Domovinski rat: Obuka riji odgovarajući na svakojaka privatna pitanja. Grbavac se cijelo vrijeme u sebi čudio atmosferi koja ga okružuje. Čovjek neobična izgleda ispitivao ga je o stvarima koje nemaju veze s borilačkim vještinama, a svi ostali polaznici sjedili su uza zid ne progovorivši ni riječi cijelo to vrijeme. Pitao se zašto svi šute i sjede uza zid, u mračnoj prostoriji, zašto uostalom pričaju o nebitnim stvarima, a ne o treningu. Rennie mu je prije polaska tek usput rekao kako mu dopušta trenirati. Grbavac je shvatio da je cjelokupan, nevažan razgovor bio zapravo test njegove osobnosti te da uopće nije bilo bitno što je on dotada postigao jesti. Grbavac je bio vrlo mlad, previše znatiželjan i ljubopitljiv i zbog toga je vrlo često bio podvrgnut demonstracijama koje su na bolan način pružale odgovore na postavljena pitanja. Puno kasnije dokučio je da je postavljanje pitanja krivi (u ovom slučaju i bolan) put te da ono što se radi treba samostalno shvatiti, prilagoditi se. Uz obuku koja se temeljila na fizičkoj boli (obrana – napad u svim oblicima), na treningu su učili kako se braniti od napada hladnim oružjem, odnosno brojnim smrtonosnim tehnikama koje može koristiti nenaoružani ratnik, a što je očito bio razlog rigorozna odabira majstora Renni- je instruktor njih upravo i pripremao za rat. Grbavac je napredovao do crnog pojasa sedmog stupnja, što je najveći stupanj, svojevrsna „franšiza“ za daljnje podučavanje tehnikama kakve je naučio u Black dragon školi. Majstor Rennie mu je 1987. godine jednostavno rekao da prestane dolaziti na trening, jer je dosegao maksimum znanja te da se osamostali i pođe otvoriti školu javne namjene. Naime, Rennie nije želio biti taj koji će u javnost iznijeti tajne ove vještine, nastavio je voditi svoju školu na tajanstven, ezoteričan način i na isti je način vodi i danas. Grbavac je pokušao ostati njegov učenik, smatrao je da još može Predah nakon završenog “commando” tečaja 1996., u tvrđavi kod Jelengrada, Moslavina. Uočljiva su četvorica instruktora, slijeva: Ivan Radoš-Ćiber, zapovjednik pomorskih diverzanata Ivica Baturina, Ante Vukadin i Stjepan Grbavac u borilačkim sportovima. Kasnije je puno puta viđao kandidate koji su dolazili fizički moćni, ali nisu prošli taj prvi razgovor i nisu više nikada ni dobili mogućnost treniranja. Prvo razdoblje treninga bilo je krajnje šokantno. Od samog ulaska u dvoranu bio je izložen stresu, mjesecima je radio što su drugi radili uopće ne dobivajući ikakva objašnjenja je li to što radi dobro i koji je smisao svega. Mučilo ga je što drugi mjesecima nisu komunicirali s njim, vjerojatno stoga što je bio jedini Europljanin. Mučio ga je i odnos Renniea koji je od trenutka ulaska polaznike izlagao stresu i boli, obarao ih na pod, katkad u nesvijest te odmah vraćao k svi12 ea. Na trening je mogao pristupiti samo onaj za koga je Rennie procijenio ne samo da ima fizičku i mentalnu moć, već za koga je osjećao da stečeno znanje neće zloupotrijebiti. Unatoč svemu Grbavac nije razumio čemu toliko podučavanja o ratu, o obrani od oružja svih vrsta, čemu instruktor uopće ponavlja fraze poput „Pamtite, jednom će vam trebati“. Naime, Australija je bila potpuno mirno, civilno društvo, a Rennie ih je obučavao kao da ih uistinu i priprema upotrebljavati najsmrtonosnije ratne tehnike obrane i napada. Vremenom je saznao sve o samurajskom jiu jitsuu, razlici između vojne i sportske vježbe, a na kraju je shvatio da Magazin za vojnu povijest / prosinac 2013. trenirati, da je premlad da pokrene javnu školu, osjećao se nesigurnim, nije znao što i koje metode podučavati u školi koja je po prvi puta otkako postoji otvorena za javnost. No Rennie je bio neumoljiv, jedino je inzistirao da polaznike ne podučava ubojitim vojnim tehnikama samuraja kakve je Grbavac naravno usvojio, već da vještine prilagodi civilnom društvu. Uistinu, Grbavac je u Hrvatskom domu u Melbourneu 1987. godine osnovao školu koju je, uz savjete Renniea, vodio skroz do 1991. godine. Na drugoj strani zemaljske kugle, u Hrvatskoj sve je bilo spremno za krvavi sukob, a riječi majstora Renniea: „Zapamtite, trebat će vam“, pokazale su se u punini točnima. Ne samo što je Grbavac odlučio poći u rat, nego je i većina Hrvata, polaznika Black dragon akademije, također odlučila pomoći obraniti zemlju očeva. Stoga se na neko vrijeme Black dragon akademija ugasila iz jednostavnog razloga što u njoj nije imao tko biti instruktor, a nije bilo ni polaznika. Grbavac je u međuvremenu posjetio Izrael, centre za obuku njihove vojske, što mu je omogućio Izraelac kojega je upoznao Melbourneu, a koji je bio zadivljen Grbavčevim znanjem. Vrativši se u Australiju, odlučio je konačno poći u Hrvatsku što nije nikome rekao, ni Rennieu, ni obitelji, pa čak ni supruga nije znala pravu istinu, već je mislila da turistički idu na putovanje po Europi. Grbavac je tako postupio znajući da bi mu vjerojatno svatko rekao da nije normalan što kao uspješan čovjek, netom oženjen, bez ikakva ratnog iskustva i vojne obuke odlazi u rat. Pristigavši u Zagreb, prijavio se nadležnim institucijama kao osoba koja je spremna pomoći znanjem i vještinama. Ubrzo je poslan u Kumrovec na razgovor sa zapovjednicima specijalnih postrojbi GSHV, odnosno bojne „Zrinski“, Antom Rosom i Miljenkom Filipovićem. Obojica su kao nekoć istaknuti pripadnici francuske Legije stanaca prepoznala vrijednosti onoga što je Grbavac ponudio, potom i demonstrirao, te su ga angažirali i dali punu podršku u radu. Prvi trening ponudio je pravi šok za pripadnike „Zrinskih“, što mi je svojedobno u razgovoru ispričao sam Grbavac, a potvrdili i neki od polaznika. „Na taj trening došlo je nekih 80-ak polaznika. Vjerojatno su mislili da je riječ o zanimljivom treningu neke istočnjačke vještine. Grbavac nam je mirnim glasom pričao o čemu je riječ, da će treninzi biti naporni i bolni, ali da ćemo pomoću njih podići prag tolerancije na bol i stres na razinu koju sada ne možemo ni zamisliti. Zvučao je zanimljivo, ali ga nismo shvatili da to što priča uistinu i misli, odnosno o kakvoj vrsti stresa i boli je riječ. Rekao je da ćemo sve raditi u parovima, da će on demonstrirati vježbu napada i obrane, potom će svaki iz para tri puta to ponoviti. Kada je prihvatio prvog momka, odalamio ga je tako da je ovaj, nepripremljen, izgubio svijest te ga je odmah osvijestio i naložio nam da nastavimo s radom. Bili smo preneraženi tim prvim treningom, čovjek nas je izmlatio do besvijesti. Poslije više nikada nikome nije palo na pamet da ne sluša pozorno što se od njega traži, a kada bi trenirali, vježbali bi i ud sa na se ra zn po tv ka go sk ni m na di Či m ka pr ba čio sti pr ni ro sp m no em u ko ti v de da nu če va ga di ra di ut ra ko op Ne na ko pr „N de pu te je što bo ka čio su je sv uč lju jer du na jed oz bo se ga
© Copyright 2024 Paperzz
