrši svoje pravo nadziranja u sm islu obstojećih za­
kona, po jednom svom p o vjereniku, ko ji je vla sta n u g lavne i trom jesečne s k u p ­
štin e dolaziti iznedenju d ru žtven ih pravila protiveće se za k lju č k e obu sta viti i
u k in u ti pak u slučaju potriebe sjednicu d ignuti i dotičnu sku p štin u razpustiti.
U N ašicah dne 28. tra vn ja 1876.
Ignjo A dam ović v. r. ta jn ik , Ferdo Sla d ek v. r. p red sjed n ik , A n to n W e iszhaar v. r. blagajnik.
VUKOVARSKA »OPŠTA RADNIČKA I BOLNO
PODPOMAGAJUCA ZADRUGA«
U knjizi »Vukovar u klasnoj borbi«, koja čini historijski pregled
borbe radnika Vukovara na socijalističkim pozicijama i pod utjeca­
jem socijalističkih ideja, govori se o prvim socijalističkim organizaci­
jama u Vukovaru, koje datiraju od početka 1895. g. Postojeći arhivi,
koji u sebi sakrivaju nepoznato historijsko blago, nisu bili otvoreni za
pisca. U uvodu navedene knjige o tome se doslovno kaže: » . . . Početak
sam našao u radničkoj štampi iz 1895 godine. Ali, tražeći početke
radničkog pokreta u Hrvatskoj, a u ovom slučaju, početke pokreta na
području Vukovara, uvjeren sam, da bismo i desetke godina još dalje
u prošlosti našli.tu i tamo tragova gibanju radnika, koji već liče za­
metku radničkog pokreta. Takovu mogućnost pokazuje i gola stati­
stika, koja daje povijesne elemente za objašnjenje tih socijalnih zbi­
vanja, t. j. pojave pokreta. Tako statistika socijalnog sastava stanov­
ništva na području kotara Vukovar, za godinu 1859* pokazuje, da je
već tada bio vrlo velik broj lica bez imovine, ustvari lica u najamnom
odnosu. Stanovništvo je brojilo 36.195 osoba, od kojih je trećina pri­
vređivala, a dvije trećine su bile izvan privrede (žene i djeca ispod
14 godina). Ako poredamo lica po zanimanju, iz te statistike mogu se
razabrati dva tabora:
tvomičara i obrtnika
820
3.196
pom. radnika u poljopr.
trgovaca
118
pom. radnika u obrtu
471
ribara
63
pom. radnika u trgovini
61
popova
60
raznih slugu
506
sam ost. zanimanja
1.171
nadničara
907
posjednika (zemlje)
4.184
činovnika
97
kućevlasnika
294
ostalih služba
23
Ukupno 6.710
Ukupno
5.261
312
Budući da su imovno stanje kućevlasnika i zemljoposjednika, pa
i položaj nekih lica iz samostalnih zanimanja dvojbeni, jer mala kuća
i malen posjed, kao i malen prihod, ne stvaraju gospodski položaj,
lako se može zaključiti, koliko bi ova slika bila vjernija, kad bi se
velik broj pretočio s gospodske na proletersku stranu. Spomenuti lju­
di i nisu posjednici, koji ne bi morali i raditi u najmu, da bi sami
živjeli i uzdržavali porodice. Sve to svjedoči, da je zacijelo već 1859.
godine većina stanovništva bila proletarizirana.
^°’
Se razmotre i ovi tabori, nužno nam se nameće i pitanje:
nije li slično stanje bilo već i godine 1848-9, u godinama revolucije?
Ili, nije li mnogi, sada pobrojen u posjednike, bio do 1848. kmet na
gospodskoj zemlji, koji je tek u toj revoluciji stekao neko »građansko«
pravo, da po dokidanju kmetstva, milostivo, statistički bude preveden
u »posjednike«.
Materijal iznesen u ovoj povijesti potječe iz kasnijih dogođaja,
kad se već radnički pokret javlja organiziran. Zao mi je što nismo
mogli sabrati materijal, koji bi omogućio da ova knjiga počne godi­
nama 1848.-9., u kojima je jedna generacija davala potoke krvi za
korist budućih generacija.
Više nego sigurno je da su porobljene kmetske i proleterske mase:
radnici, nadničari, sluge i drugi bespravni i neimućni ljudi 1848—9.
naćulili uši, da bi čuli hod dogođaja i da su bar šapatom prenosili
vijesti o revoluciji i bunama, koje su otpočele u Francuskoj, Italiji,
Njemačkoj, Češkoj, Austriji i tu preko Dunava, u Mađarskoj; a sigur­
no je da su se i neki naši ljudi primili revolucionarne agitacije i oda­
zivali u redove boraca za oslobođenje.
Isto tako sigurno je da je svaki proleterski i kmetski korak na
lijevo, u revoluciju 1848-9. koristio tadašnjem i kasnijem osvješćiva­
nju i klasnom opredjeljivanju i da je bio svaki takav korak prilog
nastojanju, rastu i širenju priprostih, ali već socijalističkih ideja, na­
stajanju i rastu radničkog pokreta.
Kad pišemo u ovoj knjizi kako je i siromašan seljak u tom našem
bogatom vukovarskom kraju prigrlio ideju socijalizma krajem XIX.
stoljeća, onda nam se čini, da ju je zapravo ponovno prigrlio, jer ju je
već grlio, bar od 1848-9 godine, i da je i on kao proleter u toj revo­
luciji stekao pouke, da se bitke gube kada se vode, a pobjeda se stiče,
kada se borba nastavlja.
Područje Vukovara teritorijalno nalazilo se na tromeđi dogođaja
iz 1848-9., kad s mađarske strane obaraju svemoć Beča, s vojvođanske
strane nacionalnu posebnost, a s hrvatske pokreću pitanje samostal­
nosti, i sve to oružjem. To nije moglo ostati bez odjeka na ovom pod­
ručju, pogotovo kad na njemu žive i Mađari — prirodno simpatizi­
rajući zahtjeve Mađara — i Srbi sa simpatijama za vojvođanska
prava, i Hrvati s težnjom za državnošću.
313
masni seljaci, do tada sigurno pre*.o *.v
,_.i,-„9rcirnir kotara
članova porodice, i l i dvije trećine.pučanstva. ™ ^ re“ | 0k°*“ a ~
n i j e se moglo o p r e d ij e li t i kao Mađar, Hrvat ili Srbin, nego se odazivalo onini glasovima, koji su propovijedali baš socijalnu revoluciju,
oslobođenje od kmetstva, od najamnog ropstva, od
w
slice, gladi, od biča španova i gazda, od samovolje g(»pode. Takvi su
se hvatali u socijalističko kolo već 1848-9, takvi su bih tijesto i sol
revolucionarnih htijenja, takvi su se oglušili Košutu, Jelacicu Rajačiću, popovima, generalima i grofovima, takvi su našli brata u Ma­
đara, Srbina, Nijemca i Hrvata, i takvi su pisali povijest budućnosti,
kad nisu mogli da odmah tu ispišu promjenu poretka i smjenu vlasti.
O tome, kako su i Vukovarci dali snage revoluciji i borbi 1848-9,
našli smo nekoliko redaka: glavni organ radikalnih demokrata SLA­
VENSKI JUG br. 38 od 1. XI. 1848., donio je napis (izvod):
Iz Slavonije. . . . P ovrativši se gra n ič ari od Ozore i M ađ a rsk e donieli su
u jad n u svoju dom ovinu m jesto n aslijeđene od ju n ač k ih sv o jih p ra o ta c a slave
k rajiškog oružja, najgori duh m ađarski i p u n e to rb e o tro v n ije h m a đ a rs k ih pro­
glasa, kojim a m nogi . . . v je ru ju . . . (str. 151).
SLAVENSKI JUG br. 35. od 22. III. 1849, donio je napis (izvod):
F ruška Gora, 27. veljače po star: »Kako n a š i g ra n ič ari č u v stv u ju i m isle:
. . . veliš, carska se n e poriče, a l’ ja kažem n ičija većm a. E to k a k o sm o dobro
vidili, što smo se s M ađarom tukli? T a m i osobito g ra n ič a ri n ism o znali n i za
k ak a v zulum m ađarski. Mi znam o, d a je n a d n am a Š vabo gospodario, p a tako
svi te re ti što smo trp ili, nisu n am od M ađara, n o od Š vaba, . . . I n am i su se
olakšice m noge obećavale, al’ eto o pet s taro se ono zavodi, k ao š to je bilo. Sta
Š ta ćemo m i sad raditi? Tko će n am a pom oći? Z a r m i još robovi d a ostanem o?
T a ginut ćemo do k ap lje krvi, a gled a t ćem o p o m o ć i. . . (str. 138.).
SLAVENSKI JUG br. 116 od 16. VIII. 1849, donio je napis (izvod):
U Sotinu k ra j V ukovara, 11. kolovoza (čitana je p ro k la m a c ija v lad ik e R ajačića, no njezinim se navodim a n e vjeruje.)
. . . Čuli sm o iz n je i m nienje o g. S tratim iro v ić u — i o N a p re d k u i o V ijestniku.
Mi m islim o, da nem a novina, koje bi bile u s ta n ju s rp sk o g n a ro d a z d rav u i
nep o k v a ren u sv ijest na stra n p u tic e n av e sti, da je baš ovih z a b ra n je n ih novina
n a m je ra i bila, koje m i zaista n e priznajem o. O sim ako s u n je n i u re d n ic i drugo
pisali a drugo delali. I ako se n am jerav a ono, što su one d v o je no v in e kao u
n aro d u pokvarile, sa »Pozornikom« popraviti, to će se u n je m u v rlo sla b a pomoć
naći, jedno pod onom »što se z a b ra n ju je i u k id a — za o n im čo v je k ra d ije teži«
i »koga hoću, onoga m i ne dadu, koga neću onog m i nam eću« . . . V aljda
n ije ni lju b a v naroda, ni in teligencija, sam o » p ra v ite ljstv en im ljudm a« pod
arendu dana, a lju d i n a p re d k a d a ni lju b av i n aro d u n i z n a n ja »apsolute« ne
m ogu im ati. A što se govorilo o »P roletarijatu«, to su rije č i u v j e t a r . . . (str. 154).
314
1
j.
^
V "«^
*V^»< ^ # .-.
<?'*.*-**<'A * -«♦*>> &a •»»•«^i>:*
///» .A
315
SLAVENSKI JUG, br. 142. od 18. IX. 1849., donio je napis (izvod):
U V ukovaru, 14. ru jn a . — . . . Iv a n B enko i K o šta B irra . . . v ra tiše se
ovam o. Oni su in illo tem pore* a g itirali za v lad u ugarsku. Z itvaj, R ogulić Mito
i Salaj teško će s e v ra titi, je r su osuđeni n a s m rt i k o n fisk ac iju dobara. Ele
ovi sudbi sad p re in a č it m ogao, je r t a je k aštig a p re s ta la za politička p re stu p lje n ja kod svih izobraženih naroda. — A p re m d a je lan i u v rijem e podignuća
narodnog po treb n a bila: sad a se ne v id e n ik ak v i razlozi zašto bi opstojala.
U ostalom svi ovi lju d i naro d n o sti našoj n isu više p ogibeljni (str. 259.).
Dodajmo nešto o značaju tih borbi, u kojima su proleteri krvarili
1848-9 godine. Dodajmo da su im socijalni značaj oni sami davali i
kad nalazimo da su ih neprijatelji nazvali: »komunističkim« elemen­
tom, (to je trebao biti pogrdni naziv) onda postaje dokazano, da se je
i generacija, o kojoj u našoj knjizi ne govorimo, borila za istinske
slobode i da je u tom svom revolucionarnom aktu zadužila kasnija
pokoljenja. Premda o njoj, pišući ovu povijest, nismo osim citiranog
našli ništa zapisano, zapisano je ipak ostalo u srcima bliskih i šapatu
predaje.190
Sada smo u Državnom arhivu Zagreb našli dokumentaciju, iz
koje se vidi, da je dvadeset godina prije osnivanja prve socijaldemo­
kratske organizacije u Vukovaru već postojao pokušaj, da se i vukovarski radnici organiziraju. Kao što je to slučaj kod zagrebačkih gra­
fičara, da u svojim prvim pravilima koje je napisao Kale umjesto
izraza »društvo« upotrebljavaju izraz »zadruga«, tako i vukovarski
radnici svome društvu daju ime zadruga. Pravila vukovarske Opšte
radničke i bolno potpomagajuće zadruge pored toga najrječitije go­
vore, da su ih morali pisati sami radnici, koji su često bili nepismeni,
bez znanja hrvatskog jezika, bez mogućnosti da odgovarajuće izraze
i misao unesu na prikladan način u paragrafe pravila.
4. ožujka 1875. godine podnijeli su Georg Riese, predsjednik dru­
štva i Johan Doubek, član kontrolnog odbora društva, slijedeći dopis,
uz koji su priložili pravila svog društva na odobrenje zemaljskoj vladi
u Zagrebu.
»Dolupisata privrem en ita zadruga pod im en o m u V u k o v a r u osnova »Vukovarska opšta radenička, i bolno podpom agajuća zadruga« koja cjel im a, da
nezn a tn o m u platom od 20 novč. m esečno, svoje članove podpom aže, k o ji su bolešćom za rad nesposobni postali, a ta ko i za pogreb u m rlih članova, m oli prepokorno da bi visoka zem aljska, vla d a izvolela na te m e lju §. 77. glava V.
zakona zanatlinskog, priložena pravila p o tv r d iti i u s v o je v r e m e kro z ovu
m e s tn u političnu opštinu, dolupisatoj p rivrem en ito j zadrugi u ru čiti dati.
N adajući se, da će V isoka Vlada tro jed in e kr a lje v in e ovom h u m a n itetn o m
za h teva n ju našem kao obično sva k o m , — zadosta u čin iti, prep o ru ču je se ovim:«
* Znači: u ono vrijem e Izvodi te »SI. Juga« potiču iz k n jige V. Bogdanova: H rvatska
ljevica u godinam a revolucije 1848-9.
ioo Jo sip Cazi: Vukovar u klasnoj borbi, str. 5 8.
316
Uz pismo su bila priložena ova pravila:
§. 1. Z adruga koja se pod im enom »Vukovarska opšta radenička i bolno
podpom agajuća zadruga« osnovala, im a za cjel, da neznatnim uplaćivanjem
m esečno, svo je članove podpom aže, koj su bolešćom za rad nesposobni postali,
a ta k o .i za pogreb članova koji bi sm rti podlegli.
§. 2.^ S v a k i u V ukovaru u poslu stanujući radenik bez razlike staleža i
vere, m oze u zadrugu p rim lje n biti.
§. 3. K o želi u zadrugu p r im lje n biti, im a se sva k e če tvrte sedm ice na dan
nedeljni zarad up isiv a n ja prija viti, i upisnu pristojbu od 40 novčića u z člansku
k a rtu i pravila položiti, osim toga m esečnu pripom oć od 20 novčića na korist
za družničke blagajne, platiti.
§. 4. S v a k o m ra deniku ove zadruge do vo lje stoji, u svako vr,eme iz zadruge
istu p iti, ako p a k isti član opet želi u zadrugu stupiti, im a sve uplate od dana
svog istupanja iz zadruge, i upisnu ta ksu položiti.
S tr a n stv u ju či članovi stupaju, kad se budu vratili, u svoja prava i obveze
onda, kad po ka žu u pisnu listin u i pravila^ neplaćaju u pisnu pristojbu nanovo,
v eć u ž iv a ju u slučaju poboljenja, svako pravo kao i drugi članovi, jošt prvog
m eseca.
§. 5. -Ako član ove zadruge trom esečnu pristojbu duguje i svoje kratko
neposlovanje ili odsustvo od zadružničkog m esta, ne izvin i gubi pravo članstva.
§. 6. S v a k i u bolesti nalazeći se član, dobij a za vr,eme svoje bolesti, dva
for: a: v: sva k e sedm ice kao pripomoć.
§. 7. U slučaju sm rti zadružničkog člana, im a &e zarad pogreba od druž tven o g p redsednika petn a est for: a: v: izdati, v r h u potrebe račun položi, ostatak
porodici oženvtog up o ko jn ika , kod neženjenog pak u zakladu zadružničku p re­
dati. O statak, ko j je postao posle podm iritih svih podpom agajućih i upravljaju ćih troškova, im a se osnovati reserfna zaklada.
A k o reserfna zaklada do zn a tn e svote prispije, onda će skupština opredieliti: eda li se m ogu uplate sm anjiti.
N alazeći se disponibilni novac, im a se pod sigurnim tj. p r iva tn im ili zako­
n itim osiguranjem , hipotekarno naznačenim efe ktim a , izdati, a i na ta ko v a
e fe k ta m ogu se pred u jm o v i, članovim a dati.
Z adružnička gotovina im a pod k lju če m protista,vn ika , i zatvorena k lju če m
od pred sed n ika na pohranu u n abavljenoj blagajni, kod predsednika držana biti.
§. 9. U prava zadruge sastoji se iz: predsednika,, zastupnika, p et odbornika,
p ro tu sta v n ika , skupljača. U prava se bira sva k e godine, za godinu dana.
§. 10. K o n cem godine račun polagati, sastav tabela v rh u prim anja, izd a va ­
n ja i u m rlih , sta n je kas,e obaviti.
§. 11. P ravo biranja u živa ju svi zastu p n ič ki članovi, većanje sli jed u je ab­
so lu tn o m većin o m glasova.
§. 12. P redsednik pred jelju je, u koliko je zadružna, potreba nuždna, poziv
odborske sedni.ce. U s va k o j sednici zauzim a on prvo m esto, i njegov glas absqlu tn i rešava p r ilik o m jed n a k o sti glasova.
§. 13. U odborskoj sednici o bavljaju se svi predm eti zadruge naim e: P ri­
m a n je članova, prihode i rashode u k n již iti, — uka so v a n je i izdavanja novaca
opredieliti.
§. 14. Z a d ru žn i p red se d n ik i njegov za stu p n ik , za stupaju zadrugu spoljaš n je i u n u tra šn je , p odpisuje sve na društvo odno&eće se spise i dokum ente.
Izd a je u p u tn ice za isplatu, na za d ru žn ičku blagajnu, za p odm irivanje bolničkih
i u m rlih tro ško va . O svedočava se od zaista postojećih bolničkih članovah i čini
n u žd n e pom oći. N a ređ u je i nadgledana opredjelenu bolničku po sjetu i točno
izd a va n je opredjelene novčane pripom oći. Osvedočava sam. O dređuje pogreb.
§. 15. Z a u zim a n je predsedničkog i odborničkog m esta, postaje glavnom
s k u p š tin o m u p r isu tn o sti za stupnika, p ro tista v n ik a i odbora.
317
§. 16. P rotustavnik im a jed a n k lju č a drugi p redsednik. Oba sto je dobri
za blagajnu i za dragocjenost i dokum ente, koje se u n jo j nalaze. P rotustavnik
vodi brigu za ku re n tn u radnju, u kn jiža va prihod i rashod, zastupa, m e f.o perovođe i im a na poziv predsednika v a v e k doći, i po d p isu je s v e na d ru žtvo spadajuće spise i dokum ente.
§. 17. Skupljača bira odbor. S ku p lja č je odgovoran za skupati d ružtveni
novac samo predaje i obvezan je za to vre m e postavši d eficit odm a podm iriti.
N agradu o predjeljuje m u odbor.
. . .
, .
,
§. 18. S va k i se član m ora pravilam a točno držati, i svakoj p ravednoj na­
redbi odborskoj odgovara,ti, kao i zaključcim a sk u p štin sk im ; dalje uzajam no
pohoditi bolne članove, istim podpom agajuće članove dovesti, tužb,e i želje bolestnika odboru saopćiti, koj će neodvlačno n u žd n u pom oć odrediti, i um rlom
članu poslednju počast do groba ukazati.
N ovodošavše radenike p r ija v iti odboru, iste zarad p rim a n ja u zadrugu
pozvati, naročito interese i cjeli d ru žtven e sa dobrom nu m e ro m ko ristiti, a čast
zadruge u svako vrem e strogo braniti i čuvati.
§. 19. U siečnju svake godine im a glavna, sku p štin a biti. P red se d n ik i za­
s tu p n ik m ože u izvanrednom slučaju, glavnu s k u p štin u pozvati, ako se ista želi
od najm anje 10 slovom deset članova, naravno sa n ev ed e n im razlozim a.
K od glavne skupštine zauzim a predhodno m esto p red se d n ik ili z a stu p n ik
zadruge sa absolutnom većinom glasova i donosi izvešta je v r h u u p ra ve zadruge.
S va k o m članu slobodno je u glavnoj sku p štin i predlagati.
§. 20. U glavnoj sku p štin i veća se: za posto ja n je ili r azrešenje zadruge;
biranje odbora, biranje lokala za razpravljanje, chodifikacija za družničkog pra­
vila, i nabava potrebnih p redm eta za društvo.
§. 21. U slučaju razrešenja zadruge, ostaje dobro za d ru žn ičko zakonito osi­
gurano drugom predstojećem V u ko v a rsko m opšte rad en ičk o m i bolno podpom agajućem d ru žtvu , koje bi težn ju vodilo istu. A k o u tečaju za 20 godina ta­
kova zadruga u živo t nestupi, onda se im a celo dobro za d ru žn ičko kao osnovni
kapital na osigurano m esto za siročad » V ukovarske opšte radeničke i bolno
podpom agajuće zadruge« u Vukova,ru opredijeliti.
§. 22. Prepiranja, koja bi ko d članova u z a d ru žn ičko m p o slovanju posto­
jala, reši: sam o izbrani sud. Izb ra n i sud bira partaja. S v a k a p artaja izabere
sebi tri člana iz zadruge a ovi šestoro bira ju prvaša.
U V u ko va ru 4. o žujka 875.
Georg Riess, P. Vorstand, Johan K onrath, P. S te llv e rtr e tte r , Johan D oubek,
P. Stellf., K ontrolor, Jo ze f R iupp, P. A usschuss, J o z e f G riinburger, P, A u s schuss, S te fa n R ettro, P. A usschuss, L u d evig S o vin ski, P. A u ssch u ss, Georg H olzer, P. A usschuss, Paul H erkov, P. G eldsam m ler.«
Na podnijeta pravila dala je podžupanija u Vukovaru svoje pri­
mjedbe. U njima ona priznaje, da bi radnički stalež u Vukovaru tre­
bao imati neku instituciju za zaštitu nezaposlenih i bolesnih članova.
Ali pošto su osnivači društva proleteri, podžupanija smatra, da bi nad
njihovim društvom trebali imati patronat majstori, t. j. njihova zanatlijska zadruga.
»Izvješćem žu p a n ijsk e ko ta rske oblasti u V u k o v a r u od 16. o. m . br. 1040
podnešenu m olbu Đ ure K is i drugova zajedno sa tr i p r im je r k a pravila radi
usta n o vljen ja »Vukovarske- opće radeničke i bolno podpom agajuće zadruge«
časti se podpisana županija, viso ko j kralj. Z e m a ljs k o j v la d i u p r iv itk u pod ./.
to m poniznom p r im jetb o m pod n eti da se ista m ilo stiv o g odobrenja radi prepo­
ručiti n em oze, s razloga što se iz pravila v id i da se oko toga radi, da se prilozi
u rečenom iznosu pobiraju, a n ig d e spomena, neim a, čim e da se ta j novac čla­
novim a i jam či, je r će izabrani predstojnici zadruge, radenici, bez stanovitog
318
/s //f / ,'
/M w ? *
/ / / f '/
Y A / w jv
i
^w <
/#*<<<»
a
<?<
;>4' <
*<n#*vW * />*
*■<#*-
# /»/>■*
" * MMYe* ,%» f#*#* Mi AitM
Am
0 'm /m m
v> *f m-
y ' * 4 * f # M '/fs
?***£# &***
M 4<
* * • » # * rt«
. fr* ft# »#■*■##■***»+**■ »4* ***?,*■*#<*!..*
,'.
*& M M*?' ,*•* / / / * , & $ & $
j / u s * $ * / * * & * f & * ‘i ' ^ t f W - W h
$ to-***f»-**/4f
;,
*%M? a ttsl SefMfA
*/m-t**-t/*'*Wi
M, .'■ *» ;*
/? {#t*%* f / t t - Y f t
ttM M
,,.>
/'
/»/■ #<■ >/>/*■! ATM****** „
,f **■#»& MM-M
,i> * "W - ;.<'
>*!'?*»?■?S %
319
obitaW ta u V ukovaru biti, s jedne strane; a s druge strane v id i se iz podnešeni
pravila § 7. da će odbor i nek e za jm o ve u z »privatno osiguranje«, dakle uz
zalog kontrahirati, — bez da i za takove operacije u pra vd a m a i spom ena o
garanciji za zadružni im eta k ima.
N apokon da stališ radenika u V u ko v a ru n e k i zavod za n a b a vu posla pridošavšim radenikom , za tim pripom oći u slučaju bolesti svo jim članovim a nužno
potrebuje, neda se poricati; ovakovo d ru žtvo radenika, naročito stranaca pako,
bi pod patronatom »zanatlijske zadruge«, koja. ovde postoj.1, stojati, ne p a k pod
ljudim a, koji su ovde strani, bez im e tk a , i ik a k e garancije, za novac^ sakupljen
od prištednja sirom ašnih radenika, kao što je to kod m o litelja slučaj, ko ji se u
V u kovaru iz klju čivo kao obrtnički pom oćnici u poslu nalaze.«101
»Kraljevsko državno nađodvjetničtvo« svojim dopisom od 22.
lipnja 1875. g. ovako misli o podnijetim pravilima:
»Na viso ki nalog od 26. svib n ja t. g. broj 8624 časti se kralj, državno
n adodvjetničtvo u pogledu osnove pravilah » V u kovarske opće radeničke i bolno
podpom agajuće zadruge« izja v iti, da je stilizacija nazočne osnove u toliko ko n ­
fuzna, da se sadržaj n jezin prosuditi nem ože; dokaz to m u već je naslov.
Pokorno podpisano kralj, državno n a d o d vje tn ič tv o scieni da u opće proti
u stro ju zadruge na podporu bolestnika radničkih nem a s pravnoga gledišta
zaprieke.
N u ako visoka kralj, zem a ljska vlada n ek a n i u p itn o j za d ru zi u V u ko v a ru
s obzirom na navedene u izvješć u žu p a n ije sriem sk e razloge v is o k u svo ju do­
zvo lu uzkra titi, da, visoka kralj. Z em a ljska vlada blagoizvoli p rivrem en i odbor
dati u p u titi, n eka po usposobljenoj za to osobi učini sa sta viti pravila.«102
Konačno je Zemaljska vlada, kao što je to slučaj i kod drugih
pravila, tražila od osnivača da isprave stara ili sastave nova na sliedeći način:
» Izviestjem obstojale županije sriem sk e od 10. sv ib n ja 875. br. 1704 ovam o
na odobrenje podastrta osnova pravilah » V u ko v a rske obće radeničke i bolno
podpom agajuće zadruge« v ra tja ju se u svih p rim je rk ih , pošto je tr e tji ovdje
pridržan, toj podžupaniji tim e, da ih dotičnom u stro jn o m odboru p o vra ti tim e,
da &e ova pravila u sadanjem svo jem s a sta vku već sada odobriti nem ogu, dočim
proti sam om ustro ju d ru žtva za podporu radeničkih b o lestn ika h neim a p r i­
govora.
Stoga će podžupanija u s tro jn i odbor u p u titi, da jasna i razgovetna pravila,
odgovarajuća podpuno svrh i d ru žtva za podporu radeničkih bolestnikah, sastavi,
pa u njih, da osobito točno naznačena bude ustanova, k o jo m će se pozitivno
opredijeliti svrha d ru žtven o m im e tk u za slučaj razlaza d ru žtv a tako, da se iz
pravilah sam ih jasno razabrati m oglo bude, ko m u će i pod čijom upravom ,
dotični im eta k za slučaj dru žtven o g r a zvrg n u tja zapasti.
O v a ko izpravljena odnosno od nova sa sta vljen a pravila, n ek a dotični odbor
opet u tr i p r im je r k ih preko te podžupanije podastre na odobrenje.«103
lfli Državni
192 Državni
193 Državni
320
arhiv Zagreb, broj 1704/gr. od 10 V. 1875
arhiv Zagreb, broj 1150/gr — 1875
arhiv Zagreb, bro j 11310/1875. — 5. V m . 0875. g.
OBRAZOVANJE, KULTURNI I ZABAVNI ŽIVOT
Zagrebački socijalisti nisu obrazovni rad smatrali običnim uče­
njem i gomilanjem znanja, već osposobljavanjem i preodgajanjem
čovjeka, koji ne će da trpi ropstvo, nepravdu i potlačivanje. Obra­
zovni rad, kako su ga zamišljali zagrebački socijalisti, trebao je da
promijeni cijelog radnika, da ga probudi i prisili na razmišljanje o
njegovu položaju, o bijedi, u kojoj se nalazi i o putovima, koji će ga
dovesti do oslobođenja. Pozivajući radnike na to da steknu što više
znanja, prvi socijalisti su isticali da je neznanje velik pomagač kapi­
talističkoj laži i prijevari. Pozivanjem radnika, da počne misliti gla­
vom svojih drugova u naprednim zemljama, željelo se osposobiti tog
radnika za veliku borbu, koja je morala doći. Naravno da su soci­
jalisti u svom obrazovnom radu napadali školu, koja nije bila stvorena
za radnog čovjeka, već je sve više školovala gospodu, koja su je
udaljavala od radnog naroda. S druge strane, socijalisti su morali
neprekidno'podnositi grdnje, da je duh njihova obrazovanja tuđinski,
da oni šire tuđinske ideje i shvaćanje, koji nemaju ništa zajedničkoga
s interesima hrvatskih radnika i hrvatskog naroda. Tako su se i na
polju obrazovanja manifestirala dva gledišta hrvatskih radnika i go­
spode, koji su već tada bili dva suprotna svijeta, koji se međusobno
nisu razumjeli. To smo, uostalom, vidjeli i u drugim člancima. Ono što
su zagrebački socijalisti smatrali da je pravedno i da može osigurati
radnicima bolji život, tadašnji građanski političari, njihova štampa i
ljudi, koje su oni plaćali, nazivali su budalaštinom i slično.
»Radnički prijatelj« pun je primjera koji potvrđuju ovo naše
stanovište. Uzmimo, na primjer, slijedeći dopis, upućen »Radničkom
prijatelju«:
»Počeh u b ro ju 14. v ašega lista govoriti ob okolnostih, k o je najvećm a
p rieč e ra d n ič k i p o k re t, a to je n e z n a n j e . A ko ovdje o n ez n an ju govorim ,
to m islim ono n ez n an je v e lik e m ase n aro d a obzirom n a s ta n je njegovo kao lju d i
i kao ra d n ic i u d ru ž tv u čovječam skom u; m islim nez n an je ra d n ik a h o prirođenom
jim p ra v u n a u živ a n je života; nez n an je uzrokah potlačen ja njihovoga i oplien jiv a n ja njih o v e radnie snage; napokon n ez n an ja sre d stv a h , kojim se podignuti
m ogu i u k lo n iti u zro k e njihovog p o tlačiv a n ja i oplienjivanja.
K oliko p u ta događa se, d a ra d n ic i ism je h a v a ju so cijaliste (a dan a s zovu
svakoga socijalistom i internacionalcem , koji želi 10 satih d n evne rad n je ); p a
ip a k se s m iju ovi lju d i sam o svom n eznanju. O v o nez n an je pak o je n a j­
sk u p lje i n a jv rie d n ije svojstvo, k o jeg a sam o ra d n ič k i stališ im ati može.
21
321
"l ^ i i ; ■
*- '■- ' A A § ^
/ ,< , ,'..v
■-■- ^
y
-
.■■ • ' ^ </ ■%
* x- ' « W / ^ ,*>#»/ &
s**
>-—~ .
■■-' v -' - tm g
- ' ;
,./■>
^
s*>' A> »>. <
<y>
• •■
■- '
V ->vr
/W A W /
_
. s ^ y ^ 'p y /' ,
✓4^ y>V5SS#
A,
- ''^ 7
^
>^vv
s y A /A ^ A
^ ~ A y y ^ ' «*
vw #
^
>M<Wp& * *> A
/ / <■
iS S O '^ 'S s ^ ^
^ -* ^ 4 '
s*m:>
tp*A A ^4> s>
^
..y p ^
^#* A fA A
#««>#>
^ m ^ m A :..^
.A * ,
^ y Y ^ .. * <
Z ^ ^ fj£ ^
^ / ^ y L
^ ! » r | ^v *
t W < # U ' ««*T.
✓ ■&<
f*
.s w *
✓- -V
K
j6 fr* fo '
' * ' * ' ** |
^ 4 *-iT*0,
^yxts * ^
Z f y i; $ r ;- i £ c * * 6 *
I
*
'^ r:
y'"
c
£
„
, . 0
323
C ujm o m aiem p rim jer.
.
D a b i z n a l i s v i radnici, d a u z k ra ć e ra d n o v n e m e nad n ic a porasti
m ora d a bi sig u rn o svom silom n asto jali, d a p rik ra te sv o ju d n ev n u ra d n ju :
— oni b i tim e postigli veću nad n ic u i v iše s r e d s t a v a i v r e m e n a z a
d a l j e o b r a z o v a n j e , te bi s e i n a vtišji stepem ra z v itk a svoga popeli. Ali
radnici to većim dielom još n e z n a d u , stoga m o ra ju i d u g o ra d iti uz
m a l u nadnicu; što im opet n e d a j e s re d s tv a i n e o s ta v lja v r e m e n a za
n au k u .^
z n a l i svi ra dnici, d a jim se v a lja sam o ud ru ž iti, ako hoće isto
ta k o i još m o ć n i j i biti, nego su im gospodari n jihovi, jam ačno b i se u d ru ­
živali, a d ru štv en i položaj njihov bio bi od d a n a o rganizacije n jih o v e sasvim
d rugačiji nego p rije ; gospodari b i p risilje n i bili čovječju v rie d n o st i čovječje
pravo njihovih ra d n ik a h štovati. A li v ećina ra d n ik a h n i e z n a d e još to, te
m ora se s toga i gaziti i tlačiti d a ti svakom prilikom , d ap a če n esm ije dati
ni n ajm an ji izraz nezadovoljstva, je r ga g l a d o m p ris ile n a pokornost.
Da bi znali sv i radnici, d a bi u za jam n im p olitičkim djelo v an je m m ogli
isto tako dobro kao i d ru g i stališi svoga za stu p n ik a u obćinsko i zakonodavno
tielo birati, i tim e u zakonodavnom tie lu im ati zagovornika svoga, k o ji bi
cielo svoje d jelo v an je n a p o p ra v a k rad n ič k o g a sta liš a uložio, za cielo bi prv o m
tražbinom svojih d obro o rg a n iz iran ih d ru ž in a h po stav ili s v e o b ć e i z b o r n o
p r a v o . Ali većina ra d n ik a h n e z n a d e još to; n ezna od k a k v a u p liv a po
ra zv itak nažeg s tališa bi balo sveobće p ra v o izborno; neznade, da m u se u zako­
nodavnom tielu nalažu dužnosti bez n jegova su d je lo v a n ja u zakonotvorstvu.
S toga i m o ra od m aloga p rih o d a v e lik e poreze p lać ati, dočim se često m ilijuni
glavnice svakom e porezu izm aknuti znadu; s to g a si i m o ra bez »zakona ob
odštetu« u fa b rik a h ru k u ili nogu slom iti d ati, a m jesto o d štete b a c a ju ga
n a ulicu.
Jest, n e z n a n j e je dragocieno svojstvo, k o je se d ra n o m sm rću n a g ra ­
đ u je; ta k ap italisti, popovi i d ru g i »izabrani« lju d i p ro ž iv e jam ač n o m nogo više
ljetah , nego li k u k av n i radnici.
U srdcu n as peče, kad čujem o d a koj gaženi i tlače n i ra d n ik izsm jeh av a
socijaliste; n ješta zdvojnoga im ade ta j sm ieh. M isleći čovjek m ože iz ta k v a
sm jeha cielu biedu čovječanstva čitati.«194
Prema tome, obrazovni rad socijalista, odnosno zagrebačkog rad­
ničkog društva, kao što smo to već ranije istakli, bio je, prije svega,
politički rad, agitacija i propaganda socijalističkih ideja. Samih nauč­
nih predavanja u smislu učenja, kao što se to uči iz knjiga i u školama,
zatim analfabetskih tečajeva, stručnih tečajeva i slično, ustvari, i nije
bilo, iako se na stranicama »Radničkog prijatelja«, a i na sjednicama
raspravljalo o potrebi takvog oblika rada.
Zagrebačko radničko društvo zapravo se više bavilo drugim pita­
njima, prije svega političkim radom, zatim pitanjima položaja zapo­
slenih radnika, kao što je to bio slučaj u bečkom Radničkom obra­
zovnom društvu. I ono je bez obzira na svoj naziv u vremenu od
1867. do 1870. godine u sebi ujedinjavalo gotovo sve pravce socijali­
stičke radničke aktivnosti (dijelilo se na sekcije: obrazovnu, odnosno
agitaciono-propagandnu, zatim sekciju, koja je imala za cilj da obu­
hvati sve bolesničke blagajne u zemlji, zatim zadružnu sekciju, koja
je obuhvaćala stručna tehnička udruženja, kao što su to bili stolari,
rukavičari, rezbari lula i drvotokari, limari, metalci, koji su u zađrui«4 »R adn ičk i p rija telj« br. 16 od 18. IV . 1875.
324
žnu sekciju slali svoje predstavnike). Zbog toga su se unutar društva
razvijali sukobi između nosilaca rada pojedinih sekcija. Zagrebačko
radničko društvo, kako smo to vidjeli iz članka o organizaciji društva,
počivalo je na istim principima. Zato je i u njemu pored neprekidne
borbe za kvalitetu odbornika, za redovito održavanje skupština i za
članstvo postojao stalni sukob između članova obrazovne i potporne
sekcije. Obje grane društvenog rada imale su svoje pravilnike, po
kojima su poslovali i svoje odbore. Svaki član bio je u isto vrijeme
i član potporne i obrazovne sekcije bez obzira da li je reflektirao na
bolesničku pomoć, troškove pokopa ili samo na lektiru, predavanja,
ili na oboje.Stoga se veoma mali prilog od 50 kr. mjesečno podijelio
na obje sekcije, i to na potpornu sekciju 35 kr., na obrazovnu sekciju
15 kr. Iz tog doprinosa pružala se pomoć bolesnima od 5 fl. tjedno
i snosili troškovi pokopa od 30 fl. Pored toga članovi su imali na
raspolaganju novine i biblioteku, mogli su učestvovati na predava­
njima, mogli su upotrebljavati društvene prostorije za sastanke, iz­
mjenu mišljenja i t. d. Naravno, bilo je članova, koji su mislili da im
ne treba podpore, kao što ih je bilo koji su smatrali da im ne treba
obrazovanja. U vezi s tim za čitavo vrijeme postojanja društva vodila
se diskusija o odvajanju zadataka samopomoći od odgojnih i kulturnih
zadataka društva i formiranju dvaju društava. Međutim, svako odva­
janje naobrazbene sekcije od potporne u uvjetima kad zagrebački
radnici nisu imali zakonske mogućnosti da osnuju legalnu političku
organizaciju, a i drugu legalnu djelatnost morali su uskladiti sa
zakonskim propisima, bilo bi prema mišljenju vodeće grupe socijalista
nepravilno i značilo bi likvidirati naobrazbu i kulturnu granu djelat­
nosti društva. U slučaju izdvajanja potporne sekcije iz društva, jer
su svi izgledi bili da bi se u slučaju toga odvajanja potporna grana
mogla lakše legalizirati, odnosno dobiti odobrenje da samostalno
djeluje Zagrebačko radničko društvo, kao matica, ostalo bi obrazovno
društvo. O tom pitanju diskutiralo se i u »Radničkom prijatelju«,
koji u svom 2. broju od 11. X. 1874. g. poslije uvjerenja da u Zagrebu
ne bi mogla postojati dva društva s obzirom na mali broj članova,
piše:
»Ako pom islim o, koliko je m u k e potrošeno, d a se p oveže upravo obrazovna
sek c ija sa potpornom , m ožem o u tom e v id jeti jed a n veliki ko rak nazad. Rado
priznajem o, d a je već k o jem članu, k o ji se je zasitio »sam oobrazovanja« ili ne
želi n išta znati, dodijalo, d a svoj prilo g uplaća i u b lag a jn u obrazovanja, m ak a r
n e u živ a od to g a n ik a k v e p re d n o sti — t. j. n e želi uživati.
K ao svagdje, tak o je i k o d nas, d a se m a te rija ln u s tra n u sta v lja u p re d n ji
p lan. S toga su n a š e m d ru š tv u p ris tu p ili i tak v i lju d i, k o ji su p re d očim a im ali
sam o m a te r ija ln u s tra n u (bolesničku potporu), većina n ije h tje la n i znati o
obrazovnoj sekciji, d a k le oni u p la ć u ju sam o zbog je d n e sekcije, k o ja im a više
pogodnosti za n jih . K od o s n iv an ja hitjelo se bas izbjeći tom e, d a b i postojalo
sam o d ru š tv o z a bolesničku pom oć. K od o sn iv a n ja d ru š tv a znalo se, da tre b a
ra d n ik e sk u p iti u tak v o m d ru š tv u , gdje oni m ogu slobodno Izm ijeniti m išljenja.
325
S vrha radničkog d ruštva za pom oć i o b razovanje b ila je u za jam n a ,p omoć
sa raščišćavanjem i poboljšavanjem m aterija ln e situacije, k ao što b i k roz čvrstu
organizaciju oblikovali jed n u k o m paktnu masu.«
U članku se dalje ističe da je potporna sekcija bez ikakvog prigo­
vora izvršila svoj zadatak, da je obrazovna sekcija primljena s odu­
ševljenjem i ljubavlju, ali je njen rad zamro. Od prosvjetne aktivnosti
postoji još jedino aktivnost u pjevačkom zboru, koji je većini članova
društva trn u oku. Broj pjevača je suviše malen, da bi se isplatilo
društvu da izdržava pjevački zbor. »Iako smo prijatelji pjevanja, —
piše »Radnički prijatelj«, — i znamo, da nam je isti zbor donio već
lijepih prihoda, dalje znamo, da je on održavao društvenu kolegi­
jalnost i znamo da su učesnici pjevačkog zbora baš najaktivniji čla­
novi društva uopće, ali ipak vidimo da kod tako malog broja učesnika
pjevačkog zbora ne može postojati. Postoji zadatak učesnika, da, ili
podvostruči broj pjevača, čak potrostruči — ili, ako to bude nemo­
guće, onda neka se isto raspusti do boljih vremena.«
Pošto je materijalno izdržavanje pjevačkog zbora postalo kamen
spoticanja i pojačalo zahtjev da se izdvoji potporna sekcija iz radnič­
kog društva, »Radnički prijatelj« ponovo ustaje protiv tog izdvajanja,
izjašnjava se za to da se ukine pjevačka grupa, da ostane društvo
onakvog karaktera kako je osnovano, s obje sekcije, obrazovnom i
potpornom »jer nije sve obrazovanje u pjevanju samom. Postoje još
mnoge mogućnosti obrazovanja, koje se mogu uvesti sa manje tro­
škova i na kojima bi moglo možda učestovati više članova društva.
Savremeni listovi odnosno novine, biblioteka, socialna i naučna pre­
davanja pružaju ogroman materijal za samoobrazovanje, koji bi svima
bio potreban, da ne učimo sami nego da uče svi radnici: što hoćemo
i što treba raditi.«
Tako je ukinut pjevački zbor. Ostala je u društvu :
obrazovanje radnika. Kako je društvo zamislilo rad sekcije za obra­
zovanje, može da posluži slijedeći napis iz »Radničkog prijatelja« broj
7 od 14. II. 1875. g.
»Druga je svrha, k o ju radničko d ru ž tv o p o stig n u ti teži: obrazovanje. S u­
višno bi bilo, d a razlažemio p o treb u to g a za n a p re d a k n a ro d n ji bezuvjetno
nuždnoga sre d stv a ; je r sv a k i n as žalibože osjeća, k ak o je za o sta jan jem ciels
n a ro d n e obrazovanosti i sam zaostao, kako m u nisu b ila p o d ieljen a ona sredstva,
kojim i se obrazovanost p ostignuti može: tem elj n a u k e i bogatstvo. Jed in o ona
s re d stv a obrazovanosti, k o je je m ati p riro d a u n a s u lila : tru d , v o lju d ta le n t
o stadoše d je te tu siro m ak a ra d n ik a ; n a n je m u je dakle, d a b a re m o v a sre d stv a
u potriebi, k ad m u d ru g a po d ieljen a nisu. D užnost je sv ak o g a od nas u n a o b ra ­
ženosti zaostalih ra d m k a h , d a svom d ušom i tielo m težim o za obrazovanjem ,
k o jim ćem o n a jp rije do žuđenoga cdlja: p ra v e slobode doći. U ra d n ič k o m d ru ž tv u
im adem o p rilik e, d a se upoznam o sa književnošću, s a povješću, n aravoslovijem
i pm rodopisom , risan je m i d ru g im s tru k am znanosti, a k a d sm o sd b a re m iole
tem elja u tih s tru k a h pribavili, d a pro u čav am o i n aro d n o gospodarstvo, koje
će n a m ra z ja s n iti odnošaj ra d a p re m a k ap italu , v ried n o st ra d n je p re m a v ried nosti k a p ita la i t. d. N a u k a će n am ra z ja s n iti položaj b aš u d an a šn je m g ra -
danskom d ru ž tv u i nep rav ed n o st d a n a šn jih dru žtv en ih odnošajah; nau k a će
n a m pokazati sredstva, koja nam upotriebdti v a lja d a postignem o reform u
(preobražanje) ovih odnošajih; n a u k a će nam predočiti n arode davnih vrem ena
i pokazati n am p rim jere , k ojim sliedi ili koje izbjegavati m oram o; n a u k a će
n am u jam čiti n ap red ak radničkoga pokreta, je r će te k n jo m ra d n ik do uviđenja
doći što m u ra d iti v alja, d a se oslobodi iz verigah k apitala. »Radničko družtvo«
je d ak le najzgodnije m jesto, gdje s e ra d n ik vlastitom silom , svojim trudom
izobraziti moze: a to stran o m čitan je m knjdgah i časopisah, kojih u znatnom
b ro ju i liepom izboru im ade, znanstvenim a p re d av an ji, k o ja se n a za h tje v čla­
novah u v esti m ogu, napokon uzajam nim obećanjem s na j iskusni jim i drugovi,
k o ji se svakoga p o n ed je ljk a u d ru ž tv u sak u p e n a obći dogovor, kojem u im adu
i nečlanovi pristu p .
— To bi bilo za pouku, ali je i za zabavu poskrbljeno. Na predlog člano­
vah, te ak o se p riličan broj sakupi, m ože se u v esti u če n je p jev a n ja , što je do
ned a v n a postojalo, te ra d i slaboga .posjeta u k in u to ...«
Kad su 1873. g. počeli funkcionirati prosvjetni i naobrazbeni
odbori, zatražili su od hrvatskog kazališta da se za članove radničkog
društva snizi cijena kazališnih ulaznica. Isto je tako zamolio odbor
Gradsko poglavarstvo da mu doz.voli korištenje školskih prostorija
za naučna predavanja i crtanje, jer su društvene prostorije bile premale za širu prosvjetnu i društvenu aktivnost. I uprava kazališta i
Gradsko poglavarstvo odbili su da izađu društvu u susret. Tako su
članovi društva učili na vlastitom iskustvu da od građanskih institu­
cija ne će dobiti ni podrške ni pomoći za prosvjetu i naobrazbu
radnika.
Dolaskom Kalea za predsjednika u društvu Se osim pjevanja
uvela razna predavanja odgojnog i stručnog smjera: seminari za
risanje, geografiju, čitanje i pisanje hrvatskog i njemačkog jezika.
Predavanja na hrvatskom i njemačkom jeziku počela su u studenom
1873. g., a risanje u siječnju 1874. godine. Da bi se u što većoj mjeri
razvio društveni život, rad i ljubav za društvo i njegove zadatke,
organiziran je 1874. god. društveni izlet u Šestine. Na izletu je uče­
stvovao pjevački zbor. Na polugodišnjoj skupštini 8. kolovoza 1874.
donijeta je odluka o privremenom raspuštanju pjevačkog zbora, s
obrazloženjem da su za to krivi sami pjevači, pa je društvo pozvalo
arhivara da položi račun i preda arhiv pjevačkog zbora u pohranu
Zagrebačkom radničkom društvu, jer je arhiv njegovo vlasništvo.
Sastanci starijih i iskusnijih članova društva, koji su se održavali
svakog ponedjeljka, mora da su bili interesantan oblik političkog
obrazovanja. Dogovori, diskusije o pojedinim pitanjima, načelno
zauzimanje stavova odgovara diskusionim večerima ili klubovima.
Predavanja, seminari i kursevi obuhvatili su i proučavanje narodnog
gospodarstva, odnose koji su postojali između rada i kapitala, vrijed­
nosti i rada, nadnice, cijene i profita. Društvo je također posjedovalo
svoju biblioteku s naprednom literaturom tadašnjeg vremena, a po
svim izgledima d s djelima Marksa i Engelsa, koja su štampana na
njemačkom jeziku. Bili su isto tako snabdjeveni i radničkom štam­
327
pom drugih zemalja. Zaključak, koji se može izvući iz te djelatnosti
društva, jest da je društvo čitavo obrazovanje vršilo u socijalističkom
duhu.
KULTURNO-UMJETNICKI RAD I ZABAVNA ŽIVOT
ZAGREBAČKIH RADNIKA
Unutar obrazovne grane rada zagrebačkog radničkog društva,
radnički pjevački zbor, iako bez formalne samostalnosti, činio je
odvojen vid kulturne djelatnosti društva. Prije osnivanja radničkog
pjevačkog zbora u zagrebačkom radničkom društvu bio je u okviru
tipografskog društva osnovan tipografski pjevački zbor i to 22. IX.
1870. g. sa 13 pjevača. Krajem 1871. g. zbor se raspustio zajedno s
tipografskim društvom zbog, već spomenutog, tipografskog štrajka
1873. g. Pored pjevačkog zbora Zagrebačkog radničkog društva bio
je osnovan »Tipografski pjevački klub«. Koncem iste godine klub je
prestao postojati. Obnova tipografskog pjevačkog zbora izvršila se
polovicom 1875. g., a 9. XI. iste godine tipografski pjevački zbor dao
je svoj prvi koncert .
I pjevački zbor Zagrebačkog radničkog društva doživljavao je
isto tako velike teškoće. Neprekidne fluktuacije članstva, popuštanje
elana u radu, dovodilo je do povremene obustave svake aktivnosti.
S^vrha ovih pjevačkih zborova i zabava nije se sastojala jedino
u tome, da širi narodnu i radničku pjesmu i time budi klasnu nacio­
nalnu svijest radnika, već su se čisti prihodi održanih koncerata upo­
trebljavali za udruženja za pomoć bolesnima za besposlene ili za
progonjene štrajkaše. Takav jedan prim jer zabilježio je list »Agramer
Zeitung« broj 44 od 24. II. 1870., gdje se među ostalim kaže:
»Prošle subote održana je zabava tipografa u hotelu kod »Mađar­
ske krune«. Mnogo je predmeta darovano za tombolu, zabava je bila
dobro posjećena.
Prvi kamen za osnivanje tipografskog društva položen je pomoću
čistog prihoda zabave.«
Ali pored tipografa još prije osnivanja Zagrebačkog radničkog
društva nalazimo zabave radnika drugih struka. Tako su na prim jer
7. II. 1870. održali konobari svoju zabavu u prostorijama »Narodne
gostione«. (A. Z. br. 31.—9. II. 1870.)
Zabava, koju su organizirali tipografi u lokalima »Colosseuma«
u kući grofa Keglevića, prema izvještaju »Agramer Sonntags-Zeitung«
br. 10 od 10. III. 1872. g., održana je naknadno, je r se, kako kaže list,
tipografi nisu mogli veseliti, dok su se njihovi drugovi nalazili u
zatvoru, zato je naknadno priređena ova svečanost za sve prijatelje
tipografske umjetnosti i porodice tipografa. Prema broju učesnika
vidimo koliko prijatelja imaju tipografi u svim slojevima društva.
328
»Siidslavische Korrespondenz« od 17. VI. 1872. donosi iscrpan
izvještaj o proslavi grafičara u čast Gutenberga. Proslava se održa­
vala u gostionici »Kod lipe«. Program grafičkog pjevačkog društva,
koje je otpjevalo nekoliko hrvatskih narodnih pjesama i narodne
glazbene kompozicije, primljen je s velikim oduševljenjem građana.
Mnogi građani dali su dobrovoljne priloge za pripremu ove proslave.
U istim novinama društvfi im se zahvalilo na susretljivosti. Da bi
pokazali čime su se tadašnji građani oduševljavali, donosimo program
te zabave u cjelini.
P r o g r a m
svečane zabave u slavu iznašat,elja tipografičke u m jetn o sti Iv a n G uttenberga,
k o ju priređ u ju zagreb. tipografi na korist svoga d ru žtva u ned je lju 23. lipnja
1872. u bašči »stare lipe«.
1 . »Proljetna poputnica« od K alteneckera.
2. Č etvorka iz operete »Die P rinzessin vo n T rapezunt« od K aulich-a.
3. »Bože Ž iv i« narodna him na od P. Preradovića uglazbena
po T ovačovskom u.
4. O vertura k operi »Indio« od Straussa.
5. »Č ekanje na brodara« sbor od J. Eisenhuta.
6 . »Freut euch des L ebens« va lčik od Straussa.
7. »P redavanje o G uttenbergu« govorit će g. I. Zahar,
a za tim p o zdravni govor.
8 . K onac iz opere »Traviata« od Verdia.
9. »Ambos« po lka franc, od Pa,rlowa.
10. »Za dom m ili« od Stuca.
10. a. Posvećene od M uellara.
11. »L ahku noć« solo za tenor uz p ra tn ju m rm ljajućega m aloga sbor a
od G um berta.
12. »K akadu-P otpouri« od O ffenbacha.
13. a. »P roklestvo pjesnika« od U hlanda, po p revodu Dr. D im itrije
D em etra, d ek la m o va t će g. Petar Brand.
13. b. »V elski Hardi« iz engleskog od A ranja, po prevodu Josipa
Jovanovića Z m aja« deki. će gosp. Brani.
14. »Die N assw alderin« m a zu rka od ,Straussa.
15. »Djaćka pjesm a« od L ju d . K arjanića uglašena i p r ip ra vn iko m posvećena
od Iv . pl. Zajca.
16. »Narodni napjevi« od Udl-a.
17. »G dje je s ta n a k moj«, narodna p jesm a od V. Škraupa.
18. »Du horst w ie durch die T annen« p jesm a od M artha v. Loeben.
19. »Junaci« zbor od Stunca.
20. »T ausend u n d eine Nacht« v a lč ik od Straussa.
21. »U bojna truba« sbor od Dimića.
22. »Alle neuen« brza polka od D ubec-a.
U 10 sati raz& vietljenje bašće bengaličkom vatrom .
P očetak u 5 sati poslie podne.
Ulaznice m ogu se dobiti u kn jiža ra h Fr. Ž upana (A lbrecht i Fiedler)
L avoslava H artm ana i S vetozara Gale a za osobu 60 novčića, a na večer kod
ka se 60 n o v č .ls»
Na Gutenbergovoj proslavi iduće godine nastupio je pjevački zbor
Zagrebačkog radničkog društva sa slijedećim programom:
10a V ddl: » A g ra m e r Z e itu n g c N r. 139, 19. 6. 1872., s tr . 3
329
330
•*
(.*
64,,
T Z * » & * ,4/ . * *
y
i n
.
s /A * .$ * s * /**§
j
! $/(a ~
*W
'
^ S xk A jl M
^
4^
c U ^ c ~
.*
M c.
* y J ,
A ^ ~ X ^ l * S o /a
+ /% ****> *,- * ^ / f j K £ ¥y £
j< .
4s* * r
j
U kA s £J F ^ k -
*m *
1. »Crnogorska poputnica« od Sonntaga. 2. »Slavjanska pjesma«,
mužki zbor od V. Justa. 3. Ouvertura iz opere »Raymond«. 4. »Nevje­
sti« solo za tenor uz pratnju mrmljajućeg sbora od J. K. 5. »Ljubovni
glasnik« valcer od Gj. Eisenhuta, 6. Pozdravni govor od jednoga člana
tip. družtva, 7. »Predivo je prela« četverospjev od Linsinskoga, 8.
»Auf hohem See«, valcer od Zehrera, 9. »Zdravljice« muški sbor od
Kviatovskoga, 10. »Željeznička polka« od Gj. Eisenhuta, 11. »Rad«
solo za bariton uz pratnju sbora i orkestra od Gj. Eisenhuta, 12. »Na­
rodne pjesme« od Grassea.
U slučaju nepogodna vremena bit će koncert u nutarnjih pro­
storijah.
Ulaznina 50 novč. Početak u 8 sati u večer198
Zabave su uopće bile jedan od oblika sakupljapja radnika i glavni
izvor društvenih prihoda. To se najbolje vidi iz rada Zagrebačkog
radničkog društva. Ono je, kad je formirano, poslije objavljivanja
proglasa, koji je apelirao na zagrebačke radnike da pristupe društvu,
da bi se afirmiralo pred javnošću, priredilo opću zabavu na dan 24.
veljače 1873. godine. Štampa je u svojim vijestima javila da je zabava
sjajno uspjela, da su sve prostorije bile dupkom pune, da je pjevački
zbor nastupio sa 120 pjevača, a da je dirigent zbora čuveni glazbenik
Đuro Eisenhut i t. d. Tako su na pr. »Narodne novine« od 25. II. 1873.
broj 46 donijele slijedeću noticu:
» O b r t n i č k o - r a d n i č k i p l e s , koji je o b rtn ičk o -rad n ičk o dru ž tv o
sinoć p rire d ilo u građanskoj streljan i, bio je jak o p o sietjen i v rlo živahan, sve
s tru k e dom aćega o b rta b ijah u n a n jem zastupane, a p risu stv o v ali su zabavi i
m nogi članovi inteligencije. K oncert p rije p lesa uspio je pod ra v n a n je m gospo­
din a G. E isen h u ta osobito dobro. P lesalo se do ranoga jutra.«
S obzirom na neočekivan uspjeh ove zabave, mislili su osnivači
društva da su već stvoreni uvjeti i utrti putovi, koji će omogućiti
normalni razvoj prve opće radničke organizacije u Zagrebu. Međutim,
vidjeli smo da je ta nada bila varava. Obrtnici koji su inače u punom
broju prisustvovali zabavi, bili su prvi koji su najodlučnije ustali
protiv društva, osjećajući da je društvo upereno, u prvom redu, pro­
tiv poslodavačkih interesa.
U prvoj polovici godine postojanja, društvo je održalo dvije za­
bave se čistom dobiti od 48 forinti i 15 novčića. Iako na izgled mala,
ova je dobit bila dovoljna da sanira izvanredne potrebe društva.
U drugom polugodištu iste godine održalo je društvo doček Nove
godine (Silvestrova večer) i jedan društveni ples sa čistom dobiti od
84 forinta i 85 novčića. U mjesecu lipnju 1874. održana je uspjela
zabava u korist društvene blagajne s lijepom dobiti. U prvom polu­
godištu 1875. g. društvo je upriličilo u korist bolesničke blagajne četiri
zabave, a 7. studenog iste godine održala se zabava u korist boleine V idi: »N arodne novine« br. 175. 31. 7. 1873., str. 3.
332
sničkog fonda. Da bi se namakla društvenoj blagajni sredstva, 3. rujna
1876. g. održana je priredba i zabava, na kojoj je sudjelovao i pje­
vački zbor hrvatskog tipografskog društva »Sloga«. U 1887. god. u
prvom polugodištu održane su tri zabave sa čistom dobiti od 257
forinti i 66 novčića.
Kao što se vidi, društvo mora da je trošilo velik dio snaga na
organizaciju zabava. Te je zabave registrirala sva zagrebačka štampa.
Njima je posvetio veliku pažnju i »Radnički prijatelj«. Donosimo o
tome slijedeće:
»U subotu d n e 16. o. m j. održavati će se u gradskoj p iv ari sveobći radnički
p les s tom bolom . Ž e ljeti ibi bilo, d a ga posjete svi radnici bez obzira, da ld su
članovi radničkoga d ru ž tv a ili ne. P riređ u ju ć i odbor postarao se je, da ovaj ples,
ako i n e bu d e »sjajan«, ip ak zato o stan e u uspom eni svojih posjetitelj ah; je r
odbor k an i oviin plesom p rire d iti obiteljsku svečanost v elike o bitelji rada. —
O ne p ak o p rista še naše, k o jim a su odnošaji podiielili s re tn iji položaj, um olja­
vam o, d a p o koj p re d m e t d a r u ju za »tom bolu
«.«197
»Radnički prijatelj« donio je izvještaj s te zabave:
»Za v rim e odm ora u zru ja še živce gostijuh obilatim i sgoditci p rire đ en a
tom bola, a poslie ove o p et ples. T ako p ro đ e u nesbunjenom veselju ova zabava
ra d n ik a h , k ojim će tim s ig u rn ije u nezaboravnosti o stati, pošto oni vrlo, vrlo
riedko p rilik e im adu, d a posije napornog ra d a posviete njekoliko časovah r a ­
dosti. Z ab a v a počela je u
s a tih n a večer, a sv ršila je — tko bi znao kada!?
O sim ra d n ik a h p o sjetiše zabavu n je k i radnikom p rija tn i otm jeni gosti,
m eđ u n jim a činovnici, p ro feso ri i obrtnici, koji svoje podpuno zadovoljstvo
izraziše n a svem , sam o n e n a — članku o »pučkoj kuhinji« u prošlom b roju
našega lista. — N u polag sv e te »žalostne« nepogode m ožem o ipak taj ra d o sta n
po sljedak priobćiti, d a je ta j ples s tom bolom donio čistoga dohodka 67 for.
31 nč. — Z eliti bi bilo, d a se više ta k v ih zabavah p rire d i
8
.«198
Tjedan dana kasnije održana je druga zabava Obrtničko-radničkog društva. »Radnički prijatelj« br. 5 od 31. I. 1875. g. donio je
poziv za zabavu, koji glasi:
»Naša se želja ostvarila. O dbor ovddšnjega obrtničko-radničkoga d ružtva
p riređ u je dne 6 . veljače 1875. u pro storijah gradske p iva re sveobći radnički
ples, drugi ra d n ički ples s tom bolom ovih pokladah. Čisti dohodak n a m jen je n
je blagajni za podporu bolestnih članovah. S obzirom na dobrotvornu svrhu,
k o ju s tim e radničko d ru žtvo p o stig n u ti želi, valjalo bi, da se radnici, m ajstori,
obrtnici i p rija te lji radnikah slože, te po svojoj m ogućnosti doprinose kako za
ples, ta ko i darovom za tom bolu, da se u što većoj m jeri podpora pruži bolestn ičk o j blagajni, koja je radi oskudice u poslu prilično izcrpljena. D ružtveni
odbor dati će si n ajvećega truda, da zabavu ovu što ugodnijom učini.«
Tipografi su održavali i zabave zatvorenog karaktera, namije­
njene samo tipografskim radnicima i pozvanim gostima. Jedna od
107 »Radnički prijatelj« br. 2 od 10. I. 1875.. str. 2.
108 »Radnički prijatelj« br. 4 od 24. I. 1875.
takvih zabava održala se u vezi sa slagarskim natjecanjem. »Obzor«
je o toj zabavi pisao na slijedeći način:109
»U subotu n a večer p riredilo je o v d ašn je tip o g rafič k o d ru ž tv o večernju
zabavu u streljan i n a kojoj b ijah u ra zd an e n a g ra d e šestorici slag ara, koji se
odlikovaše' kod slagarskog n atjec an ja. S bor sastojeći iz tip o g rafa i d ru ž tv a »Ko­
lo« otvori zabavu pjesm om »Mili kraj«, po slije čega p re d s je d n ik tipografičkoga
dru žtv a g. Oračić prozbori prigodno slovo. N akon n je g a g. T h o t d eklam ira
»Junaci gologlavci«, g. Lihl »Pjesm u o košulji« i n a ro d n u p rič u »Tko traži
d a t će m u se«, i napokon g. Oračiić p ripoviedi šaljiv u pjesm u »Lakom a seljanka.«
Z atim dođe izvješće procieniteljnoga, odbora, polag kojega zapade p rv a
n ag rad a od 3 cekina slag ara dioničke tisk a re G ju ru B eloševića, d ru g a od 2
cekina A. T uršića, u tisk a ri kod A lbrechta, tre ć a od
for. u s re b ru od Josipa
Thota u dioničkoj tiskari, če tv rta , jed n a šk v ad ra Drag. S legla, u A lbrechtovoj,
p e ta 1 cekin Iv. K ra lja u H artm anovoj i dr. šesta 10 fra n a k a L ustiga, u Gajevoj
tiskarni. M edu deklam acijam a i po sije s b o r je p jev a o ra z n e pjesm e. D ružtvo se
veselo zabavljalo skoro do z o r e ...
. . . Više članovah tipografičkoga d ru ž tv a zagrebačkoga p rire d ilo je večeras,
Silvestrovo, večernju zabavu u p ro sto rijah bašće » F ran je Josipa« u Novoj vesi.
O dbor će nastojati, d a goste p jev a n je m i veselim i igrokazi, šaljiv o m lu trijo m
i plesom zabavi. P ro sto rije pom enutoga v rta o tvorene su ovu v eč er izključivo
pozvanim gostom. M jesto ulaznine um oljen je s v ak i pozv a n i gost, d a kod ulaza
pre d a jedan, za šaljiv u lu triju zgodan v aljan o za m o ta n p re d m e t. P o četa k je
zabavi u u ra h
8
8
.«200
PISMENOST
U Hrvatskoj i Slavoniji tek se iza 1850. god. stvarno započelo
osnivanjem osnovnih škola. Tako je 1876.—7. bilo 15 viših škola,
1.236 nižih državnih škola, a ostalih 56. Ukupno je bilo 1.307 škola
ili na 100 km2 3,04 škola, a na 10.000 stanovnika 7,09 škola. Pismenost
je prema popisu stanovništva u Hrvatskoj i Slavoniji s Krajinom
izgledala ovako:
H rv a ts k a i
S lavonija
K ra jin a
'U k u p n o
°/o
pism enih
13,9
polupism enih
nepism enih
1,5
. . . .
84,6
14,6
2,8
82,6
13,3
1,7
84,0
Prema istom popisu stanovništva (1869.) u Hrvatskoj i Slavoniji
bez Krajine znalo je čitati i pisati 259.032 lica ili 17,2% , samo čitati
34.237 ili 2,2%, ni čitati ni pisati 1,215.884 ili 80,6%. Prema tome,
109 »Obzor« br. 238 od 18. X. 1875.
200 »Narodne novine« broj 299 od 31. X II. 1875.
334
najveća nepismenost bila je u Krajini, odnosno Lici. Nema sumnje
da je nepismenost kroz decenije bila važan razlog slabog rasta rad­
ničkog pokreta i kočnica u njegovom poletu. Zbog toga i nije čudo
da su tadašnji socijalisti toliko isticali potrebu obrazovanja i opismenjavanja radnika.
ČASOPISI I NOVINE
U Hrvatskoj i Slavoniji s Vojnom Krajinom izlazilo je u svemu
18 časopisa, među kojima je bilo 9 političkog sadržaja, a 9 ostalog.
Pisanih na hrvatskom jeziku bilo je 12, na njemačkom 4, na talijan­
skom 2.
Od političkih novina, 4 su pisane na hrvatskom jeziku, od kojih
su 3 izlazile u Zagrebu, a jedne u Varaždinu. Od 4, njemačke novine
izlazile su po jedne u Zagrebu, Osijeku, Zemunu i Vukovaru, a jedne
talijanske novine izlazile na Rijeci. Od poučnih časopisa 8 ih je bilo
pisano na hrvatskom jeziku, a jedan talijanskim. Među njima bila su
dva crkvenog karaktera, jedan poučno zabavni, dva školska, jedan
privredni, jedan za narod, jedan za mladež, a jedan za trgovinu i
brodarstvo. Od tih je izlazilo u Zagrebu sedam, jedan u Đakovu, a
jedan na Rijeci. Prema tome, u Zagrebu je izlazilo u svemu 11 časo­
pisa i novina.
HUMANITARNA, KULTURNA I DRUGA DRUŠTVA
Godine 1872. postojala su u Hrvatskoj, Slavoniji i Krajini razna
humanitarna, kulturna i fiskulturna društva i to:
H rv atsk a i
S lavonija
K ra jin a
v je rs k a i d o b ro tv o rn a .
34
6
d ru š tv a za sam opom oć
9
3
9
13
59
6
3
9
.........................
5
3
8
..............................
3
glazbena i p je v a č k a
čitaonice i zab av n a d ru š tv a
46
v atro g a sn a
ra d n ič k a
40
12
6
21
6
12
n au č n a d k n již e v n a
stre lja č k a
U kupno
. . . .
. . . .
15
o stala
U K U PN O :
136
-
3
—
37
15
173
335
U Zagrebu je pored »Zagrebačkog radničkog društva« i »Društva
tiskara i slovara«, postojalo kulturno društvo »Kolo«, koje je osno­
vano 1862. godine, zatim »Dobrovoljno vatrogasno društvo« (1870.),
»Hrvatski pedagogijski književni zbor« (1871.), »Hrvatsko trgovačko
društvo Merkur« i »Pravničko društvo« (1873.), »Hrvatski sokol« i
»Sbor liječnika« u g. 1874., »Vatrogasna zajednica«, »Hrvatski pje­
vački savez«, »Hrvatsko planinarsko društvo« i »Češka beseda« u
g. 1875., »Dobrotvor«, »Šumarsko društvo« g. 1877., »Društvo inžinira i arhitekata«, »Pjevačko društvo Sloga« u god. 1878., »Društvo
Crvenog križa« i »Hrvatsko arkeološko društvo« god. 1879. Umjesto
»Musikvereina« osnovan je 1861. »Zemaljski glazbeni zavod«. »Hr­
vatsko planinarsko društvo« već 1877. podiže drvenu piramidu na
Sljemenu, a 1878. gradi planinarsku kuću. 1889. podignuta je željezna
piramida.
KULTURNI RAZVOJ HRVATSKE
Stvaranje društva tiskara i slovara u Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagrebačkog radničkog društva, obrazovnih sekcija u njima i pjevač­
kih društava, pokretanje »Radničkog prijatelja« — sve je to značilo
ne samo političko i socijalno odvajanje radničke klase iz dotadašnje
građanske sredine već i kulturno izdvajanje. Nema sumnje da su
općekulturne prilike i kulturno stanje, u kojem se nalazila Hrvatska,
u mnogo većoj mjeri vezale tadašnje radnike za sebe, nego što su
to mogli politički i privredni uvjeti, u kojima se nalazilo tadašnje
hrvatsko društvo. Zato što je kulturni život prvobitnog radničkog
pokreta u Hrvatskoj, duhovni (idejni) život mlade radničke klase,
bio vezan za postojeće tradicije i psihološko raspoloženje onoga vre­
mena, prirodno je da je on bio samo jedna manifestacija kulturnog
života naroda Hrvatske.
U vremenu kada počinju prva buđenja i prva organiziranja prve
socijalističke misli, prve marksističke ideje, prvi buntovni uzvici poli­
tičke i ekonomske akcije radničke klase i prva propagiranja inter­
nacionalizma i jugoslavenstva umjesto klerikalizma, šovinizma i t. d.,
vladala je u Hrvatskoj još uvijek parola narodne stranke, koju je
izrekao njen šef biskup Strossmayer »prosvjetom k slobodi«. Ta pa­
rola, ustvari, nije bila upućena narodu, narodnom prosvjećivanju,
koje je bilo, kao što smo vidjeli, pretežno nepismeno. Bez pravog razu­
mijevanja osnovne činjenice da tek ostvarenje ekonomskih, socijalnih
i političkih preduvjeta može omogućiti prosvjećivanje radnih masa,
narodnjaci su poklanjali, ustvari, svu i gotovo jedinu pažnju uskom
sloju inteligencije. U tom pogledu oni su stajali sto godina u zaka­
šnjenju na pozicijama francuskih prosvjetitelja. Ideolozi i vođe na­
rodne stranke počeli su da zidaju odozgo. Mjesto dizanja široke mreže
pučkih škola položio je još 1860. god. Strossmayer 50.000 forinti za
336
■ n i
/
X t a / u j)u ' i ?
r ///
t4?u ■£/
/>
% L r 0 fu K 'n y y ^ f.
r 4 * f r te * r & r t t
& a > r* đ /^ tV f jM x&y?
,^ ^ y * ^ y / / ,f ? t / / f y t y - i a r t e /*#%?&^ y * y *
y ^ y . * *'//*< 4 m r #**■&*<(,
j/$r /*&*/i# y a i/& y tt.r * ,j 0r
</?--♦< t t m e t,a A < *s4Wt „
' / f a / f ^ / t r y * ->•«*->• /,-»j s ' s/
J&ff?
y u ^ t t H y i tr ’. # / ‘i y
^
■/4t+ «sn*tty«*r / t e r /
/ ' ' • A / / * w ...
'$*£#»*-* '*/*/•#&' j . t x / y S*ft, #
. *£**&***$' „ X V W i,
^ «"** I««’ j*. t » t *<**■?*./'/? *•<&%■ „
■y>r<r»*/
ysy*r-vtt x ^ y i .M t A ^ $
ye& fo(“t e
«
,
t/Jf'*Z*j4’* 0 .t£/?/*■»■ m y > r * /'fy ~u/**'A# */& v/w &4tš*A/fjg
.#/*/&}(■(; •>'#••
+.//&■*rfju ' / 6Mttff*H'fi&> <4'ty«tr&; ft
:/t J / / ? *ns4&' f / y w r t s *4/**&*-*&& ^*‘y“.e^ 't'ty , 0 •
'•'£■*f/y*t/t*t'A
.■/&
-tr it
y
,
s
t y * t> ta fa & t.'* y r y + v p tr fftt/ftx y * (/<■* *<*>•:. t t ^
t ' Ary/sf*? <**. A *$"*■*/>■>£ t t t , /X'v ■
*
*
it*At
,
.
.„
'
/s r <■///& f / t t i t ’t t i r t f / * & t
r /tf /s ttr ff y s f stctir-ttii'ttersy#
>&%(<*&/?'’ rc*a&*ć.r
J. / '■ /// r t tt / f t t t d / / . **'*aftttt//t.
/>**?/& f>r4/syr+At*m.,**«t, r ~ y trt,*,*. ^
/> •■>' <*»/?« -'■■ ' A ^ y :< , - d y « y £ * / . >
/ A (/"■&
y v r t t «>&4
r.Kt
, - ■*'* / ’*'■>**■■ f ■■'<'s*</*€/1*y*f& *4yin*, “
■ j u f y j y , /&&/*
/*'>»/»*■&, 4 y'fr \ * & y t* £ n * y r * r
A***«#*« ,
'"/>*■■y - > ■ < > < ' ’ *x W*. V-My*****.** *6**v .
.
,
.frgg
.
osnivanje Jugoslavenske Akademije, čiji su članovi imenovani tek
9 V 1866 godine. U 1868. godini poklonio je Strossmayer Akademiji
svoju galeriju slika. Zahvaljujući takvim darovima Strossmayera
omogućeno je i osnivanje Hrvatskog sveučilišta 19. X. 1874. godine.
Za sveučilište dao je Strossmayer također 50.000 forinti. Te bogate
darove crpio je Strossmayer iz slavonskih šuma, jeftine radne
snage i jeftinog rada siromašnih seljaka. Treba reći, da je Strossmayer
trošio svoje pare i za pomaganje siromašnih đaka, koji su pohađali
sveučilište.
..
. ,
Zagrebački su socijalisti sigurno to uočavali. Vidjeli smo iz do­
sadašnjeg materijala, da su oni već tada zahtijevali besplatno školo­
vanje na račun države, osnivanje osnovnih škola, i pomaganje od
strane države drugih oblika kulturnog uzdizanja radnika i seljaka i si.
Na te se njihove zahtjeve, naravno, nitko nije obazirao. Hrvatsko se
društvo dijelilo na aristokraciju, visoki kler i visoku birokraciju, s
jedne, i slobodnu inteligenciju, nižu birokraciju, obrtnike i trgovce,
s druge strane. Ta dva svijeta živjela su odvojeno jedan od drugoga,
oholi na svoj hijerarhijski stupanj, ne miješajući se jedan s drugim.
Radnici i seljaci bili su opet svijet za sebe, po znanju, kulturi i polo­
žaju nalazili su se na periferiji tog feudalno-buržoaskog socijalnog
političkog i kulturnog poretka. Kada je otvoreno Hrvatsko sveučilište
19. listopada 1874. g., »Radnički prijatelj« se osvrće na proslavu, koja
je bila u vezi s tim otvorenjem organizirana. Pozdravljajući otvorenje
zagrebačkog Sveučilišta, »Radnički prijatelj« pita što je sa sveuči­
lištem radničke klase i s gorčinom iznosi, da su na proslavu pozvana
sva moguća društva, samo ne radnička. Možda će i neko dijete iz
redova radnika imati sreće, da uči na sveučilištu, ali ono što zagre­
bački socijalisti preporučuju jest da se studenti na njemu ne bi trebali
učiti prezirati radnike, radničku klasu.
»Taj n ačin otvorenja, — piše »R adnički p rija te lj« , — h rv a ts k o g a sveuči­
lišta, koga je naro d tak o dugo željno očekivao, a kak o i n e b i k a d a se njim
udom ila u H rv atsk o j p ro sv jeta i o tv o rila v r a ta b u d u će m u k u ltu rn o m u životu
njezinu. K ojom ćudi je n aro d sh v atio zn a m en o v an je njegovo, v id i se otuda,
k ak o je cieli narod, bez ra z lik e političkoga s tra n č a rs tv a , sta o s e tr u d iti oko
što s ja jn ije p roslave ovoga dana, k o ji im a u p o v jesti m eđ u n a js ja jn ijim i spom endani još s ja jn ije b lista ti dok će b iti sv ieta i vieka.
Sve, što dušom diše, oduševljeno je d a n a s neizrecivom ra d o šću i veseljem ,
stanovnici n ak itiše kuće što ljepše, te s e m ože reći, d a s u se u p ra v o n atjec ali,
k o ja će se ljepšim uresom odlikovati. S večane p re d s ta v e u k az alištu , koncerti,
s ja jn i plesovi, i velik e gosbe, ra s v je tlje n je grada, b ak la d a, g ru v a n je topovah,
s v ira n je glasbe, sv e to b iti će u slav u o tv o re n ja sv eu č ilišta zagrebačkoga, što
više: to lik a m nožina gostih iz sv ih k ra je v a h nesžm o A u stro -U g arsk e , već i
d ru g ih d rž av ah došla je u Z agreb, d a p ris u s tv u je toj pučkoj svečanosti, p a k da
u v je ri h rv a tsk i n a ro d o srd a čn ih že lja h k to m u u s re ć e n ju od s tra n e o n e zem lje,
od k u d a su k a o zastu p n ic i poslani.
S veučilište d a k le otvoreno je, p re d a n o je n aro d u , da o n tam o sv o ju om la­
d in u šalje, u kojoj leži b u d ućnost zem lje.
S to se p a k o tiče sveučilište s ta liš a ra d ničkoga? p ita t će m ožda k o ji čita­
te lj, je r se člankom ovim u listu ra d n ič k o m sp o m in je svečanost, p rire đ e n a u
338
slav u o tv o ren ja njegova. Tiče se u toliko, što će ta j zavod b iti n aro d n ji, većina
naro d a pako sasto ji se iz s tališa radničkoga, koj potom i većinu poreza plaća za
sve troškove državne, kam o d a k le i tro š a k za sveučilište spada, a drugo je r
će m ožda ip ak tak o s re tn o b iti k o je d ije te rad n ik ah , d a se tam o u sav rši u
naucih, gdje uostalom im a dosta onih, k o ji se bave p re d av an je m nau k a , p ak
su n ik n u li iz prostoga radn ič k o g a stališa.
P oglavito p a k n e k a i stališ ra d n ič k i znade, što znače čini, kojim proslave
ra d i tolika svečanost se p rip ra v lja i kod koje s v i otm je n iji stališi sudjeluju,
kam o su sv a d ru ž tv a pozvana, d a učestvuju, d a pom ognu svečanost što sja jn ije
p roslaviti, p a k ojem u pozivu se zb ilja i sv i pozvanica odazvaše, n jek o ji silam i
svojinu, d a pom ognu veličajnu svečanosti, d ru g i zastupanjem poslanici iz svoje
sre d in e itd. što je v rlo liepo s jed n e i d ru g e stran e . Ali sam o jed n o je žalosno,
dapače n i liepo n ije od onih, k o jih se tiče, a to je: d a su n a ra d n ič k i stališ
sasvim zaboravili ili bolje: n e zaboravih, već ga hotim ice m im oišli, a to nam
je dužnost spom enuti, je r ga zastupam o. Č itali sm o u više novinah, d a su sva
p jev a čk a i in a d ru ž tv a tro je d n e k ra lje v in e pozvana n a sudjelovanje, ali »rad­
ničko družtvo« u k o je m tak o đ e r je d a n »pjevački sbor« postoji, n ije tim pozivom
počašćeno, v a ljd a s razloga, što je prosto, ra dničko družtvo, p ak b i m ožda n je ­
govo s u d jelo v an je ostale vrieđalo. S to se m i sjećam o, j e r »pjevački sbor« »rad­
ničkoga družtva« već više zabavah priredio, kojom p rilikom su se novine o
n a p re d k u »pjev. sbora« v rlo p o hvalno izrazile, s toga sm o uvjereni, k a d bi ovo
d ru ž tv o n a s u d jelo v an je pozvano bilo, d a bi se i ono trsilo, da zadaći svojoj
zadovolji, u su p ro t pako, k a d bi se bilo osjećalo, da to u sta n ju nije, a ono bi na
pozivu u lju d n o za h v aln o st izrazilo, navedši razloge, s k o jih m u sudjelovanje
m oguće nije. To m ožem o za staln o kazati.
K a d a je d a k le v re m e n a bilo, sv a ze m aljsk a d ru ž tv a pozvati, p a k jih na
p rip ra v u opom enuti, jam ač n o bi bilo još i za ra d n ič k o družtvo, a tim više,
što bi bili dotičnici, to već iz p risto jn o sti u č in iti m orali, je r u p ra v o prigodom
ovakovih činah n eb i se sm io iztak n u ti p riez ir m a n a k o je družtvo.
K ao izobraženi lju d i n e bi sm jeli p re z ira ti n ije d a n stališ, a po n ajm an je
rad n ič k i, je r on je tem eljem sv im ostalim . B ilo im ! Nas s toga nevodi nikakova
m ržn ja , već is k re n a želja, d a n am otvoreno sveučilište što bolje uspie, p a je r
će se ta m o sv e učiti, n e k a se p o n ajg lav n ije i to uči, da n e v a lja stališ radnički
p re z ira ti
.«201
U to vrijeme u Hrvatskoj je znatno ojačao sloj inteligencije.
Ona je odigrala značajnu ulogu u formiranju hrvatske buržoazije i
kapitalističkog društva. Inteligencija nije ni u jednoj društvenoj for­
maciji činila naročitu i samostalnu društvenu klasu, pa to nije ni
u Hrvatskoj. Inteligencija nikada nije bila niti može biti klasom —
ona je bila i ostaje slojem, koji regrutira svoje članove iz sredine
svih klasa društva. Do 1848. god. u Hrvatskoj inteligencija se regru­
tirala od sinova plemstva. Sada se ona regrutira iz redova buržoazije,
dijelom među bogatim seljacima i u vrlo velikom stupnju iz malogra­
đanskih redova. Pri kapitalizmu inteligencija služi buržoaziji i ple­
mićima, ako nema drugog izlaza, pošto ona ne vlada sredstvima pro­
izvodnje. Ali inteligencija nije jednorodna klasna grupa. Razni njeni
slojevi igraju različitu ulogu u proizvodnji, društvenom životu i borbi
klase, nejednak je i njihov materijalni položaj. Mjesto i uloga u dru­
štvenoj proizvodnji određuje političke poglede svake grupe inteligen­
201 »Radnički prijatelj« br. 3 od 18. X . 1874. U istom broju donosi i poseban članak
o tome n a njem ačkom Jeziku.
339
cije, pravac i njeno učešće u društvenom životu i borbi. Dio inteligen­
cije živi od plaće, od prodaje vlastite radne snage. Dio inteligencije
koji radi u proizvodnji, rukovodeći vrh kapitalističkih poduzeća i
banaka, obično se i sam pretvara u kapitaliste. S rastom revolucio­
narne borbe proletarijata dio inteligencije prilazi proletarijatu. Inteli­
gencija — nije »nadklasna« grupa, ona u svojoj većini veže svoju
sudbinu sa sudbinom one klase, kojoj ona služi. Lenjin je dijelio
inteligenciju na buržoasku, sitnoburžoasku i revolucionamo-socijalističku (proletersku). Proleterska inteligencija veže svoj život i rad
potpuno sa radničkom klasom, s borbom za diktaturu proletarijata,
za pobjedu komunizma. Tako na pr. Marks i Engels, iako su potekli
iz redova buržoaske inteligencije, čitav svoj život vežu za interese
radničke klase i služe joj. Zato oni bez obzira na porijeklo i ne mogu
spadati drugdje do u revolucionarnu socijalističku proletersku inte­
ligenciju.
Sloj inteligencije iz vremena 1848. t. zv. ekipa Iliraca otišla je.
Ilirizam je donio Hrvatima književni jezik i pravopis po načelima
Vuka Karadžića i Kopitara. On je štampu i književnost znatno pri­
bližio većini hrvatskog naroda i omogućio prodiranje narodnog jezika
u javni život. To je ubrzalo razvitak hrvatske gramatike i filologije
uopće. Postojanje većeg broja hrvatskih listova zatim časopisa »Da­
nica«, »Zora Dalmatinska«, »Kolo«, »Matica Ilirska«, omogućuje raz­
vitak hrvatske književnosti, koja ima dosta nacionalnih budnica i
davorija, ali ima i puno ozbiljne umjetničke literature, drame, muzike
i umjetničke kritike Vraza, Mažuranića, Nijemčića, Preradovića, Demetra, Kukuljevića, Lisinskoga i drugih. Među zadnjima iz te ekipe
umrli su Petar Preradović 1872. i Ljudevit Gaj 1871. godine.
Nova generacija narodnjačke inteligencije bacila se i na nauku.
Naročito se u oblasti povijesti ističu Rački, Tkalčić, Ljubić, Šišić,
Smičiklas i drugi. U oblasti filologije Jagić, Veber, Daničić, Kurelac.
U oblasti prirodnih nauka Torbar, Brusina, Vukotinović i t. d. Na
političkoj ekonomiji radi Blaž Lorković, na filozofiji Franjo Marković. Umjesto »Nevena«, koji je izlazio do 1858. g., zatim »Leptira« do
1861. g., pa M. Krešićev »Naše gore list« do 1866. god. i Đ. Deželićevog
»Dragoljuba« došli su novi časopisi »Književnik« 1864.—1866. godine
i »Vijenac« 1869. god. »Književnik« su uređivali F. Rački, J. Torbar
i V. Jagić. »Vijenac« Đ. Deželić, I. Perkovac, Dežman, F. Marković
i Senoa. U književnosti se osjeća potiskivanje nekada gotovo isklju­
čivog upliva Nijemaca. Počinje jači upliv francuske književnosti.
Glavni književni časopis tog razdoblja bio je »Vijenac«. On je ujedno
glavni predstavnik tada jedinog književnog pravca romantike i idea­
lizma, s prvim znacima prijelaza u realizam. Najvažnije literarno ime
tog vremena bio je August Šenoa. On je lirik, novelist, romanopisac,
dramatičar, dramaturg i kritičar. Napisao je mnogo pjesama, balada,
soneta, povjesnica, novela, kritika, historijskih bilježaka i slično.
340
Čitava ta kulturna djelatnost u osnovi odgovara socijalno] struk­
turi mlade hrvatske buržoazije i poiitičkoj lmiji n a r ^
imanentnom predstavniku te buržoazije I politika i ^ ltu m e mani­
festacije su nacionalističke, tu i tamo čak i republikanske, sdi u odnosu
na cara i jedinstvo monarhije, kompromisne i oportunističke. Po svo­
jim tendencijama one nose pečat liberalnih demokratskih i građanskih
zahtjeva, ali se za te zahtjeve ne vodi dosljedna borba. Pored toga
hrvatska je buržoazija i njena vodeća stranka uvijek sklona na su­
radnju s feudalcima protiv naroda. U politici i kulturnoj djelatnosti
ističe se pravo naroda na ujedinjenje i samostalnost. U praksi hrvat­
ske buržoazije ne će da se postavi pitanje oslobođenja kao pitanje
snage. Pitanje snage u oslobodilačkoj borbi naroda ne postavlja se ni
u politici ni u književnosti. Magle ilirizma su nestale. Gradi se, prije
svega, hrvatska književnost i kultura. Ipak su i politika i kulturna
djelatnost prožete jugoslavenstvom. Matica Ilirska promijenila je
1874. god. ime u Maticu Hrvatsku. To, međutim, nije značilo i stva­
ranje neke hrvatske isključivosti. Matica Hrvatska ostala je i dalje
nosilac jugoslavenske i opće slavenske linije narodne stranke u obla­
sti kulture. Sve se to, naravno, vidi iz publicistike i literature onoga
vremena. Tako je na pr. Senoa u svojim historijskim romanima Zla­
tarevo zlato, Prijan Lovro, Mladi gospodin, Čuvaj se Senjske ruke,
Ilijina oporuka, Prosjak Luka, Seljačka buna, Diogeneš, Vladimir, a
naročito Kletva, vršio u stvari literarnu obradu Račkijevih historij­
skih teza.
Pored zagrebačkog Sveučilišta ubrzao se i razvoj Hrvatskog ka­
zališta u Zagrebu, koje se u vremenu od 1860. do 1880. god. temeljito
izmijenilo. U njemu se stvaraju čitave generacije izvrsnih umjetnika.
1866. g. djeluje u njemu već hrvatska opereta, a 1870. g. dolazi u
njega sa Zajcem i hrvatska opera.
Treba istaći da u vremenu 1860.—1880. g. među učenjacima i
književnicima još je uvijek velik broj svećenika. Između njih se naro­
čito ističu visoke idejne figure Strossmayera i Račkoga. Katolicizam
jednoga i drugoga bio je obojen negativnim odnosom prema Vatikanu,
nije bio dogmatski, već je težio za unijom katoličke i pravoslavne
crkve. Istupanje i držanje Strossmayera i drugih hrvatskih biskupa
na Vatikanskom koncilu 1870. g. o pitanju nepogrešivosti pape, naj­
bolji su primjer iz kojeg se vidi da je tadašnji katolicizam bio kato­
licizam liberalnog kova i da je uglavnom odgovarao jugoslavenskoj i
slavenskoj liniji narodne stranke. Sve to stavlja na idejnu liniju u kul­
turnom životu građanske klase pečat religioznosti, ali koji je u suštini
bio antiklerikalan.
Iako zagrebački socijalisti to nigdje izričito ne govore, ipak treba
istaći da je jedna od velikih kočnica u njihovu radu bila i ta, što u
redovima pionira hrvatskog socijalizma ne vidimo školovane inteli­
gencije. Radnici su sami morali voditi borbu i stvarati uvjete svoje
kulturne emancipacije.
342
HRVATSKA U BROJKAMA I NJENA EKONOMSKA
I SOCIJALNA STRUKTURA
»Vlasnici samo radne snage, vlasnici kapitala i zemljoposjednici,
— govorio je Marks — čiji su odgovarajući izvori dohotka najamnina,
profit i zemljišna renta, dakle najamni radnici, kapitalisti i zemljo­
posjednici sačinjavaju tri velike klase modernog društva, koje se
zasniva na kapitalističkom načinu proizvodnje.
U Engleskoj je svako moderno društvo, u svom ekonomskom sa­
stavu, postiglo najdalji i najklasičniji razvitak. Pa ipak se ne ispoljava čak ni tu potpuno čisto ta klasna podjela. Srednji i prelazni
stepeni tu svugdje (i ako na selu neusporedivo manje nego u grado­
vima) smetaju određivanje granica.« (K. Marks, Kapital knj. III.).
V. I. Lenjin govoreći o klasama pisao je: »Klasama se nazivaju
velike grupe ljudi, koje se razlikuju prema svom mjestu u historijski
određenom sistemu društvene proizvodnje, prema svom odnosu
(uglavnom utvrđenom i oformljenom u zakonima) k sredstvima pro­
izvodnje, prema svojoj ulozi u društvenoj organizaciji rada; dakle i
prema načinima dobij an ja i razmjerima onog djela društvenog bo­
gatstva, sa kojim one raspolažu. Klase — to su takve grupe ljudi,
od kojih jedna može sebi da prisvaja rad druge, zahvaljujući razlici
u njihovom mjestu u određenom uređenju društvene privrede.«
(V. I. Lenjin: Veliki početak).
U ovoj građi za historiju radničkog pokreta u Hrvatskoj mi smo
pošli od toga da klase nisu zatvorene grupe, pa su one imale u svom
sastavu razne slojeve sa. raznim interesima, zbog toga dolazi unutar
samih klasa do raznih gledišta i stavova po važnim pitanjima politike
i privrede, dalje da su između osnovnih klasa postojale i razne međugrupe, razni slojevi sitne buržoazije, seljak i t. d., koji ne žive izoli­
rani jedni od drugih, pa su zbog toga i neki slojevi proletarijata
u Hrvatskoj bili podčinjeni utjecaju buržoazije, a naročito sitne bur­
žoazije.
FORMIRANJE KAPITALISTIČKE KLASE U HRVATSKOJ
Formiranje kapitalističke klase u Hrvatskoj vršilo se u prvom
redu iz redova trgovaca, bolje stojećih obrtnika i građevnih podu­
zetnika, brodograditelja, zatim iz redova samih feudalaca, koji na
343
svojim imanjima osnivaju kapitalistička poduzeća. Brojčani podaci
iz 1857. g. pokazuju, da je taj sloj bio vrlo tanak, i sa slabim eko­
nomskim mogućnostima. Statistika iz 1857. godine pokazuje da je u
Hrvatskoj i Slavoniji bilo ukupno obrtnika, manufakturista i tvorničara 15.829, trgovaca 2.692, rentijera 2.710, što ukupno iznosi 21.236
raznih poduzetnika. Poslije 1860. godine u bržoj m jeri jača sloj nacio­
nalne hrvatske i srpske buržoazije, koje su dugo u Hrvatskoj igrale
važnu ulogu u privredi i politici. To su bile stare buržoaske porodice
Vranyczany, Turković, Jakići, Krešići, Cmatki, Polići, Švrljuge, Krajači, Lađevići, Lukšići, Sipuši i t. d. Sve te porodice rade na tome da
dođe u Hrvatskoj do ubrzanog privrednog razvitka na kapitalističkoj
bazi. Ali pored nacionalne buržoazije raste istovremeno broj kapita­
lista stranog porijekla, koji se vrlo lagano nacionalno asimiliraju.
Od feudalaca, koji pridonose kapitalističkom razvitku, mogu se spo­
menuti grof Batty any, Kiepachi, Erdody, barun Kulmer, grof Vojkffy,
barun Rauch, grof Janko Drašković, knez Schyumburg-Dippe, grof
Festetich, Thurn-Taxis i drugi.
KLASA VELEPOSJEDNIKA
Postoji razlika između kapitalista i krupnih obrtnika zemlje, ve­
leposjednika, koji u oblasti zemljišnog posjeda imaju monopol nad
zemljištem ne samo u odnosu na siromašne seljake i poljoprivredne
radnike, već i u odnosu na samu kapitalističku klasu.
Klasu veleposjednika, spahija, grofova, baruna, crkvenih veli­
kaša, aristokracije i plemstva, ostavilo je feudalno društvo u naslijeđe
građanskom društvu. U Engleskoj to su bili lordovi, u Njemačkoj
junkeri. Zemljoposjednici su u kapitalistički razvijenim zemljama
davali kapitalistima zemlju u najam za izgradnju tvornica, kuća i si.,
i za to dobivali rentu. S kapitalistički organiziranih zemljoposjeda
dobivali su višak vrijednosti. Tako su se engleski lordovi i njemački
junkeri i sami pretvarali u kapitaliste. Usprkos procesu srašćivanja
i kapitalisti i zemljoposjednici ostali su posebne klase kapitalističkog
društva, svaka sa svojim posebnim interesima. Da bi zaštitile svoje
specifične interese, obje eksploatatorske klase obično stvaraju odvo­
jene partije, koje zastupaju interese industrijske i trgovačke buržo­
azije i interese velikoposjednika. Iako su te partije međusobno vodile
vrlo oštre političke borbe, uvijek su se složile kad je trebalo braniti
kapitalistički poredak. Naročito je neslaganje među njima nestajalo,
kad je na poprište borbe stupio proletarijat sa svojim vlastitim zah­
tjevima.
U Hrvatskoj, poslije ukinuća kmetstva, kada su vlastela morala
prijeći na plaćanje radne snage u novcu uz povećanje novčanih pore­
za, samo manji dio aristokracije i plemstva polazi za stopama zem­
ljoposjednika u kapitalističkim zemljama. Najveći dio nema ni snage
344
ni smisla, da se pretvori u kapitalistu i nastoji da pokrije svoje pove­
ćane potrebe (sve veći luksuz, naročito kod aristokracije koja gotovo
sve svoje prihode troši u inozemstvu) sve većom eksploatacijom se­
ljaštva i zaduživanjem. Zbog zaduživanja propada najveći dio malih
plemića, kojih je u ono vrijeme bilo u Hrvatskoj oko 40.000. Propao
je i jedan dio krupnog plemstva. Izvjestan broj građanskih vjerovnika
preuzima plemićke posjede i osniva svoje ekonomije. Ostatak feuda­
lizma sprečava razvitak poljoprivrede, pa ne dozvoljava ni samom
plemstvu da riješi svoje ekonomske probleme. Sve veći broj plemića
traži činovničku službu, koja je još uvijek uglavnom rezervirana za
njih. Pojačana veza između zelenaških elemenata u gradu i plemstva
na bazi kredita ima i tu posljedicu, da je jedan dio buržoazije bio
zainteresiran za što reakcionarnije rješenje agrarnog pitanja. To su
bili vlasnici kupljenih feudalnih posjeda i vjerovnici zaduženih ple­
mića. Tako je i to utjecalo da je u Hrvatskoj aristokracija zadržala
dugo svoje ekonomske pozicije. Pretvaranje velikaških posjeda u ka­
pitalističke veleposjede vršilo se po uzoru engleskih i pruskih latifundija. Taj je put bio postepen i spojen održavanjem ostataka feuda­
lizma i niza feudalnih oblika eksploatacije malog seljaštva i poljopri­
vrednih radnika. U Dalmaciji je veleposjed (na zakupnoj bazi) saču­
vao također svoje pozicije gotovo neokrnjene. Ovakvo čuvanje eko­
nomske baze feudalne klase nužno je bilo praćeno održavanjem
njihova političkog upliva i političkih privilegija (izborni sistem po
kurijama u Dalmaciji sve do 1907. godine, virilno pravo učešća u
Saboru u Hrvatskoj i Slavoniji za velikaše, biskupe i prelate, kao i
za velike župane).
Druga agrarna kriza od 1873. do 1895., koja je znatno utjecala na
ekonomsku i socijalnu strukturu Hrvatske uslijed pada cijena poljo­
privrednih proizvoda, zadala je jak udarac i veleposjedu. Primjer
iz gornje Hrvatske to najbolje pokazuje. Na području zagrebačke
trgovačke komore bio je 1880. g. broj veleposjednika 271 sa 498.000
ha, a 1890. g. bilo ih je 391 ili 44% više sa 336.000 ha, t. j. za 34%
manje zemlje.
SELJAŠTVO
Preko četiri petine stanovništva Hrvatske živjelo je od poljopri­
vrede. Prodiranje kapitalizma na selo i stvaranje kapitalističkih od­
nosa na njemu išlo je sporo. Privredna struktura decenijama se nije
bitno mijenjala. Usprkos tome brže i jače su se osjetile razorne snage
kapitalističkog razvitka na selu nego plodovi tog razvitka u gradskoj
privredi. Činjenica da je likvidacija feudalizma izvršena tako da je
velika masa željira i ostalih sitnih seljaka zadržala samo ono malo
zemlje koliko je imala i u feudalizmu, koju su dobili, morali su platiti
otkupninu, ’istovremeno bili su predani na milost i nemilost robnoj
345
i novčanoj privredi. Opterećeni agram o^oreskim dažbinama, poveća­
njem poreza, plaćanjem odštete za lošu zemlju, jer su dobru zemlju
zadržali vlastelini, s nedovoljnim privrednim oruđem i stokom. Usto
su neizbježivom prodajom i kupovanjem na tržištu, brzim porastom
zaduživanja i t. d. — seljaci masovno privredno propadali. Došlo je
do brzog procesa diferencijacije, pauperizacije i proletarizacije na
selu, do propadanja kućnog obrta i kućnih zadruga.
U vremenu I860.—1880. na selu se već formirao sloj seoskih
bogataša, srednjih seljaka, sitnih seljaka i seoskih proletera (bezemljaša). Seoski bogataši po svom klasnom položaju pripadali su bur­
žoaziji i ulazili u sastavni dio eksploatatorskih klasa. Srednje seljaštvo
nije eksploatiralo tuđi rad. Ono je u većini vodilo prostu robnu pri­
vredu prodavajući dio svojih proizvoda na tržište. S razvitkom kapi­
talizma dio srednjaka se obogatio, a dio se bilo dijeljenjem bilo pro­
padanjem pretvarao u siromašne seljake i poljoprivredne radnike.
Bogati seljaci, a i jedan dio srednjih seljaka, činili su u Hrvatskoj
značajnu društvenu snagu, pa su u savezu s gradskom buržoazijom
mogli da igraju i stvarno su igrali važnu političku ulogu u ovom
periodu, služeći kao masovna baza raznim nacionalnim buržoaskim
strankama.
Seoski proletarijat sačinjavali su seoski nadničari, sluge, siro­
mašni seljaci, kako bezemljaši tako i oni seoski radnici, koji su imali
djelomično i svoje imanje, ali nisu na njemu mogli živjeti bez stalne
prodaje svoje radne snage, ili su se morali baviti tzv. kućnom radinošću za trgovca ili kapitalističkog majstora. U klasu seoskih prole­
tera — govorio je Lenjin — spadaju pored potpunih bezemljaša i
siromašni seljaci. Tipični seoski proleter bio je poljoprivredni radnik
na veleposjedu, nadničar i sluga kod bogatog seljaka, nekvalificirani
radnik u industriji i zanatu na izgradnji putova i željeznica, građe­
vinski ili drugi radnik s djelomičnim imanjem. Malen je bio broj
seoskih proletera, koji su se nalazili u kućnim zadrugama, koje su
pored toga propadale. Zbog agrarne krize 1873.—1895. .velik broj
sitnih seljaka je potpuno propao. Najveći broj preprodaje zemljišta
vršio se na sitnim parcelama.
Životni standard siromašnih seljaka i sa malo zemlje bio je
znatno niži i od životnog standarda radnika iz grada, iako je ovaj bio
bez svake svojine. Ali, najveći dio seljaštva bio je ne samo potpuno
ekonomski potlačen i izrabljivan, nego i lišen praktične mogućnosti
da učestvuje u javnom životu zemlje (izborni cenzus). Taj je sloj

ispis - Hrvatski sindikat pošte

CROSKILLS - BUILD UP Skills Croatia

ispis - Hrvatski sindikat pošte

Br. 126. – 16. travnja 2014.

ovdje - Adacta

Regionalni simpozij „Uloga socijalnih radnika u promicanju

SOCIJALNI RAD U DOMU ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE

evidencijski karton (ek-3)

Opširnije pročitajte ovdje