TREĆA MLADOST
3
GLASILO SVEUČILIŠTA
ZA TREĆU
ŽIVOTNU DOB
Broj 26, godina XVII.
Zagreb, siječanj 2014.
STUDIJSKO PUTOVANJE
RAVENNA
PUTOPIS
ARMENIJA, GRUZIJA
PORTRET POLAZNIKA
MARIJA MLINAR
MEĐUNARODNA SURADNJA
NOVI PROJEKTI – CLICK I
VOLONTIRANJE SENIORA
SVEUČILIŠTE ZA TREĆU ŽIVOTNU DOB
UVODNIK
Poštovani polaznici,
suradnici, ostali čitatelji!
vo nas ponovno na stranicama naše i Vaše Treće mladosti. Ovaj broj stvarao se dugo, ali s puno ljubavi i s posebnom pričom. Vlastitim snagama
članovi redakcije Treća mladost odradili su još jedan zanimljiv broj, 26. u
kontinuitetu izlaženja. Informativan svima koje zanimaju naši programi, a
posebno onima koji su zainteresirani za paletu izvannastavnih aktivnosti.
Naime, važno je još jednom istaknuti da Sveučilište za treću životnu dob
djeluje kao cjelina stupnjevanih programa različitog interesnog spektra, koje
povezuju zajedničke aktivnosti. U njih ugrađujemo znanje i iskustvo samih
polaznika. Važno je ponoviti i to da je Sveučilište za treću životnu dob (međunarodni naziv U3A) jedan od pet odjela Pučkog otvorenog učilišta Zagreb,
ustanove namijenjene cjeloživotnom učenju od predškolaca do treće životne
dobi. Raznolikost naših aktivnosti prati sadržaj i ovog broja. Tako ćete u
njemu naći zanimljive osvrte na održane Tribine Sova i Zrno mudrosti, reportaže sa studijskih izleta i putovanja, predstavit ćemo Vam neke od naših
polaznika i suradnika, ukratko se osvrnuti na nove programe. Prošetat ćemo
i važnijim kulturnim događajima koji su se održali u Gradu Zagrebu u pro-
E
teklom razdoblju. Uz već postojeći Informatički kutak, te Jezični savjetnik
gdje obrađujemo jezične dileme, od ovog smo broja uveli Psihološki i Zdravstveni kutak. Tamo ćete pronaći odgovore na ona pitanja koja ste postavljali
tijekom semestra. Važno je reći da savjete daju naši suradnici i polaznici,
stručnjaci za određena područja. Zašto tražiti izvan naše kuće kad se sa znanjem koje posjedujete upravo Vi, polaznici.Sveučilišta za treću životnu dob,
rijetko tko može mjeriti?! Za one koji vole knjigu, a takvih među Vama ima
doista puno, kolegice iz knjižnice POUZ-a preporučile su nove zanimljive
naslove. Na kraju smo predstavili i međunarodne projekte u kojima će sudjelovati i polaznici. Pa neka netko kaže da treća dob nije u Europi! Ovaj broj
raznolikiji je od prošlih. Obilježili su ga prilozi polaznika i suradnika koji
nisu redovni članovi redakcije. Voljeli bismo da tako bude i ubuduće i da
Treća mladost saživi kao časopis svih nas. Zato čitajte Treću mladost, pišite
za Treću mladost, učite za treću mladost, živite treću mladost…
Voditeljica Sveučilišta za treću životnu dob, Jasna Čurin, prof.
Jesu li seniori Zagreba prepoznali
Sveučilište za treću životnu dob
veučilište za treću životnu dob POUZ-a postoji već 22 godine. Tijekom tog vremena
više tisuća polaznika, seniora Zagreba, pohađalo je naše programe. Kad god smo imali priliku,
programe smo predstavljali putem informativnih
medija, sudjelovali smo u stručnim TV i radioemisijama, objavili bismo poneki tekst u časopisima, bilo nas je na mjestima na kojima su se
predstavljali programi za seniore. Ipak, naše ankete pokazuju da najviše polaznika u Sveučilište
za treću životnu dob dolazi usmenom predajom.
Mnogi ostaju, neprekinuto, dugi niz godina. No,
brojka od 1000 je svake godine tu negdje. Stoga
nas je zanimalo koliko zapravo seniori Zagreba
znaju o Sveučilištu za treću životnu dob, prepoznaju li nam ime, poznaju li naše programe i što o
njima misle. Drugim riječima, zanima nas jesmo
li razvili prepoznatljiv image (brend) i što se uz
njega veže. Ili smo većini još uvijek nepoznati.
U tu svrhu u rujnu 2013. proveli smo terensku
anketu u središtu Zagreba, koja nam je trebala
odgovoriti na nekoliko postavljenih pitanja..
Anketirano je 200 starijih građana koji su, uz
određene upute anketarima, izabrani metodom
slučajnog odabira.
S
Anketiranje i obrada rezultata: Martina
Bregović i Antonija Petković, studentice
Ekonomskog fakulteta
Za Sveučilište za treću životnu dob čulo je 68
anketiranih ili cca 30 %, dok 132 ili cca 70 %
ne zna ništa o nama. Taj nas je podatak ugodno
iznenadio jer pokazuje, usprkos malom uzorku,
da imamo razvijen identitet u javnosti.
Stoga nas je dalje zanimalo kakav je taj identitet
kod onih koji poznaju naš rad..Najčešće komentare mogli bismo svrstati u tri tipična odgovora:
• Čula sam za programe i mislim doći (pri tom
IMPRESSUM:
GLAVNA UREDNICA: Jasna Čurin
TREĆA MLADOST, broj 26
UREDNICA: Marija Olić
Glasilo Sveučilišta za treću životnu dob
REDAKTORICA I LEKTORICA: Ivana Sor
ISSN 1331-5528
PRIPREMA FOTOGRAFIJA: Višnja Vidmar
NAKLADNIK:
UREDNIŠTVO: Jasna Čurin, Marija Olić,
Ivana Sor, Višnja Vidmar
NOVINARI: Nada Gregurek, Ana Jurenić,
Slobodanka Oklopčić, Ita Osmanagić,
Gordana Pehadžić, Dubravka Škorić,
Smiljana Špika Prskalo, Ivana Sor,
Ljubica Tomić, Višnja Vidmar
Pučko otvoreno učilište Zagreb,
Ulica grada Vukovara 68
TELEFON: 01-6003-000, 01-6003-021
ZA NAKLADNIKA:
dr. sc. Ivica Voloder
2
Evo što smo saznali.
TREĆA
MLADOST
se spektar različitih.odgovora poklapa sa spektrom raznolikosti naše programske ponude, polaznici navode u podjednakom omjeru strane
jezike, informatiku, likovne radionice, jogu...);
• Već pohađam programe,.jako sam zadovoljna, ići ću opet;
• Išli bismo rado, ali zbog financija ne možemo... / Išla bih, ali programi su preskupi.
Kada bismo te odgovore, vezane uz image
Sveučilišta, pokušali sažeti u zaključak, izgleda
da nas se u javnosti percipira kao kvalitetne i zanimljive, ali skupe. Prva dva određenja nas vesele, treći zabrinjava. Objektivno, cijena naših programa nije visoka (nije ni ekonomska) za ono što
se njome dobiva. Kvalitetan nastavnik, ugodan
i prostran prostor, bogata dodatna izvannastavna
aktivnost. No, najčešće se ne zna, pa to valja naglasiti, da Sveučilište za treću životnu dob nije financirano iz proračuna već prihode ostvaruje na
tržištu kao i većina programa Pučkog otvorenog
učilišta Zagreb. Mi se, uistinu, na sve moguće
načine trudimo dati što više i nastojimo omogućiti svima, koji žele učiti, da to i ostvare.
Izrada ankete i komentar rezultata:
Jasna Čurin
VANJSKI SURADNICI: Stjepan Cipek, Jasna Čorak,
Božena Lončar, Suzana Pešut, Zorica Popovčić,
Marjan Radej, Marina Šegvić, Ivan Štruklec
NASLOVNICA: Stefanija Fantela: Lastovčica,
najslika školske godine 2012./2013. po izboru
polaznika Sveučilišta za treću životnu dob
INTERNETSKO IZDANJE „TREĆE MLADOSTI“
ČITAJTE NA www.pou.hr
TISAK: INTERGRAFIKA TTŽ d.o.o.
List je sufinancirao Gradski ured za socijalnu
zaštitu i osobe s invaliditetom
MEĐUNARODNA SURADNJA
Sveučilište za treću
životnu dob u Europi
NAPISALA Jasna
Čurin
Projekt CLICK (Computers, Languages
and Intergenerational Communication in
the Kitchen) pripada projektima Grundtvig
partnerstva, koji se ostvaruju (i financiraju)
putem Agencije za mobilnost i programe EU-a.
Projekt traje dvije godine (2013. - 2015.),
a u njemu sudjeluje devet partnera - Češka,
Njemačka, Austrija, Rumunjska, Bugarska,
Italija, Turska, Španjolska, Hrvatska. Glavna
tema projekta su recepti nacionalne kuhinje,
koji se prikupljaju u svakoj zemlji i oko njih
se vrte ostale aktivnosti. Tako grupe engleskog
jezika jedan sat nastave posvećuju prijevodu
recepata, informatičari razmjenjuju recepte
na facebooku, likovne grupe kreiraju logo
projekta, novinari smještaju nastale recepte u
povijesno-etnološku priču, a polaznici Srednje
škole Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, smjer
kuharstva, pripremat će radionicu kuhanja.
Grupa It is time for cooking (čine je polaznici
i nastavnici koji su izrazili želju da aktivnije
sudjeluju u projektu) sastajat će se, u pravilu,
jednom mjesečno i bavit će se aktivnije s
zadacima projekta.
CLICK uključuje i međunarodne susrete
u zemljama partnerima gdje će sudionici
projekta razmjenjivati iskustva i predstavljati
svoje nacionalne kuhinje. Krajem studenog
2013. održan je prvi susret u Njemačkoj
(Lingen), u veljači 2014. održat će se susret
u Španjolskoj, u lipnju 2014. u Bugarskoj,
u rujnu 2014. u Turskoj, u prosincu 2014. u
Austriji itd. Hrvatska je domaćin u ožujku
2015. godine. Važno je reći da CLICK
uključuje 12 mobilnosti tj. 12 osoba,
polaznika i suradnika koji će moći putovati na
međunarodne susrete (dvije osobe za svaki
susret). Neki su u CLICK već uključeni, neki
će se tek uključiti… Iako se projekt naizgled
čini zabavnim, uvijek valja imati na umu da je
sudjelovanje u EU projektima uistinu ozbiljan
posao. Što to znači u praksi, saznat će svi oni
koji budu uključeni u It is time for CLICK cooking.
Projekt VOLONTIRANJE SENIORA koji
nosi naziv Education and the third youth također
financira Agencija za mobilnost i programe EU-a.
Ovaj je projekt drukčiji od CLICK-a jer uključuje
dva partnera, a bavi se razmjenom i širenjem
znanja. Partnerska ustanova našem Sveučilištu
je Sveučilište za treću životnu dob koje djeluje
pri Goethe Univerzitetu u Frankfurtu na Maini.
Tijekom dvije godine koliko traje i ovaj projekt
(2013. - 2015.) četvero naših polaznika imat će
priliku studirati u Frankfurtu, a četvero njihovih
polaznika doći će upoznati naš rad. Boravak
traje tri tjedna i za to će vrijeme polaznici na
studentskoj razmjeni slušati predavanja, održati
dva javna predavanja o svojoj zemlji ili iz svoje
struke, sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima, voditi bilješke koje će nam poslužiti da na
kraju projekta izradimo poseban broj časopisa
Treća mladost na trima jezicima (hrvatski,
njemački, engleski). Gosti-polaznici upoznat će
sustav društvene brige za starije osobe, posebno
na području obrazovanja. Svaki polaznik imat će
host seniora (domaćina) koji će mu biti na usluzi
tijekom boravka u stranoj zemlji. U ožujku 2014.
najprije nam dolaze gosti iz Frankfurta, a naši polaznici u njihov grad odlaze u svibnju. Jako smo
ponosni na ovaj projekt jer je on mnogo više od
druženja. On pokazuje i dokazuje da starije osobe
doista žele učiti cijeli svoj život. Takve polaznike
okuplja jedino Sveučilište za treću životnu dob!
U tijeku je i treći projekt koji upravo nastaje,
a vezan je uz Dunavsku mrežu. Sa sjedištem u
Ulmu (Njemačka) Dunavska mreža programski
povezuje zemlje europskog Podunavlja.
Projekt pod radnim nazivom The wanted Danube namijenjen je onima koji nose
kreativnost u rukama. U svakoj zemlji koja
se uključi, formirat će se grupe za kačkanje.
Oni će izrađivati trake-šalove istih dimenzija
koje će se potom, u srpnju 2014., spojiti u
jednu i opasati oko ulmske katedrale. To će biti
događaj u sklopu Dunavskog festivala - koji se
u Ulmu održava svake dvije godine - i koji će
simbolizirati zajedništvo zemalja Europe. Konferencija na kojoj se razgovara o obrazovanju
seniora u Europskim zemljama ozbiljniji je
dio Festivala. Ostalo je namijenjeno druženju
seniora koji tamo imaju priliku predstaviti svoju kulturno-povijesnu baštinu. Stoga, znate li
kačkati i plesti, još nije kasno da se priključite
i ovom projektu.
Zahvaljujući trajnoj suradnji s Centrom za
cjeloživotno učenje u Ulmu (ZAWIW), upravo
nastaje još jedan za nas vrlo važan projekt. O
njemu više u idućem broju.
Važno je, također, reći da mi već petnaestak
godina i izvan projekata EU-a provodimo
programe međunarodne suradnje pod nazivom
Most prijateljstva. Tako smo sa Slovenijom
ostvarili niz susreta polaznika i suradnika, te
tako upoznavali rad slovenske Univerze za tretje življensko obdobje. Naš Most prijateljstva
širimo dalje upoznajući U3A diljem Europe.
Stanovništvo Europe sve je zrelije (i mudrije). Seniori europskih zemalja, ujedinite se.
Upoznajte jedni druge. Iskoristite svoje znanje
za bolju budućnost! Sveučilišta za treću život■
nu dob pomoći će Vam na tome putu.
SUMMARY IN ENGLISH
The University for the Third Age of the POUZ (Public Open University Zagreb) is taking
part in several EU projects which are open for participation to our students. In the CLICK
Project, which stands for Computers, Languages and Intergeneratioanl Communication in the Kitchen, nine partners are taking part ( The Czech Republic, Germany, Austria,
Romania, Bulgaria, Italy, Turkey, Spain and Croatia). The Partners realize the tasks from the
Project in their own country and then at international meetings they exchange the experiences
of these realizations among themselves.
The Project SENIOR VOLUNTEERING which is named Education and the Third Youth, includes two partners. Its main purpose is the exchange of the partners and dissemination of knowledge. The Partners are the U3A Zagreb and the U3A of the Goethe University in
Frankurt/Main. Four students will be elligible to stay for three weeks at the partner Universities for the Third Age in both countries. Both of the projects last for two years. They belong
to the group of Grundtvig partnerships which are realized (and funded ) through the National
Agency for Mobility and the EU Programmes.
The Project under the working title The Wanted Danube is intended for those who carry
their creativity in their own hands. The Project is the symbol of the connections among the
Danube countries. In each country taking part in the project, there will be knitting groups formed and they will make a piece of the scarf which will be put together at the Danube festival
in July 2014 and then fastened around the Cathedral in Ulm.
Apart from the EU projects the U3A in Zagreb has been conducting the project The Bridge
of Friendship whose purpose is getting acquainted with the EU countries and their Universities for the Third Age. Thus we are soon planning a visit to Bratislava and then to Krakow.
Preveo Milivoj Mesić
3
MEĐUNARODNA SURADNJA
Tvrđava na
Castle Hillu
i golfa. Programi opće kulture su s područja povijesti umjetnosti, književnosti, filma i
glazbe, a tradicionalno se njeguju čitalački
klubovi. Obrađuju se i teme iz filozofije, religije, povijesti te prirodnih znanosti, primjerice mineralogije i geologije. Sami polaznici
predlažu i polemike o aktualnim društvenim
temama - funkcioniranje EU, problemi droga ili pisanje medija, koje se analiziraju te se
nosti. Ne postoji donja granica starosti za o njima raspravlja. Uče se i igraju raznovrNAPISALA Slobodanka Oklopčić
članstvo u Sveučilištu, dovoljno je da po- sne društvene igre, bridž, šah, scrabble. Ne
dinburgh, nazivan često i Atenom sje- tencijalni član nije u punome radnom od- nedostaje niti putovanja, zajedničkih odlazaka na ručak, a djeluje i Klub smijeha.
vera jer se u gradu oduvijek poticala nosu i nema više roditeljskih obveza.
Interesi seniora u Ediburghu nalikuju uveSveučilište objavljuje časopis Clarion (Truznanost i umjetnost, koji je svijetu
podario sir Waltera Scotta, Adama Smitha like onima u Zagrebu; učenje stranih jezika, ba), koji izlazi dvaput godišnje te internetsko
i Jamesa Watta, sjedište Edinburškoga me- informatičke radionice te umjetničke radio- izdanje na adresi: http://www.edinburghu3a.
đunarodnog festivala izvedbenih umjetno- nice raznih profila, likovne, glazbene, knji- org.uk/clarion/clarion-autumn-13.pdf. Svaki
sti, ima, dakako i svoje Sveučilište za treću ževne, izrada cvjetnih aranžmana, s nešto mjesec organizira se otvoreni sastanak na
kome se nakon kraćeg
životnu dob! Uvjerila sam se
u to prigodom jednotjednog Sveučilište za treću životnu dob u Edinburghu odabranog predavanja
članstvo obavještava
posjeta prijestolnici Škotske
broji 1400 članova, a u Zagrebu 1200!
o budućim planovima
u travnju kada samonikli
i događajima iz djelonarcisi rese padine Holyrood Hilla, najvišeg od tri brežuljka koji do- bogatijim okušavanjem u reproduktivnim kruga rada Sveučilišta. S članstvom se koumjetnostima, glumi, sviranju džeza ili pje- municira elektronskom oglasnom pločom na
miniraju krajolikom Edinburgha.
Edinburgh U3A je dio britanske mreže vanju. Nudi se i svladavanje vještina „za po web stranici ili elektronskom poštom, a adresveučilišta za treću životnu dob od gotovo kući“, šivanje, kreativno kuhanje, vrtlarenje, sa Sveučilišta na internetu je http://www.
600 lokalnih jedinica s više od 160.000 čla- pa i kolekcionarstvo. Šarolika je ponuda obli- edinburghu3a.org.uk/index.php).
Susret s edinburškim sveučilištarcima?
nova. Sveučilište Edinburgh U3A okuplja ka psihofizičke relaksacije, uz jogu i meditaoko 1.400 članova, organiziranih u više od ciju, plivanje, šetnje, biciklizam i kuglanje, a Tek slijedi, vjerujemo, nekom drugom pri■
150 grupa s otprilike 70 različitih aktiv- neizbježni su i lokalni sportovi poput kriketa godom.
Tako to rade
seniori u Škotskoj
E
4
TREĆA
MLADOST
IZ ŽIVOTA SVEUČILIŠTA ∑ PUTOVIMA LIJEPE NAŠE
Zagorjem i Međimurjem
Putovima rimskih careva i hrvatskih velikana
NAPISALA Ana Jurenić
SNIMILE Ana Jurenić i Višnja Vidmar
VARAŽDINSKE TOPLICE
Prvi izlet ciklusa Putovima lijepe naše koji su
osmislili naši profesori Marina Šegvić i Damjan
Lapajne vodi nas modernom cestom kroz Hrvatsko Zagorje kojom slijedimo utrte putove
rimskih legija kakvima je, bilo da su nam već
poznati ili ih arheolozi tek trebaju pronaći, premrežen velik dio Hrvatske.
Varaždinske Toplice, poznato turističko-povijesno odredište još iz antičkih vremena, zahvaljuje svoj položaj izvoru sumporne termalne
vode čija je temperatura 58˚C i kapacitet do dva
milijuna litara dnevno. Na lokalitetu su pronađeni ostatci pračovjeka, a u trećem stoljeću pr.
Kr. ovdje su živjeli panonski Jasi, po kojima su
Rimljani mjesto prozvali Aquae Iasae i u prvom stoljeću sagradili terme, a kasnije ih dograđivali. S vremenom je kraj postao privredno,
kulturno, zdravstveno i obredno središte Gornje Panonije. Krajem trećeg stoljeća mjesto je
opustošeno u provali Gota, početkom četvrtog
obnavlja ih rimski car Konstantin Veliki. Tradicija lječilišta nije prekidana do danas, a lokalitet
je dio turističkog projekta koji propisuje visoke
standarde – Putovima rimskih careva i antičkih
lokaliteta, koji prolaze Hrvatskom, Slovenijom,
Austrijom, sve do samog centra Rima.
Uz portal – ulaz u arheološki park dočekala
nas je ravnateljica Zavičajnog muzeja, profesorica Spomenka Vlahović. Strašću zaljubljenice
u arheologiju govori o nalazištu i pojedinim eksponatima. Godine 2006. oslobođen je izvor i
voda utječe u bazen (8 x 13,5 m, a dubina 2,6 m)
prirodnim putem, bez pumpe. Služio je za hlađenje vode, a u svijetu postoji još samo jedan
takav bazen, u Engleskoj. Na dnu bazena, zaštićeni naslagama sedre, nađeni su rimski novac (za sreću!), nakit, medicinski instrumenti,
britve, vaga i mnogo reljefa. U termama su se
odmarali vojnici i liječili bolesni, uživali ljubitelji sauna i rimske masaže. Sačuvano je ziđe u
visini do tri metra s fragmentima zidne plastike
i fresaka, a vidljivi su i dijelovi podnog grijanja
(hipokaust) projektirani za strujanje vrućeg zraka ispod hodne površine. Pločnik, kao i reprezentativni objekti u toplicama, izrađeni su od
mramora iz mariborskog Pohorja.
Ulazimo u novi suvremeni postav topličkog
muzeja. Dominira mramor i staklo tirkiznoplave boje vode i rasvjeta koja otkriva svaki i
najmanji detalj izložaka. Pogled plijeni izvrsno
očuvan kip Minerve Medike, s postamentom,
koja drži bakreno koplje i štit, a na glavi joj se,
kao znak ljekarništva, umjesto kose savijaju
zmije. U muzeju se pripremaju i novi postavi,
kao što je povijesna zbirka predmeta vezanih uz
liječenje. Među njima su i brojni rogovi, pomoću kojih su liječnici stoljećima puštali krv.
Osim rimskih terma i muzeja, u ovom kraju se nalazi i Specijalna bolnica za medicinsku
rehabilitaciju te turističke zanimljivosti poput
puta meda, vinske ceste i biciklističke rute.
DVORAC BAĆANI
U Ludbregu nas čeka dvorac Baćani, trokatna
barokna građevina s elementima barokno-klasicističke arhitekture. U dvanaestom stoljeću bio
je to stari ludbreški grad-kaštel, 1244. spominje se u povelji kralja Bele IV., a grof Ludovik
Batthyany, posljednji privatni vlasnik, počinje
pregradnju kaštela 1745.
Dvorac je postao nadaleko poznat 1411. kada
je tijekom bogoslužja u
kapelici, pri lomljenju hoMinerva
stije, u kaležu potekla krv
Kristova, a čudo je priznato bulom pape Leona
X. Grof Batthyany dao je
izgraditi četiri nova oltara
i izraditi bogato izrezbarene klupe, a slikar Michael
Peck iz Kaniže oslikao je
od 1752. – 1754. kupolu i
okolne zidove prizorima
iz predaje o ludbreškom
čudu i prikazao četiri
evanđelista, Ivana, Mateja, Marka i Luku. Krajem
Drugog svjetskog rata, slike su okrečene, a inventar
kapele spaljen.
U vrijeme Domovinskog rata u dvorcu su sklonjene umjetnine,
mnoge od njih oštećene. Svoju pomoć ponudili
su restauratori Zemaljskog zavoda za zaštitu
spomenika Bavarske,dopremivši opremu za radionice, a ta suradnja još uvijek traje. Hrvatski
restauracijski zavod već je obnovio dio dvorca,
a u tijeku je obnova kapele. Uz kapelu se nalazi
sakralna zbirka iz četiriju okolnih župa, brojne
slike i skulpture, crkveni tekstil i posuđe.
ČAKOVEC
I na kraju,Čakovec, grad koji je dobio ime po
utemeljitelju – ugarskom grofu Dimitru Čaku
iz trinaestog stoljeća. Tijekom stoljeća je često
mijenjao vlasnike i postao utvrđeni grad. Nikola Šubić Zrinski, od 1546. novi vlasnik Međimurja, pretvara kastrum u utvrđeni renesansni
dvor, s bedemima i kulama, okružen opkopima
s vodom. Sve do odlaska Zrinskih ovo je bilo
zlatno razdoblje Čakovca.
Nakon što je 1738. srušen u velikom potresu,
tadašnji vlasnici grofovi Althani na starim temeljima dvora započinju izgradnju barokne palače
utvrđene zidinama, kao što uglavnom izgleda i
danas, preživjevši mnoge vlasnike i različite namjene. Bili su tu pogoni za proizvodnju šećera,
tvrtka koja se bavila prometom drva, sjedište mađarske okupacijske vlasti u
vrijeme Drugoga svjetskog
rata, potom Ekonomska
škola i đački dom, a od
1954. Muzej Međimurja.
Danas je stari grad Čakovec klasificiran kao kulturno dobro od nacionalnog
značenja, a u njegovom
se dvorištu nalazi „Oproštaj“, spomenik Zrinskima
i Frankopanima.
U muzeju smo razgledali
postav etnografskog odjela, vezan za život, običaje,
radove na polju međimurskog sela u razdoblju od
druge polovice 19. do druge polovice 20. stoljeća. Ističu se dječji predmeti: hodalice i stajalice, odjeća, igračke, sanjke,
običaji prigodom Valentinova (dolazak proljeća). Budući da se tada „ptičice žene“, ostavljali
su im kolačiće na granama, a tko ih nađe, „dobit
će crvene čizmice“.
U kasno poslijepodne kratka šetnja po Čakovcu i, nećete vjerovati, izvrsne lignje u resto■
ranu usred Međimurja!
Varaždinske Toplice u doba Rimljana
5
IZ ŽIVOTA SVEUČILIŠTA ∑ PUTOVIMA LIJEPE NAŠE
Glina, Gvozdansko, Topusko
i Novigrad na Dobri
iklus izleta Putovima lijepe naše ovog
proljeća nastavio se drugim izletom u
Glinu, Gvozdansko, Topusko i Novigrad
na Dobri. Prva kava pada u tužnom i pustom
gradu Glini. Stanovnik Gline pridružio se našoj
grupi i konstatirao da već dugo u Glini nije vidio
toliko ljudi na okupu. U središtu grada prostran
Jelačićev trg, ali čim skrenemo u prvu sporednu
ulicu, mnogo je ratnih uspomena. Zbog raseljavanja danas Glina ima stanovnika kao u 19.
stoljeću.
Posljednja je opsada počela 3. listopada 1577.,
a Turci su ušli u grad 13. siječnja 1578. godine.
U gradu su zatekli sve branitelje mrtve (umrli od
rana, gladi i zime). Ganut tim prizorom Ferhatpaša je iz okolice pozvao svećenika i naredio da
se prema katoličkom obredu pokopaju svi branitelji. Ante Tresić žalosno konstatira da su hrvatski
povjesničari zaboravili na Gvozdansko. Nigdje
se u čitankama ne spominje taj povijesni događaj
koji je najuzvišeniji primjer hrvatskog junaštva.
Cijeli ep od 32 pjevanja oda je junaštvu. O tome
neoromantičarskom epu specifičnoga i vrlo čitkog jezika priča nam naša kolegica novinarka,
profesorica Ivana Sor.
GVOZDANSKO. Na putu do njega brojne
napuštene kuće. Davno je napuštena i utvrda
Gvozdansko, danas ruševina. Svojevrsni je hrvatski simbol otpora Turcima. Krajem 15. stoljeća utvrdu su podigli plemenitaši Zrinski. Tada su
bili najmoćniji. U blizini su se nalazili rudnici
željeza iz kojih su Zrinski dobivali velike prihode, a držali su i kovnicu novca. Po dolasku
TOPUSKO. Uz prof. Lapajnea i prof. Marinu
Šegvić imali smo priliku upoznati i profesoricu
Brunu Makvić-Kuntić. Ona nam je podijelila
fotokopije tlocrta kupališnog mjesta Topusko iz
1827., kada je tamo boravio ban Josip Jelačić s
banicom Sofijom Jelačić. Kupališno mjesto je
bilo u vlasništvu vojske. Topusko obiluje termalnim izvorima zbog vulkanske erupcije prije 50
NAPISALA Ita Osmanagić
SNIMILA Ana Jurenić
C
Gvozdansko
Turaka 1578. godine rad u rudnicima je zamro,
a nakon istjerivanja Turaka 1635. godine, ponovno je oživio.
O Gvozdanskom nam priča prof. Damjan Lapajne. Utvrda Gvozdansko bila je brana od turskih osvajanja. Ona je posljednja pala. Opsada
je trajala sedam godina – 10 000 turskih vojnika
protiv 300 branitelja.
Hrvatski književnik Ante Tresić Pavičić u svojem epu Gvozdansko opjevao je opsadu grada.
Zloglasni Ferhat-paša Sokolović je nekoliko puta
bezuspješno pokušao osvojiti. Prema Tresićevoj
verziji turska je vojska imala 30 000 vojnika.
6
TREĆA
MLADOST
milijuna godina. Danas je Topusko jedino lječilište u Hrvatskoj s crijetnim ili blatnim kupkama.
Topusko je obilježilo i rimsko razdoblje. Arheološka istraživanja dokazuju da su Rimljani
otkrili tople izvore u dolini rijeke Gline i na mjestu sadašnjeg Topuskog sagradili svoje terme i
nazvali ih Ad fines (u prijevodu: Na granici), što
znači na granici između provincija Dalmacije i
Panonije. Termalna voda koristila se ne samo za
liječenje rimskih vojnika nego su se njome zagrijavale kuće, o čemu svjedoče brojne iskopine.
Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. gradi u Topuskom od 1204. do 1211. godine veliki samo-
stan koji poklanja opatskome cistercitskom redu
iz Francuske. Od samostana je danas ostao samo
divovski portal crkve u perivoju Opatovina, koji
se restaurira.
Ostatci kamena pokazuju sve odlike gotičke
arhitekture. Za vrijeme Vojne krajine uređeni su
– osim potrebnih kupališnih zgrada – perivoji i
parkovi s raznovrnim nasadima drveća i cvijeća.
Nedaleko od kupališta na Nikolinu brdu posađena je park-šuma sa stotinjak različitih vrsta drveća, te izgrađene pješačke staze. Danas je to vlasništvo Hrvatskih šuma, slabo održavano (načuli
smo da čak padaju stabla). Ispod Nikolina brda
izgrađen je i podzemni tunel u obliku bumeranga,
u kome se nekad održavao led. Pri ulazu u hotel
smješten je privremeni lapidarij s kamenim antičkim ostatcima. Zanimljivi su i kameni nadgrobni
spomenici s uklesanim imenima, zanimanjem i
podrijetlom pokojnika.
U parku u blizini bazena može se i danas vidjeti spomenik veteranu XV. Apolinarske legije Lucija-Valerija Verecunda domo Siscia. Budući da
sâm nije imao dovoljno novca, kolegij veterana
sakupio je novac da mu se podigne spomenik.
Kameni žrtvenici (stele) kojih je u Topuskom
nađen velik broj su od vremenskih neprilika zaštićeni pleksiglasom u obliku luka i dobro su održavani. Stele tadašnjemu božanskom paru Vidasu
i Thani mogu se naći samo u Topuskom, pa je
očigledno da je njihov kult domaćeg podrijetla.
Šetamo parkom ispod kojega je bio veliki rimski forum te mjesto gdje su nekoć stajale banska
palača i Sofijina kupka, te engleskim i francuskim parkom sa secesijskom fontanom koja vapi
za obnovom.
Od 1860. godine počela je izgradnja novih kupališnih zgrada. Topusko dobiva međunarodna
priznanja kao najbolje kupališno mjesto. Bilo je
to zlatno doba Topuskog. Prema legendi ovdje se
banica Sofija izliječila i u znak zahvalnosti organizirala plesni bal. On se održava i danas, i prava
je turistička atrakcija. U Domovinskom ratu u
samo jednom danu gotovo je izbrisana povijest
Topuskog. Nakon rata slijedi obnova, ali neki
srušeni objekti više se neće obnavljati.
Put nas vodi u stari frankopanski grad iz 15.
stoljeća, iznad rijeke Dobre.
NOVIGRAD NA DOBRI. Ulazimo bez ulaznica u grad otvorenih vrata, osim jednih zaključanih. Oduševljeni smo obnovom staroga grada
i penjemo se strmim putom do samog vrha kule.
Taj se uspon uistinu isplatio – prekrasan nas je
pogled ostavio bez daha. Vraćamo se, ispunjeni.
Iza nas je ostao stari kameni most iz 18. stoljeća,
sagrađen na rijeci Dobri. Ovaj posljednji lokalitet bio je točka na i te zaključujemo da zaista ne
poznajemo dovoljno Lijepu Našu.
■
Pod bedemima
Bosiljeva
Perivoj oko staroga
grada Severina
Ispred dvorca
Stara Sušica
Kaštel Zrinskih u
Brodu na Kupi
ZRINSKO-FRANKOPANSKI GRADOVI U GORSKOM KOTARU
Skrivena kulturna baština
NAPISALA I SNIMILA Višnja
Vidmar
orski kotar je po mnogo čemu poseban
dio naše domovine. Bujno zelenilo njegovih šuma i livada, jezera i potoci oduzimaju dah svojom vilinskom ljepotom, a gradići i sela plijene šarmom starih fasada i cvjetnim
okućnicama. No, o njegovoj se povijesti, starim
gradovima i utvrdama malo piše i zna i vrlo se
rijetko nude u turističkoj ponudi. Zato nam je
treći, posljednji izlet kolegija „Putovima lijepe
naše“, pod nazivom Zrinsko-Frankopanski gradovi u Gorskom kotaru, bio pravo otkriće.
Frankopani su bili duboko odani svemu što je
hrvatsko - pismu glagoljici i hrvatskom jeziku u
službi Božjoj, čime su tijekom svoje vladavine
uspjeli sačuvati kulturni identitet svojih podanika. Za pomoć kralju Beli IV. u bitci na Grobniku
protiv Tatara 1243., dobivaju od ugarskog dvora
niz imanja na kopnu: od župa Vinodol, Senj, Trsat
i Modruš na jugu, preko Gorskog kotara do Karlovca, Samobora i Krapine u Hrvatskom zagorju.
Zajedno s obitelji Zrinski bitno su pridonijeli naseljavanju i razvoju Gorskog kotara od 12. do 17.
stoljeća. Pogubljenjem zadnjih pripadnika obiju
obitelji, Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog
u Bečkom Novom Mestu 1671. gase se te dvije
najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti, a bečka
središnja vlast preuzima njihovu imovinu.
Na vrhuncu moći Zrinski i Frankopani imali
su više od 100 utvrda od kojih smo vidjeli četiri:
Bosiljevo, Stari Severin na Kupi, Staru Sušicu i
kaštel Zrinskih u Brodu na Kupi.
G
BOSILJEVO je najsjeverniji grad Frankopana
u Gorskom kotaru. Izgrađen na strmoj litici, sa
četiri kule i masivnim bedemima koji se ovijaju oko četvrtaste stambene kule u središtu, djeluje veličanstveno. S terase dobro očuvane kuće
upravitelja dvorca pruža se nezaboravan pogled
na dvorac i dolinu podno njega. Vodeni jarak oko
bedema je nasipan, pomičnog mosta više nema,
a masivna željezna ulazna vrata su, nažalost ̶
zaključana. Mogli smo samo viriti u prostrano
dvorište i diviti se skladnoj arhitekturi zdanja,
sa širokim stubištem i nazubljenim rubovima
bedema. Grad su u 13. st. podigli Frankopani na
kraljevskom posjedu (Terra Regalis), kao zaštitu
od Tatara. Nikad nije bio osvojen! Nakon gašenja
obitelji Frankopan i Zrinski prelazi u vlasništvo
obitelji Erdödy. Posljednji vlasnik, sušački tr-
govac Kozulić, učinio je od Bosiljeva raskošan
moderni dom za svoju obitelj – uveo je struju,
vodovod, centralno grijanje i uredio park, o čemu
svjedoče brojne fotografije. Nakon njihovog odlaska krajem Drugog svjetskog rata dvorac je
neko vrijeme bio hotel, pa ugostiteljski objekt.
Više od deset godina traje sudski spor oko prava
zakupa, a dvorac neumoljivo propada. Što nisu
ratovi i opsade, uništit će sudski spor!
STARI GRAD SEVERIN je kojih stotinjak metara udaljen od glavnoga mjesnog trga. Frankopani
su ga sagradili 1558. kao vojni objekt s četiri kule
i renesansnim arkadama u dvorištu. Nikada nije
bio stambeni dvorac. U njemu je boravio samo
kaštelan s vojnom postrojbom koja je osiguravala
putnike. Nakon Frankopana, dvorac dobiva obitelj
Oršić, koja ga obnavlja u stilu baroka. 1803. uređuju perivoj s nasadima božikovine, kestena, brijesta i stablima podrijetlom iz Sjeverne Amerike.
Ispod golemih krošnji vlada spokojnost i mir. Od
nekadašnjih deset, tu je još samo jedna skulptura
žene ogrnute velom, nažalost bez glave. S vidikovca na zapadnom rubu perivoja pruža se najljepši pogled na Kupu. Poput tirkizne zmije vijuga
duboko dolje između zadnjih obronaka Kočevske
planine sa slovenske i brda Umol, s naše strane
državne granice sredinom Kupe. Dvorac je nakon
1945. nacionaliziran i otada propada, zarastao u
bršljan, razbijenih prozora i urušenih stropnih greda, a u ljupkoj kapelici, freske vape za obnovom.
Grad Vrbovsko je lani, nakon 20 godina sudskog
spora, postao vlasnik dvorca i sada „samo“ treba
naći investitore za njegovu obnovu. „Tu bi trebali
pomoći fondovi EU“, kaže jedna polaznica. „U
nadi je spas“, odgovaramo joj u zboru…
STARA SUŠICA blizu Ravne Gore jest jedina
očuvana lovačka kuća Frankopana u Gorskom
kotaru, sve ostale su porušili Turci. Nakon propasti obitelji Frankopan mijenjala je vlasnike sve
do početka 19. st. kad je kupuje grof Nugent,
veliki ljubitelj umjetnosti. Obnavlja je u stilu
romantizma – nadograđuje kulu, toranj i ljupki
mali balkon sličan onom Romea i Julije u Veroni.
Makar je obložena granitnim pločama, čipkasti
ukrasi tornja, balkona i ograda čine je zamkom
iz bajki. Nasuprot dvorcu je mala kapelica sv.
Antuna Padovanskog iz 1874. Danas se dvorac
koristi kao ljetno odmaralište za djecu iz obitelji
slabijeg imovinskog stanja grada Rijeke.
MOLITVA ŠUME
Čovječe, kad pored mene prođeš
nemoj podići ruku ni na jedno stablo,
ni na jedan grm.
Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.
Ja sam toplina tvog doma i ognjišta
u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad i štit od vreline
ljetnoga sunca.
Ja sam drvo tvoje kolijevke,
sljeme tvoje kuće, daska tvojeg stola,
postelja na kojoj spavaš
i odmorište vječnog počinka.
Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju.
Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me,
nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,
ne ozlijedi me bezobzirno.
Khalil Gibran
KAŠTEL ZRINSKIH U BRODU NA KUPI.
Nedavno je potpuno obnovljen i pruža lijepu dobrodošlicu svima koji prelaze tek nekoliko metara udaljen granični prijelaz sa Slovenijom. Tu
tvrđavu-palaču, sagradio je na temeljima frankopanskog kaštela ban, vojskovođa i pjesnik Petar
Zrinski prije 400 godina. Danas je u njemu Muzej šumarstva, lova i ribolova. U prizemlju, još
jedinom u izvornom obliku, prikazana je povijest dvorca, naselja i obitelji Zrinski i Frankopan.
Tu je i dobro očuvan tajni prolaz za bijeg u doba
opsade i postav ribolova. Na prvom i drugom
katu je prikaz Gorskog kotara, njegovih šuma,
šumarstva i karakterističnih službi i zanata. Tu
su ribolovci, lovci, šumari i stolari, kao drvene
figure u prirodnoj veličini, odjeveni u karakterističnu odjeću, s alatima i uz zvučnu kulisu i videosnimke. Čuje se pjev ptica i zvuk pile u šumi.
Pjesma o šumi koju objavljujemo, posebno nas
se dojmila. Na zadnjem, trećem katu je zbirka
lovačkih trofeja Damira Vrhovnika.
Na povratku zaključujemo da Gorski kotar,
poput Trnoružice, još uvijek čeka da bude otkriven. Na samo pola sata vožnje od obale i unutrašnjosti, idealno je mjesto za odmor u hladovini borova i - otkrivanje kulturne baštine.
P.S.No, mladi Gorani odlaze u potrazi za poslom, a stariji još nisu spremni za rizike ulaganja
u turizam. Dijelom i zato što su Gorani po svojoj
prirodi radišni no samozatajni ljudi, koje najbolje opisuje uzrečica: „Gorani gledaju srcem, a
■
govore pogledom!“
7
IZ ŽIVOTA SVEUČILIŠTA
Škola seniora
se širi!
program ove su aktivnosti uistinu nešto posebno, one su “kruna” Sveučilišta, kojom
se ponosimo. Nije stoga čudno da su se za
ovakav oblik djelatnosti počela zanimati i
neka Sveučilišta u Europi. Oni, naime, u
sklopu cjeloživotnog učenja imaju uglavnom redovnu nastavu.
Zbog čega su navedene aktivnosti značajne?
Škola seniora u prirodi
NAPISALA Božena
Lončar
voditeljica izvannastavne aktivnosti Škole
seniora
olaznici Sveučilišta u Zagrebu, kao i
na Sveučilištima za treću životnu dob
u Europi, ali i šire, odabiru programe
prema svojim interesima i polaze nastavu
koja se ostvaruje prema postavljenome nastavnom planu i programu.
U navedenim programima polaznici, u
pravilu, pasivno slušaju nastavu, i manje
se ustraje na interaktivnoj komunikaciji između predavača i polaznika. Neke su
nastavne grupe dosta zatvorene jer se polaznici druže unutar obrazovne skupine. (Posebno bih istaknula obrazovne grupe jezika
i informatike.)
Zanimalo me kako što više uključiti, aktivirati polaznike, kako okupiti polaznike
svih obrazovnih grupa na programima koji
bi ih povezivali?
Jedino moguće rješenje bile su – izvannastavne aktivnosti!
Prije više od 4 godine okupili smo grupu
entuzijasta koji su se nesebično uključili u,
kako smo to nazvali, Školu seniora u prirodi. Ubrzo je taj naziv postao pretijesan za
aktivnosti koje su samo bujale. Zato se Škola seniora razgranala na sljedeća područja:
ŠKOLA SENIORA:
– U prirodi
– Galerije i muzeji
– Filmski klub
– Volontiranje
Danas je to važna izvannastavna aktivnost Sveučilišta, koja je okupila više od
200 polaznika, a što je, usudila bih se reći,
respektabilan broj. Uz redovni nastavni
P
8
TREĆA
MLADOST
Polaznici – od ideje do realizacije, a to znači da polaznici predlažu destinaciju, vode
grupu, s tim da jedan ili više polaznika pripremi građu koja se, vezano uza sâm lokalitet, predaje in situ. Svaka je aktivnost
osmišljena i okuplja veće grupe polaznika
iz različitih programskih grupa, što i jest
jedan od naših važnih ciljeva. Polaznici
se međusobno upoznaju, druže, borave u
prirodi uz stalnu edukaciju ( posjet crkvi
ili dvorcu, determiniranje ljekovitih biljaka, gljiva, otkrivanje nepoznatih mjesta u
blizini Zagreba, primjerice, jezera Savica,
rudnici na Sljemenu i slično.
Galerije i muzeji
Posjet odabranim i vrijednim izložbama u
galerijama i muzejima grada i okolice. Često je zanimanje za pojedine izložbe toliko
da moramo oformirati 4 ili 5 grupa polaznika neovisno o tome koji kolegij slušaju.
Filmski klub
U protekloj školskoj godini Sveučilište je
dogovorilo suradnju s kultnim kinom Europa. Tim smo sporazumom osigurali kino
dvoranu jednom mjesečno, s mogućnošću
prilagođavanja tona (treća dob teže podnosi “gromoglasne” zvukove). Na početku
semestra s našim istaknutim filmologom
i predavačem na Sveučilištu, profesorom
Rafaelićem, odabiremo filmove koje ćemo
gledati u semestru, a neposredno prije projekcije filma jedan od polaznika predstavi
film. Svaki je film uvijek pomno odabran.
Za sada nam nedostaje odgovarajući pro-
stor za razgovor nakon filma, uz kavu, pa
da filmski klub bude još bolje osmišljen.
Volontiranje
Započelo je kad i sâm rad Sveučilišta i to u
različitim područjima: u samim početcima
Sveučilišta volontirao je i dio predavača,
zatim su to animatori u svakoj od grupa,
kao što se volontira/predaje i za tribinu
„Zrno mudrosti“.
Naši susjedi i partneri Univerza za tretje
življenjsko obdobje Ljubljana još su 2006.
god. kao partnerska organizacija u međunarodnom projektu LACE započeli rad na
uključivanju starijih osoba kao kulturnih
medijatora u muzeje uz primjerenu edukaciju i suradnju s muzejskim zaposlenicima.
Na tome tragu – kao što to uostalom rade i
ostale europske zemlje – ustraje i naša ustanova. Učinili smo prvi korak, a to je dogovor o volontiranju medijatora u kulturi u
Hrvatskom školskom muzeju. Slijedi nam
daljnji rad na provedbi.
■
Dvorana Müller
– raj za filmofile
Ugodan kutak za zahtjevne gledatelje
NAPISALA I SNIMILA Višnja
Vidmar
ad uđete u predvorje kina Europa,
skrenite lijevo, između kipova dvaju
sadrenih lučonoša, popnite se stubama na prvi kat – i stižete u dvoranu Müller.
U nešto više od pola godine otkako je otvorena, stekla je epitet „najugodnijeg mjesta
za filmofile“ i postala novo, i nadamo se,
stalno mjesto aktivnosti Filmskog kluba
Sveučilišta za treću životnu dob (STŽD).
Čitava je dvorana – od poda do stropa –
obojana tamnosivom bojom, što stvara
pomalo zastrašujuću atmosferu, no 30-ak
naslonjača različitih stilova u vedrim bojama čini je ugodnom. Uza svaku je fotelju i mali stolić, taman za piće koje možete
naručiti prije početka projekcije filma. Do
sada smo u njoj gledali nekoliko filmova.
U sklopu rada dvorane i našeg Filmskog
kluba bit će i projekcije nijemih filmova
uz muzičku pratnju, predavanja stručnjaka i glazbene programe filmske glazbe. Za
K
naš Filmski klub programe će organizirati
filmski kritičar i povjesničar filma Daniel
Rafaelić. Njegov kolegij Filmologije, koji
je održao u STŽD prošle školske godine,
polaznici neće nikada zaboraviti.
Unutrašnjost zgrade, ukrašena štukaturama i postsecesijskim i klasicističkim
detaljima, smatra se jednim od najljepših
gradskih prostora, pa
je s pravom ove godine
proglašena zaštićenim
kulturnim dobrom i
nacionalnim blagom
Republike Hrvatske.
Grad Zagreb otkupio
ga je 2007., a od 2008.
kinom upravlja Zagreb
Film Festival s težnjom
da postane dom gotovo
svih zagrebačkih festivala i manifestacija. Pa
tako i našega Filmskog
kluba!
IZ FUNDUSA MUZEJA GRADA ZAGREBA
Dvorana
Müller nekad...
Riječ-dvije o kinu i
njegovom graditelju
Pogledajte kako je Dvorana Müller izgledala dvadesetih godina prošlog stoljeća!
Uopće nije bila dvorana, već čekaonica
za ulaz u kino s prvog kata, za balkon, tj.
za sjedala u najvišem dijelu dvorane. Obitelj Müller podarila je Zagrepčanima prvo
kino, pa otuda i naziv dvorane. Najzaslužniji član te obitelji, Adolf Müller, zaslužuje
nekoliko redaka. Rođen je u Zagrebu 1857.
u siromašnoj židovskoj obitelji. Izučio je
bačvarski i stolarski zanat, a prvi je kapital stekao trgovinom mješovitom robom
i gostionicom u Ogulinu. Vratio se u Zagreb i u 25 godina od zapuštene trgovine
Zlatni zvon u Ilici 112, stvorio „najbolju
trgovinu od Malog placa do Pivovare“. Trgujući ugljenom i ciglom stekao je kapital
za izgradnju ciglana u Kustošiji (čuvene
Müllerove ciglane), na Baniji, u Kosovskoj
Mitrovici, najveći mlin u Zagrebu - danas
urušeni Paromlin, a preuzima i imanje s
dvorcem Vranyczany u Bedekovčini. Prvo
kino, Helios, izgradio je 1913. na mjestu
današnjeg kazališta Gavella u Frankopanskoj ulici, a zatim u jedno poduzeće udružio kinematografe Helios, Apolo i Union, te
filmski zavod Urania. Šest godina kasnije
kupuje stambeno-poslovni kompleks u Samostanskoj (danas Varšavskoj) i Marovskoj
(danas Masarykovoj) ulici. Nezadovoljan
postojećim stanjem kina Ćirilometodskih
zidara ruši ga i prema nacrtima arhitekta
Srećka Florschütza gradi kino Balkan s
500 sjedala – današnje kino Europa. Svečano otvorenje je bilo 8. travnja 1925. i
to projekcijama: domaći film Dalmacija,
zemlja sunca i strani – Nibelunzi. Tako su
Zagrepčani dobili najljepše i najmodernije
kino na ovim prostorima. Taj status je kino
zadržalo do danas, odolijevajući svim režimima i društvenim mijenama!
■
... i danas
9
ŠKOLA SENIORA U PRIRODI
Savica, spomenik
prirode nadomak grada
Još jedan uspješan izlet Škole seniora
NAPISALA I SNIMILA Ana
Jurenić
rupa od dvadesetak seniorki iskoristila je svibanjsko toplo subotnje
prijepodne da „istraži“ jezera Savice, u našemu gradu malo poznati spomenik
prirode, područje nekadašnjih rukavaca
Save između Savice i Petruševca, koje je
gradska skupština 1991. proglasila Značajnim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom. Stanište je to riba, vodozemaca,
gmazova, raznih kukaca. Uz 24 zaštićene
vrste sisavaca ovdije žive i šišmiši, a od 186
vrsta, pedeset vrsta ptica tu se i gnijezdi.
Labudovi i čaplje česti su stanovnici jezera.
Nije rijetko susresti dabra, vidru ili nutriju.
Hrptom nasipa probija se stazica kroz
gustu travu prošaranu maslačcima, uz drugu obalu Save usidrila se flota starih brodova, čekajući bolja vremena da još koji put
zaplovi, u daljini su ostali novozagrebački
neboderi, a nebo se plavilo kao i rijeka. Tek
kod brane sagrađene uz toplanu pjeni se
svom snagom, pa opet mirno teče dok se
kolona približavala cilju.
Dočekala nas je prostrana livada s Ribičkim domom Sportskog ribolovnog društva
G
10
TREĆA
MLADOST
Pešćenica, a uz jezero gdje su se upravo
natjecali ribolovci juniori. Nastavili smo
šetnju uz jezera, od kojih su Plavac i Veliko
jezero – duboka osam i sedam metara.
I nismo požalile. Nad vodu nadvilo se
bujnim krošnjama drveće, male ade skrivaju liske, a žabice, prestrašene, skaču da bi
se sklonile ispod vodenog bilja. U plićaku
slomljene grane obrasle lišajem i mahovinom, pravo mjesto za skrivanje ribica.
Patak ometen našim dolaskom lijeno se
uputio stazom kroz gustiš. Nižu se jezera.
Veliko, samo voda, drveće i nebo – plavo,
zeleno i opet plavo. Malo, s propupalim
žutim lopočima priziva sjećanje na akvarele Slave Raškaj. Zaboraviš da je grad tek
nekoliko kilometara udaljen, ne vidiš ga i
ne čuješ. Samo glasanje ptica i naši koraci… Odjednom, netko glasno zazove da
pogledamo u jezero… Da ne povjeruješ,
pod površinom polako pliva riba kapitalac,
a njezine se ljuske pod zrakama sunca ljeskaju narančastom bojom. Potom još jedna, pa još dvije, svaka dugačka oko metar.
Ovdje i one uživaju, zahvaljujući ribičkom
pravilu – ulovi pa pusti.
Trošan drveni most vodi nas stazom kroz
duboki hlad. Mala čistina pod sjenom drveća i vrijeme za kratki tečaj o ljekovitom
bilju. Ivana nam govori o blagotvornom
djelovanju preslice, mente, kupine, šipka, o
spravljanju čajeva i oparaka, savjetuje nam
kako napraviti repelente od eteričnih ulja
( citronele, lavande, limunske trave, mente…) da bi se obranile od komaraca, krpelja i ostalih nametnika. Pažljivo slušamo,
nastojimo upamtiti, poneko zapisuje.
Povratak u grad i kava u zgodnom kafiću
u Borovju. Odmor za noge i sređivanje dojmova. Vrijedilo je otkriti dotada nepoznat
nam dio grada i napuniti dušu ljepotom prirode, zvukom tišine i željom da se ujesen
vratimo.
Kasnije, razgovarajući telefonom s Michaelom Dechom iz ŠRD Pešćenica, saznala
sam da je narančasta riba-kapitalac – zlatni
tolstolobik. Ime je dobila zbog široke glave
s debelim čelom ( ruski – tolstij lob – debelo čelo), a u naše vode unijeta je poribljavanjem, zajedno s amurom. Hrani se
planktonom i tako pomaže održavanju količine kisika u vodi. Primjerci u jezerima
Savice služe kao atrakcija i teški su 40 do
50 kilograma.
■
VOLONTIRANJE
Projekt ZNAM, UČIM TEBE
Razvoj cjeloživotnog učenja sve više vodi u individualizaciju nastave, u
neformalno mentorstvo „učenja u paru“. (Ana Krajnc)
NAPISALA Božena
Lončar
lovenska Univerza za tretje življenjsko obdobje još od 2009. godine razvija takav oblik mentorstva,
imajući već gotovo 2000 polaznika koji su
koristili ili još uvijek koriste neformalno,
dobrovoljno učenje informatike.
Informatičko znanje je sve potrebnije u
svakodnevnom životu. Većina od nas želi
produbiti elementarno znanje da bismo
mogli komunicirati s djecom, s unucima
(često na drugom dijelu svijeta), s prijateljima ili rodbinom. Boljim korištenjem
S
elektroničke pošte, skypea, uštedi se i vrijeme i novac pri, primjerice, plaćanju računa od kuće, kupovanju ulaznica, slanju
fotografija, brže pronalazimo informacije
iz različitih područja...
Koliko znaš, prenesi drugome! – vrlo je
učinkovita aktivnost polaznika- mentora, a
oni koji to znanje preuzimaju, uče brže jer
su posve opušteni.
U našem Sveučilištu smo prošle školske
godine započeli s projektom „Znam, učim
tebe“. Nekoliko mentora volontera uspješno su „odradili“ desetak susreta s polaznicima u informatičkoj učionici Sveučilišta.
U ovoj šk. godini namjeravamo ovakav
oblik volonterstva proširiti i na sljedeća
područja:
● informatika – nastavljamo
● strani jezik – konverzacija za
naprednije stupnjeve
● digitalna fotografija
Pravo na davanje i primanje usluga imaju svi upisani polaznici i to se ne plaća.
Mogu se javiti isključivo oni koji nisu
početnici, a imaju tzv. „rupe“ u znanju.
Pismene prijave kao i vaš kontakt broj su
u tajništvu Sveučilišta, soba 226, kod tajnice Nine.
■
Dobro je činiti dobro
NAPISALA Višnja Vidmar
SNIMILA Nina Radojević
matrate da znate raditi s računalom, prošli ste neke informatičke tečajeve tijekom rada ili ovdje u sveučilištu, ali biste
htjeli naučiti neku operaciju ili program koji se tek odnedavno primjenjuje (npr. e-učenje,
e-kupovanje, izrada albuma Picasa), ili nešto što vam je promaklo
ili ste zaboravili. Ponekad je to
tek sitnica koja vas izluđuje –
kako pronaći u pošti zagubljenu
poruku, kako prebacivati podatke
s jednog medija na drugi, kako
obrađivati digitalne fotografije i
slično! Zbog takvih „pojedinosti“
ne da vam se upisivati cijeli kolegij informatike, posebno u ovo
doba krize. Rješenje pruža učenje
„jedan na jedan“, kada volonter
koji zna, uči onoga kojemu je
znanje potrebno.
Ovakav, novi oblik volonterskog rada razvija se u našem Sveučilištu od početka 2013. godine
po uzoru na europski model koji
u slovenskom Sveučilištu za treću
životnu dob ima naziv „Znaš, nauči drugoga – Učenje informatike
udvoje“. Učenje smo proširili i na
učenje stranih jezika.
S
Postupak je sljedeći: zainteresirani polaznik javlja se porukom ili
telefonom u tajništvo (e-pošta: treca.dob@pou. hr, tel. 6003 020),
u dogovoru s voditeljicom projekta Boženom Lončar definira gradivo koje želi savladati, a ona ga potom povezuje s volonterom
koji će ga poučiti. Nastava se odvija jednom tjedno u trajanju od
po sat vremena u učionicama POUZ-a. Javite se!
■
11
TRIBINE SOVA
Vučedol – hrvatska Troja?
NAPISALA Marija
Olić
veket star pet tisućljeća ispunio je
tišinu male dvorane Pučkog otvorenog učilišta Zagreb jednoga ožujskog popodneva. Protresavši keramičku
posudu nepoznate namjene, vjerojatno kultne, ispunjenu glinenim zrncima ili možda
kamenčićima, prof. dr. Aleksandar Durman, voditelj katedre za arheometriju i
metodologiju na Odsjeku za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vratio nas
je u vrijeme dominacije indoeuropske skupine koja je stvorila kulturu koju nazivamo
Vučedolskom, prema nalazištu Vučedolu
na obroncima Dunava kod Vukovara. Bio
je to nastavak „dvodijelne“ tribine koja je
odškrinula vrata u malo znani svijet prapovijesti hrvatskoga Podunavlja. Više od dva
desetljeća profesor Durman na lokalitetu
Vučedol svojevrsnom metodom arheološke
forenzike otkriva intrigantne nalaze i slaže
sliku moguće povijesti toga kraja.
Pri prvom susretu, briljantnom analizom
ustvrdio je da je Vučedol izvor i ishodište
razvijene metalurgije koja se, tražeći bakarnu rudu, zrakasto širila prema zapadnoeuropskom, ali i istočno-mediteranskom
i maloazijskom prostoru! Vučedolski ljevači bakra, koji su lijevali u dvodijelnim
kalupima, pronalazači su i bronce, tehnološki razvijenije i upotrebljivije legure za
Z
proizvodnju oruđa i oružja. Mediteranska
antička kultura, prema tome, duguje svoje
početke jednomu malom središtu na zapadnom Balkanu. No, razotkrivena je još jedna
tajna: u podnici Kuće ljevača bakra otkrivena je glinena ptica – prvotno zvana kokoš, najpoznatija je kao golubica, a zapravo
je riječ o jarebici. Zašto jarebica? Braneći
svoje gnijezdo, ona odvlači napadače glumeći hromost, a svi ljevači toga doba su bili
hromi jer su, udišući otrovne pare pri lijevanju, ohromili. Da ne bude sve tako crno,
jarebice su zbog brojnog potomstva simbol
i potencije, a potentnost je druga posljedica
udisanja otrovnih isparavanja. Od jarebice,
simbola ljevača, samo je korak do Hefesta,
hromog (i potentnog) antičkog boga ljevača, zaštitnika svih metalurga antičkoga svijeta. U njegovu čast, na svečanosti njemu
posvećenoj, plesao se Jarebičji ples, odnosno – svi su plesači hramali.
Posuda kalendar
U drugom dijelu arheološkoga diptiha
prof. dr. Durman povezuje Vučedolsku kulturu s istovremenim kulturama Mezopotamije te Egipta, pa i ranim maloazijskim
središtima kao što je Troja. To su kulture
s prvim ideogramima, početcima pisama
te kalendarima nastalim na temelju promatranja tada poznatih nebeskih tijela. Jedna
posuda nađena u Vinkovcima, ukrašena
simbolima koji su izrađeni ubodima, inkrustiranim, odnosno popunjenim, bijelim
vapnom, ukrašavanjem karakterističnim za
vučedolsku kulturu, nametnula se kao najstariji indoeuropski kalendar!
Usporednim analizama otkriveno je
sljedeće: četiri horizontalna pojasa na vazi
simboliziraju četiri godišnja doba, dvanaest
vertikalnih pak dvanaest mjeseci. U svakomu vertikalnom pojasu četiri su kvadratna
polja što odgovara tjednima u mjesecu. U
sumrak prvoga dana proljeća, 21. ožujka,
početka godine po računanju prije 2.600
godina, nebo je napuštalo zviježđe božanskog lovca Oriona, a nastupalo je Sunce.
Simbol Sunca se više ne pojavljuje, a Orion
se ponovno ukazuje u zimskom pojasu. Na
posudi su još detektirani simboli zviježđa
Plejada, Kasiopeje, Labuda, Blizanaca te
Riba s Pegazom. Danas se ta nebeska zgodba, odlazak zviježđa Oriona i pojavljivanje
Sunca, zbog precesije, odnosno promjene
smjera osi Zemlje, događa pedeset dana
kasnije, približno 10. svibnja.
Nastao istodobno sa sumerskim i egipatskim, kalendar je stvoren na astralnim simbolima odgovarajućih zviježđa, no nikako
nije njihova kopija jer je utemeljen sjevernije, na 45. paraleli.
Vrijeme i nova istraživanja će zacijelo pokazati da se u povijesti čovječanstva značaj
Vučedola može mjeriti s važnošću Troje. ■
Najstariji indoeuropski kalendar prikazan na posudi
Vučedolske kulture, nađenoj u Vinkovcima
12
TREĆA
MLADOST
PREDAVANJE UVOD U KONTROLIRANO DRUŠTVO
Geoweb, koristan
i opasan alat
Geoweb je danas kulturološki fenomen
koji koristi cijeli svijet
Prikaz ulice na
Googleovim kartama
Dr. sc. Ivica Voloder
održao predavanje Uvod u
kontrolirano društvo
NAPISALA Višnja Vidmar
SNIMILA Ljubica Tomić
jednete za računalo, upišete u tražilicu Google karte i – svijet je vaš. Ako
upišete ime države, grada i neku točnu
adresu, možete razgledavati ono što tražite
iz satelita, na fotografijama snimljenim sa
zemlje ili prošetati traženom ulicom u 3D
tehnologiji (tzv. Street view). I ne samo to,
možete potražiti restorane, hotele, povijesne
i kulturne znamenitosti, prošetati kroz nacionalne parkove, muzeje i galerije. Posebno je
vrijedna mogućnost pronalaženja najkraćeg
puta do tražene destinacije, bilo avionom,
vlakom, automobilom, biciklom ili pješice.
Fascinantno, zar ne? No, istovremeno, sve
fotografije, pohranjene na vašim računalima i mobitelima, dostupne su operaterima,
s točnim koordinatama lokacije na kojoj su
snimljene. Sve to omogućava geoweb (skraćenica od Geospatial Web), sustav koji odgovara na pitanje što se gdje nalazi, spajajući
virtualne (e-) zemljopisne karte planeta Zemlje (Google Earth) i svemira (Google Sky),
s milijunima digitalnih fotografija snimljenih
na tlu i svemirskim postajama i satelitima
koji kruže oko Zemlje. Snimaju ih kako Googlove kamere (sjećate li se Googlovih kamera na šljemovima biciklista i na krovovima automobila koji su 2011. I 2012. snimali
S
po Zagrebu?),
tako i fotoamateri širom svijeta. Dovoljno je
registrirati se na
Panoramio ili Google+ preko kojih možete
slati svoje fotografije za Google Earth.
O tom moćnom, korisnom, ali i zastrašujućem informatičkom alatu održao je
predavanje na tribini Sova dr. sc. Ivica
Voloder, ravnatelj Pučkog Otvorenog Učilišta Zagreb, pod nazivom Geoweb, uvod u
kontrolirano društvo. Na temi pod nazivom
Strategija razvoja geoweba je i doktorirao
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Geoweb prvi put spominje dr. Charles
Herring 1994. u svojem radu za američku
vojsku. U početku su Google kartama bile
pokrivene samo četiri države: USA, UK,
Japan i Australija. Najveći zamah geoweb
ima 2007. kad se na pametnom telefonu,
iPhonu, prvi put mogla utvrditi pozicija
pomoću GPS-a, što znači da su karte koje
na svojem portalu koristi Google (Google
Maps), stare samo osam godina. Danas je
geoweb pravi kulturološki fenomen koji
koristi cijeli svijet.
Dr. Voloder je iznio fascinantan podatak
da se svake sekunde u internetske karte
upisuje dvadesetak tisuća fotografija. Odabrana lokacija može se detaljno razgledati
pomoću satelita sve do rezolucije 60 cm
(špijunski sateliti čak do 5 cm). Tako smo na
predavanju vidjeli avionsku snimku jednog
sela u Čadu, na kojoj se izbliza vide ljudi
oko bunara. Virtualne šetnje po turističkim
destinacijama možda prijete turizmu, no
istovremeno su i mamac za nova putovanja.
Geowebom se može naći čak i mjesto ukopa preminule osobe na groblju. Amerika je
otišla najdalje u njegovoj primjeni. Za pojedine gradove prikazuju katastarske podatke,
plinovode, vodovodnu mrežu, električne
instalacije svake kuće i ulice. Na pitanje, ne
olakšava li dostupnost tih podataka planiranje terorističkih akcija, odgovoreno je da su
prednosti sustava tih podataka daleko veće,
posebno u meteorologiji, u predviđanju i
otkrivanju elementarnih nepogoda: potresa,
tsunamija, orkana. Zahvaljujući geowebu,
vremenske prognoze su pouzdanije, a rad
turističkih agencija i agencija za promet nekretninama mnogo lakši. Da bi se zaštitila
privatnost snimljenih ljudi, lica prolaznika i
automobilske tablice se zamućuju, a iz strateških se razloga na e-kartama brišu pojedini važni objekti (npr. brodogradilište Uljanik u Puli, neki otočići u otočju Brijuni).
Predavač je na kraju zaključio da je geoweb postao dragocjen alat koji je proširio vidike i pomogao ljudima, ali i otvorio
mnoga pitanja vezana uz narušavanje slobode i privatnosti. Zbog stalnog nadzora
kamerama postajemo kontrolirano društvo,
a geoweb – alat koji Orwellovom Velikom
bratu olakšava posao. Ponavlja se ona vječna priča s tehnološkim otkrićima. Uvijek se
mogu upotrijebiti u dobre, plemenite svrhe
i – u one loše, koje ugrožavaju naše živote
i opstanak.
■
13
TRIBINE ZRNO MUDROSTI
Prirodom do zdravlja
Uberimo zdravlje koje nas okružuje
NAPISALA Ita
Osmanagić
a tribini Zrno mudrosti o ljekovitom
bilju u prošlosti i danas, govorio
je agronom Marko Lujo, polaznik
likovne radionice Sveučilišta za treću životnu dob. Gotovo cijeli životni vijek bio je
direktor Dalmacijabilja. Na videozidu se izmjenjuju kamilica, kadulja, islandski lišaj,
jasen, majčina dušica, kopriva, imela bijela,
cikorija, gavez, gospina trava, ružmarin,
neven, divlja ruža, jaglac, preslica, lovor,
matičnjak, žuti rosopas i druge.
N
O ljekovitom bilju u
prošlosti i danas
Svatko tko se bavi ljekovitim biljem za
osobnu upotrebu ili distribuciju mora dobro raspoznati svaku biljnu vrstu i znati
uz narodni naziv i latinsko ime. Aktivne
tvari u biljci nalaze se u cvijetu, listu, plodu, stabljici, korijenu, gomolju, podanku i
kori. Ljekovito bilje u narodnoj se medicini koristi u obliku čajeva, melema i praha.
U službenoj medicini iz biljaka se biokemijskim postupcima iz biljaka izdvajaju aktivne tvari i složenim postupcima
1.
2.
proizvode lijekovi za liječenje određenih
bolesti, a ljekovito bilje koristi se i u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji. S obzirom na stanište i način uzgoja dijelimo
ga na samoniklo i uzgojeno na oranicama.
Više od 90% bilja samoniklo je i bere se
uglavnom ručno, a ono u uzgoju strojno
ili ručno. Sušenje se obavlja prirodnim
provjetravanjem na tavanima u hladu u
tankom sloju. Iznimka je kadulja, koja se
suši na suncu.
Liječenje biljem staro je skoro koliko i čovječanstvo. Prvi zapisi o upotrebi ljekovitog
bilja u liječenju datiraju oko 5000 godina
prije Krista u Mezopotamiji. Otkrićem novih
kontinenata i zemalja ljekovito se bolje prenosilo morem i kopnom s jednoga područja
na drugo. Razvojem tehnologije i znanosti
od narodne se medicine razvila znanstvena
medicina, koja se sve do 17. stoljeća zasnivala na prirodnim lijekovima, a u 19. stoljeću 2/3 prirodnih lijekova zamijenjeno je
kemijskim pripravcima. Začetnik znanstvene medicine je Hipokrat, koji je živio u 5.
stoljeću prije Krista. Smatra se jednim od
najvećih ljekarnika svih vremena. Hipokratova izreka „Hrana je lijek – lijek je hrana“,
U sprej-bočicu od 100 ml staviti toliko alkohola (kao otapalo) da samo pokrije dno. Ukapati 10 kapi lavande, 10 kapi limuna, 10 kapi čajevca (ili metvice)
te više puta dobro protresti. Dodati destilirane ili mineralne vode. Ovom
smjesom osvježavati nekoliko puta na dan prostor u kome najviše boravite.
Ako ste prehlađeni pa vam je začepljen nos, ili vam je slabo, ili ste klonuli,
pao vam je imunitet, nakapajte nekoliko kapi nerazrijeđene lavande ili čajevca ili metvice na papirnatu maramicu i udišite. Nemojte naslanjati na kožu,
posebno ne na sluznicu, jer su eterična ulja vrlo jaki koncentrati.
Pripremila Ivana Sor
14
TREĆA
MLADOST
zasniva se na proučavanju utjecaja hrane na
zdravlje čovjeka.
Hrvatska je vrlo bogata ljekovitim biljem. Ima dugu i bogatu tradiciju skupljanja, prerade i upotrebe.
U Samostanu male braće u Dubrovniku
1317. godine osnovana je prva ljekarna
kod nas, jedna od najstarijih u svijetu, a danas je muzej.
Od dvadesetih godina 20. stoljeća pa do
početka Domovinskog rata Hrvatska je bila
veliki izvoznik ljekovitog bilja i eteričnih
ulja. Izvozilo se do 200 vrsta bilja u količini od 20 000 tona. Najviše se izvozilo mediteransko bilje: kadulja (do 1 000 tona),
list lovora, cvijet i eterično ulje lavande te
list ružmarina. Dalmatinska kadulja bila
je svjetski standard prema kojoj se uspoređivala kvaliteta kadulje iz drugih zemalja svijeta. Danas se ta djelatnost u velikoj
mjeri smanjila pa smo čak postali uvoznici
ljekovitog bilja. Svjetsko tržište bilja ima
stalnu tendenciju rasta, stoga će u toj unosnoj djelatnosti biti mjesta i za Hrvatsku.
Uspjeh mirisa, miris uspjeha
U drugom dijelu predavanja na temu aromaterapije govorila nam je Ivana Sor. Edukaciju o aromaterapiji završila je u Aroma
Akademiji. Eterična ulja visoko su koncentrirane tvari koje se dobivaju od raznih dijelova aromatičnih biljaka i drveća. Eterična
ulja dobivaju se na ove načine: 1. istiskivanjem plodova, 2. destilacijom vodenom
parom i 3. ekstrakcijom pomoću otapala.
Pojam aromaterapija uveo je 1937. godine
francuski znanstvenik – kozmetičar nakon
uspješno zaliječene opekotine nastale u laboratoriju. Ruku je uronio u posudu lavandina
ulja i brzo se oporavio. Tada je počeo proučavati djelovanje eteričnih ulja. Lavandino
ulje je antiseptik, analgetik, ima smirujuće
djelovanje, rješava nesanicu, kronični umor,
obnavlja tkivo i nanosi se izravno na ranu.
Sljedeća ulja iz male kućne apoteke su
ulje čajevca, paprena metvica, geranij i ružmarin. Osim što eterična ulja liječe ona
ublažavaju stres, bistre um, povećavaju
radnu sposobnost, općenito poboljšavaju
raspoloženje i stvaraju užitak. Jednom riječju, popravljaju fizičko i emocionalno
stanje organizma. Nanose se na kožu prema
pravilu manje je više. Prije upotrebe treba
napraviti alergotest – nakapati zapešće pa
ako pecka odustati od primjene.
Aromaterapijske masaže i utrljavanje eteričnih ulja put su do zdravlja. Njima se ublažavaju reumatski bolovi, poboljšava mentalno stanje i pospješuje mirniji san. Posljednjih
trideset godina eterična ulja vrlo su cijenjena.
Za kraj zanimljiv podatak: vagon ružinih latica sadržava samo 1 l eteričnog ulja!
■
Govorna terapija poslije
moždanog udara
NAPISALA Nada Gregurek
SNIMILA Ljubica Tomić
a jednoj od tribina „Zrno mudrosti“ predstavila nam se Višnja Akrap Kotevski, polaznica
talijanskog jezika. Kao profesor logoped radila je u centru SUVAG sa starijim osobama koje su preživjele moždani udar i kojima su oštećene govorne
funkcije. Interes za predavanje je bio
velik jer mi, kao starija populacija, već
spadamo u rizičnu skupinu.
N
ŠTO JE TO AFAZIJA
Govorno-jezična komunikacija višestruko je važna svakom čovjeku, posebno onda kada zbog bolesti ili ozljede mozga čovjek izgubi mogućnost
sporazumijevanja s okolinom. Odvija
se primanjem i odašiljanjem informacija između ljudi na različitim jezicima
u svijetu.
Afazija je oštećenje govornih funkcija u mozgu. Izazvana moždanom kapi,
hematomom i teškim oštećenjem mozga oštećuju se područja koja kontroliraju razumijevanje pisanog ili govornog
jezika. Afazija može biti djelomična ili
globalna. Nakon gubitka govora liječnik mora najprije utvrditi uzrok bolesti
pretragom krvne slike i CT glave i tako
ustanoviti koje je područje oštećeno.
Moždani udar uzrokuju embolija, tromboza i tumor. On dolazi naglo, odjednom, a oporavak je dug i najčešće traje
cijeli život. Neka manja oštećenja izazivaju optimizam i liječenje traje kraće.
Bolest zahtijeva veliko razumijevanje
te potporu uže obitelji, kao i liječnika
logopeda koji se bavi rehabilitacijom
govornih funkcija pacijenta. U Hrvatskoj postoji jedan od najvećih i najboljih centara za djecu i odrasle pacijente
s oštećenjem govora – SUVAG. Izuzetno su djelotvorne i dodatne terapije kao
što su radne i fizioterapije.
Pacijentima je namijenjen i priručnik Progovorimo ponovno za stručno
pojašnjenje bolesnoj osobi i njegovoj
■
obitelji.
Tribine srijedom u 5
Tribine SOVA
od 24. do 26. broja (2012./2013.)
➤ Divlja djeca Maksimira, predstavljanje knjige o zagrebačkome Zoološkom vrtu, mr. Davorka Maljković, književnik Zvonimir Milčec, Ivana Sor i dr., studeni 2012.
➤ Veljko Marton: Kolekcionarstvo u umjetnosti, studeni 2012.
➤ Adrijana Radanović, prof. etnologije: Advent u Učilištu – Sveci u Adventu,
prosinac 2012.
➤ Dean Ganza, dipl. ing.: Putopis: Južna Amerika, siječanj 2013.
➤ Danijel Rafaelić, prof.: Filmska umjetnost ili Kako gledati film, veljača 2013.
➤ Roland Cikopan, prof.: Subatomska psihologija, ožujak 2013.
➤ Prof. dr. Aleksandar Durman: Vučedolski hromi bog, ožujak 2013.
➤ Prof. dr. Aleksandar Durman: Vučedolski Orion, ožujak 2013.
➤ Dr. sc. Ivica Voloder: Geo-web ili uvod u kontrolirano društvo, travanj 2013.
➤ Tim liječnika iz Stomatološke poliklinike u Perkovčevoj 3:
➤ Oralno zdravlje osoba treće životne dobi, svibanj 2013.
➤ Marina Butorac, dipl. ing.: Parkovna arhitektura Njemačke, listopad 2013.
➤ Dr. sc. Barbara Kryžan Stanojević: Upoznajemo zemlje EU – Poljska, studeni 2013.
➤ Danijel Rafaelić, prof.: Filmovi koje ćemo gledati u filmskom klubu u ovoj školskoj godini,
studeni 2013.
➤ Josip Lešaja, prof.: Advent u Učilištu – Tiha noć (glazbena tribina), prosinac 2013.
➤ Gorana Hitrec, prof.: Advent u Učilištu – Uloga baka i djedova u odgoju djece, trendovi u
nas i u svijetu, prosinac 2013.
Tribine ZRNO
MUDROSTI
od 24. do 26. broja
(2012./13.)
polaznici predaju polaznicima
➤ Smiljana Špika Prskalo i Ana Herceg:
Afrika koju ćemo tek otkriti, prosinac 2012.
➤ Prof. dr. Saša Manev: Kako i zašto vidimo
boje, siječanj 2013.
➤ Prof. dr. Marijan Radej: Geni i
dugovječnost, veljača 2013.
➤ Marko Lujo, dipl. ing.: Čudesna moć
ljekovitog bilja, ožujak 2013.
➤ Mare Golac, dipl.ing.: Tajne bosanskih
piramida, travanj 2013.
➤ Višnja Akrap-Kotevski, prof.: Govorna
terapija nakon moždanog udara, svibanj 2013.
➤ Meri Antičić: Moj Sudan (na engleskom
jeziku), svibanj 2013.
➤ Zvonimir Veber, dipl.ing.: Ravenna –
studijsko putovanje, listopad 2013.
15
STUDIJSKA PUTOVANJA
(cardo i decumanus), nalazi se glavni gradski
trg forum na kojem je Cezar održao poznati govor nakon prelaska rijeke Rubikon. Okružen je
gotičkim i renesansnim palačama s fontanom
koju je projektirao Leonardo da Vinci. Nasuprot Augustovog slavoluka nalazi se Tiberijev
most iz 1. st., izgrađen od masivnih blokova
istarskog kamena. Po njemu još i danas voze
automobili! Zaključili smo kako je razgled
noću čak i ljepši jer su pod svjetlom reflektora
antičke građevine još veličanstvenije.
Classe
Sveta Tri Kralja
u Novoj crkvi
sv. Apolinarija u
Ravenni
POLAZNICI KOLEGIJA POVIJESTI UMJETNOSTI U
TALIJANSKOJ REGIJI EMILIJA ROMAGNA
Čarolija mozaika
NAPISALA I SNIMILA Višnja
Vidmar
ada smo lani na putovanju Istrom razgledali porečku Eufrazijanu, profesorica povijesti umjetnosti Martina
Božić nam je rekla da je najveća vrijednost
tog kompleksa njegova cjelovitost jer je uz
baziliku savršeno očuvana biskupska palača i
ostale prateće zgrade, no da se po ljepoti mozaika ipak ne može mjeriti s onima u Ravenni.
Putovanje po sjevernoj talijanskoj pokrajini
Emiliji Romagni s našom Martinom, u svibnju 2013., uvjerilo nas je da je bila u pravu.
Putem se upoznajemo s poviješću krajeva
kroz koje prolazimo. Jeste li znali da Italija
postoji kao jedinstvena država tek 152 godine
i posjeduje 70 % svjetskog umjetničkog blaga ili, pak to, da je Europa tek u 19 st. dosegla
gustoću cesta iz doba Rimskog Carstva?
K
San Marino
Sa svojih 1700 godina postojanja jedna je od
najstarijih država svijeta, a po veličini treća
najmanja država Europe (61 km2, samo 32.000
stanovnika). Izdaleka smo ugledali usamljeno
brdo s tri tornja na vrhu – simbola državice:
Guaitu, Cestu i najmanji Motale. Kad smo nakon brojnih serpentina napustili autobus i liftom se uz strmu liticu popeli do ulaza u grad,
bilo nam je jasno zašto ga nitko nije osvojio.
Opasan visokim kamenim bedemima, zbijenih
kuća i palača, kao orlovsko gnijezdo dominira
cijelim krajem. Strme ulice vode prema vrhu
16
TREĆA
MLADOST
brda. Rijeke turista opsjedaju male trgovine
jer su zbog pametne porezne politike proizvodi daleko jeftiniji od onih u ostatku Italije.
San Marino je po predaji osnovao 301. god.
naš zemljak, klesar Marin iz Raba. Na putu za
Rimini sklonio se pred vojskom cara Dioklecijana koji je progonio kršćane, na brdo Monte Titano (750 m), gdje je sagradio kapelicu i
osnovao grad, zametak današnje države. Prema ustavu iz 1600. godine svakih pet godina
biraju Veliko i Opće vijeće u funkciji parlamenta, a članovi tih vijeća svakih pet mjeseci između sebe biraju dva Kapetana regentanositelje izvršne vlasti i Vijeće dvanaestorice
kao sudbenu vlast. Ovakvim su upravljanjem
uspjeli sačuvati samostalnost i socijalnu jednakost svojih stanovnika. Tek što smo razgledali katedralu sv. Marina u kojoj je i sahranjen
i popeli se na prostran trg na samom vrhu brda,
s pogledom na Jadran i plodnu dolinu, spustio
se takav pljusak praćen olujnim vjetrom da
smo se izvrnutih kišobrana u trenu spustili natrag do autobusa. Šteta! Ništa od šopinga!
Rimini
U tom najpoznatijem talijanskom obiteljskom
ljetovalištu rodio se veliki Federico Felinni.
Njegov film Amarkord posveta je gradu njegova djetinjstva. Kako smo u grad stigli predvečer, razgledali smo ga noću. U staru gradsku
jezgru, nastalu na temeljima etruščanskog i
rimskog grada, ušli smo kroz jarko osvijetljen
Augustov slavoluk. Na sjecištu glavnih ulica
Baziliku Svetog Apolinarija ugledali smo usred
mora zelenih livada. U doba Rimskog Carstva
ratna luka Classe bila je na samoj obali Jadranskog mora, no rijeka Po nanijela je kroz stoljeća mulj koji je grad udaljio od obale. Bazilika,
pod zaštitom UNESCO-a, kao i svi ranokršćanski i bizantski spomenici u Ravenni, sagrađena
je u doba vladavine ostrogotskog kralja Teodorika u 5. stoljeću. Gledana izvana, ova trobrodna bazilika od cigle s masivnim okruglim
ranoromaničkim zvonikom iz 11. st., djeluje
skromno. Zato nas se unutrašnjost crkve toliko
dojmila. Zahvaljujući prozorima uzduž obje
strane središnje lađe, kupa se u svjetlu. Velika apsida iznad oltara, pokrivena je mozaikom
koji čitavu unutrašnjost crkve obasjava posebno nježnom nijansom svijetlozelene i zlatne
boje, poput livada oko crkve. U sredini je križ s
likom Krista, okružen nebeskim svodom posutim zvijezdama i prorocima Ilijom i Mojsijem,
dok je u donjoj polovici livada posuta biljem i
drvećem uz niz od 12 ovaca koje simboliziraju
apostole. Bila je nedjelja, sunčan dan, vrijeme
mise (11 sati), svirale su orgulje. Hodali smo
crkvom na prstima i upijali ljepotu trenutka.
Ravenna i Pomposa
Koliko smo se god kroz predavanja, literaturu
i putem interneta pripremili na susret s ovim
gradom, ono što smo vidjeli nadmašilo je sva
očekivanja. Sva su zdanja nastala u vrijeme
najvećih povijesnih i vjerskih previranja na tlu
današnje Italije, od 4. do 8. stoljeća. Velika je
sreća što su osvajači usvajali kulturu domaćina i dali joj svoj doprinos. Nisu rušili vjerske
objekte (samo sekularne) i gradili nove. Vanjski, skroman izgled tih ranokršćanskih i bizantskih zdanja od cigle u velikoj je suprotnosti s
unutrašnjosti ispunjenoj blistavim mozaicima.
Najbolji graditelji i umjetnici iz Grčke, Italije i
arapskog svijeta gradili su i ukrašavali ih mozaicima u duhu svojih tradicija. U to je doba, od
5. st. nadalje, tehnika mozaika dobila nove značajke. Nakon zabrane rimskog cara Teodozija,
402. god., da vjerski prikazi budu na podovima,
mozaici s vjerskim motivima penju se na zidove
i stropove. Elementi mozaika uz kockice rezane
od mramora i keramike režu se i od obojenog
stakla, proizvedenog u sjevernoj Italiji. Staklo
sadrži sitne mjehuriće zraka i listiće srebra ili
zlata. Tajna ljepote mozaika je u tome što kockice nisu fugirane, pa se svjetlo reflektira i lomi
u njihovom cijelom volumenu. Osim toga, na
zid se učvršćuju pod malim kutom, tako da hva-
Apsida
bazilike u
Classi
Unutrašnjost
crkve San Vitale
taju svjetlo iz svih smjerova. To je razlog zašto
mozaici svjetlucaju i u mračnim prostorima.
U to smo se uvjerili u najstarijim građevinama u Ravenni – Neonovoj krstionici s kraja 4.
i početka 5. st. i malom, izvana neuglednom,
mauzoleju Gale Placidije (druga pol. 5. st.),
kćeri posljednjega rimskog cara Teodozija I.
Velikog. Svjetlo u mauzolej dopire kroz samo
nekoliko prozorčića pokrivenih pločama od
alabastera, a ipak – čitav prostor treperi živim
bojama mozaika koji pokrivaju sve površine
zidova i stropa. Utjecaj škole mozaika iz Pompeja vidi se u obje građevine u pokušajima
stvaranja perspektive (na „roštilju“, simbolu
mučeništva sv. Lovre i u odrazima plamičaka
na zidu). Ljudski su likovi prikazani plastično, u pokretu, a svi lukovi i zidovi ukrašeni su
maštovitim motivima mrtvih priroda, biljnih i
geometrijskih ornamenata. U Neonovoj krstionici, iz središta azurno plavog stropa, ravno
u vas gleda goli, bradati Krist, uronjen u rijeku Jordan, a halje apostola, vijore im oko tijela. Sve ranokršćanske, ortodoksne građevine
nalaze se na sjeverozapadnom dijelu grada,
unutar zidina stare rimske palače.
Kralj Teodorik, koji je vladao Ravennom
do 540. godine, kada je osvaja Bizant, zapo-
slio je rimske arhitekte i dao sagraditi veličanstvenu Novu baziliku svetog Apolinarija,
Arijansku krstionicu, svoju palaču (sačuvani
samo ostatci) i mauzoleje na sjeveroistoku
grada, izvan zidina carske rimske palače. U
Novoj bazilici svetog Apolinarija posebno
nas se dojmio prikaz luke Classe s brodovima, duhoviti prikaz unutrašnjosti Teodorikove palače i likovi Sveta Tri Kralja sa živopisnim hlačama nalik današnjim tajicama.
Danteov grob u malom mauzoleju nadomak
crkve, krije mramorni reljef velikoga pjesnika,
rad venecijanskog kipara Pietra Lombardija.
Nakon Teodorikove smrti car Justinijan u 6.
st. širi granice Bizanta na Apeninski poluotok i
gradi u Ravenni najraskošniju bizantsku crkvu
u Europi - San Vitale,te baziliku sv. Apolinarija u Classi (a istodbno i Eufrazijanu u Poreču). Tako crkva San Vitale ima karakterističan
bizantski osmerokutni tlocrt (kao i crkva sv.
Donata u Zadru), s osam niša s galerijama za
žene na prvom katu. Djeluje monumentalno
jer je prostor crkve razlomljen u manje cjeline
koje kao da se šire uvis. Sve je obloženo mozaicima, od onih na tlu do stropa oslikanog u
doba baroka. Ipak, djeluje skladno jer su boje
sjajno usklađene. Bizantski se utjecaj ogleda u
zlatnoj boji nebeskog svoda, u statičnim likovima svetaca, bez individualnih obilježja. Justinijan i njegova supruga, Teodora, navodno
nikad nisu bili u Ravenni, ali su zato prikazani na mozaicima, na bočnim zidovima crkve
– lijevo i desno od oltara, zajedno sa svojom
pratnjom. Carica Teodora djeluje strogo i
ukočeno, ukrašena raskošnim pokrivalom za
glavu optočenim draguljima, a Krist sjedi na
nebeskom svodu u obliku modre kugle.
Na povratku, kojih pola kilometra od grada, zastajemo kraj Teodorikovog mauzoleja.
Građen je od velikih kvadratnih blokova od
istarskog kamena. Kupola na vrhu, od samo
jednoga kamenog bloka teškog oko 300 tona,
promjera 11 m i metar debelog, još i danas
izaziva nedoumicu. Kako je velik morao biti
brod kojim su ga dovezli iz Istre, te kako su
ga digli i postavili na vrh kupole?!
I zadnja postaja – benediktinski kompleks u
Pomposi, mjesto hodočašća od 6. stoljeća. Svi
su zidovi crkve prekriveni freskama u bogatoj
paleti zemljanih tonova, tako sličnih onima u
našim istarskim crkvicama. Ali, za razliku od
njih, savršeno su očuvane i restaurirane, kao i
mozaici na podu crkve. Kad bi barem jednom
i naše istarske crkvice tako izgledale!
■
DOŽIVITE NEZABORAVNE TRENUTKE NA NAŠIM PUTOVANJIMA
I PRIDRUŽITE SE MNOGOBROJNIM ZADOVOLJNIM PUTNICIMA
Sveučilišta za treću životnu dob
Iz bogate i jedinstvene ponude putovanja izdvajamo:
15. 2. 2014. UDINE – CASA CAVAZZINI. Izložba
Američka umjetnost 70. godina
22. – 23. 2. 2014. KARNEVAL U CENTU, MANTOVA,
VERONA
1. 3. 2014. KARNEVAL U VILLACHU, OSSIACH
1. 3. 2014. OPERA U GRAZU: Turandot
21. – 23. 3. 2014. BOLOGNA – izložba Djevojka
s bisernom naušnicom – od Vermeera do
Rembrandta, URBINO (Rafael) , SAN MARINO,
RAVENNA
5. – 6. 4. 2014. VICENZA – izložba Oko Moneta –
pejzažno slikarstvo 17. – 20. st. –
SIGURTA (Jedan od najljepših svjetskih parkova:
cvatu tulipani)
18. – 21. 4. 2014. USKRS U TOSKANI
24. – 27. 4. 2014. BAVARSKA:
DVORCI LUDWIGA II.
1. – 4. 5. 2014. TALIJANSKA JEZERA I
MILANO
LJETOVANJA U TIROLU; JORDAN,
SKANDINAVIJA, BARCELONA, SICILIJA...
17
I s pogledom
na Ararat...
Armenia sacra
Prilozi o ovim dvjema zemljama su samo mamci za
uistinu pravi doživljaj – i povijesni i duhovni i sakralni
NAPISALA Ivana Sor
SNIMILA Ana Herceg
POSTANKU, IMENU I JEZIKU: Armenija se na armenskom
zove HAJASTAN, što znači HAIKOVA zemlja, a Haik je u Svetom pismu
bio Noin prapraunuk. On je u 130. godini
otišao u Šinar (Babilon) graditi Kulu babilonsku. Zbog njegove „božanske“ vanjštine
ga je asirski vladar Nimrod (Bel) zadržavao
da ostane i da će ga slaviti kao boga, no on
je to odbio i vratio se u svoju zemlju pod
Araratom. Nimrod je krenuo s vojskom za
njim, ali ga je Haik u bitki kod jezera Van
ubio. Haik je živio 400 godina. Od te bitke
računa se armenski kalendar.
Tako kaže legenda, no ime Armenija počeli su prije 3000 godina koristiti grčki povjesničari po armenskom vođi Aramu koji
je bio šesti član Haikove loze.
Armenija je jedna od rijetkih zemalja
svijeta čija državnost datira još od starog
vijeka, dakle iz 6. st. pr. Kr., počevši s Ahemenidskom dinastijom do tragičnih zbiva-
O
Kačkari u sklopu
manastira Geghard
18
TREĆA
MLADOST
nja tijekom prošlosti, i konačno do neovisnosti 1991. godine.
ARMENSKA CRKVA: Godine 301. po.
Kr. Armenija postaje prvom državom koja
je preuzela kršćanstvo kao službenu državnu vjeru, 12 godina prije Rima! Armenska
apostolska crkva spada među istočne pravoslavne Crkve, no ona je neovisna unutar
kršćanskog svijeta. Osnovali su je, prema
vjerovanju, Isusovi apostoli Sveti Juda Tadej i Sveti Bartolomej.
Jedno od najvećih blaga armenske ali i
svjetske baštine su njezine crkve i samostani (manastiri). Armenija ima među prvima
nacionalni stil građenja crkvi: upisani križ u
tlocrtu, istih dužina, i nemaju ikone. Građene su mahom od kamena, i od vulkanskog
tufa (vrsta vulkanske zemlje od koje se pravi
žbuka, koja se pomiješana s vodom stvrdnjava). Kupole podsjećaju na stožac planine
Ararat, visina crkve je veća od dužine, prozori su visoki i uski. Svodovi su zaobljeni, a
složeni se krov sastoji od fino rezane šindre
ili od tufa. Iznutra su vrlo jednostavne, no
ako su ukrašene, onda je to florealna ornamentika, najčešće vinova loza.
Navodim samo dva primjera, oba
pod zaštitom UNESCO-a: „Sveti grad“ Ečmiadzin – manastirski
kompleks s katedralom iz 303.
godine!, saborna crkva iz 4. st., a
sve opasano zidinama visokim 10
metara. On je osim vjerskom prijestolnicom bio, od 120. do 330. godine, i prijestolnicom Armenskog
kraljevstva. U njoj je osnovana jedna od najstarijih škola na svijetu s
knjižnicom. Tvorac joj je Sveti Me-
srop Maštroc (405.) koji je ujedno i sastavio
armensko pismo po uzoru na grčki alfabet.
Od 12. st. ono broji 39 slova. Do uvođenja
arapskih brojki u 8. i 9. st., ova su se slova
rabila i za brojke.
Drugi lokalitet: manastirski kompleks
Geghard zaklonio se u klancu gornjeg toka
rijeke Azat. U 4. stoljeću osnovao ga je Sveti
Grgur Iluminator na mjestu gdje je u špilji bio
sveti izvor. Prvotni naziv Ajrivank (Špiljski
samostan), zamijenjen je sadašnjim imenom
Gerhard, što znači „sveto koplje“, jer je po
predaji apostol Juda Tadej donio u Armeniju koplje kojim je ranjen Isus. Građevine su
dijelom uklesane u žive stijene, dijelom su
samo preoblikovane špilje ukrašene mnogim
simbolima ili pak nadograđene cjeline. Porušili su ga Arapi u 9. st., da bi tijekom 12. i
13. stoljeća bio ponovno izgrađen i tako stoji
do danas. Posvuda su „razasuti“ kačkari,
kameni spomenici – stele, u kojima su uklesani križevi, s bogatom ornamentalnom dekoracijom (biljke, voće, životinje). Geghard
se smatra jednim od najznačajnijih primjera
srednjovjekovne crkvene arhitekture.
O ARARATU: Armenija je dio Zakavkazja, mahom visoka ravnica (prosječno
1400 m), s pogledom – uživo ali i u srcu
svakog Armenca – na Ararat! On je Armencima sveta planina (5.165 m), nacionalni simbol, u središtu je armenskoga grba,
čest je motiv, odvajkada ali i danas, njihovim umjetnicima. Vidi se gotovo odasvud
u Armeniji. I ne pripada Armeniji, nego
Turskoj! Armenci su sjetni ljudi, posebno
zadnjih stotinu godina, tragične prošlosti
no duboke vjere u svoje, ono malo što je
preostalo, mjesto pod suncem.
■
PUTOPISI
Duga nad Kavkazom
NAPISALA I SNIMILA Ana
Herceg
dje ste bili dok sam dijelio zemlju?
– pitao je Bog preostale ljude na
kraju reda. Nema više. Sve sam
podijelio. Ostao je samo jedan mali komadić, no vrlo lijep. Dobro, dat ću ga vama.
I tako davno, u ona davna vremena taj je
mali komadić dopao ljudima koji su ga nazvali SAKARTVELO (Gruzija). Tako kaže
legenda, ponos svakoga Gruzijca.
Minula su stoljeća... Vodili se mnogi ratovi. Osvajanja, pustošenja i odvajanja. Ipak,
11. je stoljeće bilo zlatno doba za Gruziju,
kojom je tada vladao kralj David Graditelj. Naslijedila ga je unuka kraljica Tamar.
Gruzija je pamti kao veliku vladaricu.
Putovala sam kroz tu zemlju. Tražila ljepotu različitosti u raskošnoj ponudi. Satkana
je od planinskih vrhova Kavkaza pokrivenih
snijegom, pašnjaka, zelenih polja, vinograda, plaža, polupustinja, naselja iz kamenog
doba, srednjovjekovnih građevina, utvrda,
od mnogo crkava i manastira. Većina stanovništva su pravoslavni kršćani koji su to postali prihvativši Isusov nauk početkom 4. st.
jer su kralj Mirijan i kraljica Nano proglasili
kršćanstvo službenom državnom religijom.
Tako je Gruzija nakon Armenije postala drugom zemljom koja je prihvatila kršćanstvo.
Tražila sam ljepotu i različitost. Različito da, ali u mnogo čemu nije bilo ljepote!
Prolazila sam cestama bez asfalta, rupe na
prometnicama diljem zemlje – negdje površinske, a negdje nezgodno duboke. Putovala sam pokraj napuštenih, polusrušenih
tvornica i velikih sivih betonskih kompleksa razbijenih prozora. Sve je sivo, sivo osim
željeznih kostura koji su smeđi od hrđe. S
naziva tvornica i komunističkih parola popadala su slova. Tvornički su krugovi zarasli
u korov. Na tim propalim zdanjima poziraju
udarnici u trijumfalnim pozama. Kroz autobusni prozor gledam zapuštene sovjetske
spomenike koji su, nekoć, veličali njihova
dostignuća. I kuće su zapuštene, često nakrivljene. No i u takvom stanju ipak pokazuju svu ljepotu gruzijske arhitekture. Plinske cijevi za kućanstva postavljene su izvan
kuća, uza samu ulicu ili iznad ulice, debele
i tanke, ružne, oštećene, nekoć žute boje i
protežu se do granice s Turskom. To mi se
najmanje svidjelo na cijelom putovanju.
Ružan, zapušten i turoban je i Staljinov
rodni grad Gori. No Gruzijci su srdačni i
gostoljubivi ljudi. Izvrsni su domaćini. Vole
strance i svi su oni uvijek dobro došli. Na
jednom seoskom gazdinstvu uživali smo u
G
njihovoj srdačnosti i gostoprimstvu. Spretni
gruzijski zanatlije izrađuju od vode, gline, te
potom peku, posebne, izuzetno lijepe posude zvane kvevri, a koje odražavaju povijest
njihove kulture pravljenja vina po čemu su
dobro poznate još u antičkom svijetu. Njihova strast prema vinu nije slučajna. U 4.
st. Gruziju je prosvijetlila pravoslavnim kršćanstvom sveta Nino križem napravljenim
od grana vinove loze koju je vezala svojom
kosom. Vinova loza i križ svakom su Gruzijcu važni simboli. Najsvetije im je mjesto
upravo Ivari ( crkva sv. Raspeća), sagrađena
na brdu na komu je sv. Nino podigla križ koji
je zamijenio pogansko znakovlje. Ispod brda
se smjestila drevna gruzijska prijestolnica
Mtskheta. Gradom dominira veličanstvena
katedrala Svetishoveli (crkva živih stupova),
najvažnija crkva u zemlji, a u njoj su pokopani gruzijski kraljevi i plemstvo. U sredini
crkve je širi stup u komu je prema predaji
pohranjena Kristova halja koju je nosio na
dan svojega Raspeća.
Svjetski poznati lokalitet Vardzia u kotlini kraj rijeke Mtkvari. Grad je uklesan
u stijeni, na 13. razina, a podigla ga je u
12. st. kraljica Tamar. Štitio je stanovnike od napadača, a u njemu je živjelo oko
40.000 ljudi. Brojne špiljske nastambe
povezane su dugim hodnicima, ljestvama i podzemnim crkvama, i nema im
kraja! I danas je, nakon 900. g., čvrst i
postojan.
Pejzaž se stalno mijenja. Skriven u magličastim oblacima, mističan, pred mojim
se očima ukazao Kavkaz. Mjesto stalnih
miješanja kultura i bogate povijesti. Dominantan i čvrst, spojen s oblacima i nebom,
dočekao me u svoj svojoj ljepoti. Lagana
kišica u predvečerje činila ga je još mističnijim. Ja volim planine. Tamo gdje nema
više putova ni staza, a ni ljudskih tragova,
tamo gdje se horizont izgubi, tamo gdje je
granica između neba i zemlje. Iznad planine pojavila se duga. Pratila sam je kroz zamagljen autobusni prozor. Iza mene ostali
su proplanci prepuni stada goveda, svinja i
ovaca usred šarenog cvijeća.
Dugu sam ponijela sa sobom u fotoaparatu
da me sjeća na veličanstvenu planinu.
■
Vardzia: Pećinski grad, odnosno golemi manastir
isklesan u stijeni 1185. g.
Ananuri – zamak podno
Kavkaza iz 13. stoljeća
19
PREDSTAVLJAMO NOVE PROGRAME
Juliana Erdödy
Drašković Glava
antičke žene
(detalj)
ARHEOLOGIJA EUROPE i
ANTIČKA MITOLOGIJA I NAŠA SVAKIDAŠNJICA
Korijeni Europe
O ujedinjenoj Europi nekad i sad
NAPISALA Marija
Olić
va srodna kolegija koji se prepliću
i nadopunjuju, a ipak svaki za sebe
osobit, plijene pozornost polaznika
Sveučilišta za treću životnu dob već treću
sezonu i može ih se nazvati uspješnicama. Arheologija Sredozemlja odnosno
Europe govori o vrlo živahnim stoljećima
prije Krista, putovima utjecaja iz drevnih
mediteranskih žarišta kulture i znanosti,
njihovoj primjeni i prilagodbi, stvaranju
temelja zapadne civilizacije. Kolegij je to
D
PRIPREMILA Gordana Pehadžić
u suradnji s profesoricom
Marinom Šegvić
Imućni Rimljani često su u svome domu
organizirali bogate bankete na kojima su se
posluživala različita jela. Gradski muzej iz
Vinkovaca objavio je Olivijinu cibalitansku
haricu, prilagođenu 21. stoljeću. Mlada
Rimljanka koja je u rimsko doba pripremala
specijalitete u svojoj taverni usred Vinkovaca (Colonia Aurelia Cibalae), autorica je te
zgodne kuharice s receptima rimskih jela.
20
TREĆA
MLADOST
koji upozorava da nismo prvi put ujedinjena Europa.
Sve se zakuhalo u drevnoj Grčkoj, postavljeni su temelji znanosti, umjetnosti,
filozofije, astronomije, pa i gastronomije, a
grčki moreplovci prvi su oplovili i kolonizirali obale Mediterana. Stvaranju kulturnih i
znanstvenih osnova ponešto su dodali još i
Feničani i tajanstveni Etruščani. A praktični
i poduzetni Rimljani prilagodili su postojeća znanja potrebama suvremenog života,
složili pravne osnove svakodnevice koje još
i danas koristimo, premrežili osvojenu Eu-
TELEĆE PEČENJE
500 g. teletine, crni papar, svježi
miloduh, sjemenke celera, kim, origano, 2 dcl bijelog vina, 30 g. luka, sol,
maslinovo ulje, 50 g. grožđica, med,
vinski ocat i mošt ukuhan do trećine.
Teletinu lagano zapeći u maslinovom
ulju (30-45 minuta) i povremeno
okretati. Zatim zaliti vinom i ostalim
sastojcima koje ste prethodno umiješali.
Zapeći uz povremeno polijevanje
umakom.
ropu putovima proširivši živahnu
pokretljivost s mora i na kopno,
stvarali gradove diljem carstva
po uzoru na svoje vojne logore.
Ciklus predavanja, dakle, prati
zasade i zametke antičke civilizacije u europsko tkivo iz kojih
izrasta Europa kakvu danas poznajemo, pa i tragove na našem
tlu, od Panonije do Dalmacije.
A tek kad se krenulo s mitologijom! Umjetnost i znanost bile
bi neobjašnjive bez Plejada, Oriona, Ahilove pete, jabuke razdora, Edipovog kompleksa, Sizifovog posla, Tantalovih muka, pa
i sama Europa bi bila bezimena.
Nizom predavanja, još jednom
ali u novom svjetlu istražen je
panteon, i grčki i rimski, junaci,
muze, čudovišta, nesretne i one
druge ljubavi. Nicale su neke
nove spoznaje i novi vidici u naoko dobro poznatom mitološkom
svijetu. Pogotovo kada iskrsne da je Odisej zaglavio na Mljetu, Argonauti plovili
Kvarnerom, a Hefest kovao na Vučedolu!
Kroz svijet antike, globalno i lokalno,
vodi umirovljena profesorica s Odsjeka za
arheologiju Filozofskog fakulteta, Marina
Šegvić. Vještinom iskusne sveučilišne predavačice i sjajne pripovjedačice, profesorica Šegvić plete finu mrežu opojnih priča,
upozorava na nepoznato u poznatome, neznano u znanome, novo u starom. Ali ona
podsjeća i na kulturne temelje i korijene
naše svakodnevice, njeguje samosvijest
svojih polaznika buđenjem spoznaje da
prijenosom vjekovnog znanja generacijama koje dolaze čuvaju trajne vrijednosti
naših civilizacijskih temelja, potiče ih da
se ponose što su baštinici antičke civilizacije. Poput vestalki, svećenica koje su čuvale vječni plamen u hramu rimske boginje
domaćeg ognjišta Veste, Marina Šegvić u
svojim slušateljima budi i čuva vječni plamen znanja.
■
GLOBI (OKRUGLICE)
200 g. griza (pšenični)
300 g. svježega kravljeg sira, maslinovo
ulje, tekući med i mak.
Žilavo, gusto tijesto od sira i griza dobro
miješati (gnjeti), oblikovati u kuglice i peći
u maslinovom ulju, uz povremeno okretanje s dvije drvene žlice, do zlatno-zelene
boje. Uvaljati u tekući med koji se zagrijao i
bogato posipati makom. Okruglice se mogu
servirati tople i hladne.
DOBAR TEK!!
PREDSTAVLJAMO NAŠE POLAZNIKE
HARFISTICA MARIJA MLINAR, POLAZNICA
ENGLESKOG JEZIKA NA NAŠEM SVEUČILIŠTU
Kako je harfa
pronašla Mariju
Ponekad djeca nisu svjesna koliko ih volimo
i koliko nam znače
RAZGOVARALA I SNIMILA
Ljubica Tomić
ijepo je imati ove godine, bile su prve
riječi polaznice Sveučilišta za treću
životnu dob, Marije Mlinar. Strah
od starosti ne postoji ako si zdrav. Sve je
relativno i sve ima svoje razloge. Sada radimo sve što želimo što ranije nismo mogli.
Svugdje možemo ostaviti svoje „mrvice“.
Rođena je u Delnicama, Gorskom kotaru.
Svoje djetinjstvo provela je u prekrasnom
krajoliku, upijajući zvukove i mirise, i ljubav svoga kraja. Jednoga su dana buknuli
iz njezine nutrine osjećaji i, harfa i Marija,
postali su jedno.
Volim svoje Delnice jer sam tamo rođena, ali isto tako i svoj Zagreb jer u njemu
živim. Ponijela sam sa sobom dio zavičaja,
a zahvaljujući Zagrebu postala sam ono što
sam sada. Najljepše je kad voliš, jer voljeti
su emocija i to sam ja.
Udovica sam i imam dva sina. Ponekad
djeca nisu svjesna koliko ih volimo, koliko
nam znače i koju nam daju snagu u svladavanju mnogih poteškoća u životu.
Moja majka je imala smisao za glazbu
i vjerojatno sam od nje naslijedila ljubav
prema glazbi. Tako sam krenula u glazbenu
školu. Svi đaci teoretskog odjela morali su
izabrati dva instrumenta. Prvi sam izabrala sama, ali drugi je izabrao mene jer je
samo na odjelu harfe bilo još mjesta. Harfa
mi nije bila ljubav na prvi pogled, ali kada
sam je počela svirati, ispalo je da je to bila
– uzajamna ljubav.
Kažu da u životu ništa nije slučajno. U
Zagrebu nije postojao studij harfe pa sam
na satove harfe odlazila u Italiju, a formalno studirala u Ljubljani. Bilo je to doba
kad se note nisu mogle kupiti niti kopirati
već sam ih sate i sate prepisivala. Budući
da je harfa skupi instrument, nismo je mogla imati pa sam svaki dan odlazila vježbati u školu. Bilo je tu mnogo odricanja, ali ni
jednog trenutka nisam pomislila odustati.
Uzajamna ljubav se samo učvršćivala.
L
Zahvaljujući mojoj harfi upoznala sam
bezbroj anonimnih ljudi koji su mi svojom osobnošću uljepšali i obogatili život.
Mnogo sam putovala svijetom: Europom,
Amerikom…Profesionalni život mi je bio
bogat i sretan. Svirala sam u petnaestak
različitih orkestara, bavila se pedagoškim
radom, bila član mnogih natjecateljskih žirija. Surađivala sam s mnogim poznatim i
nepoznatim solistima i glumcima. Od mnogih sam učila i mnoge naučila… Bila sam
solistica Simfonijskog orkestra Hrvatske
radiotelevizije te docent na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Svaki čovjek nosi u sebi kreativnost i treba je samo probuditi, pa se stoga u kasnijim godinama javlja ljubav za slikanjem,
pjevanjem… nije važan zanatski nivo, ali
je važno što to znači za našu dušu.
Osnovala sam Hrvatski orkestar harfi
„Tisuću žica“. Neki su nas od milošte po
prvim slovima nazvali – HOH. Ima nas
različite dobi, ali svi gajimo veliku ljubav
prema harfi.
Na svijetu ima puno više dobrih ljudi jer
bi inače svijet – propao. Činiti dobro važno
je i za nas ponaosob – jer dobro donosi mir.
Svi smo pozvani da, u skladu sa svojim mogućnostima, činimo nešto dobro za druge.
Stoga HOH „Tisuću žica“ svake godine organizira humanitarni koncert u dvorani Lisinski. U jesen 2014. održat ćemo ponovno
humanitarni međunarodni koncert u kome
će sudjelovati tridesetak harfi.
Naša kolegica Marija je željela na kraju naglasiti da je, osim svoje glazbe, harfe, ljubavi za ljude, osviještena i ekološki.
Djeluje u svakoj prigodi i na druge ljude i
na svoju okolinu.
Ne kupujem najlon vrećice. Moj veliki
hobi je moj eko-vrt i jedem samo svoje
povrće.
Vegetarijanka sam ako na stolu nema pečenog odojka ili janjetine.
Rad u vrtu ne umanjuje njezinu virtuoznost, dapače, iz njega crpi iskonske vrijednosti prirode i čovjeka.
Na rastanku sam je upitala ima li nešto
što bi još željela u životu? Skromno mi je
odgovorila:
Nastojim i željela bih biti dobar čovjek. ■
21
KULTURA
Alegori
MITSKI MOTIVI U U M
NAPISALA Marina
Šegvić
dlučili smo jedno predavanje iz
ciklusa Antička mitologija zamijeniti posjetom izložbi Alegorija
i Arkadija, otvorenoj 26. rujna ove godine
u Galeriji Klovićevi dvori. Sve se lijepo
poklopilo: ove akademske godine teme su
nam bezbrojne priče iz grčke i rimske mitologije i njihov odraz u današnjici, a na
izložbi kojoj je podnaslov „Antički motivi
u umjetnosti hrvatske moderne“, autorice
(Petra Vugrinec, Irena Kraševac i Darija
Alujević) su prikazale više od 130 ponajboljih djela hrvatske umjetnosti 19. stoljeća,
nadahnutih grčkom i rimskom antikom.
O
Je li antika doista mrtva?
Vlaho Bukovac
Andromeda
Zanimanje za kulturu klasične antičke civilizacije i inspiracija antikom, u umjetnosti
ali i u svakodnevnom životu, dio je duha
vremena od razdoblja prosvjetiteljstva, potom klasicizma i romantizma preko secesije
i simbolizma. U početku su u Grčku i u Italiju putovali zaljubljenici u klasičnu kulturu, arheolozi, povjesničari umjetnosti i sami
umjetnici da bi istraživali, pronalazili stare
gradove ili slikali drevne ruševine u izvornome krajoliku. Bilo je to vrijeme kad su
arheologija i povijest umjetnosti tek nastajale kao znanstvene grane i kad su se počela
izdavati prva znanstveno utemeljena djela o
umjetnosti i arheologiji antičkoga svijeta.
U razdoblju klasicizma i romantizma nadahnuće antičkim motivima iznova je u
prvom planu, kroz sve vidove umjetnosti,
kao dio humanističkog obrazovanja i svjetonazora temeljenog na oživljavanju duha
antike. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće
umjetnici se ponovo vraćaju u daleku antičku prošlost, tražeći u nekoj imaginarnoj
Arkadiji odgovore na mnogobrojna životna,
estetska i moralna pitanja suvremenog doba.
Na tragu takvog shvaćanja umjetnosti autorice su izabrale djela Roberta Auera, Vlaha
Bukovca, Bele Čikoša Sesije, Mata Celestina Medovića, Ivana Tišova, Nikole Mašića,
Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca i Ivana Meštrovića, naravno s antičkim
temama ili djela nadahnuta antikom.
Odisejev ciklus
Kroz izložbu nas je vodila simpatična Ana
koja je pričama o svakoj slici ili kipu dodat22
TREĆA
MLADOST
rija i Arkadija
U MJETNOSTI HRVATSKE MODERNE
no potaknula naše zanimanje za naizgled
izgubljenim davnim vremenima. Kažem
„naizgled izgubljenim“, jer se po tko zna
koji put potvrdilo da ta davna vremena žive
i u ovomu sadašnjem vremenu i pomažu
nam da bolje razumijemo svijet oko nas.
Evo nas do čuvene Kirke Bele Čikoša Sesije. Ana priča da je slika bila kupljena za Nacionalnu galeriju u Budimpešti davne 1896.
godine i tek je sada ponovo izložena u Zagrebu. A nama se čini da je Odisej teškom mukom odolio čarima prelijepe čarobnice koja
ga je, s čašom crvena vina, željela zadržati što
dulje u svojem carstvu. Odisej se nadao povratku na Itaku gdje ga je čekala vjerna žena
Penelopa – i ona je naslikana umjetnikovim
kistom: nježnijih boja negoli je to strastvena
Kirka, kao da blijedi i gubi nadu u Odisejev
povratak. Ali mi priču dobro znamo: Odisej
će se vratiti Penelopi, na sljedećoj slici poubijat će nametljive prosce, a Bela Čikoš Sesija
zatvorit će niz priča iz Odisejeva života.
Povijest i mitologija
Kod slike Marko Antonije nad mrtvim Cezarom prisjetismo se sjajnog filma iz 1953. godine s Marlonom Brandom
u ulozi Marka Antonija.
I ovdje nam je pomogla
mitologija, a slikar je na
sjajan način, poigravajući se prigušenom bijelom
bojom s ponekim krvavocrvenim detaljem naglasio simbolizam jedne
povijesne scene.
Ana priča i vodi nas
dalje: i Andromeda Vlaha Bukovca stigla je iz
inozemstva, iz Narodne galerije u Ljubljani.
Mlada žena, izložena
proždrljivoj
morskoj
nemani, kao da se propinje uvis, pokušavajući se
osloboditi okova kojima
je prikovana za stijenu.
Klasična je grčka kultura
njegovala kult tijela i to je
bio izgovor umjetnicima
da slikaju ženske aktove
u vremenu nesklonom
javnom isticanju ljepo-
te gologa tijela. Kraj priče nam je dobro
poznat: Perzej će osloboditi Andromedu i
danas je vidimo kao istoimeno zviježđe na
zimskom nebu sjeverne polutke.
I Dedal i Ikar su nam dobro poznati: da bi
se oslobodio sužanjstva kod kretskog vladara Minosa, umjetnik-izumitelj Dedal napravi sebi i sinu Ikaru krila od pera slijepljenih
voskom. I tako poletješe s otoka. No nepromišljeni dječak nije poslušao očeve savjete
da ne leti preblizu sunca ili nisko uz more,
vosak se otopio, Ikar se sunovratio u more.
Dotad bezimeni otok na koji je val izbacio
nesretnog Ikara dobio je ime Ikarija.
Iz Beograda je stigla Bukovčeva Atenjanka kod toalete, čudesno lijepa slika s
pomno naslikanim detaljima koji nas podsjećaju na vrijeme grčke antike.
Goleme alegorijske kompozicije rijetko
se prenose iz svojih matičnih kuća pa je jedinstvena prilika na izložbi vidjeti Bakanal,
remek-djelo Mata Celestina Medovića, iz
Moderne galerije u Zagrebu. Ta je slika živi
prizor kako su u Europi 19. stoljeća umjetnici zamišljali svetkovine omiljenog boga
Bakha, koje su nerijetko završavale sveopćim orgijanjem pripite gomile i razuzdanih
poklonika veseloga božanstva. Gledajući
sliku i skice za Bakanal, trebamo se zapitati kakav se to posebni talent skrivao u
mladom franjevcu kada je tako dojmljivo i
strastveno naslikao ovo čudesno djelo. Za
ovo je djelo i svoje nesvakidašnje slikarsko
majstorstvo bio višestruko nagrađivan na
mnogim europskim izložbama.
Apolon – kanon ljepote
Ana nas pomalo vodi kraju izložbe. U
jednoj su dvorani izloženi sadreni odljevi antičkih skulptura, koji su služili poput
modela slikarima i kiparima. I ovdje se
antika isprepliće sa sadašnjošću: estetski
kriteriji po kojima su se određivali kanoni
u antičkoj Grčkoj i Rimu prihvaćeni su i
u europskoj umjetnosti druge polovine 19.
i početka 20. stoljeća. Apolon Belvederski
bezvremenski je lijep muškarac iako je star
gotovo dvije i pol tisuće godina!
Ni naši najvažniji kipari moderne, Robert Frangeš Mihanović, Rudolf Valdec
i Ivan Meštrović nisu odoljeli nadahnuću
antike. Klasična antička skulptura bila je
ideal ljepote i sklada za umjetnike gotovo
svih razdoblja, pa i u djelima kipara hrvatske moderne nailazimo na odjeke antike,
osobito u arhitektonskoj plastici.
Na vanjskim krilima zgrade Hrvatskoga
instituta za povijest postavljena su poprsja
grčkih filozofa Platona i
Aristotela, rad Rudolfa
Bela Čikoš Sesija
Valdeca, a Robert FranPenelopa
geš Mihanović radi alegorijske reljefe prirodnih
i društvenih znanosti koje
svoje korijene imaju u
klasičnoj antičkoj kulturi.
Zaista smo uživali na
ovoj izložbi! Putovanje
u grčku i rimsku prošlost
bilo je sjajno. Sve ono o
čemu smo na predavanjima pričali, a i mnogo više,
dobilo je novu dimenziju
– dimenziju stvarnosti.
Pa ćemo završiti riječima
velikoga Vlaha Bukovca:
Bela Čikoš Sesija
„Učiti antiku isto je što
Kirka
i naći tajnu plastične ljepote. Proniknuti u harmoniju i proporcije ljudskog
tijela, kao i u prosti veličanstven zakon linije: to
znači shvatiti staru grčku
umjetnost – a i svu umjetnost.“
(Vlaho Bukovac, Moj
život, Zagreb, 1918.) ■
23
KULTURA
DVJESTOTA OBLJETNICA ROĐENJA NJEMAČKOG SKLADATELJA RICHARDA WAGNERA
Glazbeni reformator
NAPISALA Ita Osmanagić
SNIMILA Višnja Vidmar
ve godine obilježava se 200.
godišnjica
rođenja
velikoga
njemačkog skladatelja Richarda Wagnera. Bio je središnja glazbena
ličnost druge polovine 19. stoljeća. Ono
što je za talijansku operu bio Verdi, to je za
njemačku bio Wagner. Iako vršnjaci, njegovali su različite glazbene stilove i pravce. Za razliku od Verdijevih
realističnih smjernica talijanske opere, Wagner vodi operu u
mistiku. O Wagneru i njegovu
djelu napisano je oko 10 000
knjiga, brošura i članaka, što
svjedoči o njegovu snažnome
glazbenom utjecaju nazvanom
vagnerizam.
Rođen je 1813. godine u
Leipzigu. Život mu je bio buran, a sama ličnost zamršena.
Pomalo je bio fanatik vlastitih ideja i velika skitnica: boravio je u Francuskoj, Italiji,
Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Mađarskoj i Rusiji.
O
Pjesnik i skladatelj...
Wagner je više književnik
nego glazbenik. U strukturu
opere unio je nove elemente:
podjelu opera na prizore umjesto brojeve, uvođenje provodnog motiva ili lajtmotiva
i posebno značenje orkestra.
Jednom je prilikom rekao da
izvrsno operno djelo može nastati kad su i pjesnik i skladatelj u jednakoj mjeri inspirirani
idejom svog djela. Upravo to je Wagnerov
slučaj, koji je sve svoje operne tekstove napisao sam. Sa 20 godina napisao je svoju
prvu operu Vile. Sa 23 godine ženi se glumicom Minnom Planer.
U Rigi radi kao dirigent, bez većih financijskih rezultata. Zatim odlazi u Pariz i
piše libreto za Ukletog Holandeza. Libreto
je prodao pariškoj operi i s tim se novcem
vraća u Dresden gdje boravi sedam godina. Tamo je proširio svoju opću naobrazbu, mnogo čitao grčke klasike, proučavao
njemačke i skandinavske srednjovjekovne
24
TREĆA
MLADOST
kršćanske legende te osmislio gotovo sva
svoja djela od Tannhäusera do Parsifala.
... i buntovnik
Godine 1849. Wagner je aktivno sudjelovao u Dresdenskom ustanku i pa se morao skrivati pred policijom. Prijatelj Franz
Liszt nabavio mu je lažnu putovnicu, pa
on nakon pada Dresdena bježi u Zϋrich.
Tamo Wagner radi na Prstenu Nibelunga,
upoznaje Schopenhauerovu filozofiju pesimizma i zaljubljuje se u Matildu, ženu
imućnoga ciriškog trgovca.
Pangermanist?
Na tetralogiji Prsten Nibelunga, koja se
sastoji od Rajnina zlata, Walkϋre, Siegfrieda i Sumraka bogova, Wagner je radio gotovo 22 godine. U međuvremenu
sklada Tristana i Izoldu, Majstore pjevače, Ukletog Holandeza,
Tannhäusera, Lohengrina i posljednju operu Parsifal.
Možda se baš zato tetralogija
smatra njegovim životnim djelom. Prva u ciklusu tetralogije Prsten Nibelunga glazbena je drama
Rajnino zlato. Za radnju koristi
germansku mitologiju.. Rajnino
zlato počinje prvu večer i ono je
prolog u kome se prikazuje borba
bogova za moć i ljubav. U osnovi
Prstena Nibelunga jest pesimizam filozofa Schopenhauera koji
negira život i priželjkuje propast
u ništavilu, tako da na kraju u
plamenu propada čitav taj svijet.
Kritičari tome djelu zamjeraju
grandioznost, naivnost, tvrdoću
teksta, nezanimljivost odlomaka
libreta, često prekomjernu duljinu pojedinih prizora i zastarjelost
filozofskih ideja. No, ukupan dojam cjelovitosti zasigurno ostaje.
Wagner je bio tvrdoglav čovjek, i rasipnik. Napisao je: „Meni
treba ljepote, sjaja, svjetla. Ja ne mogu živjeti od bijedne orguljaške plaće poput Bacha“. Prihodi su mu bili veliki, ali je nerazumno rasipao novac. U svakom gradu u
komu je boravio, imao je luksuzno opremljen stan. Zbog toga je ekonomski propao
pa je čak pomišljao na samoubojstvo. Kad
je već mislio da izlaza nema, u Stuttgartu
ga je posjetio tajnik mladoga bavarskog
kralja Ludwiga II. i ponudio mu da u Münchenu ostvari svoje umjetničke planove.
Ludwig II. divio se Wagnerovoj veličini i
genijalnosti.
Wagner je u Bavarskoj, u gradiću Bayreuthu, našao pogodno mjesto za izgradnju
kazališta u kome bi se prikazivale njegove
glazbene drame. Godine 1872. postavljen
je temeljni kamen, a četiri godine poslije bilo je svečano otvorenje. Kazališna
zgrada mogla je primiti 2000 gledatelja. U
njoj nije bilo loža ni balkona, sjedišta su
bila postavljena amfiteatralno i završavala
su galerijom, a orkestar je bio pokriven.
Zbog prevelikih rashoda obustavljeno
je prikazivanje njegovih djela. Kazalište
je ponovo otvoreno tek 1882. izvedbom
Parsifala, Wagnerova posljednjeg djela.
Romantičar
Posebno značenje u opernoj literaturi 19.
stoljeća i u Wagnerovu stvaranju ima opera Tristan i Izolda. Građu za operu autor
je našao u staroj srednjovjekovnoj legendi o Tristanu i Izoldi. To je djelo vrhunac
romantične harmonije. Radnja se odvija
pretežno u noćnim satima, što je tipično
za romantiku. Ljubav koja se rađa između
Tristana i Izolde, te strastvena melodija,
najbliža je Wagnerovim osjećajima nakon
prekida s Matildom, koja je bila spoj duhovne i tjelesne ljepote te imala profinjen
osjećaj za poeziju i glazbu. Od svih epizoda umjetnikova ljubavnog života ova je
bila najintenzivnija i najstrastvenija.
Nakon prekida s Matildom i rastave
od Minne Wagner 1858. godine odlazi u
Veneciju, sklada Tristana i Izoldu te piše topla ljubavna pisma Matildi. S Minnom nije
imao djece, ali je zato s drugom ženom Cosimom, kćerkom Franza Liszta, kojom se
oženio 1870., imao troje djece. Prvoj kćeri
nadjenuo je ime Isolda, a sinu Siegfried,
prema likovima iz svojih glazbenih drama.
Posljednje godine života Wagner je proveo u svojoj vili u Bayreuthu, nedaleko od
kazališne zgrade. Kad su se pojavile srčane
tegobe odlazi u Veneciju za koju su ga
vezale stare uspomene i tamo umire 1883.
godine.
■
Picasso u
Zagrebu
PRIPREMILA Slobodanka
Oklopčić
d druge polovine ožujka do početka srpnja 2013. godine bila je u Galeriji
Klovićevi dvori u Zagrebu otvorena izložba Remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz. Bila je to dosad najveća izložba Pabla Picassa u ovom dijelu
svijeta; predstavljeno je 49 slika, 7 skulptura i 41 fotografija. Najavljivana je kao
povijesni kulturni događaj za grad Zagreb, za cijelu Hrvatsku, ali i za susjedne
zemlje, što su građani prepoznali te ju je u tri i pol mjeseca trajanja vidjelo više od
130.000 posjetitelja. Nacionalni muzej obnavljao se tijekom pet godina te je za to
vrijeme ovakav postav izložbe, dakle kronološki presjek njegovog stvaralaštva a
po izboru ravnateljice pariškog muzeja Annne Baldasari, predstavljen diljem svijeta s višemilijunskim posjetom. Muzej u Parizu od jeseni je ponovno otvoren.
Slikar, grafičar, fotograf i kipar Pablo Picasso bio je umjetnik osebujnog karaktera i stila koji će pamtiti i nadolazeće generacije. Bio je karizmatična osoba
i umjetnik koji je tijekom svojega dugog života
djelovao i odigrao vodeću ulogu u čitavom nizu
umjetničkih stilova. Pablo Picasso je najpoznatiji kao tvorac umjetničkog pravca kubizma. No,
svojom je golemom umjetničkom energijom tijekom dugoga umjetničkog djelovanja doprinio i
mnogim drugim umjetničkim stilovima i pravcima u dvadesetom stoljeću. Unatoč impulzivnom
karakteru znao se prilagoditi vremenu i zahtjevima kritičara i publike. Ponekad neshvaćen i preziran, neprestano je tragao i istraživao do samih
granica apsurda. Nakon Drugoga svjetskog rata
bio je pobornik ideja i stavova naprednih i mirotvornih stvaralaca. Bijeli golub kao simbol mira
javlja se kao lajtmotiv od početka njegovog stvaralaštva, od realnog do egzibicionističkog. Stvarajući, on, zapravo, reagira na sve manifestacije
života. Uspijevao je dočarati atmosferu usamljenosti, žalosti, neimaštine, simbolički izraženom
deformacijom likova. Motive je crpio iz podsvijesti i fantastike.
Posebno značajno poglavlje njegova slikarstva su ženski portreti, jer su žene bile
neizostavni dio njegova privatnog i umjetničkog života. Na izložbi, jedan uz drugi,
portreti su dviju njegovih muza, Dore Maar, hrvatskih korijena, rođene kao Heriette Theodora Markovitch i Marie Therese Walter: kubistički portret fovističkih
boja nasuprot mekšim obrisima nježnijeg i svjetlijeg kolorita.
U Picassovom stvaralaštvu skulpture su bile u drugom planu, pa ih je i ovdje
izloženo samo sedam. Svojom dojmljivošću ističe se skulptura trudne žene u maniri primitivne umjetnosti te glava bika, motiv koji je gotovo umjetnikov zaštitni
znak i koji je varirao na puno načina, sjetimo se, primjerice, dosjetke, sjedala
bicikla kao glave, povezanog s upravljačem kao rogovima, ovaj put nalik afričkim
životinjskim maskama.
Izložba je bila zaokružena brojnim fotografijama iz Picassova života, fotografijama obitelji, žena, prijatelja i suradnika pa i nekih koje je radio sâm umjetnik,
primjerice portret Carinika Russeaua.
Posebna vrijednost ove retrospektive je ne samo presjek njegova stvaralaštva
već i intime, jer su to slike i skulpture koje su živjele s njim i koje su darovane da
bi se osnovao Muzej Picasso u Parizu.
■
O
25
ETN0LOŠKA BAŠTINA
Baranjski
NAPISALA Ivana Sor
S mađarskog i njemačkog
prevele Marija Olić i Ivana
Sor
idobrani ili zidnjaci su vezene kuhinjske „krpe“, „bakine krpe“, vezene kuharice, „vandšoneri“, obično veličine 80 x 50 cm, a služili su kao
ukras, kao zaštita pri kuhanju, kao komunikacijski transparent, a danas ih baštine
mlađi naraštaji. Neka ih podsjete na neka
drukčija vremena, kada su se preko zidnjaka slale poruke i ukućanima, ali i „gostu“
ako bi navratio u kuhinju. Stavljani su i
iznad stola, vrata, umivaonika. Zidobrani
su odraz svoga vremena: opominjali su
društvene norme – posebno status žene u
tom društvu – „pričali“ o kuhanju, higijeni, o djeci. Prenosili su, otvoreno ili skriveno, ljubavne poruke, ili pak one duhovne (najčešće obraćanjem Bogu). Zidnjaci
otvaraju i ostale kategorije: razvoj jezika i
stiha, stilove odijevanja, modu uređivanja
kuhinjskog prostora. Valja reći da u srodnu vrstu spadaju i tkane krpe koje su se
stavljale iznad bračnog kreveta.
Z
Kada i odakle dolaze
Pojavljuju se sa „šparhetima“ na prijelazu između 19. i 20. st., i po mnogo čemu
postaju poveznica između seoskog i građanskog života. Oni nisu izvorno naše
umotvorine već dolaze iz Europe (kažu iz
Nizozemske), pa su početni zidnjaci u nas
imali motive vjetrenjača, likova u klompama, jedrilica, mora ( npr. baranjski zidobran Ponoć već je prošla/Marijana nije
došla).
Na bijelom platnu vezle su se poruke
običnim koncem. Crni konac – tužne poruke, crveni – ljubavne poruke, plavi i zeleni za ostale. Slike su se preslikavale na
razne načine: jedan od njih je i taj da se na
izvezenu krpu stavilo bijelo platno, uzela
bi se aluminijska žlica koju bi namazali
mašću ili je protrljali po kosi. Tako pripremljena žlica bi na platnu ostavljala zapis
poput indigo papira. Ili: preko gotovog
izvezenog platna stavilo bi se novo bijelo
platno i preko njega se prelazilo vrućom
peglom pa bi ostajao šlingani motiv koji
su potom običnom olovkom ucrtavali.
Treći način, malo napredniji: predložak
je bio otisnut rupicama na paus-papiru i
njime se prekrivalo novo platno. Indigo
bojom u kamenu prelazilo se preko papira
26
TREĆA
MLADOST
zidobrani
i na platnu je ostajao točkasti trag. Potom
se otisak poprskao alkoholom da bude fiksiran.
Zidnjaci su dio običaja svih naših krajeva, no ja sam odabrala neke podunavske,
mahom baranjske zidobrane – kao što ih
oni zovu – jer su etnološki i antropološki
raznovrsniji: ima ih na jezicima slavenskog
korpusa, na mađarskom i njemačkom.
Evo primjera:
Ne uskrati pomoć Tvoju
Dragi Bože mome domu.
Kuharica drva štedi
Da joj ručak više vredi.
Cvati, cvati, jorgovane,
Usreći nam mlade dane.
Ja za te dao srebro i zlato,
A ti mene vodiš đe je najveće
blato.
Dimnjačaru djavolsko stvorenje
Ne diraj me izgoret će mi
pečenje.
U barci sjedi sretan par
u srcu im plamti ljubavni žar.
Niemand ist so glücklich dran,
Wie ich mit meinem Mann.
(Nitko nije toliko sretan
kao ja sa svojim mužem.)
Valahol egy kis ablakban
nem nyilnak már a pünkosdi
rozsak.
(Negdje, na nekom prozorčiću
ne cvjetaju više božuri.)
Valaki vár ha haza mész.
(Netko te doma čeka
kada se vratiš.)
■
27
ZAGREBAČKI KUTAK
Lauba
NAPISALA I SNIMILA
Slobodanka Oklopčić
nogi će se zapitati što je to lauba.
Riječ lauba najvjerojatnije dolazi
od njemačke riječi „laub“, koja
označava lišće. U Vrbovcu postoji kružni
drvored, u kojem se krošnje jedva dodiruju,
a djeca se penju po krošnjama i osvajaju
prostor ne dodirujući tlo. Cilj je svojim tijelom što brže, bez posjekotina obići cijeli
krug. Na taj način riječ lauba je postala pojam za inicijaciju kroz igru.
Davne 1910. godine građevinsko poduzeće Emil Eisner i Adolf Ehrlich projektiralo je jahaonicu u sklopu vojnog kompleksa austrougarske vojske. Kasnije taj prostor
postaje tkaonica Tekstilnog kombinata
Zagreb, koji je djelovao na toj lokaciji do
2008. godine. Upravna zgrada Tekstilnog
kombinata kao i zgrada tkaonice spadaju
u skupinu zaštićenih spomenika kulture. U
međuvremenu tkaonica je restaurirana vodeći računa da se sačuvaju vrijedne povijesne karakteristike.
U tom novom prostoru, u organizaciji
M
28
TREĆA
MLADOST
udruge Lauba postavljaju se izložbe, performansi i slično. Udruga Lauba predstavila je
i djela umjetnika mlađe i srednje generacije
iz fundusa Zbirke Filip Trade s namjerom
da to bude laboratorij ili rasadnik umjetničkih eksperimenata i umjetničke inovacije.
U Laubi se prezentiraju najnoviji umjetnički radovi, a ujedno je otvorena i za interaktivna događanja. Na taj način istovremeno
se može pogledati izložba i biti prisutan na
nekom kulturnom događanju.
Cilj udruge je otkriti nove oblike umjetničkog izraza, doprinijeti podizanju javne
svijesti o modernoj i suvremenoj hrvatskoj
umjetnosti, te sudjelovati u internacionalnim umjetničkim tokovima.
Prostor Lauba pruža najširoj publici mogućnost susretanja s modernom vizualnom
umjetnošću. Tako sam i ja ovih jesenskih
dana odlučila posjetiti taj prostor. Imala
sam i skriveni motiv za posjetu. U Tekstilnom kombinatu Zagreb radila sam 30
godina do svoga umirovljenja i silno me
zanimalo kako taj prostor izglada sada.
Kada sam došla vidjela sam svoju upravnu
zgradu i zgradu tkaonice kako još stoje, ali
pogon kemijske dorade u kojem sam radila
i drugi pogoni su nestali, a zamijenile su
ih nove stambene zgrade. Kroz glavu mi je
prošao film u kojem sam vidjela pogone i
mnogobrojne bučne tekstilne strojeve koji
su se danonoćno vrtjeli i hranili tri tisuće
zaposlenih i njihove obitelji.
Ipak, uspjelo se sačuvati barem dio kulturne baštine i pokrenuti neke nove aktivnosti lijepe za ljude i korisne za promoviranje umjetnosti. S takvim mislima u glavi,
nakon razgledavanja izložbe, svratila sam
u restoran Lauba, da u miru uz zvuke neke
nježne glazbe sredim svoje misli i pojedem
nešto toplo. Odabrala sam juhu od mrkve i
naranče s brusketama crnim kao zemlja u
kojima se osjećao miris sipinog crnila. Bilo
je to za mene potpuno novo moderno jelo
koje se izvrsno sljubilo s modernosti izložaka koje sam prethodno vidjela. Poželjela
sam tada još koji puta doći u ovaj restorančić, ponajprije s prijateljicama iz novinarske redakcije Sveučilišta za treću životnu
dob, jer i one žele otkriti nešto novo, a opet
ne zaboraviti kako je nekada bilo u ulici
Baruna Filipovića 23.
■
Sunce u
Bogovićevoj
ulici...
Prizemljeno
Sunce i devet pogleda
NAPISALA Smiljana Špika
SNIMILA Višnja Vidmar
Prskalo
etajući Bogovićevom ulicom u samom središtu zagrebačke špice, ne
možete ne zamijetiti skulpturu "Prizemljeno Sunce" maštovito djelo svjetski
poznatog kipara Ivana Kožarića. Godine
1971. Kožarić je prvi puta predstavio svoje
umjetničko djelo, kuglu promjera dva metra, izrađenu od bronce i prekrivenu zlatnim
listićima ,koja je prikazivala umjetnikovu
viziju Sunca spuštenog na Zemlju. Sunce je prvo bilo smješteno na Trgu maršala
Tita i u sljedećih dvadesetak godina zbog
vandalizma selilo na različite lokacije, dok
velika brončana skulptura nije prizemljena
2004. godine u Bogovićevoj ulici. Zgodno
za podsjetiti "Prizemljeno Sunce" bilo je na naslovnici Treće mladosti
- broj 16.
Skulptura nije imala
samo kulturnu i umjetničku vrijednost nego
je postala inspiracija
za daljna umjetnička
stvaranja. Davor Preis,
član HDLU-a (Hrvatsko društvo likovnih
umjetnika), danas živi
u Zagrebu pod imenom
Daworp Earhman, isko-
Š
ristio je Kožarićevu skulpturu da bi 2004.
godine na ulice Zagreba "prizemljio" ostale
planete Sunčevog sustava.
Zagrebački Sunčev sustav, instalacija,
pravim imenom nazvana "Prizemljeno
Sunce i devet pogleda" rađena je bez medijske eksponiranosti, gotovo u polutajnosti. Umjetnik nije htio otkriti gdje je postavio pločice s planetima, osim da omjeri
njihovih udaljenosti i veličina (u odnosu na
Kožarićevo sunce) približno odgovaraju
onima u stvarnosti. Iako cijeli projekt ima
težište na umjetničkom izražaju, počeo se
promatrati i kao važna popularno znanstvena instalacija u kojem se na zanimljiv način
dolazi do informacija o udaljenosti i smještaju planeta Sunčevog sustava.
Novinari, građani Zagreba, stranci a po... a Zemlja u
Varšavskoj ulici
sebno studenti fizike dali su se u potragu
za svih devet planeta. Projekt je naročito
zaživio na web forumima gdje su prezentirani podaci; da udaljenost između Sunca
i Merkura najbližeg planeta iznosi 75 metara, a između Sunca i najdaljeg Plutona (
Pluton je do 2006 smatran planetom) 7659
m. Da bi se sve obišlo, potrebno je "prošetati "Zagrebom oko 30 km. Na taj način
svaki "tragač"zapravo je protagonist igre i
posjetitelj izložbe koja nema rok trajanja.
Ukoliko ste raspoloženi za traganje planeti se nalaze na sljedećim lokacijama;
Merkur – Margaretska 3
Venera – Trg bana Josipa Jelačića 3
Zemlja – Varšavska 9
(kod kina Europa)
Mars – Tkalčićeva 21
(kod sunčanog sata)
Jupiter – Voćarska 71
(u ogradi pored bršljana)
Saturn – Račićeva 1
(na kamenoj ogradi)
Uran - Siget 9
(u Parku mladenaca na
garaži)
Neptun – Kozari
put 48 (na stupu od
Elektre)
Pluton – Aleja Bologne (na nosivom stupu
podvožnjaka).
■
29
ZAGREBAČKI KUTAK
Upoznajte
pčelu purgericu
NAPISALA Ana
Jurenić
aš grad voli svoje golubove i mnoge su pjesme opjevale te lake letače
ali već godinama u njemu stanuju
i pčele medarice, latinskim imenom Apis
mellifera carnika, a mogli bismo dodati i
zagrebiensis ili od milja – pčele purgerice. Dok se u svijetu, pa i u našim ruralnim
krajevima, smanjuje broj pčelinjih zajednica, u Zagrebu ih je svake godine sve više.
Stručnjaci se slažu da im godi živjeti slobodno, bez uplitanja čovjeka, a u gradu se
ne koriste herbicidi i pesticidi, pa su tako
otpornije i na svoga najvećeg neprijatelja
Varrou (crv parazit). Naše pčelice hrane se
mednom rosom, izlučevinom biljnih ušiju.
Tako sprječavaju razvoj bakterija koje uništavaju drveće, obogaćuju gradsku floru i
doprinose kvaliteti zraka.
Zagrebačka pčela formirat će svoju zajednicu na stablu javora ili lipe, na prometnom znaku, reklamnom panou, ali najčešće
na fasadama, u potkrovljima, međuprostorima u prozorima i kutijama za rolete.
Najviše vole zgrade građene između dvaju
ratova, čija se konstrukcija između katova
rješavala gredama punih praznog prostora.
Kada matica s novim rojem izađe tražiti
novi dom, ne udalji se više od stotinu metara. Rojenje je prirodno stanje pčela kada su
one site, nisu agresivne i ne bodu. Ako se
rojevno klupko prihvati na nezgodno mjesto, ne treba paničariti, ne koristiti insekticide, treba nazvati broj 112, pa će vrijedni
N
30
TREĆA
MLADOST
volonteri iz jedne od šest pčelarskih udruga
zbrinuti roj.
Nastanile su se te čudesne male letačice
već u Maksimirskoj, Gundulićevoj, Draškovićevoj, Aveniji grada Vukovara, na Trgu
bana Jelačića i tako širom grada – jedna od
nedavnih intervencija bila je ispred Hotela Sheraton, kada se roj smjestio na stablu
iznad parkiranog automobila.
Gradske pčele obitavaju i u mnogim
svjetskim gradovima. Berlin ima vrlo raznoliku floru i velike zelene površine. Pčelari košnice postavljaju na balkone i terase,
krovove hotela, crkvena dvorišta i dječja
igrališta, također moraju prijaviti pčele
i pružiti im veterinarsku skrb. U Beču je
nekoliko košnica postavljeno na krov koncertne dvorane Konzerthaus da bi se senzibilizirala javnost na dramatični problem
ugibanja pčela, a upotreba insekticida je
zabranjena. Turisti mogu ponijeti iz toga
grada mali suvenir –paketić s medom. Takav med može biti i kvalitetniji od onoga s
poljoprivrednih površina, gdje je česta monokultura, a koriste se i pesticidi. Ima još
puno lijepih primjera pčelarenja u gradovima, ali zagrebačka pčela ne ovisi o čovjeku
i zato je posebna. Zgodno je spomenuti da
je u travnju zagrebački Zoo posvetio jedan
dan pčelama: djeca i roditelji mogli su razgledati izložbu, družiti se sa pčelama, čak
podragati bumbara i – kušati pčelinje poizvode.
Navodno je Albert Einstein ustvrdio da
bi u slučaju nestanka pčela, čovječanstvo
Pčele pod
strehom u
Šenoinoj
moglo preživjeti samo četiri godine. Bez
njihovog oprašivanja smanjio bi se urod za
30%. Taj jedini kukac koji proizvodi hranu
koju jedu ljudi proizvodi med već najmanje
150 milijuna godina. Jedna starogrčka legenda kaže da su pčele čuvale Zeusa kad je
bio mali i hranile ga medom. Svaka radilica
posjeti dnevno 1000 cvjetova skupljajući
nektar i peludni prah. Mašući krilima proizvodi magnetsko polje koje privlači čestice polena i ostavlja trag na cvijetu – tako
pčela ne posjećuje dva puta isti cvijet. Med
je pravi konzervator hrane jer u njemu ne
može preživjeti većina bakterija.
Ako i nismo uvijek marljivi kao pčelice,
ipak imamo s njima nešto zajedničko: volimo alkohol. Istraživači Sveučilišta Oklahoma ponudili su pčelama najgušću moguću
otopinu šećera i alkohol, čak i stopostotni,
i velika većina pčela „stala je u red za šankom“. Pa živjele nam naše drage pčelice
■
purgerice!
MODA JESEN-ZIMA 2013/14.
Retro look trend
PRIPREMILA Dubravka
Škorić
esen je i priroda nas polako uvlači u
svoju mijenu, podsjećajući na sveprisutnu prolaznost oko nas. Stil modne
sezone 2013/2014. istodobno ženstven i
muževan, spaja glamur minulih vremena i
suvremene trendove uz vješto kombiniranje vintage dijelova odjeće.
J
Razbijmo monotoniju
bojom lišća
Boja odjeće u stilu jesenjega krajolika
bit će smirenija, u svim nijansama smeđe
poput kestena ili zelene boje, koja je ove
sezone bljesnula punim sjajem. U društvu
s bijelom ističe se njezina svježina, zelena
i crna pun su pogodak za večernji izlazak,
dok se u kombinaciji s plavom i ružičastom
postiže nekonvencionalan izgled. Ponekad
je dovoljan detalj, velika zelena ogrlica savršena je suprotnost jednobojnim, crnim,
bijelim ili bež kombinacijama. Smeđe boje
slažu se s tamnozelenim nijansama, uz njih
dolazi do izražaja topli žuti i crveni detalji
koji se razvijaju prema hladnijim nijansama boje vina. Lepeza nijansi boje vina je
hit sezone, dobro pristaje uz svaku boju
kose, očiju, puti, a ako se odlučimo za total
look, odaberimo jednu od njih i provucimo
je kroz cijelu kombinaciju odjeće i detalja.
Odjeća koju volimo
Usku ravnu suknju oblika olovke, dužine
do koljena i do polovice lista, koja vizualno produžuje siluetu, modni dodaci ove sezone pretvaraju u multifunkcionalni komad
odjeće. Uz kašmirski pul
pulover ili svilenu
pom
košulju, zrači pomalo
starinskim
Omiljen kombinacija
chicom. Omiljena
je haljina jedno
jednostavnog ležerdu
nog kroja s dugačkom
ogrlicom koja izdu
izdužuje torzo, sakoima strogo
strogog kroja. Dobro
krojeni sako u pravoj veličini
može oduzeti i godine i kilograme. Kada nam ponestane
inspiracije, vvunena haljina
toplih boja jje odličan izbor
za hladnee zimske dane.
Osvježen
na nizom perli
Osvježena
ili ša
alom
m s jedinstvenim
šalom
printom
printom, dobiva osebujan izggled i daje nam
sigurno
sigurnost u nastupu.
Jesenje odjevne kombinacij
cije odlično upotpunjuj
punjuju višebojne cipele oosobito ako je
stylin
styling u tamnim ili
sivim tonovima.
Vje
Vječni
klasici
kla
Mn
Mnogo
je načina
da se zaštitimo
od prvih hladnodebe
ća, debelim
čarapama,
pletenom zimskom kad
pom, dugačkom
vuv
nenom vestom.
Zamijenimo ustaljenu crnu
ne
vestu neutralnom
i ležernijom sivom koja će
više od bilo koje boje
izvući maksimum elegancije. Ne štedimo
na stvarima koje su vječne i nosive godinama, primjerice, bijela svilena ženstvena
bluza i crna uska suknja, a večernji styling
začinimo s crnom haljinom na preklop
koja rješava pitanje struka i skriva trbuh.
Uškrobljena košulja i crne hlače ravnih nogavica mogu nas izvući iz svake situacije,
usto lakirane cipele s punom petom od tri
do pet centimetara, dovoljne visine da se
noge vizualno izduže, a da nam u cipelama
ne bude neudobno, Crna torbica na lancu
je klasika, crvena je onaj nepromišljeni
komad koji baš treba dodati za osvježenje
stila. Višak oblina ne znači skrivanje ispod
širokih majica i bezobličnih suknji. Otkrijmo odjeću koja surađuje s nama, koja nas
čini vitkijima! Crno je, možda, dosadno i
uobičajeno, ali je učinkovito jer crna boja
vizualno sužava.
Kaputi, kaputi
Kako ćemo ove godine nositi kapute inspirirane muškim odijevanjem i tkaninama
tipičnim za muška, odijela?
Jednostavan kroj kaputa sive ili crne
boje, uz crne guste čarape i cipele, podići će
dnevna torba u boji crnog vina. Materijali
sa efektima sjenčanja u tkanju, savršena su
igra između muževnih i ženstvenih naglasaka. Tvid se pojavljuje ove sezone u mnogobrojnim krojevima, od kostima u stilu 60-tih
s kratkim jaknama s umetcima od pliša na
reverima, do kaputa ravnog kroja. Kombinacija ove sezone su stabilne čizme gležnjače s punom petom ili klasične muške cipele
na vezanje s ravnim potplatima koje zanosno izgledaju uz hlače ali i uz duže, maksi
suknje. Sofisticirani sportski look uključuje jakne i kapute s kapuljačom neutralnih
boja. Ako su nam dosadile klasične odjevne
kombinacije, mekani i topli krzneni prsluci
bilo da su pravi (što ne preporučujemo) ili
umjetni, u kojem slučaju će izostati problemi s udrugama za zaštitu životinja, unijet će
malo kreativnosti u odijevanje. Kako prsluk
sam po sebi privlači pažnju, važno je ostatak
odjeće uskladiti s njime, ne miješati uzorke,
boje i modne dodatke.
Za užitak u odijevanju je potrebna kreativnost i znatiželja. Moramo napraviti
najbolje što možemo od onoga što imamo i
uživati pritom, učiniti ritual od sitnica.
I na kraju,pri izlasku iz kuće, kako bismo
upotpunili dojam, ne zaboravimo staviti
nekoliko kapi parfema te dodatak koji nikada ne izlazi iz mode-iskreni osmijeh. ■
31
JEZIČNI SAVJETNIK
NOVI HRVATSKI PRAVOPIS
NAPISALA Ivana
Sor
bjavljen je novi Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Stoga je sada
prilika nešto reći o njemu.
O
U Hrvatskoj su do sada u uporabi bila 4 pravopisa: Babić / Finka / Moguš; Babić / Ham /
Moguš; Badurina / Mićanović / Marković i Anić / Silić, ali nisu imali ujednačena pravila oko
mnogih ključnih pravopisnih dvojbi.
Na novom pravopisu radilo je 15 doktora filoloških znanosti. On nastavlja tradiciju dosadašnjih
pravopisa i to fonološki, što znači da je utemeljen na glasovnome načelu (glasovne promjene):
vrabac – vrapca, bez žice – bežični, …, ali i onih koji imaju i morfološke elemente. Morfološkim
načelom se čuva glasovni sustav pa nema glasovnih promjena, odnosno vodi se računa o prepoznatljivosti riječi: gradski,
predsjednik, podstaviti i tako dalje.
Pravopisna pravila su obvezna u neutralnoj uporabi, u standardnom, funkcionalnom jeziku, znanstvenom i administrativnom
jeziku, jeziku javnih medija, u publicistici kad je riječ o vijestima, komentarima itd.). U razgovornom jeziku, u jeziku
književnosti, odnosno umjetnosti, dopuštene su sve vrste inačica.
Struktura Novog pravopisa
On ima tri osnovne podjele: PRAVILA, RJEČNIK, POJMOVNIK.
U Pravilima ćete naći ono što je propisano: o slovima, glasovima, velikom i malom početnom slovu, sastavljenom i
nesastavljenom pisanju, o vrstama riječi, o pisanju riječi iz stranih jezika, pravopisnim, znakovima…
U Rječniku je iscrpan popis riječi i izraza s kojima je povezan kakav pravopisni problem.
U Pojmovniku su objašnjeni nazivi koji se pojavljuju u (pravopisnim) Pravilima.
Sve je naizgled jednostavno, no ipak… Malo je mijenjano ako je praksa bila ista, ali samo u skladu s načelima sustavnosti
i ovjerenosti u uporabi. No ovaj pravopis NIJE jezični savjetnik. On nije, dakle, općejezični nego specijalizirani rječnik.
U njemu nećete naći, kao u dosadašnjemu važećem pravopisu Babić – Finka – Moguš, primjerice, sve riječi na -č- i -ć- i
njihove izvedenice ako one nisu problemske, ili uopće nema riječi kiša, stol, knjiga…! Ovaj je pravopis normativan, navodi
modelne primjere (recimo pod ulica se navode karakteristični primjeri i dileme oko naziva i pisanja, no ne i sve ulice!) pa
te normativne upute treba shvatiti samo kao preporuku. Modelni primjeri mogu biti i one riječi koje imaju različita značenja
(spavačica/ žena koja spava i spavaćica/ odjeća), tvorbenu napomenu ili pak stilsku odrednicu (dijetetički od dijetetika,
dijetni od dijeta).
Kako si pomoći
U Rječniku postoje normativne uputnice: znak > (BOLJE): npr. pekarna (razg.) > pekarnica.
Ovaj znak ne isključuje nužno tu riječ iz standardnoga hrvatskog jezika, jer ona može poslužiti i kao razgovorna ili kao
pokrajinska, već je on preporuka da se izbjegnu nejasnoće u značenju (koščica i košćica > košćica), ili pak nudi hrvatsku
riječ umjesto internacionalne (muzika > glazba). Znakom > rješavaju se dileme oko pravopisnih pravila (č, ć, đ, dž, ije/
je), dvojbe oko velikih i malih slova, piše li se sastavljeno ili nesastavljeno (foto dokumentacija ili foto-dokumentacija ili
fotodokumentacija, itd., slični primjeri s – audio, video, multi, kvazi). Nisu svi ovi primjeri i njihove izvedenice navedeni
već samo MODULNI PRIMJERI.
Načela kao pomagači
U rješavanju spornih pojmova autori su se vodili ovim načelima:
1. NAČELO SUSTAVNOSTI, jer je sustavnost temelj svake norme.
2. TRADICIJSKO NAČELO. Uzeti su u obzir svi hrvat. pravopisi, hrvatska tradicija, u skladu s tim i neki ustupci.
32
TREĆA
MLADOST
3. NAČELO OVJERENOSTI I POTVRĐENOSTI U UPORABI, a to znači da je dopuštena dvostrukost tamo gdje
praksa do sada nije riješila problem. Dvostruka su, naime, rješenja oduvijek postojala.
4. NAČELO JEDNOSTAVNOSTI, da se pravopisne dvostrukosti svedu na najmanju mjeru. Prigovaralo se da
dvostruka pravila zbunjuju, da destabiliziraju pravopisnu normu. No, kao što je već navedeno, ostavljena
je dvostrukost tamo gdje ih uporaba do sada nije riješila. Do ovog pravopisa su bile dvije pravopisne struje
s različitim rješenjima, a i donedavni propisani pravopis dvostrukosti! (Primjerice, interpunkcija, pisanje
godina, datuma.)
5. NAČELO NORMATIVNE HIJERARHIJE. Nema prednosti, ali je zbog tradicije ili česte uporabe zanemarujemo.
Zato je donesen normativni status i to kroz 4 načela: 1. Preporučena inačica, ona koja ima normativnu
prednost pred drugim inačicama (za škole, opću uporabu). 2. Dopuštena inačica, nema normativnu prednost,
ali je zbog tradicije i čestoće ne zanemarujemo. 3. Istovrijedne inačice, podjednako su potvrđene u uporabi
(bregovi – brjegovi, grehovi – grjehovi, grešnik – grješnik, naprimjer – na primjer, sprečavati – sprječavati,
unapređivati unaprjeđivati). 4. Nedopuštene inačice. U pravopisu nisu navedene.
Preporučene inačice: podatci, zadatci, izvadci, dohodci, ostatci, greška, strelica, krepost, hitci, gubitci, bitci,
sudci, pripovijetci (iako se prednost daje –bitki, pripovijetki), neću, vredniji
Dopuštene inačice: podaci, zadaci, izvaci, dohoci, ostaci, grješka, strjelica, krjepost, hici, suci, gubici, ne ću,
vrjedniji
Do Dopuštenih se inačica ne dolazi izravno već s pomoću poveznica < >, primjerice: potražite riječ podatak,
navedena je množina podatci i dopuštenica <podaci>. Jedina iznimka je riječ: otac – oca, oci.
6. NAČELO OTVORENOSTI prema korisnicima, i to s pomoću alata: napomene N, savjeti S, te objašnjenja i
dodatci O.
7. NAČELO PRIMJERENOSTI KORISNIKU. Prvenstveno se vodilo računa o đacima, studentima, javnom (pisanom
i usmenom) djelovanju.
8. NAČELO EKONOMIČNOSTI. Normativno > nalaženje pojmova, nema nagomilavanja riječi (npr. sve riječi sa č,
ć, dž, đ, itd.), koriste se poveznice <>, s kojima se nude i neki jezični savjeti.
***
Evo samo nekoliko primjera koje je dosadašnja novija jezična praksa razlikovala, a sada se određuje samo jedan način
pisanja.
DATUM: Prije: 2.8.2013.; 02.08.2013.; 2. 8. 2013. ; 2. 8. 2013
Sada: 2. 8. 2013. (bez nula, s razmacima /bjelinama/ i s točkama).
PISANJE INTERPUNKCIJE kod godina: prije: (2. 5. 1956. – 3. 4. 2007.),….;
(2. 5. 1956–3. 4. 2009),…; (2. 5. 1956. – 3. 4. 2007),…; (2. 5.1956.-3. 4. 2007.)
Sada: (2. 5. 1956. – 3. 4. 2077.),… Moraju biti navedeni SVI potrebni interpunkcijski znakovi. (Vidjeti Načelo
jednostavnosti.)
Neka nova pravila
Početkom, krajem, dnevno, godišnje, pejzaž,… (prije: na početku, na kraju, na dan, na godinu, pejsaž); nazivi automobila –
Mercedes, Audi,…(prije: mercedes, audi,…) i lijekova pišu se velikim početnim slovom, posvojni pridjevi se pišu fonetski
(njujorški, donkihotski, šekspirijanski,… osim ako je naziv toliko nepoznat da mu se fonetiziranjem ne bi razumjelo
podrijetlo (Dr. Neumann je poznat po tzv. neumannskom zakonu). Dosadašnja praksa je nudila dvostruki način pisanja
(dvije jezične škole): holivudski i hollywoodski, minhenski i münchenski, rusoovski i rousseauovski,…
Usklađeni su u pisanju velikih i malih slova i višesložni nazivi, primjerice: prije – Biograd na moru, Sveti Petar u šumi,
Sveti Juraj u trnju; sada – Biograd na Moru, Sveti Petar u Šumi,… Naime, već su neki nazivi i prije bili pravilno napisani:
Dugo Selo, Babina Greda, Trebarjevo Desno/Lijevo, itd.
U novom pravopisu NEMA primjera hrvatskog novogovora – koštovnik, zrakomlat, nadnevak, u svezi toga (krivi padež!)
i sl. – koje je implicitni purizam smatrao svojim alatom kojim se razgraničavao standardni hrvatski jezik od susjednih.
Nema ovdje dovoljno mjesta da bi se mogli navesti brojni novi, novostari, staronovi, neuvršteni, ukinuti pojmovi (i
zašto?) iz ponuđenoga Hrvatskog pravopisa. Kao svaki živi organizam i on je usvajao promjene, usklađen je s novonastalim
(mahom jezik novih medija) riječima, a dijelom se bavi i pidžinizacijom kao velikom prijetnjom standardnom jeziku.
Ovaj je, naš, pravopis izazov svima. Onima, pak, koji se njime žele temeljitije (strasnije) baviti, on je – glazbenim
terminom rečeno – zvonka radost.
■
33
ZDRAVSTENI SAVJETNIK
Pitanja za zdravstveni savjetnik možete postavljati na e-mail: [email protected]
Od pokazatelja tjelesne
mase do bubrega u loju
vo zovemo bubrežnom masnom kapsulom.
Ona nema neku drugu funkciju osim fizičkog podržavanja bubrega na svomu mjestu.
Nekada se čak savjetovalo ljudima sa spuštenim bubrezima da jedu više hrane kako
bi se bubrezi podigli. Danas se to ne smatra
toliko važnim. Masna kapsula je tipična za
sve velike sisavce, a narod je nekada mislio
da su „bubrezi sretni zbog toga“.
NAPISAO PROF. DR. SC. Marjan
Radej
voditelj programa Zdravstveni
mozaik u STŽD
Predstavljamo nekoliko pitanja:
1
Što je to body
mass index (BMI) i zašto
je važan?
Odgovor: BMI, odnosno hrvatski pokazatelj tjelesne mase, predstavlja omjer
tjelesne mase u kilogramima i kvadrata
visine čovjeka, izražene u metrima T/V2.
primjerice, ako smo teški 80 kg i visoki
170 cm, 80 kg podijelimo s 1,72 metara.
Normalna vrijednost pokazatelja je od 20
do 25. Vrijednosti od 25 do 30 predstavljaju prekomjernu težinu, a vrijednosti preko
30 predstavljaju dijagnozu pretilosti. Debljina je prvi znak budućega metaboličkog
sindroma, odnosno šećerne bolesti, stanja koje prethodi visokom krvnom tlaku,
oštećenju krvnih žila koje izaziva skraćeni životni vijek i brojne srčane i moždane
udare. Liječi se promjenom životnog stila,
pravilnom ishranom i tjelovježbom. Dnevna ishrana mora biti podijeljena u 5 obroka
koji moraju sadržavati polovinu težine u
voću i povrću.
2
Što je to „živjeti kao bubreg
u loju“. Znamo što znači ta
narodna uzrečica, ali što je
taj loj?
Odgovor: „Bubreg u loju“ je narodna
uzrečica jer su ljudi vidjeli u zaklanih životinja da su bubrezi uvijek okruženi većom
količinom masti. Mi liječnici to masno tki-
34
TREĆA
MLADOST
3
Spuštena maternica. Moja
prijateljica sa spuštenom
maternicom, koja je imala
tegobe (krvarenje, mokrenje),
išla je na podizanje maternice,
baš na Sv. Duhu, i kaže da je sada
zadovoljna. Druga prijateljica
sa spuštenom maternicom, koja
kaže da nema takvih tegoba (ni
krvarenje ni mokrenje), već punih
deset godina sluša od svoje ginekologinje: “Trebate na operaciju!”
Odgovor: Ako je maternica spuštena, posebno ako ispada iz rodnice, mora se operirati jer inače nakon više godina sigurno
izaziva smetnje. Ona vuće mjehur za sobom i sigurno smeta njegovoj funkciji, a
zbog mogućnosti trljanja uz rublje može
doći i do zloćudnih promjena.
4
Pa, evo, za početak, voljela
bih čuti nešto o tikovima,
o prečestom treptanju
i suhoći oka, te kako tome
doskočiti.
Odgovor: Tikovi su neritmični brzi pokreti
koji se mogu zaustaviti, mogu biti jednostavni ili kompleksni, ponavljajući i potpuno nesvjesni. Mogu se zaustaviti samo na
kratko vrijeme i to uz svjesni napor. Jednostavni tikovi, poput treptanja očiju, često
počinju kao neurotska gesta u djetinjstvu ili
kasnije; obično spontano nestaju.
Suhi kerato konjunktivitis je kronično
obostrano isušivanje spojnice i rožnice
zbog nedovoljnog stvaranja suza. Uzrok je
upala. Simptomi su svrbež, pečenje, nadražaj i fotofobija (nepodnošenje svjetla).
Dijagnoza se postavlja pomoću Schirmerova testa http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/1157/1/. Liječi se zamjenskim
suzama, zatvaranjem suznog kanala ili antibioticima – propisuje ih liječnik. Liječnik
treba isključiti postojanje takozvanoga Sjögrenovog sindroma koji je autoimuna bolest i zahvaća sluznice i žlijezde usta i oka.
Srdačan pozdrav
[email protected]
PSIHOLOŠKI SAVJETNIK
Pitanja za psihološki savjetnik možete kovertirana donijeti u tajništvo (soba 226). Odgovori Vas očekuju u idućem broju!
NAPISAO Stjepan Cipek
voditelj radionica iz psihologije u STŽD
KAKO BITI SÂM U
VRIJEME BLAGDANA
Ovu temu ćemo pokušati interpretirati u
širemu društvenom, stručnom i psihologijskom kontekstu.
Živimo u vremenu ne-mogućnosti, nesnalaženja, ne-imanja, u svijetu problema,
samoće, odbačenosti. To je svijet u kome je
teško pronaći sebe, a kamoli nekog drugog.
Mnogi umjetnici govore o samoći, ali
ne uvijek u negativnom kontekstu. Neki je
priželjkuju. Kroz samoću rastu i sazrijevaju u svojem umjetničkom djelovanju.
Pa me pustite,
da budem sam sa sobom,
sa svojim mislima,
da mislim – ili ne mislim –
svejedno:
samo da znam
da sam sam
(Ostavite me: Đuro Sudeta)
Vrlo je zanimljivo kako samoću interpretira Valerio Albisetti, jedna od najznačajnijih osoba suvremene psihoanalize.
Održava konferencije i seminare u najvećim europskim i američkim gradovima.
U knjizi Blagodat samoće Albisetti ističe:
„Svi smo mi, barem jedanput, osjetili finu
nelagodu samoće. Sredstva javnog priopćavanja demoraliziraju samoću kao stanje
koje treba izbjegavati ili nadvladati po svaku cijenu…
Što da radimo???
Odgovor se nalazi u sposobnosti da samoću sagledamo u novom svjetlu koje dopušta
da vidimo ono što se inače ne pokazuje:
iznenađujuće bogatstvo i nebrojene mogućnosti vlastitog ja. U svakome od nas.
Doživjeti samoću tada znači osluškivati
sebe i iz nje izvući obnovljenu energiju za
suočavanje sa životom. Tek kad obnovi-
mo vrijednost vlastite jedinstvenosti, moći
ćemo doista reći da se „osjećamo dobro“
sami sa sobom.
Već citirane misli ne uklapaju se u naše tradicionalno poimanje samoće. Dio stručnjaka
koji se bave mentalnim zdravljem ljudi rado
ističu razliku između samoće i usamljenosti.
Po njihovim interpretacijama samoću biramo, a usamljenost nam nameću.
U literaturi je poznata depresija vikenda
i blagdana.
Nakon ovih teorijskih razmatranja pokušajmo konkretno odgovoriti na pitanje u
naslovu.
Što činiti da se bolje osjećamo u vrijeme
blagdana?
Pronaći aktivnosti koje nam čine zadovoljstvo, ispunjavaju nas iznutra (šetnja u
prirodi), u društvu osoba koje su nam bliske. Čitati literaturu koju posebno volimo
(poezija, proza). Taj naš način odnosa prema samoći, odnosno druženje s knjigom
stručnjaci nazivaju biblioterapijom.
Slušati glazbu koju posebno volimo –
muzikoterapija.
Ako nam pisanje nije problem, pisati
eseje na teme emocionalne ranjivosti.
Ako imamo smisla za likovno izražavanje, slikati motive koji su bliski našem
emocionalnom stanju.
Raditi sve ono što nam čini zadovoljstvo,
a ne oštećuje druge ljude.
Nikako se ne povlačiti u sebe, ne izolirati
se od drugih ljudi.
KAKO PREBOLJETI
SMRT DRAGE OSOBE
Život je bremenit emocionalnim opterećenjima.
Osjećajnost, emotivnost ili afektivnost
posebna je dimenzija ljudske egzistencije.
Sve dok čovjek ne razumije svoje osjećaje, neće razumjeti samoga sebe ni drugog
čovjeka. Nije jednostavno objasniti kako
preboljeti gubitak drage osobe. Prva reakcija na gubitak je nevjerica. Ljudi u takvim
situacijama često reagiraju: „To nije moguće. Kako se to moglo dogoditi?“ Najdublja tuga nastaje gubitkom voljene osobe.
Radost, srdžba i strah su tipične „aktivne
emocije“ koje karakterizira visok stupanj
tenzije. Tuga, odnosno žalost je najčešće
tipično „mirna“ emocija, koja u manjoj
mjeri obilježava aktivnost. U procesu žalovanja osobe osjećaju bolnu tugu, ali nisu
spremne na aktivnosti koje bi dovele do
određenih promjena i ublažile bolni gubitak. Određeni broj ljudi se povlači u osamu
i tihu patnju. Dobriša Cesarić bi rekao:
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: Svi neka vide
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Savjet stručnjaka kako preboljeti smrt
drage osobe.
Svoju bolnu tugu podijeli s osobama u
koje imamo povjerenja (rodbina, prijatelji).
Razgovarati o osobi koju smo izgubili, ali i
o svojim emocijama.
Primjeren posjet posljednjem počivalištu drage osobe. Ako je moguće u društvu
osobe u koju imamo povjerenja.
U sjećanju se vraćati u razdoblje kada
smo se družili s osobom koju smo izgubili.
Pronaći aktivnosti koje nam čine zadovoljstvo (šetnja u prirodi).
Čitati literaturu koju posebno volimo
(poezija, proza) – biblioterapija.
Ako nam pisanje nije problem, onda pisati
eseje (Što me veseli? Čemu se radujem…).
Ako imamo smisla za likovno izražavanje, slikati motive koji su bliski našem
emocionalnom stanju.
Angažirati se na fizičkim poslovima (rad
u vrtu, pospremanje stana).
Raditi sve ono što nam čini zadovoljstvo,
a ne oštećuje druge ljude.
Nikako se ne povlačiti u sebe, ne izolirati
se od drugih ljudi.
KAKO DIJELITI
TAJNE S UNUCIMA
U KRITIČNOM
RAZDOBLJU
ODRASTANJA, A DA
SE RODITELJI NE
NALJUTE
Generacijski i transgeneracijski odnosi su
vrlo složeni i osjetljivi. Unuci se rado povjeravaju bakama i djedovima jer oni nisu
zahtjevni kao njihovi roditelji, što je i razumljivo. Roditelji imaju veću društvenu
i, naravno, zakonsku odgovornost za svoju
djecu nego što imaju djed i baka.
Tajne su uvijek osjetljive, pa zato i jesu
tajne.
Nemojmo zaboraviti u kojem kontekstu
su nam se unuci povjerili. Što su od nas
očekivali – savjet kako postupiti u određenim situacijama, ili što baka i djed misle o
njihovom ponašanju. U toj generacijskoj
diplomaciji treba biti vrlo oprezan da s povjerenjem između bake i djeda te unuka ne
umanjimo autoritet i odgovornost roditelja.
Naravno drukčija je situacija ako je primarna obitelj unuka disfunkcionalna. ■
35
INFORMATIČKI KUTAK
Pitanja za informatički kutak možete postavljati na e.mail: [email protected]
Web Picasa
i Google+,
prozor koji
ne reagira,
kupnja računala
NAPISAO
Ivan Štruklec
voditelj informatičkih
radionica u STŽD
ako je internet riznica znanja, ponekad je teško doći
do točnog i najjednostavnijeg odgovora. Time motiviran, pokušat ću odgovoriti na najučestalija pitanja iz
informatike, odnosno na pitanja o korištenju računala. Svaki čitatelj može, ako ima
kakvo, poslati pitanje redakciji časopisa i
možda baš na vaš upit bude odgovoreno u
idućem broju.
I
Zašto se moji fotoalbumi
na Web Picasi otvaraju na
Google+u?
Očito Google namjerava uslugu Web Picasa,
koju koristimo za sigurno čuvanje fotografija
na internetu i njihovo daljnje dijeljenje, potpuno zamijeniti sa svojom društvenom mrežom Google+. Naime, kad pokušate otvoriti svoju galeriju fotografija na Web Picasi,
automatski se preusmjeravate na svoj Google+ profil, točnije na odjeljak Fotke. Ovo
se događa jer ste otvorili profil na Google+
te vas Google zapravo „gura“ da što više
koristite baš tu društvenu mrežu. Naravno,
postoji mogućnost potpunog isključivanja s
Google+ mreže, no kako možda koristite tu
mrežu, radije ću objasniti na koji način fotografije prenijeti s računala i kako ih naknadno dijeliti upravo pomoću Google+.
Na Google+ je vrlo lako „skočiti“, kad
otvorite Google tražilicu, samo odaberite
+Ja te se prijavite (ako ste već prijavljeni
umjesto +Ja piše +Vaše ime). Nakon toga
na lijevoj strani u padajućem izborniku po36
TREĆA
MLADOST
trebno je odabrati stavku Fotke, koja vas
usmjerava na sve fotografije koje ste prenosili na Web Picasu ili na Google+. Da biste
prenijeli fotografije s računala, odaberite
stavku Prenesite fotografije, a za pregledavanje vaših albuma odaberite Albumi. Odabirom pojedinog albuma možemo pristupiti
njegovim postavkama dijeljenja odabirom
olovčice (svojstva albuma) uz naziv albuma.
Svaki album možemo podijeliti objavljivanjem na Google+ mreži javno ili unutar
svojih krugova, direktno e-mail adresom ili
univerzalno putem veze (poveznica, link).
Često fotografije želimo samo čuvati na internetu i povremeno ih dijeliti s odabranim
osobama pa stoga preporučujem da uklonite
stavku Javno te šaljete samo dobivenu poveznicu putem e-maila, chata, facebooka i sličnih usluga. Na taj način vaš album je ostao
privatan te ga može pregledavati samo onaj
kojem ste poslali poveznicu na taj album.
Što učiniti ako se prozor
na računalu “zamrzne“
odnosno ne reagira?
U takvom slučaju treba prvo pričekati jer postoji mogućnost da se prozor „odmrzne“, no
ako to ipak potraje, morat ćemo se poslužiti
Upraviteljem zadatakaa (engl. Task manager).
adataka otvorili, možeDa bismo upravitelj zadataka
mo pritisnuti slavnu
kombinaciju tipki
Ctrl+Alt+Del ili ga
pronaći u brzom izborniku programskee
trake, odnosno taskk
bara. Kada smo ga nadjet
posljetku otvorili, vidjet
enućemo popis svih pokrenutih prozora pa tako i prozor
koji ne reagira uz koji će do-
datno pisati: Ne odgovara (engl. Not responding). Odabirom tog prozora i odabirom naredbe Završi (engl. End), prozor će se nakon
nekoliko trenutaka zatvoriti i time ste uspjeli
rješiti problem „zamrznutog“ prozora. No,
ako se „zamrznulo“ cijelo računalo, odnosno
miš i tipkovnica ne reagiraju i slika na ekranu
je nepomična, tada, naravno, ovaj postupak
neće biti moguće izvesti. U takvom je slučaju najbolje računalo ugasiti duljim pritiskom
gumba za uključivanje računala, postupak
koji, u pravilu, treba izbjegavati i koristiti
samo u nužnim situacijama kao što je ova.
Na što moram pripaziti
prilikom kupnje računala?
Prvo što moramo odlučiti jest kkakvo računalo želimo ili trebamo, je li to sto
stolno ili prijenosno računalo. Ako često putujemo
ili volimo raditi na računal
računalu sjedeći u
fotelji, tada je naš izbor
prijenosno
računalo,
inače ćemo kkupiti stolno. Ipak, preporučio
bih kupnju pprijenosnog
računala jer ra
razlika u cijeni u odnos
odnosu na stolno
LJETNA ŠKOLA
SENIORA
Rad s
pametnim
telefonima
PRIPREMILA
Dubravka Škorić
ečaj korištenja pametnih telefona (engl. Smartphone)
na bazi Androidove platforme održan je prvi put u našem
Sveučilištu u lipnju ove godine, u
sklopu Ljetne škole seniora. To su
intenzivni desetodnevni tečajevi
uz povećan broj sati, namijenjeni onima koji žele naučiti više u
kraće vrijeme. Što je Androidova
platforma? To je „mozak“ pametnog telefona koji spaja mobitel,
računalo, internet, fotoaparat, kameru i diktafon. Njim se rukuje
pomoću ekrana osjetljivog na dodir. Prednosti takvog telefona istiskuju obične mobitele iz upotrebe,
pa su tako i naši polaznici željeli
upoznati njegove mogućnosti: dopisivati se elektroničkom poštom, pretraživati
internet, čitati novine, kupovati on-line,
snimati fotoaparatom, kamerom i mikrofonom i uživati u videu pomoću YouTube aplikacije. Čak se umjesto tipkanja
može glasovno pretraživati i upravljati
telefonom. Pametni telefoni imaju niz
dodatnih pogodnosti poput GPS namijenjenog cestovnoj i pješačkoj navigaciji.
U upotrebi su svugdje gdje je moguće
primiti signal. Omiljenim aplikacijama
upravlja se s dodatcima (widgets) izravno s početnog ekrana. Tako, primjerice,
Tuneln Radio omogućuje slušanje različitih radiostanica. Za ugodno promatranje noćnog neba koristi se Google Sky
Map. Dropbox omogućuje držanje datoteka u jednoj mapi koja je sinkronizirana s računalom, tako da ono što snimite
istog trenutka sjeda na računalo. Većina
aplikacija je besplatna i sigurna. Kad god
je moguće treba koristiti besplatni internet pomoću WiFi-a (brzo bežično povezivanje).
Najveći doprinos tečaja je upravo u
tome da se nauči štedjeti pri upotrebi
telefona i da ga se zaštiti od mogućih
zloupotreba i krađe.
■
T
računalo nije velika i kao vlasnici prijenosnog računala možemo svaki put iznova odlučiti gdje ćemo računalo koristiti. Imajmo
na umu da veličina zaslona na prijenosnim
računalima najviše uvjetuje samu masu računala, odnosno manji zaslon znači i manja
masa, no ne pretjerujte jer mali zaslon znači i teži pregled pri radu. Kao kompromis
se nameće ekran dijagonale 15.6 inča. Kod
stolnog računala masa nije bitna pa ćemo
slobodno kupiti što veći ekran koji može
poslužiti i za gledanje filmova.
Što se tiče samih komponenti u računalu, njih biramo neovisno o tipu računala.
Jedna od važnijih komponenti je procesor ili CPU (engl. central processing unit, a
hrv. središnja procesirajuća jedinica), koji
ćemo razlikovati po radnom taktu i broju
jezgri koji pridonosi bržem radu računala. Najpoznatiji proizvođači procesora su
Intel, AMD i Motorola. Neki od procesora koje preporučujem su Core 2 Dual i
i3 koji su dvojezgreni, i5 koji je najčešće
četverojezgreni i i7 koji je najčešće šesterojezgreni, poredani prema novijim, ali i
skupljim tehnologijama izvedbe. Unutar
iste tehnologije tražimo onaj koji ima veći
radni takt izražen u GHz (gigaherc). Vrlo
bitna komponenta koja uvelike utječe na
brzinu rada računala je radna memorija
ili RAM (engl. Random Access Memory,
hrv. memorija s nasumičnim pristupom),
koja se izražava u GB (gigabajt). Zbog
porasta softverske zahtjevnosti, radna memorija treba biti što veća, minimalno 2GB.
Komponenta za pohranu podataka (vaše
fotografije, dokumenti, glazba, video, ...)
tvrdi je disk ili HDD (engl. Hard Disk, prevodi se i kao kruti disk), čiji se kapacitet
također izražava u GB, a minimalni preporučeni kapacitet je 80GB. Priključci na vašem računalu su postali standardni pa ćete
tako pronaći univerzalnu serijsku sabirnicu
ili USB priključak (engl. Universal Serial
Bus, USB) na koji možemo priključiti veliki broj uređaja kao što su pisači, skeneri,
mobiteli, zvučnici, miševi, USB stickovi i
razni drugi. Da biste povezali svoje računalo s vašim televizijskim prijamnikom, koristit ćete VGA priključak (Video Graphics
Array) ili HDMI priključak (engl. HighDefinition Multimedia Interface, hrv. multimedijalni međusklop visoke definicije),
koji je novije generacije. Sve ove podatke
ćemo pronaći u popisu karakteristika računala, koje treba dobro proučiti prije kupnje,
pa ako treba i savjetovati se sa stručnom
osobom.
■
37
STUDIJSKI IZLETI
Od Svetog Martina
do Martinja
PRIPREMILA Gordana Pehadžić
SNIMILA Ljerka Kujundžić
eniori Sveučilišta za treću životnu
dob tradicionalno su proslavili Martinje izletom u gorice dugoselskog,
vrbovečkog i zelinskog kraja. Svetom Martinu odana je počast posjetom spomeniku
S
nulte kategorije, ostatcima barokizirane crkve iz 16. stoljeća na Martin bregu.
A tko je Sveti Martin, svetac zaštitnik,
između ostalih, Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika i papinske Švicarske garde?
Martin je rođen 316. godine. u rimskoj
provinciji Panoniji, gradu Savariji, današ-
njem Szombathelyju. Bio je sin
rimskog tribuna, a po očevoj želji i on je postao vojnik. Jednoga
hladnog jesenjeg dana, ispred
grada Amiensa u Francuskoj
sreo je starog prosjaka koji se
smrzavao u prnjama. Smilovavši se, Martin je mačem odrezao
polovicu plašta i zaogrnuo starca.
Taj je događaj bio Martinu znak
za preobraćenje, pa se pokrstio i
zaredio. Svoj monaški život morao je prekinuti kada su ga građani Toursa nakon smrti biskupa Hilarija izabrali za njegovog
nasljednika. Međutim, Martin je
htio ostati redovnik pa se skrio u
štalu gdje su bile guske, no one
su ga odale gakanjem. Otada
postaju njegov zaštitni znak ali i
glavno jelo mnogih martinjskih
stolova. Posvećen je za biskupa
Toursa i obnašao je svoju dužnost sve do smrti, 8. 11. 397.
godine. Sahranjen je tri dana poslije, 11. studenoga i taj se dan
otada slavi njemu u čast.
Martin je bio prvi svetac koji nije bio
mučenik, uvijek je pomagao siromašnim i
progonjenim osobama. O njemu se govorilo da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru.
Kao i diljem Europe, blagdan svetog
Martina, odnosno Martinje, slavi se i u
našim krajevima, osobito u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Tim povodom priređuju se
mnoge tradicionalne i folklorne zabave,
običaj je da se krsti mošt u mlado vino i priprema martinjska guska sa mlincima. Tako
je i martinjski izlet naših seniora završio
u dobrom raspoloženju, uz dobar ručak i
čašu vina.
■
ID COD HR AB-01-080552797
Međimurska 9, 10000 Zagreb
Tel: 4872 241, Fax: 4872 243
www.adrijanaputovanja.hr
e-mail: [email protected]
SHOPPING U GRAZU - svake subote.
PROVANSA – AZURNA OBALA: 26. 4. – 1. 5. 2014.
VALENTINOVO U MANTOVI I CREMONI: 15. 2. – 16. 2. 2014.
ŠVICARSKA: 19. 6. – 25. 6. 2014.
KARNEVAL U RIJECI: 2. 3. 2014.
BOSNA I HERCEGOVINA: 6. 7. – 13. 7. 2014.
KARNEVAL U VENECIJI: SVAKI VIKEND
CRNA GORA: 6. 9. – 13. 9. 2014.
WELLNESS VIKEND
JEDNODNEVNI IZLETI PO LIJEPOJ NAŠOJ
HVAR / JELSA – „PROCESIJA ZA KRIŽEN“: 15. 4. – 18. 4. 2014.
38
TREĆA
MLADOST
IZ ŽIVOTA SVEUČILIŠTA
Adventski vrtuljak
događanja
NAPISALA Marija Olić
SNIMILA Višnja Vidmar
d svega pomalo – za svakoga ponešto, općepoznati slogan potpuno opisuje raznovrsnost događanja
koja su obilježila doba Adventa u Sveučilištu. Niz je započeo tribinom Tiha noć o
glazbenom bilježenju radosnog iščekivanja. Govoreći o relativno rijetkim djelima
u glazbenoj povijesti posvećenih Božiću,
spomenuvši Bacha i Händla te drevne napjeve iz Gruzije odnosno Provanse, operni
umjetnik Josip Lešaja upozorio je na doista bogatu hrvatsku glazbenu literaturu
božićnih pjesama. Nije se mogla zaobići
niti bajkovita priča o nastanku planetarno
popularne Tihe noći. U nastavku advent-
O
skih događanja, bake i djedovi iz redova
polaznika Sveučilišta interaktivno su u
suradnji s psihologinjom Goranom Hitrec
„složili“ tribinu o ulozi koju imaju u brizi oko svojih unuka. Izložba slika Azre
Burgermeister Maslina priča u Otvorenoj
galeriji izraz je duboko proživljene religioznosti autorice. Veliko predvorje ukrašavale su božićne razglednice iz radionice
profesora Dubravka Lepeja, a na oglednoj radionici iz hortikulture slagali su se
adventski vijenci. Predvorje je ugostilo i
Ansambl Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, predvođen sopranisticom Nikolinom
Mazalin koji je spletom božićnih napjeva
te „vječno zelenih“ melodija najavio sve
bliže blagdane. Sekciji Galerije i muzeji
Škole seniora bila je namijenjena izložba
jaslica u Etnografskom muzeju, a ljubiteljima filma sekcije Filmski klub španjolski art film Snjeguljica. U hotelu Palace
družilo se uz čaj i kolače dok je Marija
Mlinar ponovno oduševljavala sviranjem
na harfi, a jednodnevnim izletom u idilični
koruški gradić Wolfsberg zaokruženo je
razdoblje došašća u Sveučilištu za treću
životnu dob.
Tijekom Adventa u Učilištu su organizirane i dvije humanitarne akcije. Priključili
smo se UNICEF-ovoj akciji prikupljanja
novčanih sredstava za postradale u razornom tajfunu koji je pogodio Filipine. A
na tradicionalnome humanitarnom koncertu Ansambla Pučkog otvorenog učilišta
Zagreb prikupljani su darovi za stacionar
Doma za starije i nemoćne osobe Centar u
Crnatkovoj ulici u Zagrebu.
Tako smo i ove godine kombinacijom
edukativnosti i kreativnosti otvorili srca
jedni drugima i obilježili blagdane.
■
39
IZLOŽBE 2012. / 13.
GALERIJA BERNARDA
BERNARDIJA
➤ Studeni 2012.
Izložba fotografija radionice Centra za
kulturu POUZ-a Starost viđena očima
mladih
➤ Svibanj 2012.
Završna izložba likovne radionice
Mentor: Frane Radak
OTVORENA GALERIJA
➤ Listopad 2012.
Slavonija, izložba polaznika likovne
radionice
Mentor: Dubravko Lepej
➤ Studeni 2012.
Svemir, izložba polaznika likovnih
radionica
Mentor: Ana Tomljanović
➤ Prosinac 2012.
Maja Pavlović, Moja Dalmacija,
samostalna izložba
➤ Siječanj 2013.
Grupna izložba polaznika likovne
radionice
Mentor: Ivan Ožetski
➤ 1. – 19. veljače 2013.
Danica-Danijela Kapusta, Pejsaži,
samostalna izložba
➤ 19. veljače – 5. ožujka 2013.
Jadranka Lunjević, Zavičaj u meni,
samostalna izložba
Radojka Šeparović, Divlje ptice,
samostalna izložba
STUDIJSKI
IZLETI 2012. / 13.
➤ Ožujak 2013.
Grupna izložba polaznika likovne
radionice
Mentor: Frane Radak
➤ Travanj 2013.
Grupna izložba polaznika likovnih
radionica
Mentor: Ana Tomljanović
➤ Svibanj 2013.
Završna izložba polaznika likovnih
radionica
➤ 28. listopada – 14. studenoga 2013.
Kako vidimo jesen, grupna izložba
polaznika likovnih radionica
Mentor: Ivan Ožetski
➤ 14. – 28. studenoga 2013.
Suncokreti, grupna izložba polaznika
likovnih radionica
Mentor: Dubravko Lepej
➤ 28. studenoga – 16. prosinca 2013.
Radost stvaranja, grupna izložba
polaznika likovnih radionica
Mentor: Frane Radak
➤ 16. prosinca 2013. – 16. siječnja
2014.
Maslina priča, samostalna izložba Azre
Burgermeister
Mentor: Frane Radak
➤ Za Martinje u Maribor – europski grad
kulture 2012., studeni 2012.
➤ Čarolija adventskih sajmova – Južni
Tirol (Trento, Meran, Bolzano), prosinac
2012.
➤ Advent u Učilištu – Božićna bajka u
Čazmi, prosinac 2012.
➤ Točno u podne – Nova godina u
Fužinama, 31.12. 2012.
➤ Klimt u Beču – studijsko putovanje
grupe povijest umjetnosti, siječanj 2013.
➤ Za Valentinovo – Tragovima nesretne
ljubavi Veronike Desinićke, veljača 2013.
➤ Izložba Tiepola i posjet Sveučilištu za
treću životnu dob u Udinama, studijsko
putovanje talijanskih grupa, ožujak 2013.
Ciklus Putovima Lijepe naše
➤ Glina / Gvozdansko / Topusko /
Novigrad na Dobri, ožujak 2013.
➤ Varaždinske Toplice / Ludbreg /
Čakovec, travanj 2013.
➤ Zrinsko-frankopanske utvrde Gorskog
kotara, svibanj 2013.
➤ Ravenna / San Marino / Rimini, studijsko
putovanje grupe povijest umjetnosti, svibanj
2013.
➤ Ljeto u Učilištu – Izlet u nepoznato
(Dvorci uz rijeku Krku), lipanj 2013.
Jadranka Galić, polaznica likovne radionice mentora Frane Radaka
40
TREĆA
MLADOST
PREPORUKA KNJIŽNICE POUZ-a
BARBERY, Muriel:
CAPUTO, Iaia:
Otmjenost
ježa
Žene nikada San prije
ne stare
kraja
Litteris, Zagreb,
2009.
Planetopija,
Zagreb, 2012.
Fraktura, Zagreb,
2013.
Veliki hit francuske spisateljice i filozofkinje, koji vas neće ostaviti ravnodušnima.
Priča je to o samoukoj kućepaziteljici u
jednoj elitnoj pariškoj zgradi. Ona nastoji
ispuniti sva predrasudama obojena očekivanja dokonih bogataša: iz njezinog stana
šire se mirisi jeftinih jela i zvuci debilnih
televizijskih emisija. Njezin trud posljedica
je činjenice da ta priprosta i podebela žena
bestidno uživa u čarima Mahlerove glazbe,
dok kroči stazama Husserlove fenomenologije. Ruska književnost joj je posebna
strast. Dostojevskog i Tolstoja poznaje „u
dušu“ , uživa u Ozuovim filmovima dok
promišlja o Marxovim pokušajima oslobođenja patničkoga ljudskog tijela. Ne želi
da itko sazna za taj njezin „tajni život“ te
svojim ponašanjem podržava tu sliku koju
je uspjela izgraditi. Ipak, čini jedan nekonvencionalan iskorak vezujući se za jednoga
bogatog Japanca te za dvanaestogodišnju
djevojčicu Palomu, izuzetno nadarenu ali
suicidalnu. Socijalne granice nisu presudne
za istinsko prožimanje ljudskih bića. Uđite
u svijet bogataškog prenemaganja napuhanih vlasnika pasa s pedigreom. Skinite
velove licemjerja koji nas štite od bolnih
spoznaja. Pročitajte ovu izuzetnu knjigu,
drukčiju od svega očekivanoga. Vaš trud
bit će višestruko nagrađen.
Danas živimo u društvu koje cijeni
mladost i ljepotu, dok su iskustvo,
stručnost i postignuća manje važni.
Žene se analizira i kritizira, ne dopušta
im se nikakva nepravilnost, pri čemu
se to čini vrlo okrutno. Neke žene
postaju nesigurne, prestrašene i u
panici pred zrcalom. U tom strahu
brišu skupim tretmanima trag osobne
povijesti, radosti, ljubavi i tuge. Je li
to naše pravo lice? Prema vlastitom
iskustvu te iz razgovora s drugim
zrelim ženama novinarka Iaia Caputo
pokušava dati odgovor na pitanje zašto
su žene izgubile pravo na starenje i
kako to pravo ponovno osvojiti cijeneći
unutarnje bogatstvo koje samo zrelost
može donijeti. Kako njegovati svoju
ženskost, ostati dosljedna sebi i s
ponosom prihvaćati svoju dob, iskustvo,
unutarnju ljepotu i bogatstvo koje s
time dolazi? Odgovore potražite na
stranicama ove knjige koju bi trebala
pročitati svaka žena.
Kjell Ola Dahl, jedan od najboljih
norveških pisaca trilera, autor je serije
romana o kriminalističkim slučajevima
koje rješavaju inspektor Gunnarstranda
i njegov pomoćnik Frank Frolich. San
prije kraja drugi je roman iz te serije,
preveden na hrvatski jezik. Katrine
Bratterud, bivša ovisnica, nakon
uspješno provedene višegodišnje
rehabilitacije u komuni, nije uspjela
ostvariti svoj san, okrutno je ubijena.
Istraga će otkriti tužne i tragične
istine o podrijetlu i životu ubijene,
a iza društva blagostanja ukazat će
se njegova skrivena, mračna strana.
Autor uspješno spaja napetu radnju
i sjajan književni stil s realističnim
i živopisnim likovima, te kritikom
suvremenoga zapadnog društva.
PRIPREMILE Jasna
Dahl, Kjell Ola:
Čorak, Suzana Pešut, Zorica Popovčić
41
LITERARNI KUTAK
WOMEN
Women are as beautiful as a sunny day.
Women are as gorgeous as flowers.
Women are as pretty as cats.
Women are as tender as silk.
Ljiljani Azre
Burgermeister
LOVE
Love is as wonderful as oceans.
Love is as tender as a touch.
Love is as romantic as night music.
Love is as wild as rivers.
Love is as passionate as a dance.
Love is as long as a life.
LIFE
STARI KALENDAR
Life is as beautiful as a painting.
Life is as long as a road.
Life is as interesting as a story.
Life is as lovely as a sunny day.
Life is as exiting as a trip.
Sastavile polaznice engleskog jezika,
profesorice Gordane Kovač
ČOVJEK
Odijelo čini čovjeka
Tako će biti od sada pa dovijeka.
Koliko imaš toliko vrijediš
Sve od rođenja, pa dok ne osijediš.
A ja to čujem i nije mi jasno
Zašto se nitko ne pobuni glasno.
PENZIONER
Kaže mi političar s brkovima
Da obećava dobar život
za pet godina. Političar s bradom
obećava dobar život za četiri godine.
Ja vjerujem u njihove istine.
Otprilike tada ću biti na nebu.
Zlatko Stanzer
Kad prelistaš sjećanja
svoje mladosti i ljubavi
naviru
prošli događaji,
propuštene prilike
čežnje, strasti i želje.
Sada
kada okreneš
stare listove kalendara
zadrhtiš, potresen,
razočaran…
da si nekad
povrijedio sebe.
Danas shvatiš,
da si manje trebao voljeti
koliko puta
nisu ni pitali za Tebe?
Sada je vrijeme
zadnji čas
stari odbačen kalendar
poruku Ti šalje…
ispunjavaj si male neostvarene želje
koje Te vesele.
Gordana Pehadžić
42
TREĆA
MLADOST
PRIČA
Napisala Melita Cesar
OLUJA
aoblačilo se. Sprema se oluja. Mrzim oluju.
Odjednom, zakovitlala se prašina, lišće, papiri, plastične vrećice lete zrakom. Stojim uz prozor i gledam svraku
kojoj jak vjetar ne da sletjeti na granu. Grana puca, čuje se lom
stakala i škripanje drveta koje se dvaput zaljulja naprijed- natrag
kao pijanac, slomi i popreči ulicu. Još jedanput odskoči, krošnja
se zaziba u smrtnom hropcu. Od svega, ostao je panj koji zjapi
poput otvorene rane. Trenutak prije tu je mirisala lipa.
Oluja mi dođe kao isprika. Čini me nervoznom. Odgađam
dogovoreni izlazak. Prije nisam imala vremena a sada ga imam
napretek. Mogu ići gdje želim, biti koliko želim i vratiti se kad
želim. Oh, ta divna sloboda o kojoj sam maštala u godinama radnog vijeka i gustih kućnih obveza, sada mi je bez veze. Ne kuham
više tako često, rijetko mijesim kolače, na tržnicu idem svaki drugi
tjedan. Danas, kada mogu telefonirati u svako doba, ne da mi se.
Počinjem spremati ladice, skupljam račune, bacam nepotrebne
papire. Hoću biti korisna. Pravim red. Otvorim papir a na njemu
snimka EKG-a. Gledam linije sistola, pretkomore i komore.
OVAKO JE KUCALO NJEGOVO SRCE. Skupljam dlanove i
čini mi se da u rukama držim to srce koje tiho kuca. Iz grla mi
se otme glasan jecaj i bacim se na krevet grleći jastuk dok su mi
prsti grčevito gužvali plahtu. Znam, muževi umiru, i možda sada
umire nečiji, ali ovo je bio moj muž. Moj muž. Moj Mario.
Dugo sam cvilila. Nedostaje mi po noći, bojim se spavati
sama, nedostaje mi za ručkom, nedostaje čak i njegova šutnja,
bučno listanje novina, nedostaje mi na Badnju večer, na moj rođendan. Otvorim ormar i zabijem glavu u modro odijelo i čini mi
se da sam naslonjena na njegove grudi. Vidim gitaru bez jedne
žice i čujem kako pjeva.
Crvenih natečenih očiju, umrljanog lica i raščupanu, kćerka me
izvukla iz ormara.
Što ti je mama, što te spopalo? Imam pravo na svoju tugu,
odbrusim i otirem suze.
Osjećam se glupo, kao da me ona zatekla u krađi. Onda slušam
nju kako šapće grleći košulju.
Tatice....
N
na je plakala u sobi na unutrašnjem a ja na vanjskom
zidu pored vrata. Skrivamo tugu jer mislimo da tako štedimo jedna drugu. Ali što vrijeme ide dalje, ja sve manje
razumijem druge, a još manje sebe.
I zato ovu priču ne počinjem ispočetka kao što se obično čini,
ne ni od kraja, nego nešto prije kraja. Kraj - ne znam što mi nosi,
a ni koliko je još preostalo. Možda 15 godina, možda 10, 1 godina, jedan dan, možda samo ova sparna večer.
Upoznali smo se kao mladi. Dvoje zaljubljenih ljudi dobilo
je dijete. Bilo je sjajnih dana, ljubavi i strasti. Bili smo različiti,
znala sam to od početka, ali te različitosti su nas privlačile. Ja sam
voljela plavu boju on crvenu, ja planine on more, ja slatku kavu
on gorku, ja ples on ribolov i još mali milijun različitih sitnica a i
poneka krupna stvar. Nakon što sam bacila buket kamelija preko
glave i iščešljala rižu iz kose, svakidašnjica je pokazala i onu težu
O
stranu, te različitosti počele su smetati. Život je imao smisla za
crni humor; briga za posao, stan, odgoj djeteta, smrti roditelja,
bolest. Kao da nas je pojelo vrijeme, nastao zamor materijala,
potrošili smo naše snove, otuđili se i sve je više bilo šutnje i sve
manje zajedničkih trenutaka. Mislite da moj muž nije bio dobar.
Bio je. Ali ponekad sam mislila da bih bolje prošla da sam kroz
život išla sama, i poželjela otići i ostaviti sve iza sebe. Vidiš sve
njegove mane, a on te stalno podsjeća na tvoje. Postaješ svjestan
da se sličnosti privlače. Zar i vi u nekom trenutku niste nikad tako
razmišljali? Zar je to ljubav o kojoj pišu tolike knjige? Zar tako
izgleda brak? Na što nalikuje bilo koji brak? Svi se međusobno
razlikuju ali nema nijednog među njima koji je onakav kakav
izgleda vani. Ono što ljudi vide od nečijega bračnog života i onog
što se u tom braku stvarno zbiva obično je različito kao nebo od
zemlje. Nije to moja umotvorina nego činjenica koju potvrđuju
glave od autoriteta. Gledam ga dok bezbrižno hrče u svojoj pidžami krivo zakopčanih puceta, njegove crne čarape leže nasred sobe
kao mrtve ribe i tučem se u čelo, Bože, za koga sam se ja udala?
Tada se on nevino budi i pokriva mi leđa. Ugasi svjetlo, grizu me
komarci- mrmlja u bradu. O, romantike, pomislim i pokrijem se
po glavi. To je bio moj Mario. Želja moja i tuga moja. I da me
sada pitate, ja se sjećam samo naših lijepih dana, naše ljubavi i
ponosim se zajedničkim djetetom. Opstali smo, jer na kraju, sve
što je vrijedno i čvrsto u svojoj biti opstaje. To je zakon univerzuma. Bilo je smješno i grozno, a da ste mogli čuti Maria tko
zna kakva bi bila njegova priča ? Zato ne lažite. Znamo da su svi
umrli muževi dobri i da su sve pokojne žene bile ljepotice i da je
vaš brak bio divan. Divnim ga čine naše izabrane uspomene. Brak
je i raj i pakao, ljeto i zima, uspon i pad, suze i radost. A najbolji
je u našim godinama jer sve manje vidimo i slabije čujemo.
stina, ljuta sam na njega jer je otišao tako naglo bez pozdrava.
Uvijek mislim da bi bilo bolje da je duže bolovao da nam je
dao vrijeme da se oprostimo. Ali to je bio njegov način.......
Oluja, što ona učini? Njena moć uzbiba sve u meni. Oluja u
mislima, u tijelu. Uzimam novčanik i silazim u kafić u prizemlju.
Prazan je, ali tamo iza stupa u uglu sjedi moj novi susjed, profesor povijesti. Uz nogu mu se skutrio mokar pas Riki. Žao mi
ga, netko ga je doveo u šumu i ostavio. A i pravi mi društvo da
ne budem sam, tiho kaže profesor i pomiluje ga po ušima. Voli
planinu baš kao i ja. Sjedite, popijte kavu. Nećkam se dok me
gledaju njegove tople plave oči . Ja volim slatku, kaže konobaru. Onda dobro, i sjednem za stol. Kiša kao noktima grebe po
prozorima dok se kroz taj šušur probija glas Gabi Novak i njena
pjesma Vino i gitare. Lijepa gospođo, jeste li za jedan ples?
Je, umjesto mene odgovori moj unuk. Dobro znate da baka
unuku ispuni svaku želju.
I, eto, to je to.
I
43
In m
In
memoriam
emor
e
em
mo
oria
or
ria
iam pr
prof
p
prof.
rof
of.
f. d
dr
dr.
r. Sa
r.
Saš
Saši
šii M
Manevu
anev
anev
an
evu
evu
KLAV
K
KL
LAV
AVIR
AVIR
R-s
liika
ka je
je nominirana
nomi
no
mini
nira
ni
ana
a za
za najsliku
na
ajs
sliiku
ku školske
ško
kols
lske
ke godine
god
odin
din
ne 2012./13.
2012
20
012
2./
/13
3.
KLAVIR
slika
Pučko otvoreno učilište Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, www.pou.hr

Vodič kroz Moodle za nastavnike

preuzimanje - ProgramPlus

preuzimanje - ProgramPlus

Quercetti - Škrinjica doo

Intervju sa Natašom Palavestrom, prof. italijanskog i

EFZG NEWS - InterEuLawEast

Cjelovito izvjesce odjela obrazovanja za 2011 godinu

Advanced Leadership Program

ZAHVALA održana na dodjeli počasnog doktorata na Sveučilištu u

Izložba - Zavičajni muzej Travnik

Izvještaj o radu za 2013.g.

Mihael, listić Policijske kapelanije sv. Mihaela

PDF programa - Međunarodni dječji festival

Pravilnik o načinu provođenja kontinuirane medicinske