snovi i sanjarenje
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb
10. listopada – 10. studenoga 2013.
organizacija izložbe
organisation of the exhibition
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb
Fondacija Milenin dom —
Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
suorganizatori
co-organisers
Veleposlanstvo Republike Srbije, Zagreb
Srpsko narodno vijeće
osiguranje izložbe
insurance of the exhibition
Dunav osiguranje
autorica izložbe
author of the exhibition
Jelica Milojković
kustosica izložbe
curator of the exhibition
Danijela Marković
pedagoški program
educational program
Liljana Velkovski
Nikolina Zanoški
tehnička realizacija
technical realisation
Dragutin Matas
Tomislav Antolić
Damir Babić
Davor Markotić
Vinko Soldan
Tomo Šetek
Izložba je ostvarena
pod pokroviteljstvom
Ministarstva kulture
Republike Hrvatske i
Ministarstva kulture
i informisanja
Republike Srbije.
The exhibition is being held
under the patronage
of the Ministry of Culture
of the Republic of Croatia
and the Ministry of Culture
and Information of
the Republic of Serbia
2
MILENA
PAVLOVIC
BARILLI
snovi i sanjarenje dreams and reverie
3
predgovor
j e l ic a m i l oj kov ić
4
Osoba bez presedana u srpskoj modernoj umjetnosti, Milena Pavlović Barilli, udana Gosselin, jedna je od najavangardnijih i najzanimljivijih ličnosti europske i američke umjetničke scene u četvrtom i prvoj polovici petog
desetljeća 20. stoljeća, „umjetnica sna i sanjarenja“ koja je u svom raskošnom umjetničkom opusu neprestano
hodala po tankoj niti snoviđenja.
Od trenutka prvog posthumnog predstavljanja u Srbiji, u Kulturnom centru Beograda, 1955. godine umjetničko djelo Milene Pavlović Barilli ne prestaje zaokupljati pažnju kulturne javnosti. Sud o njemu dali su mnogi
eminentni likovni kritičari, teoretičari umjetnosti, esejisti. No, najvažnije od svega je to što je ovo nesvakidašnje umjetničko djelo, nekada rasprostranjeno diljem svijeta, danas najprisutnije u Požarevcu, gradu Mileninog
rođenja i njene mladosti, gdje je od 1962. godine izloženo pod krovom Milenine kuće.
Zasluge za to pripadaju Mileninim roditeljima, prije svega njezinoj majci Danici, koja je kulturnoj baštini
Srbije darovala instituciju koja značajem svojih fondova i programima koje realizira, nadilazi okvire jednog spomen-muzeja.
Kada je pedesetih godina prošloga stoljeća započeo mukotrpan posao na sređivanju i proučavanju oskudne
dokumentarne i arhivske građe i umjetničkog opusa Milene Pavlović Barilli pokazalo se da raspoloživi faktografski materijal nije dovoljan kako bi poslužio kao čvrsta osnova u oblikovanju objektivne slike o neobičnom
i nesvakidašnjem liku jedne izuzetne stvarateljice. Konture tog lika tek su se naslućivale što je nagovještavalo
da će rekonstruiranje jednog veličanstvenog mozaika biti težak i dugotrajan posao.
Pokazalo se također da svaki djelić nije bio i onaj pravi, niti da je stavljen na pravo mjesto. Dijelovi su se često
miješali pa i gubili među podacima koje su istraživačima prepričavali nekadašnji Milenini poznanici, prijatelji i kolege. S puno dragocjenih podataka, ali i s mnogo emocija, a ponekad i neprikrivene gorčine, sliku o
Mileni je iz svog ugla promatranja i zaključivanja formirala i njena majka Danica, tada već narušenog zdravlja
i u poodmaklim godinama koje su učinile da prohujala zbivanja izblijede ili se sagledavaju pod krivim kutem.
Potpuno novi aspekt promatranja i snažno svjetlo u razrješavanju ovog problema unijelo je otkriće dokumenata u obimnoj ostavštini Danice Pavlović Barilli koji obuhvaćaju arhivsku građu, obiteljsku korespodenciju, rukopise, pozivnice, kataloge, hemerotečne jedinice, najstariju fotodokumentaciju, kao i popise Mileninih
umjetničkih radova koji su sastavljeni u poslijeratnom periodu u rasponu od gotovo 15 godina. No, i pored
toga što se radilo o autentičnim dokumentima njihov značaj u rasvjetljavanju određenog problema nije bio isti,
a njihova pouzdanost ponekad se činila neuvjerljivom.
Još prilikom obrade i prvih iščitavanja ove arhivske građe naslućivalo se da ćemo o životu i umjetničkom djelu
Milene Pavlović Barilli imati prilike govoriti i pisati s puno više argumenata i na sasvim nov način. Kasnija studioznija proučavanja ove dokumentacije rezultirala su otkrićima koja su nadilazila čak i očekivanja istraživača.
U tijeku složenih ispitivanja i komparativnih analiza na svjetlost dana izašli su novi momenti koji su otvorili
brojna pitanja, ali na veliko zadovoljstvo, dali i mnoge odgovore.
Višegodišnja studiozna proučavanja muzejske građe, kao i pristizanje novih dokumenata iz domaćih i stranih arhiva, muzeja i biblioteka, rezultirala su tijekom nekoliko posljednjih godina dobivanjem neprocjenjivo
vrijednih donacija, bogatom arhivskom građom i dokumentima. Naime, umjetnički fond Galerije Milene
Pavlović Barilli obogaćen je tijekom zadnjih godina slikama, skulpturama, rukopisima, katalozima, fotografijama koje su Mileninom muzeju darivali njeni nekadašnji prijatelji iz SAD-a.
Orijentacija ka multidisciplinarnim programskim sadržajima i međudržavnim projektima — kao realnim
sagledavanjem visokog mjesta Milene Pavlović Barilli u europskoj i svjetskoj povijesti umjetnosti, rezultirali su snažnom afirmacijom Mileninog djela, o čemu svjedoče njene reprezentativne izložbe predstavljene u
Beogradu, Zagrebu i Ljubljani 1979./80., Parmi 1989., Galeriji SANU u Beogradu 1993., Galeriji PROGRES u
Beogradu 1999., Parizu 2002., Bukureštu 2004., Bratislavi 2005., Pragu 2006., Brnu 2006./07., retrospektivne
izložbe „Zvjezdanim tragom“ u Galeriji SANU u Beogradu 2009., Rimu 2009./2010., Riminiju 2009./2010.,
Skoplju 2010., Banja Luci 2011., Europskom parlamentu u Bruxellesu, iste godine, Rijeci i Trstu 2012., kao i
brojne izložbe u mnogim muzejima i galerijama u Srbiji.
Ove godine jedinstveno umjetničko djelo Milene Pavlović Barilli predstavljamo javnosti glavnog grada
Republike Hrvatske, sagledavajući ga, nakon mnogo godina, pod drugom svjetlošću, iz novoga kuta.
5
j e l ic a m i l oj kov ić
MILENA PAVLOVIC BARILLI–GOSSELIN
(Požarevac, 1909. – New York, 1945.)
6
01
Neobičnost biografije Milene Pavlović Barilli, udane Gosselin, počinje već samim rođenjem, a završava njenom preranom smrću.
Jedino dijete u braku Danice Pavlović Barilli, obrazovane Požarevljanke iz ugledne građanske obitelji i
Brune Barillija, talijanskog skladatelja, glazbenog kritičara, pjesnika i putopisca, potomka čuvene obitelji umjetnika iz Parme, Milena Barilli rođena je u Požarevcu, 5. studenog 1909. godine u obiteljskoj
kući Stojana Pavlovića, svoga djeda po majci. No, već uoči nove 1910. godine, roditelji su s malom dvomjesečnom Milenom krenuli na prvi veliki zajednički put, u Italiju.
Time je obilježen početak jednog kratkog i nemirnog, grčevitim radom i neprestanim putovanjima
protkanog života, čije su se staze prebrzo odvojile od pitome požarevačke čaršije. Romantiku njenih
strmih ulica, ljupkih, secesijskih fasada i krovova, neprestano su, kao geografski, kulturni i socijalni kontrapunkt, smjenjivali prizori iz drevnog Rima, sunčane Nice, Pesara, Bergama, a potom
Münchena, Madrida, Londona, Pariza… U ovim gradovima i na raskrižjima svojih čestih putovanja,
Milena je odrastala, školovala se, sazrijevala, stjecala prijatelje, formirala svoju umjetničku ličnost.
Nostalgija i nemir, koji su se u njenom biću rodili već prvih dana, pratit će je tijekom čitavog njenog životnog puta, postajući u isto vrijeme i jedan od atributa njenog umjetničkog djela. Bipolarnost
Mileninog života čiji će kratak hod proteći u mučnom spajanju nespojivih krajnosti, postat će neminovno njen modus vivendi. I njena sudbina. Jer, radosti i tuge, slutnje i strepnje, čežnje i nemiri, vatre
i studeni, sreće i nesreće, ovdje su dolazile i odlazile bez najave, nižući se u jednom vrtoglavom ritmu,
obrušivši na anđeoski čednu dušu jednog izuzetno senzibilnog bića, sve svoje raskoši i bijede, svoje
meleme i otrove, bure i oluje.
Toplinu, sreću i mir ranog djetinjstva osigurao je obiteljski dom požarevačkog trgovca, Stojana
Pavlovića i njegove plemenite supruge, Bosiljke. Ovdje je njihovo jedino unuče, obiteljska mezimica
Manja, Mićun, Laloš, Ćići napravila prve korake, učila paralelno srpski i talijanski, povlačila prve krivudave poteze olovkom, crtajući „njinu mamu i piliće“ i „njinu mamu i guskice“ ili, uz svjetlost bakine
kuhinjske petrolejke, slušala za vrijeme dugih zimskih večeri, tajanstvene priče o davnim, herojskim
vremenima u kojima su njeni preci stvarali srpsku povijest. A kada bi snijeg okopnio i košavu zamijenio proljetni vihor, Milena je s majkom odlazila u očevu Italiju, napajajući se jednom estetski drugačijom, rafiniranijom kulturom koju je njezino biće bez zbunjivanja prihvaćalo.
Nesigurni koraci prerastali su u trčanje, igranje i šetnje po širokim, antičkim trgovima Rima, u kome
će, dva desetljeća kasnije Milenine izložbe izazivati senzacije.
Tako je, obožavana i voljena golubljom nježnošću, rasla i sazrijevala crnooka djevojčica, buduća slikarica i pjesnikinja, Milena Pavlović Barilli.
Njen nesvakidašnji talent za uočavanjem i prenošenjem na papir svijeta koji je okružuje prva je uočila
majka, koja je puna tri i pol desetljeća bila Milenin pratitelj i podrška, i koja je do svog posljednjeg
daha, sav svoj duh, kulturu i neizmjernu roditeljsku ljubav, stavila u službu svog djeteta.
02
Senzibilni duhovni nemir Milene Pavlović Barilli ispunjen strepnjama, slutnjama i dubokom nostalgijom, prožima čitav njen umjetnički opus. U Mileninom vanserijski emotivnom biću ove emocije
predstavljaju esencijalne atribute njenog umjetničkog djela. Milena je pjesnik slikarstva. Ikonografiju
njenih slika koje slave ljubav i antičku mitologiju, ispunjavaju putena tijela nimfi i Venera, likovi zaklonjeni velovima, trakama, lepezama i dimom, maskama i rukama. One su osnova njene slikarske enigme — ali i obrnuto: neprestano zamišljena nad vječnim temama života i smrti, svoje stihove Milena
kazuje nadrealističkim, bretonovskim jezikom. Njena poezija je metaforična, ispunjena značenjima i
porukama koje su ključ, svojevrsna šifra njenih brojnih enigmatskih kompozicija.
Briljantno poznavanje skrivenog bogatstva mitova, vjerovanja i legendi Milena je, u spletu simboličkih elemenata, utkala u svoje poetične vizije, čija nesvakidašnja imaginacija svoje uporište ima ne
samo u antičkim legendama i mitologiji, već i u basnama, mitovima i poganskim predajama. Izvjesno
je, također, da mnoge Milenine kompozicije zagonetnih poruka svoje izvorište imaju i u njenim snovima što je Milena i zapisala na poleđini reprodukcije jedne slike: „Ovo sam naslikala po onom snu,
sad sam ga napravila po povratku u Pariz“.1
U pokušaju da sagledamo smisao Milenine duhovne avanture, da otkrijemo svijet Milenine mašte i
snova u čijem opusu živa igra simbola spaja razdvojene elemente, povezuje nebo i zemlju, predmete i
duh, prirodu i kulturu, zbilju i san, svjesno i nesvjesno, krenut ćemo od 1930. godine, kao prijelomnog
trenutka u Mileninom životu i stvaralaštvu.
7
Naime, poslije diplomiranja na Kraljevskoj umjetničkoj školi u Beogradu, 1926. godine, kratkog akademskog školovanja u Münchenu (1927.–1928.) i prvog samostalnog predstavljanja likovnoj publici u
Beogradu 1928. godine, Milena je svoju umjetničku karijeru nastavila na Zapadu napuštajući s rodnim
podnebljem i svoje školske početke i uzlete.
U ožujku 1930. godine Milena s majkom odlazi u Španjolsku u kojoj ostaje tri mjeseca obilazeći idilične predjele Seville, Malage, Valencije, Granade i Cordobe, dok u madridskim muzejima studira
Velasqueza i Goyu.
špa n jol sk a
ožujak – svibanj 1930.
Tijekom studijskog boravka u Španjolskoj Milena se susrela s jednom drugačijom kulturom, čarobnom i bizarnom u isto vrijeme koja je u njoj pokrenula dugo skrivane impulse i potakla je da potraži
vlastiti put. Ovdje je nastala čitava serija zanimljivih kompozicija s egzotičnim temama koje će Milena
godinu dana kasnije izložiti u Londonu.
Naporan rad u napregnutom traženju vlastitog glasa i identiteta, Milena je nastavila u Londonu u
kome je nastao veći broj akvarela i briljantnih pastela, kao i nekoliko tempera blijedih tonova i tamnog
grafizma s motivima londonskih ulica i fasada. U ovim djelima uočavaju se izvjesne inovacije na likovnom planu što se očitava, prije svega, u modernoj kompoziciji, akvarelnom tretmanu boje i uvođenju
oštre, ekspresivne linije.
l on d on
Bloomsbury Gallery
27. veljače – 10. ožujka 1931.
03
27. veljače 1931. godine Milena je u Bloomsbury Gallery u Londonu imala prvo predstavljanje likovnoj
publici i kritici izvan Srbije.
Londonska izložba predstavlja prijelomni trenutak u Mileninom umjetničkom stvaralaštvu. Djela
izložena u Bloomsbury Gallery iskazala su svu raznovrsnost Milenine stvaralačke radoznalosti, nesvakidašnju maštovitost i suptilnost u izvođenju kompozicija s orijentalnim motivima, zanatsku vještinu
u stvaranju kompozicije, svladavanju likovne tehnike i materijalizaciji koja je u pojedinim pastelima
(Portret majke, Portret NJ. K. V. Marije Karađorđević) dostigla pravu virtuoznost.
U Bloomsbury Gallery Milena je posljednji put izložila i nekoliko radova nastalih u okvirima akademskog načina razmišljanja, kompozicije, oblikovanja forme. Bio je to njen hommage beogradskim i minhenskim profesorima, zanatskim poukama i iskustvima koje je od njih dobila i na čijim je osnovama
gradila jedan originalni, modernizirani akademizam koji će preko romantizma, umjerenog ekspresionizma i fantastike prerasti u imaginarno i onirično.
Razdoblje od jeseni 1931. do listopada 1932. godine odlučujuće je u formiranju umjetničke ličnosti
Milene Pavlović Barilli. U kronološkom rasponu od nepunih godinu dana nastalo je šezdesetak slika
i dvadesetak crteža koji predstavljaju zaokruženu cjelinu u kojoj se iracionalno i fantazmagorično
snažno produbljuju i proširuju, obogaćujući ikonografski sadržaj simboličkim motivima i alegoričnim
predstavama koje kazuju jednu složeniju priču dok metaforika dobiva složenije i dublje tokove.
Odvažno i sa samopouzdanjem koje su joj ulijevale povoljne kritike iz Beograda i Londona, svojom
visokom kulturom, kozmopolitskom širinom duha i vrsnim poznavanjem nekoliko svjetskih jezika,
Milena je u jesen 1931. godine, poslije višemjesečnog boravka u Londonu, došla u Pariz gdje je vrlo
brzo ušla u krug poznatih intelektualaca, umjetnika i književnika.
Tijekom narednih mjeseci u nevelikom ateljeu, nastajao je jedan tajanstveni, imaginarni svijet koji
je Mileni širom otvorio društvena vrata Pariza i osigurao joj izlaganje s najpoznatijim imenima
europske umjetničke avangarde.
U Parizu je Milenina umjetnost doživjela preporod otkrivši nov, poetsko-fantastičan svijet. U periodu
od samo nekoliko mjeseci ona je naglo i odlučno ušla u područje irealnog i magičnog, stvarajući jednu
složenu priču, jednu neobičnu i duboko osobnu ispovijest.
Milenin prvi nastup na pariškoj umjetničkoj sceni, 29. travnja 1932. u Galeriji Jeune Europe toplo su
dočekali i novinari i kritika.2
8
pa r i z
Galerija Jeune Europe
29. travnja – 10. svibnja 1932.
04
Wambly Bald, pariški dopisnik Chicago Daily Tribunea, na otvaranje izložbe došao je neplanirano, na
iznenadni poziv jedne Milenine prijateljice. Otvorenje je već bilo u tijeku, ljudi su, gazeći po perzijskom ćilimu, šetali naokolo promatrajući platna. Wambly Bald, koji očigledno nije bio likovni kritičar,
više no slikama bio je impresioniran Milenom koja je „podsjećala na glavu s neke perzijske minijature i
bila ljepša nego njene slike. Njene oči su vrlo krupne… a ima ugodno, neusiljeno držanje… Ona je dobar
slikar. Njeni radovi živahni su i maštoviti.“ 3
Mnogo je ozbiljniji tekst jednog talijanskog kritičara koji konstatira da je Milena „odmah stekla popularnost na internacionalnom umjetničkom polju u Parizu“, a da njeni radovi, „dvadesetak ulja i tempera potvrđuju solidne kvalitete umjetnika, jednu divnu i izuzetnu senzibilnost, jednu smjelu i modernu tehniku“. 4
Uspjeh izložbe potvrđen je i velikim zanimanjem publike i službenih institucija za kupovinu slika.
Mada jugoslavensko veleposlanstvo u Parizu nije imalo mnogo sluha za Mileninu avangardnu umjetnost, talijanska ambasada pokazala je velik interes i otkupila nekoliko radova.
rim
Galleria d’Arte di Roma
15. – 25. listopada 1932.
Imaginarno i onirično, diskretno naslućeno na londonskoj izložbi i snažno produbljeno u djelima izloženima u travnju 1932. u pariškoj galeriji Jeune Europe, definitivno se uobličilo tijekom sljedećih mjeseci
u Italiji, da bi u listopadu iste godine, otvarajući rimsku umjetničku sezonu, Milenina izložba u Galleria
d’Arte di Roma bila ocijenjena kao događaj koji je usijao pera najuglednijih likovnih kritičara gradova
na Tiberu i Seini i doprinio da njeno ime odjednom uzleti i rasprši se po europskim novinama.
Gradeći odlučno svoj potpuno definirani izraz Milena se u ovom razdoblju definitivno oslobodila
svega što bi moglo izazvati čak i asocijaciju na školu i njene šablone, upuštajući se hrabro u sudare
fantastičnog i realnog u jednom svijetu ispunjenom arhitektonskim elementima, pramenovima magle,
titrajima vode, svijetu internacionalnog načina izražavanja „presvučenog jednim pikasovskim stilom“.
Impresioniran Mileninim prethodnim uspjehom u Parizu, umjetnički kritičar i slikar Cipriano
Efisio Oppo, bliski prijatelj Brune Barillija, koji je Milenu upoznao još kada je bila djevojčica i kada
su jedno drugo uzajamno „portretirali“ (no koji, prema vlastitim riječima, nikada ranije nije pretpostavljao da će o Mileni pisati kao o umjetnici, slikarici), posjetio je poslije puno godina njezin
umjetnički atelje u Rimu. Kao vrsni poznavatelj avangardnih umjetničkih pravaca, Oppo, umjetnik
po vokaciji, u svom tekstu u listu La Tribuna istaknuo je nekoliko značajnih vrlina, uočljivih prije
svega u spremnosti da se „izrazi originalnost stila uz oslobađanje od akademizma i svega lošeg naučenog u školi; elegancija vizije, prava strast za umjetnošću i vrlo razvijena inteligencija, samo su neki
od atributa koji idu uz Milenu i njenu umjetnost.“ 5
05
Samostalna izložba Milene Pavlović Barilli u Galleria d’Arte di Roma, čijem su otvaranju prisustvovala
najpoznatija imena iz svijeta umjetnosti, političari, ljudi iz visokog društva, stranci, novinari, ocijenjena je kao događaj sezone.
Milenina neobična ličnost koja je fascinirala već pri prvom susretu, kao i činjenica da je živjela u
Parizu i bila u vezi s najistaknutijim imenima europske umjetničke avangarde, izazivala je posebnu
pažnju i poštovanje.
Opširni tekstovi uz povoljne kritike najeminentnijih talijanskih likovnih kritičara, književnika i slikara, uz reprodukcije izloženih radova, danima su zasipali talijanski tisak, ukazujući na Milenino slikarstvo kao na slučaj za sebe, prepoznajući u njoj slikaricu o kojoj će se tek govoriti.
Nepotpisani kroničar dnevnika Il Tevere fascinantno je opisao atmosferu tog hladnog 15. listopada
kada je pod ledenom kišom koja je uokviravala svečano otvaranje Milenine izložbe u jednoj od najelegantnijih ulica u gradu otvorena rimska umjetnička sezona: „Najpoznatija imena iz svijeta umjetnosti,
političari, ljudi iz visokog društva, stranci, novinari, sve skupa odiše elegancijom, delikatnošću, inteligencijom… Sve to, našlo se skupa u vrlo malim salama galerije u ulici Veneto, gdje Milenine slike podsjećaju
na klimu čuvenih izložbi koje su prošle kroz ove prostorije… Kakav prizor — vidjeti kako pristižu bodrim
korakom s kišobranima u rukama ili u onim jadnim rastresenim automobilima koji izgleda služe samo
kao materijal nekom karikaturistu.“
9
Poslije opširnog navođenja, ponekad pogrešnih, biografskih podataka autor teksta navodi dragocjene pojedinosti koje se odnose na izložene radove podvlačeći da „među ovih trideset osam slika i
desetak crteža… nema nijednog rada koji potječe s neke od prethodnih izložbi… Skoro svi su nastali
tijekom posljednja tri mjeseca ovdje u Rimu gdje je Milena došla vidjeti svog oca. Svi radovi nose
datume od ove godine: portreti, pejzaži, kompozicije, crteži. I ima neke prisnosti s rimskim književnicima pa je uživanje krenuti u otkrivanje modela na ovim slikama, laganim i tananim kao neki magličasti veo, ali i oštrim kao oštrica noža.“ 6
Likovni kritičar Alberto Neppi u umjetničkoj rubrici nedjeljnog izdanja Il lavoro fascista7 odlučio je
pisati o mladoj umjetnici Mileni koja je svojim odlučnim pravcem impresionirala publiku i kritiku
izazivajući nedoumicu svojim načinom prikazivanja anatomije.
Tople riječi podrške i divljenja Mileninoj izuzetnoj umjetnosti uputio je i mladi Renato Guttuso koji je
kao slikar više od drugih osjetio Mileninu potrebu da svoje ideje i snove zabilježi bez zadržavanja i da
hrabro, bez ustručavanja, zaroni u suštinu emocija. Rezultat su toga „…ova mala platna, brza sanjarska bilježenja koja vas okupiraju i privlače svojim lirskim i poetskim odlikama… ali u svoj toj metafizičkoj i nadrealističkoj odjeći, njoj tako dragoj, vidi se da je ona prodrla i u unutrašnjost nečega… Svaka od
ovih slika pokazuje jasno izražen stil, slobodnu i harmoničnu viziju koja je istovremeno i blizu i daleko
od stvarnosti i iznad svega hrabrost da zaroni, bez ustručavanja, u suštinu emocija.“ 8
Oštroumno promatranje, psihološku pronicljivost i oslikavanje karaktera portretiranih ličnosti, podvlači Alberto Francini koji se sjeća dana kada je mala Milena svojim dječjim izrazom napravila Oppov
portret koji prikazan na ovoj izložbi ima, ne samo vrijednost poklona i Francinijeve uspomene na neke
vedre dane, već je i dragocjeni dokument jasnih nagovještaja nekih Mileninih vrlina koje sada na ovoj
izložbi idu do savršenstva. Francini izvrsno uočava način Mileninog tehničkog izvođenja ideje: „…isticanjem zanosnih i uglavnom brzo zaustavljenih sižea (ponekad bi se, više nego o slikama, moglo govoriti
o crtežima u boji), govori na dosta jasan način kako se neće koristiti akademskim manirama da bi istakla
prednost… Većina ovih slika rađena je skladnim, ali različitim kombinacijama ružičaste, nebesko-plave,
bijele i crne boje i vrlo su nježne i oku ugodne… U ovoj vrsti slikanja koja poput oblaka mijenja boju, a
prema kojoj Milena izgleda ima dosta sklonosti, katkad je kao izgovor ponuđen siže u obliku nekog metafizičkog elementa i tada se igra komplicira u kompoziciji uvođenjem nekog jakog kontrasta i u nagovještajima mrežastih, vijugavih crta koje se najčešće ponavljaju. Sve to ide uz mnogo ravnoteže i gracioznosti…“ 9
Zadivljujući dah vizije i iznenadnost postupka koji s jedne strane nemaju ničeg od profesionalne ili
zanatske umjetnosti, dok s druge strane pokazuju nedostatak amaterskih osobina ističe i Michele
Biancale koji je dao briljantnu analizu Milenine metode rješavanja postavljenih problema: „…vješta
je sasvim dovoljno, ali i nevješta kada joj to služi da izbjegne skolastičnost akademije i inovacija. U
Portretima grofice Saphi, kćeri prijatelja, u Autoportretu, Portretu oca, možete vidjeti s koliko se neočekivane maštovitosti ona izvlači iz trenutnih smetnji, zbunjenosti… Postoji tu karakter i sličnost ideje
uhvaćene u letu, oprobane za trenutak, bez inzistiranja i bez kvarenja utiska, bez umrtvljivanja forme
i materije. U invencijama, osim nekih neobičnih metafizičkih ostataka, postoji jedan svijet bezazlen, na
krilima, vedar, svijet koji je stvaran u fantaziji mlade Milene… Suvremena i osjećajna, ona govori jednim
slikarskim načinom izražavanja, nagovještajima, konturama, prugama i krivudavim linijama, bez gomilanja i skupljanja boje na jednom mjestu, bez nepokretljivosti palete… Samo još jedna budna čvrstina i
Milena će pokazati jednu odlučnu ličnost…“ 10
Pred zatvaranje izložbe Pinakoteka u Parmi kupila je Portret Brune Barillija. 11
06
Pola godine nakon otvaranja izložbe u Rimu, Milena se, s desetak svojih najnovijih enigmatskih slika,
kao i jednom serijom izvanrednih nadrealističkih crteža predstavila 15. travnja 1933. u Sala d’Arte de
“La nazione” firentinskoj publici. 12
Povodom ove izložbe kubanski publicist Ramón Vasconcelos posvetio je Mileni jedan opširan i nadahnut članak koji je objavio u havanskom listu El Pais Excelsior. 13
10
f i r e nc a
Sala d’Arte de “La Nazione”
15. – 20. travnja 1933.
pa r i z , r i m
Početkom listopada 1933. godine Milena se vraća u Pariz gdje sa četiri slike sudjeluje na XII Salon Tuileries. 14
1933. / 1935.
U Parizu ostaje do kraja iste godine družeći se s najavangardnijim europskim umjetnicima, istaknutim intelektualcima, književnicima, filozofima. Njeni prijatelji su Jean Cassou, Paul Ambroise Valéry,
Antonio Aniante, André Lhote, Ramón Vasconcelos (kubanski novinar, diplomat i političar).
Krajem 1934. godine Milena dobiva poziv za sudjelovanje na izložbi II Quadriennale d’Arte Nazionale
otvorenoj 4. veljače 1935. godine na kojoj je izložila nekoliko zapaženih radova. 15
Milenino prisustvo u talijanskoj prijestolnici odraženo je i u njenoj pjesničkoj biografiji. Naime, 30. prosinca 1934. godine talijanski časopis Quadrivio prvi je put objavio pet Mileninih pjesama uz kraći uvodni
komentar u kome je predstavlja kao kćer Brune Barillija.
07
Milenino predstavljanje na izložbi Kvadrijenala donijelo joj je pokroviteljstvo brojnih visokih i utjecajnih
članova talijanske vlade pa i naklonost ministra vanjskih poslova, grofa Galeaca Ciana, kome će Milena
tijekom sljedećih mjeseci naslikati portret. 16
rim
Galleria della Cometa
25. travnja – 4. svibnja 1937.
Razdoblje koje kronološki ispunjava interval od ljeta 1935. do svibnja 1937. godine u umjetničkom opusu
Milene Pavlović Barilli obilježen je djelima čije likovne i ikonografske osobitosti označavaju prijelaz ka
„metafizičkom“, odnosno „renesansnom obrascu“. Najveći broj ovih radova bio je izložen na Mileninoj
samostalnoj izložbi održanoj u Galleria della Cometa u Rimu, od 25. travnja do 4. svibnja 1937. godine.
Iz tekstova objavljenih u talijanskim novinama prije otvaranja izložbe može se zaključiti da je Milenina
izložba u Rimu očekivana s velikim interesom.
U ožujku 1937. godine Milenu je u njenom ateljeu, na drugom katu vile u Via Marguta 13, posjetila novinarka Vigilia D’Armi. U prisnoj atmosferi nevelikog ateljea, najnovije slike, još uvijek bez okvira, bile su
naslonjene uza zid, a neke čak, visile na istom čavlu o koji su bili obješeni i ručnici. Druge, pak, ranije
izlagane, „odmarale su se u jednom uglu sobe, nemarno grupirane pod jednim pokrivačem“.
Impresionirana ovim ljupkim neredom, Vigilia D’Armi najavila je izložbu dužim tekstom u kojem je
dala slikovit portret jedne izuzetne umjetnice koja je, uprkos svojoj mladosti, već stekla renome u internacionalnim krugovima. Iako je, prema Mileninim riječima, izložba već bila pripremljena za siječanj,
ona je ipak toga dana, koristeći blijedu svjetlost zimskog popodneva, posljednjim potezima kista oslobađala bistu jedne sirene. „Radila sam ne ostavljajući sebi ni trenutak odmora… ali u posljednjem trenutku rekoše mi da je moja izložba odgođena za travanj jer je Galerija imala obaveza prema drugim slikarima. Nije mi krivo. Koristim vrijeme da se povežem s rimskom svjetlošću koju jako osjećam i naslikam
na toj svjetlosti još koju sliku“. 17
Međutim, na pitanje novinara „zašto su svi ti anđeli hromi i sve te djevojke vezanih očiju“, Milena nije dala
odgovor. Naglašavajući kroz smješak da ne voli teorije, jedino objašnjenje koje je dala o svom slikarstvu
svelo se na primjedbu da slike koje je radila u Parizu imaju drugi ton boja od ovih, nastalih u svjetlosti Rima.
U kasnim popodnevnim satima posljednje nedjelje u travnju 1937. godine, izložbena dvorana Galleria
della Cometa bila je pretijesna da primi sve uzvanike koji su došli na svečano otvorenje samostalne izložbe
Milene Barilli. Svoje poštovanje, uvažavanje i čast ukazao joj je i potpredsjednik talijanske Vlade, Janelli.
Predstavljajući umjetnost Milene Barilli, Emilio Cecchi u predgovoru kataloga bilježi da je to „…slikarstvo učenosti i tradicije koja se vrijedno razvija u vremenu sa svim karakteristikama zajedničkog djela,
vođeno strogošću kutomjera, ravnala, šestara. To se slikarstvo rascvjetava kada mu to odgovara i kako mu
odgovara, katkad na veličini nekog drugog slikarstva: podsjeća na one upadljive i kratkotrajne cvjetove koji
se rađaju iz sjemena vjetrom donijetog u brazde i pukotine Termi, Partenona i Koloseuma.“ 18
08
Primjećujući da je sada „Milenina umjetnost u osnovi kapriciozna, nestalna, ali bogata smjelom i raskošnom ljupkošću…“, da je to „umjetnost koja je oblikovana od komadića snova i da su takve fantazije nekad
odražavale umni i apstraktni ukus“, Emilio Cecchi konstatira da je u najnovijim slikama „…ton postao
određeniji, obrađeniji i gotovo bolan. Priroda priče je jednostavnija i osobnija. Djevojka koja spava na
livadi među mnoštvom raspršenih krila; starica u crnini pred čijim se očima leptir ljupko odmara; Sveti
Sebastijan, leden i krvav, zagazio do bokova u morsku pjenu… Istovremeno, stvara se kvaliteta sadržaja
11
koji postaje puniji, uz osnovni sklad baršunasto crne i plave boje koje oživljavaju u kontrastima s ružičastom, kao na nekom tankom listu papira… Melankolična elegancija ovih maštanja, jedna tako opipljiva vizionarska sposobnost, hrabrost jednog tako aristrokratskog stava, zaslužuju razumljivo priznanje.
Neka javnost oda priznanje i poštovanje ovom sajmu snova u maloj sali rimske Komete.“ 19
Pod svježim i snažnim utiskom Mileninog rada u ateljeu, Efisio Cipriano Oppo objavio je tekst u listu
Il Popolo di Roma: „Ljupkost nježna i dirljiva u Mileninom slikarstvu. Rodi se bajka i poslije nastaje slika.
Zatim boja pada tu i tamo, skoro s namjerom da malja. Najzad, djelo izlazi i šušti kao da je od svile ili
baršuna, kao koža lijepe breskve. Tehnika delikatna, nježna, neusiljena, služi se argumentima koji bi
mogli izgledati neprirodni kad ne bi bili prirodno fantastični: jedna mašta još djetinja, pa ipak, toliko
opipljiva i slična jednoj pensée XVIII. stoljeća, zatvorenoj i zaboravljenoj u nekoj staroj knjizi.
Samo fini vez na listu izgriženom od dudova svilca mogao bi odrediti izraz ovog slikarstva kao arabesku i rezbariju u kojem ne postoji opasnost da se pokaže namjera. Među ovim radovima najomiljenija
je Starica i leptir koja podjseća na način Dürera. I Autoportret, s onim enigmatičnim pogledom također
nam se dopada s onim pandanom antičke skulpture i draperijom na putu kroz vrijeme, s onim morem
što se u dnu lako talasa, pa sve do velike čipke oko vrata na grudima. Nećemo opisivati, ali ćemo pohvaliti.
Ali to nije lako, jer treba vidjeti sanjalačko slikarstvo Milene Barilli pa ga moći razumjeti. I ne znaš ipak,
što reći Mileni, da li da ostane mirno na onim putujućim oblacima ili da proba sići na zemlju. U ovom
zadnjem slučaju jedan nagli kontrast mogao bi biti bolan, zato ne savjetujemo. Razbuditi mjesečarku bilo
bi opasno, nepravedno i najzad, zbilja, beskorisno. Jer što bi nam tada novo pričala Milena kada bi se
razbudila među stvarima teškim i banalnim na ovom svijetu. Zato, ovakva svježa inventivnost, ugodan
kolorit i ljupka dekorativnost stoje na radovima Milene Barilli kao nerazdvojne gracije.“ 20
Ova senzacionalna izložba čije je otvaranje bilo pomaknuto za čitava tri mjeseca, očekivana je s velikim nestrpljenjem i zanimanjem. Briljantni tekstovi iz pera najuglednijih talijanskih kritičara zasipali
su dnevni tisak i časopise, donoseći redovito i reprodukcije Mileninih najnovijih slika i crteža.
Snažne impresije koje je ponio iz Mileninog ateljea, kritičar Paolo Ricci zaokružio je na samoj izložbi.
Zapažajući da je Milenino slikarstvo proizvod pariške klime, da se „… forme i likovi Mileninog stvaranja kreću u okvirima nadrealističkih ili dekirikovskih shema…“, Paolo Ricchi naglašava da „…vibrirajući senzibilitet ove neobične djevojke koja luta Europom u neprestalnom traganju za čistoćom… stalno
prouzrokuje jedan emocionalni dijagram u kome svaka crta, svaka obojena točka, odgovaraju nesvjesnom kretanju… djelo je čisto slikarsko, osim nekih “komada” izloženih na ovoj izložbi, kao lijepo i sočno
Cvijeće, Autoportret s pernatim šeširom ili Portret Brune Barillija.“
09
Uočavajući da je u Mileninim djelima neprestano prepoznatljiva jedna tonalna intuicija koja otkriva
rođenu slikaricu, Paolo Ricci posebno ističe ovu stranu njene umjetnosti, upućujući negativne kritike
suvremenim nadrealističkim slikarima koji „…s naporom da se oslobode stega, fatalno dospijevaju do
utvrđivanja intelektualne superkontrole koja u nekim slučajevima guši svaku izražajnu iskrenost, striktno slikarsku… Tipično obilježje ovog slikarstva je treperava ženstvenost koja je stalno prisutna: te blijede
figure prekrivene čipkom, svilom, mekanim tkaninama, koje hodaju nasumice s nekom uznemirujućom
čvrstinom (vjetar nadima teške zastore, stvara osjećaj da neki dijelovi sjajnog namještaja pucketaju), te
figure djevojaka krupnih očiju, plašljivog pogleda su anđeoski iskreni potezi ove čudesne djevojke uznemirene kao poslije košmarnog sna, sna odsanjanog na morskoj obali. Da li to izražava bijeg iz jednog
logičnog prirodnog odnosa u realnost koja se mjeri kutomjerom, šestarom, neosporno savršenim pomagalima? Ne izražava li, možda, zbunjenost, uzbuđenost koja se konkretizira kao plastička činjenica što
skriva veliki zanos prijeteće jasnoće? “ 21
Suptilni proces nastajanja, potom složena geneza i transformacije osnovne ideje koja je prožimala
djela pripremana za izložbu u Galleria della Cometa, na likovnom planu rezultirali su novom formulacijom kompozicije, učvršćivanjem plastičkih vrijednosti slike, preobražajem linije i boje, snažnim,
produbljenim sukobima svjetlog i tamnog, dok su ikonografske promjene najuočljivije u predmetnom
sloju, odnosno tematskoj strukturi slike.
12
Likovi Mileninih figuralnih kompozicija predstavljeni često u dubokoj kontemplaciji, nose veoma
prepoznatljive autoportretne oznake. Sjetna lica, začuđenog ili melankoličnog pogleda, kao nezainteresirani promatrači neke kazališne predstave, skrivaju tajanstvenu simboliku osobnih, intimnih
doživljaja, stvarajući čudesnu, magičnu atmosferu blisku shvaćanjima suvremenih metafizičkih
slikara. Taj mistični, dostojanstveni mir, ponekad narušava slabašni drhtaj zraka koji leluja tanke
velove i dim iz petrolejskih lampi.
Svoj put u magično i onirično Milena nastavlja složenim enigmatskim kompozicijama čiji ikonografski sadržaj ispunjavaju ženski portreti i figure dopunjeni parafrazama ili kopijama antičkih
likova. Između velova i zavjesa, u zvjezdanim noćima ili kroz oblake magle i dima, kreću se antički
bogovi i heroji, pjesnici i mojre, dok se iz slike u sliku ponavlja lik mlade žene krupnih, melankoličnih očiju, orijentalno-mediteranske fizionomije.
Od trenutka kada je likovnu kulturu slike potisnula u drugi plan, Milena se okrenula predmetu, odnosno temi koja je postala najbitniji element njene slike čijim se posredstvom želi izraziti negacija likovnog esteticizma i afirmirati arhitektura slobode duha i sanjarenja. Metaforika je u ovim slikama već
dobila složenije i dublje tijekove, dok alegorične predstave i prilično sređen registar simbola koji u
složenim kombinacijama određuju uvijek novu temu, sudjeluje u definiranju sižea vrlo komplicirane i
ponekad teško razumljive strukture koja svoju osnovu svakako ima i u podsvjesti: „Ja sanjarim na svojim platnima i ona za mene predstavljaju utočište od svega…“, izjavit će Milena nekoliko godina kasnije
reporteru njujorškog Newsweeka. 22
Od 1936., a posebice poslije 1938. godine primjetno je Milenino povlačenje u sebe i naglašeno predavanje religioznim mislima. To je u njenoj umjetnosti rezultiralo kompozicijama čije se teme, ikonografija i simbolički motivi u osnovi vezuju za povlačenje iz svijeta, potrebu za božanskom zaštitom
i uzlet ka uzvišenom.
10
pa r i z
Quatre Chemins
21. siječnja – 3. veljače 1938.
Po odlasku iz Rima i kraćem boravku u Düsseldorfu u srpnju 1937. godine, Milena se vraća u Pariz u
kojem ostaje sve do ljeta 1938. godine.
Njena druga samostalna izložba u Parizu, na Elizejskim poljanama, u galeriji Quatre Chemins, od
21. siječnja do 3. veljače 1938. godine izazvala je pravu senzaciju kod likovne publike, ali je i privukla pažnju te dobila sjajne ocjene oštrih i probirljivih kritičara i kroničara: Andréa Bretona, Jeana
Cocteaua, Giorgia De Chirica, Andréa Lhotea, Philipposa De Pizisa, Paula Ambroisea Valéryja.
Sudeći po tekstu Konstantina Atanasijevića u listu Vreme, velik broj kritičara i umjetnika pokušao je
formulirati slikarski pravac Milene Barilli. Prema Bretonu, Milenin pravac se ideološki najviše približava nadrealistima. Jean Cocteau nije krio oduševljenje i iznenađenje Mileninim platnima. Paul Valéry
ostao je čitav sat pred platnima, a za sliku Djevojka s lepezom izjavio da mu se najviše sviđa jer je „čista
poezija“. Jean Cassou okarakterizirao je Milenino slikarstvo kao „sasvim nezavisno“. 23
Dajući osvrt na izložbe mladih slikara poteklih iz Salona nezavisnih, André Lhote u članku
Slikarstvo — Odvažna mladost daje kratak osvrt i na izložbu Milene Barilli u galeriji Quatre Chemins:
„Milena Barilli će potražiti tu potrebnu poeziju jednom stranputicom koju je pokušala spojiti s onom kod
nadrealista, ali njen postupak je osoban, njen talent siguran“. 24
U mjesecu travnju 1938. Milena izlaže s grupom „Nouvelle génération“ u Galerie Billiet u Parizu.
Kraj ljeta provodi s ocem u Veneciji, a 28. rujna u Bergamu s majkom prisustvuje premijernom izvođenju očeve opere Medusa s orkestrom milanske Scale (La Scala di Milano). Potom se vraća u Pariz, gdje
u ožujku 1939. godine izlaže u Galerie Pittoresque na “III éme L’exposition de Nouvelle surréalisme”, a u
Galerie Bernheim Jeune izlaže s jugoslavenskim umjetnicima iz Pariza. 25
25. svibnja 1939. Le Courrier Graphique donosi tekst Les artistes yougoslaves de Paris à la Galerie
Bernheim Jeune. Napominjući da se poslije velike izložbe jugoslavenskih umjetnika u Musée du Jeu
de Paume, jugoslavenski umjetnici ponovo grupiraju i usprkos pariškim utjecajima izložbi daju etnopečat, kritičar P. M. spominje Milenu Barilli kao sasvim drugačiju ličnost. „Vrlo su zanimljivi radovi
gospođice Milene Barilli inspirirani starim talijanskim majstorima („Une personnalitè toute differente…
Molto interessanti opere ispirate dalla signora Milena Barilli antichi maestri italiani“)“
13
11
Poslije briljantnih uspjeha u Europi Milena Barilli napušta Stari kontinent 18. kolovoza 1939. i brodom
De Grasse kreće iz Le Havrea za SAD.
sad
New York
U Americi Milena vrlo brzo stječe izuzetnu afirmaciju. Milenine izložbe u New Yorku i Washingtonu
zaokupljaju pažnju likovne publike, teoretičara umjetnosti i javnosti. O njenim izložbama u Julien
Levy Gallery, National Headquarters of United Yugoslav Relief Fund (Nacionalno sjedište Fonda za
zajedničku pomoć američkih prijatelja Jugoslaviji), u New Yorku i Corcoran Gallery u Washingtonu,
likovni kritičari pišu kao o ogromnom polju uspomena i profinjene usamljenosti, prožete beskrajnom
nostalgijom i arhitekturom sanjarenja.
1939. – 1945.
U tekstovima je neizostavno naglašavano Milenino „izuzetno obrazovanje, kozmopolitska širina njenog duha, briljantna imaginacija kojom odišu njena platna ispunjena poezijom, enigmom i fantastikom,
nesvakidašnje poznavanje skrivenog jezika mitova, vjerovanja i legendi koje ona prepliće s fantazmagoričnim vizijama i snoviđajnim sadržajima“. 26
Promjene osnovnih elemenata likovnog sloja slike, povukle su za sobom i gašenje osnovnog tona
većine djela čija je gama postala tamna, a pikturalni sloj puniji i gušći. Usavršavajući tehnologiju
miješanja materijala, kao i tehniku slikarskog izvođenja, Milena je svakako svoj uzor našla i u renesansnim majstorima. Glatko islikane i čvrsto građene, njene slike nastale u New Yorku odaju težnju
da se umjetnost prošlosti modernizira i poetizira. Vještina slikanja suptilnih prozračnih velova i finih
mrežastih šalova i marama, kao i početak eksperimentiranja s lazurima, nekim platnima (Autoportret
s velom, 1939., Rouges pantalones, 1939., Anđeo s lampom, 1941., Tišina, 1942., Madonna s blizancima,
1942.) daju izgled slika starih majstora.
I dok su joj izložbe dale samo teoretske rezultate, primjenjena umjetnost osigurala joj je egzistenciju.
Surađajući više godina s najpoznatijim američkim modnim časopisima Milena je ostvarila velik broj
vrlo uspješnih kreacija, posebno na samom početku suradnje, kada je, nesputana kontrolom naručitelja, svoju maštu koristila s puno umjetničke slobode. Milenin dizajn ženske odjeće i obuće, kao i
grafička rješenja za reklame kozmetičkih proizvoda i nakita koji su objavljivane u časopisima Vogue,
Town and Country, Charm, Glamour, House beautiful i drugim, odišu nježnošću i delikatnošću izrade,
svježinom boja, bogatstvom detalja. Linearnost, lelujavost, treperenje i prelijevanje tonova u valere na
skupocjenim tkaninama, naglašavaju još jednu važnu osobinu Milenine umjetnosti, afinitet za pokret
koji nenametljivo, s puno gracioznosti struji u svim njenim djelima. Mnogi likovni kritičari naglašavali su Milenin veliki ukus, čistoću linije, „živahnu maštu sa smislom za grotesku“.
U američki komercijalni dizajn Milena je unijela i atmosferu rane talijanske renesanse čiju poetičnost
prepliće s rekvizitima svakidašnjeg, često mondenog načina života, zbog čega su njene ilustracije bile
vrlo zapažene i tražene, a sama Milena ubrajana u red umjetnika koji su dali značajan doprinos vizualnoj privlačnosti američkih modnih časopisa.
Osim toga, zahvaljujući suradnji sa skladateljem, Gian Carlom Menottiijem, Milena je bila angažirana na izradi kostima za balet Sebastian koji je u jesen 1944. godine bio na repertoaru njujorške
grupe Ballet International.
12
Dok su ratne godine sporo odmicale, Milenine rijetke trenutke sreće i zadovoljstva smjenjivali su dugi
periodi tuge, brige i nostalgije. Njene strepnje pojačane su i prekidom poštanskog prometa, poslije
čega je kratke vijesti od roditelja dobivala samo preko Crvenog križa.
U New Yorku Milena intenzivno radi, kako na čistoj umjetnosti, tako i na komercijalnom dizajnu. U
ljeto 1943. godine počinje rad na portretu mladog Roberta Tomasa Gosselina, s kojim se poslije višemjesečnog poznanstva, vjenčala u Sjevernoj Karolini, 23. prosinca 1943. godine.
Nakon pet stravičnih godina olujno nebo nad Europom počelo se razvedravati. Presretna, s probuđenom nadom da će uskoro zagrliti svoje najdraže, Milena preko njujorškog radija pozdravlja oslobođenje Beograda. Njena radost pojačana je i pismom njena oca, prvim koje je dobila nakon nekoliko
godina. Međutim, nekoliko novih narudžbi koje je radila u besanim noćima i ozljeda kralješnice jako
su je iscrpile, te je u jesen 1944. godine Milena zbog oporavka prešla u Mount Kisco. Njeno posljednje
pismo upućeno je ocu, upravo iz tog mjesta:
14
e pi l o g
„17. listopada 1944.
95 Moger Ave
c/o Mrs Smith
Mount Kisco, N.Y.
Najdraži tata,
Konačno sam dobila tvoje drago pismo. Prošlo je toliko dugo vremena, jer sam u međuvremenu došla
ovdje provesti zimu u jednom selu blizu New Yorka, jedan sat putovanja od grada; zrak je bolji i manje
se umaram. Ja sam se potpuno oporavila i nosim samo kad radim svoj metalni korzet, ali sam još uvijek
vrlo nervozna da bih mogla živjeti u New Yorku; potrebna mi je ogromna energija koju u ovom trenutku
još nemam. Ovdje nema ničega, jedno malo selo kao i svako drugo, ali zrak je predivan i manje je vjetra.
Nekoliko kilometara dalje stanuje Gian Carlo Menotti; za njegov balet Sebastian nedavno sam radila
kostime; jedinstven balet koji je prije izvjesnog vremena postigao veliki uspjeh, a glazba je toliko lijepa.
On živi sa Samuelom Barberom koji je bio u Rimu na Američkoj akademiji, a koji je također prijatelj
Cecchijevih. Iz jednog pisma koje im je Dario Cecchi pisao saznala sam da si ti primio moje.
Prije nekoliko mjeseci saznala sam da su te Hugh Chisholm i Arne Ekstrom poznavali.
Ali sve to bilo je toliko nejasno i samo je povećavalo razdaljinu i šutnju. Željela sam ti pisati češće, ali
nisam znala što, izgledali su mi, do tvog pisma, svi pokušaji nejasni i nedovršeni.
Ni ja nemam nikakvih vijesti od mame, već mjesecima, godinama, čini mi se i ne sjećam se više. Tisuću
puta sam izgubila svaku nadu da ću je ponovo vidjeti. Sanjam je, ali kada se probudim, gore mi je.
Međutim, nekada mi izgleda kao da je živa preda mnom i da njene misli stižu do ovdje.
Nemoj govoriti da si se promijenio ti, promijenili smo se svi, toliko puno.
Ipak, ostajemo isti, iz tvog pisma to osjećam: toliko muke, toliko patnje — ti si uvijek moj tata, samo
sada još draži, još miliji i bliskiji. Nemoj se više brinuti. Ne znam kakav je život tamo, vjerojatno je jako
skup prema onome što se ovdje priča, ali ja ću ti slati svakog mjeseca 50 dolara i pakete. Trenutno to nije
dopušteno. Nadam se da ti je život sada lakši nego prošlog mjeseca i molim te da se ne brineš, jer mi ne
predstavlja nikakvu teškoću slati ti ovo. Svih ovih godina radila sam toliko puno, posebno one stvari koje
nisam voljela, ali sada je malo lakše; radim manje i bolje sam plaćena, pa se zato nemoj brinuti.
U prosincu će biti godina dana otkad sam se udala za jednog simpatičnog mladića, Amerikanca koji
je tada bio vojnik. Nešto kasnije pustili su ga iz vojske jer se nije osjećao dobro. Do jučer je bio ovdje sa
mnom. Sada je otišao pronaći neki posao. Prošlog tjedna poslao ti je dva paketa. Nažalost ja sam pogriješila adresu i napisala sam: 61, via del Tritone; ako ih ne primiš, molim te, raspitaj se odmah.
Ne bih te pitala ništa posebno, jer znam i čujem da je pravo božje čudo što si uopće živ. Ali piši mi sve što
osjećaš, što hoćeš, zato što je vjerojatno uvijek bolje nego što netko, tko je daleko, može zamisliti.
Kako su Safijevi i koja je njihova adresa nakon odlaska iz ulice Barnaba Oriani? Kako je Cardarelli?
Htjela bih poslati pakete.
Od jednog nepoznatog vojnika primila sam pismo u kome piše da je tetka Noemi ubijena 1943.; sirotica,
a bila je jedina od koje sam primala poruke iz Crvenog križa. Da li se mogu slati paketi u Parmu i kome?
Voljela bih da si ti ovdje, odmah sada, makar malo. Tako je lijep sunčan dan, izgleda mi kao dobar predznak. Pisat ću ti vrlo često. Ako i sada pisma putuju dugo ne brini se i misli samo na zdravlje.
Srdačno te grli tvoja
Milena “
Krajem zime 1945. Milena je s mužem preselila u novi stan u New Yorku koji su počeli uređivati s velikom ljubavlju, sretni i uzbuđeni zbog njenog novog uspjeha — ugovora o suradnji s kazalištem Guild.
Tih dana Milena je počela raditi i svoje posljednje djelo, Portret tetke Noemi, odnosno opatice Marie
Maddalene. A onda, kada to nitko nije slutio, 6. ožujka ujutro, Milenino srce je stalo.
O Mileninim posljednjim danima, skladatelj Gian Carlo Menotti svjedoči:
15
„Capricorn, Mount, N.Y.
Dragi gospodine M… Milena je umrla iznenada, 6. ožujka od srčanog udara.
Bio je to veliki udarac za sve njene prijatelje, jer nitko nije znao da je njeno srce bilo tako slabo. Ja sam je vidio
dva dana prije njene smrti i izgledala mi je dobrog zdravlja i savršeno sretna. Ona i njen muž, gospodin Goselin
upravo su iznajmili novi stan i bili su veoma zauzeti sređujući ga. Imao sam s njom jedan dugačak razgovor i vidio
jednu sliku koju je trebala dovršiti: jedna opatica s ožiljkom na otvorenim rukama i srcem koje gori na grudima.
Dva dana kasnije zadužena je za izradu kostima za vrlo važnu predstavu u kazalištu „Guild“. Navečer je izašla u
restoran sa svojim mužem proslaviti novi ugovor i legla je jako kasno. San ju je blago odnio.
Pogrebni ceremonijal kome su pored mnogobrojnih odanih prijatelja, prisustvovali konzul, gospodin Oskar
Gavrilović i otpravnik poslova Kraljevske ambasade, dr. Ivan Frangeš vršen je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u
New Yorku. Pogreb je vodio pravoslavni prota, gospodin Dušan Šukletović. Kralj Petar je poslao telegram sućuti
iz Londona. I sav taj svijet umjetnika, među kojima je bila vrlo poštovana i obožavana, oplakivao je njenu smrt.
Milenino tijelo je balzamirano i čuva se u jednom mauzoleju blizu New Yorka…
Nitko, čak ni njezin muž, nije znao da je njeno srce bilo u tako lošem stanju, ali njen doktor nam je kasnije rekao
da bi da je ostala živa vjerojatno postala invalid i patila. Kako sam bio njezin jako blizak prijatelj, mislio sam pisati
ocu u Rim, ali njen muž je mislio da bi bilo bolje da mu se osobno prenese vijest i zadužio je svog prijatelja koji se
nalazio u Italiji da to napravi.
Slike koje nije još prodala nalaze se kod njenog muža, ali jugoslavenska ambasada namjerava tiskati knjigu, reproducirajući sve njezine interesantnije slike.
Ona je uvijek govorila s velikom nježnošću o ocu i bila je vrlo zabrinuta za njegovo zdravlje. Znam da, kada bi
se neki san mogao ostvariti, njezin bi zadnji san bio razmišljanje o voljenom ocu kojega je željela ponovo vidjeti.
Recite Dariju Cecchiju da sam primio njegov veličanstveni Arakne i neka primi moje isprike što mu još nisam
odgovorio. Istog mjeseca osim udarca zbog Milenine smrti koju sam jako volio, dobio sam vijest o smrti moje
majke u Južnoj Americi pa sam počeo tražiti način da odem tamo. Molim Vas, prenesite Cecchiju moju naklonost
i zahvalam sam Vama što ste mi pružili tu priliku. Zahvaljujem Vam na svemu i nadam se da ću imati zadovoljstvo sresti se s Vama.
Iskreno Vaš
Gian Carlo Menotti “
Tog ožujskog jutra u ateljeu Milene Pavlović Barilli u 410. ulici u New Yorku na slikarskom štafelaju ostala
je usamljena i nedovršena njena posljednja slika — Opatica. Zagonetna kao i sama umjetnica, ova slika kao
da je bila predodređena zaokružiti Milenin umjetnički opus i biti simbolom svih njenih tragičnih slutnji i
strepnji, mjestom u kojem su se stekle sve osobine Milenine izuzetne osobnosti, njezin unutrašnji život i
nesvakidašnja intuicija.
Nastajanje slike s velikom je pažnjom pratio Milenin prijatelj i suradnik, maestro Gian Carlo Menotti, ne
sluteći da će Milena živjeti još samo nekoliko dana. Duboko potresen Mileninom smrću, snažno inspiriran čudnom mistikom i neobičnom produhovljenošću ovog djela, Menotti je kao hommage Mileni, napisao
operu The Saint of Bleecker Street.
Vijest o Mileninoj smrti objavili su najtiražniji američki listovi, New York Times i Herald Tribune, kao i talijanski
La Domenica, donoseći uz opširne tekstove i Mileninu posljednju fotografiju.
Usamljeni i kilometrima razdvojeni, Danica i Bruno su vijest o smrti svoje kćeri dobili tek nakon dva mjeseca.
Po završetku rata, u kolovozu 1947. godine, Milenin muž, Robert Gosselin donio je u Rim urnu s Mileninim
pepelom gdje ju je predao Mileninom ocu. Uz majčinu suglasnost, urna je 5. kolovoza 1949. godine pohranjena
na Cimitero acattolico per gli stranieri (Nekatoličko groblje za strance) u Rimu.
16
1
Fotografija slike Enigmatska kompozicija sa školjkom, 1933.,
Photo Pilon — Pariz
2
Dragocjene podatke o tome
Milena je ostavila u pismu upućenom majci pred zatvaranje izložbe:
„…Svijeta je bilo vrlo mnogo-puno sve. Ispočetka se nije ništa prodalo.
Poslije smo prodali 6 slika. Jednu je kupio Malaparte, pisac (ulje vrlo moderno),
jednu Pitigrili (one Indijance iz Londona), moj Autoportret jedan
pijanista kubanski… Još nešto da prodamo, nadamo se, troškovi još
nisu pokriveni-meni ni marjaš neće da ostane ali sam postala veliki slikar .”
3
Wambly Bald, LA VIE DE BOHEME (As Lived on the Left Bank),
CHICAGO DAILY TRIBUNE, Chicago, May 3, 1932
4
f.m. La mostra Milena alla “Jeune Europe”,
LA NUOVA ITALIA, Paris, 12 mai 1932
5
e.c.o., Pittura di Milena Barilli alla Galleria di Roma,
LA TRIBUNA, Roma, 19 ottobre 1932
6
Quadri e disegni di Milena Barilli alla “Galleria d’ Arte di Roma”,
IL TEVERE, Roma, 21. ottobre 1932.
7
Alberto Neppi, Milena Barilli alla “Galleria di Roma”,
IL LAVORO FASCISTA, Roma, 23 ottobre 1932.
8
Renato Guttuso, La mostra di Milena Barilli alla “Galleria di Roma”,
L’ORA, Palermo, 26 ottobre 1932
9
Alberto Francini, MOSTRE ROMANE, Milena Barilli alla Galleria di Roma,
ITALIA LETTERARIA, Roma, Ottobre 1932
10
Michele Biancale, Milena Barilli, Il Popolo di Roma, 6 novembre 1932
11
IZVOR: Kosta Dimitrijević, Smilja Stojanović-Guleski,
Ključevi snova slikarstva, BAGDALA, Krućevac, 1971., str. 54
12
—, OGGI, Firenze, 15 aprile 1933
13
Ramon Vasconcelos, Montparnasse, La Noche Bohemia de Milena,
El Pais Excelsior, La Habana, CUBA, 16. febr. 1933.
14
Portret pijanista Goreviča (Portrait du pianiste G. Gourevitch),
Akt (Nude), Portret pijanista Gonzalesa (Le pianiste Gonzalez)
i Žena s velom (Femme a l eventail).
15
Povodom otvaranja izložbe Il Giornale d’Italia
uz fotografiju sale kipara Ruggerija donosi poduži tekst
u kome se, između ostalog, navodi da je „na ovoj izložbi
izlagala svoje radove i Milena Barilli, kći našeg Barillija…“
16
O ovom misterioznom portretu čije postojanje neki publicisti negiraju,
podatke nalazimo na više mjesta. U tekstu objavljenom u The New York Sun,
povodom izložbe u galeriji Julien Levy navodi se Milenina izjava
da je „…u Europi napravila i portret grofa Ciana…“. Vrlo decidirano
i zanimljivo je svjedočenje Milenine majke da „…Milena nije bila
zadovoljna portretom zbog lošeg poziranja i nezgodne situacije svjetlosti…“,
kao i nekoliko zanimljivih telegrama prepunih topline i srdačnih
izraza zahvalnosti koje je Milena dobila od Galeaza Ciana,
tijekom 1935. i 1936. godine dok se nalazila u Parizu i Požarevcu,
kao i dva telegrama iz siječnja 1937. kada se već nalazila u Rimu,
u kojima je grof poziva na prijem.
17
Vigilia d’Armi, NELLO STUDIO DI MILENA,
QUADRIVIO, Roma, Marzo, 1937.
18
Katalog izložbe koji je u isto vrijeme bio i pozivnica,
na koricama je donio veliku reprodukciju Mileninog
Autoportreta s antičkom glavom
19
S kraćim uvodnim komentarom, tekst Emilia Cecchija
prenio je rimski dnevnik Il Tevere
(Emilio Cecci, PITTURE DI MILENA BARILLI , 30 apr. 1937.)
20
C. E. Oppo, Milena Barilli alla Cometa,
IL POPOLO di ROMA, 5 Mai 1937
21
Paolo Ricci, Le pitture di Milena Barilli, QUADRIVIO, Roma, 30 aprile 1937
Paolo Ricci, LA PITTRICE MILENA BARILLI, QUADRIVIO, 2 maggio 1937
22
—, ART, Milena’s Nerwes, NEWSWEEK, New York, January 18, 1943
23
Konstantin Atanasijević, O našoj umetnici koja slika grofa Ćana,
Izložba jugoslovenske slikarke Milene Pavlović Barili izazvala je
senzaciju i polemiku među francuskim umetnicima, VREME, 16. april 1938.
24
André Lhote, AUDACIEUSE JEUNESSE,
LE SOIR, Paris, 19. febr. 1938.
25
“Izložba je organizirana pod visokom pokroviteljstvom
NJ. Kr. Visočanstva, Kneza Namesnika Pavla,
g. Erioa, predsjednika Skupštine,
g. Jeana Zaya, ministra prosvjete,
g. Purića, jugoslovenskog poslanika u Parizu i
g. Unsmana, direktora Umjetničkog odjeljenja.”
Povodom ove izložbe beogradska Politika je 26. marta 1939. godine objavila poduži
tekst M. Petrovića „Izložba jugoslovenskih slikara i vajara u Parizu“ koji naglašava
da je „gđa Barili pokušala neku vrstu modernističke stilizacije starog klasičnog slikarstva…
26
Rosamond Frost: Milena, Quattrocento Poet, ART NEWS, January 1943
17
j e l ic a m i l oj kov ić
MILENA PAVLOVIC BARILLI–GOSSELIN
(Požarevac, 1909. – New York, 1945.)
s u m m a ry
18
Milena Pavlovic Barilli had no precedents in either the Serbian or the European art world. A magician
of spiritual malaise, an architect of dreams and dreaming, in her spectacular artistic opus Milena confidently traversed a tightrope of visions.
Milena Pavlovic Barilli’s entire artistic opus is informed by a certain delicate spiritual turmoil, filled
with trepidation, presentiments and profound nostalgia. In Milena’s uniquely emotional inner world,
these feelings coalesce into the very essence of her art. For Milena is a poet of painting; the enigma of
her poetry is rooted in her paintings. They celebrate love and mythology of antiquity; their iconography is comprised of figures hidden behind veils, ribbons, fans, smoke, masks and hands, of sensual
bodies of nymphs and Venuses. And vice versa: constantly contemplating the eternal themes of life
and death, Milena utters her verses in the surrealist language of Andre Breton; consequently, they
become the key, the particular code that deciphers her numerous enigmatic visual compositions. Just
like her painting, Milena’s poetry is also full of metaphors, replete with meanings and messages.
The very uniqueness of the oeuvre of Milena Pavlovic Barilli, the extraordinary imagination, poetry
and enigma which her canvasses exude, along with Milena’s remarkable education, the cosmopolitan
generosity of her spirit and her ability to weave her brilliant understanding of the hidden wealth of
myths, beliefs and legends into her unique poetic visions, all engender a considerable temptation to
redirect oneself away from the visible and the real. One is compelled to look for the secret meaning
of Milena’s spiritual adventure in the interweaving of symbolic elements. It is apparent that Milena’s
symbolic motives unite and reconcile even apparent contradictions, enabling us to follow their flow,
examine their many facets, and endow them with potential interpretations. In such interpretations,
one often must start from the many clusters that form the connection between particular concepts, a
connection that we must look for in a multitude of differing directions. This connection is unique to
each context, to each cluster and, in many instances, to each phase of their development.
Milena weaves her brilliant understanding of the hidden treasure of myths, beliefs and legends into
the web of symbolic elements of her poetic vision. Whether in the middle of Paris, Rome, or New York,
she builds her distinctive oeuvre, firmly basing its extraordinary imagination not only in the legends
and mythology of antiquity, but also in fables, myths and oral traditions of Eastern Serbia.
Any acceptance and understanding of the art of Milena Pavlovic Barilli would be incomplete without
a brief consideration of the impact of her dreams on her work. It is clear that enigmatic messages of
many of Milena’s compositions have their literal roots in her dreams. As she noted on the back of one
of her canvasses:“I painted this to depict a certain dream; I got it done when I returned to Paris.”
In her dreams, Milena returns to her childhood: a girl may assume the characteristics of a woman,
sometimes even an elderly one, balancing on a ball in ballet slippers, or sitting in a grassy field, grown
old and ugly before her time, rejected by everyone, with a single hawk as her only company.
If we are to grasp the essence of Milena’s spiritual adventure, to discover the world of Milena’s imagination and her dreams, if we are to understand her art in which interplay of symbols connects separated
elements, marries heaven and earth, matter and spirit, nature and culture, reality and dreams, conscious
and subconscious, we must return to the year 1930. After her graduation from the Royal School of Art
in Belgrade in 1926, a subsequent brief period of further art education in Munich (1927–1928), and her
first solo exhibit in Belgrade (1928), Milena left Yugoslavia and continued her artistic career in the West.
It was in London that Milena commenced the strenuous work of finding her own voice and identity. This is where she created a large number of aquarelles and vibrant pastels, as well as several tempera works, characterized by pale hues and dark graphics, depicting the street scenes and facades of
London. These works were exhibited at the Bloomsbury Gallery on February 27th 1931.
The London exhibit is a turning point in Milena’s work as an artist. It was her homage to experiences
and instructions in the craft of art, which she received in Belgrade and Munich. They were to form
the foundation of her original, contemporary academic approach that over time transitioned from
romanticism to moderate expressionism and, finally, to a mostly imaginary, oneiric style of painting.
In the late fall of 1931, with the first cold rains falling on Parisian boulevards and avenues, Milena
Pavlovic Barilli arrived in the City of Lights, after the many months spent in London. She sought shelter on Montparnasse, which was to become her second home for nearly a decade. Boldly and with her
self-confidence boosted by the favorable reviews from Belgrade and London, Milena entered the circles of well-known intellectuals, artists and authors. Sophisticated, cultured, and cosmopolitan, well
traveled and fluent in several languages, Milena found immediate acceptance.
19
In Paris, Milena’s art underwent a renaissance, as she discovered a new world of poetry and fantasy. Over
a period of only a few months, she suddenly and decisively entered the realm of unreal and magical, creating a complex narrative, a remarkable and deeply personal confession.
Milena’s debut on the Parisian art scene, in April of 1932 at the gallery Jeune Europe, got a warm reception
from both the critics and the public.
Wambly Bald, the Paris correspondent for the Chicago Daily Tribune, wrote: “[Milena] reminds [one] of
a bust of some Persian miniature and is more beautiful than her paintings. Her eyes are very large… and
she has an unaffected, pleasant, demeanor… She is a good painter. Her works are lively and imaginative.”
One contemporary Italian critic concluded in his essay that Milena “was an instant success on the international art scene in Paris… [her works], twenty or so oils and temperas, demonstrate a firm grip of the
medium, a superb and extraordinary sensibility, a bold and contemporary technique. Art critics were
astonished by Milena’s Self-Portrait in which she “emphasized the shape of the eyes, the oval shape of the
face, the warm hues of the skin, so that she is depicted as some, to us unfamiliar, creature, constructed
out of wild shapes.” The author of this review also mentions the painting Angel Without Faith, which he
describes as “a figure of a woman, splitting in half, in whom the feminine delicacy is reflected mostly
in the [painter’s] feeling for the [subject’s] skin.” He further highlights the tempera works Circus, The
Persian Market and The Battle of the Indians: they are “illustrative and decorative, with stylized, slim figures, and harmonious hues which befit the subject of the painting.”
Decisively building her own fully defined expression, during this period Milena completely liberated
herself from everything which could inspire even the faintest allusion to academia and its templates. She
bravely explored the conflict between the fantastic and the real in an imaginary world, filled with architectural elements, with wisps of fog, with flickers of water, a world of international modalities of expression, “informed by Picasso’s style.”
The magical and surreal aspects of her work took definitive shape in Italy, during the summer months
of 1932. In mid-October of that year, Milena’s exhibition at the Galleria d’Arte di Roma was met with
widespread critical acclaim in both Paris and Rome, thus contributing to her rapidly gaining name recognition throughout Europe. Italy, her second fatherland, greeted Milena with open arms. The opening
of her exhibit was attended by some of Rome’s most prominent artists, politicians, socialites, émigrés,
and journalists. The thirty eight paintings and ten drawings shown quickly became the talk of the town.
Numerous and extensive favorable reviews by some of Italy’s pre-eminent art critics, writers and painters,
along with the reproductions of the exhibited works, became ubiquitous in the Italian press, bringing her
recognition as a rising star on the Italian art scene.
Six months after the Galleria d’Arte opening, on April 15th, 1933, Milena also debuted on the Florentine
art scene. The exhibition of her work at the Sala d’Arte de “La Nazione” included ten recent paintings
with enigmatic themes, as well as a series of superb surrealist drawings. As 1934 drew to its close, Milena
received an invitation to exhibit at II Quadriennale d’Arte nazionale and returned to Rome to prepare for it.
The Quadriennale exhibit opened on February 4th, 1935. Milena’s entries brought her the patronage of
many prominent members of the Italian political elite, as well as the admiration and respect of luminaries such as Emilio Cecchi, Alberto Neppi, Paolo Ricci, Cipriano Efisio Oppo, Michele Biancale, Alberto
Francini, Renato Gutusso, Ramon Vasconcelos and Vigillia d’Armi.
Milena’s sojourn in the Italian capital also had a significant impact on her poetry. On December 30th
1934, five of her poems were published for the first time in the Italian magazine Quadrivio. In the brief
opening comments, she is introduced as the daughter of Bruno Barilli, “e nota come valente piitrice, ma
e anche une poetesa erdita e geniale…”
The time period between the summer of 1935 and May of 1937 is notable for art works whose figurative
and iconographic features mark a transition toward a “metaphysical”, or, more accurately, a “renaissance”
pattern of expression. Most of these works were displayed in Milena’s independent exhibition at Galleria
della Cometa, from April 25th until May 4th 1937.
The delicate process of creation, as well as the complex genesis and transformation of the fundamental
premises underpinning the works Milena produced for the Cometa exhibit, resulted in a new formulation of the visual composition. They reaffirmed the plastic values of Milena’s painting, transformed lines
and colors, deepened and reinforced the conflict between light and dark. The iconographic changes were,
on the other hand, most apparent in the objective layer, the thematic structure of the painting.
20
Through her use of complex enigmatic compositions, Milena advanced further on her journey towards
the magical and the surreal. Their iconographic context encompasses female portraits and figures,
which in turn incorporate paraphrases or direct quotes from ancient portraiture. Ancient gods and
heros, bards and soothsayers, travel under starry skies, among veils and curtains, among clouds of fog
and smoke. And, in painting after painting, the same image of a young woman reappears, her eyes large
and melancholy, her face simultaneously Mediterranean and Oriental.
By this time, the symbolism in these paintings had become more complex and profound. Intricate combinations of allegorical images and a fairly well organized codex of symbols determine the ever-changing subject matter and participate in defining the content of a quite complex and occasionally opaque
structure, undoubtedly rooted in the subconscious.
After her departure from Rome and a brief stay in Düsseldorf in July of 1937, Milena returned to Paris,
where she remained until the summer of 1938.
Milena’s second independent exhibit in Paris, in April of 1938 at the gallery Quatre Chemins on the
Champs Élysées, not only created a sensation and caused a debate among art lovers, but also received
glowing praises from the most discerning and jaded of French art critics — André Breton, Jean Cocteau,
Giorgio De Chirico, André Lhote, Filippo De Pisis, Paul Ambroise Valery.
Favorable reviews and reproductions of the exhibited works, which saturated the French press, once
again reaffirmed the distinctiveness of Milena’s painting. As Konstantin Atanasijevic points out in his
essay, numerous art critics have attempted to define and categorize her art. According to Breton, Milena’s
ideology was closest to surrealism. Jean Cocteau, who never hid his astonishment and admiration of her
work, described her painting as “utterly individual.” After spending an entire hour in front of her paintings, Paul Valéry proclaimed that The Girl With a Fan was his favorite, because it was “pure poetry.”
In Paris, Milena also participated in two group exhibits of new surrealists—Exposition de nouvelle
surrealisme (April, 1938), and an exhibit at the Galerie Pittoresque (March, 1939). It was from the latter
show that Musee Jeu de Paume acquired her painting Girl in a Room (1938). Additionally, right before
departing for America, Milena showed her work at the Galerie Bernheim Jeune, with a group of other
Yugoslav artists living and working in Paris. This installation was later transferred to The Hague.
Following her brilliant successes in Europe, Milena continued her career in America. She exhibited
at the Julian Levy Gallery and with the United Yugoslav Relief Fund in New York, as well as at the
Corcoran Gallery in Washington. Her work was noted by some of the most prominent American critics and gallery owners; they referred to her art as “a wide field of memories and of refined loneliness,”
“permeated by unbounded nostalgia and an architecture of reveries.” Changes in the basic elements of
the visual aspect of her painting resulted in a subduing of the basic tonality of most of her works. Her
colors became darker and her brush strokes thicker and fuller. In perfecting the techniques of mixed
media and artistic execution, Milena was certainly inspired by the great renaissance masters. Smoothly
painted and tightly structured, her canvasses reveal a tendency towards modernization and a poetic
re-interpretation of the art of the past. Her mastery of depicting subtle transparent veils and fine nets
of shawls and wraps, as well as her initial experiments with azure blue, give some of her canvasses the
look and feel of paintings by old masters.
Exhibiting her work allowed Milena to acquire social connections which enabled her to make her living
working as a commercial artist. For a number of years, she collaborated with some of the best-known
American fashion magazines, producing a number of very successful designs. Especially striking are
designs dating from the very beginning of her commercial career, when, unhampered by the demands
of the marketplace, she was able freely to use her artistic vision. Milena’s designs for women’s fashions
and footwear, as well as her ads for cosmetic products and jewelry were published in Vogue, Town and
Country, Charm, Glamour, House Beautiful and other magazines. They were executed with tenderness
and delicacy and were distinguished by their vibrant colors and rich details.
Milena brought an element of early Italian Renaissance into American fashion design, fusing its poetry
with the requirements of current trends and everyday life. As a result, her illustrations were much in
demand and Milena herself was acknowledged as one of the artists who significantly contributed to
the visual appeal of American fashion magazines. Additionally, as a result of her acquaintance with the
composer Gian Carlo Menotti, Milena was commissioned to design costumes for the ballet Sebastian,
performed by the New York Ballet International during its 1944 Fall season.
21
And then, when it was least expected, on March 6th 1945, around 10:00 AM Eastern Standard Time,
Milena’s exhausted heart stopped.
Detailed reports of Mrs. Gosselin’s death, along with her picture, were published in some of the most
widely read American newspapers, The New York Times and The Herald Tribune, as well as in Italian La
Domenica. It, however, took two months for her parents Danica and Bruno, alone and separated from
each other by many miles, to receive the news of their daughter’s death.
The singular artistic oeuvre of Milena Pavlovic Barilli, which so captivated the attention of the most
prominent art critics of America and West Europe during the fourth and fifth decade of the 20th century, is today most accessible in Pozarevac, the city of her birth and youth. There, it has been on display
since 1962, in the house of her birth.
Collected over the years with much perseverance and dedication, her works today bear witness to a
brief yet overwhelmingly inspired life, which enriched both Serbian and European art of the interwar
period with a new sensibility informed by dreams and imagination.
Milena’s artistic opus has continued to receive attention of the art-going public ever since the initial
commemorative exhibit of her work, held in 1955 at the Cultural Center of Belgrade. Her work has
been reviewed by numerous pre-eminent art critics and scholars.
It must, however, be emphasized that, during the nineteen fifties, when the difficult task of organizing and studying the limited documentation and archival material began, there was simply not
enough factual information available on which one could base an objective understanding of this
extraordinary and exceptional artist. The outlines of such an understanding could only be glimpsed,
foreshadowing the difficulties and the long-term nature of any attempt to reconstruct the magnificent mosaic of Milena’s life and work.
Illuminating the life and work of Milena Pavlovic Barilli was a substantial, methodical and exhaustive endeavor, which over the years resulted in numerous exhibits, monographs, catalogues, studies,
essays, novels and movies.
Multi-disciplinary, multi-dimensional and multi-directional international projects, as well as logical and realistic appraisals of the distinguished place which Milena Pavlovic Barilli occupies on
the European and world art scene, all served to reaffirm and propel her oeuvre into the very center
of the contemporary art scene. This is evidenced by the exhibits of Milena’s work in Parma, Paris,
Bucharest, Bratislava, Prague, Brno, Roma, Rimini, Brussels, Skopje, Banja Luka, Trieste, Rijeka, retrospective in the SANU Gallery in Belgrade…
Milena’s works are magnificent and precious creations of an exceptional, multifaceted, and luxuriously talented artist. In a meteoric burst of light, she endowed the European contemporary art with
an entire world of mysterious fantasies and visions, flashes of presentiments and fears, transformed
into a language of painting and poetry.
This exhibit of Milena Pavlovic Barilli’s work explores her oeuvre as an exceptionally significant component of both Serbia’s national cultural heritage and the world’s artistic panorama.
Translated by Svetlana Gibarac-Silverman
22
23
1.
CONRAD VEIDT
1927.
24
2.
RODOLFO VALENTINO
1927.
3.
AUTOPORTRET S BIJELOM TOKOM
SELF-PORTRAIT WITH A WHITE TOQUE
1929.
25
4.
GOSPOĐA STUCK
MRS. STUCK
5.
1928.
DJEČAK U MORNARSKOJ KOŠULJI
A BOY IN A SAILOR’S BLOUSE
1929.
6.
MILICA (SEKA) ĐORIĆ
—
26
27
7.
PRVI OSMIJEH
THE FIRST SMILE
1929.
8.
MODERNA JAPANKA
JAPANESE MODERN WOMAN
1929.
28
9.
BRANKA JOCIĆ
—
29
10.
BAKA BOSA
GRANDMA BOSA
1928.
30
31
11.
BEBA (PORTRET JOLJE KOLESNIKOV)
BABY (PORTRAIT OF JOLJA KOLESNIKOV)
1929.
32
12.
ČEDOMILJ MIJATOVIĆ
1930.
13.
AUTOPORTRET
SELF-PORTRAIT
1931.
33
14.
PORTRET MAJKE
MILENA’S MOTHER
1931.
34
35
15.
MODEL HALJINE
SKETCH OF A DRESS
1926.
36
16.
MODEL HALJINE
SKETCH OF A DRESS
1926.
17.
MODEL HALJINE
SKETCH OF A DRESS
1926.
18.
ANNA PAVLOVA
1926.
37
19.
TROJE
THREESOME
1927.
20.
MODEL PLAVE HALJINE
SKETCH OF A BLUE DRESS
21.
1927.
DAMA SA ŠTAPOM
LADY WITH A CANE
1927.
23.
DAMA U CRNOJ HALJINI
LADY IN A BLACK DRESS
1927.
38
39
25.
„LIFE“
“LIFE” sketch
1927.
26.
„VOGUE“
“VOGUE” sketch
1927.
27.
„DIE DAME“
“DIE DAME” sketch
1927.
28.
„RED BOOK“
“RED BOOK” sketch
—
40
31.
SEVILLA
1928.
41
29.
DAMA U NASLONJAČU
LADY IN THE ARMCHAIR
1928.
34.
IRIS
1929.
42
33.
SALOMIN PLES
SALOME’S DANCE
1928.
43
35.
MODEL VEČERNJE HALJINE
SKETCH OF AN EVENING DRESS
1927.
44
36.
“HOT PINK WITH COOL GREY…”
1940.
45
37.
MODEL PLAVE VJENČANICE
SKETCH OF A BLUE WEDDING DRESS
1940.
46
38.
“The blue and the dim and the dark cloths…”
MODEL VEČERNJE HALJINE
SKETCH OF AN EVENING DRESS
1940.
39.
“POETIC PINKS AND REDS”
1941.
40.
Naslovnica časopisa TOWN & COUNTRY
Title page of the magazine TOWN AND COUNTRY
1941.
47
41.
“TODAY… LITTLE PINK ANGEL DRESSED IN LACE”
42.
Reklamna ilustracija za čarape
tvrtke HANES HOSIERY Inc.
The advertisement for the
stockings company HANES HOSIERY Inc.
1944.
48
1944.
43.
Reklama za parfem „ESCAPE“
tvrtke MARY DUNHILL
44.
“BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE”
Advertisement for parfume “ESCAPE”
company MARY DUNHILL
1943.
1944.
49
45.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Torzo s maskom i crnom rukom)
ENIGMATIC COMPOSITION
(Torso with a mask and a black hand)
1932.
47.
DJEVOJKA S GITAROM
A GIRL WITH THE GUITAR
1932.
50
46.
TORZO S KRILOM
TORSO WITH A WING
1932.
51
48.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Kompozicija s rukama)
ENIGMATIC COMPOSITION
(Composition with hands)
1932.
49.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Žena s probušenim listom)
ENIGMATIC COMPOSITION
(A Woman with a perforated leaf)
1932.
52
50.
CRNA ŽENA S MUŠKOM FIGUROM
BLACK WOMAN WITH A MALE FIGURE
1933.
53
51.
ŽENA SA ŠPANJOLSKIM ČEŠLJEM
WOMAN WITH A SPANISH COMB
1933.
54
52.
ŽENSKI KRILATI TORZO
WINGED FEMALE TORSO
1933.
53.
FANTASTIČNA KOMPOZICIJA S DVA LIKA
PHANTASMAGORICAL COMPOSITION WITH TWO FACES
1933.
55
54.
AUTOPORTRET S BIJELIM ŠEŠIROM
SELF-PORTRAIT WITH A WHITE HAT
—
56
57.
ŽENSKO POPRSJE (Crno-bijelo lice)
FEMALE BUST (Black-white face)
1933.
57
58.
VENECIJANSKI DUŽD S GOLUBOM
DOGE OF VENICE WITH A PIGEON
1934.
58
59.
ŽENSKO POPRSJE
FEMALE BUST
1934.
60.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA S DVIJE GLAVE
ENIGMATIC COMPOSITION WITH TWO HEADS
1934.
59
62.
KRILATA ANTROPOMORFNA VAZA SA CVIJEĆEM
WINGED ANTHROPOMORPHIC VASE WITH FLOWERS
1935.
60
63.
ŽENA POD VELOM SA PSOM I DJETETOM
VEILED WOMAN WITH A DOG AND CHILD
1935.
65.
DJEVOJKA S PISMOM I LUTNJOM
A GIRL WITH A LETTER AND LUTE
1936.
61
68.
LUTKA (Kompozicija s loptom)
A DOLL (Composition with a Ball)
1936.
62
67.
MADONNA
1936.
63
66.
ŽENSKI PORTRET S MARAMOM
FEMALE PORTRAIT WITH A SCARF
1936.
71.
AUTOPORTRET SA STRIJELCEM
SELF-PORTRAIT WITH ARCHER
64
69.
SIBE MILIČIĆ, 1936.
65
70.
STARICA S LEPTIROM
OLD WOMAN WITH A BUTTERFLY
1936.
66
72.
TIŠINA (Ptica u letu)
SILENCE (Bird in flight)
1937.
75.
AUTOPORTRET SA ŠTITOM I ORLOM
SELF-PORTRAIT WITH SHIELD AND EAGLE
1940.
67
61.
PORTRET MAJKE
MILENA’S MOTHER
1934.
73.
MOJ OTAC (Portret Brune Barillija)
MY FATHER (Portrait of Bruno Barilli)
1938.
68
74.
AUTOPORTRET S VELOM
SELF-PORTRAIT WITH A VEIL
1939.
69
76.
18. PSALAM
PSALM 18
1942.
70
77.
ANĐELI I DIJETE (Borba Dobra i Zla)
ANGELS AND A CHILD (A struggle of Good and Evil)
1942.
71
biografija / biography
72
Milena Pavlović Barilli, slikarica i pjesnikinja, rođena je u Požarevcu 5. studenoga 1909.
godine kao jedino dijete Danice Pavlović Barilli i talijanskog skladatelja, glazbenog kritičara, pjesnika i putopisca, Brune Barillija.
Slikarsko obrazovanje stekla je prvotno u beogradskoj Umjetničkoj školi (1922.–1926.), a
kasnije je studij slikarstva nastavila u Münchenu, na Blocherer Bosshardt, Knirr Schule i
Akademie der bildenden Künste (1926.–1928.).
Najznačajniji dio Mileninog umjetničkog opusa nastao je izvan granica Jugoslavije, odakle
je Milena otišla u rano proljeće 1930. godine. Gotovo čitavo desetljeće svojim je životom i
radom bila vezana za zapadnoeuropske umjetničke metropole, London, Pariz i Rim, gdje se
družila i izlagala s najistaknutijim predstavnicima europske umjetničke avangarde.
U samo predvečerje izbijanja Drugog svjetskog rata, u kolovozu 1939., Milena je otputovala
za New York, gdje je ostala sve do svoje smrti.
Pored bavljenja umjetnošću, Milena je u SAD-u bila angažirana i na komercijalnom dizajnu, prije svega kao ilustrator najuglednijih američkih modnih žurnala i časopisa za uređenje interijera i eksterijera (Vogue, Town & Country, Sharm, Glamour, Harper’s Bazaar).
Surađivala je i sa skladateljem Gian Carlom Menottijem, za čiji je balet Sebastian radila
kostime (1944.).
Preminula je u New Yorku 6. ožujka 1945. godine.
Po završetku Drugog svjetskog rata, Milenin muž, Robert Thomas Gosselin prenio je urnu
s Mileninim posmrtnim ostacima u Rim. Uz odobrenje majke i u prisustvu Mileninog oca
i nekoliko najbližih prijatelja, urna s Mileninim pepelom pohranjena je 5. kolovoza 1949.
godine na Cimitero Acatolico per gli stranieri u Rimu, gdje su joj kasnije pokopani i roditelji,
otac Bruno (1880.–1952.) i majka Danica (1883.–1965.).
Milena Pavlovic Barilli, a painter and a poet, was born in Pozarevac, Serbia on November
5th 1909 (October 23rd, according to the Julian Calendar). She was the only child from the
marriage between the Pozarevac native Danica Pavlovic, and the Italian composer, music
critic, poet and travel writer Bruno Barilli.
She began studying painting at the Belgrade School of Art (1922–1926) and then continued
her education in Munich, at the Blocherer Bosshardt, the Knirr Schule and the Akademie
der bildenden Künste (1926–1928).
Milena created the most significant portion of her artistic opus outside the borders of
Yugoslavia, which she left in the early spring of 1930. For almost a decade, both her work
and her life were inexorably connected with major Western European art centers, London,
Paris and Rome, where she mingled and exhibited with the most prominent representatives
of the European avant-garde movement.
On the eve of World War II, in August of 1939, Milena left for New York City, where she was
to remain until her death.
In the United Sates, while continuing to expand her personal artistic vision, Milena found
work as a commercial artist, most notably as an illustrator for some of the most prominent American fashion and interior design magazines (Vogue, Town and Country, Charm,
Glamour, and Harper’s Bazaar). She also collaborated with the composer Gian Carlo
Menotti, designing costumes for his 1944 ballet Sebastian.
She died in New York City on March 6th, 1945.
After the end of World War II, Milena’s husband, Robert Thomas Gosselin brought the urn
with her ashes back to Rome. With the permission of her mother, and in the presence of
Milena’s father and a few close friends, Milena’s remains were brought to rest on August 5th
1949 at the “Acatolico Cimitere per gli stranieri” in Rome. Her father Bruno (1880–1952) and
mother Danica (1883–1965) were later buried in the same cemetery.
73
1928.
16. prosinca
Beograd, Novinarski dom
1929.
3. svibnja
Požarevac, Osnovna škola
(Krstina kuća, današnja zgrada Narodnog muzeja)
1931.
27. veljače
London, Bloomsbury Gallery
1932.
29. travnja – 10. svibnja
Pariz, Galerie Jeune Europe
15. – 25. listopada
Rim, Galleria d’Arte di Roma
1933.
15. travnja
Firenca, Sala d’Arte de „La Nazione“
1937.
25. travnja – 4. svibnja
Rim, Galleria della Cometa
1938.
21. siječnja – 3. veljače
Pariz, Galerie Quatre Chemins
1940.
19. ožujka
New York, Julien Levy Gallery
1943.
9. siječnja – 15. veljače
New York, United Yugoslav Relief Fund
(sjedište Fondacije za zajedničku pomoć
američkih prijatelja jugoslovenskim zarobljenicima
u logorima Italije i Njemačke).
svibanj
Washington, Corcoran Gallery
1926.
lipanj
Beograd, Umjetnička škola
Izložba Umjetničke škole
1928.
prosinac
Beograd, Umjetnički paviljon
I. jesenska izložba beogradskih umjetnika
1929.
travanj
Beograd, Paviljon Cvijete Zuzorić
I. proljetna izložba jugoslovenskih umjetnika
listopad
Beograd, Paviljon Cvijete Zuzorić
II. jesenska izložba jugoslovenskih umjetnika
ožujak
Beograd, XV. izložba LADE
1932.
29. travnja – 10. svibnja
Pariz, Galerie Jeune Europe
19. – 29. studenoga
Pariz, Galerie Jeune Europe
1934.
14. svibnja – 17. lipnja
Pariz, XII éme Salon des Tuileries
1935.
4. veljače – lipanj
Rim, Galleria del Milione
II Quadriennale d’ arte Nazionale
1938.
travanj
Pariz, Galerie Billiet
II éme L’exposition de Nouvelle surréalisme
1939.
ožujak
Pariz, Galerie Pittoresque
III éme L’exposition de Nouvelle surréalisme
13. ožujka – travanj
Pariz, Galerie Bernheim Jeune
L’ exposition les artistes yougoslaves de Paris
17. lipnja – 17. srpnja
Den Haag (Nizozemska), Kunst van onzen tijd
Tentoonstelling Joegoslavische Schilders
van werken van te Parisj wonende
74
samostalne
izložbe
grupne
izložbe
posthumne
izložbe
Milene
Pavlović
Barilli
samostalne
izložbe
1955.
7. travnja
Požarevac, Sala Narodnog pozorišta
Život i djelo Milene Pavlović Barilli,
izložba i predavanje Miodraga B. Protića
11. – 20. studenoga
Beograd, Galerija ULUS-a
Komemorativna izložba
24. lipnja
Požarevac
Otvorena Galerija Milene Pavlović Barilli
studeni
Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli
Izložba karikatura sa Dvora
1963.
5. – 12. svibnja
Sisak, Dom kulture „Vladimir Nazor“
1964.
24. ožujka – 22. svibnja
Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli
Izložba slika koje nisu vlasništvo Galerije
1965.
6. ožujka
Beograd, Galerija Kulturnog centra
Komemorativna izložba
7. ožujka
Požarevac, Narodni muzej
Izložba crteža iz zbirke „Epopeja kroz Albaniju“
1966.
19. travnja – 10. svibnja
Požarevac, Narodni muzej
Izložba pastela Milene Pavlović Barilli
1971.
listopad
Požarevac, Muzej kulturne istorije
Dječji crteži, ogledalo dječje psihe
1972.
rujan
Požarevac
Novi stalni postav Galerije
1974.
11. – 21. travnja
Novi Sad, Mali likovni salon
Milena Pavlović Barilli — slike
7. studenoga – 10. prosinca
Smederevska Palanka, Galerija Muzeja
Slike iz stalnog postava Galerije
Milene Pavlović Barilli
3. – 26. ožujka
Zaječar, Narodni muzej
Slike, akvareli, pasteli, crteži Milene Pavlović Barilli
26. studenoga – 20. prosinca
Leskovac, Narodni muzej
Milena Pavlović Barilli — slike
8. veljače – 8. ožujka 1979.
Ljubljana, Moderna galerija,
Likovno razstavišče „Rihard Jakopič“
Retrospektivna razstava
18. listopada – 10. prosinca
Beograd, Muzej savremene umetnosti
Retrospektivna izložba
17. prosinca 1979. – 27. siječnja 1980.
Zagreb, Umjetnički paviljon
Retrospektivna izložba
1981.
2. rujna
Požarevac, Galerija
Novi stalni postav u Galeriji
1984.
8. – 15. ožujka
Požarevac, Mala grafička galerija
Nacrti za kostime Milene Pavlović Barilli
14. lipnja – 25. kolovoza
Vrnjačka Banja, Zamak kulture
Slike, crteži i grafike Milene Pavlović Barlili
24. studenoga 1984. – 11. veljače 1985.
Bar, Galerija „Veliša Leković“
Milena Pavlović Barilli — slike
5. ožujka – 15. travnja
Bor, Galerija Muzeja rudarstva i metalurgije
6. ožujka
Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli
Izložba pastela
1986.
30. svibnja – 15. lipnja
Bitola, Galerija „Moša Pijade“
Crteži, pasteli, akvareli
1987.
15. rujna – 5. studenoga
Valjevo, Moderna galerija
Milena Pavlović Barilli — period 1932.–1939.
1988.
1. studenoga – 1. prosinca
Topola, „Petrova kuća“
Milena Pavlović Barilli — slike
1989.
7. ožujka – 7. travnja
Požarevac, Galerija i Mala grafička galerija
Portret u djelu Milene Pavlović Barilli
7. listopada – 5. studenoga
Parma, Italia, Palazzetto Eucherio Sanvitale
Milena Pavlović Barilli — opere 1926–1938
11. – 28. listopada
Novi Sad, Galerija „MOST“
Milena Pavlović Barili (1909.–1945.)
Izložba organizirana u okviru manifestacije
Književni susreti „Milici u pohode“
1962.
1976.
1979.
1985.
1991.
75
1992.
6. ožujka
Kruševac, Narodni muzej
Modne kreacije, reklame, ilustracije
1993.
5. srpnja – 8. kolovoza
Beograd, Galerija SANU
San je tako divlji
1994.
1. lipnja – 31. srpnja
Sombor, Gradski muzej
Modne kreacije, reklame, ilustracije
5. studenoga – 5. prosinca
Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli
Modne kreacije, reklame, ilustracije
Dokumentarna izložba
13. travnja – 10. svibnja
Pančevo, Narodni muzej
Modne kreacije, reklame, ilustracije
12. svibnja – 3. lipnja
Vršac, Narodni muzej i Sterijina kuća
Modne kreacije, reklame, ilustracije
1996.
4. – 18. travnja
Leskovac, Dom kulture „Žika Ilić – Žuti“
Modne kreacije, reklame, ilustracije
1997.
24. lipnja – 31. kolovoza
Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli
Komercijalni dizajn 1939.–1945.
Poklon-zbirka Olge Bataveljić
1998.
12. – 30. lipnja
Vranje, Galerija Narodnog muzeja
Modne kreacije, reklame, ilustracije
1999.
20. studenoga – 20. prosinca
Beograd, Galerija PROGRES
Milena Pavlović Barilli — 90 godina od rođenja,
u suradnji sa Zavodom za međunarodnu naučnu,
tehničku, kulturnu i sportsku suradnju
2002.
16. lipnja – 31. srpnja
Pariz, Francuska, Jugoslovenski kulturni centar
Milena Pavlović-Barilli — œuvre 1927.–1944.
2004.
30. ožujka – 23. travnja
Niš, Galerija savremene likovne umetnosti
19. – 29. kolovoza
Despotovac, Centar za kulturu
(izložba organizirana povodom obilježavanja
12-ih dana srpskog duhovnog preobraženja)
30. rujna – 14. listopada
Bucuresti — România, Galeria Assemblage
Milena Pavlovic Barilli, din perioada 1926.–1945.
5. studenoga
Požarevac, Svečani salon SO Požarevac
OPUS BARILLI, Multimedijalno predstavljanje
djela Milene Pavlović Barilli
8. – 16. studenoga
Beograd, Beogradsko dramsko pozorište
Dani Milene Pavlović Barilli u Beogradu —
multimedijalni projekt
2005.
16. lipnja – 17. srpnja
Bratislava, Slovenské národné múzeum v Bratislave
Milena Pavlović Barilli, obdobie 1926.–1945.
2006.
9. – 25. ožujka
Šabac, Narodni muzej
12. – 26. lipnja
Loznica, Centar za kulturu „Vuk Karadžić“
Galerija Legata Miće Popovića i Vere Božičković-Popović
15. srpnja – 14. kolovoza
Ub, Galerija „Sveti Luka“
Modne kreacije, reklame i ilustracije
16. – 22. rujna
Negotin, Centar za kulturu, Galerija „Konak“
41. Mokranjčevi dani
„Milena Pavlović Barilli — slike, modne kreacije“
19. rujna – 2. listopada
Praha, Česká republika Nostický palác
Milena Pavlovićova Barilliova — Tvorba z let 1926.–1945.
15. listopada 2006. – 15. studenoga 2007.
Brno, Česká republika Moravské zemské muzeum v Brně
Milena Pavlovićová Barilliová — Tvorba z let 1926.–1945.
8. veljače – 10. ožujka
Novi Sad, Muzej grada Novog Sada
Zbirka strane umjetnosti
Milena Pavlović-Barilli — slike
20. ožujka – 20. travnja
Čačak, Umetnička galerija „Nadežda Petrović“
multimedijalni projekt s izložbom, predavanjem,
modnom revijom, projekcijom filma Ljubiše Jocića,
promocijom knjige M. Mitrović Autoportret sa Milenom
1. kolovoza – 1. rujna
Vrnjačka Banja, „Zamak kulture“
Milena Pavlović Barilli — arhitekta sna i sanjarenja
1995.
2007.
76
posthumne
izložbe
Milene
Pavlović
Barilli
samostalne
izložbe
posthumne
izložbe
Milene
Pavlović
Barilli
2008.
samostalne
izložbe
2009.
2010.
2011.
2012.
5. – 31. ožujka
Vršac, Gradski muzej
Milena Pavlović Barilli — opus 1927.–1944.
3. travnja – 3. svibnja
Zrenjanin, Salon Narodnog muzeja
multimedijalni projekt s izložbom
Milena Pavlović Barilli — opus 1927.–1944.,
modnom revijom i videoprojekcijom
8. svibnja – 6. lipnja
Subotica, Moderna galerija „Likovni susreti“
multimedijalni projekt s izložbom
Milena Pavlović Barilli — opus 1927.–1944.,
modnom revijom i videoprojekcijom
17. srpnja – 25.kolovoza
Beograd, Galerija SANU
Zvjezdanim tragom
Milena Pavlović Barilli — sto godina od rođenja
Retrospektivna izložba
18. prosinca 2009. – 31. siječnja 2010.
Roma, Museo Hendrik C.Andersen
Milena Pavlović Barilli — l’arhitettrice
dei Sogni e Sognatrice, opera 1926.–1944.
19. prosinca 2009. – 24. siječnja 2010.
Rimini, Museo della Città di Rimini
Milena Pavlović Barilli — la Moda nella Stanza di un’artista
1. – 22. srpnja 2010.
Pirot, Galerija „Čedomir Krstić“
Milena Pavlović Barilli
6. – 25. rujna
Skopje, Nacionalna galerija na Makedonija
„Daut-pašin amam“
Po svezdanata traga / Beyond the Stellar Trail
Milena Pavlović-Barili / Milena Pavlovic-Barilli
30. lipnja – 25. kolovoza
Banja Luka
Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske
Milena Pavlović Barilli — arhitekta sna i sanjarenja
20. – 22. rujna
Bruxelles, La Belgique
Milena Pavlović Barilli — art works from 1932–1939
The exhibition in the frame of Serbia Days in EP
17. travnja – 10. svibnja
Rijeka (Republika Hrvatska), Muzej Grada Rijeke
Milena Pavlović Barilli — „…spajajući vale sa zvezdama…“
Milena Pavlovic Barilli — „…legando le onde alle stelle…“
30. svibnja – 17. lipnja
Trieste (Trst, Italija)
Palazzo Costanzi, Sala Umberto Veruda
Milena Pavlović Barilli — „…spajajući vale sa zvezdama…“
Milena Pavlovic Barilli — „…legando le onde alle stelle…“
77
kataloški popis / catalogue of works
78
ulja
pasteli
oils
pastels
1.
CONRAD VEIDT, 1927.
ulje na platnu, 60 × 37,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
CONRAD VEIDT, 1927
oil on canvas, 60 × 37,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
2.
RODOLFO VALENTINO, 1927.
ulje na platnu, 48,5 × 39 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barill, Požarevac
RODOLFO VALENTINO, 1927
oil on canvas, 48,5 × 39 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
3.
AUTOPORTRET S
BIJELOM TOKOM, 1929.
ulje na platnu, 54 × 43 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SELF-PORTRAIT WITH
A WHITE TOQUE, 1929
oil on canvas, 54 × 43 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
4.
GOSPOĐA STUCK, 1928.
ulje na platnu, 43 × 38,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MRS. STUCK, 1928
oil on canvas, 43 × 38,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
5.
DJEČAK U MORNARSKOJ KOŠULJI, 1929.
ulje na platnu, 47 × 37 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
A BOY IN A SAILOR’S BLOUSE, 1929
oil on canvas, 47 × 37 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
6.
MILICA (SEKA) ĐORIĆ, —
ulje na platnu, 75 × 48 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MILICA (SEKA) ĐORIĆ, —
oil on canvas, 75 × 48 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
7.
PRVI OSMIJEH, 1929.
ulje na platnu, 100 × 75 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
THE FIRST SMILE, 1929
oil on canvas, 100 × 75 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
8.
MODERNA JAPANKA, 1929.
ulje na platnu, 80,5 × 62 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
JAPANESE MODERN WOMAN, 1929
oil on canvas, 80,5 × 62 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
9.
BRANKA JOCIĆ, —
pastel na papiru, 850 × 645 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
BRANKA JOCIĆ, —
pastel on paper, 850 × 645 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
10.
BAKA BOSA, 1928.
pastel na papiru, 650 × 450 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
GRANDMA BOSA, 1928
pastel on paper, 650 × 450 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
11.
BEBA
(PORTRET JOLJE KOLESNIKOV), 1929.
pastel na papiru, 595 × 435 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
BABY
(PORTRAIT OF JOLJA KOLESNIKOV), 1929
pastel on paper, 595 × 435 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
12.
ČEDOMILJ MIJATOVIĆ, 1930.
pastel na papiru, 462 × 425 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ČEDOMILJ MIJATOVIĆ, 1930
pastel on paper, 462 × 425 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
13.
AUTOPORTRET, 1931.
pastel na papiru, 525 × 375 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SELF-PORTRAIT, 1931
pastel on paper, 525 × 375 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
14.
PORTRET MAJKE, 1931.
pastel na papiru, 737 × 496 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MILENA’S MOTHER, 1931
pastel on paper, 737 × 496 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
79
15.
MODEL HALJINE, 1926.
tempera na papiru , 440 × 288 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SKETCH OF A DRESS, 1926
tempera on paper, 440 × 288 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
16.
MODEL HALJINE, 1926.
tempera na papiru, 460 × 320 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SKETCH OF A DRESS, 1926
tempera on paper, 460 × 320 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
17.
MODEL HALJINE, 1926.
tempera na papiru, 415 × 245 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SKETCH OF A DRESS, 1926
tempera on paper, 415 × 245 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
18.
ANNA PAVLOVA, 1926.
tempera i pastel na papiru, 320 × 230 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ANNA PAVLOVA, 1926
tempera and pastel on paper, 320 × 230 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
19.
TROJE, 1927.
tempera na papiru, 400 × 320 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
THREESOME, 1927
tempera and pastel on paper, 400 × 320 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
20.
MODEL PLAVE HALJINE, 1927.
tempera na papiru, 359 × 302 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SKETCH OF A BLUE DRESS, 1927
tempera on paper, 359 × 302 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
21.
DAMA SA ŠTAPOM, 1927.
tempera na papiru, 390 × 325 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
LADY WITH A CANE, 1927
tempera on paper, 390 × 325 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
22.
DAMA S LEPTIRIMA, 1927.
tempera na papiru, 470 × 335 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
LADY WITH BUTTERFLIES, 1927
tempera on paper, 470 × 335 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
23.
DAMA U CRNOJ HALJINI, 1927.
tempera na papiru, 460 × 280 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
LADY IN A BLACK DRESS, 1927
tempera on paper, 460 × 280 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
24.
DAMA S MONOKLOM, 1927.
tempera na papiru, 495 × 320 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
LADY WITH MONOCLE, 1927
tempera on paper, 495 × 320 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
25.
„LIFE“, 1927.
tempera na papiru, 440 × 300 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“LIFE” sketch, 1927
tempera on paper, 440 × 300 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
26.
„VOGUE“, 1927.
tempera na papiru, 440 × 300 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“VOGUE” sketch, 1927
tempera on paper, 440 × 300 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
27.
„DIE DAME“, 1927.
tempera na papiru, 405 × 270 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“DIE DAME” sketch, 1927
tempera on paper, 405 × 270 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
28.
„RED BOOK“, —
tempera na papiru, 433 × 400 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“RED BOOK” sketch, —
tempera on paper, 433 × 400 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
29.
DAMA U NASLONJAČU, 1928.
tempera na papiru, 548 × 400 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
LADY IN THE ARMCHAIR, 1928
tempera on paper, 548 × 400 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
30.
SESTRE, 1928.
tempera na papiru, 575 × 375 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SISTERS, 1928
tempera on paper, 575 × 375 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
31.
SEVILLA, 1928.
tempera na papiru, 485 × 395 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SEVILLA, 1928
tempera on paper, 485 × 395 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
32.
JOSEPHINE BAKER, 1928.
tempera na papiru, 500 × 410
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
JOSEPHINE BAKER, 1928
tempera on paper, 500 × 410 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
33.
SALOMIN PLES, 1928.
tempera i olovka na papiru, 370 × 545 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SALOME’S DANCE, 1928
tempera and pencil on paper, 370 × 545 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
34.
IRIS, 1929.
tempera na papiru, 530 × 385 mm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
IRIS, 1929
tempera on paper, 530 × 385 mm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
80
modne
kreacije
i reklame,
razdoblje
1926.–1929.
fashion
designs and
advertisements,
period
1926–1929
modne
kreacije
i reklame,
razdoblje
1939.–1945.
fashion
designs and
advertisements,
period
1939–1945
35.
MODEL VEČERNJE HALJINE
VOGUE, 1. prosinca 1939.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SKETCH OF AN EVENING DRESS, 1927.
VOGUE, December 1st, 1939
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
36.
„HOT PINK WITH COOL GREY…“
VOGUE, 15. siječnja 1940.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“HOT PINK WITH COOL GREY…”
VOGUE, January 15th, 1940
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
37.
MODEL PLAVE VJENČANICE
naslovna strana časopisa VOGUE
15. travnja 1940.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SKETCH OF A BLUE WEDDING DRESS
Title page of the magazine VOGUE
April 15th, 1940
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
38.
„The blue and the dim and the dark cloths…“
MODEL VEČERNJE HALJINE
VOGUE, 15. srpnja 1940.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“The blue and the dim and the dark cloths…”
SKETCH OF AN EVENING DRESS
VOGUE, July 15th, 1940
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
39.
„POETIC PINKS AND REDS“
VOGUE, 1941.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“POETIC PINKS AND REDS”
VOGUE, 1941.
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
40.
Naslovnica časopisa
TOWN & COUNTRY, svibanj 1941.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
Title page of the magazine
TOWN AND COUNTRY, May, 1941
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
41.
„TODAY… LITTLE PINK ANGEL
DRESSED IN LACE“
Reklamni dizajn ženskog rublja
tvrtke TEXTRON
VOGUE, kolovoz 1944.
HARPER’S BAZAAR, kolovoz 1944.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“TODAY… LITTLE PINK ANGEL
DRESSED IN LACE”
Advertisement for lingerie
company TEXTRON
VOGUE, August 1944
HARPER’ S BAZAAR, August, 1944
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
42.
Reklamna ilustracija za čarape
tvrtke HANES HOSIERY Inc.
VOGUE, srpanj/kolovoz 1944.
HARPER’S BAZAAR, prosinac 1944.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
The advertisement for the
stockings company HANES HOSIERY Inc.
VOGUE, July, August, 1944
HARPER’S BAZAAR, December, 1944
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
43.
Reklama za parfem „ESCAPE“
tvrtke MARY DUNHILL
TOWN & COUNTRY, prosinac 1943.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
Advertisement for parfume “ESCAPE”
company MARY DUNHILL
TOWN & COUNTRY, December, 1943
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
44.
„BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE”
Reklamna ilustracija za tvrtku TEXTRON
VOGUE, 1. prosinca 1944.
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
“BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE”
Advertisement for the company TEXTRON
VOGUE, December 1st, 1944
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
81
45.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Torzo s maskom i crnom rukom), 1932.
ulje na platnu, 60,5 × 46 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ENIGMATIC COMPOSITION
(Torso with a mask and a black hand), 1932
oil on canvas, 60,5 × 46 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
46.
TORZO S KRILOM, 1932.
ulje na platnu, 59,5 × 49,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
TORSO WITH A WING, 1932
oil on canvas, 59,5 × 49,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
47.
DJEVOJKA S GITAROM, 1932.
ulje na platnu, 55 × 50 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
A GIRL WITH THE GUITAR, 1932
oil on canvas, 55 × 50 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
48.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Kompozicija s rukama), 1932.
ulje na platnu, 55 × 46 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ENIGMATIC COMPOSITION
(Composition with hands), 1932
oil on canvas, 55 × 46 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
49.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Žena s probušenim listom), 1932.
ulje na platnu, 54,5 × 46 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ENIGMATIC COMPOSITION
(A Woman with a perforated leaf), 1932
oil on canvas, 54,5 × 46 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
50.
CRNA ŽENA S MUŠKOM FIGUROM, 1933.
ulje na platnu, 59,5 × 44,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
BLACK WOMAN WITH A MALE FIGURE, 1933
oil on canvas, 59,5 × 44,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
51.
ŽENA SA ŠPANJOLSKIM ČEŠLJEM, 1933.
ulje na platnu, 60,5 × 46 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
WOMAN WITH A SPANISH COMB, 1933
oil on canvas, 60,5 × 46 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
52.
ŽENSKI KRILATI TORZO, 1933.
ulje na platnu, 73 × 60 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
WINGED FEMALE TORSO, 1933
oil on canvas, 73 × 60 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
53.
FANTASTIČNA KOMPOZICIJA
S DVA LIKA, 1933.
ulje na platnu, 64 × 53 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
PHANTASMAGORICAL COMPOSITION
WITH TWO FACES, 1933
oil on canvas, 64 × 53 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
54.
AUTOPORTRET S BIJELIM ŠEŠIROM, —
ulje na platnu, 55 × 45 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SELF-PORTRAIT WITH A WHITE HAT,—
oil on canvas, 55 × 45 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
55.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
(Poluakt i portret), 1933.
ulje na platnu, 61 × 50 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ENIGMATIC COMPOSITION
(Semi-nude and Portrait), 1933
oil on canvas, 61 × 50 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
56.
MOTIV S PARIŠKOG GROBLJA, 1933.
ulje na platnu, 46 × 54,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MOTIVE FROM A CEMETERY OF PARIS, 1933
oil on canvas, 46 × 54,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
57.
ŽENSKO POPRSJE
(Crno-bijelo lice), 1933.
ulje na platnu, 41 × 33 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
FEMALE BUST
(Black-white face), 1933
oil on canvas, 41 × 33 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
58.
VENECIJANSKI DUŽD S GOLUBOM, 1934.
ulje na platnu, 54,5 × 46 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
DOGE OF VENICE WITH A PIGEON, 1934
oil on canvas, 54,5 × 46 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
59.
ŽENSKO POPRSJE, 1934.
ulje na platnu, 35 × 27,5 c m
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
FEMALE BUST, 1934
oil on canvas, 35 × 27,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
60.
ENIGMATSKA KOMPOZICIJA
S DVIJE GLAVE, 1934.
ulje na platnu, 45,5 × 38 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ENIGMATIC COMPOSITION
WITH TWO HEADS, 1934
oil on canvas, 45,5 × 38 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
61.
PORTRET MAJKE, 1934.
ulje na platnu, 65 × 54 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MILENA’S MOTHER, 1934
oil on canvas, 65 × 54 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
62.
KRILATA ANTROPOMORFNA
VAZA S CVIJEĆEM, 1935.
ulje na platnu, 40 × 30 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
WINGED ANTHROPOMORPHIC
VASE WITH FLOWERS, 1935
oil on canvas, 40 × 30 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
63.
ŽENA POD VELOM
SA PSOM I DJETETOM, 1935.
ulje na platnu, 61 × 49,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
VEILED WOMAN WITH
A DOG AND CHILD, 1935
oil on canvas, 61 × 49,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
64.
PORTRET S CRNOM RUKAVICOM, 1935.
ulje na platnu, 79,5 × 60,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
PORTRAIT WITH A BLACK GLOVE, 1935
oil on canvas, 79,5 × 60,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
82
razdoblje
1932.–1942.;
ulja
period
1932–1942;
oils
razdoblje
1932.–1942.;
ulja
period
1932–1942;
oils
65.
DJEVOJKA S PISMOM I LUTNJOM, 1936.
ulje na platnu, 56,5 × 47 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
A GIRL WITH A LETTER AND LUTE, 1936
oil on canvas, 56,5 × 47 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
66.
ŽENSKI PORTRET S MARAMOM, 1936.
ulje na platnu, 56,5 × 47 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
FEMALE PORTRAIT WITH A SCARF, 1936
oil on canvas, 56,5 × 47 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
67.
MADONNA, 1936.
ulje na platnu, 45,5 × 45,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MADONNA, 1936
oil on canvas, 45,5 × 45,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
68.
LUTKA (Kompozicija s loptom), 1936.
ulje na platnu, 56 × 47 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
A DOLL (Composition with a Ball), 1936
oil on canvas, 56 × 47 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
69.
SIBE MILIČIĆ, 1936.
ulje na platnu, 65 × 45,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SIBE MILIČIĆ, 1936
oil on canvas, 65 × 45,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
70.
STARICA S LEPTIROM, 1936.
ulje na platnu, 56 × 47 cm
vl. Muzej savremene umetnosti, Beograd
OLD WOMAN WITH A BUTTERFLY, 1936
oil on canvas, 56 × 47 cm
owner: Museum of Contemporary art, Belgrade
71.
AUTOPORTRET SA STRIJELCEM
ulje na platnu, 78,5 × 65 cm
vl. Muzej savremene umetnosti, Beograd
SELF-PORTRAIT WITH ARCHER
oil on canvas, 78,5 × 65 cm
owner: Museum of Contemporary art, Belgrade
72.
TIŠINA (Ptica u letu), 1937.
ulje na platnu, 40 × 35 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SILENCE (Bird in flight), 1937
oil on canvas, 40 × 35 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
73.
MOJ OTAC (Portret Brune Barillija), 1938.
ulje na platnu, 41 × 33 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
MY FATHER (Portrait of Bruno Barilli), 1938
oil on canvas, 41 × 33 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
74.
AUTOPORTRET S VELOM, 1939.
ulje na platnu, 65,5 × 54 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SELF-PORTRAIT WITH A VEIL, 1939
oil on canvas, 65,5 × 54 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
75.
AUTOPORTRET
SA ŠTITOM I ORLOM, 1940.
ulje na platnu, 35 × 23,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SELF-PORTRAIT WITH
SHIELD AND EAGLE, 1940
oil on canvas, 35 × 23,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
76.
18. PSALAM, 1942.
tempera na papiru, 34 × 27 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
PSALM 18, 1942
tempera on paper, 34 × 27 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
77.
ANĐELI I DIJETE
(Borba Dobra i Zla), 1942.
ulje na platnu, 40,5 × 30,5 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
ANGELS AND A CHILD
(A struggle of Good and Evil), 1942
oil on canvas, 40,5 × 30,5 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
83
78.
Malvine Hoffman
POSMRTNI ODLJEV
MILENINIH RUKU,1945.
bronca, d: 25 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
Malvine Hoffman
POST-MORTEM CAST
OF MILENA’S HANDS, 1945
bronze, L: 25 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
djela
drugih
autora
works
of other
authors
79.
HALJINA OD LJUBIČASTOG SATENA
materijal: tamno ljubičasti saten
s remenom i ukrasnim umetkom
od zelenog satena
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
PURPLE SATIN DRESS
material: dark purple satin
with a belt and a decorative inlau
of green satin
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
osobni
predmeti
Milene
Pavlović
Barilli
personal
belongings of
Milena
Pavlović
Barilli
80.
SVEČANE SANDALE, broj 38
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
DRESS SANDALS, No 38
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
81.
VEČERNJA TORBICA
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
EVENING PURSE
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
82.
OGRLICA
hematit, srebro, d: 155 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
NECKLACE
hematite, silver, L: 155 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
83.
OGRLICA
jantar, lapis lazuli, „mačje oko“, srebro
d: 40 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
NECKLACE
amber, lapis lazuli, “cat’s eye”, silver
L: 40 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
84.
ŠPANJOLSKI ČEŠALJ
kornjačin oklop, 23,5 × 26 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SPANISH COMB
tortoiseshell, 23,5 × 26 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
85.
ŠPANJOLSKA “MANTILLA”
crni vezeni til, 150 × 65 cm
vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac
SPANISH “MANTILLA”
black embroiderred tulle,150 × 65 cm
owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac
84
85
odabrana literatura / selected references
86
bibliografski
materijal
i predgovori
kataloga
bibliographical
material and
prefaces of
the catalogues
СРЕТЕН СТОЈАНОВИЋ
Изложба радова
Милене Павловић Барили
ПОЛИТИКА, Београд, 18. децембар 1928.
Sreten Stojanović
Izložba radova
Milene Pavlović Barili
Politika, Beograd, 18. decembar 1928.
ДОРА ПИЛКОВИЋ
Изложба слика г-це
Милене Павловић-Барили
Венац, Београд, 1. јануар 1929.
књ. XVI; св. 4. и 5., стр. 390–391
Dora Pilković, Izložba slika g-ce
Milene Pavlović-Barili
Venac, Beograd, 1. januar 1929. knj. XVI
sv. 4. i 5., str. 390–391
РАУЛ (МИЛОРАД М.РАДОВИЋ)
Са изложбе сликарских радова
гце Милене Павловић Барили
ГРАЂАНИН, Пожаревац, 12. мај 1929.
Raul (Milorad M. Radović)
Sa izložbe slikarskih radova
gđe Milene Pavlović Barili
Građanin, Požarevac, 12. maj 1929.
—, The talk of London
DAILY EXPRESS, London, February 28th 1931
—, 19 And 90. Daily Telegraph, London, 1931
—, Сликарска изложба
Милене Павловић Барили
у Лондону марта 1931.
ГРАЂАНИН, Пожаревац, 19. март 1931.
—, Slikarska izložba Milene Pavlović Barili
u Londonu marta 1931.
Građanin, Požarevac, 19. mart 1931.
ДРАГА ИЛИЋ
Интересантна изложба једне
наше уметнице у Лондону
ВРЕМЕ, Београд, 24. март 1931.
Draga Ilić
Interesantna izložba
jedne naše umetnice u Londonu
Vreme, Beograd, 24. mart 1931.
К.
Изложба ЛАДЕ
у Уметничком павиљону
Политика, 27. март 1932.
K.
Izložba LADE
u Umetničkom paviljonu
Politika, 27. mart 1932.
WAMBLY BALD
LA VIE DE BOHÈME
(As Lived on the Left Bank)
CHICAGO DAILY TRIBUNE
May 3rd 1932, Chicago, USA
f.m
La mostra Milena alla “Jeune Europe”
Paris, 12 maggio 1932
—, La Mostra di Milena Barilli
alla “Galleria d’Arte di Roma”
IL TEVERE, 17 ottobre 1932
e.c.o
Pittura di Milena Barilli
alla Galleria di Roma
LA TRIBUNA
Roma, 19 ottobre 1932
—, Quadri e disegni di Milena Barilli
alla “Galleria d’ Arte di Roma”
IL TEVERE, Roma
Venerdi, 21 ottobre 1932
ALBERTO NEPPI
Domenico De Bernardi
ai “Cultori”, di Palazzo Doria,
Milena Barilli alla “Galleria di Roma”
IL LAVORO FASCISTA
Roma, 23 ottobre 1932
RENATO GUTTUSO
La mostra di Milena Barilli
alla “Galleria di Roma”
L’ORA, Palermo, 26 ottobre 1932
Alberto Francini
MOSTRE ROMANE
Milena Barilli alla Galleria di Roma
ITALIA LETTERARIA
Roma, ottobre 1932
MICHELE BIANCALE
Esposizioni romane d’arte,
Milena Barilli
Il Popolo di Roma, 6 novembre 1932
RAMON VASCONCELOS
La Noche Bohemia de Milena
EL PAIS EXCELSIOR
La Habana (Cuba), 16 febbraio 1933
—, (o izložbi u Firenci)
OGGI, 15 aprile 1933
VIGILIA D’ARMI
Nello studio di Milena
QUADRIVIO
Roma, marzo 1937
EMILIO CECCHI
La pittura di Milena Barilli (Katalog)
GALLERIA DELLA COMETA
Roma, aprile 1937
EMILIO CECCHI
PITTURE DI MILENA BARILLI
TEVERE, Roma, 30 apr. 1937
Paolo Ricci
alla “Cometa” Le pitture di Milena Barilli
ORIGINI (?) 30 aprile 1937
Paolo Ricci
LA PITTRICE MILENA BARILLI
QUADRIVIO, Roma, 2 maggio 1937
C. E. Oppo (Cipriano Efisio Oppo)
Milena Barilli alla “Cometa”
Il popolo di Roma, 6 maggio 1937
—, Slikarica Barilli (osvrt)
TERMINI, Rijeka
NOVO DOBA, Split
17. ožujka 1939, br. 65, str. 4
87
André LHOTE
La Peinture, Audacieuse Jeunesse
LE SOIR, Paris, 19 Février 1938
—, Mostra della pittrice
italiana Barilli a Parigi
LAVORE FASCISTA, Roma, 19 febbraio 1938
КОНСТАНТИН АТАНАСИЈЕВИЋ
Изложба југословенске сликарке
Милене Павловић-Барили у Паризу
изазвала је сензацију и полемику
међу француским уметницима
ВРЕМЕ, Београд, 16. април 1938.
Konstantin Atanasijević
Izložba jugoslovenske slikarke
Milene Pavlović-Barili u Parizu
izazvala je senzaciju i polemiku
među francuskim umetnicima
Vreme, Beograd, 16. april 1938.
М. Петровић
Наши уметници у Француској
Изложба југословенских
сликара и вајара у Паризу
ПОЛИТИКА
недеља, 26. март 1939.
M. Petrović
Naši umetnici u Francuskoj
Izložba jugoslovenskih
slikara i vajara u Parizu
Politika
nedelja, 26. mart 1939.
P. M.
Les artistes yougoslaves de Paris
à la Galerie Bernheim Jeune
LE COURRIER GRAPHIQUE
No 25, Mai 1939
—, “Paysage étoilé”
THE NEW YORK SUN
New York, March 23rd 1940
—, NEW YORK HERALD TRIBUNE
March 24th 1940
ROSAMUND FROST
Milena, Quattrocento Poet
ART NEWS, January 1943
—, Mrs Milena P. Barilli Gosselin;
Artist Exhibited in Many Cites
HERALD TRIBUNE-ACME
March 9th 1945
—, MRS. GOSSELIN DIES;
YOUGOSLAV ARTIST
NEW YORK TIMES
New York, March 9th 1945
RENATO GIANI
Morte di Milena
LA DOMENICA, Roma, 20 aprile 1947
NICOLA CIARLETTA
Un quadro di Milena Barilli
ESPRESSO, Roma, 28 aprile 1947
ROSAMUND FROST,
JEAN CASSOU,
ROBERT HORAN
AMERICAN-BRITISH ART CENTER
New York, May 1948
88
Миодраг Б. Протић
Милена Павловић Барили,
Позната у свету,
анонимна у нашој средини
НИН, Београд, 17. октобар 1954.
Miodrag B. Protić
Milena Pavlović Barili,
Poznata u svetu,
anonimna u našoj sredini
NIN, Beograd, 17. oktobar 1954.)
EMILIA DI SANT’ANGELO
Pittura di Milena Pavlovic-Barilli
Roma, 1955
BOGDANKA POZNANOVIĆ
Delo Milene Pavlović Barilli
POLJA, Novi Sad, oktobar–novembar 1955.
Мома Стевановић
Милена Павловић-Барили 1909–1945
ГАЛЕРИЈА УЛУС, Београд, новембар 1955.
Moma Stevanović
Milena Pavlović-Barili 1909–1945
Galerija ULUS, Beograd, novembar 1955.
М. Милошевић
Изложба Милене Павловић Барили
БОРБА, Београд, 26. новембар 1955.
M. Milošević
Izložba Milene Pavlović Barili
Borba, Beograd, 26. novembar 1955.
Макс Еренрајх
Сан југословенског сликарства
СЕЋАЊА, 17. ЈУН 1962.
Maks Erenrajh
San jugoslovenskog slikarstva
Sećanja, 17. jun 1962.
Др Лазар Трифуновић
ПУТ У СНОВЕ МИЛЕНЕ БАРИЛИ
ПОЛИТИКА, Београд, 7. март 1965.
Dr. Lazar Trifunović
Put u snove Milene Barili
Politika, Beograd, 7. mart 1965.
Ђорђе Кадијевић
НА ОРАХОВОЈ ЉУСЦИ
НИН, Београд, 11. новембар 1979.
Đorđe Kadijević
Na orahovoj ljusci
NIN, Beograd, 11. novembar 1979.
Irina Subotić
SAN JE TAKO DIVLJI
Galerija SANU, Beograd, juli 1993.
bibliografski
materijal
i predgovori
kataloga
bibliographical
material and
prefaces of
the catalogues
monografije
i studije
monographs
and studies
Сигмунд Фројд
ПСИХОПАТОЛОГИЈА
СВАКОДНЕВНОГ ЖИВОТА
Београд, 1937.
Sigmund Frojd
Psihopatologija
svakodnevnog života
Beograd, 1937.
Paul Diel
LE SYMBOLISME DANS
LA MYITHOLOGIE GREQUE
Paris, 1953
RADOSLAV PUTAR
Milena Pavlović Barili
PERISTIL, Split, 1960., br. 3, str. 81–95
Gaston Bachelard
LA FLAMME
D’UNE CHANDELLE
Paris, 1961
ŽIVKO BRKOVIĆ
Fantastična vizija
Milene Pavlović-Barilli
DELO, Beograd 1965.
br. 6, str. 820–830
—, Milena Barilli pittrice
della poesia del sogno
IL RESTO DEL CARLINO DI PARMA
10 aprile 1965.
MIODRAG B. PROTIĆ
Milena Pavlović Barili
PROSVETA, Beograd, 1966.
MIODRAG B. PROTIĆ
Milena Pavlović-Barilli (1909–1945);
OLGA BATAVELJIĆ
Milena Pavlović Barilli,
Život i rad u Njujorku 1939–1945
MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI
Beograd, 1979.
НИКОЛА ШУИЦА
Загонетка чежње и очајања
Предговор у каталогу изложбе
МОДЕРНА ГАЛЕРИЈА
Ваљево, септембар 1987.
Jean Chevalier, Alain Ghebrant
RJEČNIK SIMBOLA, Zagreb, 1987.
Драгослав Срејовић,
Александрина Цермаковић
РЕЧНИК ГРЧКЕ И
РИМСКЕ МИТОЛОГИЈЕ
Београд, 1989.
ADELE MAZZOLA
Romanzo di Milena
LA BATTANA
RIVISTA TRIMESTRALE
DI CULTURA
NIRO EDIT, Rijeka
br. 90, prosinac 1988., 69–85
GIANNI CAVAZZINI
Modernita cosmopolita
di Milena Pavlović Barilli
COMUNE DI PARMA, 1989.
MIODRAG B. PROTIĆ
Milena Pavlović Barili
PROSVETA, Požarevac, 1990.
Мирча Елијаде
ИСТОРИЈА ВЕРОВАЊА
И РЕЛИГИЈСКИХ ИДЕЈА
Београд, 1991.
Jelica Milojković
Simbolički motivi u umetničkom delu
Milene Pavlović Barilli
VIMINACUM 7
Požarevac, 1992.
ОЛИВЕРА ЈАНКОВИЋ
Милена Павловић Барили
TOPY, Београд, 2001.
IRINA SUBOTIĆ
San je tako divlji (Katalog)
GALERIJA SANU, Beograd, 1993.
ZORAN GAVRIĆ
Milena Pavlović-Barilli:
L’ alessandrinismo nell’arte moderna
CASA BARILLI una famiglia di artisti
tra ottocento e novecento
MAZZOTA, Parma
novembre 1997.
—, Милена Павловић Барили — ПОЕЗИЈА
Verzal Press, Београд, 1998.
Дејан Медаковић,
Изложба Милене Павловић Барили
у Галерији “Прогрес”
“УТВА ЗЛАТОКРИЛА”
СРПСКЕ УМЕТНОСТИ
ПОЛИТИКА, Београд
27., 28., 29., 30. новембар 1999.
Dejan Medaković
Izložba Milene Pavlović Barili
u Galeriji “Progres”
“UTVA ZLATOKRILA”
srpske umetnosti
Politika, Beograd
27., 28., 29., 30. novembar 1999.
Јелица Милојковић
“ЗВЕЗДАНИМ ТРАГОМ —
Галерија Милене Павловић Barilli
1962–2002”
Пожаревац, 2002.
Jelica Milojković
“Zvezdanim tragom —
Galerija Milene Pavlović Barilli
1962–2002”
Požarevac, 2002.
Jelica Milojkovićová
Katalog výstavy
“MILENA PAVLOVIĆOVÁ BARILLIOVÁ,
Tvorba z let 1926–1945”
Praha — Nostický palác
od 19. 10. do 2. 11. 2006;
Brno — Moravské zemské muzeum
od 15. 11. 2006 do 15. 01. 2007
Lidija Merenik, Aleksandar Petrović,
Magdalena Koch, Slavica Merenik:
Milena Pavlović Barilli, EX POST:
kritike, članci, bibliografija
Hesperiaedu, Beograd, 2009.
Irina Subotić, Lidija Merenik,
Snežana Kragulj, Dobrila Denegri,
Ingrid Huljev, Ljiljana Petrović, Zoran Blažina:
Milena Pavlović Barilli PRO FUTURO:
teme, simboli, značenja
HESPERIAEDU, Beograd, 2010.
89
snovi i sanjarenje
katalog izložbe
catalogue of the exhibition
Galerija Klovićevi dvori
Jezuitski trg 4, Zagreb
10. listopada – 10. studenoga 2013.
nakladnik
published by
Galerija Klovićevi dvori
Jezuitski trg 4, Zagreb
za nakladnika
for the publisher
Marina Viculin
urednica
editor
Danijela Marković
prijevod i lektura
translation and proofreading
Danijela Marković
Katarina Srdarev
(sa srpskog na hrvatski)
(from serbian to croatian)
Svetlana Gibarac-Silverman
(sa srpskog na engleski)
(from serbian to english)
oblikovanje
design
Sensus Design Factory
Nedjeljko Špoljar
tisak
printed by
Kerschoffset Zagreb d.o.o.
naklada
printing run
500
ISBN 978-953-271-074-8
Zagreb, Hrvatska, 2013.
CIP zapis dostupan
u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu
pod brojem 857233
A CIP catalogue record
for this book is available
from the National and
University Library in Zagreb
under the number 857233
90
pokrovitelji
sponsors
medijski
pokrovitelji
media
sponsors
91

izvjesce HDLU, 112

GALERIJA KRUNOMIR

Katalog izložbe, Mimara, Čular (.pdf)

Vila Mosora . pdf

Puna glava radosti (2014) - European Union Prize for Literature

Izeta Radetinac MOLITVA Nebesima gorjela je

KSENIJA TURČIĆ

Napon riječi br. 38 (veličina 3,9 MB)

Broj 15 - PDF

Izražavanje sadašnjosti

ovdje - Gliptoteka

Fototapete - Print Studio