Invaliditet Set alata i dokumenata o invaliditetu namijenjen muzejima Prikupila Michèle Taylor uz pomoć kolega iz zapadnog Balkana Set alata i dokumenata o invaliditetu namijenjen muzejima Prikupila Michèle Taylor uz pomoć kolega iz zapadnog Balkana Za Fondaciju Kulturno naslijeđe bez granica Finansirano iz sredstava Fondacije Stavros Niarchos Uvod Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica (Foundation Cultural Heritage without Borders -­‐ CHwB) je švedska nezavisna nevladina organizacija koja radi na zaštiti i očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine koja je ugrožena uslijed sukoba, zanemarivanja, prirodnih katastrofa ili ljudskog djelovanja. Mi svoj rad smatramo ključnim doprinosom u izgradnji demokracije i podršci ljudskim pravima. CHwB je neopredijeljena u odnosu na strane u sukobu, ali ne i u odnosu prema pravu ljudi na kulturno naslijeđe – bilo sada ili u budućnosti. CHwB koristi kulturno naslijeđe kao aktivnu silu u postizanju pomirenja, uspostavi mira i socijalnom i ekonomskom razvoju, zahvaljujući izgradnji kapaciteta, jačanju svijesti i stvaranju prilika za očuvanje i zaštitu kulturnog naslijeđa u društvima pogođenim sukobima, zanemarivanjem, prirodnim katastrofama ili ljudskim djelovanjem. CHwB je posvećena očuvanju jednakosti, odgovornosti i transparentnosti, kao i omogućavanju jednake zastupljenosti i sprječavanju diskriminacije. Ovaj set alata kreiran je kao oblik podrške trajnim naporima da se muzeji zapadnog Balkana učine dostupnijima, pristupačnijima za osobe s invaliditetom. Većina informacija već je obuhvaćena u projektima i na radionicama organiziranim u okviru Mreže muzeja zapadnog Balkana, uz obimnu pomoć Fondacije Stavros Niarchos. Set alata kreirala je Michèle Taylor, menadžerica projekta. Svoj doprinos su dale i kolege iz zapadnog Balkana, pojedinci koji sudjeluju u novonastaloj Grupaciji zapadnog Balkana za omogućavanje pristupa (Western Balkans Access Group). Ovaj set alata namijenjen je svima koji žele postići inkluzivnost. Molimo da ga slobodno koristite i obavijestite nas ukoliko biste željeli bilo šta dodati! Više informacija o radu CHwB-­‐a možete pronaći na: www.chwb.org Ovaj rad zaštićen je licencom Creative Commons Attribution-­‐ShareAlike 3.0 Unported License. Kopiju licence možete vidjeti ako posjetite http://creativecommons.org/licenses/by-­‐sa/3.0/ ili se pismenim putem obratite na adresu: Creative Commons, 444 Castro Street, Suite 900, Mountain View, California, 94041, USA. 10 Stvari koje možete napraviti, a koje vas neće skupo koštati
1. Objavite e-­‐mail adresu i broj mobitela putem kojih vas ljudi mogu kontaktirati (€0) 2. Dajte osoblju koje radi s posjetiteljima olovku i papir (€1) 3. Zamijenite dotrajale i nečitke oznake novima, kreiranima uz pomoć računara i plastificiranima. Pazite da plastična zaštita oznake ne reflektira previše svjetlosti, kako znak ne bi nekima bio nečitak. (€0.50 po znaku i radon vrijeme zaposlenih). Ovo će biti od koristi dok ne budete u mogućnosti potpuno zamijeniti oznake trajnijima U Velikoj Britaniji, Kraljevski državni institut za slijepe (Royal National Institute for the Blind -­‐ the RNIB) kreirao je i putem svoje web stranice učinio dostupnim upute o tome kako se pobrinuti da štampani materijal bude jasno vidljiv. Pogledajte sljedeći link: http://www.rnib.org.uk/professionals/accessibleinformation/
text/Pages/clear_print.aspx Pobrinite se da budu dostupna parking mjesta za osobe s invaliditetom 4.
Osigurajte slamke za piće na svim mjestima na kojima prodajete ili poslužujete napitke (€1 mjesečno). 5.
Pobrinite se da na svim stepenicima izvan zgrade prednje stranice budu označene tako da se jasno razlikuju od stajne površine stepenika, te da podnožje i najviši stepenik također budu označeni kako bi ljudi bili svjesni da se tu nalazi stepenište (€25). 6.
Pomjerite namještaj kako bi u vašem muzeju staze za kretanje posjetitelja bile jasno vidljive i široke (€0). 7.
Osigurajte posudu s vodom za pse-­‐vodiče za slabovidna ili lica s oštećenjima sluha (€3). 8.
Napravite letak za posjetitelje s informacijama o pristupu sadržajima, uključujući podatke o eventualnim preprekama (€0). 9.
Uz pomoć računara kreirajte čitke verzije i verzije krupne štampe napomena o programu, oznaka i drugih informacija (€ trošak papira i tonera, te radnog vremena osoblja). 10. Zamolite posjetitelje s invaliditetom ili oštećenjima sluha za utiske i mišljenje o poduzetim mjerama (€0).
1 Pristup slijepih i slabovidnih osoba muzejima i lokacijama kulturnog naslijeđa
Prepreke na koje nailaze slijepe i slabovidne osobe Slijepe i slabovidne osobe mogu se suočiti s brojim preprekama prilikom posjeta muzejima i lokacijama kulturnog naslijeđa. Na nekim mjestima nisu dostupne informacije za posjetitelje, u neke je zgrade teško ući ili se kretati u njima, a tekstualne oznake su odštampane sićušnim slovima. U nekim slučajevima osoblje ne zna kako pristupiti slijepim i slabovidnim osobama ili ne znaju kako ponuditi pomoć. Interaktivni sadržaji obično zahtijevaju dobar vid, a moguće je da nije dozvoljeno dodirivati predmete ili da informacije nisu dostupne u audio formatu. Uklanjanje prepreka Postoje mnogobrojni načini na koje muzeji mogu poboljšati pristup slijepih i slabovidnih osoba sadržajima, uključujući sljedeće: • izraditi audio vodiče koji će biti dostupni slijepim i slabovidnim licima; Čak i u slučaju da ste tekstualne napomene pisali rukom, i tada ih možete učiniti jasnima i čitkima za mnoge posjetitelje • ponuditi obilazak uz pratnju vodiča prilikom kojeg vodič opisuje zgradu, zbirke i kontekst; • načiniti taktilne replike umjetničkih djela, predmeta, zgrada i njihovog plana, itd; • ponuditi dodirivanje stvarnih predmeta u okviru taktilnog obilaska ili posjeta ugovorenih radi ostvarivanja taktilnog iskustva ili dodirivanje replika napravljenih za tu svrhu; • osigurati dostupnost svih štampanih materijala sa date lokacije u različitim formatima (npr. odštampanih velikim slovima, na CD-­‐u, Brajevim pismom); • omogućiti posjetiteljima da se što je moguće više približe predmetima, a da pri tom predmet ne bude izložen riziku od bilo koje vrste oštećenja; • oznake i pojašnjenja odštampati jasno vidljivim slovima; • napomene o izložni i o predmetima i zbirkama odštampati na listovima papira koje posjetitelji mogu nositi sa sobom tokom posjete; • osigurati listove koji služe kao lupa. 1 Audio opisi Audio opis je govorni komentar zahvaljujući kojem se može unaprijediti pristup muzejima i lokacijama kulturnog naslijeđa. To nije samo audio vodič koji je dostupan svakom posjetitelju. Audio opis podrazumijeva izuzetno detaljan opis predmeta i slika kako bi slijepe i slabovidne osobe mogle steći potpuniji dojam o predmetu. Izrada ovakvog audio opisa predstavlja specifičnu vještinu, pa bi za nju trebala biti zadužena osoba s odgovarajućim iskustvom. Za potrebe izrade audio opisa biće potrebna pomoć osoblja muzeja koje bi trebalo napisati scenarij koji bi obuhvatio sve bitne informacije. Audio opis se može osigurati i uživo, kao dio nekog događaja. Opis može biti dostupan putem slušalica ili putem razglasa kako bi bio dostupan svima, ukoliko je događaj namijenjen slijepim i slabovidnim osobama. Izrada taktilnih dijagrama i replika Neke od slijepih i slabovidnih osoba vole koristiti taktilne mape i dijagrame, dok neke žele taktilne replike slika i crteža. Jednostavne mape i dijagrame moguće je učiniti dostupnima za dodirivanje uz pomoć vješte upotrebe konopca, ljepila i sličnih opipljivih materijala. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Državni centar za taktilne dijagrame na svojoj web stranici nudi dobar sažetak različitih načina za izradu taktilnih slika. Pristup zbirkama na internetu Zahvaljujući razvoju interneta, mnoge slijepe i slabovidne osobe sada imaju priliku uživati u raznovrsnim informacijama i koristiti brojne usluge. Kada budete kreirali i razvijali svoju web stranicu pobrinite se da svi sadržaji budu vizualno jasni. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Kraljevski državni institut za slabovidne (Royal National Institute for the Blind -­‐ the RNIB) načinio je upute o tome kako web stranicu učiniti dostupnom slijepim i slabovidnim osobama. Posjetite http://www.rnib.org.uk/professionals/webaccessibility/designbuild/Pages/design_build.aspx Na internetu također možete posjetiti www.accessify.com/tools-­‐and-­‐wizards/accessibility-­‐tools/ gdje su dostupni alati koji vam mogu pomoći u kreiranju pristupačnih web sadržaja i dokumenata. Tu možete naći čak i alat koji vam nakon pokretanja može pronaći eventualne probleme u vezi dostupnosti vaše web stranice. 2 Muzej za sve Tatjana Mijatović, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo Zahvaljujući saradnji CHwB-­‐a i Fondacije Stavros Niarchos sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine napravili smo prve korake ka poboljšanju dostupnosti jedne od najstarijih institucija Bosne i Hercegovine. Radili smo na dva projekta: • “Audio vodič za slijepe i slabovidne osobe“ i • “Muzej u koferu“ “ Audio vodič za slijepe i slabovidne osobe“ Prvi korak bio je istražiti tehnička rješenja dostupna slijepim i slabovidnim osobama, pretražujući internet i analizirajući projekte unaprjeđenja dostupnosti koje su proveli drugi muzeji. Nakon što smo prikupili veliku količinu podataka, javio se neizbježan zaključak: “Nemamo kriterije za odabir najboljeg rješenja“! Stoga sam se educirala o potrebama slijepih i slabovidnih osoba kod stručnjaka u bibliotekama i školama koji su se bavili pomenutom oblasti. Saznala sam sljedeće: •
jedan od najbitnijih podataka koje sam naučila je da Brajevo pismo znaju čitati samo osobe koje su rođene slijepe ili su vid izgubile u ranoj dobi. To je imalo ključni uticaj na izbor najboljeg rješenja. •
bitno je dobiti informacije od institucija koje na profesionalnom nivou pružaju podršku slijepim i slabovidnim osobama •
bitno je porediti različite izvore •
od najvećeg je značaja uključiti slijepe i slabovidne osobe na svakom koraku projekta, budući da su upravo oni najbolji izvor informacija i najbolji kritičari procesa. Cilj ovog projekta je omogućiti slijepim i slabovidnim osobama da samostalno posjećuju postojeće kolekcije muzeja, te da budu u stanju razumjeti izložene predmete. Kako bismo naš muzej istinski učinili muzejomzasve, bilo je bitno obuhvatiti sve dobne i druge grupe slijepih i slabovidnih posjetitelja. Shodno tome, možemo reći da imamo “opći” tip izložbe ili “uvod”. Nakon što sam se upoznala s problemima dostupnosti, shvatila sam koliko je intervencija zapravo potrebno: muzej je napravljen “daleko od dodira“! U isto vrijeme sam shvatila da nije moguće postići sve ciljeve. Potrebno je napraviti plan za dalje, a ovaj projekt bi trebao biti dobra osnova za dalja unapređenja koja će, pretpostavljam, biti jednostavnije postići nego što je bio slučaj s prvim korakom. Tehonologija Na koncu, odabrali smo “I.D.Mate“ bar-­‐kod čitač, kao najbolje i najjednostavnije rješenje, te, što je najvažnije, rješenje koje će funkcionirati za sve posjetitelje. 1 To je prijenosni “sve-­‐u-­‐jednome” govorni skener bar-­‐koda koji ljudima pomaže prilikom identificiranja predmeta putem bar-­‐koda proizvoda ili UPC-­‐a (univerzalne šifre proizvoda, Universal Product Code). Zahvaljujući tehnologiji pretvaranja teksta u govor i digitalnog snimanja glasa, ovaj čitač omogućava da pristupe postojećoj bazi podataka koja sadrži opise proizvoda, kao i prilagođeni set snimljenih govornih poruka. Budući da su sve informacije pohranjene na maloj memorijskoj kartici, ovaj se uređaj može koristiti u različitim situacijama, a audio vodič može biti dostupan na različitim jezicima i korišten za različite namjene. Sve što je potrebno uraditi je promijeniti memorijsku karticu. Sada raspolažemo s tri bar-­‐kod čitača, budući da u svom muzeju imamo tri odjeljenja, pa u slučaju većeg broja posjetitelja u prilici smo da ih podijelimo u tri grupe kako bi njihov doživljaj muzeja bio što potpuniji. Jedan od mogućih problema, pak, mogao bi biti da niko ne želi biti odgovoran za ovaj uređaj, ili da ne želi naučiti koristiti „ovu novu, kompliciranu spravu“ (iako njeno korištenje uopće nije komplicirano). Naše rješenje ovog problema bilo bi da uz uređaj osiguramo prateće, detaljne upute za njegovo korištenje. Realizacija projekta izrade prve muzejske taktilne izložbe za slijepe i slabovidne osobe Zajedno s kustosom i konzervatorom izvršili smo odabir muzejskih primjeraka koji će sačinjavati našu taktilnu zbirku. •
U Odjeljenju za arheologiju koristili smo izložene predmete iz postojećih zbirki. •
Odjeljenje za etnologiju upotrijebilo je originalne predmete iz prodavnica, dok su pojedini predmeti kupljeni ili izrađeni za ove namjene. •
Najveća poteškoća javila se u slučaju Odjeljenja za prirodne nauke, budući da se sve postavke nalaze iza staklenih pregrada, pa smo načinili nove predmete pogodne za korištenje u taktilnim izložbama i izložili ih pored originalnih postavki. Dio mog novog znanja trebalo je prenijeti kustosima, budući da su oni bili zaduženi da sačine opis taktilnih predmeta kako bismo bili sigurni da svi mogu u potpunosti razumjeti šta je izloženo. Ukoliko educirate ili obavještavate svoje kolege (od kustosa do zanatlija) o svom radu, mnogo ćete lakše ostvariti svoje ciljeve. Možda će vam, kao meni, zvanično pismo direktora muzeja biti od pomoći jer će tako ljudi shvatiti značaj vašeg rada. Jedna od najznačajnihih stvari koja će povezati sve dijelove u jedinstvenu cjelinu je izrada taktilnih mapa i sačinjavanje vodiča o dostupnosti. To je ključna informacija za posjetitelja: •
Napraviti detaljnu taktilnu mapu muzeja s označenim lokacijama taktilnih postavki i •
Napraviti vodič o dostupnosti koji se može dobiti na našoj web stranici. Pohađala sam obuku o kreiranju taktilnih slika pri Kraljevskom državnom institutu za slijepe u Birminghamu, UK, koju je organizirala Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica. To mi je bila značajna pomoć pri realizaciji ovog projekta. 2 Tek nakon završene obuke shvatila sam šta je dobra taktilna slika i odmah sam mogla prepoznati sve greške koje sam načinila jer sam htjela da moja mapa bude lijepa i tehnički ispravna! CHwB je osigurao opremu za izradu taktilnih slika, pa smo četvero mojih kolega i ja organizirali trening za izradu taktilnih slika stručnjacima iz 11 različitih muzeja iz Balkanske mreže muzeja. Jedna ciljna skupina – jedna promocija Promociju obaju projekata realizirali smo putem medija (radio stanica, novina i internetskih portala), putem prezentacije projekta u „Centru za slijepa i slabovidna lica“ i informiranje škola o edukativnim radionicama. Velika promocija organizirana je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Jako je značajno shvatiti da uz pomoć radionica u školama educiramo buduće samostalne posjetitelje muzeja. 3 Osnovni savjeti o tome kako svoju web stranicu možete učiniti pristupačnom
Pobrinite se da dizajner vaše web stranice razumije problematiku dostupnosti, kako bi dizajn web stranice od samog početka u obzir uzimao pitanje pristupa. Ovo je mnogo efikasnije nego naknadno unošenje izmjena i prepravki. Zapamtite 1. Ako imate dugme koje posjetitelji web stranice mogu stisnuti kako bi otišli na stranicu o dostupnosti, neka bude smještena gore lijevo na početnoj stranici, inače bi mogli imati poteškoća pri njenom pronalaženju. 2. Načinite verziju web stranice koja sadrži samo tekst, bez slika; 3. Koristite “alt” tekst kako biste unijeli korisne opise slika/grafičkih elemenata; 4. Dokumente koje je moguće skinuti s web stranice kreirajte u RTF, PDF i Word formatu; 5. Pobrinite se da informacije budu jasno izložene i da poveznice budu jasno naznačene; Omogućavanje pristupa vašoj web stranici osobama s invaliditetom je korak ka omogućavanju pristupa vašem muzeju 6. Unesite titlove ili osigurajte transkript za sve audio i audio-­‐
vizualne materijale; 7. Pobrinite se da navigacija po web stranici i prelazak s jednog dijela na drugi bude jednostavna, a naročito da uvijek bude lako vratiti se na početnu stranicu; 8. Izradite mapu web stranice; 9. Neka vizualni kontrast između teksta i pozadine bude jak; 10. Nemojte koristiti dugmiće ili poveznice koji su maleni ili koji bi zahtijevali veoma precizne pokrete mišem; 11. Slijedite opće upute za jasnu štampu za tekst koji se prikazuje na zaslonu (na primjer, nemojte stavljati tekst preko slike); 12. Nemojte koristiti tekst koji žmirka, niti grafičke elemente ili dugmiće koji pulsiraju ili blješte. 1 Provjerite svoju web stranicu Radi više informacija o dostupnosti pročitajte Upute Inicijative za dostupnost interneta. Na sljedećoj poveznici je dostupan „brzi“ sažetak: http://www.w3.org/WAI/WCAG20/glance/ Sve web stranice bi trebale zadovoljavati barem minimalne standarde. 2 Naručivanje i izrada modela Ivan Kručičan, Narodni muzej Srbije, Beograd Uvod Tokom 2009. godine Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica dala nam je donaciju za izradu šest taktilnih maketa srednjovijekovnih spomenika, koje će se koristiti u Galeriji fresaka Narodnog muzeja Srbije u Beogradu. To je trebalo da bude novi dio naše sveobuhvatne ponude. Pomenutih šest maketa bile su dio plana da se izradi dvadesetak maketa spomenika iz različitih perioda, što bi bilo izuzetno korisno u našem ukupnom edukativnom radu sa grupama školaraca, posjetitelja iz specijalnih škola i odraslima. Šta smo napravili Za ovaj posao angažirali smo mladog maketara koji je u to vrijeme još bio student završne godine Akademije lepih umetnosti u Beogradu, ali je već osvojio nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za dvije makete koje je izradio za potrebe Narodnog muzeja u Beogradu 2008. godine. Cijena koju smo dogovorili i stavili u ugovor bila je izuzetno niska, ali je umjetnik pristao da muzeju učini neku vrstu usluge. Rad je bio izrazito zahtjevan, pa je umjetnik kasnio s isporukom maketa. Uz saglasnost CHwB-­‐a, dozvolili smo mu još 4 mjeseca da završi posao, ali ni u tom roku umjetnik nije uspio završiti sve. Do marta 2010. godine, svega dvije makete su bile potpuno završene, a jedna je započeta. Bili smo prisiljeni odlučiti da li da prekinemo projekt i izvršimo povrat sredstava ili da zatražimo dodatno produženje roka. CHwB je odobrio još jedno produženje roka, pa je umjetnik nastavio rad kako bismo dobili planirana preostale četiri makete. Na koncu, završena su četiri taktilna modela, a predviđena finansijska sredstva su bila dovoljna za trošak materijala, naknadu umjetniku i našem konsultantu iz Udruženja slijepih Srbije, ali smo ipak imali problem s kašnjenjem. Šta smo naučili Nije sve bilo kako smo se nadali i očekivali, ali su naši slijepi i slabovidni posjetitelji izvrsno primili izložbu koju smo organizirali. Nakon toga smo izradili katalog na Brajevom pismu, pa je ova saradnja otvorila nove ideje i projekte za ubuduće. Suočili smo se s problemom jer zbog niske ugovorene cijene nismo bili u mogućnosti tjerati maketara da radi brže, ali smo na koncu ipak dobili četiri makete za cijenu jedne, ili čak i manje. Kvalitet maketa je izuzetan i moći ćemo ih koristiti za postavke i edukativne programe tokom sljedećih nekoliko decenija. Zbog ograničenih resursa bilo smo prisiljeni mnogo improvizirati, ali smo naučili svoju lekciju. Iz svojih grešaka smo naučili bolje planirati i praviti ili kratkoročne planove (maketu po maketu, na primjer) ili uspostaviti širu saradnju s našim Ministarstvom i različitim institucijama i organizacijama i raditi na projektima koji nisu ograničeni striktnim rokovima. 1 Instaliranje displeja osjetljivog na dodir Danica Ivančević, Muzej grada Novog Sada, Srbija Uvod Naš muzej smješten je u tvrđavi na brdu i ima 249 stepenika! Nemamo lako dostupne toalete, kao ni mnoge druge sadržaje koje bi osobama s invaliditetom olakšale posjetu muzeju. Na primjer, nemamo legende postavki koje bi bile pogodne za slabovidna lica, niti dobru infrastrukturu: ukoliko osobe s invaliditetom žele doći u muzej, moraju se jako potruditi, a budući da nema raspoloživog prijevoznog sredstva, to znači da im je dolazak onemogućen. Osobama s invaliditetom je nemoguće da svladaju ove prepreke, to je nemoguća misija! Šta smo uradili Prošle godine smo organizirali promociju našeg displeja osjetljivog na dodir. Udruge osoba s invaliditetom aktivno su učestvovale u ovom događaju. Njihovi prijedlozi bili su veoma korisni: saznali na kojoj visini i na kojoj lokaciji postaviti displej, te kako se pobrinuti da bude dostupan.
Članovi Kluba Rotary jako su nam pomogli, budući da su osigurali određena finansijska sredstva kako bismo uspjeli ostvariti planirano.
Na displeju je dostupna audio-­‐vizualna prezentacija postavki muzeja i podzemnih vojnih galerija, koje su inače potpuno nedostupne osobama s poteškoćama u kretanju.
Šta smo naučili Displej osjetljiv na dodir je izuzetno dobra i korisna naprava, a osobe s invaliditetom su jako zahvalne što su postali dio kulturnih događanja u našem gradu. Bilo je iznimno korisno raditi s osobama s invaliditetom i poslušati njihove savjete. Međutim, još se mnogo toga mora učiniti kako bismo kulturni život učinili dostupnijim. Imamo prilaznu rampu, displej osjetljiv na dodir, dva primjerka vodiča odštampana Brajevim pismom i dobru volju da primimo osobe s invaliditetom i sarađujemo s njima kad god je to moguće. 1 Senzorni muzej Simonida Miljković, Državni muzej Makedonije
Projekt Senzornog muzeja omogućila je Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica, uz podršku Fondacije Stavros Niarchos. Već godinama, Odjeljenje za upravljanje muzejom i edukaciju NU Muzej Makedonije organizira programe za osobe s invaliditetom, u okviru svog edukacijskog programa. Kontinuirana saradnja sa slijepim i slabovidnim osobama rezultirala je brojnim projektima. U muzeju imamo predmete koji su omiljeni posjetiteljima, ali koji se ne mogu dodirivati pa su smješteni u staklene vitrine kako bismo ih zaštitili. Jedna od njih je posuda za vodu Hydria. To je stari, zanimljiv, za neke i neobičan predmet zbog njegovog oblika, ali naročito zbog priče koja je ispričana naslikanim elementima. Osoblje muzeja koje učestvuje u edukaciji bilo je nadahnuto da razmisli o širem značenju “senzornog muzeja”: ljudska bića svijet oko sebe doživljavaju koristeći osnovna osjetila: vid, sluh, dodir, okus i njuh. Stoga smo planirali i realizirali Projekt “Senzornog muzeja” na sljedeću temu: Ciljna skupina Projekt smo namijenili učenicima Državne rehabilitacijske škole za slabovidnu djecu i omladinu “Dimitar Vlahov” iz Skopja, te njihove nastavnike i porodice. Odjeljenja smo podijelili u manje skupine po pet učenika, te napravili raspored posjeta Muzeju. Ciljevi projekta Željeli smo • Upoznati učenike s Muzejom kao mjestom na kojem mogu obogatiti svoja znanja i družiti se; •
Educirati slijepe i slabovidne učenike o našem bogatom kulturnom naslijeđu; •
Odrediti metodologiju za uspješnu realizaciju edukacije u muzeju i organiziranje drugih oblika prezentacija; •
Osigurati prilike za poticanje ravnopravnog učešća i inkluzije slijepih i slabovodnih osoba (kao i drugih osoba s invaliditetom) u društvo; •
Ostvariti i promovirati osnovna građanska i ljudska prava osoba s invaliditetom. 1 Aktivnosti Aktivnosti iz projekta podijeljene su u tri faze. Maj – oktobar 2011. godine, priprema Osnivanje tima stručnjaka iz Muzeja i definiranje općenitog okvira unutar kojeg bi se projekt realizirao Uspostavljanje kontakta s menadžmentom i stručnim timom iz Škole. Njihova posjeta muzeja i uzvratna posjeta edukacijskog tima muzeja Školi. Priprema edukativnog materijala, prilagođenog ciljnoj skupini. Definiranje popisa materijala potrebnih za realizaciju programa. Izrada reljefnih crteža uz pomoć aparata koji koristi swell papir. Štampanje teksta na Brajevom pismu i teksta sa slovima većeg formata Instaliranje govornog programa na računaru Snimanje priče o hidriji i mita o bogu Dionisu na CD-­‐ima. Decembar 2011. godine (Mjesec osoba s invaliditetom), posjete i aktivnosti s učenicima. Svaki učenik dobio je predavača ili nastavnika kao pratnju. Nakon objašnjavanja rasporeda edukacijskih prostorija, studenti su imali priliku da otvaraju ladice i dodiruju stvari u njima, da ih pomirišu, vide, čuju i okuse, kao i da pronađu i spoje priču o muzejskom predmetu. Potom su imali priliku saznati o mitu o bogu Dionisu tako što su dodirivali reljefne crteže. Imali su mogućnost i čuti sve navedeno uz pomoć računara. Učenike smo poticali da razmišljaju kreativno i logično i da aktivno učestvuju u muzejskoj radionici, da svoju inspiraciju prenesu na crtež izrađen uz pomoć uređaja “swell”. Rezultate muzejskih radionica, predstavljene reljefnim crtežima, predstavićemo na izložbi u Muzeju Makedonije i u školi. Posjetu smo završili uz osvježenje za učenike, a svaki od njih dobio je i poklon: omot s tekstom pisanim Brajevim pismom i CD-­‐om na kojem su snimljeni priča o hidriji i mit o bogu Dionisu. Decembar 2011. godine, analiza Željeli smo • Uspostaviti kontinuiranu saradnju s institucijama za osobe s invaliditetom; •
Postići integraciju osoba s invaliditetom u savremenom društvu; •
Podići svijest osoba s invaliditetom o značaju promocije i čuvanja kulturnog naslijeđa; 2 •
Odrediti metodologiju za izvođenje edukacije u muzeju, uz pomoć različitih metoda i pristupa. Održivost projekta Sadržaj kojeg smo pripremili i izložba senzornog muzeja biće korišteni u budućoj edukaciji pri Muzeju Makedonije i za potrebe drugih skupina osoba s invaliditetom putem njihovih udruga, za članove Dječijeg kluba Muzeja i posjetioce uopće. Zahvala Željeli bismo izraziti svoju iskrenu zahvalnost za finansijsku i materijalnu pomoć koju nam je pružila švedska organizacija Kulturno naslijeđe bez granica, uz podršku Fondacije Stavros Niarchos. Osobito bismo željeli zahvaliti Dr. Diani Walters, Regionalnoj koordinatorici muzeja koja je inicirala ovu saradnju za potrebe projekta Senzorni muzej. Razmjena iskustava u radu s nastavnicima i stručnjacima pružila je učenicima, ali i nama, osoblju muzeja koje radi na edukaciju, istinsko zadovoljstvo i povećano samopouzdanje. 3 Kreiranje pristupačnih pisanih informacija
Preporučujemo da 1. font u letku ili brošuri bude najmanje veličine 12 2. font na posterima bude još veći (najmanje veličine 18) kako bi ga se lako čitalo s udaljenosti 3. font bude stila tipa sans serif Ovo je font sans serif. Jednostavan je i mnogo ga je lakše čitati nego ovaj, font serif, koji ima dodatne linije u slovima koje
otežavaju čitanje
4. tekst ne bude odštampan preko slike ili dijagrama 5. font bude crn ili tamno plavi na bijelome ili žutome, ili bijeli ili žut na crnome ili tamno plavome. Tako se postiže najbolji vizualni kontrast ovo je crno na bijelome Ovaj tekst pojašnjenja je napisan preko slike pa ga je gotovo nemoguće pročitati ovo je bijelo na crnome
6. u tekstu bude korištena mješavina velikih i malih slova, kako i obično pišemo, umjesto da se koriste samo velika slova. Ovo je uobičajena mješavina velikih i malih slova. U njoj se velika i mala slova koriste tamo gdje biste ih i očekivali, za razliku od OVOGA, GDJE SU SVA SLOVA VELIKA PA JE TEŽE ČITATI 7. u tekstu ne bude kurziva, jer je težak za čitati 8. tekst bude sav u jednoj koloni, jer više kolona otežava čitanje 9. tekst bude s lijevim poravnanjem, umjesto, na primjer u centru ili s desnim poravnanjem. Ovaj tekst ima lijevo poravnanje Ovaj je na centru A ovaj ima desno poravnanje 1 10. koristite papir bez sjaja, s kvalitetom od najmanje 90gsm (čime se umanjuje mogućnost da se tekst s jedne strane vidi i na drugoj) 11. materijal bude dostupan na različitim papirima u boji (neki ljudi više vole čitati s papira koji nije bijel, na primjer neke od osoba s disleksijom) 12. nikad ne koristite zelenu, ružičastu i crvenu (osim ako vam neko ne zatraži upravo ove boje) jer bi mogle otežavati čitanje daltonistima Ovaj dio napisan je velikim fontom, uz pomoć običnog programa za obradu teksta. Primijenite iste principe koje smo naveli u gornjem tekstu i pobrinite se da veličina fonta bude između 16 i 22 (ovo je veličina 18). Svoje dokumente možete urediti tako što ćete označiti cijeli dokument a potom povećati font. Brajevo pismo To je pismo koje koristi povišene tačkice na papiru. Brajevim pismom pišemo uz pomoć posebno napravljene mašine, što može zahtijevati velike troškove ukoliko želite prevesti velik dokument. Audio kaseta ili CD Zapamtite da ovaj format može biti koristan za velik broj ljudi koji više vole slušati nego čitati. Dozvoljeno je da sami snimite jednu kopiju kasete. Pobrinite se da govorite sporo i jasno i da opišete sve tabele i dijagrame koji su sadržani u dokumentu. Elektronske informacije Mnoge slijepe osobe posjeduju svoj software i/ili hardware što znači da mogu primati informacije na disketama ili CD-­‐ovima ili putem e-­‐maila, te ih koristiti na način koji im najviše odgovara. To znači da mogu koristiti software koji im 'čita' informacije, ili će koristiti mašine za prevođenje dokumenata na Brajevo pismo ili će ih jednostavno odštampati velikim fontom. Pristupačne web stranice Ljudi s različitim poteškoćama sve više koriste internet da bi došli od informacija koje su im potrebne. Web stranica koja je od samog početka dizajnirana i načinjena kako bi bila dostupna biće jednostavna za snalaženje i korištenje. 2 Naručivanje audio vodiča
Uvod Ovo je skraćena verzija dokumenta sačinjenog u okviru projekta Talking Images (Govorne slike), kojeg je pokrenuo Kraljevski državni institut za slijepe, VocalEyes (organizacija čiji je cilj podrška proizvodnji audio opisa visoke kvalitete), s ciljem poboljšanja pristupa slijepih i slabovidnih osoba muzejima i galerijama. Ukoliko ste zainteresirani, možete saznati više o Talking Images na sljedećoj poveznici rnib.org.uk/professionals/solutionsforbusiness/leisure/museums
galleries /Pages/talking_images.aspx Možete saznati više o VocalEyes na www.vocaleyes.co.uk/ The Hands On programme at the British Museum allows people to handle objects and trained staff can give them audio descriptions O čemu treba razmisliti prije naručivanja Prije nego i počnete s procedurom naručivanja audio vodiča, bitno je razmotriti određene teme i njihov značaj za slijepe i slabovidne posjetitelje. Zašto želite imati audio vodič? Slijepim i slabovidnim osobama audio vodič, u najboljem slučaju, može osigurati: •
•
•
Neovisan posjet, jer se ne moraju oslanjati na osoblje ili druge pomoćnike koji vide Uslugu koja se ne mora unaprijed rezervirati i dostupna je u svakom trenu Dosljedno visok nivo informiranosti o predmetima i postavkama u vašem muzeju. Međutim, sam audio vodič neće riješiti probleme ograničenog pristupa za slijepe i slabovidne osobe, pa ga treba shvatiti samo kao dio ukupnog rješenja. Je li audio vodič pravo rješenje za vaš muzej? Postoje situacije kada audio vodič nije najbolje rješenje za vaš muzej. Na primjer, ukoliko se vaše postavke često mijenjaju, a znate da nećete biti u prilici redovito ažurirati vodič, ili ako vaša zgrada ima kompliciran plan (u tom slučaju bi bilo bolje pokušati pronaći jednostavnije načine za slijepe i slabovidne osobe da se snađu u muzeju, prije nego u obzir uzmete audio vodič). Možda biste mogli razmisliti o drugačijim rješenjima, recimo da obučite svoje osoblje o značaju vizualnih elemenata i vještinama 1 opisivanja, ili da ponudite pojedinačne posjete s vodičem uz ili umjesto snimljenog vodiča. Kome je namijenjen audio vodič? Vodič pisan za slijepe i slabovidne osobe obično ima detaljnije opise nego općeniti vodič, a u njemu su sadržane i informacije o prostorijama u kojima se osobe nalaze prilikom slušanja vodiča. Ove dodatne informacije mogu biti sadržane i u općem vodiču. Audio vodiči mogu omogućavati ‘nivoe’ informacija kako bi korisnik mogao odabrati da li će slušati dodatne zapise ili ne. To znači da bi jedan ‘sveobuhvatni’ vodič mogao biti od pomoći različitim skupinama posjetitelja. Da li ćete slijepim i slabovidnim osobama naplaćivati korištenje audio vodiča? Čak i ako odlučite da ćete većini posjetitelja naplaćivati korištenje audio vodiča, to ne biste smjeli kad se radi o slijepim i slabovidnim osobama. Slijepe i slabovidne osobe često su spriječene da dođu do informacija i malo je vjerovatno da su im sve informacije iz vašeg muzeja ili lokaliteta dostupne. Sveobuhvatni pristup, odnosno preporučena varijanta, bila bi da se audio vodiči besplatno daju na raspolaganje svima koji kažu da imaju oštećenja vida ili da su slijepi ili slabovidni. Gdje će se audio vodiči moći preuzeti i vratiti nakon obilaska? Preporučujemo da se audio vodiči pohranjuju i dijele na logičnom, lako dostupnom mjestu. Svi članovi osoblja bi trebali znati da vodiči postoje, gdje su smješteni i kako se koriste. To je naročito značajno ukoliko se vodiči rijetko koriste. Neophodno je da posjetiteljima uz pomoć jasnih, velikih natpisa dostupnih u svakom dijelu muzeja stavite do znanja da su im dostupni audio vodiči. Kako povezati audio vodiče s drugim uslugama i pojašnjenjima u muzeju? Audio vodič ne treba da bude odvojen od ostalih usluga. U njemu treba da budu jasno naznačene mogućnosti za dodirivanje predmeta u muzeju, a treba i da upućuje na druge pogodnosti kao što su taktilne slike, modeli i dodatne informacije ili mape u pristupačnim formatima. Mnoge slijepe i slabovidne osobe mogu koristiti audio informacije. Audio vodič je stoga izvrsna mogućnost da posjetitelje obavijestite o svojim ostalim uslugama, kao što je prodavnica, kafić, toaleti i njihove lokacije. Kako promovirati audio vodič slijepim i slabovidnim osobama? Nema smisla izrađivati dostupan audio vodič ako niko ne bude znao za njega. Prije nego izradite audio vodič, bitno je razmisliti na koji način i gdje ljude obavijestiti o njemu. Za ovo će biti potrebno vrijeme i resursi. Što više budete u kontaktu s lokalnim skupinama slijepih i slabovidnih osoba, to ćete lakše preko njih doći do ljudi u svojoj okolini kako biste ih obavijestili o muzejskoj ponudi. Vodič biste također trebali promovirati u sklopu općeg promotivnog materijala. Pitanja za razmatranje prilikom naručivanja izrade audio vodiča Konsultacije sa slijepim i slabovidnim osobama Zatražite od producenta audio vodiča da konsultira slijepe i slabovidne osobe tokom cijele izrade vodiča. To ne smije biti samo puka ‘provjera’ nakon što je vodič već napisan, već se treba odvijati tokom razvoja vodiča kako bi se osiguralo da rezultat bude relevantan i koristan njegovim korisnicima. Povratne informacije iz procesa konsultacija mogle bi zahtijevati unošenje izmjena u audio vodič, 2 što bi moglo oduzeti dodatno vrijeme i novčana sredstva. Scenariji Trebali biste osigurati da osoba koja ima iskustva u osiguravanju opisa slijepim i slabovidnim osobama učestvuje u izradi scenarija, osobito ako će se audio vodič raditi isključivo za slijepa i slabovidna lica. Informacije za lakše snalaženje Sve informacije iz vodiča koje za cilj imaju olakšati ljudima snalaženje u muzeju moraju se pripremiti u saradnju sa slijepim i slabovidnim osobama. Dobra je ideja zamoliti nekolicinu osoba s različitim stanjima vida da ga isprobaju, kako bi bili sigurni da su informacije tačne, korisne i sigurne. Niti jedna informacija ne može zamijeniti osoblje spremno pomoći, dobre natpise, krupnu štampu i taktilne mape. 3 Taktilne replike areholoških i historijskih eksponata Lejla Mahmić, Muzej grada Zenice, Bosna i Hercegovina Svoje stalne postavke izmijenili smo u manjoj mjeri kako bi muzej bio dostupan osobama s invaliditetom. Na primjer, ima dovoljno prostora za kretanje po muzeju, ali eksponati u vitrinama nisu postavljeni na odgovarajući visinu i okruženi su staklenim plohama koje reflektuju mnogo svjetla. Tražeći način kako muzej učiniti pristupačnijim prvenstveno slijepim i slabovidnim osobama, došli smo na ideju da neke od reprezentativnih predmeta iz stalnih arheoloških i historijskih postavki pretvorimo u taktilne replike. Ovo bi bilo korisno za slijepe i slabovidne osobe, kao i za druge osobe s invaliditetom, ali bi moglo biti korisno i zanimljivo za djecu i druge posjetitelje jer mogu eksponate uzeti u ruke i dirati ih. To nije moguće kad su u pitanju izvorni eksponati iz postavki. Pronašli smo kipara koji je u stanju raditi ili na osnovu crteža predmeta (jer su neki eksponati samo dvodimenzionalne slike predmeta stavljene u stalnu postavku), ili gledajući u stvarni predmet, kako bi načinio kvalitetne i realistične replike. Kontaktirali smo lokalnu udrugu slijepih i slabovidnih osoba i upitali ih na šta trebamo obratiti pažnju prilikom izrade replika. Zahvaljujući njima, saznali smo da se moramo pobrinuti da •
•
•
•
•
Replike budu istih proporcija za izvorni predmet, odnosno iste veličine gdje god je to moguće; Replike budu izrađene od istog ili gotovo istog materijala kao i izvorni primjerci, kako bi se zadržao osjećaj stvarnog materijala predmeta (na primjer, osjećaj dodirivanja metala, ukoliko je izvorni predmet izrađen od metala, ili osjećaj dodirivanja kosti, ako je izvorni predmet izrađen od kosti); Replika ima sve značajne reljefne oznake kao i original; Replika bude sigurna za korištenje; U slučaju da je izvorni predmet pronađen u dijelovima, a potom restauriran, replika bi također trebala biti razlomljena na dijelove a potom “restaurirana“, obnovljena kako bi posjetitelji imali isti osjećaj kao da dodiruju izvorni predmet. Tako smo, na primjer, izradili sljedeće replike: 1 1. Antička lampa iz naše stalne arheološke postavke. 2. Otomanske lule iz naše stalne historijske postavke. 2 3. Grnčarija (antičke posude) iz naše stalne arheološke postavke. 3 4. Mala puška iz naše stalne historijske postavke. 5. Srednjovijekovni mač (načinjen na osnovu dvodimenzionalne slike koja je dio naše stalne arheološke postavke). 4 6. Otomanski mač (nazvan jatagan) koji je dio naše stalne historijske postavke. Držak je načinjen od kravlje kosti, prekrivene metalnim dijelovima i kamenim ukrasima, pa smo ovaj dio izradili od PVC-­‐a i metala jer na dodir djeluju kao da dodirujete kost. Evo je i u upotrebi… 5 Nakon što smo replike prezentirali slijepim i slabovidnim osobama, rekli su nam da su dobre i da su zaista mogli osjetiti različite materijale, da je mnogo detalja i da je to za njih bio prvi put da nešto i “vide“ u Muzeju. Ali, naučili smo ponešto: najbitnija lekcija je da su neke od replika zaista teške (jer smo koristili materijale što sličnije izvornima) pa zato nisu pogodne za držanje u rukama: moramo ih držati na nepokrivenim postoljima – što je skoro pa kontradiktorno razlozima zašto su uopće i napravljene. 6 Muzej u koferu Sotirulla Hoxha i Etleva Demollari, Državni historijski muzej Albanije U okviru cilja Muzeja da privuče nove posjetitelje, uz podršku CHwB-­‐a, Razvojnog fonda za lakši pristup osoba s invaliditetom, Državnog historijskog muzeja iz Tirane Albanija, realizirali smo projekt: “Senzorni muzej – muzej u koferu ”. U saradnji s nastavnicima Instituta za slijepe osobe, odlučili smo napraviti dva kofera, jedan o albanskim epskim pjesmama i drugu, o albanskim antičkim vođama. Odlučili smo početi s albanskim epskim pjesmama jer su one bliže dječijem svijetu, a i zato jer bi ove pjesme uskoro mogle postati dio Svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-­‐a. Tradicionalna albanska epska poezija obuhvata narodnu albansku poeziju i pjesme koje su dio albanske kulture. 1 Radna grupa Državnog historijskog muzeja organizirala je nekoliko istraživačkih ekspedicija. Pronašli smo predmete povezane s dvjema odabranim temama: predmete kao što je lahuta (lutnja), tirq (tradicionalne hlače), jakna, xhubletë (vezena haljina), rog, kolijevka, srednjovijekovni ratni topovi izrađeni od drveta, brodovi i mnogi drugi antički i etnografski predmeti koji svjedoče o našem bogatom kulturnom naslijeđu. Svi materijali imaju i oznaku napisanu Brajevim pismom. Natpisi na Brajevom pismu urađeni su u saradnji s nastavnicima škole "Ramazan Kabashi". Uspjeli smo pronaći originalne etnografske predmete – ili njihove kopije – tako što smo obišli različite kolekcionare. Uspjeli smo snimiti i dokumentarni film o svom radu. Projekt je uspio zahvaljujući saradnji s direktorom, nastavnicima i učenicima škole, direktorom Muzeja (gosp. Luanom Malltezijem), direktorom Instituta za slijepe osobe (gosp. Hajrijem Mandriom); u projektu je učestvovala i koordinatorica programa CHwB-­‐a (Leila Hadžić). U ovoj aktivnosti pričali smo učenicima o albanskim graničarskim pjesmama, a predavanje smo ilustrirali predmetima koje smo prikupili, a koji su bili vezani za datu temu, te sviranjem lahute. Učenici su imali priliku dodirivati predmete. Zahvaljujući oznakama na Brajevom pismu i potpuno slijepa djeca su mogla čitati dodirom. Na osnovu odštampanih fotografija “kulla” (tipičnih albanskih nastambi) i uz pomoć uređaja Zy-­‐Fuse Heater, izradili smo i taktilne slike za njih. O projektu su izvijestili i albanski mediji. 2 Iako su neki već čuli ove instrumente i znali ponešto o etnografskim eksponatima, ovo je bio prvi put da su ih mogli dodirivati. Na kraju događaja ponudili smo im napitke. Bio je to radostan dan za djecu. Djeca nisu bili samo gledatelji, već i učesnici, probali su tradicionalne nošnje i igrali se predmetima. Obećali smo doći narednog mjeseca s još jednim koferom i s drugim herojima antičkih vremena. Želimo im pripovijedati o historiji Albanije od antičkih vremena uz pomoć predmeta, kroz legende i priče o slavnim historijskim ličnostima i događajima bitnim za historiju našeg naroda. Naučili smo da je potrebno više raditi s osobama s invaliditetom, a ne samo u školi za slijepu djecu. Planiramo ponijeti svoje kofere i otići i u Centar Udruge slijepih osoba u Tirani. 3 Kako PowerPoint prezentacije prilagoditi potrebama slijepih i slabovidnih osoba
Vaša publika Kome god se obraćali, bitno je imati na umu da su to obični ljudi poput vas i da bi neki od njih mogli imati određene poteškoće. Stoga ste se dužni pobrinuti da im vaša prezentacija ne stvara dodatne poteškoće. Zapamtite, recimo, da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas postoji 314 miliona osoba s oštećenjima vida. 37 miliona ljudi je slijepo, 124 miliona njih imaju slab vid unatoč naočarima, a 153 miliona ljudi slabo vide na daljinu. Općeprihvaćen je podatak da skoro 4% populacije ima značajnu disleksiju. Vaša bi publika mogla obuhvatati osobe iz svih navedenih kategorija. Ove upute će vam pomoći da se pobrinete da vaša prezentacija kao i tehnika predavanja bude što je moguće pristupačnija svima u publici. Praktična rješenja Koristite šemu boja koje imaju jak kontrast kako bi prezentacija bila jasno vidljiva i s drugog kraja velike prostorije. Preporučujemo da koristite bilo tamni tekst na prljavo-­‐bijeloj pozadini ili bijeli tekst na tamnoj pozadini. Sasvim bijela pozadina može stvarati neugodan bljesak. Ukoliko prezentirate informacije na način koji je jasan slabovidnim osobama, materijal će biti lakše čitati i mnogim drugima. Ovaj znak, nastao u okviru projekta Eden u Cornwalul, Engleska, izuzetno dobro koristi slike – ali ga je zbog bljeska i odsjaja s površine pleksiglasa gotovo nemoguće čitati, bez obzira na kvalitet vida. Nije moguće odrediti jedinstvenu najbolju kombinaciju koja će odgovarati svima budući da svakome odgovara nešto drugačije. Neka vam pozadina bude u jednoj boji, a nemojte koristiti slike kao pozadinu teksta. Preporučena veličina fonta i količina teksta na jednom slajdu Dobro je imati svega nekoliko redova teksta ili tačaka nabrajanja na slajdu, a optimalno ne više od pet do sedam redova sa ne više od pet do šest riječi u redu, s lijevim poravnanjem (znači, tekst ne treba biti centriran). Potrebno je ostaviti dovoljno prostora između redova kako se prilikom čitanja ne bi ‘miješali’ redovi. Preporučujemo da slajd sadrži najviše šest redova teksta s razmakom od 1.5, marginama od 2,5 cm na sve četiri strane za zaglavlja i podnožja teksta, itd. Ovo je obično moguće postići korištenjem fonta veličine 48, a mi preporučujemo da se ne koristi font veličine manje od 32. Korisno je miješati velika i mala slova, umjesto da se piše samo velikim slovima. Prilagođeno iz dokumenta Svjetske unije slijepih (World Blind Union www.worldblindunion.org)
1 Preporučena vrsta fonta Koristite font tipa sans serif, kao što je Helvetica, Arial ili Verdana umjesto fontova tipa Times New Roman. Obično ih je lakše čitati. Nemojte koristiti kurziv jer je ovaj stil također teško čitati. U cijeloj prezentaciji koristite isti font. Ukoliko želite istaknuti jedan dio teksta, upotrijebite veći font ili masna slova kako biste privukli pažnju čitalaca. Ukoliko su informacije na nekom slajdu značajne samo vama kao prezentatoru, kao što je zaglavlje sa naslovom prezentacije i brojem stranice, neka taj dio teksta bude što je moguće sitniji kako biste uštedjeli prostor za informacije koje su značajne publici. Kontrast boja i jačina osvjetljenja Nastojte koristiti tamne boje pozadine i svijetle boje teksta. Na primjer, bijeli font na tamnoplavoj pozadini je dobra kombinacija. Nemojte koristiti kombinaciju crvene i zelene. Crteži i grafikoni Ako imate crteže i grafikone, neka budu što je moguće jednostavniji. Koristite kontrastne boje na isti način kao što ste uradili s tekstom, kako smo već pojasnili. Koristite font tipa sans serif za tekstualni dio crteža; nemojte nikad koristit više od jednog tipa fonta na istom slajdu i nemojte koristiti kurziv. Animacije Molimo da što je manje koristite animacije jer mogu biti izrazito zbunjujuće. Govor u toku PowerPoint prezentacije Kada se budete predstavljali, pojasnite kako će se odvijati predavanje i naglasite da publika može prekinuti izlaganje kako bi vam postavili pitanje ili od vas zatražili pojašnjenje. Korisno je da naglas pročitate tekst sa slajda. To znači da niko iz publike nije prisiljen da se trudi pročitati tekst kako bi dobio iste informacije kao ostali u publici. Potrebno je pojasniti crteže i grafikone zbog istog razloga. Pobrinite se da u potpunosti pojasnite sliku ili grafikon, na primjer, ‘na ovom slajdu su rezultati sumirani u obliku stupčastog grafikona. Stupci s lijeve strane prikazuju podatke o uslovima eksperimenta; stupci s desne strane…’ Ukoliko je neki obiman tekst jako značajan, napravite pažljivo dizajniranu brošuru koju će biti moguće naknadno pročitati. Brošure Ukoliko brošure podijelite na početku prezentacije, one bi mogle biti korisne jer iz njih publika može saznati da li treba pisati zabilješke. Ukoliko odštampate slajdove u crno-­‐bijeloj verziji, a kontrast ne bude jasan, to znači da bi kontrast u originalnim slajdovima u boji također mogao biti jasniji. Pobrinite se da pripremite i odštampane verzije slajdova na cijeloj stranici kako bi 2 prezentaciju mogla pratiti i osoba koja ne može vidjeti slajdove na ekranu. Pripremite materijale u pristupačnim formatima, odštampane Brajevim pismom, na CD-­‐u ili na USB memoriji kako bi slijepi članovi publike mogli prezentaciju pohraniti na svojim prijenosnim računarima. To bi značilo da, ukoliko slijepa osoba ne može vidjeti PowerPoint prezentaciju ili čitati brošuru, na koncu će ipak imati pristup istim podacima kao i ostatak publike. Ako neki podatak imate na displeju, izgovorite ga. Zamislite da slušate svoju prezentaciju na radiju – da li bi imala smisla i da li biste mogli u potpunosti shvatiti sve informacije koje se prezentiraju? 3 Učiniti umjetnost i muzeje dostupnima gluhim osobama
Gluhoća je obično nevidljiva pa je ne primijetimo. Bitno je shvatiti da se gluhe osobe međusobno razlikuju na sljedeće načine: •
•
•
•
•
•
•
•
Po pragu sluha Načinu na koji čuju Trajanju gluhoće Dobi u kojoj su izgubile sluh Uzroku gubitka sluha Načinu na koji komuniciraju Podršci koju dobijaju Načinu na koji doživljavaju sebe i gluhoću Za potrebe osnovne komunikacije, neophodno je osvijestiti pomenute različitoszi. Osobe s oštećenjima sluha dijelimo na sljedeće osnovne skupine: Gluhi Gluhe osobe su (obično) gluhe od sasvim rane dobi ili od rođenja. Oni se obično služe nekom vrstom znakovnog jezika, koji bi im mogao biti i maternji. Mnogi od njih se stoga smatraju dijelom lingvističke manjine, a ne osobama s invaliditetom. Bitno je imati na umu da njihovo poznavanje jezika kojima se govori u vašoj zemlji može biti prilično ograničeno. Gluhonijeme i osobe koje su u kasnijoj dobi izgubile sluh Gluhonijeme osobe i osobe čiji je sluh oštećen u kasnijoj dobi obično se ne služe znakovnim jezikom, a njihov maternji jezik je obično jedan od jezika kojima se govori u datoj zemlji. Oni ne osjećaju preveliku povezanost sa gluhima, koji se smatrahz kulturnom i lingvističkom manjinom. Slušni aparati ovim osobama nisu od velike pomoći. Ova grupa više voli koristiti govor pretočen u tekst, pa bi transkripti (pisane verzije govora) mogle biti od koristi. Nagluhi/osobe koje koriste slušne aparate Ova skupina je mnogobrojna. Njeni pripadnici su obično počeli gubiti sluh u zreloj dobi kao posljedica starenja (ili zbog specifične izloženosti buci), pa su im potrebni slušni aparati kako bi mogli čuti i govoriti, te se tako sporazumijevati s drugima. Svi vole dodirivati stvari oko sebe, igrati se s njima, iskusiti ih, ali ovaj oblik tjelesnog iskustva može biti od posebnog značaja za osobe s oštećenim sluhom. Prilagođeno na osnovu članka organizacije Deafworks (www.deafworks.co.uk) Uz njihovu saglasnost 1 Osoblje muzeja Osoblje vašeg muzeja je naročito bitno, obzirom da bi se oni trebali pobrinuti da gluhe osobe imaju priliku iskusiti sve što vaš muzej nudi. Osoblju je potrebna podrška kako bi se osiguralo da je njihov •
stav o gluhoći i oštećenjima sluha i •
poznavanje opreme i resursa, te sposobnost njihovog korištenja prikladan za gluhe osobe. Osoblje ponekad negativno reagira na gluhe osobe: ili su nervozni i ne razumiju ih, umjesto da budu mirni i ponašaju se uobičajeno. Od velike bi pomoći mogla biti obuka za jačanje svijesti o gluhoći za osoblje koje je u direktnom kontaktu s posjetiteljima. Na taj način osoblju možemo pomoći da shvate na koji način mogu efikasno komunicirati s gluhim posjetiteljima. Na primjer, tako će naučiti da je bitno •
mirno stajati dok govore •
da govore kratko i obrate pažnju kako govore •
držati se jedne teme •
pobrinuti se da im je lice dovoljno osvijetljeno •
održavati kontakt očima •
ne stajati predaleko od gluhe osobe •
govoriti jasno bez vikanja •
pobrinuti se da im usta nisu sakrivena, kako bi omogućili sugovorniku da čita s usana. Potrebno je naglasiti i nekoliko stvari o samom čitanju s usana: •
izraz vašeg lica je bitan •
prebrz ili prespor govor otežava čitanje s usana •
teško je razumjeti neuobičajene akcente •
gestikulacija može biti korisna. Jedan dio navedenih stvari ne možete promijeniti, ali može biti od koristi, na primjer, da znate da je prilično teško čitati s usana ako imate akcent koji nije uobičajen u vašem muzeju ili ako imate bradu. Dostupnost Također je bitno lokaciju učiniti fizički dostupnom. To se može odnositi na •
sisteme za pojačavanje glasa govornika, što će biti olakšanje za osobe sa slušnim aparatima. To može biti korisno u salama za predavanja ili galerijama (obično u obliku fiksne indukcijske petlje oko prostorije). Dostupni su i prenosivi sistemi, čime se gluhim osobama omogućava da se kreću po prostoriji, recimo prilikom događaja u galerijama; •
telefone s vizualnim displejima za tekstualne poruke (tekstualni telefoni, textphones/minicoms, eng.) – oni gluhim osobama omogućavaju da izvršavaju rezevacije i postavljaju upite bez korištenja uobičajenih telefona; •
gluhim osoba od velike koristi mogu biti faks uređaji; 2 •
e-­‐mail; •
telefoni s pojačanim zvukom; •
provjerite da li vaša javna telefonska govornica ima pojačivač zvuka; •
požarni alarm s treptajućim svjetlom, koji je neophodan za javne prostorije; •
kao i osoblje obučeno za korištenje pomenute opreme. Mogu se izvesti i izmjene na zgradi muzeja ili galerije kako bi bila pogodnija za gluhe osobe: •
dobra rasvjeta kako bi se omogućilo jednostavno čitanje s usana – najbolja je dobra, ujednačena rasvjeta koja ne stvara sjene; •
zavjese na prozorima kako bi se umanjilo blještavilo sunčeve svjetlosti bez zamračivanja prostorije, čime se osigurava nivo osvijetljenosti pogodan za čitanje s usana; •
jasne oznake, s jasnim znacima i strelicama; •
šema boja: osobama koje čitaju usana bitna je dobra pozadina; •
akustika se mora imati na umu, budući da prostorije s jekom mogu komplicirati život gluhim osobama. Stalne i privremene postavke Prilikom dizajniranja stalne ili privremene postavke bitno je razmisliti o sljedećem: •
pobrinuti se da postavke budu interaktivne i vizualno zanimljive; •
ozvučenje mora biti dovoljno da bi zvukove mogle čuti i nagluhe osobe; •
titlovi za projekciju filmova i vide snimaka; •
priprema transkripta za događaje na kojima se govori; •
pripremiti zapis o svim zvučnim efektima i audio snimcima koji se koriste za “oživljavanje” prostorija ili postavki (ovo se može uraditi u obliku brošure): takve je efekte potrebno jasno naglasiti. Pored unapređenja dijela stalnih resursa muzeja poput osoblja, zgrade i opreme, brojni muzeji su shvatili da im je uvođenje događaja za gluhe pomoglo u privlačenju ovog dijela publike. Ako krenete ovim putem, potrebno je da razmislite i o ovome: •
angažirati prevoditelja za znakovni jezik; •
odabrati člana osoblja koji će “dočekivati” posjetitelje i biti u stanju ležerno komunicirati sa svakime; •
osigurati prisustvo osobe koja će tuđi govor ponavljati nečujno, a razgovijetno (lipspeaker, eng.) ili ekran za prevođenje govora u tekst, ukoliko će događaju prisustvovati gluhe i nagluhe osobe; •
osigurati adekvatnu rasvjetu kako bi publika mogla vidjeti vodiča ili tumača, a da se ne oštete eksponati; •
pobrinuti se da gluhi posjetitelji imaju nesmetan pogledan kako bi mogli vidjeti vodiča ili govornika; •
osigurati odštampan sinopsis ili scenarij prilikom organiziranja govora i predavanja; 3 Oglašavanje događaja Za potrebe događaja koji se organiziraju isključivo za gluhe osobe, trebali biste razmisliti o novim načinima za privlačenje potencijalnih gluhih posjetitelja: •
oglašavanje u časopisima namijenjenima gluhim osobama; •
kreiranje liste za distribuciju obavještenja stalnim gluhim posjetiteljima; •
uspostavljanje mreže gluhih osoba koje mogu proširiti vijesti; •
konsultacije s gluhim i nagluhim osobama, kako biste bili sigurni da svoje vrijeme i novac trošite racionalno. 4 Popis osnovnih pitanja o pristupačnosti muzeja Dolazak u muzej Razmislite Da Ne Potrebne mjere Je li vaš muzej u blizini javnog prijevoza? Mogu li posjetitelji izaći iz vozila blizu glavnog ulaza? Da li se do glavnog ulaza može doći širokim, ravnim putom? Je li dostupan parking u blizini glavnog ulaza? Je li glavni ulaz u ravnini tla ili je dostupna prilazna rampa? Ako imate rampu, je li najmanje 1200mm široka (800mm ako je pomična), ima li zaštitnu ogradu s barem jedne strane (dvije, ako je duža od 2m) i je li joj nagib najviše 1:12 (do 2m dužine), 1:15 (do 5m dužine) ili 1:20 (do 10m dužine)? Ukoliko imate stepenice, je li postavljena neprekidna ograda s obje strane stepeništa, s ogradom duž sredine stepeništa ako je stepenište šire od 1800mm i je li rukohvat na visini koja ne prelazi 900mm od nivoa gazišta? Ukoliko je odgovor ne, imate li ulaz koji je ravan ili s prilaznom rampom, i ako imate, je li označen? Otvaraju li se ulazna vrata s lakoćom (na primjer, stalno su otvorena ili se automatski otvaraju)? Ako ne, imate li zvoni ili osoblje može vidjeti da neko čeka na ulazu? Jesu li ulazna vrata širine najmanje 800mm? Je li ravan prilaz glavnoj recepciji ili je postavljena prilazna rampa? Je li recepcija dostupna osobama s invaliditetom (na primjer, je li dio recepcijskog pulta niži)? CHwB Disability Toolkit 1 Snalaženje u muzeju Razmislite Da Ne Potrebne mjere Jesu li svi dijelovi zgrade dostupni u nivou tla, putem prilaznih rampi ili liftom? Ako su u muzeju napravljene rampe, jesu li široke najmanje 1200mm (800mm ako su pomične), imaju li ogradu s barem jedne strane (dvije, ako je duža od 2m) i je li joj nagib najviše 1:12 (do 2m dužine), 1:15 (do 5m dužine) ili 1:20 (do 10m dužine)? Ukoliko imate stepenice, je li postavljena neprekidna ograda s obje strane stepeništa, s ogradom duž sredine stepeništa ako je stepenište šire od 1800mm i je li rukohvat na visini koja ne prelazi 900mm od nivoa gazišta? Ako imate lift, ima li dugmad unutra i jesu li na visini od 900mm do 1100mm mjereno od poda? Je li kabina dimenzija najmanje 1100mm x 1400mm? Ima li ogledalo na stražnjoj strani? Čuju li se govorne obavijesti? Jesu li sve staže široke najmanje 1100mm? Jesu li sve staze oslobođene prepreka? Jesu li dostupna sjedala u javnim prostorima (po mogućnosti mješavina sjedala sa i bez rukonaslona, na visini koja ne prelazi 900mm mjereno od poda)? Jesu li sve staklene površine jasno označene? Jesu li sva vrata široka najmanje 800mm? Je li osvjetljenje ravnomjerno i na odgovarajućem nivou u cijelom muzeju? Jesu li u cijelom muzeju postavljeni znakovi sa slikama i riječima? Je li evakuacija u slučaju opasnosti jednostavna, laka i sigurna za osobe s invaliditetom? Je li osoblje obučeno da osobama s invaliditetom pomogne u slučaju opasnosti? CHwB Disability Toolkit 2 Sadržaji u muzeju Razmislite Da Ne Potrebne mjere Imate li toalete za osobe s invaliditetom? Je li kabina dimenzija najmanje 1400mm x 2200mm? Jesu li toaleti jasno označeni? Ukoliko imate prostor za osvježenje, je li jednostavan za korištenje osobama s invaliditetom (na primjer, jesu li dostupne slamke za pijenje, mogu li posjetitelji pomjerati stolice, imate li raspoložive jastučiće)? Je li u vašem muzeju ugrađena indukcijska petlja? Jesu li posjetiteljima dostupna povećala ili listovi koji služe kao lupe? Jesu li dostupna prenosiva sjedala? Dozvoljavate li ulazak pasa vodiča u muzej? Reklamiranje muzeja Razmislite Da Ne Potrebne mjere Oglašavate li svoj muzej putem štampanih materijala? Ako je odgovor da, držite li se uputa o jasnoj štampi? Oglašavate li svoj muzej putem web stranice? Ako je odgovor da, jeste li se držali uputa o pristupačnosti web stranica? Jesu li informacije o jednostavnosti pristupa sadržane u marketinškom materijalu? Mogu li ljudi birati način na koji mogu stupiti u kontakt s muzejom (na primjer, putem telefona, e-­‐maila, tekstualnim porukama)? CHwB Disability Toolkit 3 CHwB Disability Toolkit 4 Popis osnovnih pitanja o kojima treba razmisliti prilikom dizajniranja postavki Ovaj će vam popis koristiti kao vodič za kreativno promišljanje prilikom dizajniranja ili redizajniranja postavki. Kopirajte popis i koristite ga za svaku postavku ili izložbu. Izložbene prostorije Razmislite Da Ne Potrebne mjere Je li pristup postavci ravan ili je dostupna prilazna rampa ili lift? Ima li dovoljno prostora između vitrina i komada namještaja za osobe u kolicima ili sa štapovima (staze bi trebale biti široke 1100mm)? Ima li opasnih predmeta nad stazom ili uz stazu, i jesu li jasno označeni? Je li nivo buke sveden na minimum? Ako glasni zvuci moraju biti dio izložbe, jeste li posjetitelje upozorili na to? Jeste li izbjegli miješanje zvukova s jedne izložbe ili lokacije na drugoj? Je li rasvjeta dovoljno jaka da posjetitelji jasno mogu vidjeti predmete? Je li rasvjeta ujednačena u svim prostorijama? Ako rasvjeta mora biti slaba, jeste li posjetitelje upozorili na to? Jeste li u prostorijama s postavkama osigurali sjedala (po mogućnosti mješovita – s rukonaslonima i bez – gdje je visina sjedala mjereno od poda najmanje 500mm)? Jesu li dostupna prenosiva sjedala? CHwB Disability Toolkit 1 Vitrine Razmislite Da Ne Potrebne mjere Jesu li predmeti u vitrinama na visini koja omogućava osobama u kolicima da ih vide (ne više od 900mm mjereno od poda)? Jesu li predmeti na zidovima postavljeni na odgovarajućoj visini da ih osobe u kolicima mogu vidjeti (između 1220 i 1600mm mjereno od poda)? Ako su predmeti na postoljima, jesu li postolja visoka najviše 1000mm? Imaju li vitrine udubljenja za koljena kako bi se osobe u kolicima mogle dovoljno približiti (dimenzija 750mm visine, 900mm širine i 400mm dubine)? Je li za izradu vitrina upotrijebljeno nereflektirajuće staklo? Je li postignut vizualni kontrast predmeta u odnosu na materijal od kojeg je izrađena pozadina vitrine? Jesu li dostupni uvećani modeli ili fotografije malih predmeta? Je li ponuđen alternativni način za posmatranje izložbe, za osobe koje ne mogu ili ne žele doseći vitrine (na primjer, kvalitetne fotografije na računaru ili virtualni obilazak putem interneta)? Ako ste koristili interaktivne elemente, jesu li upute jasne i lako razumljive? Mogu li se interaktivni elementi koristiti uz pomoć jedne ruke stisnute u šaku? Ako postavka sadrži audio informacije, jesu li postavljene indukcijske petlje? Ako postavka sadrži audio informacije, jesu li dostupne i u vizualnom formatu (na primjer, titlovi na video zapisima, transkripti snimljenog govora)? Postoji li više načina za posmatranje zbirki (na primjer, kvalitetne fotografije na računaru ili virtualni obilazak putem interneta)? CHwB Disability Toolkit 2 Oznake i katalozi Razmislite Da Ne Potrebne mjere Je li tekst na svim glavnim panoima i uvodima veličine najmanje 24 tačke? Je li tekst na svim oznakama najmanje 18 tačaka? Je li cjelokupan tekst napisan fontom, bez sjenki? Je li cjelokupan tekst lijevog poravnanja (a ne poravnat s obje strane)? Je li postignut dobar kontrast između teksta i pozadine? Jeste li izbjegli pisanje teksta preko slika? Je li dostupna audio verzija teksta? Jesu li dostupne oznake na Brajevom pismu? Mogu li se posjetitelji približiti tekstu? Je li rasvjeta dovoljna za čitanje teksta? Je li položaj i dizajn oznaka ujednačen u cijeloj postavci? Jesu li oznake i tekst postavljeni na visini između 1200mm i 1600mm mjereno od poda? Jesu li oznake i tekst dostupni odštampani na papirima kako bih posjetitelji mogli nositi sa sobom? Jesu li katalozi dostupni u više formata? Zadovoljavaju li štampani katalozi osnovne upute o jasnoj štampi? CHwB Disability Toolkit 3 Sadržaj postavke i događaja Razmislite Da Ne Potrebne mjere Ako se osobe s invaliditetom pominju u tekstu, da li se o njima piše na odgovarajući način, s poštovanjem? Ako je moguće, je li iskustvo osoba s invaliditetom zastupljeno na izložbi? Ako je moguće, jeste li konsultirali osobe s invaliditetom prilikom postavljanja izložbe? Ako sastavljate program radionica, govora ili drugih događaja, jesu li osobe s invaliditetom zastupljene kao govornici, saradnici, umjetnici? Jeste li osigurali tumača za znakovni jezik za govore, radionice i druge događaje? Imate li ugrađenu indukcijsku petlju za osobe sa slušnim aparatima? Sadržava li vaša izložba iskustva koja zahtijevaju aktivaciju više čula? CHwB Disability Toolkit 4 Projek' za osobe s invaliditetom Fondacije Niarchos Primjeri dobre prakse Iako slova na staklu nisu sasvim jasna, informacija (“37 stepenika do galerije dolje”) je veoma korisna © CHWB Niarchos Disability Toolkit
1
Sjedala su zbilja korisna Dobro je ljudima da' priliku da uzimaju u ruke predmete iz vašeg muzeja © CHWB Niarchos Disability Toolkit
2
Ova vitrina je dostupna jer je niska, a oko nje je više nego dovoljno prostora za prilazak osobe u kolicima Ovi jasni znakovi sadrže i slike i riječi © CHWB Niarchos Disability Toolkit
3
Neko bi možda h'o posudi' kolica Mnogo sjedala i informacije dostupne na maloj visini pod pogodnim uglom © CHWB Niarchos Disability Toolkit
4
Jasne i prak'čne informacije Ponudite informacije koje se mogu sluša', kao i gleda', dodiriva', mirisa'… © CHWB Niarchos Disability Toolkit
5
Veoma jasan znak dobrodošlice sa klupom za odmor Ova kolica su dio izložbe o tehnologiji a ne invaliditetu © CHWB Niarchos Disability Toolkit
6
Nisko postavljena vitrinama za ak'vnos' koje se obavljaju rukama Angažiranje svih čula je koristan način da se u ak'vnos' uključe brojni posje'telji © CHWB Niarchos Disability Toolkit
7
Ponudite ljudima mnogo različi'h informacija da se uključe i daju svoje mišljenje Ova postavka koris' odgovarajući predmet kao dio interpretacije © CHWB Niarchos Disability Toolkit
8
Radovima umjetnika s invaliditetom pokazuju se različite perspek've ljudskog 'jela Svi vole kad im se da prilika da uzmu predmet u ruke i igraju se njime © CHWB Niarchos Disability Toolkit
9
Ako osigurate povećalo, svi posje'telji će ima' boga'je iskustvo posjete Obilasci koju nude dodirivanje predmeta i audio opis su popularni među slijepim i slabovidnim posje'teljima © CHWB Niarchos Disability Toolkit
10
Izrada tak'lnih mapa može bi' jednostavna Ova mapa je pristupačna brojnim ljudima © CHWB Niarchos Disability Toolkit
11
Informacija o vremenu čekanja može bi' veoma korisna osobama s invaliditetom – a i drugima Ovaj znak je veoma jasan © CHWB Niarchos Disability Toolkit
12
Ako upotrijebite ogledalo u punoj visini svi će ga moći koris'' © CHWB Niarchos Disability Toolkit
13
Zašto razmišljati o invaliditetu?
Osobe s invaliditetom susreću se s diskriminacijom i predrasudama. To utječe na naše obrazovanje i edukaciju, naš društveni život i mogućnost zapošljavanja. Brojne osobe s invaliditetom u svojoj svakodnevnici suočavaju se s problemima koji su nastali zbog niskih očekivanja koje drugi imaju prema; naši snovi i težnje su uništeni, a naša nada da ćemo steći obrazovanje, dobiti poslove i ostvariti karijere bez riječi se ignoriraju ili otvoreno ismijavaju. Pa ipak, osobe s invaliditetom su društveni resurs, neophodni za svako društvo koje želi funkcionirati. Ideja inkluzije osoba s invaliditetom, da se prepreke pristupu moraju ukloniti, nije tek jedno od građanskih prava – iako se zaista tiče prava i pravde – ona je i pitanje kvalitete. Svaki muzej koji želi iskusiti kvalitetu i ponuditi kvalitetu mora se pobrinuti da osobe s invaliditetom imaju istinski pristup zgradama, zbirkama, predmetima i uslugama na svim nivoima. Na taj način se muzej može pobrinuti da iskoristi veći obim vještina, talenata, iskustava i informacija, nego da se drži poznatih i sigurnih skupina posjetitelja. Vaš muzej može ispričati priče osoba s invaliditetom. To se može postići posebnim postavkama o osobama s invaliditetom ili u okviru postavki o drugim temama. Muzeji i lokacije kulturnog naslijeđa igraju značajnu društvenu ulogu: oni su ogledalo stanja u društvu i utječu na to stanje. Svi ljudi, a naročito mladi, stječu uzore i putem muzeja, kulturne baštine i priča koje se pričaju o našem svijetu. Tako učimo o tome kakvi su ljudi prihvatljivi, poštovani i cijenjeni u našem društvu. Stoga je od ključnog značaja da osobe s invaliditetom budu vidljive u našim muzejima. Osobe s invaliditetom su potencijalni posjetitelji muzeja. Ako isključimo osobe s invaliditetom s lokacija kulturnog naslijeđa ili iz umjetnosti, rizikujemo da izgubimo marketinšku priliku. Od ključnog je značaja da osobe s invaliditetom imaju pristup stvaranju umjetnosti i korištenju umjetnosti i organizacija koje čuvaju baštinu kako bi ispričali svoje priče. Ako spriječimo osobe s invaliditetom u tome, onda naša baština neće biti istinski odraz naše kulture. Zajednice se obogaćuju ako svi imaju priliku ispričati svoju priču i ako ih se čuje. 1 Socijalni model invaliditeta
Uvod U drugoj polovici dvadesetog vijeka započeo je Pokret osoba s invaliditetom. Mislioci i aktivisti ovog Pokreta promovirali su novi način promišljanja invaliditeta koji se fokusira na prepreke na koje nailaze osobe s invaliditetom, umjesto na sam invaliditet kao zdravstveno stanje. Nazvali su ga socijalnim modelom, a stari način razmišljanja nazvali su individualnim, odnosno medicinskim modelom. Socijalni model invaliditeta suprotstavlja se individualnom modelu invaliditeta koji je najvećim dijelom definirao promišljanje, politiku i praksu tokom proteklih dvjesto godina, ako ne i duže. Individualni model U okviru individualnog modela invaliditeta, teškoće s kojima se osobe s invaliditetom susreću posmatrane su kao direktna posljedica njihovog oštećenja (njihovog zdravstvenog stanja). Kada ljudi poput donosioca odluka i menadžera razmišljaju o invaliditetu na taj način, oni svoje napore usmjeravaju ka 'kompenziranju' ljudi s oštećenjima za ono što 'ne valja' na njihovim tijelima i na ‘pomaganje’ osobama s invaliditetom da se izbore s problemima. Mene onesposobljavaju stepenice, a ne moje zdravstveno stanje. Ako ugradite lift, to bi moglo značiti da me ovo stepenište ne onesposobljava.
Individualni model invaliditeta također utječe na način na koji osobe s invaliditetom vide sebe. Brojne osobe s invaliditetom vjeruju u negativne poruke da svi njihovi prblemi potječu od toga što nemaju 'normalna' tijela. Osobe s invaliditetom mogu čak povjerovati u to da ih njihovo zdravstveno stanje automatski sprječava da učestvuju u društvenim aktivnostima. Individualni model je model baziran na deficitu; on uglavnom opisuje šta je pogrešno, na koji način se data osoba razlikuje od ‘normalnog’ zdravog pojedinca, u čemu su manjkavi. Njime se opisuje •
•
•
•
Šta mogu a šta ne mogu raditi; Šta će i šta neće biti u stanju raditi; Šta im treba; Kakav će život imati. Socijalni model Socijalni model invaliditeta donosi bitnu razliku između 'oštećenja' i 'invaliditeta'. 1 Socijalni model promovirali su ljudi s invaliditetom koji smatraju da individualni model ne daje adekvatno objašnjenje zašto su osobe s invaliditetom isključene iz društva. Njihova iskustva su ih naučila da uzrok većine njihovih problema ne leži u njihovom oštećenju, već u načinu na koji je društvo organizirano. Stoga su sljedeće definicije ključne u socijalnom modelu invaliditeta: Oštećenje Povreda, bolest ili stanje koje uzrokuje dugoročne posljedice po fizički izgled i/ili funkcionalne poteškoće kod pojedinca. Ove posljedice su drugačije od onog s čim se većina ljudi susreće. Invaliditet Ograničenje sposobnosti osoba s invaliditetom da u društvu učestvuju u jednakoj mjeri kao i drugi uslijed društvenih prepreka i prepreka koje nameće njihova sredina. Smatra se da je invaliditet uzrokovan 'preprekama' koje djelimično ili potpuno zanemaruju osobe s oštećenjima. Društvo onesposobljava (disability je engleska verzija pojma invaliditet, od glagola disable, što znači onesposobiti, onemogućiti, prim. prev.) osobe s oštećenjima jer način na koji ono funkcionira sprječava osobe s invaliditetom da učestvuju u svakodnevnom životu. Iz toga slijedi da se način na koji je društvo organizirano mora mijenjati ako želimo da osobe s invaliditetom sudjeluju u društvenom životu. Ova se promjena može postići uklanjanjem prepreka kojima se iz društva isključuju osobe s oštećenjima. “Dvije su osnovne stvari koje se moraju naglasiti kada se radi o individualnom modelu invaliditeta. Kao prvo, njime se 'problem' invaliditeta pripisuje pojedincu, a drugo, u njemu se smatra da ovaj problem proizlazi iz funkcionalnih ograničenja ili fiziološkog gubitka, za koje se pretpostavlja da imaju osnov u invaliditetu. Nastanak, razvoj i artikulacija socijalnog modela invaliditeta upravo od strane osoba s invaliditetom predstavlja odbijanje svih ovih fundamentalnih pretpostavki (Oliver 1990). Njime se ne negira problem invaliditeta, već ga se smješta upravo u društvo. Nisu individualna ograničenja bilo koje vrste ta koja uzrokuju problem, već nesposobnost društva da osigura adekvatne usluge i na primjeren način se pobrine da se u organiziranju društva u obzir uzmu potrebe osoba s invaliditetom. Nadalje, posljedice ove nesposobnosti ne osjeća tek poneki, puki pojedinac, već ih sistematično trpe osobe s invaliditetom kao grupa koja neuspjeh društva doživljava kao institucionaliziranu sveopću diskriminaciju.” Mike Oliver – Rad prezentiran na Zajedničkoj radionici Grupe Living Options i Istraživačkog odjela Kraljevskog medicinskog koledža 1990. Socijalni model invaliditeta je model koji je donio oslobađanje osobama s oštećenjem i jasno locirao problem u društvu, a ne u nama samima. Također je bitno pogledati kako društvo onesposobljava osobe s oštećenjima korištenjem predodžbi i prikaza koji onesposobljavaju, na primjer slikama osoba s invaliditetom ili rječnikom koji koristimo kada govorimo o njima. Prema osobama s oštećenjima negativno se odnose, onesposobljavaju ih i 2 isključuju oni koji svoja tijela ne smatraju oštećenima. Prepreke koje onesposobljavaju djeluju na svim nivoima, prilikom odabira kadrova, u obučavanju i školovanju, u sistemima finansiranja, u pristupu izložbama, sredstvima komuniciranja, pretpostavkama, medijskom predstavljanju, umjetničkom razvoju, prilikama za zapošljavanje, u radnom okruženju i društvenim krugovima povezanim s njima. 3 Socijalni model invaliditeta
Socijalni model tiče se Stairs (stepenica, eng. – fizičkog okruženja) i Stares (zurenje, eng. – stavova iz okruženja) Koji, zasebno ili zajedno, mogu onesposobiti osobe s oštećenjima. Zapamtite: Medicinski model Socijalni model Fokusira se na Pojedinca Okruženje Pita Šta nije u redu s tobom? Koje su ovdje prepreke? Osobne podatke Praktične informacije Traži Socijalni model •
•
•
•
Socijalni model tiče se “stairs”(stepenica) i “stares” (zurenja) Temelji se na vašim postojećim stručnim znanjima; drugim riječima, on se oslanja na vaše poznavanje okruženja u kojem djelujete, a ne na medicinske podatke ili vještine; Fokusira se na vašim postojećim krugovima utjecaja Biće od koristi mnogim ljudima, mimo onih koji se smatraju osobama s invaliditetom; Baziran je na praksi i stoga jednostavan za implementaciju implement; Učinite ravnopravnost osoba s invaliditetom dijelom zdravog razuma, kao i dijelom uobičajenog menadžmenta i brige o klijentima. 1 Medicinski model Tvrdi da je problem u pojedincu, na primjer: Ne može hodati Ima dijabetes Treba mu pomoć Pojedinac Ima MS Ne vidi Ne može se koncetrirati Socijalni model Tvrdi da je problem u okruženju, na primjer: Pozadin ka buka Teška vrata Stepenice Pojedinac Složen vokabular Sitna štampa Visoki pultovi 2 Socijalni model funkcionira – znamo kako ovo treba uraditi i možemo postići inkluziju i ravnopravnost. Medicinski model ne funkcionira – u najboljem slučaju može 'zaliječiti' ili postići prilagodbu određenih pojedinačnih oštećenja ali nikad ne može izliječiti sva oštećenja. Uvijek će biti ljudi s oštećenjima Ono što možemo je prestati onesposobljivati ljude 3 Medijski stereotipi o osobama s invaliditetom
Profesor Colin Barnes proveo je istraživanje o diskriminaciji osoba s invaliditetom u društvu. On smatra da diskriminaciju pogoršava način na koji mediji (novine, televizija, radio) prikazuju osobe s invaliditetom. Evo popisa načina na koje se prikazuju osobe s invaliditetom, prema Barnesovim riječima: •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
osoba s invaliditetom se predstavlja kao patetična i vrijedna žaljenja; osoba s invaliditetom se predstavlja kao predmet nasilja; osoba s invaliditetom se predstavlja kao zla i zlobna; osoba s invaliditetom se predstavlja kao uzrok atmosfere straha; osoba s invaliditetom se predstavlja kao super-­‐bogalj; osoba s invaliditetom se predstavlja kao predmet poruge; osoba s invaliditetom se predstavlja kao svoj jedini i najveći neprijatelj; osoba s invaliditetom se predstavlja kao teret; osoba s invaliditetom se predstavlja kao seksualno poremećena; osoba s invaliditetom se predstavlja kao nesposobna da u potpunosti sudjeluje u životu zajednice. A evo i njegovih uputa za stvaranje pozitivnih predodžbi. Tačni opisi Osobe s invaliditetom i diskriminacija Kada o osobama s invaliditetom izvještavamo u medijima, bitno je imati na umu da javnost nema uvida u to kakve ih sve socijalne prepreke i prepreke u okruženju sprječavaju da vode ispunjen i aktivan život. Život s invaliditetom donosi svakodnevno suočavanje sa socijalnim i preprekama u okruženju; stoga je svaki opis osobe s invaliditetom, bez obzira na kontekst, koji zanemaruje takvo iskustvo istovremeno i uglavnom neprecizan, ali i veliki razlog zašto prepreke i dalje postoje. Osobe s invaliditetom i samilost Izbjegavajte da osobe s invaliditetom predstavljate kao osobe vrijedne žaljenja. Pokažite kako osobe s invaliditetom ostvaruju interakciju sa osobama s invaliditetom i osobama bez invaliditeta kao ravnima sebi; oni daju, osim što primaju. Prečesto viđamo osobe s invaliditetom isključivo kao predmet žaljenja. Osobe s invaliditetom i individualnost Bježite od jednodimenzionalnih prikaza osoba s invaliditetom. Kad U svojim izložbama možete predstaviti priče o osobama s invaliditetom a da ih ne svedete samo na invaliditet. Ova kolica su dio postavke o tehnologiji Preuzeto iz djela Colina Barnesa, Disabling Imagery and the Media, British Council of Organisations of Disabled People i Ryburn Publishing Ltd,1992.
1 god je moguće, pokažite da osobe s invaliditetom posjeduju jedinstvenu i složenu osobnost s cijelim nizom emocija i aktivnosti. Kao i svi ljudi, osobe s invaliditetom doživljavaju najrazličitije emocije, kao što su sreća, depresija, ljutnja, itd., a igraju i niz uloga uključujući ulogu ljubavnika, roditelja, skrbnika itd. Te različitosti treba adekvatno prikazati u medijima kada se govori o osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom i zlo Izbjegavajte da fizičke ili intelektualne osobine bilo koje vrste predstavljate kao jedine odrednice nečije osobnosti. Osobito budite oprezni da ne implicirate povezanost oštećenja i zla. Osobe s invaliditetom i voajerizam Suzdržite se toga da osobe s invaliditetom prikazujete kao predmet znatiželje. Osobe s invaliditetom treba prikazivati dijelom opće populacije, kao raznovrsne likove. Osobe s invaliditetom su obično u stanju sudjelovati u svim aspektima društvenog života, pa ih treba prikazivati u različitim ulogama i situacijama. Osobe s invaliditetom i smijeh Osoba s invaliditetom se smije biti predmetom ismijavanja ili tema viceva (slijepe osobe a ni osobe s oštećenjima vida ne voze auta, ne igraju pikado, niti udaraju u sve što im se nađe na putu; unatoč mitovima koje stvaraju neki scenaristi, prilično ograničeni komičari ili beskrupulozni marketinški stručnjaci). Osobe s invaliditetom i senzacionalizam Izbjegavajte senzacionalizam u prikazima osoba s invaliditetom. Budite naročito oprezni kada se radi o stereotipima o osobama s invaliditetom bilo kao žrtvama ili počiniteljima nasilnih djela. Osobe s invaliditetom i super-­‐bogalji Oduprite se porivu da osobe s invaliditetom prikazujete kao ljude izvanrednih sposobnost ili osobina. Ako to činimo, izgledaće kao da osoba s invaliditetom mora kompenzirati svoje oštećenje i postati nadčovjek kako bi ga društvo prihvatilo. Osobe s invaliditetom i snaga volje Izbjegavajte priču o 'stisnutim zubima' kojom se implicira da je 'volja' i 'pravi stav' sve što nekoj osobi s invaliditetom treba da bi uspjela u životu. Osobe s invaliditetom i seksualnost Nemojte osobe s invaliditetom prikazivati kao seksualno abnormalne. Nemojte o njima pisati kao o seksualno mrtvima ili poremećenima. Pokažite osobe s invaliditetom koje žive u vezama punim ljubavi, koje imaju iste seksualne želje i potrebe kao i svi ostali. Osobe s invaliditetom i njihova populacija Kada u medijima opisujete osobe s invaliditetom pobrinite se da prikažete predstavnike svih spolova, rasa, nacija i dobnih skupina kojima osobe s invaliditetom pripadaju. 2 Invalidnost i muzeji “Invalidizam mori naše društvo. Od stjecanja obrazovanja do snalaženja u prostoru, izgradnje karijere do ostvarivanja roditeljstva, izlaska s prijateljima do korištenja interneta, osobe s invaliditetom se susreću s mnogo brojnijim izazovima nego njihovi sugrađani bez invaliditeta, te ih se svakodnevno diskriminira i isključuje iz društva. Niko ne može ozbiljno tvrditi da osobe s invaliditetom treba da imaju manje mogućnosti na raspolaganju nego osobe bez invaliditeta, pa ipak se nalazimo u situaciji da nam stvarni život, kakvim danas žive osobe s invaliditetom, pokazuje drugačiju sliku ”1. Ponovno pročitajte prethodni pasus. U njemu je, na neki način, sadržano sve što želim da saznate iz ovog članka. Demos (organizacija koja se opisuje kao ‘institut za intelektualne usluge sa sjedištem u Londonu koji se bavi demokracijom u svakodnevici') definira invalidizam kao “diskriminaciju, represiju ili zlostavljanje zasnovano na uvjerenju da su osobe s invaliditetom inferiorne u odnosu na druge”. Autor zajedljivo dodaje da “definiciju nećete pronaći u rječniku” 2. Ja sam osoba s invaliditetom. Usto sam i trenerica i konsultantkinja koja radi s različitim organizacijama, uključujući muzeje, i nemam nikakve sumnje: represija prema gluhim i osobama s invaliditetom rasprostranjena je u našem društvu, ali većinom neprimjetna, čak i za pojedince i organizacije čija su osnovna zadaća ravnopravnost i ljudska prava. Mi toleriramo postupke i diskurs o invalidnosti, gluhim i osobama s invaliditetom koji su potpuno neprihvatljivi, kakve u 2009. godini ne bismo trpjeli da se radi o bilo kojem drugom pitanju ravnopravnosti. Znam da ravnopravnost podrazumijeva više od termina i pakovanja, a svjesna sam i da postoje brojni pojedinci i skupine ljudi koji izlaze nakraj s nevjerovatnim primjerima zlostavljanja i represije. Pa ipak, kad se radi o invalidnosti, vjerujem da mnogi nisu uopće svjesni kako bi trebali razmišljati, postupati ili govoriti. Oni čak ne znaju ni kako uspostaviti konverzaciju. Zbog svega toga izostaje sistemska promjena i pomak u kulturi. Unija osoba s fizičkim oštećenima u borbi protiv segregacije je 1976. godine definirala razliku između oštećenja i invalidnosti. Pokret osoba s invaliditetom, koji je pokret za građanska prava, postepeno se širio i jačao s razvojem politike invalidnosti.
1
Disablism How to tackle the last prejudice, P. Miller, S. Parker & S. Gillinson, Demos, 2004, str.11. 2
ibid str. 9. Učiniti muzej dostupnim osobama s invaliditetom znači zaviriti ispod površine i pobrinuti se da inkluzija bude prisutna u cjelokupnoj organizaciji Michèle Taylor, Nezavisna trenerica i konsultantkinja Ovo je prilagođena verzija članka objavljenog u engage, međunarodnom žurnalu za edukaciju o vizualnoj umjetnosti i galerijama, br. 23, proljeće 2009. 1 Članovi akademske zajednice poput Mikea Olivera3 počeli su ovo označavati kao ‘socijalni model invaliditeta’. Socijalni model formuliran je kao direktna suprotnost individualnom modelu, koji ima dominantni utjecaj na način kako već vijekovima posmatramo invalidnost, gluhe i osobe s invaliditetom, koji je temelj stavova i iskustava opisanih u prethodnom dijelu teksta. Individualni model je model deficita, koji pažnju usmjerava ka onom što nije uredu s pojedincem, po čemu se razlikuje od ‘normalne’ zdrave osobe i na koje sve načine ne može funkcionirati. Medicinsko osoblje i kreatori mjera politike koji se služe individualnim modelom uvijek će tražiti način da kompenziraju osobe s invaliditetom pružanjem ‘specijalnog’, ciljanog tretmana. Varijante individualnog modela su medicinski model (koji se temelji na pretpostavci da osobe s invaliditetom i gluhe treba izliječiti ili učiniti normalnima), te milosrdni model (zasnovan na pretpostavci da su osobe s invaliditetom korisnici resursa i dobročinstva pojedinaca i društva, a ne članovi društva koji daju svoj doprinos). Sa stanovišta individualnog model, ljude onesposobljavaju stanja poput cerebralne paralize, povreda, oštećenja mozga, multiple skleroze, sljepoće i epilepsije. Socijalni model poziva na preispitivanje ovakvog pogleda na svijet. Razlika između oštećenja i invalidnosti je ključna. Oštećenje predstavlja povredu, oboljenje ili urođeno stanje koje uzrokuje (ili bi vjerovatno moglo uzrokovati) dugoročne posljedice po fizički izgled i/ili ograničava funkciju, te se razlikuje od onog što je uobičajeno. Invalidnost je, pak, ono s čim se gluha ili osoba s invaliditetom susreće pri svladavanju prepreka koje joj društvo postavlja, a koje joj otežavaju jednostavno i potpuno učešće u društvu. Invalidnost predstavlja gubitak ili ograničenje mogućnosti za učestvovanje u društvu na način jednak drugima, kao posljedica društvenih prepreka i prepreka u stavovima i okolini. Socijalni model, dakle, govori da ljude onesposobljavaju stvari poput stepenica, uskih ulaza, visokih postolja, sitne štampe, informacija dostupnih u samo jednom formatu, pojašnjenja napisanih na staklu, neznanja, iskrivljenih predodžbi i slika o osobama s invaliditetom i kompliciranog jezika. Individualni model u svojoj osnovi podržava pretpostavke i disbalans moći koje socijalni model dovodi u pitanje. Njime se nastavlja i održava invalidizam jer on uvijek oštećenja (ili 'invalidnost' koju definira na svoj način) kao negativnu, vrijednu sažaljenja, nešto što treba liječiti, čega se treba bojati i što treba izbjegavati. Nemam dovoljno riječi hvale za socijalni model kao osnovu za definiranje mjera politike i praksu u vašem muzeju. Ne zato što on predstavlja konzistentan i neoboriv politički sistem, niti zato što je to robustan filozofski okvir. Iskreno govoreći, nisam uvjerena da je socijalni model išta od toga4. Međutim, ja sam gorljivi zagovornik socijalnog modela kao jedine konstruktivne osnove za uspješan praktični pristup, ponajviše zato što on predstavlja 3
Na primjer, The Politics of Disablement, MacMillan 1990. Možete, na primjer, pogledati i članak Liz Crow, “Including All of Our Lives: renewing the social model of disability” objavljen u djelu Exploring the Divide: Illness and Disability C. Barnes and G. Mercer (ur.), the Disability Press, 1996. u kojoj se izlaže kritika izvornog poimanja socijalnog modela. 4
2 osnažujući uzor za organizacije koje nude robe, sredstva i usluge i koje upošljavaju radnice. Prema individualnom modelu, faktori koji uzrokuju invalidnost su potpuno izvan kontrole stručnjaka koji vode muzeje i galerije i angažiraju radnike. Faktori koji onesposobljavaju ljude, prema shvatanjima socijalnog modela, predstavljaju elemente okoline koje ti ljudi (vi!) kreiraju, održavaju i čiji su sastavni dio. Grubo rečeno, vi imate kontrolu nad tim da li će me okolina koju stvarate onesposobiti ili ne. Da sažmemo: tamo gdje individualni model pronalazi problem u pojedincu, tu ga socijalni model smješta u okolinu; socijalni model pažnju preusmjerava s pojedinca na okolinu tamo gdje individualni model pita, “šta nije uredu s tobom?”, socijalni model pita, “gdje su prepreke?” tamo gdje individualni model traži razne vrste nebitnih, ličnih podataka, tu socijalni model traži samo informacije koje su zaista potrebne. Pitanja koje osoblje postavlja, odnosno općenito jezik koji se koristi, mogu se provjeriti po postavkama socijalnog modela: hoće li vam odgovor reći šta treba da uradite ili promijenite? Ako ne, onda pitanje vjerovatno dolazi iz individualnog modela s pripadajućim mu disbalansom i represijom. Značajna popratna pojava stvarne primjene socijalnog modela je da će zbog uklanjanja prepreka koristi imati svi ljudi, a ne samo gluhi i osobe s invaliditetom kojima su te prepreke bile najočitije. Naravno da su zakonski okviri bitni. Ovdje u Velikoj Britaniji, Zakon o zabrani diskriminacije invalidnosti (1995) i njegove naknadne izmjene i dopune (uključujući dopune Zakona o zabrani diskriminacije iz 2005. godine) propisao je zakonske obaveze. U biti, gluhima i osobama s invaliditetom dato je novo pravo da ne budu nepravedno diskriminirani u brojnim oblastima, uključujući nuđenje roba, sredstava i usluga i zapošljavanje. Muzeji, kao i druge organizacije, moraju se pobrinuti da 'adekvatno izmijene' svoje mjere politike, procedure, praksu i prostorije kako bi osigurali da gluhe i osobe s invaliditetom ne budu lošije tretirane zbog svog oštećenja5. Organizacije koje su javni organi moraju ispuniti šest općih obaveza propisanih dopunom Zakona iz 2005. godine. Ove obaveze zahtijevaju od organizacija da aktivno rade na osiguravanju ravnopravnosti za gluhe i osobe s invaliditetom. Bitno je shvatiti da postoji velika razlika između poštivanja odredbi Zakona o zabrani diskriminacije, s jedne, i najbolje prakse, s druge strane. Širi okvir obuhvata i Konvenciju UN-­‐a o pravima osoba s invaliditetom, koja je usvojena 13. decembra 2006. godine. Njom se nastoji “postići unapređenje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba s invaliditetom, i unapređenje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva”6. Pored toga, Univerzalna 5
6
Zakon o zabrani diskriminacije koristi termine koji su više u skladu s individualnim modelom. Član 1 3 deklaracija o ljudskim pravima kaže da “[s]vako ima pravo slobodno učestvovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti ...”7. Razumjeti ova pitanja znači razumjeti donekle zadatak s kojim se organizacija suočava kada zaista želi uspostaviti odnos s gluhima i osobama s invaliditetom. Tu se ne radi o izoliranim, ad hoc rješenjima pojedinih problema unutar organizacije (ma kako dobre namjere bile). Sektor kulture voli koristiti riječ 'strateški'; bilo bi korisnije tražiti sistemska rješenja. Uspostava sistemskog razumijevanja i načina pristupa predstavlja jaku osnovu za značajne, efikasne izmjene u načinu funkcioniranja organizacije koje će biti dokaz poštovanja. Muzej je sistem; svaki tim ili odjel je sistem. Muzej funkcionira unutar sistema, koji obuhvataju i društvo u širem smislu koje se (kao što sam, nadam se, pokazala) fundamentalno protivi, ili pruža otpor, ravnopravnosti osoba s invaliditetom. Gluhi posjetitelji, posjetitelji s invaliditetom i potencijalni posjetitelji, osoblje i potencijalno osoblje, članovi odbora i potencijalni članovi odbora funkcioniraju unutar sistema. Muzeji moraju upoznati ove sisteme i prepoznati invalidizam u njima kako bi ostvarili potpun kontakt s gluhima i osobama s invaliditetom Tu se, naravno, radi o praktičnim pitanjima: o marketingu; o tome kako ljudi ulaze i kreću se po zgradi, o postavkama, izložbama i informacijama; o načinu na koji su eksponati opisani, kako su napisana pojašnjenja i gdje su fizički smješteni. Međutim, radi se o mnogo više toga. Radi se o tome kako muzej može uvjeriti gluhe i osobe s invaliditetom da su istinski dobrodošli u zgradu ili na događaj; u odbor; u djelo koje se izlaže. Radi se o načinu na koji su gluhi i osobe s invaliditetom predstavljeni u marketinškom materijalu. Radi se tome da li je osoblje obučeno da bude samouvjereno, opušteno i spremno pomoći gluhima i osobama s invaliditetom. Radi se o radnom okruženju i tome da li ono odgovara gluhima i osobama s invaliditetom. Ukratko, radi se o tome u kojoj su mjeri muzeji spremni dovesti u pitanje cjelokupan način upravljanja sistemima u datoj organizaciji. Ja smatram da, za razliku od prije 20 godina, kada su osobe s invaliditetom bile izvan (događaja) i gledale unutra, sada se nalazimo unutra i motrimo. Drugim riječima, često nam je omogućen prilaz zgradama i događajima, ali kada jednom uđemo, nije dostupno mnogo toga u čemu možemo učestvovati, nema mnogo eksponata, umjetničkih djela ili tumačenja u kojima se možemo pronaći i veoma je malo aktivnosti u kojima možemo biti jedni od učesnika na svoj – ravnopravan -­‐ način. A to je, neizbježno, ono gdje ćemo dospjeti ako se fokusiramo samo na pitanje pristupa. Treba razmišljati šire, na nivou sistema, kako bismo radili na stvarnoj inkluziji i sudjelovanju gluhih i osoba s invaliditetom. Naravno da je bitno razmišljati o pristupu. Iz perspektive socijalnog modela, od ključnog je značaja analizirati okruženje i razotkriti prepreke. Dobro je početi od razmišljanja o fizičkim preprekama, preprekama za pojedina osjetila, intelektualnim preprekama, preprekama u vidu stavova, a moglo bi biti neophodno (odnosno trebalo bi) da razgovarate s gluhim i osobama s invaliditetom kako biste bili sigurni da ste prepoznali sve probleme. Potom bi trebalo da se pozabavite kreativnim načinima za rješavanje problema kako biste iznašli načine za uklanjanje prepreka. U slučaju da su rješenja skupa ili da zahtijevaju više od sredstava kojima raspolažete, potrebno je problemu prići iz drugog ugla i pronaći jeftiniji način za postizanje istog rezultata. Na primjer, ako nemate dovoljna sredstva za 7
Član 27 4 postavljanje vrata koja se automatski otvaraju i zatvaraju, možete barem ugraditi zvono (na odgovarajućoj visini!) kako bi osoba koja sama ne može otvoriti vrata barem mogla dojaviti osoblju da je tu i da joj treba pomoć? Ako ne možete preurediti pult za posluživanje u kafiću, možete li obučiti osoblje da posluže gosta za stolom po potrebi? Najznačajnije sistemske stvari koje možete učiniti u svojoj organizaciji su: •
•
•
•
•
•
•
•
•
Inicirati postepeni program obuke o ravnopravnosti osoba s invaliditetom (zasnovan na socijalnom modelu invalidnosti) kako biste se pobrinuli da vaše osoblje bude sposobno primjereno se odnositi prema posjetiteljima s invaliditetom Konsultirati gluhe i osobe s invaliditetom kako biste bili sigurni da zadovoljavate njihove potrebe Učiniti inkluzivnost dijelom svojih mjera politike i prakse u oblasti dizajniranja postavki i osmišljavanja programa Planirati postepeno uvođenje poboljšanja: niko od vas ne očekuje da preko noći riješite sve probleme Razgovarati s drugim muzejima kako biste razmjenjivali ideje i resurse Paradoks je da, što se tiče same prakse, ovo nije teško postići. Sve što treba su tri jednostavna koraka: Identificirati prepreke Razumjeti zašto je to prepreka Ukloniti je Ono što bi moglo biti teško je da muzej koji ovaj posao shvati ozbiljno shvati da 'pliva uzvodno' jer će tako početi propitivati druge, veće sisteme. Muzeji, koji u ime društva pričaju priče i čuvaju eksponate, mogu biti pokretači društvenih promjena u korist gluhih i osoba s invaliditetom. Još je puno toga što se mora desiti, ali je doprinos koji vi možete dati od ključnog značaja. Sistemski pristup će osigurati da uspostava saradnje s gluhim i osobama s invaliditetom prevaziđe tek puko osiguravanje pristupa sadržaju koji nudite. 5 Projek' Fondacije Niarchos u oblas' invaliditeta Socijalni model invaliditeta Medicinski model invaliditeta Medicinski model usmjeren je na pojedinca © CHWB Niarchos Disability Toolkit
1
Medicinski model cerebralna
paraliza
ne može
mirno
sjedjeti
gluhoća
Osoba
ne može
puno hodati
ne može se
koncentrirati
ne može
hodati
sljepoća
Socijalni model invaliditeta Socijalni model usmjeren je ka okolini © CHWB Niarchos Disability Toolkit
2
Socijalni model stepenici
nema
znakovnog
jezika
loša
sjedala
Osoba
nema sjedala
previše riječi
teška vrata
visoke vitrine
Uzroci invaliditeta Medicinski model npr. Sljepoća Gluhoća Paraliza Nezgode Nasilje Genetski poremećaji Bolest © CHWB Niarchos Disability Toolkit
Socijalni model npr. Stepenice Kaldrma Teška vrata Stavovi Praksa kod zapošljavanja Loša briga za klijente 3
Socijalni model invaliditeta Medicinski
Socijalni
Pojedinac
Okolina
Šta nije uredu s
tobom?
Koje su prepreke?
Osobni podaci
Praktične informacije
Socijalni model invaliditeta Podrazumijeva traženje prepreka A potom iznalaženje krea'vnih rješenja © CHWB Niarchos Disability Toolkit
4
On također podrazumijeva iden'ficiranje prepreka kao što su •  stavovi •  očekivanja •  stereo'pi i pretpostavke Dobre vijes'… •  Socijalni model osnažuje vaše muzeje •  Vaši muzeji mogu pridonije' pogleda na osobe s invaliditetom… •  …i njihovog viđenja samih sebe © CHWB Niarchos Disability Toolkit
5
Identificiranje prepreka i rješenja Razmislite o svom muzeju. Koje prepreke još postoje, a da bi mogle spriječiti osobe s invaliditetom da posjete muzej? Kako bi te prepreke mogle biti uklonjene? Zgrada muzeja Prepreke Rješenja Marketing CHwB Disability Toolkit 1 Izložbe i postavke Prepreke Rješenja Stav osoblja CHwB Disability Toolkit 2 Politika / Kultura Organizacije Ostalo Prepreke Rješenja CHwB Disability Toolkit 3 LISTA ZA BRZU PROVJERU trenutnog stanja pružanja usluga osobama s invaliditetom Kako koristiti ovu listu Zahvaljujući ovoj listi brzo ćete steći uvid u: • stvari koje dobro radite; • stvari koje treba da poboljšate; • stvari o kojima možda još niste ni razmišljali. Možda ćete htjeti o rezultatima razgovarati s ostalim kolegama. Lista za brzu provjeru također će vam pomoći u identificiranju područja na koja biste možda mogli usmjeriti napore kako biste proveli detaljniju procjenu. (Ovaj dokument je prilagođen iz publikacije „Museums, Libraries and Archives“, UK) CHwB Disability Toolkit 1 1. Razgovarate s različitim osobama s invaliditetom kako bi vam pomogli na unaprjeđenju muzeja? Označite kvačicom ako ovo treba da poboljšate 2. U svom muzeju organizirate posebne događaje ili prigode za osobe s invaliditetom? 3. Razmišljate o svojoj ponudi posjetiteljima kako biste osobe s invaliditetom potakli da posjete vaš muzej? 4. Stvarate uslove u okolini pogodne za osobe s invaliditetom? 5. Ste se pobrinuli da vaše osoblje bude u stanju da osobama s invaliditetom pruži podršku? 6. Promovirate svoj muzej kao mjesto za osobe s invaliditetom? 7. Evaluirate svoje usluge, programe i aktivnosti? Da li: Označite kvačicom ako ovo dobro radite Označite kvačicom ako o ovom još niste razmišljali CHwB Disability Toolkit 2 Pisanje vodiča za pristup
Zapamtite – pogledajte primjere iz drugih organizacija. Zapamtite – izuzetno je značajno da pružite precizne podatke. A. Dolazak do muzeja Mogu li posjetitelji lako doći do vašeg muzeja koristeći javni prijevoz? Je li dostupan parking? Ima li parking mjesta rezerviranih za osobe s invaliditetom? Je li lako naći muzej i je li lako naći glavni ulaz? Ima li više ulaza u muzej? Ako ima, je li jasno naznačeno koji je pogodniji za neke od posjetitelja s invaliditetom (na primjer, ako do glavnog ulaza vode stepenice, imate li dodatni ulaz bez stepenica)? Vodič za pristup treba da sadržava osnovne informacije kao što je snalaženje u zgradi B. Ulazi i unutarnja vrata Ima li stepenica, ili je izgrađena rampa, ili je ulaz ravan? Jesu li stepenici i rampe jasno označeni? Imaju li stepenici i rampe ogradu? Jesu li vrata dovoljno široka da može proći osoba u kolicima? Jesu li vrata dovoljno laka da se mogu jednostavno otvoriti, ili su automatska, ili su klizna, ili okretna? Kakav je materijal podne obloge (na primjer, je li od sjajnih pločica, od tekstila ili gume)? Plaća li se ulaz u muzej? Ako da, jesu li cijene ulaznica za osobe s invaliditetom snižene, te da li je potrebno da osoba predoči neku vrstu dokaza o invaliditetu)? C. Snalaženje u muzeju Opišite sve hodnike (na primjer, jesu li široki ili uski, tamni ili svijetli, mirni ili obično prometni?). Da li u svim prostorijama (na primer, u dvoranama i predvorjima) ima dovoljno slobodnog prostora kako bi se osoba u kolicima ili neko sa štapom ili štakama moga jednostavno kretati, što podrazumijeva i okretanje? Opišite šemu boja (na primjer, je li osiguran dobar kontrast boja ili je teško razlikovati zidove od podova?). 1 Jesu li vrata obojana kontrastnom bojom kako bi ih bilo lako primijetiti? Svira li muzika ili se čuju drugi zvuci? Ako da, je li glasna, da li biste htjeli stišati zvuk ako vas za to zamole posjetitelji? Ima li stepenica? Ako da, jesu li jasno označene i imaju li ogradu? Ima li liftova? Ako ima, jesu li vrata dovoljno široka kako bi mogla ući osoba u kolicima? Jesu li dugmad postavljena dovoljno nisko kako bi ih mogle koristiti osobe niskog rasta ili osobe u kolicima? Jesu li dugmad označena i na Brajevom pismu? Je li lako razlikovati spratove? Je li postavljeno ogledalo na stražnoj strani lifta? Ima li lift govorne poruke kako bi posjetitelji mogli znati na kojem se spratu nalaze i kako bi znali kada su vrata otvaraju i zatvaraju? Jesu li u muzeju dostupna sjedala? D. Oznake i obavijesti Je li lako pronaći informacije? Jesu li informacije dostupne u različitim formatima (Brajevo pismo, audio zapisi, krupna štampa?) Jesu li oznake jasno vidljive? Jesu li slova dovoljno velika? Jesu li slova dovoljno kontrastna u odnosu na boju pozadine? Jesu li na znakovima i slike, osim riječi? Je li se lako snaći u muzeju uz pomoć znakova? Je li u muzeju postavljena indukcijska petlja? Ako jeste, u kojim dijelovima? E. Društvene i prijemne prostorije Zna li u ovim prostorima biti gužva ili su dovoljno veliki za broj osoba koje ih obično koriste? Je li jednostavno kretati se ovim prostorijama i je li lako vidjeti odakle se može početi obilazak muzeja? Jesu li ove prostorije tamne ili svijetle? Čuje li se muzika ili drugi zvuci? Ako da, jesu li glasni? Jesu li pultovi i stolovi s dvije različite visine? Može li se namještaj u kafiću pomjerati? Je li osoblje u stanju prepoznati potrebe posjetitelja i jesu li spremni pomoći? Jeste li obučili svoje osoblje o ravnopravnosti osoba s invaliditetom? Ukoliko imate kafić, jesu li dostupne informacije o prehrambenim potrebama? F. Toaleti 2 Ima li dovoljno toaleta? Ima li lako dostupnih toaleta? Jesu li jasno označeni i je li lako ući u njih? Jesu li čisti i dobro opremljeni? Imate li prostoriju za presvlačenje beba? A u lako dostupnim toaletima? Jesu li lako dostupni toaleti raščišćeni od suvišnih predmeta? G. Galerije i postavke Jesu li postavke dizajnirane tako da sve bude lako vidljivo? Može li sve postavke vidjeti osoba niskog rasta ili posjetitelj u kolicima? Ima li eksponata koji se mogu dodirnuti? Jesu li oznake dostupne u različitim formatima? Jesu li dovoljno velike i smještene tako da ih većina posjetitelja može pročitati? Jesu li napisane lako razumljivim jezikom? Je li jasno označena preporučena putanja za obilazak? Je li dostupan katalog? Ako jeste, je li dostupan u različitim formatima? Jesu li dostupni audio obilasci? Postoje li događaji s tumačenjem na znakovnom jeziku? H. Općenito Koliko biste vremena odvojili za posjetu ovom muzeju? Zašto bi osoba s invaliditetom željela posjetiti ovaj muzej? Ima li u blizini drugih muzeja koji bi mogli biti zanimljivi posjetiteljima? Da li bi bilo dobro povesti djecu u ovaj muzej? 3 Prezentiranje prijedloga
Možda će biti potrebno da prezentirate svoj prijedlog kako biste ubijedili nekoga da finansira projekt ili program rada s osobama s invaliditetom. To bi moglo podrazumijevati organiziranje prezentacije za osobe izvan organizacije ili članovima vaše organizacije kako biste pridobili njihovu podršku projektu. Vaša prezentacija mora ubijediti prisutne da se radi o dobrom projektu i uvjeriti ih da treba da investiraju. Ako želite da ljudi koji imaju novac finansiraju vaš projekt, morate ih moći ubijediti da će se investicija isplatiti Morate poznavati svoju publiku – šta su im prioriteti i kakve bi aktivnosti oni mogli podržati. Pobrinite se da obuhvatite sljedeće elemente: 1. svoje ukupne ciljeve u ovom projektu (pomenite i kako se projekt uklapa u ukupne ciljeve i karakter muzeja) 2. pojedinačne ciljeve (to su manji, mjerljivi zadaci koji će doprinijeti realiziranju ukupnih ciljeva) 3. svoju ciljnu skupinu za ovaj projekt 4. pojedinosti aktivnosti (šta će se dešavati, gdje, kada, koliko dugo) 5. članove osoblja koji bi trebali sudjelovati u svakoj od faza 6. pojedinosti načina evaluacije datog projekta, uključujući i stvari koje niste očekivali 7. vremenski raspored (kada ćete planirati, realizirati, analizirati) 8. potrebne resurse (ljude, vrijeme, novac, istraživanje, sve ostalo) 9. sve rizike od neuspjeha projekta i kako ih izbjeći 10. budi strastveni, neka publika dijeli vaš entuzijazam 11. je li ovakav projekt već negdje realiziran i ako jeste, šta se ima naučiti iz njega? 12. kako ćete naučene lekcije iz ovog projekta podijeliti s drugim muzejima? 13. zašto bi trebali podržati ovaj projekt, šta je veća korist? 1 Pisanje izvještaja o evaluaciji
1. Uvod Opći pregled vašeg projekta i uvod u naučene lekcije 2. Šta ste uradili? Šta su bili vaši opći i pojedinačni ciljevi? (Oni treba da budu pobrojani u vašem izvornom zahtjevu) Kako ste planirali, realizirali i analizirali svoj projekt? Šta se tačno dešavalo, kada, gdje i ko je sudjelovao (osoblje, drugi stručnjaci i učesnici)? S kim ste razvili partnerski odnos? (S kim ste surađivali, posebno od osoba s invaliditetom?) 3. Šta ste naučili? Jeste li ostvarili svoje ciljeve? Ako jeste, kako i zašto i kako znate da jeste? Ako niste, zašto ne i kako znate da niste? Šta ste naučili? Šta biste (ako biste) uradili drugačije sljedeći put? 4. Ostali efekti Efekt podrazumijeva stvari koje su se desile zbog projekta ili učinak vašeg projekta; šta su, na primjer, zahvaljujući projektu dobile osobe s invaliditetom, drugi posjetitelji, osoblje ili muzej u cjelini. Potrebno je da za svaku izložbu, projekt, radionicu ili novu ideju provjerite da li je bila uspješna. Na primjer, da li su ljudima ove stolice korisne, te ako nisu, možete li učiniti nešto kako biste ih učinili korisnijima? Evaluacija podrazumijeva učenje, kako biste ubuduće bolje planirali Je li se, kao posljedica projekta, desilo išta što već niste pomenuli? Na primjer, jeste li u posljednje vrijeme imali povećan broj posjetitelja s invaliditetom? Jesu li drugi posjetitelji komentirali da im se sviđaju izmjene koje ste unijeli? Možda su članovi osoblja koji nisu direktno sudjelovali u projektu pokazali interes da u svom radu obuhvate osobe s invaliditetom. Kako je projekt utjecao na učesnike i kako znate? Je li projekt utjecao na vaš muzej kao na organizaciju u cjelini? Kako to znate? 1 5. Budžet Predstavite sažetak budžeta projekta. Pojasnite sve izmjene izvornog budžeta Da li je sve bilo u skladu s očekivanjima? Ako nije, zašto nije? 6. Zaključci Sažmite naučene lekcije i navedite šta biste sljedeće mogli poduzeti kako biste unaprijedili saradnju svojeg muzeja s osobama s invaliditetom. Pojasnite kako bi drugi mogli iskoristiti vaše iskustvo. 2 Projek' Fondacije Niarchos u oblas' invaliditeta Podnošenje zahtjeva za finansijska sredstva Vaša organizacija Finansijeri će želje' sazna': •  O veličini vaše organizacije •  Broju osoblja •  S koliko ste novca navikli raspolaga'? Ovo je ono što, na engleskom jeziku, nazivamo ‘capacity’ -­‐ kapacitet Vjerujete li da možete realizira' projekt? © CHWB Niarchos Disability Toolkit
1
Projekt (1) Oni će želje' da čuju: •  Ukratko o projektu •  Da li vam je jasno šta želite pos'ći (opći ciljevi) •  Da li vam je jasno koji su koraci potrebni kako bi se to pos'glo (pojedinačni ciljevi) •  Da li će se to desi' u adekvatnom vremenskom periodu •  Da li su ciljevi ‘SMART’ (eng. skraćenica za specifični, mjerljivi, dos'žni, realni, pravovremeni) Ovdje se radi o jasnoći (‘clarity’, eng.) Projekt (2) Oni će želje' da saznaju: •  Koliko je ovaj projekt bitan za vaš muzej •  Da li ćete ima' podršku drugih ljudi •  Da li će i na koji način osobe s invaliditetom ak'vno sudjelova' u projektu © CHWB Niarchos Disability Toolkit
2
Evaluacija projekta Oni će želje' da saznaju: •  Kako ćete bi' u stanju da pokažete da ste njihov novac dobro utrošili •  Šta ćete nauči' iz projekta Ovdje se radi o vrijednos' projekta Podrška Oni će želje' da vide: •  Koliko ste razmišljali o njihovim potrebama •  Kako će njihov novac donije' dugoročnu korist muzeju © CHWB Niarchos Disability Toolkit
3
Troškovi Oni će želje' sazna': •  Koliko je realna vaša predodžba o troškovima projekta •  Koji je odnos troškova projekta i vaših ukupnih rashoda •  Da li se njihov novac koris' efikasno Potvrda Oni će želje' da dobiju: •  Podršku od visoko rangirane osobe u muzeju © CHWB Niarchos Disability Toolkit
4
Projek' Fondacije Niarchos u oblas' invaliditeta Poli'ka i planiranje Ili Zna' šta radite i zašto Šta je poli'ka? • 
• 
• 
• 
Javna izjava o kvalite' i posvećenos' Izjava o odgovornos' Prikaz kako se misija muzeja provodi u praksi Prikaz načina rasporeda resursa i njihovog korištenja za pos'zanje određenih ciljeva © CHWB Niarchos Disability Toolkit
1
Mjesto poli'ke “Bez sasvim jasne misije, poli'ka ostaje puka forma. Među'm, kada mjere poli'ke podržavaju dogovorenu misiju, one se mogu efikasnije usmjeri' ka zajedničkom cilju” (Izvor: The Manual of Museum Management, Lord & Lord, HMSO 2000, str. 7) Misija i mjere poli'ke (Lord & Lord 2000) Poli'ke
Misija
Inspirira
Omogućava/Odluke
© CHWB Niarchos Disability Toolkit
2
Osnovne komponente • 
• 
• 
• 
• 
Izjava o ciljevima Izjava o funkcijama Nivo kvalitete Realis'čni standardi Povezani sa sadašnjos' I budućnos' •  Treba bi' sveobuhvatna Kome je namijenjena? • 
• 
• 
• 
• 
• 
Direktorima Skrbnicima Odborima Osoblju Javnos' Ostalim zainteresiranim stranama (osnivačima, medijima, itd.) © CHWB Niarchos Disability Toolkit
3
Kreiranje poli'ke •  Ko su zainteresirane strane? •  Koga je potrebno konsul'ra'? •  Ko će je definira'? Razmislite Ko su vaše zainteresirane strane?
Koga biste mogli konsul'ra'?
© CHWB Niarchos Disability Toolkit
Ko će je definira'?
4
Udahnite joj život •  Monitoring –  Ko može provodi' monitoring? –  Koliko često bi se to trebalo radi' •  Revizija –  Kada bi je trebalo ažurira'? Planiranje ravnopravnos' osoba s invaliditetom Područje
djelovanja
Za 1 mjesec
Za 6 mjeseci
Šta mi treba
Zgrade
Izložbe
Informacije
Osoblje
Edukacija
© CHWB Niarchos Disability Toolkit
5
Projek' Fondacije Niarchos iz oblas' invaliditeta Izrada Vodiča za pristup Šta je Vodič za pristup? •  To je dokument koji gluhima i osobama s invaliditetom daje ključne informacije koje im trebaju ako žele posje'' vaš muzej i dobi' od posjete isto što i drugi •  To znači da treba da obuhva'te sve preostale prepreke, kao i šta ste poduzeli da uklonite prepreke © CHWB Niarchos Disability Toolkit
1
Šta treba da obuhva'm? O tome morate odluči' sami. Neki muzeji daju jako detaljne informacije, dok drugi daju samo osnovne. Kako god, pobrinite se da ljudi znaju kako sazna' dodatne informacije – te da osoblje zaduženo za te telefone ili e-­‐mailove bude adekvatno informirano; ne možete unaprijed zna' šta će ko želje' sazna' pa treba da budete pripremljeni Razmišljajte krea'vno Jedan od naših omiljenih primjera je muzej Ironbridge. U njemu piše koliko biste vremena mogli želje' proves' u svakom od muzeja – to je zaista korisna informacija jer omogućava ljudima da odluče za šta imaju dovoljno energije. Koris'te maštu, šta biste vi željeli sazna' (i budite spremni na činjenicu da bi Vodič za pristup mogao bi' koristan mnogima!) © CHWB Niarchos Disability Toolkit
2
Zapam'te •  Slike su naročito korisne •  Ako imate web stranicu, odnosno kad je budete imali, postavite tamo i Vodič za pristup i omogućite korisnicima da ga snime na svoje računare •  U Vodiču mora bi' sadržano “dobro, loše i zlo”! © CHWB Niarchos Disability Toolkit
3
UPUTE ZA UKLJUČIVANJE I KONSULTIRANJE OSOBA S INVALIDITETOM 1. Počnite s ‘praznim papirom’ i dopustite osobama s invaliditetom da vam kažu šta je bitno Budite otvoreni i iskreni pa recite šta se ne može uraditi i na koji ćete način koristiti komentare (da li ćete ih tretirati kao prijedloge, preporuke ili stvari koje se apsolutno moraju uraditi?) 2. Shvatite od kud krećete i postavite realne ciljeve i rokove Pobrinite se da zadovoljite potrebe posjetitelja u oblasti pristupa, na primjer angažiranjem tumača za znakovni jezik Razgovarajte o tome šta bi trebalo osobama s invaliditetom kako bi vam bili od pomoći, na primjer obuku i prilike za druge oblike učenja. 3. Pribavite punu podršku svoje organizacije za konsultiranje korisnika Na taj način možete dobiti više za uloženi novac i pomoći osoblju da shvati razloge za vaše postupke. 4. Prepoznajte 'zagovornike' među svojim korisnicima i razvijte odnos s njima što prije Korisnici 'zagovornici' su osobe s invaliditetom koje razumiju šta želite postići u svom muzeju, koji vjeruju da je to bitno i imaju utjecaja među osobama s invaliditetom u svom okruženju. Oni igraju ključnu ulogu jer vam mogu pomoći u prepoznavanju problema i motivirati druge za učešće. 5. Kreirajte profil svojih postojećih i potencijalnih korisnika Koristite različite forme konsultacija kako biste dobili različite poglede na temu. 6. Nemojte se oslanjati na pisanu komunikaciju Ona nije korisna brojnim osobama s invaliditetom. Možda ćete morati slati e-­‐mailove, provoditi vrijeme telefonirajući ili se direktno susresti s ljudima. 7. Uključite korisnike u pisanje pitanja Upitnici i ispitivanja mišljenja mogu odbiti ljude na samom početku, ako pitanja nisu sastavljena kako treba, stoga pitajte za savjet prije nego počnete s pisanjem. 8. Razmislite o organiziranju otvorenih intervjua i diskusija s korisnicima Na taj način biste mogli dobiti iskrenije i transparentnje povratne informacije. Prilagođeno iz publikacije „Museums Libraries and Archives“ (UK)
1 9. Organizirajte susrete s korisnicima na mjestu i u vrijeme koje njima odgovara Tako ćete biti sigurni da poštujete njihove zahtjeve u pogledu dostupnosti. 10. Ne očekujte od korisnika da se ponašaju kao vaši uposlenici Trebali biste im, pak, isplatiti naknadu za njihov doprinos na koji god način to budete u mogućnosti. Troškove im morate platiti, a možete razmisliti i o honoraru. 11. Prioritete odredite prema onome što je bitno većini korisnika. 12. Korisnike redovno izvještavajte o napretku Izvijestite ih o tome šta su vam rekli i šta ćete zbog toga mijenjati. 2 Partnerstvo – faktor uspjeha
U svom radu primijetili smo da neki od elemenata partnerskog odnosa moraju biti dobro postavljeni kako bi partnerstvo bilo efikasno. 1. Partnerske organizacije moraju biti ravnopravne u partnerskom odnosu 2. Svi članovi partnerskih organizacija moraju prepoznati korist od partnerstva; ako samo jedna ili dvije osobe u nekoj organizaciji podržavaju partnerski odnos, toj će organizaciji biti teško da se u potpunosti uključi u posao. 3. Sve partnerske organizacije treba da se dogovore o općim i pojedinačnim ciljevima i potvrde svoju posvećenost njihovom ostvarivanju. Jedna od prednosti partnerstva je mogućnost da koristite resurse veće organizacije 4. Sve partnerske organizacije treba da imaju realnu predstavu o tome koliko će vremena i drugih resursa biti potrebno za dati posao, te pokazati da mogu odvojiti potrebno vrijeme i druge resurse 5. U idealnim uslovima, sve partnerske organizacije moraju shvatiti da će možda biti potrebno da izmijene korporativnu kulturu ako žele biti uspješne u radu 6. Mora postojati dobra, jasna komunikacija između partnera, vjerovatno između izabranih pojedinaca iz svake od organizacija; to pojednostavljuje komunikaciju. 7. Svi partneri treba da imaju realna očekivanja mogućih rezultata rada. Možete li se sjetiti drugih faktora iz vlastitog iskustva? 1 Projek' Fondacije Niarchos u oblas' invaliditeta Konsultacije s gluhima i osobama s invaliditetom Analiza je pokazala da su biblioteke, muzeji i arhivi koji su imali “visoke rezultate” (imali ostvareno barem 85 od 125 indikatora) imali i: •  50% češće organizirali neformalne konsultacije s korisnicima nego ins'tucije “niskih rezultata” •  4 puta češće organizirali događaje s namjerom da omoguće posje'teljima da daju svoj komentar •  4 puta češće konsul'rali grupe korisnika •  10 puta češće nudili nove usluge korisnicima i osobama koje nisu korisnici •  10 puta češće konsul'rali osobe koje nisu korisnici © CHWB Niarchos Disability Toolkit
1
Partnerstvo •  Konsultacije treba da budu zasnovane na partnerskom, a ne odnosu ponuđača i korisnika. •  Tako će korisnici ima' osjećaj pripadnos' i češće se uključiva' u ak'vnos' Razmislite... •  Treba da upravljate očekivanjima •  Treba da pla'te troškove učesnicima •  Moglo bi bi' potrebno ljudima nadoknadi' utrošeno vrijeme •  Iden'ficirajte “čuvare” •  Kakav model bi najbolje odgovarao vašem muzeju? •  Učinite prave stvari da omogućite pristup!! © CHWB Niarchos Disability Toolkit
2
Uspostavljanje lokalnih partnerstava s osobama s invaliditetom Ivan Kručičan, Narodni muzej Srbije, Beograd U nastojanju da osmislimo inkluzivan pristup i organiziramo izložbe i druge događaje u Narodnom muzeju u Beogradu, morali smo se upoznati s potrebama osoba s invaliditetom, a potom načiniti planove za zadovoljavanje tih potreba. U početku je sve bilo jednostavno jer su predstavnici različitih organizacija osoba s invaliditetom željeli pomoći nam i bili oduševljeni idejom. Uskoro smo shvatili da su neiskusni i da ne znaju šta tačno da traže. Uzrok je uglavnom bio nedostatak dostupne kulturne ponude (izuzev koncerata u nekoliko koncertnih dvorana u Beogradu). Stoga je najlogičnije rješenje bilo pokušati učiniti našu redovne muzejske postavke i događaje dostupnima široj publici. No, tada smo se susreli s drugim problemima, na primjer, većina naših izložbenih prostora bila je nedostupna osobama u kolicima, ili je bilo zabranjeno dodirivati eksponate, ili dostupna pojašnjenja nisu bila dovoljna.. Nažalost, čak i u svom radu s organizacijama osoba s invaliditetom počeli smo s korištenjem medicinskog modela, a da zapravo nismo ni znali šta to znači. Ova početnička greška nas je mnogo toga naučila. Prepoznali smo uobičajeni problem, prisutan ne samo u Beogradu i Srbiji, već posvuda u regiji, to jest da moramo promijeniti svoje shvatanje potreba i očekivanja osoba s invaliditetom. Većina organizacija koristila je drugačiju terminologiju, ali se problem nije svodio samo na upotrebu jezika, već na sasvim različitim pristupima i načinima shvatanja problema i traženja mogućih rješenja. Ovdje su nam od izuzetne koristi bile upute stručnjaka Fondacije CHwB, koji su nam pomogli da prepoznamo svoje greške i učili nas kako da bolje koristimo riječi, te nas uputili u pristupe i načine za rješavanje problema. Saradnja s organizacijama osoba s invaliditetom značajno je uznapredovala nakon što smo prošli niz radionica i programa CHwB-­‐a. Počeli smo od vlastitih potencijala i resursa kako bismo uspostavili partnerske odnose. Ispostavilo se da obje strane imaju mnogo toga za ponuditi, pa smo jedni drugima pomagali u pronalaženju boljih modela za ubuduće. Stoga smo prošli nekoliko faza, od prvih koraka ka postizanju inkluzije do danas, kada sarađujemo s nekoliko organizacija na različitim projektima. U početku smo nastojali samo učiniti nekoliko eksponata dostupnima i poboljšati fizički pristup. Kasnije smo počeli razmišljati o nedostatku edukacije iz oblasti umjetnosti za osobe s invaliditetom i počeli sarađivati s njihovim organizacijama na projektima edukacije, te im ponudili pojašnjenja najbitnijih tema i pravaca za koje su pokazali interes. Nakon toga počeli smo koristiti resurse organizacija osoba s invaliditetom kako bismo ih bolje izvještavali o događajima kojima mogu prisustvovati. 1 Nakon nekoliko inkluzivnih izložbi, uspjeli smo potaći više pojedinaca da nas posjete, ali i nastavili sarađivati s organizacijama i grupama. Trenutno radimo na nekoliko projekata. Biblioteka Udruženja slijepih bila je nepotpuna, pa je želimo dopuniti publikacijama o umjetnosti i kulturi. Postigli smo jako dobru saradnju s nekoliko drugih organizacija (Društvom za cerebralnu i dečju paralizu Srbije, Savezom distrofičara Srbije, Udruženjem gluvih Srbije i drugima), pa započinjemo širi projekt uz podršku nekih drugih institucija kulture. Budući da je državna strategija da se poboljša pristup, prvenstveno u skladu sa zakonskim okvirima, organizacije osoba s invaliditetom uvidjele su da postoji nekoliko kulturnih ustanova koje su već unaprijedile pristup, te da i drugi prave prve korake ka postizanju inkluzije. Kako bismo izbjegli početničke greške, odlučili smo sačiniti i objaviti brošuru s uputama iz oblasti inkluzije, u kojoj će biti sadržana i teorijska pojašnjenja, ali će većinom biti obuhvaćene studije slučajeva i praktični primjeri dobre i loše prakse, te načini na koje se dosad ovdje radilo. Platforma ovog projekta još nije u potpunosti definirana, ali će sigurno obuhvatiti partnerstvo s oko 10 (državnih i nevladinih) institucija. Partnerstvo s Udruženjem slepih Srbije, koje je već bilo jako pozitivno, nedavno je dodatno napredovalo, budući da smo dobili saglasnost da koristimo njihov studio za snimanje kako bismo načinili audio zapise za potrebe biblioteke za slijepe. Naš najnoviji projekt također je rezultat dobrog partnerskog odnosa s Udruženjem gluvih. Naredne godine, naš parlament će glasati o novom zakonu kojim bi se unaprijedio tretman gluhih osoba i znakovnog jezika. Biće obavezni tumači u javnim ustanovama, ali organizacija slijepih ne raspolaže dovoljnim brojem tumača. Čak i da ih ima dovoljno, bio bi veliki problem plaćati im za učešće na svakom događaju, jer se smanjuju budžeti svih javnih ustanova. Postoji ideja o organiziranju obuke i edukacije o znakovnom jeziku za osobe zaposlene u javnim ustanovama, koje bi potom radile s Udruženjem gluvih na različitim projektima gdje će imati priliku za vježbu i napredovanje. Sada imamo dovoljno iskustva da izbjegnemo greške s početka. Na početku smo se svi oslanjali na vlastiti entuzijazam, a kad god smo organizirali projekt njegov uspjeh je ovisio o trećoj strani, a ne muzeju ili partnerskoj organizaciji, pa se moglo desiti da nešto krene naopako ili da dođe do kašnjenja. Sada mnogo realističnije sagledavamo svoje ciljeve, te postavljamo mnogo fleksibilnije rokove ako su u projekt uključena dva ili više partnera. 2 Primjeri – Dodatne informacije Ovdje donosimo popis primjera dokumenata koje imate u Setu alata, s pojedinostima o njihovoj lokaciji, kao i dodatne web stranice koje možete posjetiti radi više primjera. Svi dokumenti su korišteni uz prethodnu saglasnost. Naziv dokumenta Autor Vodič za pristup Pomorskog muzeja Australije Korišteno uz saglasnost Pomorskog muzeja Australije Informacije o pristupu Britanskog muzeja Korišteno uz saglasnost Britanskog muzeja Informacije o pristupu Muzeja Discovery Korišteno uz saglasnost Grupacije Tyne and Wear Archives and Museums Vodič za pristup Muzeja u Hertfordu Korišteno uz saglasnost Muzeja u Hertfordu Informacije o pristupu, Prirodoslovni muzej, London Korišteno uz saglasnost Prirodoslovnog muzej Ostale informacije Mogu se naći na Informacije o pristupu za posjetitelje Muzeja Fitzwilliam http://www.fitzmuseum.cam.ac.uk/visit/access/ Upute za kreiranje pristupačnih postavki, Institut Smithsonian http://www.si.edu/Accessibility/SGAED Vodič za pristup Muzeja Ironbridge Gorge http://www.ironbridge.org.uk/assets/Uploads/accessgui
de.pdf Vodič za pristup Muzeja kraljevske regimente u Norfolku http://www.rnrm.org.uk/html/a_guide.html 1 Početna > Planirajte posjetu > Vodič za pristup
Vodič za pristup
Tumač autralskog znakovnog jezika komentira za potrebe obilaska replike broda HMB Endeavour Muzej nastoji ponuditi maksimalan pristup svojim postavkama i sadržajima. Ukoliko imate pitanja ili komentara o pristupu, molimo pozovite nas na broj +61 2 9298 3777. Ukoliko ste gluhi, imate oštećenje sluha ili govorne poteškoće, kontaktirajte nas putem Državnog relejnog servisa (National Relay Service): •
•
•
Korisnici aparata tipa TTY mogu pozvati broj 133 677 a potom tražiti broj 02 9298 3777 Korisnici uređaja tipa Govori i slušaj mogu pozvati 1300 555 727 a potom tražiti broj 02 9298 3777 Korisnici relejnog servisa putem interneta mogu se povezati s NRS-­‐om a potom tražiti broj 02 9298 3777 Saznajte kako doći do muzeja. Ako u posjetu dolazite s djecom, sve što vam treba možete saznati iz našeg Vodiča za preživljavanje za roditelje. 1
Dostupni parking Izvan glavnog ulaza u muzej su rezervisana dva pristupačna mjesta za parking. Kako biste unaprijed rezervirali mjesta, molimo pozovite +61 2 9298 3777. Snalaženje u muzeju Na glavnom ulazu u muzej izgrađena je pristupna rampa. Dostupan je lift ili rampa za pristup svim izložbenim prostorima u glavnoj zgradi, kao i dokovima i platformi za posmatranje izvan muzeja. Pristup plovilima je ograničen. Za više informacija, molimo pozovite +61 2 9298 3777. Kolica možete posuditi uz plaćanje povratnog depozita i pokaz osobnog dokumenta s fotografijom. Kako biste rezervirali kolica, molimo pozovite +61 2 9298 3777. Dostupni toaleti nalaze se na donjem nivou muzeja (dostupnom liftom i stazom), te u ulaznom holu na prizemlju. Usluge i programi za osobe s oštećenjima sluha i vida •
•
•
Audio-­‐indukcijske petlje postavljene su u amfiteatru, prostorima dostupnim uz osnovnu ulaznicu i salama za sastanke u muzeju. Molimo pozovite +61 2 9298 3777 za više informacija. Interaktivni ekrani postavljeni su širom muzeja. Muzej ima program tumačenja australskog znakovnog jezika za gluhe posjetitelje, te programe poput obilaska s opisima za slijepe i slabovidne posjetitelje. Molimo pozovite +61 2 9298 3777 radi više informacija. Flags Ahoy! je godišnja postavka u Državnom pomorskom muzeju Australije, Darling Harbour Sydney NSW, povodom proslave Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Ovaj program je kreiran i izvodi se u saradnji s lokalnom zajednicom i grupama osoba s invaliditetom iz cijelog Novog Južnog Walesa. Informacije za pratitelje Pratiteljima je osiguran pristup na sva plovila. Molimo da pokažete svoju iskaznicu pratitelja prilikom kupovine ulaznica. Pristup našoj web stranici Promijenite veličinu teksta Kako biste promijenili veličinu fonta u Internet Exploreru, kliknite na 'View' na izborniku na vrhu stranice, odaberite 'Text Size' i odaberite veličinu koja vam odgovara. Za informacije o načinu promjene veličine fonta u drugim pretraživačima, kao što su Firefox, Netscape, Opera i Safari, posjetite web stranicu o pristupu stranicama W3C. 2
Na svom računaru Možete načiniti i druge izmjene kako biste sebi olakšali pristup, kao na primjer: •
•
•
•
uvećati sliku na ekranu učiniti kurzor vidljivijim promijeniti boje uključiti 'narator' u računaru, funkciju prevođenja teksta u govor. Kako biste ove izmjene načinili uz pomoć Opcija za lakši pristup koje nudi Windows, otiđite na Start > All programs > Accessories i odaberite Accessibility. KORISNI LINKOVI 3
Pristup Ulazi u muzej Parking za osobe s invaliditetom Postoji ograničen broj parking mjesta za posjetitelje s invaliditetom. Ulaz iz Ulice Great Russell ima stepenika s ogradom. Molimo pozovite +44 (0)20 7323 8299 barem 24 sata ranije. S obiju strana stepenica postavljeni su automatski liftovi. Biće potrebno da date podatke o broju registracije, marki i modelu vozila, te datumu posjete. Na ulazu s Trga Montague pristup je u ravnini tla. Više informacija na: +44 (0)20 7323 8299 Liftovi i pristup galerijama Većina galerija i posebnih postavki potpuno su dostupne. Dostupni toaleti Dostupni toaleti nalaze se u Velikoj dvorani, Fordovom centru za mlade posjetitelje, Edukacijskom centru Clore i sjeverno od sobe 66. Informacije možete zatražiti na pultu za informacije u Velikoj dvorani. Besplatne mape Muzeja dostupne su u Velikoj dvorani, a na njima su prikazane lokacije liftova. Pogledajte lokaciju liftova i galerija na mapi 1
Posudite kolica Popust za ulaznice Nažalost, Muzej nije u prilici osigurati pomoć pri kretanju osobama u. Posjetiteljima s invaliditetom osigurali smo popust za izložbe za koje se naplaćuje ulaz. Ulaznica za pratitelja je besplatna. Neke od izložbi za koje se ulaz naplaćuje imaju odvojeno vrijeme za posjetitelje s invaliditetom. Ulaznice za pratitelje su besplatne za sve postavke i događaje. Pogledajte sve izložbe Kolica možete posuditi na obama ulazima u muzej. Molimo pozovite +44 (0)20 7323 8299 prije dolaska. Psi vodiči Psi vodiči su dobrodošli. Osigurali smo posude s vodom za pse. Informacije možete dobiti na pultu za informacije u Velikoj dvorani. Sistemi za pojačavanje zvuka / Indukcijske petlje Indukcijske petlje dostupne su u Centru Clore i u području pulta za informacije. Sistemi za pojačavanje zvuka uz pomoć prijenosne indukcijske petlje dostupni su tokom većine govora u galerijama i obilazaka iz programa eyeOpener. Mjesta za sjedenje Klupe i stolice su postavljene u Velikoj dvorani. Sjedala su dostupna i u pojedinim galerijama. Informacije možete dobiti na pultu za informacije u Velikoj dvorani Britanski znakovni jezik (BSL) Jednom mjesečno se u muzeju održavaju govori s tumačenjem na znakovnom jeziku. Pogledajte kalendar događaja Multimedijalni BSL vodič dostupan za 200 predmeta Prijevod na BSL dostupan za 18 označenih predmeta 2
Prilike za dodirivanje predmeta Muzej je omogućio svakodnevne prilike za dodirivanje predmeta u odabranim galerijama Obilasci s dodirivanjem predmeta Ovakav obilazak je dostupan za Galeriju egipatskih skulptura (soba 4) i skulpture Partenona (soba 18), gdje su dostupne oznake na Brajevom pismu i gipsani reljefi skulptura s Partenona. Vodići s krupnom štampom Verzije krupne štampe dostupne su za publikaciju What's on, besplatni plan Muzeja, vodiče za odabrane galerije i neke od privremenih postavki. Povećala Moguće je posuditi povećalo, uz obavezni depozit u iznosu £5. Multimedijalni vodiči Preko 200 audio opisa odabranih predmeta u Muzeju, s interaktivnom mapom galerija. Sponzor Korean Air •
Rezervirajte online •
BSL Multimedijalni vodič •
Multimedijalni vodič za djecu Informacije zatražite na pultu multimedijalnog vodiča. Osiguravanje pristupa grupama • Posjete uz pratnju volontera iz Muzeja • Prilagođene prilike za dodirivanje predmeta na temu od interesa za datu grupu osoba s poteškoćama u učenju • Prilagođena predavanja o zbirci uz tumačenje na znakovnom jeziku na temu od interesa za datu grupu Ako jedan ili više članova vaše grupe treba pomoć oko pristupa, molimo kontaktirajte Jane Samuels, Menadžericu pristupa, barem šest sedmica prije posjete putem broja +44 (0)20 7323 8506 ili na [email protected] Preuzmite Šemu i plan aktivnosti za ravnopravnost osoba s invaliditetom 3
Vodič za pristup Muzeju Discovery Ulaz Prilaz glavnom ulazu s parkinga i pješačke staze je asfaltni. Na glavnoj kapiji je blagi nagib prema glavnom ulazu. Automatska klizna vrata vode prema glavnom ulazu kojim dominira 'Turbinia', prvi parobrod. Tu se nalazi i pult za informiranje, te prodavnica. Snalaženje u muzeju U Muzeju se nalaze liftovi i stepenice kojima se može doći do svih spratova. U svim liftovima postoji glasovno najavljivanje i indikatori na Brajevom pismu. Muzej ima suteren, prizemlje, prvi i drugi sprat, te pristup četvrtom spratu kada su u Velikoj Sali postavljene izložbe. Kafić je na drugom spratu. Svi spratovi imaju ravan prilaz, a postoje rampe za prilaz prizemlju iz suterena na glavnom ulazu. Na ogradi uz stepenice napravljeni su taktilni indikatori. Dio galerije Priče o Newcastleu ima povišenu traku na podu koja služi za orijentaciju. U toku je izrada velikih statičnih vizualnih i taktilnih mapa za snalaženje na svakom od spratova Muzeja. Mjesta za sjedenje Kod glavnog ulaza dostupne su stolice s rukonaslonima. Na prvom spratu su postavljene klupe za sjedenje u galerijama Working Lives i Tyneside Challenge. U galeriji Soldier's Life postavljena su sjedala s rukonaslonima i klupe. Galerije Story of the Tyne, Tyneside Challenge i Working Lives imaju sjedala s rukonaslonima i klupe za sjedenje. U galeriji Live Wires nalaze se sjedala s rukonaslonima i sofa. Na drugom spratu postavljene su klupe u galeriji Science Maze, te prostor za odmaranje sa sofama u odjelu Fashion Works. Posudba kolica Posjetiteljima je na raspolaganju dvoje kolica, koja se nalaze kod glavnog ulaza. Molimo obratite se pultu za informiranje. Javna govornica Telefon u prodavnici može se koristiti na zahtjev u hitnim slučajevima ili da bi se pozvala taksi služba za osobe s invaliditetom. Plan galerija Na pultu za informiranje možete dobiti standardnu, te verzije plana krupne štampe i na Brajevom pismu. Informiranje prije posjete Za slijepa i slabovidna lica pripremili smo pakete informacija koji se mogu posuditi kako bi se isplanirala posjeta. Molimo da se obratite muzeju. Paket sadrži: 1
• • • • • • • • Brošura muzeja s krupnom štampom Brošura muzeja na Brajevom pismu Detaljan vodič kroz muzej i njegove sadržaje s krupnom štampom Detaljan vodič kroz muzej i njegove sadržaje na Brajevom pismu Detaljan vodič kroz muzej i njegove sadržaje na audio CD-­‐u Detaljan vodič kroz muzej i njegove sadržaje na audio kaseti Krupno štampane mape spratova muzeja Taktilne i mape spratova muzeja na Brajevom pismu Psi-­‐vodiči Psi vodiči su dobrodošli. Na pultu za informiranje možete dobiti zdjelu s vodom za psa. Indukcijske petlje Indukcijske petlje su postavljene u galerijama Story of the Tyne, Tyneside Challenge i Working Lives. Indukcijska petlja je dostupna i u Velikoj sali. Indukcijske petlje su ugrađene u pultovima u prodavnici, pultu za informiranje, na recepciji muzejaTyne & Wear i u kafiću. Ekrani Na većini lokacija s audio zapisom dostupne su i tekstualne verzije. Na audio-­‐
vizualnim postavkama u galerijama Story of the Tyne, Tyneside Challenge i Working Lives dostupni su titlovi. Na video zaslonu North East Innovators ispred galerije Tyneside Challenge dodano je tumačenje na britanskom znakovnom jeziku. Audio vodiči Audio vodič kroz 'najznačajnije' eksponate dostupan je na engleskom, urdu, silheti, kantonskom, francuskom i norveškom jeziku. Opisni audio vodič za slijepe i slabovidne osobe sadrži i niz prilika za dodirivanje eksponata. Audio uređaj je sličan daljinskom upravljaču televizora. Ima brojčane tipke i tipke za reprodukciju zvuka i pauzu. Dostupne su i slušalice te kablovi za korištenje bez ruku. Vodič je besplatan za slijepe i slabovidne osobe, a može se dobiti na pultu za informiranje u suterenu. Obilazak Muzeja s vodičem Kustos, osoblje za edukaciju i odnose s posjetiteljima mogu voditi obilaske, ali se to mora ugovoriti unaprijed. Obilasci traju 45 minuta do sat vremena. Požarni alarmi Požarni alarmi opremljeni su glasovnim obavijestima, treptavim svjetlima, a širom muzeja su postavljeni tekstualni displeji. Lift se ne može koristiti u slučaju požara. Dostupna su kolica za evakuaciju za pomoć osobama koje ne mogu izaći iz zgrade te sigurna mjesta na kojima se može čekati evakuacija. Mjesta su jasno označena. 2
Ukoliko vam treba pomoć da izađete iz zgrade u slučaju da se oglasi požarni alarm, molimo da obavijestite nekoga od osoblja. Toaleti i presvlačenje beba U prizemlju i na drugom spratu se nalaze muški i ženski toaleti. Zasebni, lako dostupni toaleti se nalaze u prizemlju, na prvom i drugom spratu-­‐ Lako dostupni toalet na drugom spratu ima i ležaj i tuš kabinu sa sjedalom. Postoji i lako dostupan toalet u Narodnoj galeriji opremljen dizalom, ležajem i tuš kabinom. Prostorija za presvlačenje beba nalazi se u muškim i ženskim toaletima u prizemlju i na drugom spratu, te u lako dostupnom toaletu u prizemlju, na prvom i drugom spratu i u lako dostupnom toaletu u Narodnoj galeriji. Obroci u kafiću Discovery Kafić je na drugom spratu. U ponudi su topli i hladni napitci, te obroci i sendviči u vrijeme ručka. Jelovnici s krupnom štampom, pribor za jelo s velikim drškama, te šolje s otvorenim ručkama dostupni su na zahtjev. Ukoliko možemo učiniti bilo šta da vaš posjet učinimo ugodnijim, molimo obratite nam se, biće nam drago pomoći vam. 3
Invaliditet i dostupnost Ovaj vodič načinjen je kako bismo svojim posjetiteljima s invaliditetom pomogli i omogućili im da u potpunosti uživaju u svom posjetu Muzeju Hertford. Muzej Hertford nudi dobrodošlicu posjetiteljima s invaliditetom i njihovim pratiocima, te aktivno radi na promoviranju i pružanju jednakih mogućnosti svima koji nas posjete. Željeli bismo potaćo sve da uživaju u svim sadržajima koje nudimo. Planiranje posjete Muzej je otvoren od 10:00 – 17:00 od utorka do subote, a ulaz je besplatan. Jedan manji iznos se naplaćuje za posebne događaje ili radionice. Muzej se nalazi u ulici Bull Plain, odmah do ulice Maidenhead u centru grada. U ulicu se može doći autom. Ispred muzeja je dvostruka žuta linija. Parking je dostupan u ulici Bull Plain (ograničeno do 30 minuta) te u višespratnoj garaži u ulicama Gascoyne Way i Bircherley Green, te u ulici St Andrew (za kraćii boravak) koje se nalaze u blizini muzeja. Na drugoj strani ulice dostupna su tri parking mjesta za osobe s invalidskom iskaznicom. Da biste dobili više informacija o uslugama Muzeja Hertford, molimo konaktirajte na putem broja telefona 01992 582686 i tražite Helen Gurney, kustosa. Osim toga, možete nam poslati i e-­‐mail na [email protected]. Pristup uslugama muzeja Muzej Hertford smješten je u zgradi tipa Grade, još iz 1610. godine. Muzej je otvoren 1914. godine a danas je registriran kao dobrotvorno društvo i muzej koji se izdržava od sredstava Gradskog vijeća Hertforda. U velikoj mjeri muzej se oslanja na podršku javnosti i donacije. Muzej je ponovno otvoren za javnost u februaru 2010. godine nakon što je organiziran veliki razvojni projekt iz programa Heritage Lottery kojim je obuhvaćeno unaprjeđivanje usluga muzeja kako bi lokalna zajednica i drugi posjetitelji imali pristup svom naslijeđu i mogli uživati u njemu. Ulaz Ulaz je u prizemlju, a vrata su uvijek otvorena u toku radnog vremena. Kada je muzej zatvoren (ponedjeljkom i nedjeljom), pritiskom na zvono se može dozvati neko od osoblja radi preuzimanja dostave. U predvorju su automatska vrata koja se otvaraju kako bi posjetitelji mogli ući u glavnu zgradu. Prizemlje Kada uđete kroz automatska vrata, naići ćete na postolje s mapom za orijentaciju koja posjetiteljima prikazuje raspored prostorija u zgradi. 1 S lijeve strane ulaza je pomoćna prostorija s tri računara za posjetitelje (pristup internetu i štampači) s ulazom u izložbeni prostor. Tu je postavljen i ekran osjetljiv na dodir putem kojeg posjetitelji mogu pogledati našu zbirku fotgrafija. S desne strane ulaza je recepcija (s pultom dostupnim osobama u kolicima) i muzejska prodavnica. U pult recepcije ugrađena je indukcijska petlja. Neki od predmeta u muzejskoj prodavnici su na visokim policama, ali osoblje je uvijek tu, više nego spremno pomoći. Od muzejske prodavnice i recepcijskog pulta vode rampe s ogradom do izložbenih prostora. Podna obloga se ovdje mijenja, jer je tepih zamijenjen drvenim podnim daskama. Prostorija je obojena u tamnocrvenu i ima 5 vitrina različitih visina, s različitim eksponatima, a neki su obješeni i na zidu. Pravo naprijed je lift s platformom koji vodi do sljedećeg nivoa (gdje su toaleti, prostorija Andrews i izlaz u baštu). Osoblje će rado posjetiteljima pomoći pri korištenju lifta. S druge strane prostorije je lift s platformom koji vodi do postavki na prvom spratu. će rado posjetiteljima pomoći pri korištenju ovog lifta. Ravno naprijed su tri stepenika koja vode do sljedećeg nivoa. Toaleti i prostorija Andrews Na narednom nivou je malo predvorje (s tepihom). Zidovi su svjetlije boje. S desne strane je lako dostupan toalet opremljen i toaletom pogodnim za malu djecu i podlogom za presvlačenje beba. U ovoj sobi je i konopac za povlačenje u hitnom slučaju koji je spojen s recepcijom. U ovoj prostoriji je pod od pločica, a zidovi su svijetle boje. Ravno napred je prostorija Andrews, višenamjenska prostorija za aktivnosti, posjete đaka i grupa. Ona nije stalno otvorena. Možete unaprijed saznati šta se dešava u muzeju putem web stranice ili upitati osoblje na recepciji. Podna obloga je od linoleuma, a prostorija ima visoke prozore i jarko obojene zidove. Ova prostorija izlazi na muzejsku baštu. Na obje strane sobe su ormarići, a u prostoriji su često postavljeni stolovi i stolice. Postoje dvoja vrata koja vode ka bašti muzeja, a otvaraju se pritiskom na šipku. S lijeve strane je kratki hodnik s toaletom koji je opremljen za potrebe teško pokretnih osoba, te još jedan toalet pored ovog. Toaleti su za žene ili za muškarce. U oba toaleta je pod od pločica, a na zidovima su plave pločice. Pored su vrata koja se otvaraju pritiskom na šipku, kroz koja se izlazi u baštu muzeja. Bašta muzeja Iz ove prostorije je izlaz u baštu. Šljunčana staza vodi oko centralnog dijela oblikovanog u čvor i okolo ostalih gredica s cvijećem. Posjetitelji se mogu odmoriti na 'sjedalu od kamilice'. Tri široka stepenika s druge strane bašte vode do nižeg nivoa. Postoji i rampa za kolica koju osoblje može 2 postaviti kako bi se posjetitelju u kolicima omogućio pristup nižem dijelu bašte. Donji nivo ima veliki požarni izlaz, gredice s cvijećem i mali dio za sjedenje. Šljunčana staza vodi nazad do stražnje strane muzeja kojom se posjetitelji mogu vratiti u muzej, a onda se stepenicama popeti do prvog sprata ili se vratiti do postavki u prizemlju. Prvi sprat Na prvi sprat može se doći ili stepenicama ili liftom s platformom iz izložbenog prostora u prizemlju. U izložbenom prostoru u prizemlju su vrata prema predvorju gdje se nalazi stepenište s jednim odmorištem koje vodi do prostranog predvorja sa staklenim panelima kroz koje posjetitelji mogu vidjeti postavke. S obiju strana stepeništa su vrata koja vode do postavki. Cjelokupna postavka na prvom spratu nalazi se u jednom, otvorenom prostoru. Pod je zastrt ćilimom, a cijeli prostor je istog nivoa. U sobi su vitrine različitih visina s mnoštvom eksponata. U svakoj od vitrina su pločice s tekstom opisa. Iznad većine vitrina nalaze se oznake kako bi posjetitelji znali šta se u njima nalazi. Većina predmeta nalazi se u vitrinama. Neki od njih obješeni su s plafona. Na otvorenom se nalazi eksponat zubarske stolice. Na nekima od vitrina ili pored njih nalaze se taktilni predmeti. Postoje i interaktivni eksponati kao što je zoetrope (jedan od prvih uređaja za animaciju, prim. prev.) koji se može zavrtjeti, kutija s kostimima za djecu, stara školska klupa, prostor za igru prodavača i kupca, te magnetna igra na temu 'ratne evakuacije'. Tu su i 4 'mjesta za slušanje' pored vitrina sa zvučnim zapisima o različitim temama kao što su đački dani, rad, slobodno vrijeme. Štampani transkripti su dostupni na recepciji ili na prozorskim daskama pored zubarske stolice. Pored ulaza u lift, s plafona visi obruč s prikazom poznatih ličnosti iz Hertforda. Posjetitelji mogu uz pomoć starinskog crnog telefona 'pozvati' broj kako bi saznali više o svakoj od poznatih ličnosti Hertforda. Pored toga dostupne su štampane verzije informacija o svakoj od ličnosti. Posjetitelji mogu izaći na bilo koja od vrata i vratiti se dolje niz stepenice. U prizemlje se može doći i liftom s platformom koji se nalazi u blizini obruča s poznatim ličnostima Hertforda. 3 Lako dostupni sadržaji Toaleti U galeriji Sisara postoje lako dostupni toaleti, te u Podzemnom kafiću. U Crvenoj zoni, toaleti se nalaze u predvorju. U Darwinovom centru, toalete ćete naći pored pulta za informacije. Osvježenja i kupovina Većina pultova u našim restoranima i kafićima su lako dostupni. Osoblje obučeno u oblasti invaliditeta spremno je da vam pomogne. Više informacija možete naći u Jelo i piće i Prodavnice. Znakovni jezik Neki od članova osoblja Muzeja obučeni su komuniciranje znakovnim jezikom. Tumačenje na znakovnom jeziku sastavni je dio obrazovnog programa Muzeja, a više informacija možete dobiti putem naše linije za rezervacije za škole +44(0)20 7942 5555. U toku svakog mjeseca organiziramo predavanja iz programa Nature Live i obilaske postavke Spirit tokom kojih je osigurano tumačenje na britanskom znakovnom jeziku. Ova besplatna predavanja i obilasci pružiće vam uzbudljiv uvid u naučne zbirke Muzeja i zbirke koje nisu izložene. Pogledajte termine i datume. Više informacija možete dobiti putem emaila. Telefoni U predvorju s ulaza iz ulice Cromwell Road, u središnjoj dvorani ispred toaleta i predvorju Galerija o Zemlji postavljeni su lako dostupni telefoni. Typetalk sistem komuniciranja Dostupni smo za pozive putem sistema tekstualnog telefoniranja Typetalk, naš broj je 18001 020 942 5000. Biblioteka i čitaonice rooms U Biblioteci, online slike mogu se posmatrati na ekranima visoke rezolucije. Dostupan je određeni broj lako dostupnih čitaonica. Molimo obratite se osoblju za pomoć. Katalogu biblioteke možete pristupiti uz pomoć softwarea Jaws ili Zoomtext, koji je instaliran na računaru u Općoj biblioteci. Radno vrijeme biblioteke: od ponedjeljka do petka, od 10:00 do 16:30. Za više informacija, molimo pozovite Službu za pozive biblioteke na broj +44 (0)20 7942 5460. Obilasci Darwinovog centra i Kolekcije Spirit Ukoliko imate zahtjeve u vezi pristupa, neophodno je unaprijed rezervirati obilazak. Molimo pozovite +44 (0)207 942 6128 ili lično napravite rezervaciju na pultu za informacije, te pojasnite svoje potrebe. Snalaženje u muzeju Liftovi Svi spratovi Plave, Zelene i Crvene zone i Darwinovog centra dostupni su liftom. Trenutno ne postoji pristup Zemljinom laboratoriju osim stepenicama, ali obime informacije o stijenama, mineralima i identificiranju fosila dostupne su na E web stranici Zemljinog laboratorija. Psi vodiči Psi vodiči su dobrodošli. Na otvorenom su im dostupne travnate površine, a može se na zahtjev dobiti i voda. Garderoba nudi sigurno mjesto gdje možete ostaviti svog psa na čuvanje. Za više informacija, molimo pozovite pult za informiranje na broj +44 (0)207 942 5011. Mape Molimo da se obratite pultu za informiranje za mape Muzeja s krupnom štampom. Posjetitelji s invaliditetom Naš Muzej ima inkluzivnu politiku kojom se svim posjetiteljima koji kupe kartu garantira ravnopravan, dostojanstven tretman. Posjetitelji s invaliditetom imaju pravo na popust na ulaznicu* za izložbe za koje se ulaz naplaćuje. Oni imaju pravo i na do dva pratitelja s besplatnim ulazom. *Ulaznice s popustom dostupne su i za djecu, odrasle preko 60 godina starosti i nezaposlene (moguće je da će vam se tražiti dokaz). Kolica Moguće je posuditi kolica iz garderobe. Kolica se nalaze odmah unutar ulaza iz ulice Exhibition Road i iza središnje dvorane kod toaleta. Ova usluga je besplatna. Hitna evakuacija Ukoliko u slučaju hitne evakuacije imate posebne potrebe, molimo da nas o tome izvjestite prilikom dolaska. U cijelom Muzeju su dostupne sigurne zone koje su putem intefona povezane s kontrolnom prostorijom. Ulazi u Muzej Odaberite ulaz u Muzej koji vam odgovara. Muzej ima 2 ulaza, a na ulazu iz ulice Cromwell Road su stepenice. Ulaz iz ulice Exhibition Road nema stepenica, te jej pogodan za ulazak invalidskih kolica i kolica za djecu. •
Ulaz iz ulice Cromwell Road, 10 stepenika pored rampi s obiju strana ulaza •
Ulaz iz ulice Exhibition Road gdje nema stepenika do predvorja. Nakon toga je stepenište s 18 stepenica, ali možete poći i liftom. Kolica se mogu posuditi u garderobi odmah unutar ulaza iz ulice Exhibition Road. Ulaz bez stepenica za događaje nakon radnog vremena Osobe koje posjeduju Plavu značku mogu rezervirati ograničeni broj parking mjesta putem Kontrolne prostorije pozivom na broj +44 (0)20 7942 5888. Ukoliko vam treba pomoć ili ako imate pitanja u vezi dostupnih rješenja, molimo obratite se Službi za korisnike pozivom na broj +44 (0)20 7942 5839 ili putem emaila. 

IMAM INFORMACIJU - VLADAM SITUACIJOM!

Plan rada za 2014 - Društvo distrofičara invalida cerebralne i dječje

P-69/14 - Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava

Izvještaj rada društva 2013 -2014 - Društvo distrofičara invalida

ovdje

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida

UPR hrvatski 2014 2014

G-HUPT 12

Zasto Studirati - Studirajmo Zajedno!

Uputa za pisanje studentskog seminarskog rada