Dr sci. Radojka Praštalo REZULTATI "RADA" INSTITUCIJA I PRAVOSUĐA REPUBLIKE SRPSKE I BiH Više od dvadeset godina mobbinga nad dr sci. Radojkom Praštalo Kako se u BiH sudi "u ime naroda" Banja Luka, januar 2015. X "KORISNOST" NAŠA SVAGDAŠNJA Gdje god da se okrenemo u našoj državi vidimo samo haos, beznađe, propast... Netko je za to kriv, jer takvo sveobuhvatno uništavanje naroda i države ne može biti spontano, već mora biti detaljno planirano i izvršavano pod strogim nadzorom. Danas se već tačno zna tko to radi u cilju svojih iracionalnih i pohlepnih ciljeva, ali čudi činjenica da su oni sebi "na terenu" uspjeli vrbovati toliko mnogo "korisnih idiota" koji za svoj lični interes, svoju sinekuru i nesmetanu mogućnost da pljačkaju svoju državu, svoj narod, služe tim pohlepnim belosvetskim manijacima! Zar oni nemaju potomaka kojima smo svi mi obavezni ostaviti našu domovinu i njena bogatstva da bi oni mogli nastaviti egzistenciju i kontinuitet ovog naroda kao svoji na svome, da se ne moraju potucati po svijetu kao apatridi!? Ili je domet radijusa mozga tih "korisnih idiota" toliko kratak da to njime ne mogu da dokuče? Kao ogromna većina našeg stanovništva, tako sam i ja postala žrtva tih "korisnih idiota" uz čiju pomoć nam se uništavaju država i narod. Samo, s tom razlikom, što JA KAO SVJESNA I ODGOVORNA INTELEKTUALKA NE ĆUTIM, već se svom tom zlu, koje nam se nasilno imputira, suprotstavljam onako kako i koliko mogu. Pa čak i više od toga, ZBOG ČEGA SAM DECENIJAMA BRUTALNO KAŽNJAVANA. Međutim, i oni koji su pognuli glavu i pokrili se ušima, te ne vide što vide, ne čuju što čuju i prave se da ne trpe što trpe, nisu nimalo sretniji od mene. Bar tako mi se čini. Ja imam bar to zadovoljstvo da mogu u svakom trenutku argumentovano reći: "Ja nisam nimalo kriva za sve ovo zlo koje nas je zadesilo, jer sam se uvijek energično borila protiv njega žrtvujući svoju karijeru, zdravlje i materijalno blagostanje." Zapitajte se da li Vi to možete reći? To malo tko može ustvrditi! Zbog toga je realna tvrdnja Alberta Ajnštajna: "Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje. Ne zbog zlih ljudi, već zbog onih drugih koji ništa ne čine da se tom zlu suprotstave." A ja bih još dodala: "...već znatan broj njih još i obilato pomaže tim zlim ljudima u činjenju zla!" X KAKO I ZAŠTO JE POČEO TEROR NADAMNOM Zašto sam ja postala žrtva mobbinga? Zato što sam se USUĐIVALA DA KAŽEM svoje mišljenje, da KRITIKUJEM ŠTETNE I NEZAKONITE RABOTE na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) u Banjaluci, što sam ŽELJELA DA ETF NAPREDUJE I RAZVIJA SE, a ne da tapka u mjestu i da nakon 50 godina postojanja ima samo 10 svojih profesora (za razliku od niškog ETF-a koji je samo 1 godinu stariji a imao je 76 svojih profesora!), nema nijednu licenciranu laboratoriju za mjerenja, nema nikakav doprinos privredi itd..., te što SAM "ZVIŽDALA" O KRIMINALU, KORUPCIJI NA ETF-u... 1 Uz sve to, još sam bila i (hrabra) žena koja se usudila da to radi, dok su svi muškarci pognuli glavu i poslušno izglasavali kriminalne im podmetnute odluke na organima ETF-a i Univerziteta u Banjaluci. A naročito OŠTRO SAM SE SUPROTSTAVILA DODJELJIVANJU NEZASLUŽENIH AKADEMSKIH ZVANJA I TITULA (slučaj ministra obrazovanja Gojka Savanovića koji je za vrijeme svog ministrovanja "obavio" kompletno školovanje od nastavnika tehničkog obrazovanja do redovnog profesora, a da pri tom nije završio ni elektrotehnički fakultet, što je tad bio statutarni i zakonski uslov), ali i mnogi drugi su na ETF-u BL olako "napredovali" na bazi klijentelizma po principu "ja tebi ti meni". Tad je upravo otpočeo nagli SUNOVRAT VISOKOG OBRAZOVANJA KOME SAM SE JA ENERGIČNO SUPROTSTAVILA, dok su drugi pognuli glavu i podigli ruke, ZBOG ČEGA SAM BILA BRUTALNO KAŽNJENA TOTALNOM OPSTRUKCIJOM MOG NAPREDOVANJA, iako sam imala sve potrebne i dovoljne uslove za napredovanje, uključujući i pozitivan referat Komisije koju je odredilo NNV, za razliku od raznih "savanovića" koji su svi dogurali do redovnih pofesora bez da su ispunjavali potrebne i dovoljne uslove. Zbog svega toga i zbog nerada (ili naopakog rada) institucija države i sektora pravde, umjesto da cvjeta, VISOKO OBRAZOVANJE JE SPALO NA NAJNIŽE MOGUĆE GRANE: diplome, naučne titule i akademska zvanja kupuju se na "slobodnom tržištu", čime se proizvodi isključivo kvazikadar koji ništa ne zna (jer ne znaju ni većina onih koji su im naprečac postali univerzitetski profesori, dok se oni koji su to na legalan način trebali postati opstruiraju i istjeruju sa univerziteta, kao ja). Zbog toga NEMA STRUČNJAKA I LJUDI SA VIZIJAMA koji bi mogli da osmisle strategije razvoja države i društva i nova radna mjesta niti bilo kakav napredak, pa nam mlade generacije, neuke i sa lažnim diplomama u džepu, po cijele dane sjede u kafićima uz jednu kafu koju su kupili novcem od penzije svojih roditelja... Kakva je njihova budućnost osim da postanu socijalni slučajevi koje uništena i osiromašena država neće moći zbrinuti, pa im ostaje jedino suicid! A ja i TAKVI KAO JA SU MOBBINGOVANI, SKRAJNUTI I UNIŠTENI jer su pokušavali da spriječe ovaj sunovrat društva i države... Na taj način, uz jalove institucije, jalovo pravosuđe i negativnu kadrovsku selekciju, IZVRŠENO JE POTPUNO RASKADROVLJENJE I DEPROFESIONALIZACIJA NAŠE DRŽAVE I DRUŠTVA. To sve je od naše države načinilo tzv. zakočenu državu, tj. "državu" zakočenu organizovanim kriminalom i korupcijom. Nešto slično doživjela je Italija 90-ih, ali se kod njih našao bar jedan hrabar, pošten, stručan i dobronamjeran sudija, Antonio di Pietro, koji je svoj život izložio opasnosti da bi spasio domovinu ("Mani pulite" - čiste ruke). Zar već odavno nije došlo vrijeme za akciju "čiste ruke" i kod nas? Ali, takvih sudija, kao što ćete vidjeti iz ovog teksta, kod nas nema... Nijednog! "Mani pulite" bila je masovna nacionalna sudska istraga političke korupcije 1990-ih u Italiji, što je dovelo do propasti tzv. Prve Republike, i rezultiralo je nestankom mnogih korumpiranih stranaka. Neki političari i industrijski čelnici počinili su samoubojstvo nakon što su njihovi zločini isplivali, a klupko se počelo odmotavati kad je sudija Antonio di Pietro našao svjedoka pokajnika koji mu je ispričao sve što je znao o korupciji u državi. Nakon toga, istraga je proširena na mnoge druge lokalne političare, od kojih su mnogi slijedili primjer ovog svjedoka pokajnika i teško optuživali svoje šefove. Istragom se na kraju došlo i do samog predsjednika vlade Craxija, koji je 1994. pobjegao u Tunis, kao i dotle neprikosnovene Demokršćanske stranke koja je decenijama vladala Italijom. X 2 KAKO SE MANIFESTOVAO TEROR NADAMNOM Teror nadamnom se sastojao u sljedećem: - onemogućavanje napredovanja bez obzira na ispunjavanje svih uslova - spletkarenje u svrhu opstrukcije u napredovanju - šikaniranje - omalovažavanje mog rada bez obzira na objektivno priznate rezultate - ukidanje mog predmeta, pa opet vraćanje istog - dodjeljivanje mojih predmeta vojnom penzioneru iz Beograda (koji dolazi jednom godišnje bez obzira na Bolonjski proces i bez obzira što su ga studenti ocijenili izrazito lošom ocjenom - 6.05) - nedozvoljavanje da diskutujem na NNV-u - oduzimanje riječi i istjerivanje napolje sa sjednice NNV-a - špijuniranje onoga što sam izjavila u medijima (kao u doba UDBA-e) - neobezbjeđivanje legalnosti mog statusa i potpisa na fakultetu - sprečavanje u odlasku na konferencije - onemogućavanje učešća u projektima i bavljenju naučnim radom - nedodjeljivanje stalnog asistenta - oduzimanje nastave (bez obzira na ocjene od strane studenata - 9.25) - trajno izbacivanje iz NNV-a - potpuno oduzimanje nastave (dovođenjem i primanjem u radni odnos osobe iz Niša da drži moje predmete iako ta osoba ima stalno zaposlenje u Nišu) - ucjenama i pretnjama gubitkom radnog mjesta - degradiranjem i fiktivnim premještanjem na nepostojeće radno mjesto "stručnog saradnika" sa VSS i sa upola manjom platom (iako sam ja docent i doktor nauka) I na kraju nezakonitim otkazom! X OD KOGA SAM TRAŽILA ZAŠTITU Najprije sam se dopisima obraćala organima ETF-a (NNV, Savjetu, dekanima...) ali nije bilo odziva osim ispraznih formalnih "odgovora" krcatih praznim floskulama. Onda sam se počela obraćati rektoru i organima Univerziteta u BL, ali se odmah vidjelo da "vrana vrani oči ne vadi". Nakon toga sam se obraćala svim ministrima obrazovanja (Pecelj i drugi koji su tu samo formalno sjedili) od kojih mi je Kasipović, žmireći na činjenice, odgovorio da u njegovom resoru nema mobbinga!? Nakon toga sam se obraćala (isto tako jalovim) inspekcijama rada i obrazovanja, gdje su svi inspektori (Gordana Jugović, Radmila Pejić, Živan Delić, Radmila Puzić, Čedo Risović, Milenko Lužajić i drugi) pokazali isto: "vrana vrani oči ne vadi". 3 Drugačije rečeno - svi oni "rade" na telefon, a ne po zakonu i činjenicama, koje nijedan od njih nije ni uzeo u razmatranje, a kamoli ih uvažio, tako da NITKO OD NJIH NIJE SMIO ILI NIJE HTIO DA UĐE U SRŽ/MERITUM PROBLEMA, a kamoli da ga riješi. Poslije toga sam se obraćala (raznim) međunarodnim "braniteljima ljudskih prava", ali od svega toga ništa nije bilo! Sve je jalovo da jalovije ne može biti. A onda sam se počela obraćati pravosuđu, vjerujući u dostojnost sudijske funkcije. Međutim, TU ME JE DOČEKALO NAJVEĆE RAZOČARENJE! Nakon što sam prošla sve puteve u pravosuđu (upravni postupak, parnica od osnovnog do apelacionog suda, neke i više puta), te tužilaštvo, slijedilo je najveće razočarenje, o čemu želim ovdje da pišem, JER SAM SE UVJERILA DA JE ZA SAV SUNOVRAT NAŠEG DRUŠTVA NAJVIŠE KRIVO JALOVO PRAVOSUĐE! Zbog njega će nam propasti i narod i domovina... Kolovođe mobbinga nadamnom su dr Aleksandar Ilišković, dr Branko Dokić, dr Milorad Božić, dr Jelenko Vlajić, a pomagali su ih dr Đemal Kolonić, dr Slavko Marić, dr Petar Marić, sekretar Marko Ninković i drugi poslušnici. U toku 2009/10 mojim mobberima su se priključili i neki novi: sekretar ETF-a Željko Radanović i rektor Stanko Stanić, sekretar Đorđe Markez gdje prvi falsifikuje zapisnik sa NNV-a ETF-a na moju štetu, a drugi je nagovorio Upravni odbor Univerziteta da traži od NNV-a ETF-a da raspiše protivzakonit konkurs umjesto da je tražio da okonča na zakonit način prethodna tri konkursa vezanih za istu stvar. Naime, i sadašnjem rukovodstvu Univerziteta u Banjaluci predstavlja nemoguću misiju (ili čak jeres!) ono što bi bila najnormalnija stvar na ovom svijetu: da postupak mog izbora vrate u onu "tačku" sa koje je pod upravljačkom palicom Dokića i Iliškovića, a u izvedbi Božića, Marića, Kolonića i sl. skrenut u bezakonje i da ga tako vrate na put zakona, logike i pravde, što sam ja jedino i tražila! Umjesto toga, oni i dalje krše zakon kako se problem nikad ne bi riješio, a podrška su im neefikasno i korumpirano pravosuđe i isto takve inspekcije. Na taj način i BEZ IKAKVOG STRAHA U GRUPU OVIH INICIJALNIH MOBBERA STALNO SE KOOPTIRAJU NOVI, koji se zateknu na položajima sa kojih mogu doprinijeti mobbingu nadamnom, a kako to traje u kontinuitetu već 20 i više godina to OVAJ TEROR IMA SVE OSOBINE UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG PODUHVATA, prema terminologiji KZ-a. A nigdje u državi DO SADA NIJE BILO NIKOG DA ME ZAŠTITI... Jedini koji su mi izašli u susret, koliko i kako su mogli, bili su mediji, tako da sam u mnogo navrata govorila o sunovratu visokog obrazovanja i o posljedicama koje će imati na društvo i državu, što se nažalost ostvarilo i danas je vidljivo na svakom koraku. (objavljeno u REPORTERU 5.11.2002., PATRIOTU 24.4.2006 - 12.6.2006., 21.3.2005 - 25.4.2005., 4.7.2005., 11.7.2005., TV i radio emisijama: KONTRAPUNKT, PEČAT, DOSIJE, ISPOD TEPIHA, AMPLITUDA (2 puta), DNEVNIK BHTV1, HIGIJENA ŽIVOTA, NASILJE NA RADNOM MJESTU, KONTEKST AL JAZEERA, itd.). Sve ove nemušte "presude" i dio ostalih dokumenata vezanih za "Sudovanje u RS" možete naći na mom sajtu: http://prastaloradojka.wordpress.com/moj-manifest-o-balkanu/ Ovim nastupima u medijima, koji su mi bili jedini način borbe protiv terora nadamnom, samo sam sve više i više razjarivala svoje mobbere... X 4 "SUDOVANJE" U RS/BH S obzirom da sam već jednom prošla ovaj mukotrpni i uzaludni put kroz sve instance pravosuđa RS/BH i uvjerila se da je pravda u BH, sa ovakvim sudijama kakve RS i BH imaju, apsolutno nedostižna (RS-2494/03 25.07.2008., 011-0-Ž-08-000 479 od 15.10.2008., 118-0 RS 000059 09 Rev od 22.9.2011., AP 4404/11 od 21.10.2014.), to sam uz ovu drugu Reviziju priložila kao Prilog dio ovog teksta, iako sumnjam da će ga predsjednik suda Želimir Barić uopće htjeti pročitati, mada bi mu koristilo ako odluči da konačno privede Vrhovni Sud svrsi i obezbijedi da se bar na tom Sudu donose presude po logici zdravog razuma, osnovnim principima pravde, relevantnim zakonima, Ustavu BH (što je sve u ovim presudama ignorisano) i Evropskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava (koja je ili krivo shvaćana ili ignorisana od strane svih ovih "ordinirajućih" sudija). Kad se pročitaju sve tri presude banjalučkih sudova RS (RS-2494/03 od 25.07.2008.; 011-0-Ž-08000 479 od 15.10.2008. i 118 0 RR 000059 09 Rev) iz prethodnog spora i uzmu u obzir moje tužbe, žalbe, zahtjev za reviziju, završne riječi i sva dokumentacija, te relevantni zakoni, normativna akta ETF/Univerziteta i Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava, samo idiot ne bi vidio da: 1. Sudije koji su "presuđivali" u ovim predmetima ne znaju ni da postoji Evropska konvencija o ljudskim pravima, a kamoli da znaju da ona ima prioritet u odnosu na sve ove druge zakone i normativne akte, te su ju potpuno ignorisali; (Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava: čl.1, čl.3 - psihičko mučenje, čl.10., čl. 13., čl. 14.) 2. Iz prve presude i iz svih prethodnih "poduhvata" njenog autora (primjer: "službena zabilješka", prigovor VSTS-u, prisiljavanje mene da stalno "uređujem" PETIT dok nije postigao da koliko-toliko služi svrsi koju mu je on namijenio; ignorisanje prigovora na nemušti izvještaj nemuštog vještaka ekonomske struke, itd.) očigledno je da je sudija Blagoja Dragosavljević bio pod nečijom "upravom", a nikako nezavisan i dostojan ove časne funkcije na kojoj se nalazio, te je kao takav donio presudu iz koje nije moguće zaključiti čak niti "šta je pisac htio da kaže", a sve sa svrhom da bi se što teže moglo vidjeti da je "presuda" bila naručena, pa je on morao to da zakukulji i zamumulji kako se to ne bi vidjelo! Za takav "uradak" on je nagrađen napredovanjem u službi (??!!) i postao je sudija Okružnog suda (??!!), baš kao da je iz zemlje Budalije, a ne iz RS/BH! Ili je RS/BH već tada bila zemlja Budalija (u kojoj je sve obrnuto nego što bi trebalo biti!) 3. U prvom PETITU prve tužbe je, između ostalog, jasno pisalo da tražim "Da se ispoštuje važeći Zakon o univerzitetu, te da se na regularan način, u skladu sa važećim zakonima, okonča postupak mog izbora u zvanje vanrednog profesora i to u skladu sa prijavom na konkurs, referatom potpisanim od strane većine članova Komisije i u skladu sa stavom inspektora za visoko školstvo, bez ikakvih daljnjih opstrukcija sabotaža i intriga. (Zakon o obligacionim odnosima čl. 157 (stav 1) (kao što se okončavao za druge kandidate - čl. 4 Ev. konvencija o ljudskim pravima!). Šta tu ima nejasno? Ali, to njemu nije odgovaralo, već me je navodio da napišem "da sud naredi ETF-u da me izabere u zvanje vanrednog profesora", što nije moguće, pa da se na osnovu toga sud (i on!) proglase nenadležnim i odbiju mi tužbu! Pod njegovim pritiskom ja sam morala promijeniti prvobitni PETIT (jer je prijetio da će odbiti tužbu!!) tako da je na kraju, taj dio u PETITU "precizirane" uređene tužbe od 22.6.2007. glasio: "...obavezuje se optuženi da IZVRŠE započeti izbor tužiteljice u zvanje vanrednog profesora.." što je sudija Blagoja Dragosavljević 25.7.2008. u svojoj presudi modifikovao/falsifikovao u "da Sud naloži ETF-u da donese odluku o 5 izboru tužiteljice u zvanje vanrednog profesora", jer je njemu i njegovim nalogodavcima samo tako odgovaralo da bi se proglasio NENADLEŽNIM i odbio takav moj navodni zahtjev, te na osnovu toga "presudio"! SVI POTONJI SUDOVI (OKRUŽNI U BL, VRHOVNI SUD RS U BL I USTAVNI - APELACIONI SUD BH U SARAJEVU I VSTS) SU SAMO PREPISIVALI TU NAMJEŠTENU, NARUČENU PRESUDU ZASNOVANU NA FALSFIKOVANJU! NITKO NIJE UŠAO U MERITUM SPORA, NITI JE ZNAO O ČEMU SE TU RADI! Očigledno je da je Blagoja Dragosavljević znao da svi ti potonji sudovi tako funkcionišu, pa se nije ni malo bojao da će netko od sudija iz tih sudova zaviriti u dokumentaciju bar iz znatiželje, a kamoli iz obaveze koja slijedi iz rimskog prava, a koja kaže: neka se čuje i druga strana, te tako razotkriti njegovu ujudurmu! Nije se bojao ni eventualnog rada jalovih tužilaštava... Tako sam ja, osim mobbingu na radnom mjestu, konstantno izložena i mobbingu državnih institucija (inspekcija, ministarstvo, rektorat) i pravosuđa, tj. korumpiranih i neprofesionalnih sudija Blagoje Dragosavljevića, Mirjane Raosavljević, Drage Turkeša i Ljiljane Bošnjak-Glizijan, Rose Obradović, Violande Šubarić, Gorjane Popadić, Valerije Galić, Miodraga Simovića, Seade Palavrić, Mate Tadića, Mirsada Ćemana, Zlatka. M. Kneževića, Dragomirke Stanojević, Biljane Majkić Marinković, Nevenke Mitrić, Amire Kapetanović, Svjetlane Knežević, Katkić Idriza, Bojović Duške, Kudrić Snježane, te tužioca Živane Bajić, Vitomira Soldata i Slavice Matijaš, Snježane Petković, Arbana Murtezića iz VSTS i dr., i korumpiranog financijskog vještaka Miodraga Zeljkovića. Oni su svojim nesavjesnim "radom" ili neradom omogućili da mobbing nadamnom neprekidno traje... Kao rezultat nerada institucija države i kompletnog pravosuđa RS/BH, mobberi su se osokolili i nastavili sa sve žešćim metodama terora nadamnom koji je na kraju 2010. rezultirao nezakonitim otkazom. ZBOG TOGA SAM MORALA PODNIJETI NOVU TUŽBU koja je dospjela kod sudije Dragomirke Stanojević. Situacija se nimalo nije razlikovala od one prilikom spora po tužbi iz 2003. i ja sam već unapred znala da od pravde i zaštite mene od terora neće NIŠTA biti. Tako je i bilo. I ova sudija je pod pritiskom vodila spor i isto tako napisala nesuvislu presudu iz koje se ne može vidjeti "što je pisac htio da kaže". Morala je tako napisati da bi sakrila činjenicu kako nije uvažila NITI jedan argument, dokaz, a ni zakon na koji sam se ja pozvala! Tu i takvu njenu "presudu" su prepisivačice Biljane Majkić Marinković, Nevenke Mitrić i Amire Kapetanović sa Okružnog suda ekspresno prepisale. Time su mi potpuno uništili karijeru, zdravlje, život.. O posljedicama mobbinga na žrtvu, institucije, društvo i državu možete vidjeti u knjizi "Mobing izjeda naše društvo kao kancer" na sajtu: http://prastaloradojka.wordpress.com/moj-manifest-o-balkanu/ 4. Kud ćete veće nesreće za jednu državu i njeno stanovništvo od ove, kad se na svim sudskim instancama nalaze nedostojne sudije, koji primaju ogromne apanaže, a zauzvrat ne žele ni da pročitaju predmet i priloženu dokumentaciju, već samo prepisuju ono što je napisao prethodni sudija, koji je bio pod pritiskom (korupcijom!) ili šefa ili "krupnih" političara ili tužene strane!? A za prepisivanje "literarnih" uradaka se još u osnovnoj školi (nekad?!) dobijala neprolazna ocjena jedinica! 5. S obzirom na činjenicu da i Apelacioni sud BH samo prepisuje odluke 6 prethodnih sudova, a ne nadgleda i ne koriguje ispravnost tih odluka, kakva je njegova svrha kao suda BH! Na osnovu čega se onda toliko inzistira na formiranju Vrhovnog suda BH, kad je i ovaj Apelacioni koji postoji - nizašta!? To bi samo bio još jedan parazit više na leđima ovog jadnog, gladnog, obespravljenog, unesrećenog naroda! 6. Isti takav je VSTS koji, umjesto da ispravlja greške nesavjesnih i neukih sudija, tužilaca i vještaka i eliminiše ih iz sektora pravde, on ih podržava i "čuva im leđa"! Tako se Blagoja Dragosavljević u prvostepenoj presudi "vadi" da u vrijeme kad je nadamnom vršen mobbing, isti nije bio regulisan u Zakonu o radu! VSTS ga je trebao poučiti o tome, kad već sam to nije znao, da je teror nad zaposlenicima bio i ranije zabranjen i kažnjiv po Zakonu o radu i Zakonu o obligacionim odnosima, a posebno po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima koja je iznad svega toga! Ili, štaviše, tako neukog morao ga je smijeniti i na njegovo mjesto postaviti nekog stručnog i dostojnog sudiju. Međutim, ništa od toga, jer "vrana vrani oči ne vadi"! I još se VSTS time hvali u svojim "reklamnim" letcima od kojih sam jedan i ja dobila! U tom letku piše da VSTS godišnje dobije oko 1700 zahtjeva od čega razmotri samo 1% ( znači oko 17!), a sve ostale odbaci, iako se tu radi o 1700 očajnika koji ni na jednoj od pravosudnih instanci nisu našli pravdu i zaštitu, a smogli su snage da se obrate još i VSTS-u! Što je najgore u svemu tome - u tom letku piše da do tada niti jedan sudija i tužioc nije ni procesuiran, a kamoli kažnjen ili odstranjen iz pravosuđa! To bi značilo da je u BH pravosuđu sve tako divno i krasno (prava idila!) da bolje ne može biti! A u suštini je toliko trulo i loše da gore ne može biti! Da li je moguće da ovi iz VSTS-a nekažnjeno mogu toliko mnogo da lažu u oči građanima BH?! Ima li igdje itko da to onemogući? 7. Ako bi sud naredio da se okonča taj moj izbor po započetom konkursu, kao što sam tražila, to ne znači da bi njegov rezultat bio pozitivan za mene. Mogla sam biti i odbijena, ako bi našli zakonski osnov za to. Međutim, kako nije bilo zakonskog osnova za neizbor, to im nije bilo u interesu da napišu ikakvu odluku, jer bih ja imala pravo da se žalim na nju! To sam već doživjela i na prvom Upravnom sporu (U-164/4 od 8.9.2004, U-1017/04 od 16.3.2005.) gdje sam se bila najprije obratila, ali su me odbili sa obrazloženjem da nemam Odluku na koju se žalim (tj. žalila sam se samo na izbjegavanje zakonitog postupka okončanja izbora od strane ETF-a). Zato sam i pokrenula parnicu, da bih dobila bar nekakvu Odluku o okončanju konkursa i izbora/neizbora u okviru tog konkursa. To moje zakonsko pravo na Odluku nisam nikad ostvarila (od 2002.), a ni sve ove jalove instance našeg pravosuđa mi nisu uspjele obezbijediti zakonito okončanje konkursa sa kojim se manipulisalo u cilju onemogućavanja mog zasluženog napredovanja u struci i karijeri univerzitetskog profesora. 8. Na taj način, svi oni zakonski propisi, normativna akta i Konvencija o ljudskim pravima koji su trebali štititi moja prava su brutalno ignorisani! 9. Upravo zbog takvog (ne)rada prvenstveno Vrhovnog suda RS, ja sam došla u situaciju da dobijem i NEZAKONIT OTKAZ, zbog čega sam morala pokrenuti još jedan spor (71 0 Rs 142804 12 Rs od 26.3.2014., 71 0 Rs 142804 14 Rsž od 22.12.2014.), iako tada ovaj prvi od 2003. još nije bio okončan. Da su sudije Vrhovnog suda (Rosa Obradović, Violanda Šubarić i Gorjana Popadić) uradile svoj posao na vrijeme, dostojno i profesionalno, to mi se ne bi desilo. Ali nisu! Nažalost, u mom slučaju se historija ponavlja - i ovaj moj novi predmet dospijeva kod iste vrste sudija, te su i "rezultati" isti! Tj. sudija Osnovnog suda 7 Dragomirka Stanojević donosi "naručenu" presudu, a sudije Okružnog suda Biljana Majkić Marinković, Nevenka Mitrić i Amira Kapetanović ekspresno (?!) prepisuju tu presudu ne upuštajući se u meritum i osnovanost moje žalbe! Tako, ni u ovom drugom pokušaju da dostignem pravdu, NEMAM ZAŠTITU ZA TEROR KOJI SE U KONTINUITETU PROVODI NADAMNOM UZ SVESTRANU I SVESRDNU PODRŠKU PRAVOSUĐA! Nisam samo ja u takvoj situaciji, što pouzdano znam, jer kao potpredsjednica udruženja Stop Mobbing imam priliku biti upoznata sa sličnim terorom širom RS, pa i BH, koji je poprimio razmjere prave epidemije! Tako je meni, ali i ogromnoj većini građana RS, jer RS i BH imaju samo formalno sve potrebne institucije za zaštitu građana! Ali šta to vrijedi kad nijedna ne radi posao radi kog je formirana i predobro plaćena!? 10. S obzirom da je potpuno ista situacija i sa ovim drugim sporom (71 0 Rs 142804 12 Rs od 26.3.2014., 71 0 Rs 142804 14 Rsž od 22.12.2014.), gdje je u prvom stepenu "sudila" Dragomirka Stanojević, koja je, po nečijem naređenju, uradila isto što i Blagoja Dragosavljević, znači li to da na Osnovnom sudu u Banjaluci nema nijednog nezavisnog, dostojnog i stručnog sudije? Ili samo ja naletim na nedostojne, korumpirane? Ili netko meni namjerno podmeće samo takve sudije koji se mogu instrumentalizirati od strane nekog "šefa", ma tko on bio!? 11. Isto tako, na Okružnom sudu u Banjaluci, nakon što je za ovaj moj predmet prvobitno bio zadužen Blagoja Dragosavljević, čije sam izuzeće odmah tražila (kao i izuzeće sudija Mirjane Raosavljević, Drage Turkeša i Ljiljane Glizijan koji su prepisivali presudu u prethodnom sporu!), predmet su ekspresno nakon toga (ja čak nisam bila stigla ni dobiti Rješenje o tome) "riješile" Biljana Majkić Marinković, Nevenka Mitrić i Amira Kapetanović. Naravno, opet prepisivanjem prvostepene presude, bez ulaženja u meritum! Jedan od mnogobrojnih i očiglednih dokaza za ovu moju tvrdnju je i ta njihova "ekspresnost"! X ČEMU SLUŽI OVAKVO PRAVOSUĐE I KAKVA JE PORUKA GRAĐANIMA OD OVAKVIH PRESUDA? Poslije sveg ovog gorkog iskustva, moram da pitam (i ne samo ja već i sve druge žrtve ovakvih djelitelja "pravde" u BH): 1. Čemu služe sve te sudske instance kad sve potonje prepisuju od prethodnih i ne ulaze u meritum sporova, iako se bez toga ne može biti u službi pravde? 2. Kakav je moralni profil osoba koje mogu primati tako velike apenaže za svoj (ne)rad i tako parazitirati na grbači svog naroda, a da ih pri tome nimalo ne peče savjest? Imaju li uopće ikavu savjest ili su u pravosuđu zaposlene samo psihopate? 3. Da li su svi ti džabalebaroši svjesni činjenice da su nam POTPUNO UNIŠTILI institucije, narod i domovinu? 4. Znaju li oni uopšte da se poštivanje zakona smatra minimumom morala bez kog ni jedna država ne može da opstane? 8 5. Znaju li oni da je još sv. Augustin u IV stoljeću rekao: "Država bez pravde je samo jedna velika skupina razbojnika." A takve sudije su od naše domovine napravile baš to! 6. Nakon što su kompletno pravosuđe Republike Srpske i apelacioni sud BH (AP-4404/11 od 21. 10.2014. sa sudijama: Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević, (a prvu apelaciju otezanja postupka - odbacili Mato Tadić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić)) odbacili moju apelaciju kao neosnovanu (ili se proglasili nenadležnim), nameće se bar još nekoliko krucijalnih logičnih pitanja: a) Ako su ove tužbe/žalbe sa istaknutim zahtjevima da se spreči i zaustavi teror nadamnom i opstrukcije mog napredovanja, da mi se valorizira i nadoknadi počinjena šteta i da se ponašanje aktera ove ujudurme svede u zakonske okvire - neosnovane (kao što proizlazi iz presuda sudova u RS/BH), te nitko nije nadležan u ovoj državi da me zaštiti od prljavih djelovanja ovog stalno rastućeg neformalnog zločinačkog udruženja koje me teroriše i opstruira 20 godina uz neograničenu podršku jalovih institucija države i jalovog pravosuđa, znači li to onda da se sve te prljave, nezakonite i kriminalne radnje u našoj državi smatraju legalnima, dopuštenima pa i poželjnima? Ako je to tako, onda bi tako trebalo i da piše u svim zakonskim aktima uključujući i Ustav i Međunarodne konvencije, a ne da tamo piše sve obrnuto od toga, pa se tako građani obmanjuju da su jednakopravni, da imaju prava koja im garantuju zakoni, ustav i međunarodne konvencije, a kad pokušaju da to ostvare suoče se sa okrutnom stvarnošću i uvide da je to samo jedna velika laž, kao što sam se i ja uvjerila! Zbog toga malo tko ima snage da prođe ovaj trnoviti, skupi, beskorisni put, pa se mire sa nepravdom u startu što nam je uništilo i narod i državu, jer je na sve strane samo bezizlaz, što je od stanovništva načinilo apatičnu gomilu! Inatila sam se da prođem čitav ovaj put do kraja, i sad ga prolazim već drugi put, da bih odgovorno, sa obiljem argumenata mogla ustvrditi ovo što sam iznijela u ovom tekstu, a da pri tom nitko nema pravo da mi prijeti za navodno vrijeđanje suda, kao što mi je prijetio sadašnji dugogodišnji predsjednik Vrhovnog suda Želimir Barić (SU-8-257/05 od 14.4.2005) koji možda i ne zna šta mu se u Sudu dešava ili je saglasan sa tim. Međutim, taj isti Barić je u jednoj od emisija "Zabranjen forum" izjavio: "Građani treba da imenuju sudije koji nisu kako treba", a kad sam ja to uradila, napao me za navodno "vređanje suda" (SU-8-257/05 od 14.4.2005) . Da sam bila u pravu ja a ne on dokazuje sva ova moja sudska golgota! I ne samo moja. Neki moji kolege su umrli tražeći pravdu (dr Ratko Kravarušić, dr Milan Štrbac, dr Djuradj Davidović itd.). Nadam se da neću to ponovo doživjeti od Barića, jer ja nisam vređala sud, već sam samo iznosila podatke o "radu" nedostojnih sudija (po njegovom pozivu!) koji su nečijom greškom dospjeli na te časne funkcije i od tamo im ruše ugled, čine ogromne štete građanima, društvu i državi svojim nesavjesnim i neprofesionalnim radom, pri čemu misle samo na očuvanje svoje sinekure i još k tome imperativno zahtjevaju da budu poštovani kao "svete krave" u Indiji! Čak je i predsjednica suda BH Medžida Kreso u jednoj od emisija "Pošteno" FTV izjavila: "U BH postoji pravosudna mafija", što je u emisiji "Intervju 20", BHT1 od 28.2.2015. citirala voditeljica. U istoj emisiji gošća Vasvija 9 Vidović, advokat i bivši sudija je dodala: "Kriminal se prelio u pravosuđe koje mu je postalo produžena ruka, a sudije su nestručne i pod političkim uticajem". Zar to "ne vide" samo Želimir Barić (i VSTS) ili mu nije u interesu da to prizna, jer je tome umnogome on doprinio sjedeći godinama u fotelji predsjednika Vrhovnog suda RS NE ČINEĆI NIŠTA protiv toga! b) Kad jedan doktor nauka ne može da se izbori u Republici Srpskoj i BH za svoja prava koja mu garantuju zakoni, normativna akta, ustav i međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih prava, šta mogu u tom smislu očekivati drugi građani koji nisu doktori nauka? Šta onda, u tom kontekstu, uopće predstavljaju svi zakoni u RS i BH, Ustav RS, Ustav BiH, Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i Opća deklaracija o pravima čovjeka skupštine UN-a i sve institucije koje bi to trebale da sprovode, a ne sprovode? c) Da je ovo sve što su meni radili na ETF-u i Univerzitetu u Banjaluci bilo normalno, zakonito, ustavno, dobronamjerno, logično, patriotsko, ispravno, a što je pored svih onih pobrojanih sudija presudila, u drugom sporu (vezanom za nezakonit otkaz), i Dragomirka Stanojević, a od nje prepisale prepisivačice iz Okružnog suda Biljana Majkić Marinković, Nevenka Mitrić i Amira Kapetanović, onda bi danas naše visoko obrazovanje cvjetalo, a ono je dospjelo na najniže moguće grane i kao takvo uništilo je i naše društvo i našu državu, uz pomoć onih koji su ga trebali štititi - sudova i tužilaštava, sa ovakvim sudijama, nažalost! U zaštitnike takvih spadaju i jalove institucije naše kvazidržave kao što su ministarstva i inspekcije, tužilaštva, a ništa bolji nisu ni NVO "branitelji" i "zaštitnici" ljudskih prava, kao ni sindikati, navodni "zaštitnici" radničkih prava. Sve sam to lično provjerila, a vidi se i "na terenu": društvo i država su nam potpuno uništeni, vlada nemoral, kriminal, korupcija, laž, mobbing, neznanje, neodgovornost, bolest, beznađe, bijeda, glad... i pomor stanovništva! d) Dakle, za svu ovu nesreću koja je zadesila građane RS i BH najveću krivicu snosi jalovo pravosuđe! Zbog njegovog nerada ili naopakog rada, propalo je sve: institucije države, obrazovanje, privreda, zdravstvo itd... u koje se infiltrirao psihopatski kvazikadar koji se "raspojasao" do neviđenih razmjera i uništava državu i društvo iznutra, a pri tom nema nikakvog straha da će za to ikad odgovarati, jer je pravosuđe potpuno jalovo! Dakle, prvi korak koji bi trebalo uraditi u cilju našeg spasa je rastjerati to što se bez ikakvih pozitivnih kriterija infiltriralo u sektor pravde! Zbog svega gore rečenog pozvala sam Vrhovni sud RS da se bar on privede svojoj svrsi, a ne da i dalje služi onima koji su nam uništili i državu i narod, te da prouči sve dokumente priložene u ovaj mega-spor, te sve relavantne zakone, normativna akta i Konvencije na koje se pozivam ja kao druga strana (rimsko pravo (!) koje je u svim ovim presudama bilo ignorisano!), a ne da radi samo za tuženu stranu kao u prethodnom sporu (RS-2494/03 25.07.2008.,011-0-Ž-08-000 479 od 15.10.2008.,118 0 Rs 000059 09 Rev od 22.9.2011., AP 4404/11 od 21.okt.2014.) Na osnovu onog što sam ja doživjela, a vidim da slično doživljavaju svi oni koji se brane od pravnog i sličnog terora nad njima, zaključujem: 1. Kako je Blagoja Dragosavljević, za takav svoj "rad" unapređen za sudiju Okružnog suda u Banjaluci, jer je štitio kršenje zakona, teror nadamnom, kriminal i donio presudu u interesu nepravde - dosudio je još i da platim oko 2000 KM 10 advokatskih troškova Branku Dokiću za "odbranu" od mene iako ON MENE mobbinguje već 20 godina, a ne JA NJEGA! Pa to je prava "zemlja Budalija" u kojoj je sve obrnuto nego bi trebalo biti - da on bude nagrađen napredovanjem na viši sud? Dakle, Blagoja Dragosavljević se svrstao na stranu počinitelja kriminalnih djela nadamnom, i dao svoj veliki doprinos u pacificiranju mene! Da ušutim i da više ne tražim pravdu jer PRAVDE U BH NEMA! To je poruka njegove presude svim drugim eventualnim borcima za opstanak naše domovine! 2. Slučaj Borka Džajića, koji je podnio niz dobro dokumentovanih krivičnih prijava protiv kriminalnih političara i završio na optuženičkoj klupi (instrumentaliziranog i jalovog pravosuđa!) je posebno upozorenje svim ostalim potencijalnim "zviždačima" da "ne talasaju" ovu usmrđenu baruštinu! Jer, BH je zemlja Budalija u kojoj je sve obrnuto nego što bi trebalo biti, pa se "ubijaju" glasnici, a ne oni koji su se bavili kriminalom... 3. U Zakon o parničnom postupku je 2013. godine ubačena protivustavna odredba član 52, kojom se uslovljava da zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu može podnijeti samo advokat, a ne i sama stranka. Time se pravda građanima Republike Srpske čini još nedostupnijom nego što je bila do sada, jer ih diskriminira po materijalnim mogućnostima i po teritorijalnosti, s obzirom da nemaju svi čime da plate advokata da bi im napisao Reviziju, a takav član ne postoji u ZPP Federacije BiH, iako imamo isti BH Ustav. Njime se krši i opće pravo na lično zastupanje, što bi moglo dovesti do toga da svi mi koji želimo ostvariti to pravo u RS, moramo štrajkovati glađu kao dr Šešelj u Hagu! Tim članom ZPP-a je, osim Ustava BH, povređena i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava čl. 1., 13., 14. koja prema Aneksu Dejtonskog mirovnog sporazuma ima primat u primjeni i nad Ustavom BiH, to jest ona je iznad svih drugih propisa, pa time i osporavanog zakona. Čudno je (ili uopće nije s obzirom na sve iznešeno u ovom tekstu) da nitko od nadležnih nije reagovao da tako nešto ne uđe u ZPP, iako bi svima iz pravosuđa morale biti poznate ove relacije. 4. Želim Barić mi je priprijetio u svom odgovoru na dopis u kome sam ga (na njegov javni poziv izrečen preko TV emisije) obavijestila kako mu "rade" sudije Vrhovnog suda (Rosa Obradović i dr.), da ne vređam sud (?!) jer ću inače morati dokazati da je to što tvrdim istina! To je zaista opasna pretnja, ne zbog toga što ja ne bih imala čime to dokazati, već zbog toga što ne bih imala kome dokazati! Jer, sudijama koji ne uvažavaju činjenice, dokaze, zakone, Ustav, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima itd, ne možete ništa dokazati, zar ne? Ja sam se u to dobro uvjerila, tako da je ta prijetnja vrlo ozbiljna. Pa zar itko normalan može vjerovati da će BiH sa takvim pravosuđem i sa takvim sudijama i tužiocima (kojima "nikad nema dovoljno dokaza", a sami ni ne pokušavaju da ih pribave!) i sa takvim VSTS-om uopće moći opstati? DAKLE, MOŽE SE PREPOZNATI PORUKA: NE TRAŽITE SVOJA PRAVA, JER ĆEMO VAS MATERIJALNO UNIŠTITI I TO VAM ONEMOGUĆITI. X 11 TOLJAGOM NA KRAJU. ILI NA POČETKU?... Na kraju, s obzirom na moje gorko iskustvo i sav užas koji sam proživjela i čije posljedice i sad trpim, SAVJETUJEM SVIM ONIMA KOJI POSTANU ŽRTVE PSIHOPATA MOBBERA DA, ČIM TO PREPOZNAJU, ODMAH PREDUZMU RADIKALNE MJERE. Na samom početku opstrukcija u napredovanju, NEKI MOJI ISKRENI PRIJATELJI SAVJETOVALI SU ME DA NAĐEM DVA MOMKA I DA IM DAM PO 100 KM DA PREBIJU NOGE MOJIM PRVIM MOBBERIMA (dok još nisu sakupili svu onu buljumentu poslušnika koja danas sačinjava to neformalno zločinačko udruženje), dr Branku Dokiću i dr Aleksandru Iliškoviću. Ja to nisam htjela da uradim smatrajući da smo ipak civilizirano društvo koje ima svoje institucije i efikasno pravosuđe. SAD VAM PRIZNAJEM DA SAM BILA NAIVNA I GLUPA I ŽAO MI JE ŠTO TO NISAM TADA URADILA, jer mi nemamo ni institucije, ni pravosuđe, ni državu pa se moramo sami braniti od nasilnika! ZATO - SAVJETUJEM SVIM DRUGIM ŽRTVAMA SLIČNOG TERORA URADITE TO ODMAH, JER MOBBERI SU PSIHOPATE, A PSIHOPATE SU KUKAVICE. U DRŽAVI BEZ DRŽAVE KAKVA JE BH, PROBLEME NASILJA NAD VAMA MOŽETE RIJEŠITI JEDINO PROTUNASILJEM, tj. "TOLJAGOM". TO JE U INTERESU VAŠEG OSOBNOG OPSTANKA I OPSTANKA OVOG NARODA!!! Dr sci. Radojka Praštalo 12