snovi i sanjarenje Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 10. listopada – 10. studenoga 2013. organizacija izložbe organisation of the exhibition Galerija Klovićevi dvori, Zagreb Fondacija Milenin dom — Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac suorganizatori co-organisers Veleposlanstvo Republike Srbije, Zagreb Srpsko narodno vijeće osiguranje izložbe insurance of the exhibition Dunav osiguranje autorica izložbe author of the exhibition Jelica Milojković kustosica izložbe curator of the exhibition Danijela Marković pedagoški program educational program Liljana Velkovski Nikolina Zanoški tehnička realizacija technical realisation Dragutin Matas Tomislav Antolić Damir Babić Davor Markotić Vinko Soldan Tomo Šetek Izložba je ostvarena pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. The exhibition is being held under the patronage of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia and the Ministry of Culture and Information of the Republic of Serbia 2 MILENA PAVLOVIC BARILLI snovi i sanjarenje dreams and reverie 3 predgovor j e l ic a m i l oj kov ić 4 Osoba bez presedana u srpskoj modernoj umjetnosti, Milena Pavlović Barilli, udana Gosselin, jedna je od najavangardnijih i najzanimljivijih ličnosti europske i američke umjetničke scene u četvrtom i prvoj polovici petog desetljeća 20. stoljeća, „umjetnica sna i sanjarenja“ koja je u svom raskošnom umjetničkom opusu neprestano hodala po tankoj niti snoviđenja. Od trenutka prvog posthumnog predstavljanja u Srbiji, u Kulturnom centru Beograda, 1955. godine umjetničko djelo Milene Pavlović Barilli ne prestaje zaokupljati pažnju kulturne javnosti. Sud o njemu dali su mnogi eminentni likovni kritičari, teoretičari umjetnosti, esejisti. No, najvažnije od svega je to što je ovo nesvakidašnje umjetničko djelo, nekada rasprostranjeno diljem svijeta, danas najprisutnije u Požarevcu, gradu Mileninog rođenja i njene mladosti, gdje je od 1962. godine izloženo pod krovom Milenine kuće. Zasluge za to pripadaju Mileninim roditeljima, prije svega njezinoj majci Danici, koja je kulturnoj baštini Srbije darovala instituciju koja značajem svojih fondova i programima koje realizira, nadilazi okvire jednog spomen-muzeja. Kada je pedesetih godina prošloga stoljeća započeo mukotrpan posao na sređivanju i proučavanju oskudne dokumentarne i arhivske građe i umjetničkog opusa Milene Pavlović Barilli pokazalo se da raspoloživi faktografski materijal nije dovoljan kako bi poslužio kao čvrsta osnova u oblikovanju objektivne slike o neobičnom i nesvakidašnjem liku jedne izuzetne stvarateljice. Konture tog lika tek su se naslućivale što je nagovještavalo da će rekonstruiranje jednog veličanstvenog mozaika biti težak i dugotrajan posao. Pokazalo se također da svaki djelić nije bio i onaj pravi, niti da je stavljen na pravo mjesto. Dijelovi su se često miješali pa i gubili među podacima koje su istraživačima prepričavali nekadašnji Milenini poznanici, prijatelji i kolege. S puno dragocjenih podataka, ali i s mnogo emocija, a ponekad i neprikrivene gorčine, sliku o Mileni je iz svog ugla promatranja i zaključivanja formirala i njena majka Danica, tada već narušenog zdravlja i u poodmaklim godinama koje su učinile da prohujala zbivanja izblijede ili se sagledavaju pod krivim kutem. Potpuno novi aspekt promatranja i snažno svjetlo u razrješavanju ovog problema unijelo je otkriće dokumenata u obimnoj ostavštini Danice Pavlović Barilli koji obuhvaćaju arhivsku građu, obiteljsku korespodenciju, rukopise, pozivnice, kataloge, hemerotečne jedinice, najstariju fotodokumentaciju, kao i popise Mileninih umjetničkih radova koji su sastavljeni u poslijeratnom periodu u rasponu od gotovo 15 godina. No, i pored toga što se radilo o autentičnim dokumentima njihov značaj u rasvjetljavanju određenog problema nije bio isti, a njihova pouzdanost ponekad se činila neuvjerljivom. Još prilikom obrade i prvih iščitavanja ove arhivske građe naslućivalo se da ćemo o životu i umjetničkom djelu Milene Pavlović Barilli imati prilike govoriti i pisati s puno više argumenata i na sasvim nov način. Kasnija studioznija proučavanja ove dokumentacije rezultirala su otkrićima koja su nadilazila čak i očekivanja istraživača. U tijeku složenih ispitivanja i komparativnih analiza na svjetlost dana izašli su novi momenti koji su otvorili brojna pitanja, ali na veliko zadovoljstvo, dali i mnoge odgovore. Višegodišnja studiozna proučavanja muzejske građe, kao i pristizanje novih dokumenata iz domaćih i stranih arhiva, muzeja i biblioteka, rezultirala su tijekom nekoliko posljednjih godina dobivanjem neprocjenjivo vrijednih donacija, bogatom arhivskom građom i dokumentima. Naime, umjetnički fond Galerije Milene Pavlović Barilli obogaćen je tijekom zadnjih godina slikama, skulpturama, rukopisima, katalozima, fotografijama koje su Mileninom muzeju darivali njeni nekadašnji prijatelji iz SAD-a. Orijentacija ka multidisciplinarnim programskim sadržajima i međudržavnim projektima — kao realnim sagledavanjem visokog mjesta Milene Pavlović Barilli u europskoj i svjetskoj povijesti umjetnosti, rezultirali su snažnom afirmacijom Mileninog djela, o čemu svjedoče njene reprezentativne izložbe predstavljene u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani 1979./80., Parmi 1989., Galeriji SANU u Beogradu 1993., Galeriji PROGRES u Beogradu 1999., Parizu 2002., Bukureštu 2004., Bratislavi 2005., Pragu 2006., Brnu 2006./07., retrospektivne izložbe „Zvjezdanim tragom“ u Galeriji SANU u Beogradu 2009., Rimu 2009./2010., Riminiju 2009./2010., Skoplju 2010., Banja Luci 2011., Europskom parlamentu u Bruxellesu, iste godine, Rijeci i Trstu 2012., kao i brojne izložbe u mnogim muzejima i galerijama u Srbiji. Ove godine jedinstveno umjetničko djelo Milene Pavlović Barilli predstavljamo javnosti glavnog grada Republike Hrvatske, sagledavajući ga, nakon mnogo godina, pod drugom svjetlošću, iz novoga kuta. 5 j e l ic a m i l oj kov ić MILENA PAVLOVIC BARILLI–GOSSELIN (Požarevac, 1909. – New York, 1945.) 6 01 Neobičnost biografije Milene Pavlović Barilli, udane Gosselin, počinje već samim rođenjem, a završava njenom preranom smrću. Jedino dijete u braku Danice Pavlović Barilli, obrazovane Požarevljanke iz ugledne građanske obitelji i Brune Barillija, talijanskog skladatelja, glazbenog kritičara, pjesnika i putopisca, potomka čuvene obitelji umjetnika iz Parme, Milena Barilli rođena je u Požarevcu, 5. studenog 1909. godine u obiteljskoj kući Stojana Pavlovića, svoga djeda po majci. No, već uoči nove 1910. godine, roditelji su s malom dvomjesečnom Milenom krenuli na prvi veliki zajednički put, u Italiju. Time je obilježen početak jednog kratkog i nemirnog, grčevitim radom i neprestanim putovanjima protkanog života, čije su se staze prebrzo odvojile od pitome požarevačke čaršije. Romantiku njenih strmih ulica, ljupkih, secesijskih fasada i krovova, neprestano su, kao geografski, kulturni i socijalni kontrapunkt, smjenjivali prizori iz drevnog Rima, sunčane Nice, Pesara, Bergama, a potom Münchena, Madrida, Londona, Pariza… U ovim gradovima i na raskrižjima svojih čestih putovanja, Milena je odrastala, školovala se, sazrijevala, stjecala prijatelje, formirala svoju umjetničku ličnost. Nostalgija i nemir, koji su se u njenom biću rodili već prvih dana, pratit će je tijekom čitavog njenog životnog puta, postajući u isto vrijeme i jedan od atributa njenog umjetničkog djela. Bipolarnost Mileninog života čiji će kratak hod proteći u mučnom spajanju nespojivih krajnosti, postat će neminovno njen modus vivendi. I njena sudbina. Jer, radosti i tuge, slutnje i strepnje, čežnje i nemiri, vatre i studeni, sreće i nesreće, ovdje su dolazile i odlazile bez najave, nižući se u jednom vrtoglavom ritmu, obrušivši na anđeoski čednu dušu jednog izuzetno senzibilnog bića, sve svoje raskoši i bijede, svoje meleme i otrove, bure i oluje. Toplinu, sreću i mir ranog djetinjstva osigurao je obiteljski dom požarevačkog trgovca, Stojana Pavlovića i njegove plemenite supruge, Bosiljke. Ovdje je njihovo jedino unuče, obiteljska mezimica Manja, Mićun, Laloš, Ćići napravila prve korake, učila paralelno srpski i talijanski, povlačila prve krivudave poteze olovkom, crtajući „njinu mamu i piliće“ i „njinu mamu i guskice“ ili, uz svjetlost bakine kuhinjske petrolejke, slušala za vrijeme dugih zimskih večeri, tajanstvene priče o davnim, herojskim vremenima u kojima su njeni preci stvarali srpsku povijest. A kada bi snijeg okopnio i košavu zamijenio proljetni vihor, Milena je s majkom odlazila u očevu Italiju, napajajući se jednom estetski drugačijom, rafiniranijom kulturom koju je njezino biće bez zbunjivanja prihvaćalo. Nesigurni koraci prerastali su u trčanje, igranje i šetnje po širokim, antičkim trgovima Rima, u kome će, dva desetljeća kasnije Milenine izložbe izazivati senzacije. Tako je, obožavana i voljena golubljom nježnošću, rasla i sazrijevala crnooka djevojčica, buduća slikarica i pjesnikinja, Milena Pavlović Barilli. Njen nesvakidašnji talent za uočavanjem i prenošenjem na papir svijeta koji je okružuje prva je uočila majka, koja je puna tri i pol desetljeća bila Milenin pratitelj i podrška, i koja je do svog posljednjeg daha, sav svoj duh, kulturu i neizmjernu roditeljsku ljubav, stavila u službu svog djeteta. 02 Senzibilni duhovni nemir Milene Pavlović Barilli ispunjen strepnjama, slutnjama i dubokom nostalgijom, prožima čitav njen umjetnički opus. U Mileninom vanserijski emotivnom biću ove emocije predstavljaju esencijalne atribute njenog umjetničkog djela. Milena je pjesnik slikarstva. Ikonografiju njenih slika koje slave ljubav i antičku mitologiju, ispunjavaju putena tijela nimfi i Venera, likovi zaklonjeni velovima, trakama, lepezama i dimom, maskama i rukama. One su osnova njene slikarske enigme — ali i obrnuto: neprestano zamišljena nad vječnim temama života i smrti, svoje stihove Milena kazuje nadrealističkim, bretonovskim jezikom. Njena poezija je metaforična, ispunjena značenjima i porukama koje su ključ, svojevrsna šifra njenih brojnih enigmatskih kompozicija. Briljantno poznavanje skrivenog bogatstva mitova, vjerovanja i legendi Milena je, u spletu simboličkih elemenata, utkala u svoje poetične vizije, čija nesvakidašnja imaginacija svoje uporište ima ne samo u antičkim legendama i mitologiji, već i u basnama, mitovima i poganskim predajama. Izvjesno je, također, da mnoge Milenine kompozicije zagonetnih poruka svoje izvorište imaju i u njenim snovima što je Milena i zapisala na poleđini reprodukcije jedne slike: „Ovo sam naslikala po onom snu, sad sam ga napravila po povratku u Pariz“.1 U pokušaju da sagledamo smisao Milenine duhovne avanture, da otkrijemo svijet Milenine mašte i snova u čijem opusu živa igra simbola spaja razdvojene elemente, povezuje nebo i zemlju, predmete i duh, prirodu i kulturu, zbilju i san, svjesno i nesvjesno, krenut ćemo od 1930. godine, kao prijelomnog trenutka u Mileninom životu i stvaralaštvu. 7 Naime, poslije diplomiranja na Kraljevskoj umjetničkoj školi u Beogradu, 1926. godine, kratkog akademskog školovanja u Münchenu (1927.–1928.) i prvog samostalnog predstavljanja likovnoj publici u Beogradu 1928. godine, Milena je svoju umjetničku karijeru nastavila na Zapadu napuštajući s rodnim podnebljem i svoje školske početke i uzlete. U ožujku 1930. godine Milena s majkom odlazi u Španjolsku u kojoj ostaje tri mjeseca obilazeći idilične predjele Seville, Malage, Valencije, Granade i Cordobe, dok u madridskim muzejima studira Velasqueza i Goyu. špa n jol sk a ožujak – svibanj 1930. Tijekom studijskog boravka u Španjolskoj Milena se susrela s jednom drugačijom kulturom, čarobnom i bizarnom u isto vrijeme koja je u njoj pokrenula dugo skrivane impulse i potakla je da potraži vlastiti put. Ovdje je nastala čitava serija zanimljivih kompozicija s egzotičnim temama koje će Milena godinu dana kasnije izložiti u Londonu. Naporan rad u napregnutom traženju vlastitog glasa i identiteta, Milena je nastavila u Londonu u kome je nastao veći broj akvarela i briljantnih pastela, kao i nekoliko tempera blijedih tonova i tamnog grafizma s motivima londonskih ulica i fasada. U ovim djelima uočavaju se izvjesne inovacije na likovnom planu što se očitava, prije svega, u modernoj kompoziciji, akvarelnom tretmanu boje i uvođenju oštre, ekspresivne linije. l on d on Bloomsbury Gallery 27. veljače – 10. ožujka 1931. 03 27. veljače 1931. godine Milena je u Bloomsbury Gallery u Londonu imala prvo predstavljanje likovnoj publici i kritici izvan Srbije. Londonska izložba predstavlja prijelomni trenutak u Mileninom umjetničkom stvaralaštvu. Djela izložena u Bloomsbury Gallery iskazala su svu raznovrsnost Milenine stvaralačke radoznalosti, nesvakidašnju maštovitost i suptilnost u izvođenju kompozicija s orijentalnim motivima, zanatsku vještinu u stvaranju kompozicije, svladavanju likovne tehnike i materijalizaciji koja je u pojedinim pastelima (Portret majke, Portret NJ. K. V. Marije Karađorđević) dostigla pravu virtuoznost. U Bloomsbury Gallery Milena je posljednji put izložila i nekoliko radova nastalih u okvirima akademskog načina razmišljanja, kompozicije, oblikovanja forme. Bio je to njen hommage beogradskim i minhenskim profesorima, zanatskim poukama i iskustvima koje je od njih dobila i na čijim je osnovama gradila jedan originalni, modernizirani akademizam koji će preko romantizma, umjerenog ekspresionizma i fantastike prerasti u imaginarno i onirično. Razdoblje od jeseni 1931. do listopada 1932. godine odlučujuće je u formiranju umjetničke ličnosti Milene Pavlović Barilli. U kronološkom rasponu od nepunih godinu dana nastalo je šezdesetak slika i dvadesetak crteža koji predstavljaju zaokruženu cjelinu u kojoj se iracionalno i fantazmagorično snažno produbljuju i proširuju, obogaćujući ikonografski sadržaj simboličkim motivima i alegoričnim predstavama koje kazuju jednu složeniju priču dok metaforika dobiva složenije i dublje tokove. Odvažno i sa samopouzdanjem koje su joj ulijevale povoljne kritike iz Beograda i Londona, svojom visokom kulturom, kozmopolitskom širinom duha i vrsnim poznavanjem nekoliko svjetskih jezika, Milena je u jesen 1931. godine, poslije višemjesečnog boravka u Londonu, došla u Pariz gdje je vrlo brzo ušla u krug poznatih intelektualaca, umjetnika i književnika. Tijekom narednih mjeseci u nevelikom ateljeu, nastajao je jedan tajanstveni, imaginarni svijet koji je Mileni širom otvorio društvena vrata Pariza i osigurao joj izlaganje s najpoznatijim imenima europske umjetničke avangarde. U Parizu je Milenina umjetnost doživjela preporod otkrivši nov, poetsko-fantastičan svijet. U periodu od samo nekoliko mjeseci ona je naglo i odlučno ušla u područje irealnog i magičnog, stvarajući jednu složenu priču, jednu neobičnu i duboko osobnu ispovijest. Milenin prvi nastup na pariškoj umjetničkoj sceni, 29. travnja 1932. u Galeriji Jeune Europe toplo su dočekali i novinari i kritika.2 8 pa r i z Galerija Jeune Europe 29. travnja – 10. svibnja 1932. 04 Wambly Bald, pariški dopisnik Chicago Daily Tribunea, na otvaranje izložbe došao je neplanirano, na iznenadni poziv jedne Milenine prijateljice. Otvorenje je već bilo u tijeku, ljudi su, gazeći po perzijskom ćilimu, šetali naokolo promatrajući platna. Wambly Bald, koji očigledno nije bio likovni kritičar, više no slikama bio je impresioniran Milenom koja je „podsjećala na glavu s neke perzijske minijature i bila ljepša nego njene slike. Njene oči su vrlo krupne… a ima ugodno, neusiljeno držanje… Ona je dobar slikar. Njeni radovi živahni su i maštoviti.“ 3 Mnogo je ozbiljniji tekst jednog talijanskog kritičara koji konstatira da je Milena „odmah stekla popularnost na internacionalnom umjetničkom polju u Parizu“, a da njeni radovi, „dvadesetak ulja i tempera potvrđuju solidne kvalitete umjetnika, jednu divnu i izuzetnu senzibilnost, jednu smjelu i modernu tehniku“. 4 Uspjeh izložbe potvrđen je i velikim zanimanjem publike i službenih institucija za kupovinu slika. Mada jugoslavensko veleposlanstvo u Parizu nije imalo mnogo sluha za Mileninu avangardnu umjetnost, talijanska ambasada pokazala je velik interes i otkupila nekoliko radova. rim Galleria d’Arte di Roma 15. – 25. listopada 1932. Imaginarno i onirično, diskretno naslućeno na londonskoj izložbi i snažno produbljeno u djelima izloženima u travnju 1932. u pariškoj galeriji Jeune Europe, definitivno se uobličilo tijekom sljedećih mjeseci u Italiji, da bi u listopadu iste godine, otvarajući rimsku umjetničku sezonu, Milenina izložba u Galleria d’Arte di Roma bila ocijenjena kao događaj koji je usijao pera najuglednijih likovnih kritičara gradova na Tiberu i Seini i doprinio da njeno ime odjednom uzleti i rasprši se po europskim novinama. Gradeći odlučno svoj potpuno definirani izraz Milena se u ovom razdoblju definitivno oslobodila svega što bi moglo izazvati čak i asocijaciju na školu i njene šablone, upuštajući se hrabro u sudare fantastičnog i realnog u jednom svijetu ispunjenom arhitektonskim elementima, pramenovima magle, titrajima vode, svijetu internacionalnog načina izražavanja „presvučenog jednim pikasovskim stilom“. Impresioniran Mileninim prethodnim uspjehom u Parizu, umjetnički kritičar i slikar Cipriano Efisio Oppo, bliski prijatelj Brune Barillija, koji je Milenu upoznao još kada je bila djevojčica i kada su jedno drugo uzajamno „portretirali“ (no koji, prema vlastitim riječima, nikada ranije nije pretpostavljao da će o Mileni pisati kao o umjetnici, slikarici), posjetio je poslije puno godina njezin umjetnički atelje u Rimu. Kao vrsni poznavatelj avangardnih umjetničkih pravaca, Oppo, umjetnik po vokaciji, u svom tekstu u listu La Tribuna istaknuo je nekoliko značajnih vrlina, uočljivih prije svega u spremnosti da se „izrazi originalnost stila uz oslobađanje od akademizma i svega lošeg naučenog u školi; elegancija vizije, prava strast za umjetnošću i vrlo razvijena inteligencija, samo su neki od atributa koji idu uz Milenu i njenu umjetnost.“ 5 05 Samostalna izložba Milene Pavlović Barilli u Galleria d’Arte di Roma, čijem su otvaranju prisustvovala najpoznatija imena iz svijeta umjetnosti, političari, ljudi iz visokog društva, stranci, novinari, ocijenjena je kao događaj sezone. Milenina neobična ličnost koja je fascinirala već pri prvom susretu, kao i činjenica da je živjela u Parizu i bila u vezi s najistaknutijim imenima europske umjetničke avangarde, izazivala je posebnu pažnju i poštovanje. Opširni tekstovi uz povoljne kritike najeminentnijih talijanskih likovnih kritičara, književnika i slikara, uz reprodukcije izloženih radova, danima su zasipali talijanski tisak, ukazujući na Milenino slikarstvo kao na slučaj za sebe, prepoznajući u njoj slikaricu o kojoj će se tek govoriti. Nepotpisani kroničar dnevnika Il Tevere fascinantno je opisao atmosferu tog hladnog 15. listopada kada je pod ledenom kišom koja je uokviravala svečano otvaranje Milenine izložbe u jednoj od najelegantnijih ulica u gradu otvorena rimska umjetnička sezona: „Najpoznatija imena iz svijeta umjetnosti, političari, ljudi iz visokog društva, stranci, novinari, sve skupa odiše elegancijom, delikatnošću, inteligencijom… Sve to, našlo se skupa u vrlo malim salama galerije u ulici Veneto, gdje Milenine slike podsjećaju na klimu čuvenih izložbi koje su prošle kroz ove prostorije… Kakav prizor — vidjeti kako pristižu bodrim korakom s kišobranima u rukama ili u onim jadnim rastresenim automobilima koji izgleda služe samo kao materijal nekom karikaturistu.“ 9 Poslije opširnog navođenja, ponekad pogrešnih, biografskih podataka autor teksta navodi dragocjene pojedinosti koje se odnose na izložene radove podvlačeći da „među ovih trideset osam slika i desetak crteža… nema nijednog rada koji potječe s neke od prethodnih izložbi… Skoro svi su nastali tijekom posljednja tri mjeseca ovdje u Rimu gdje je Milena došla vidjeti svog oca. Svi radovi nose datume od ove godine: portreti, pejzaži, kompozicije, crteži. I ima neke prisnosti s rimskim književnicima pa je uživanje krenuti u otkrivanje modela na ovim slikama, laganim i tananim kao neki magličasti veo, ali i oštrim kao oštrica noža.“ 6 Likovni kritičar Alberto Neppi u umjetničkoj rubrici nedjeljnog izdanja Il lavoro fascista7 odlučio je pisati o mladoj umjetnici Mileni koja je svojim odlučnim pravcem impresionirala publiku i kritiku izazivajući nedoumicu svojim načinom prikazivanja anatomije. Tople riječi podrške i divljenja Mileninoj izuzetnoj umjetnosti uputio je i mladi Renato Guttuso koji je kao slikar više od drugih osjetio Mileninu potrebu da svoje ideje i snove zabilježi bez zadržavanja i da hrabro, bez ustručavanja, zaroni u suštinu emocija. Rezultat su toga „…ova mala platna, brza sanjarska bilježenja koja vas okupiraju i privlače svojim lirskim i poetskim odlikama… ali u svoj toj metafizičkoj i nadrealističkoj odjeći, njoj tako dragoj, vidi se da je ona prodrla i u unutrašnjost nečega… Svaka od ovih slika pokazuje jasno izražen stil, slobodnu i harmoničnu viziju koja je istovremeno i blizu i daleko od stvarnosti i iznad svega hrabrost da zaroni, bez ustručavanja, u suštinu emocija.“ 8 Oštroumno promatranje, psihološku pronicljivost i oslikavanje karaktera portretiranih ličnosti, podvlači Alberto Francini koji se sjeća dana kada je mala Milena svojim dječjim izrazom napravila Oppov portret koji prikazan na ovoj izložbi ima, ne samo vrijednost poklona i Francinijeve uspomene na neke vedre dane, već je i dragocjeni dokument jasnih nagovještaja nekih Mileninih vrlina koje sada na ovoj izložbi idu do savršenstva. Francini izvrsno uočava način Mileninog tehničkog izvođenja ideje: „…isticanjem zanosnih i uglavnom brzo zaustavljenih sižea (ponekad bi se, više nego o slikama, moglo govoriti o crtežima u boji), govori na dosta jasan način kako se neće koristiti akademskim manirama da bi istakla prednost… Većina ovih slika rađena je skladnim, ali različitim kombinacijama ružičaste, nebesko-plave, bijele i crne boje i vrlo su nježne i oku ugodne… U ovoj vrsti slikanja koja poput oblaka mijenja boju, a prema kojoj Milena izgleda ima dosta sklonosti, katkad je kao izgovor ponuđen siže u obliku nekog metafizičkog elementa i tada se igra komplicira u kompoziciji uvođenjem nekog jakog kontrasta i u nagovještajima mrežastih, vijugavih crta koje se najčešće ponavljaju. Sve to ide uz mnogo ravnoteže i gracioznosti…“ 9 Zadivljujući dah vizije i iznenadnost postupka koji s jedne strane nemaju ničeg od profesionalne ili zanatske umjetnosti, dok s druge strane pokazuju nedostatak amaterskih osobina ističe i Michele Biancale koji je dao briljantnu analizu Milenine metode rješavanja postavljenih problema: „…vješta je sasvim dovoljno, ali i nevješta kada joj to služi da izbjegne skolastičnost akademije i inovacija. U Portretima grofice Saphi, kćeri prijatelja, u Autoportretu, Portretu oca, možete vidjeti s koliko se neočekivane maštovitosti ona izvlači iz trenutnih smetnji, zbunjenosti… Postoji tu karakter i sličnost ideje uhvaćene u letu, oprobane za trenutak, bez inzistiranja i bez kvarenja utiska, bez umrtvljivanja forme i materije. U invencijama, osim nekih neobičnih metafizičkih ostataka, postoji jedan svijet bezazlen, na krilima, vedar, svijet koji je stvaran u fantaziji mlade Milene… Suvremena i osjećajna, ona govori jednim slikarskim načinom izražavanja, nagovještajima, konturama, prugama i krivudavim linijama, bez gomilanja i skupljanja boje na jednom mjestu, bez nepokretljivosti palete… Samo još jedna budna čvrstina i Milena će pokazati jednu odlučnu ličnost…“ 10 Pred zatvaranje izložbe Pinakoteka u Parmi kupila je Portret Brune Barillija. 11 06 Pola godine nakon otvaranja izložbe u Rimu, Milena se, s desetak svojih najnovijih enigmatskih slika, kao i jednom serijom izvanrednih nadrealističkih crteža predstavila 15. travnja 1933. u Sala d’Arte de “La nazione” firentinskoj publici. 12 Povodom ove izložbe kubanski publicist Ramón Vasconcelos posvetio je Mileni jedan opširan i nadahnut članak koji je objavio u havanskom listu El Pais Excelsior. 13 10 f i r e nc a Sala d’Arte de “La Nazione” 15. – 20. travnja 1933. pa r i z , r i m Početkom listopada 1933. godine Milena se vraća u Pariz gdje sa četiri slike sudjeluje na XII Salon Tuileries. 14 1933. / 1935. U Parizu ostaje do kraja iste godine družeći se s najavangardnijim europskim umjetnicima, istaknutim intelektualcima, književnicima, filozofima. Njeni prijatelji su Jean Cassou, Paul Ambroise Valéry, Antonio Aniante, André Lhote, Ramón Vasconcelos (kubanski novinar, diplomat i političar). Krajem 1934. godine Milena dobiva poziv za sudjelovanje na izložbi II Quadriennale d’Arte Nazionale otvorenoj 4. veljače 1935. godine na kojoj je izložila nekoliko zapaženih radova. 15 Milenino prisustvo u talijanskoj prijestolnici odraženo je i u njenoj pjesničkoj biografiji. Naime, 30. prosinca 1934. godine talijanski časopis Quadrivio prvi je put objavio pet Mileninih pjesama uz kraći uvodni komentar u kome je predstavlja kao kćer Brune Barillija. 07 Milenino predstavljanje na izložbi Kvadrijenala donijelo joj je pokroviteljstvo brojnih visokih i utjecajnih članova talijanske vlade pa i naklonost ministra vanjskih poslova, grofa Galeaca Ciana, kome će Milena tijekom sljedećih mjeseci naslikati portret. 16 rim Galleria della Cometa 25. travnja – 4. svibnja 1937. Razdoblje koje kronološki ispunjava interval od ljeta 1935. do svibnja 1937. godine u umjetničkom opusu Milene Pavlović Barilli obilježen je djelima čije likovne i ikonografske osobitosti označavaju prijelaz ka „metafizičkom“, odnosno „renesansnom obrascu“. Najveći broj ovih radova bio je izložen na Mileninoj samostalnoj izložbi održanoj u Galleria della Cometa u Rimu, od 25. travnja do 4. svibnja 1937. godine. Iz tekstova objavljenih u talijanskim novinama prije otvaranja izložbe može se zaključiti da je Milenina izložba u Rimu očekivana s velikim interesom. U ožujku 1937. godine Milenu je u njenom ateljeu, na drugom katu vile u Via Marguta 13, posjetila novinarka Vigilia D’Armi. U prisnoj atmosferi nevelikog ateljea, najnovije slike, još uvijek bez okvira, bile su naslonjene uza zid, a neke čak, visile na istom čavlu o koji su bili obješeni i ručnici. Druge, pak, ranije izlagane, „odmarale su se u jednom uglu sobe, nemarno grupirane pod jednim pokrivačem“. Impresionirana ovim ljupkim neredom, Vigilia D’Armi najavila je izložbu dužim tekstom u kojem je dala slikovit portret jedne izuzetne umjetnice koja je, uprkos svojoj mladosti, već stekla renome u internacionalnim krugovima. Iako je, prema Mileninim riječima, izložba već bila pripremljena za siječanj, ona je ipak toga dana, koristeći blijedu svjetlost zimskog popodneva, posljednjim potezima kista oslobađala bistu jedne sirene. „Radila sam ne ostavljajući sebi ni trenutak odmora… ali u posljednjem trenutku rekoše mi da je moja izložba odgođena za travanj jer je Galerija imala obaveza prema drugim slikarima. Nije mi krivo. Koristim vrijeme da se povežem s rimskom svjetlošću koju jako osjećam i naslikam na toj svjetlosti još koju sliku“. 17 Međutim, na pitanje novinara „zašto su svi ti anđeli hromi i sve te djevojke vezanih očiju“, Milena nije dala odgovor. Naglašavajući kroz smješak da ne voli teorije, jedino objašnjenje koje je dala o svom slikarstvu svelo se na primjedbu da slike koje je radila u Parizu imaju drugi ton boja od ovih, nastalih u svjetlosti Rima. U kasnim popodnevnim satima posljednje nedjelje u travnju 1937. godine, izložbena dvorana Galleria della Cometa bila je pretijesna da primi sve uzvanike koji su došli na svečano otvorenje samostalne izložbe Milene Barilli. Svoje poštovanje, uvažavanje i čast ukazao joj je i potpredsjednik talijanske Vlade, Janelli. Predstavljajući umjetnost Milene Barilli, Emilio Cecchi u predgovoru kataloga bilježi da je to „…slikarstvo učenosti i tradicije koja se vrijedno razvija u vremenu sa svim karakteristikama zajedničkog djela, vođeno strogošću kutomjera, ravnala, šestara. To se slikarstvo rascvjetava kada mu to odgovara i kako mu odgovara, katkad na veličini nekog drugog slikarstva: podsjeća na one upadljive i kratkotrajne cvjetove koji se rađaju iz sjemena vjetrom donijetog u brazde i pukotine Termi, Partenona i Koloseuma.“ 18 08 Primjećujući da je sada „Milenina umjetnost u osnovi kapriciozna, nestalna, ali bogata smjelom i raskošnom ljupkošću…“, da je to „umjetnost koja je oblikovana od komadića snova i da su takve fantazije nekad odražavale umni i apstraktni ukus“, Emilio Cecchi konstatira da je u najnovijim slikama „…ton postao određeniji, obrađeniji i gotovo bolan. Priroda priče je jednostavnija i osobnija. Djevojka koja spava na livadi među mnoštvom raspršenih krila; starica u crnini pred čijim se očima leptir ljupko odmara; Sveti Sebastijan, leden i krvav, zagazio do bokova u morsku pjenu… Istovremeno, stvara se kvaliteta sadržaja 11 koji postaje puniji, uz osnovni sklad baršunasto crne i plave boje koje oživljavaju u kontrastima s ružičastom, kao na nekom tankom listu papira… Melankolična elegancija ovih maštanja, jedna tako opipljiva vizionarska sposobnost, hrabrost jednog tako aristrokratskog stava, zaslužuju razumljivo priznanje. Neka javnost oda priznanje i poštovanje ovom sajmu snova u maloj sali rimske Komete.“ 19 Pod svježim i snažnim utiskom Mileninog rada u ateljeu, Efisio Cipriano Oppo objavio je tekst u listu Il Popolo di Roma: „Ljupkost nježna i dirljiva u Mileninom slikarstvu. Rodi se bajka i poslije nastaje slika. Zatim boja pada tu i tamo, skoro s namjerom da malja. Najzad, djelo izlazi i šušti kao da je od svile ili baršuna, kao koža lijepe breskve. Tehnika delikatna, nježna, neusiljena, služi se argumentima koji bi mogli izgledati neprirodni kad ne bi bili prirodno fantastični: jedna mašta još djetinja, pa ipak, toliko opipljiva i slična jednoj pensée XVIII. stoljeća, zatvorenoj i zaboravljenoj u nekoj staroj knjizi. Samo fini vez na listu izgriženom od dudova svilca mogao bi odrediti izraz ovog slikarstva kao arabesku i rezbariju u kojem ne postoji opasnost da se pokaže namjera. Među ovim radovima najomiljenija je Starica i leptir koja podjseća na način Dürera. I Autoportret, s onim enigmatičnim pogledom također nam se dopada s onim pandanom antičke skulpture i draperijom na putu kroz vrijeme, s onim morem što se u dnu lako talasa, pa sve do velike čipke oko vrata na grudima. Nećemo opisivati, ali ćemo pohvaliti. Ali to nije lako, jer treba vidjeti sanjalačko slikarstvo Milene Barilli pa ga moći razumjeti. I ne znaš ipak, što reći Mileni, da li da ostane mirno na onim putujućim oblacima ili da proba sići na zemlju. U ovom zadnjem slučaju jedan nagli kontrast mogao bi biti bolan, zato ne savjetujemo. Razbuditi mjesečarku bilo bi opasno, nepravedno i najzad, zbilja, beskorisno. Jer što bi nam tada novo pričala Milena kada bi se razbudila među stvarima teškim i banalnim na ovom svijetu. Zato, ovakva svježa inventivnost, ugodan kolorit i ljupka dekorativnost stoje na radovima Milene Barilli kao nerazdvojne gracije.“ 20 Ova senzacionalna izložba čije je otvaranje bilo pomaknuto za čitava tri mjeseca, očekivana je s velikim nestrpljenjem i zanimanjem. Briljantni tekstovi iz pera najuglednijih talijanskih kritičara zasipali su dnevni tisak i časopise, donoseći redovito i reprodukcije Mileninih najnovijih slika i crteža. Snažne impresije koje je ponio iz Mileninog ateljea, kritičar Paolo Ricci zaokružio je na samoj izložbi. Zapažajući da je Milenino slikarstvo proizvod pariške klime, da se „… forme i likovi Mileninog stvaranja kreću u okvirima nadrealističkih ili dekirikovskih shema…“, Paolo Ricchi naglašava da „…vibrirajući senzibilitet ove neobične djevojke koja luta Europom u neprestalnom traganju za čistoćom… stalno prouzrokuje jedan emocionalni dijagram u kome svaka crta, svaka obojena točka, odgovaraju nesvjesnom kretanju… djelo je čisto slikarsko, osim nekih “komada” izloženih na ovoj izložbi, kao lijepo i sočno Cvijeće, Autoportret s pernatim šeširom ili Portret Brune Barillija.“ 09 Uočavajući da je u Mileninim djelima neprestano prepoznatljiva jedna tonalna intuicija koja otkriva rođenu slikaricu, Paolo Ricci posebno ističe ovu stranu njene umjetnosti, upućujući negativne kritike suvremenim nadrealističkim slikarima koji „…s naporom da se oslobode stega, fatalno dospijevaju do utvrđivanja intelektualne superkontrole koja u nekim slučajevima guši svaku izražajnu iskrenost, striktno slikarsku… Tipično obilježje ovog slikarstva je treperava ženstvenost koja je stalno prisutna: te blijede figure prekrivene čipkom, svilom, mekanim tkaninama, koje hodaju nasumice s nekom uznemirujućom čvrstinom (vjetar nadima teške zastore, stvara osjećaj da neki dijelovi sjajnog namještaja pucketaju), te figure djevojaka krupnih očiju, plašljivog pogleda su anđeoski iskreni potezi ove čudesne djevojke uznemirene kao poslije košmarnog sna, sna odsanjanog na morskoj obali. Da li to izražava bijeg iz jednog logičnog prirodnog odnosa u realnost koja se mjeri kutomjerom, šestarom, neosporno savršenim pomagalima? Ne izražava li, možda, zbunjenost, uzbuđenost koja se konkretizira kao plastička činjenica što skriva veliki zanos prijeteće jasnoće? “ 21 Suptilni proces nastajanja, potom složena geneza i transformacije osnovne ideje koja je prožimala djela pripremana za izložbu u Galleria della Cometa, na likovnom planu rezultirali su novom formulacijom kompozicije, učvršćivanjem plastičkih vrijednosti slike, preobražajem linije i boje, snažnim, produbljenim sukobima svjetlog i tamnog, dok su ikonografske promjene najuočljivije u predmetnom sloju, odnosno tematskoj strukturi slike. 12 Likovi Mileninih figuralnih kompozicija predstavljeni često u dubokoj kontemplaciji, nose veoma prepoznatljive autoportretne oznake. Sjetna lica, začuđenog ili melankoličnog pogleda, kao nezainteresirani promatrači neke kazališne predstave, skrivaju tajanstvenu simboliku osobnih, intimnih doživljaja, stvarajući čudesnu, magičnu atmosferu blisku shvaćanjima suvremenih metafizičkih slikara. Taj mistični, dostojanstveni mir, ponekad narušava slabašni drhtaj zraka koji leluja tanke velove i dim iz petrolejskih lampi. Svoj put u magično i onirično Milena nastavlja složenim enigmatskim kompozicijama čiji ikonografski sadržaj ispunjavaju ženski portreti i figure dopunjeni parafrazama ili kopijama antičkih likova. Između velova i zavjesa, u zvjezdanim noćima ili kroz oblake magle i dima, kreću se antički bogovi i heroji, pjesnici i mojre, dok se iz slike u sliku ponavlja lik mlade žene krupnih, melankoličnih očiju, orijentalno-mediteranske fizionomije. Od trenutka kada je likovnu kulturu slike potisnula u drugi plan, Milena se okrenula predmetu, odnosno temi koja je postala najbitniji element njene slike čijim se posredstvom želi izraziti negacija likovnog esteticizma i afirmirati arhitektura slobode duha i sanjarenja. Metaforika je u ovim slikama već dobila složenije i dublje tijekove, dok alegorične predstave i prilično sređen registar simbola koji u složenim kombinacijama određuju uvijek novu temu, sudjeluje u definiranju sižea vrlo komplicirane i ponekad teško razumljive strukture koja svoju osnovu svakako ima i u podsvjesti: „Ja sanjarim na svojim platnima i ona za mene predstavljaju utočište od svega…“, izjavit će Milena nekoliko godina kasnije reporteru njujorškog Newsweeka. 22 Od 1936., a posebice poslije 1938. godine primjetno je Milenino povlačenje u sebe i naglašeno predavanje religioznim mislima. To je u njenoj umjetnosti rezultiralo kompozicijama čije se teme, ikonografija i simbolički motivi u osnovi vezuju za povlačenje iz svijeta, potrebu za božanskom zaštitom i uzlet ka uzvišenom. 10 pa r i z Quatre Chemins 21. siječnja – 3. veljače 1938. Po odlasku iz Rima i kraćem boravku u Düsseldorfu u srpnju 1937. godine, Milena se vraća u Pariz u kojem ostaje sve do ljeta 1938. godine. Njena druga samostalna izložba u Parizu, na Elizejskim poljanama, u galeriji Quatre Chemins, od 21. siječnja do 3. veljače 1938. godine izazvala je pravu senzaciju kod likovne publike, ali je i privukla pažnju te dobila sjajne ocjene oštrih i probirljivih kritičara i kroničara: Andréa Bretona, Jeana Cocteaua, Giorgia De Chirica, Andréa Lhotea, Philipposa De Pizisa, Paula Ambroisea Valéryja. Sudeći po tekstu Konstantina Atanasijevića u listu Vreme, velik broj kritičara i umjetnika pokušao je formulirati slikarski pravac Milene Barilli. Prema Bretonu, Milenin pravac se ideološki najviše približava nadrealistima. Jean Cocteau nije krio oduševljenje i iznenađenje Mileninim platnima. Paul Valéry ostao je čitav sat pred platnima, a za sliku Djevojka s lepezom izjavio da mu se najviše sviđa jer je „čista poezija“. Jean Cassou okarakterizirao je Milenino slikarstvo kao „sasvim nezavisno“. 23 Dajući osvrt na izložbe mladih slikara poteklih iz Salona nezavisnih, André Lhote u članku Slikarstvo — Odvažna mladost daje kratak osvrt i na izložbu Milene Barilli u galeriji Quatre Chemins: „Milena Barilli će potražiti tu potrebnu poeziju jednom stranputicom koju je pokušala spojiti s onom kod nadrealista, ali njen postupak je osoban, njen talent siguran“. 24 U mjesecu travnju 1938. Milena izlaže s grupom „Nouvelle génération“ u Galerie Billiet u Parizu. Kraj ljeta provodi s ocem u Veneciji, a 28. rujna u Bergamu s majkom prisustvuje premijernom izvođenju očeve opere Medusa s orkestrom milanske Scale (La Scala di Milano). Potom se vraća u Pariz, gdje u ožujku 1939. godine izlaže u Galerie Pittoresque na “III éme L’exposition de Nouvelle surréalisme”, a u Galerie Bernheim Jeune izlaže s jugoslavenskim umjetnicima iz Pariza. 25 25. svibnja 1939. Le Courrier Graphique donosi tekst Les artistes yougoslaves de Paris à la Galerie Bernheim Jeune. Napominjući da se poslije velike izložbe jugoslavenskih umjetnika u Musée du Jeu de Paume, jugoslavenski umjetnici ponovo grupiraju i usprkos pariškim utjecajima izložbi daju etnopečat, kritičar P. M. spominje Milenu Barilli kao sasvim drugačiju ličnost. „Vrlo su zanimljivi radovi gospođice Milene Barilli inspirirani starim talijanskim majstorima („Une personnalitè toute differente… Molto interessanti opere ispirate dalla signora Milena Barilli antichi maestri italiani“)“ 13 11 Poslije briljantnih uspjeha u Europi Milena Barilli napušta Stari kontinent 18. kolovoza 1939. i brodom De Grasse kreće iz Le Havrea za SAD. sad New York U Americi Milena vrlo brzo stječe izuzetnu afirmaciju. Milenine izložbe u New Yorku i Washingtonu zaokupljaju pažnju likovne publike, teoretičara umjetnosti i javnosti. O njenim izložbama u Julien Levy Gallery, National Headquarters of United Yugoslav Relief Fund (Nacionalno sjedište Fonda za zajedničku pomoć američkih prijatelja Jugoslaviji), u New Yorku i Corcoran Gallery u Washingtonu, likovni kritičari pišu kao o ogromnom polju uspomena i profinjene usamljenosti, prožete beskrajnom nostalgijom i arhitekturom sanjarenja. 1939. – 1945. U tekstovima je neizostavno naglašavano Milenino „izuzetno obrazovanje, kozmopolitska širina njenog duha, briljantna imaginacija kojom odišu njena platna ispunjena poezijom, enigmom i fantastikom, nesvakidašnje poznavanje skrivenog jezika mitova, vjerovanja i legendi koje ona prepliće s fantazmagoričnim vizijama i snoviđajnim sadržajima“. 26 Promjene osnovnih elemenata likovnog sloja slike, povukle su za sobom i gašenje osnovnog tona većine djela čija je gama postala tamna, a pikturalni sloj puniji i gušći. Usavršavajući tehnologiju miješanja materijala, kao i tehniku slikarskog izvođenja, Milena je svakako svoj uzor našla i u renesansnim majstorima. Glatko islikane i čvrsto građene, njene slike nastale u New Yorku odaju težnju da se umjetnost prošlosti modernizira i poetizira. Vještina slikanja suptilnih prozračnih velova i finih mrežastih šalova i marama, kao i početak eksperimentiranja s lazurima, nekim platnima (Autoportret s velom, 1939., Rouges pantalones, 1939., Anđeo s lampom, 1941., Tišina, 1942., Madonna s blizancima, 1942.) daju izgled slika starih majstora. I dok su joj izložbe dale samo teoretske rezultate, primjenjena umjetnost osigurala joj je egzistenciju. Surađajući više godina s najpoznatijim američkim modnim časopisima Milena je ostvarila velik broj vrlo uspješnih kreacija, posebno na samom početku suradnje, kada je, nesputana kontrolom naručitelja, svoju maštu koristila s puno umjetničke slobode. Milenin dizajn ženske odjeće i obuće, kao i grafička rješenja za reklame kozmetičkih proizvoda i nakita koji su objavljivane u časopisima Vogue, Town and Country, Charm, Glamour, House beautiful i drugim, odišu nježnošću i delikatnošću izrade, svježinom boja, bogatstvom detalja. Linearnost, lelujavost, treperenje i prelijevanje tonova u valere na skupocjenim tkaninama, naglašavaju još jednu važnu osobinu Milenine umjetnosti, afinitet za pokret koji nenametljivo, s puno gracioznosti struji u svim njenim djelima. Mnogi likovni kritičari naglašavali su Milenin veliki ukus, čistoću linije, „živahnu maštu sa smislom za grotesku“. U američki komercijalni dizajn Milena je unijela i atmosferu rane talijanske renesanse čiju poetičnost prepliće s rekvizitima svakidašnjeg, često mondenog načina života, zbog čega su njene ilustracije bile vrlo zapažene i tražene, a sama Milena ubrajana u red umjetnika koji su dali značajan doprinos vizualnoj privlačnosti američkih modnih časopisa. Osim toga, zahvaljujući suradnji sa skladateljem, Gian Carlom Menottiijem, Milena je bila angažirana na izradi kostima za balet Sebastian koji je u jesen 1944. godine bio na repertoaru njujorške grupe Ballet International. 12 Dok su ratne godine sporo odmicale, Milenine rijetke trenutke sreće i zadovoljstva smjenjivali su dugi periodi tuge, brige i nostalgije. Njene strepnje pojačane su i prekidom poštanskog prometa, poslije čega je kratke vijesti od roditelja dobivala samo preko Crvenog križa. U New Yorku Milena intenzivno radi, kako na čistoj umjetnosti, tako i na komercijalnom dizajnu. U ljeto 1943. godine počinje rad na portretu mladog Roberta Tomasa Gosselina, s kojim se poslije višemjesečnog poznanstva, vjenčala u Sjevernoj Karolini, 23. prosinca 1943. godine. Nakon pet stravičnih godina olujno nebo nad Europom počelo se razvedravati. Presretna, s probuđenom nadom da će uskoro zagrliti svoje najdraže, Milena preko njujorškog radija pozdravlja oslobođenje Beograda. Njena radost pojačana je i pismom njena oca, prvim koje je dobila nakon nekoliko godina. Međutim, nekoliko novih narudžbi koje je radila u besanim noćima i ozljeda kralješnice jako su je iscrpile, te je u jesen 1944. godine Milena zbog oporavka prešla u Mount Kisco. Njeno posljednje pismo upućeno je ocu, upravo iz tog mjesta: 14 e pi l o g „17. listopada 1944. 95 Moger Ave c/o Mrs Smith Mount Kisco, N.Y. Najdraži tata, Konačno sam dobila tvoje drago pismo. Prošlo je toliko dugo vremena, jer sam u međuvremenu došla ovdje provesti zimu u jednom selu blizu New Yorka, jedan sat putovanja od grada; zrak je bolji i manje se umaram. Ja sam se potpuno oporavila i nosim samo kad radim svoj metalni korzet, ali sam još uvijek vrlo nervozna da bih mogla živjeti u New Yorku; potrebna mi je ogromna energija koju u ovom trenutku još nemam. Ovdje nema ničega, jedno malo selo kao i svako drugo, ali zrak je predivan i manje je vjetra. Nekoliko kilometara dalje stanuje Gian Carlo Menotti; za njegov balet Sebastian nedavno sam radila kostime; jedinstven balet koji je prije izvjesnog vremena postigao veliki uspjeh, a glazba je toliko lijepa. On živi sa Samuelom Barberom koji je bio u Rimu na Američkoj akademiji, a koji je također prijatelj Cecchijevih. Iz jednog pisma koje im je Dario Cecchi pisao saznala sam da si ti primio moje. Prije nekoliko mjeseci saznala sam da su te Hugh Chisholm i Arne Ekstrom poznavali. Ali sve to bilo je toliko nejasno i samo je povećavalo razdaljinu i šutnju. Željela sam ti pisati češće, ali nisam znala što, izgledali su mi, do tvog pisma, svi pokušaji nejasni i nedovršeni. Ni ja nemam nikakvih vijesti od mame, već mjesecima, godinama, čini mi se i ne sjećam se više. Tisuću puta sam izgubila svaku nadu da ću je ponovo vidjeti. Sanjam je, ali kada se probudim, gore mi je. Međutim, nekada mi izgleda kao da je živa preda mnom i da njene misli stižu do ovdje. Nemoj govoriti da si se promijenio ti, promijenili smo se svi, toliko puno. Ipak, ostajemo isti, iz tvog pisma to osjećam: toliko muke, toliko patnje — ti si uvijek moj tata, samo sada još draži, još miliji i bliskiji. Nemoj se više brinuti. Ne znam kakav je život tamo, vjerojatno je jako skup prema onome što se ovdje priča, ali ja ću ti slati svakog mjeseca 50 dolara i pakete. Trenutno to nije dopušteno. Nadam se da ti je život sada lakši nego prošlog mjeseca i molim te da se ne brineš, jer mi ne predstavlja nikakvu teškoću slati ti ovo. Svih ovih godina radila sam toliko puno, posebno one stvari koje nisam voljela, ali sada je malo lakše; radim manje i bolje sam plaćena, pa se zato nemoj brinuti. U prosincu će biti godina dana otkad sam se udala za jednog simpatičnog mladića, Amerikanca koji je tada bio vojnik. Nešto kasnije pustili su ga iz vojske jer se nije osjećao dobro. Do jučer je bio ovdje sa mnom. Sada je otišao pronaći neki posao. Prošlog tjedna poslao ti je dva paketa. Nažalost ja sam pogriješila adresu i napisala sam: 61, via del Tritone; ako ih ne primiš, molim te, raspitaj se odmah. Ne bih te pitala ništa posebno, jer znam i čujem da je pravo božje čudo što si uopće živ. Ali piši mi sve što osjećaš, što hoćeš, zato što je vjerojatno uvijek bolje nego što netko, tko je daleko, može zamisliti. Kako su Safijevi i koja je njihova adresa nakon odlaska iz ulice Barnaba Oriani? Kako je Cardarelli? Htjela bih poslati pakete. Od jednog nepoznatog vojnika primila sam pismo u kome piše da je tetka Noemi ubijena 1943.; sirotica, a bila je jedina od koje sam primala poruke iz Crvenog križa. Da li se mogu slati paketi u Parmu i kome? Voljela bih da si ti ovdje, odmah sada, makar malo. Tako je lijep sunčan dan, izgleda mi kao dobar predznak. Pisat ću ti vrlo često. Ako i sada pisma putuju dugo ne brini se i misli samo na zdravlje. Srdačno te grli tvoja Milena “ Krajem zime 1945. Milena je s mužem preselila u novi stan u New Yorku koji su počeli uređivati s velikom ljubavlju, sretni i uzbuđeni zbog njenog novog uspjeha — ugovora o suradnji s kazalištem Guild. Tih dana Milena je počela raditi i svoje posljednje djelo, Portret tetke Noemi, odnosno opatice Marie Maddalene. A onda, kada to nitko nije slutio, 6. ožujka ujutro, Milenino srce je stalo. O Mileninim posljednjim danima, skladatelj Gian Carlo Menotti svjedoči: 15 „Capricorn, Mount, N.Y. Dragi gospodine M… Milena je umrla iznenada, 6. ožujka od srčanog udara. Bio je to veliki udarac za sve njene prijatelje, jer nitko nije znao da je njeno srce bilo tako slabo. Ja sam je vidio dva dana prije njene smrti i izgledala mi je dobrog zdravlja i savršeno sretna. Ona i njen muž, gospodin Goselin upravo su iznajmili novi stan i bili su veoma zauzeti sređujući ga. Imao sam s njom jedan dugačak razgovor i vidio jednu sliku koju je trebala dovršiti: jedna opatica s ožiljkom na otvorenim rukama i srcem koje gori na grudima. Dva dana kasnije zadužena je za izradu kostima za vrlo važnu predstavu u kazalištu „Guild“. Navečer je izašla u restoran sa svojim mužem proslaviti novi ugovor i legla je jako kasno. San ju je blago odnio. Pogrebni ceremonijal kome su pored mnogobrojnih odanih prijatelja, prisustvovali konzul, gospodin Oskar Gavrilović i otpravnik poslova Kraljevske ambasade, dr. Ivan Frangeš vršen je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u New Yorku. Pogreb je vodio pravoslavni prota, gospodin Dušan Šukletović. Kralj Petar je poslao telegram sućuti iz Londona. I sav taj svijet umjetnika, među kojima je bila vrlo poštovana i obožavana, oplakivao je njenu smrt. Milenino tijelo je balzamirano i čuva se u jednom mauzoleju blizu New Yorka… Nitko, čak ni njezin muž, nije znao da je njeno srce bilo u tako lošem stanju, ali njen doktor nam je kasnije rekao da bi da je ostala živa vjerojatno postala invalid i patila. Kako sam bio njezin jako blizak prijatelj, mislio sam pisati ocu u Rim, ali njen muž je mislio da bi bilo bolje da mu se osobno prenese vijest i zadužio je svog prijatelja koji se nalazio u Italiji da to napravi. Slike koje nije još prodala nalaze se kod njenog muža, ali jugoslavenska ambasada namjerava tiskati knjigu, reproducirajući sve njezine interesantnije slike. Ona je uvijek govorila s velikom nježnošću o ocu i bila je vrlo zabrinuta za njegovo zdravlje. Znam da, kada bi se neki san mogao ostvariti, njezin bi zadnji san bio razmišljanje o voljenom ocu kojega je željela ponovo vidjeti. Recite Dariju Cecchiju da sam primio njegov veličanstveni Arakne i neka primi moje isprike što mu još nisam odgovorio. Istog mjeseca osim udarca zbog Milenine smrti koju sam jako volio, dobio sam vijest o smrti moje majke u Južnoj Americi pa sam počeo tražiti način da odem tamo. Molim Vas, prenesite Cecchiju moju naklonost i zahvalam sam Vama što ste mi pružili tu priliku. Zahvaljujem Vam na svemu i nadam se da ću imati zadovoljstvo sresti se s Vama. Iskreno Vaš Gian Carlo Menotti “ Tog ožujskog jutra u ateljeu Milene Pavlović Barilli u 410. ulici u New Yorku na slikarskom štafelaju ostala je usamljena i nedovršena njena posljednja slika — Opatica. Zagonetna kao i sama umjetnica, ova slika kao da je bila predodređena zaokružiti Milenin umjetnički opus i biti simbolom svih njenih tragičnih slutnji i strepnji, mjestom u kojem su se stekle sve osobine Milenine izuzetne osobnosti, njezin unutrašnji život i nesvakidašnja intuicija. Nastajanje slike s velikom je pažnjom pratio Milenin prijatelj i suradnik, maestro Gian Carlo Menotti, ne sluteći da će Milena živjeti još samo nekoliko dana. Duboko potresen Mileninom smrću, snažno inspiriran čudnom mistikom i neobičnom produhovljenošću ovog djela, Menotti je kao hommage Mileni, napisao operu The Saint of Bleecker Street. Vijest o Mileninoj smrti objavili su najtiražniji američki listovi, New York Times i Herald Tribune, kao i talijanski La Domenica, donoseći uz opširne tekstove i Mileninu posljednju fotografiju. Usamljeni i kilometrima razdvojeni, Danica i Bruno su vijest o smrti svoje kćeri dobili tek nakon dva mjeseca. Po završetku rata, u kolovozu 1947. godine, Milenin muž, Robert Gosselin donio je u Rim urnu s Mileninim pepelom gdje ju je predao Mileninom ocu. Uz majčinu suglasnost, urna je 5. kolovoza 1949. godine pohranjena na Cimitero acattolico per gli stranieri (Nekatoličko groblje za strance) u Rimu. 16 1 Fotografija slike Enigmatska kompozicija sa školjkom, 1933., Photo Pilon — Pariz 2 Dragocjene podatke o tome Milena je ostavila u pismu upućenom majci pred zatvaranje izložbe: „…Svijeta je bilo vrlo mnogo-puno sve. Ispočetka se nije ništa prodalo. Poslije smo prodali 6 slika. Jednu je kupio Malaparte, pisac (ulje vrlo moderno), jednu Pitigrili (one Indijance iz Londona), moj Autoportret jedan pijanista kubanski… Još nešto da prodamo, nadamo se, troškovi još nisu pokriveni-meni ni marjaš neće da ostane ali sam postala veliki slikar .” 3 Wambly Bald, LA VIE DE BOHEME (As Lived on the Left Bank), CHICAGO DAILY TRIBUNE, Chicago, May 3, 1932 4 f.m. La mostra Milena alla “Jeune Europe”, LA NUOVA ITALIA, Paris, 12 mai 1932 5 e.c.o., Pittura di Milena Barilli alla Galleria di Roma, LA TRIBUNA, Roma, 19 ottobre 1932 6 Quadri e disegni di Milena Barilli alla “Galleria d’ Arte di Roma”, IL TEVERE, Roma, 21. ottobre 1932. 7 Alberto Neppi, Milena Barilli alla “Galleria di Roma”, IL LAVORO FASCISTA, Roma, 23 ottobre 1932. 8 Renato Guttuso, La mostra di Milena Barilli alla “Galleria di Roma”, L’ORA, Palermo, 26 ottobre 1932 9 Alberto Francini, MOSTRE ROMANE, Milena Barilli alla Galleria di Roma, ITALIA LETTERARIA, Roma, Ottobre 1932 10 Michele Biancale, Milena Barilli, Il Popolo di Roma, 6 novembre 1932 11 IZVOR: Kosta Dimitrijević, Smilja Stojanović-Guleski, Ključevi snova slikarstva, BAGDALA, Krućevac, 1971., str. 54 12 —, OGGI, Firenze, 15 aprile 1933 13 Ramon Vasconcelos, Montparnasse, La Noche Bohemia de Milena, El Pais Excelsior, La Habana, CUBA, 16. febr. 1933. 14 Portret pijanista Goreviča (Portrait du pianiste G. Gourevitch), Akt (Nude), Portret pijanista Gonzalesa (Le pianiste Gonzalez) i Žena s velom (Femme a l eventail). 15 Povodom otvaranja izložbe Il Giornale d’Italia uz fotografiju sale kipara Ruggerija donosi poduži tekst u kome se, između ostalog, navodi da je „na ovoj izložbi izlagala svoje radove i Milena Barilli, kći našeg Barillija…“ 16 O ovom misterioznom portretu čije postojanje neki publicisti negiraju, podatke nalazimo na više mjesta. U tekstu objavljenom u The New York Sun, povodom izložbe u galeriji Julien Levy navodi se Milenina izjava da je „…u Europi napravila i portret grofa Ciana…“. Vrlo decidirano i zanimljivo je svjedočenje Milenine majke da „…Milena nije bila zadovoljna portretom zbog lošeg poziranja i nezgodne situacije svjetlosti…“, kao i nekoliko zanimljivih telegrama prepunih topline i srdačnih izraza zahvalnosti koje je Milena dobila od Galeaza Ciana, tijekom 1935. i 1936. godine dok se nalazila u Parizu i Požarevcu, kao i dva telegrama iz siječnja 1937. kada se već nalazila u Rimu, u kojima je grof poziva na prijem. 17 Vigilia d’Armi, NELLO STUDIO DI MILENA, QUADRIVIO, Roma, Marzo, 1937. 18 Katalog izložbe koji je u isto vrijeme bio i pozivnica, na koricama je donio veliku reprodukciju Mileninog Autoportreta s antičkom glavom 19 S kraćim uvodnim komentarom, tekst Emilia Cecchija prenio je rimski dnevnik Il Tevere (Emilio Cecci, PITTURE DI MILENA BARILLI , 30 apr. 1937.) 20 C. E. Oppo, Milena Barilli alla Cometa, IL POPOLO di ROMA, 5 Mai 1937 21 Paolo Ricci, Le pitture di Milena Barilli, QUADRIVIO, Roma, 30 aprile 1937 Paolo Ricci, LA PITTRICE MILENA BARILLI, QUADRIVIO, 2 maggio 1937 22 —, ART, Milena’s Nerwes, NEWSWEEK, New York, January 18, 1943 23 Konstantin Atanasijević, O našoj umetnici koja slika grofa Ćana, Izložba jugoslovenske slikarke Milene Pavlović Barili izazvala je senzaciju i polemiku među francuskim umetnicima, VREME, 16. april 1938. 24 André Lhote, AUDACIEUSE JEUNESSE, LE SOIR, Paris, 19. febr. 1938. 25 “Izložba je organizirana pod visokom pokroviteljstvom NJ. Kr. Visočanstva, Kneza Namesnika Pavla, g. Erioa, predsjednika Skupštine, g. Jeana Zaya, ministra prosvjete, g. Purića, jugoslovenskog poslanika u Parizu i g. Unsmana, direktora Umjetničkog odjeljenja.” Povodom ove izložbe beogradska Politika je 26. marta 1939. godine objavila poduži tekst M. Petrovića „Izložba jugoslovenskih slikara i vajara u Parizu“ koji naglašava da je „gđa Barili pokušala neku vrstu modernističke stilizacije starog klasičnog slikarstva… 26 Rosamond Frost: Milena, Quattrocento Poet, ART NEWS, January 1943 17 j e l ic a m i l oj kov ić MILENA PAVLOVIC BARILLI–GOSSELIN (Požarevac, 1909. – New York, 1945.) s u m m a ry 18 Milena Pavlovic Barilli had no precedents in either the Serbian or the European art world. A magician of spiritual malaise, an architect of dreams and dreaming, in her spectacular artistic opus Milena confidently traversed a tightrope of visions. Milena Pavlovic Barilli’s entire artistic opus is informed by a certain delicate spiritual turmoil, filled with trepidation, presentiments and profound nostalgia. In Milena’s uniquely emotional inner world, these feelings coalesce into the very essence of her art. For Milena is a poet of painting; the enigma of her poetry is rooted in her paintings. They celebrate love and mythology of antiquity; their iconography is comprised of figures hidden behind veils, ribbons, fans, smoke, masks and hands, of sensual bodies of nymphs and Venuses. And vice versa: constantly contemplating the eternal themes of life and death, Milena utters her verses in the surrealist language of Andre Breton; consequently, they become the key, the particular code that deciphers her numerous enigmatic visual compositions. Just like her painting, Milena’s poetry is also full of metaphors, replete with meanings and messages. The very uniqueness of the oeuvre of Milena Pavlovic Barilli, the extraordinary imagination, poetry and enigma which her canvasses exude, along with Milena’s remarkable education, the cosmopolitan generosity of her spirit and her ability to weave her brilliant understanding of the hidden wealth of myths, beliefs and legends into her unique poetic visions, all engender a considerable temptation to redirect oneself away from the visible and the real. One is compelled to look for the secret meaning of Milena’s spiritual adventure in the interweaving of symbolic elements. It is apparent that Milena’s symbolic motives unite and reconcile even apparent contradictions, enabling us to follow their flow, examine their many facets, and endow them with potential interpretations. In such interpretations, one often must start from the many clusters that form the connection between particular concepts, a connection that we must look for in a multitude of differing directions. This connection is unique to each context, to each cluster and, in many instances, to each phase of their development. Milena weaves her brilliant understanding of the hidden treasure of myths, beliefs and legends into the web of symbolic elements of her poetic vision. Whether in the middle of Paris, Rome, or New York, she builds her distinctive oeuvre, firmly basing its extraordinary imagination not only in the legends and mythology of antiquity, but also in fables, myths and oral traditions of Eastern Serbia. Any acceptance and understanding of the art of Milena Pavlovic Barilli would be incomplete without a brief consideration of the impact of her dreams on her work. It is clear that enigmatic messages of many of Milena’s compositions have their literal roots in her dreams. As she noted on the back of one of her canvasses:“I painted this to depict a certain dream; I got it done when I returned to Paris.” In her dreams, Milena returns to her childhood: a girl may assume the characteristics of a woman, sometimes even an elderly one, balancing on a ball in ballet slippers, or sitting in a grassy field, grown old and ugly before her time, rejected by everyone, with a single hawk as her only company. If we are to grasp the essence of Milena’s spiritual adventure, to discover the world of Milena’s imagination and her dreams, if we are to understand her art in which interplay of symbols connects separated elements, marries heaven and earth, matter and spirit, nature and culture, reality and dreams, conscious and subconscious, we must return to the year 1930. After her graduation from the Royal School of Art in Belgrade in 1926, a subsequent brief period of further art education in Munich (1927–1928), and her first solo exhibit in Belgrade (1928), Milena left Yugoslavia and continued her artistic career in the West. It was in London that Milena commenced the strenuous work of finding her own voice and identity. This is where she created a large number of aquarelles and vibrant pastels, as well as several tempera works, characterized by pale hues and dark graphics, depicting the street scenes and facades of London. These works were exhibited at the Bloomsbury Gallery on February 27th 1931. The London exhibit is a turning point in Milena’s work as an artist. It was her homage to experiences and instructions in the craft of art, which she received in Belgrade and Munich. They were to form the foundation of her original, contemporary academic approach that over time transitioned from romanticism to moderate expressionism and, finally, to a mostly imaginary, oneiric style of painting. In the late fall of 1931, with the first cold rains falling on Parisian boulevards and avenues, Milena Pavlovic Barilli arrived in the City of Lights, after the many months spent in London. She sought shelter on Montparnasse, which was to become her second home for nearly a decade. Boldly and with her self-confidence boosted by the favorable reviews from Belgrade and London, Milena entered the circles of well-known intellectuals, artists and authors. Sophisticated, cultured, and cosmopolitan, well traveled and fluent in several languages, Milena found immediate acceptance. 19 In Paris, Milena’s art underwent a renaissance, as she discovered a new world of poetry and fantasy. Over a period of only a few months, she suddenly and decisively entered the realm of unreal and magical, creating a complex narrative, a remarkable and deeply personal confession. Milena’s debut on the Parisian art scene, in April of 1932 at the gallery Jeune Europe, got a warm reception from both the critics and the public. Wambly Bald, the Paris correspondent for the Chicago Daily Tribune, wrote: “[Milena] reminds [one] of a bust of some Persian miniature and is more beautiful than her paintings. Her eyes are very large… and she has an unaffected, pleasant, demeanor… She is a good painter. Her works are lively and imaginative.” One contemporary Italian critic concluded in his essay that Milena “was an instant success on the international art scene in Paris… [her works], twenty or so oils and temperas, demonstrate a firm grip of the medium, a superb and extraordinary sensibility, a bold and contemporary technique. Art critics were astonished by Milena’s Self-Portrait in which she “emphasized the shape of the eyes, the oval shape of the face, the warm hues of the skin, so that she is depicted as some, to us unfamiliar, creature, constructed out of wild shapes.” The author of this review also mentions the painting Angel Without Faith, which he describes as “a figure of a woman, splitting in half, in whom the feminine delicacy is reflected mostly in the [painter’s] feeling for the [subject’s] skin.” He further highlights the tempera works Circus, The Persian Market and The Battle of the Indians: they are “illustrative and decorative, with stylized, slim figures, and harmonious hues which befit the subject of the painting.” Decisively building her own fully defined expression, during this period Milena completely liberated herself from everything which could inspire even the faintest allusion to academia and its templates. She bravely explored the conflict between the fantastic and the real in an imaginary world, filled with architectural elements, with wisps of fog, with flickers of water, a world of international modalities of expression, “informed by Picasso’s style.” The magical and surreal aspects of her work took definitive shape in Italy, during the summer months of 1932. In mid-October of that year, Milena’s exhibition at the Galleria d’Arte di Roma was met with widespread critical acclaim in both Paris and Rome, thus contributing to her rapidly gaining name recognition throughout Europe. Italy, her second fatherland, greeted Milena with open arms. The opening of her exhibit was attended by some of Rome’s most prominent artists, politicians, socialites, émigrés, and journalists. The thirty eight paintings and ten drawings shown quickly became the talk of the town. Numerous and extensive favorable reviews by some of Italy’s pre-eminent art critics, writers and painters, along with the reproductions of the exhibited works, became ubiquitous in the Italian press, bringing her recognition as a rising star on the Italian art scene. Six months after the Galleria d’Arte opening, on April 15th, 1933, Milena also debuted on the Florentine art scene. The exhibition of her work at the Sala d’Arte de “La Nazione” included ten recent paintings with enigmatic themes, as well as a series of superb surrealist drawings. As 1934 drew to its close, Milena received an invitation to exhibit at II Quadriennale d’Arte nazionale and returned to Rome to prepare for it. The Quadriennale exhibit opened on February 4th, 1935. Milena’s entries brought her the patronage of many prominent members of the Italian political elite, as well as the admiration and respect of luminaries such as Emilio Cecchi, Alberto Neppi, Paolo Ricci, Cipriano Efisio Oppo, Michele Biancale, Alberto Francini, Renato Gutusso, Ramon Vasconcelos and Vigillia d’Armi. Milena’s sojourn in the Italian capital also had a significant impact on her poetry. On December 30th 1934, five of her poems were published for the first time in the Italian magazine Quadrivio. In the brief opening comments, she is introduced as the daughter of Bruno Barilli, “e nota come valente piitrice, ma e anche une poetesa erdita e geniale…” The time period between the summer of 1935 and May of 1937 is notable for art works whose figurative and iconographic features mark a transition toward a “metaphysical”, or, more accurately, a “renaissance” pattern of expression. Most of these works were displayed in Milena’s independent exhibition at Galleria della Cometa, from April 25th until May 4th 1937. The delicate process of creation, as well as the complex genesis and transformation of the fundamental premises underpinning the works Milena produced for the Cometa exhibit, resulted in a new formulation of the visual composition. They reaffirmed the plastic values of Milena’s painting, transformed lines and colors, deepened and reinforced the conflict between light and dark. The iconographic changes were, on the other hand, most apparent in the objective layer, the thematic structure of the painting. 20 Through her use of complex enigmatic compositions, Milena advanced further on her journey towards the magical and the surreal. Their iconographic context encompasses female portraits and figures, which in turn incorporate paraphrases or direct quotes from ancient portraiture. Ancient gods and heros, bards and soothsayers, travel under starry skies, among veils and curtains, among clouds of fog and smoke. And, in painting after painting, the same image of a young woman reappears, her eyes large and melancholy, her face simultaneously Mediterranean and Oriental. By this time, the symbolism in these paintings had become more complex and profound. Intricate combinations of allegorical images and a fairly well organized codex of symbols determine the ever-changing subject matter and participate in defining the content of a quite complex and occasionally opaque structure, undoubtedly rooted in the subconscious. After her departure from Rome and a brief stay in Düsseldorf in July of 1937, Milena returned to Paris, where she remained until the summer of 1938. Milena’s second independent exhibit in Paris, in April of 1938 at the gallery Quatre Chemins on the Champs Élysées, not only created a sensation and caused a debate among art lovers, but also received glowing praises from the most discerning and jaded of French art critics — André Breton, Jean Cocteau, Giorgio De Chirico, André Lhote, Filippo De Pisis, Paul Ambroise Valery. Favorable reviews and reproductions of the exhibited works, which saturated the French press, once again reaffirmed the distinctiveness of Milena’s painting. As Konstantin Atanasijevic points out in his essay, numerous art critics have attempted to define and categorize her art. According to Breton, Milena’s ideology was closest to surrealism. Jean Cocteau, who never hid his astonishment and admiration of her work, described her painting as “utterly individual.” After spending an entire hour in front of her paintings, Paul Valéry proclaimed that The Girl With a Fan was his favorite, because it was “pure poetry.” In Paris, Milena also participated in two group exhibits of new surrealists—Exposition de nouvelle surrealisme (April, 1938), and an exhibit at the Galerie Pittoresque (March, 1939). It was from the latter show that Musee Jeu de Paume acquired her painting Girl in a Room (1938). Additionally, right before departing for America, Milena showed her work at the Galerie Bernheim Jeune, with a group of other Yugoslav artists living and working in Paris. This installation was later transferred to The Hague. Following her brilliant successes in Europe, Milena continued her career in America. She exhibited at the Julian Levy Gallery and with the United Yugoslav Relief Fund in New York, as well as at the Corcoran Gallery in Washington. Her work was noted by some of the most prominent American critics and gallery owners; they referred to her art as “a wide field of memories and of refined loneliness,” “permeated by unbounded nostalgia and an architecture of reveries.” Changes in the basic elements of the visual aspect of her painting resulted in a subduing of the basic tonality of most of her works. Her colors became darker and her brush strokes thicker and fuller. In perfecting the techniques of mixed media and artistic execution, Milena was certainly inspired by the great renaissance masters. Smoothly painted and tightly structured, her canvasses reveal a tendency towards modernization and a poetic re-interpretation of the art of the past. Her mastery of depicting subtle transparent veils and fine nets of shawls and wraps, as well as her initial experiments with azure blue, give some of her canvasses the look and feel of paintings by old masters. Exhibiting her work allowed Milena to acquire social connections which enabled her to make her living working as a commercial artist. For a number of years, she collaborated with some of the best-known American fashion magazines, producing a number of very successful designs. Especially striking are designs dating from the very beginning of her commercial career, when, unhampered by the demands of the marketplace, she was able freely to use her artistic vision. Milena’s designs for women’s fashions and footwear, as well as her ads for cosmetic products and jewelry were published in Vogue, Town and Country, Charm, Glamour, House Beautiful and other magazines. They were executed with tenderness and delicacy and were distinguished by their vibrant colors and rich details. Milena brought an element of early Italian Renaissance into American fashion design, fusing its poetry with the requirements of current trends and everyday life. As a result, her illustrations were much in demand and Milena herself was acknowledged as one of the artists who significantly contributed to the visual appeal of American fashion magazines. Additionally, as a result of her acquaintance with the composer Gian Carlo Menotti, Milena was commissioned to design costumes for the ballet Sebastian, performed by the New York Ballet International during its 1944 Fall season. 21 And then, when it was least expected, on March 6th 1945, around 10:00 AM Eastern Standard Time, Milena’s exhausted heart stopped. Detailed reports of Mrs. Gosselin’s death, along with her picture, were published in some of the most widely read American newspapers, The New York Times and The Herald Tribune, as well as in Italian La Domenica. It, however, took two months for her parents Danica and Bruno, alone and separated from each other by many miles, to receive the news of their daughter’s death. The singular artistic oeuvre of Milena Pavlovic Barilli, which so captivated the attention of the most prominent art critics of America and West Europe during the fourth and fifth decade of the 20th century, is today most accessible in Pozarevac, the city of her birth and youth. There, it has been on display since 1962, in the house of her birth. Collected over the years with much perseverance and dedication, her works today bear witness to a brief yet overwhelmingly inspired life, which enriched both Serbian and European art of the interwar period with a new sensibility informed by dreams and imagination. Milena’s artistic opus has continued to receive attention of the art-going public ever since the initial commemorative exhibit of her work, held in 1955 at the Cultural Center of Belgrade. Her work has been reviewed by numerous pre-eminent art critics and scholars. It must, however, be emphasized that, during the nineteen fifties, when the difficult task of organizing and studying the limited documentation and archival material began, there was simply not enough factual information available on which one could base an objective understanding of this extraordinary and exceptional artist. The outlines of such an understanding could only be glimpsed, foreshadowing the difficulties and the long-term nature of any attempt to reconstruct the magnificent mosaic of Milena’s life and work. Illuminating the life and work of Milena Pavlovic Barilli was a substantial, methodical and exhaustive endeavor, which over the years resulted in numerous exhibits, monographs, catalogues, studies, essays, novels and movies. Multi-disciplinary, multi-dimensional and multi-directional international projects, as well as logical and realistic appraisals of the distinguished place which Milena Pavlovic Barilli occupies on the European and world art scene, all served to reaffirm and propel her oeuvre into the very center of the contemporary art scene. This is evidenced by the exhibits of Milena’s work in Parma, Paris, Bucharest, Bratislava, Prague, Brno, Roma, Rimini, Brussels, Skopje, Banja Luka, Trieste, Rijeka, retrospective in the SANU Gallery in Belgrade… Milena’s works are magnificent and precious creations of an exceptional, multifaceted, and luxuriously talented artist. In a meteoric burst of light, she endowed the European contemporary art with an entire world of mysterious fantasies and visions, flashes of presentiments and fears, transformed into a language of painting and poetry. This exhibit of Milena Pavlovic Barilli’s work explores her oeuvre as an exceptionally significant component of both Serbia’s national cultural heritage and the world’s artistic panorama. Translated by Svetlana Gibarac-Silverman 22 23 1. CONRAD VEIDT 1927. 24 2. RODOLFO VALENTINO 1927. 3. AUTOPORTRET S BIJELOM TOKOM SELF-PORTRAIT WITH A WHITE TOQUE 1929. 25 4. GOSPOĐA STUCK MRS. STUCK 5. 1928. DJEČAK U MORNARSKOJ KOŠULJI A BOY IN A SAILOR’S BLOUSE 1929. 6. MILICA (SEKA) ĐORIĆ — 26 27 7. PRVI OSMIJEH THE FIRST SMILE 1929. 8. MODERNA JAPANKA JAPANESE MODERN WOMAN 1929. 28 9. BRANKA JOCIĆ — 29 10. BAKA BOSA GRANDMA BOSA 1928. 30 31 11. BEBA (PORTRET JOLJE KOLESNIKOV) BABY (PORTRAIT OF JOLJA KOLESNIKOV) 1929. 32 12. ČEDOMILJ MIJATOVIĆ 1930. 13. AUTOPORTRET SELF-PORTRAIT 1931. 33 14. PORTRET MAJKE MILENA’S MOTHER 1931. 34 35 15. MODEL HALJINE SKETCH OF A DRESS 1926. 36 16. MODEL HALJINE SKETCH OF A DRESS 1926. 17. MODEL HALJINE SKETCH OF A DRESS 1926. 18. ANNA PAVLOVA 1926. 37 19. TROJE THREESOME 1927. 20. MODEL PLAVE HALJINE SKETCH OF A BLUE DRESS 21. 1927. DAMA SA ŠTAPOM LADY WITH A CANE 1927. 23. DAMA U CRNOJ HALJINI LADY IN A BLACK DRESS 1927. 38 39 25. „LIFE“ “LIFE” sketch 1927. 26. „VOGUE“ “VOGUE” sketch 1927. 27. „DIE DAME“ “DIE DAME” sketch 1927. 28. „RED BOOK“ “RED BOOK” sketch — 40 31. SEVILLA 1928. 41 29. DAMA U NASLONJAČU LADY IN THE ARMCHAIR 1928. 34. IRIS 1929. 42 33. SALOMIN PLES SALOME’S DANCE 1928. 43 35. MODEL VEČERNJE HALJINE SKETCH OF AN EVENING DRESS 1927. 44 36. “HOT PINK WITH COOL GREY…” 1940. 45 37. MODEL PLAVE VJENČANICE SKETCH OF A BLUE WEDDING DRESS 1940. 46 38. “The blue and the dim and the dark cloths…” MODEL VEČERNJE HALJINE SKETCH OF AN EVENING DRESS 1940. 39. “POETIC PINKS AND REDS” 1941. 40. Naslovnica časopisa TOWN & COUNTRY Title page of the magazine TOWN AND COUNTRY 1941. 47 41. “TODAY… LITTLE PINK ANGEL DRESSED IN LACE” 42. Reklamna ilustracija za čarape tvrtke HANES HOSIERY Inc. The advertisement for the stockings company HANES HOSIERY Inc. 1944. 48 1944. 43. Reklama za parfem „ESCAPE“ tvrtke MARY DUNHILL 44. “BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE” Advertisement for parfume “ESCAPE” company MARY DUNHILL 1943. 1944. 49 45. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Torzo s maskom i crnom rukom) ENIGMATIC COMPOSITION (Torso with a mask and a black hand) 1932. 47. DJEVOJKA S GITAROM A GIRL WITH THE GUITAR 1932. 50 46. TORZO S KRILOM TORSO WITH A WING 1932. 51 48. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Kompozicija s rukama) ENIGMATIC COMPOSITION (Composition with hands) 1932. 49. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Žena s probušenim listom) ENIGMATIC COMPOSITION (A Woman with a perforated leaf) 1932. 52 50. CRNA ŽENA S MUŠKOM FIGUROM BLACK WOMAN WITH A MALE FIGURE 1933. 53 51. ŽENA SA ŠPANJOLSKIM ČEŠLJEM WOMAN WITH A SPANISH COMB 1933. 54 52. ŽENSKI KRILATI TORZO WINGED FEMALE TORSO 1933. 53. FANTASTIČNA KOMPOZICIJA S DVA LIKA PHANTASMAGORICAL COMPOSITION WITH TWO FACES 1933. 55 54. AUTOPORTRET S BIJELIM ŠEŠIROM SELF-PORTRAIT WITH A WHITE HAT — 56 57. ŽENSKO POPRSJE (Crno-bijelo lice) FEMALE BUST (Black-white face) 1933. 57 58. VENECIJANSKI DUŽD S GOLUBOM DOGE OF VENICE WITH A PIGEON 1934. 58 59. ŽENSKO POPRSJE FEMALE BUST 1934. 60. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA S DVIJE GLAVE ENIGMATIC COMPOSITION WITH TWO HEADS 1934. 59 62. KRILATA ANTROPOMORFNA VAZA SA CVIJEĆEM WINGED ANTHROPOMORPHIC VASE WITH FLOWERS 1935. 60 63. ŽENA POD VELOM SA PSOM I DJETETOM VEILED WOMAN WITH A DOG AND CHILD 1935. 65. DJEVOJKA S PISMOM I LUTNJOM A GIRL WITH A LETTER AND LUTE 1936. 61 68. LUTKA (Kompozicija s loptom) A DOLL (Composition with a Ball) 1936. 62 67. MADONNA 1936. 63 66. ŽENSKI PORTRET S MARAMOM FEMALE PORTRAIT WITH A SCARF 1936. 71. AUTOPORTRET SA STRIJELCEM SELF-PORTRAIT WITH ARCHER 64 69. SIBE MILIČIĆ, 1936. 65 70. STARICA S LEPTIROM OLD WOMAN WITH A BUTTERFLY 1936. 66 72. TIŠINA (Ptica u letu) SILENCE (Bird in flight) 1937. 75. AUTOPORTRET SA ŠTITOM I ORLOM SELF-PORTRAIT WITH SHIELD AND EAGLE 1940. 67 61. PORTRET MAJKE MILENA’S MOTHER 1934. 73. MOJ OTAC (Portret Brune Barillija) MY FATHER (Portrait of Bruno Barilli) 1938. 68 74. AUTOPORTRET S VELOM SELF-PORTRAIT WITH A VEIL 1939. 69 76. 18. PSALAM PSALM 18 1942. 70 77. ANĐELI I DIJETE (Borba Dobra i Zla) ANGELS AND A CHILD (A struggle of Good and Evil) 1942. 71 biografija / biography 72 Milena Pavlović Barilli, slikarica i pjesnikinja, rođena je u Požarevcu 5. studenoga 1909. godine kao jedino dijete Danice Pavlović Barilli i talijanskog skladatelja, glazbenog kritičara, pjesnika i putopisca, Brune Barillija. Slikarsko obrazovanje stekla je prvotno u beogradskoj Umjetničkoj školi (1922.–1926.), a kasnije je studij slikarstva nastavila u Münchenu, na Blocherer Bosshardt, Knirr Schule i Akademie der bildenden Künste (1926.–1928.). Najznačajniji dio Mileninog umjetničkog opusa nastao je izvan granica Jugoslavije, odakle je Milena otišla u rano proljeće 1930. godine. Gotovo čitavo desetljeće svojim je životom i radom bila vezana za zapadnoeuropske umjetničke metropole, London, Pariz i Rim, gdje se družila i izlagala s najistaknutijim predstavnicima europske umjetničke avangarde. U samo predvečerje izbijanja Drugog svjetskog rata, u kolovozu 1939., Milena je otputovala za New York, gdje je ostala sve do svoje smrti. Pored bavljenja umjetnošću, Milena je u SAD-u bila angažirana i na komercijalnom dizajnu, prije svega kao ilustrator najuglednijih američkih modnih žurnala i časopisa za uređenje interijera i eksterijera (Vogue, Town & Country, Sharm, Glamour, Harper’s Bazaar). Surađivala je i sa skladateljem Gian Carlom Menottijem, za čiji je balet Sebastian radila kostime (1944.). Preminula je u New Yorku 6. ožujka 1945. godine. Po završetku Drugog svjetskog rata, Milenin muž, Robert Thomas Gosselin prenio je urnu s Mileninim posmrtnim ostacima u Rim. Uz odobrenje majke i u prisustvu Mileninog oca i nekoliko najbližih prijatelja, urna s Mileninim pepelom pohranjena je 5. kolovoza 1949. godine na Cimitero Acatolico per gli stranieri u Rimu, gdje su joj kasnije pokopani i roditelji, otac Bruno (1880.–1952.) i majka Danica (1883.–1965.). Milena Pavlovic Barilli, a painter and a poet, was born in Pozarevac, Serbia on November 5th 1909 (October 23rd, according to the Julian Calendar). She was the only child from the marriage between the Pozarevac native Danica Pavlovic, and the Italian composer, music critic, poet and travel writer Bruno Barilli. She began studying painting at the Belgrade School of Art (1922–1926) and then continued her education in Munich, at the Blocherer Bosshardt, the Knirr Schule and the Akademie der bildenden Künste (1926–1928). Milena created the most significant portion of her artistic opus outside the borders of Yugoslavia, which she left in the early spring of 1930. For almost a decade, both her work and her life were inexorably connected with major Western European art centers, London, Paris and Rome, where she mingled and exhibited with the most prominent representatives of the European avant-garde movement. On the eve of World War II, in August of 1939, Milena left for New York City, where she was to remain until her death. In the United Sates, while continuing to expand her personal artistic vision, Milena found work as a commercial artist, most notably as an illustrator for some of the most prominent American fashion and interior design magazines (Vogue, Town and Country, Charm, Glamour, and Harper’s Bazaar). She also collaborated with the composer Gian Carlo Menotti, designing costumes for his 1944 ballet Sebastian. She died in New York City on March 6th, 1945. After the end of World War II, Milena’s husband, Robert Thomas Gosselin brought the urn with her ashes back to Rome. With the permission of her mother, and in the presence of Milena’s father and a few close friends, Milena’s remains were brought to rest on August 5th 1949 at the “Acatolico Cimitere per gli stranieri” in Rome. Her father Bruno (1880–1952) and mother Danica (1883–1965) were later buried in the same cemetery. 73 1928. 16. prosinca Beograd, Novinarski dom 1929. 3. svibnja Požarevac, Osnovna škola (Krstina kuća, današnja zgrada Narodnog muzeja) 1931. 27. veljače London, Bloomsbury Gallery 1932. 29. travnja – 10. svibnja Pariz, Galerie Jeune Europe 15. – 25. listopada Rim, Galleria d’Arte di Roma 1933. 15. travnja Firenca, Sala d’Arte de „La Nazione“ 1937. 25. travnja – 4. svibnja Rim, Galleria della Cometa 1938. 21. siječnja – 3. veljače Pariz, Galerie Quatre Chemins 1940. 19. ožujka New York, Julien Levy Gallery 1943. 9. siječnja – 15. veljače New York, United Yugoslav Relief Fund (sjedište Fondacije za zajedničku pomoć američkih prijatelja jugoslovenskim zarobljenicima u logorima Italije i Njemačke). svibanj Washington, Corcoran Gallery 1926. lipanj Beograd, Umjetnička škola Izložba Umjetničke škole 1928. prosinac Beograd, Umjetnički paviljon I. jesenska izložba beogradskih umjetnika 1929. travanj Beograd, Paviljon Cvijete Zuzorić I. proljetna izložba jugoslovenskih umjetnika listopad Beograd, Paviljon Cvijete Zuzorić II. jesenska izložba jugoslovenskih umjetnika ožujak Beograd, XV. izložba LADE 1932. 29. travnja – 10. svibnja Pariz, Galerie Jeune Europe 19. – 29. studenoga Pariz, Galerie Jeune Europe 1934. 14. svibnja – 17. lipnja Pariz, XII éme Salon des Tuileries 1935. 4. veljače – lipanj Rim, Galleria del Milione II Quadriennale d’ arte Nazionale 1938. travanj Pariz, Galerie Billiet II éme L’exposition de Nouvelle surréalisme 1939. ožujak Pariz, Galerie Pittoresque III éme L’exposition de Nouvelle surréalisme 13. ožujka – travanj Pariz, Galerie Bernheim Jeune L’ exposition les artistes yougoslaves de Paris 17. lipnja – 17. srpnja Den Haag (Nizozemska), Kunst van onzen tijd Tentoonstelling Joegoslavische Schilders van werken van te Parisj wonende 74 samostalne izložbe grupne izložbe posthumne izložbe Milene Pavlović Barilli samostalne izložbe 1955. 7. travnja Požarevac, Sala Narodnog pozorišta Život i djelo Milene Pavlović Barilli, izložba i predavanje Miodraga B. Protića 11. – 20. studenoga Beograd, Galerija ULUS-a Komemorativna izložba 24. lipnja Požarevac Otvorena Galerija Milene Pavlović Barilli studeni Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli Izložba karikatura sa Dvora 1963. 5. – 12. svibnja Sisak, Dom kulture „Vladimir Nazor“ 1964. 24. ožujka – 22. svibnja Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli Izložba slika koje nisu vlasništvo Galerije 1965. 6. ožujka Beograd, Galerija Kulturnog centra Komemorativna izložba 7. ožujka Požarevac, Narodni muzej Izložba crteža iz zbirke „Epopeja kroz Albaniju“ 1966. 19. travnja – 10. svibnja Požarevac, Narodni muzej Izložba pastela Milene Pavlović Barilli 1971. listopad Požarevac, Muzej kulturne istorije Dječji crteži, ogledalo dječje psihe 1972. rujan Požarevac Novi stalni postav Galerije 1974. 11. – 21. travnja Novi Sad, Mali likovni salon Milena Pavlović Barilli — slike 7. studenoga – 10. prosinca Smederevska Palanka, Galerija Muzeja Slike iz stalnog postava Galerije Milene Pavlović Barilli 3. – 26. ožujka Zaječar, Narodni muzej Slike, akvareli, pasteli, crteži Milene Pavlović Barilli 26. studenoga – 20. prosinca Leskovac, Narodni muzej Milena Pavlović Barilli — slike 8. veljače – 8. ožujka 1979. Ljubljana, Moderna galerija, Likovno razstavišče „Rihard Jakopič“ Retrospektivna razstava 18. listopada – 10. prosinca Beograd, Muzej savremene umetnosti Retrospektivna izložba 17. prosinca 1979. – 27. siječnja 1980. Zagreb, Umjetnički paviljon Retrospektivna izložba 1981. 2. rujna Požarevac, Galerija Novi stalni postav u Galeriji 1984. 8. – 15. ožujka Požarevac, Mala grafička galerija Nacrti za kostime Milene Pavlović Barilli 14. lipnja – 25. kolovoza Vrnjačka Banja, Zamak kulture Slike, crteži i grafike Milene Pavlović Barlili 24. studenoga 1984. – 11. veljače 1985. Bar, Galerija „Veliša Leković“ Milena Pavlović Barilli — slike 5. ožujka – 15. travnja Bor, Galerija Muzeja rudarstva i metalurgije 6. ožujka Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli Izložba pastela 1986. 30. svibnja – 15. lipnja Bitola, Galerija „Moša Pijade“ Crteži, pasteli, akvareli 1987. 15. rujna – 5. studenoga Valjevo, Moderna galerija Milena Pavlović Barilli — period 1932.–1939. 1988. 1. studenoga – 1. prosinca Topola, „Petrova kuća“ Milena Pavlović Barilli — slike 1989. 7. ožujka – 7. travnja Požarevac, Galerija i Mala grafička galerija Portret u djelu Milene Pavlović Barilli 7. listopada – 5. studenoga Parma, Italia, Palazzetto Eucherio Sanvitale Milena Pavlović Barilli — opere 1926–1938 11. – 28. listopada Novi Sad, Galerija „MOST“ Milena Pavlović Barili (1909.–1945.) Izložba organizirana u okviru manifestacije Književni susreti „Milici u pohode“ 1962. 1976. 1979. 1985. 1991. 75 1992. 6. ožujka Kruševac, Narodni muzej Modne kreacije, reklame, ilustracije 1993. 5. srpnja – 8. kolovoza Beograd, Galerija SANU San je tako divlji 1994. 1. lipnja – 31. srpnja Sombor, Gradski muzej Modne kreacije, reklame, ilustracije 5. studenoga – 5. prosinca Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli Modne kreacije, reklame, ilustracije Dokumentarna izložba 13. travnja – 10. svibnja Pančevo, Narodni muzej Modne kreacije, reklame, ilustracije 12. svibnja – 3. lipnja Vršac, Narodni muzej i Sterijina kuća Modne kreacije, reklame, ilustracije 1996. 4. – 18. travnja Leskovac, Dom kulture „Žika Ilić – Žuti“ Modne kreacije, reklame, ilustracije 1997. 24. lipnja – 31. kolovoza Požarevac, Galerija Milene Pavlović Barilli Komercijalni dizajn 1939.–1945. Poklon-zbirka Olge Bataveljić 1998. 12. – 30. lipnja Vranje, Galerija Narodnog muzeja Modne kreacije, reklame, ilustracije 1999. 20. studenoga – 20. prosinca Beograd, Galerija PROGRES Milena Pavlović Barilli — 90 godina od rođenja, u suradnji sa Zavodom za međunarodnu naučnu, tehničku, kulturnu i sportsku suradnju 2002. 16. lipnja – 31. srpnja Pariz, Francuska, Jugoslovenski kulturni centar Milena Pavlović-Barilli — œuvre 1927.–1944. 2004. 30. ožujka – 23. travnja Niš, Galerija savremene likovne umetnosti 19. – 29. kolovoza Despotovac, Centar za kulturu (izložba organizirana povodom obilježavanja 12-ih dana srpskog duhovnog preobraženja) 30. rujna – 14. listopada Bucuresti — România, Galeria Assemblage Milena Pavlovic Barilli, din perioada 1926.–1945. 5. studenoga Požarevac, Svečani salon SO Požarevac OPUS BARILLI, Multimedijalno predstavljanje djela Milene Pavlović Barilli 8. – 16. studenoga Beograd, Beogradsko dramsko pozorište Dani Milene Pavlović Barilli u Beogradu — multimedijalni projekt 2005. 16. lipnja – 17. srpnja Bratislava, Slovenské národné múzeum v Bratislave Milena Pavlović Barilli, obdobie 1926.–1945. 2006. 9. – 25. ožujka Šabac, Narodni muzej 12. – 26. lipnja Loznica, Centar za kulturu „Vuk Karadžić“ Galerija Legata Miće Popovića i Vere Božičković-Popović 15. srpnja – 14. kolovoza Ub, Galerija „Sveti Luka“ Modne kreacije, reklame i ilustracije 16. – 22. rujna Negotin, Centar za kulturu, Galerija „Konak“ 41. Mokranjčevi dani „Milena Pavlović Barilli — slike, modne kreacije“ 19. rujna – 2. listopada Praha, Česká republika Nostický palác Milena Pavlovićova Barilliova — Tvorba z let 1926.–1945. 15. listopada 2006. – 15. studenoga 2007. Brno, Česká republika Moravské zemské muzeum v Brně Milena Pavlovićová Barilliová — Tvorba z let 1926.–1945. 8. veljače – 10. ožujka Novi Sad, Muzej grada Novog Sada Zbirka strane umjetnosti Milena Pavlović-Barilli — slike 20. ožujka – 20. travnja Čačak, Umetnička galerija „Nadežda Petrović“ multimedijalni projekt s izložbom, predavanjem, modnom revijom, projekcijom filma Ljubiše Jocića, promocijom knjige M. Mitrović Autoportret sa Milenom 1. kolovoza – 1. rujna Vrnjačka Banja, „Zamak kulture“ Milena Pavlović Barilli — arhitekta sna i sanjarenja 1995. 2007. 76 posthumne izložbe Milene Pavlović Barilli samostalne izložbe posthumne izložbe Milene Pavlović Barilli 2008. samostalne izložbe 2009. 2010. 2011. 2012. 5. – 31. ožujka Vršac, Gradski muzej Milena Pavlović Barilli — opus 1927.–1944. 3. travnja – 3. svibnja Zrenjanin, Salon Narodnog muzeja multimedijalni projekt s izložbom Milena Pavlović Barilli — opus 1927.–1944., modnom revijom i videoprojekcijom 8. svibnja – 6. lipnja Subotica, Moderna galerija „Likovni susreti“ multimedijalni projekt s izložbom Milena Pavlović Barilli — opus 1927.–1944., modnom revijom i videoprojekcijom 17. srpnja – 25.kolovoza Beograd, Galerija SANU Zvjezdanim tragom Milena Pavlović Barilli — sto godina od rođenja Retrospektivna izložba 18. prosinca 2009. – 31. siječnja 2010. Roma, Museo Hendrik C.Andersen Milena Pavlović Barilli — l’arhitettrice dei Sogni e Sognatrice, opera 1926.–1944. 19. prosinca 2009. – 24. siječnja 2010. Rimini, Museo della Città di Rimini Milena Pavlović Barilli — la Moda nella Stanza di un’artista 1. – 22. srpnja 2010. Pirot, Galerija „Čedomir Krstić“ Milena Pavlović Barilli 6. – 25. rujna Skopje, Nacionalna galerija na Makedonija „Daut-pašin amam“ Po svezdanata traga / Beyond the Stellar Trail Milena Pavlović-Barili / Milena Pavlovic-Barilli 30. lipnja – 25. kolovoza Banja Luka Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske Milena Pavlović Barilli — arhitekta sna i sanjarenja 20. – 22. rujna Bruxelles, La Belgique Milena Pavlović Barilli — art works from 1932–1939 The exhibition in the frame of Serbia Days in EP 17. travnja – 10. svibnja Rijeka (Republika Hrvatska), Muzej Grada Rijeke Milena Pavlović Barilli — „…spajajući vale sa zvezdama…“ Milena Pavlovic Barilli — „…legando le onde alle stelle…“ 30. svibnja – 17. lipnja Trieste (Trst, Italija) Palazzo Costanzi, Sala Umberto Veruda Milena Pavlović Barilli — „…spajajući vale sa zvezdama…“ Milena Pavlovic Barilli — „…legando le onde alle stelle…“ 77 kataloški popis / catalogue of works 78 ulja pasteli oils pastels 1. CONRAD VEIDT, 1927. ulje na platnu, 60 × 37,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac CONRAD VEIDT, 1927 oil on canvas, 60 × 37,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 2. RODOLFO VALENTINO, 1927. ulje na platnu, 48,5 × 39 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barill, Požarevac RODOLFO VALENTINO, 1927 oil on canvas, 48,5 × 39 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 3. AUTOPORTRET S BIJELOM TOKOM, 1929. ulje na platnu, 54 × 43 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SELF-PORTRAIT WITH A WHITE TOQUE, 1929 oil on canvas, 54 × 43 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 4. GOSPOĐA STUCK, 1928. ulje na platnu, 43 × 38,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MRS. STUCK, 1928 oil on canvas, 43 × 38,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 5. DJEČAK U MORNARSKOJ KOŠULJI, 1929. ulje na platnu, 47 × 37 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac A BOY IN A SAILOR’S BLOUSE, 1929 oil on canvas, 47 × 37 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 6. MILICA (SEKA) ĐORIĆ, — ulje na platnu, 75 × 48 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MILICA (SEKA) ĐORIĆ, — oil on canvas, 75 × 48 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 7. PRVI OSMIJEH, 1929. ulje na platnu, 100 × 75 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac THE FIRST SMILE, 1929 oil on canvas, 100 × 75 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 8. MODERNA JAPANKA, 1929. ulje na platnu, 80,5 × 62 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac JAPANESE MODERN WOMAN, 1929 oil on canvas, 80,5 × 62 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 9. BRANKA JOCIĆ, — pastel na papiru, 850 × 645 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac BRANKA JOCIĆ, — pastel on paper, 850 × 645 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 10. BAKA BOSA, 1928. pastel na papiru, 650 × 450 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac GRANDMA BOSA, 1928 pastel on paper, 650 × 450 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 11. BEBA (PORTRET JOLJE KOLESNIKOV), 1929. pastel na papiru, 595 × 435 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac BABY (PORTRAIT OF JOLJA KOLESNIKOV), 1929 pastel on paper, 595 × 435 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 12. ČEDOMILJ MIJATOVIĆ, 1930. pastel na papiru, 462 × 425 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ČEDOMILJ MIJATOVIĆ, 1930 pastel on paper, 462 × 425 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 13. AUTOPORTRET, 1931. pastel na papiru, 525 × 375 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SELF-PORTRAIT, 1931 pastel on paper, 525 × 375 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 14. PORTRET MAJKE, 1931. pastel na papiru, 737 × 496 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MILENA’S MOTHER, 1931 pastel on paper, 737 × 496 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 79 15. MODEL HALJINE, 1926. tempera na papiru , 440 × 288 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SKETCH OF A DRESS, 1926 tempera on paper, 440 × 288 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 16. MODEL HALJINE, 1926. tempera na papiru, 460 × 320 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SKETCH OF A DRESS, 1926 tempera on paper, 460 × 320 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 17. MODEL HALJINE, 1926. tempera na papiru, 415 × 245 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SKETCH OF A DRESS, 1926 tempera on paper, 415 × 245 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 18. ANNA PAVLOVA, 1926. tempera i pastel na papiru, 320 × 230 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ANNA PAVLOVA, 1926 tempera and pastel on paper, 320 × 230 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 19. TROJE, 1927. tempera na papiru, 400 × 320 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac THREESOME, 1927 tempera and pastel on paper, 400 × 320 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 20. MODEL PLAVE HALJINE, 1927. tempera na papiru, 359 × 302 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SKETCH OF A BLUE DRESS, 1927 tempera on paper, 359 × 302 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 21. DAMA SA ŠTAPOM, 1927. tempera na papiru, 390 × 325 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac LADY WITH A CANE, 1927 tempera on paper, 390 × 325 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 22. DAMA S LEPTIRIMA, 1927. tempera na papiru, 470 × 335 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac LADY WITH BUTTERFLIES, 1927 tempera on paper, 470 × 335 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 23. DAMA U CRNOJ HALJINI, 1927. tempera na papiru, 460 × 280 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac LADY IN A BLACK DRESS, 1927 tempera on paper, 460 × 280 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 24. DAMA S MONOKLOM, 1927. tempera na papiru, 495 × 320 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac LADY WITH MONOCLE, 1927 tempera on paper, 495 × 320 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 25. „LIFE“, 1927. tempera na papiru, 440 × 300 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “LIFE” sketch, 1927 tempera on paper, 440 × 300 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 26. „VOGUE“, 1927. tempera na papiru, 440 × 300 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “VOGUE” sketch, 1927 tempera on paper, 440 × 300 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 27. „DIE DAME“, 1927. tempera na papiru, 405 × 270 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “DIE DAME” sketch, 1927 tempera on paper, 405 × 270 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 28. „RED BOOK“, — tempera na papiru, 433 × 400 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “RED BOOK” sketch, — tempera on paper, 433 × 400 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 29. DAMA U NASLONJAČU, 1928. tempera na papiru, 548 × 400 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac LADY IN THE ARMCHAIR, 1928 tempera on paper, 548 × 400 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 30. SESTRE, 1928. tempera na papiru, 575 × 375 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SISTERS, 1928 tempera on paper, 575 × 375 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 31. SEVILLA, 1928. tempera na papiru, 485 × 395 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SEVILLA, 1928 tempera on paper, 485 × 395 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 32. JOSEPHINE BAKER, 1928. tempera na papiru, 500 × 410 vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac JOSEPHINE BAKER, 1928 tempera on paper, 500 × 410 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 33. SALOMIN PLES, 1928. tempera i olovka na papiru, 370 × 545 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SALOME’S DANCE, 1928 tempera and pencil on paper, 370 × 545 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 34. IRIS, 1929. tempera na papiru, 530 × 385 mm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac IRIS, 1929 tempera on paper, 530 × 385 mm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 80 modne kreacije i reklame, razdoblje 1926.–1929. fashion designs and advertisements, period 1926–1929 modne kreacije i reklame, razdoblje 1939.–1945. fashion designs and advertisements, period 1939–1945 35. MODEL VEČERNJE HALJINE VOGUE, 1. prosinca 1939. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SKETCH OF AN EVENING DRESS, 1927. VOGUE, December 1st, 1939 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 36. „HOT PINK WITH COOL GREY…“ VOGUE, 15. siječnja 1940. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “HOT PINK WITH COOL GREY…” VOGUE, January 15th, 1940 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 37. MODEL PLAVE VJENČANICE naslovna strana časopisa VOGUE 15. travnja 1940. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SKETCH OF A BLUE WEDDING DRESS Title page of the magazine VOGUE April 15th, 1940 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 38. „The blue and the dim and the dark cloths…“ MODEL VEČERNJE HALJINE VOGUE, 15. srpnja 1940. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “The blue and the dim and the dark cloths…” SKETCH OF AN EVENING DRESS VOGUE, July 15th, 1940 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 39. „POETIC PINKS AND REDS“ VOGUE, 1941. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “POETIC PINKS AND REDS” VOGUE, 1941. owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 40. Naslovnica časopisa TOWN & COUNTRY, svibanj 1941. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac Title page of the magazine TOWN AND COUNTRY, May, 1941 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 41. „TODAY… LITTLE PINK ANGEL DRESSED IN LACE“ Reklamni dizajn ženskog rublja tvrtke TEXTRON VOGUE, kolovoz 1944. HARPER’S BAZAAR, kolovoz 1944. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “TODAY… LITTLE PINK ANGEL DRESSED IN LACE” Advertisement for lingerie company TEXTRON VOGUE, August 1944 HARPER’ S BAZAAR, August, 1944 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 42. Reklamna ilustracija za čarape tvrtke HANES HOSIERY Inc. VOGUE, srpanj/kolovoz 1944. HARPER’S BAZAAR, prosinac 1944. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac The advertisement for the stockings company HANES HOSIERY Inc. VOGUE, July, August, 1944 HARPER’S BAZAAR, December, 1944 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 43. Reklama za parfem „ESCAPE“ tvrtke MARY DUNHILL TOWN & COUNTRY, prosinac 1943. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac Advertisement for parfume “ESCAPE” company MARY DUNHILL TOWN & COUNTRY, December, 1943 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 44. „BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE” Reklamna ilustracija za tvrtku TEXTRON VOGUE, 1. prosinca 1944. vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac “BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE” Advertisement for the company TEXTRON VOGUE, December 1st, 1944 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 81 45. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Torzo s maskom i crnom rukom), 1932. ulje na platnu, 60,5 × 46 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ENIGMATIC COMPOSITION (Torso with a mask and a black hand), 1932 oil on canvas, 60,5 × 46 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 46. TORZO S KRILOM, 1932. ulje na platnu, 59,5 × 49,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac TORSO WITH A WING, 1932 oil on canvas, 59,5 × 49,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 47. DJEVOJKA S GITAROM, 1932. ulje na platnu, 55 × 50 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac A GIRL WITH THE GUITAR, 1932 oil on canvas, 55 × 50 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 48. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Kompozicija s rukama), 1932. ulje na platnu, 55 × 46 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ENIGMATIC COMPOSITION (Composition with hands), 1932 oil on canvas, 55 × 46 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 49. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Žena s probušenim listom), 1932. ulje na platnu, 54,5 × 46 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ENIGMATIC COMPOSITION (A Woman with a perforated leaf), 1932 oil on canvas, 54,5 × 46 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 50. CRNA ŽENA S MUŠKOM FIGUROM, 1933. ulje na platnu, 59,5 × 44,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac BLACK WOMAN WITH A MALE FIGURE, 1933 oil on canvas, 59,5 × 44,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 51. ŽENA SA ŠPANJOLSKIM ČEŠLJEM, 1933. ulje na platnu, 60,5 × 46 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac WOMAN WITH A SPANISH COMB, 1933 oil on canvas, 60,5 × 46 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 52. ŽENSKI KRILATI TORZO, 1933. ulje na platnu, 73 × 60 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac WINGED FEMALE TORSO, 1933 oil on canvas, 73 × 60 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 53. FANTASTIČNA KOMPOZICIJA S DVA LIKA, 1933. ulje na platnu, 64 × 53 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac PHANTASMAGORICAL COMPOSITION WITH TWO FACES, 1933 oil on canvas, 64 × 53 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 54. AUTOPORTRET S BIJELIM ŠEŠIROM, — ulje na platnu, 55 × 45 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SELF-PORTRAIT WITH A WHITE HAT,— oil on canvas, 55 × 45 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 55. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA (Poluakt i portret), 1933. ulje na platnu, 61 × 50 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ENIGMATIC COMPOSITION (Semi-nude and Portrait), 1933 oil on canvas, 61 × 50 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 56. MOTIV S PARIŠKOG GROBLJA, 1933. ulje na platnu, 46 × 54,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MOTIVE FROM A CEMETERY OF PARIS, 1933 oil on canvas, 46 × 54,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 57. ŽENSKO POPRSJE (Crno-bijelo lice), 1933. ulje na platnu, 41 × 33 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac FEMALE BUST (Black-white face), 1933 oil on canvas, 41 × 33 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 58. VENECIJANSKI DUŽD S GOLUBOM, 1934. ulje na platnu, 54,5 × 46 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac DOGE OF VENICE WITH A PIGEON, 1934 oil on canvas, 54,5 × 46 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 59. ŽENSKO POPRSJE, 1934. ulje na platnu, 35 × 27,5 c m vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac FEMALE BUST, 1934 oil on canvas, 35 × 27,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 60. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA S DVIJE GLAVE, 1934. ulje na platnu, 45,5 × 38 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ENIGMATIC COMPOSITION WITH TWO HEADS, 1934 oil on canvas, 45,5 × 38 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 61. PORTRET MAJKE, 1934. ulje na platnu, 65 × 54 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MILENA’S MOTHER, 1934 oil on canvas, 65 × 54 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 62. KRILATA ANTROPOMORFNA VAZA S CVIJEĆEM, 1935. ulje na platnu, 40 × 30 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac WINGED ANTHROPOMORPHIC VASE WITH FLOWERS, 1935 oil on canvas, 40 × 30 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 63. ŽENA POD VELOM SA PSOM I DJETETOM, 1935. ulje na platnu, 61 × 49,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac VEILED WOMAN WITH A DOG AND CHILD, 1935 oil on canvas, 61 × 49,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 64. PORTRET S CRNOM RUKAVICOM, 1935. ulje na platnu, 79,5 × 60,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac PORTRAIT WITH A BLACK GLOVE, 1935 oil on canvas, 79,5 × 60,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 82 razdoblje 1932.–1942.; ulja period 1932–1942; oils razdoblje 1932.–1942.; ulja period 1932–1942; oils 65. DJEVOJKA S PISMOM I LUTNJOM, 1936. ulje na platnu, 56,5 × 47 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac A GIRL WITH A LETTER AND LUTE, 1936 oil on canvas, 56,5 × 47 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 66. ŽENSKI PORTRET S MARAMOM, 1936. ulje na platnu, 56,5 × 47 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac FEMALE PORTRAIT WITH A SCARF, 1936 oil on canvas, 56,5 × 47 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 67. MADONNA, 1936. ulje na platnu, 45,5 × 45,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MADONNA, 1936 oil on canvas, 45,5 × 45,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 68. LUTKA (Kompozicija s loptom), 1936. ulje na platnu, 56 × 47 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac A DOLL (Composition with a Ball), 1936 oil on canvas, 56 × 47 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 69. SIBE MILIČIĆ, 1936. ulje na platnu, 65 × 45,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SIBE MILIČIĆ, 1936 oil on canvas, 65 × 45,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 70. STARICA S LEPTIROM, 1936. ulje na platnu, 56 × 47 cm vl. Muzej savremene umetnosti, Beograd OLD WOMAN WITH A BUTTERFLY, 1936 oil on canvas, 56 × 47 cm owner: Museum of Contemporary art, Belgrade 71. AUTOPORTRET SA STRIJELCEM ulje na platnu, 78,5 × 65 cm vl. Muzej savremene umetnosti, Beograd SELF-PORTRAIT WITH ARCHER oil on canvas, 78,5 × 65 cm owner: Museum of Contemporary art, Belgrade 72. TIŠINA (Ptica u letu), 1937. ulje na platnu, 40 × 35 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SILENCE (Bird in flight), 1937 oil on canvas, 40 × 35 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 73. MOJ OTAC (Portret Brune Barillija), 1938. ulje na platnu, 41 × 33 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac MY FATHER (Portrait of Bruno Barilli), 1938 oil on canvas, 41 × 33 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 74. AUTOPORTRET S VELOM, 1939. ulje na platnu, 65,5 × 54 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SELF-PORTRAIT WITH A VEIL, 1939 oil on canvas, 65,5 × 54 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 75. AUTOPORTRET SA ŠTITOM I ORLOM, 1940. ulje na platnu, 35 × 23,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SELF-PORTRAIT WITH SHIELD AND EAGLE, 1940 oil on canvas, 35 × 23,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 76. 18. PSALAM, 1942. tempera na papiru, 34 × 27 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac PSALM 18, 1942 tempera on paper, 34 × 27 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 77. ANĐELI I DIJETE (Borba Dobra i Zla), 1942. ulje na platnu, 40,5 × 30,5 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac ANGELS AND A CHILD (A struggle of Good and Evil), 1942 oil on canvas, 40,5 × 30,5 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 83 78. Malvine Hoffman POSMRTNI ODLJEV MILENINIH RUKU,1945. bronca, d: 25 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac Malvine Hoffman POST-MORTEM CAST OF MILENA’S HANDS, 1945 bronze, L: 25 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac djela drugih autora works of other authors 79. HALJINA OD LJUBIČASTOG SATENA materijal: tamno ljubičasti saten s remenom i ukrasnim umetkom od zelenog satena vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac PURPLE SATIN DRESS material: dark purple satin with a belt and a decorative inlau of green satin owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac osobni predmeti Milene Pavlović Barilli personal belongings of Milena Pavlović Barilli 80. SVEČANE SANDALE, broj 38 vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac DRESS SANDALS, No 38 owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 81. VEČERNJA TORBICA vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac EVENING PURSE owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 82. OGRLICA hematit, srebro, d: 155 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac NECKLACE hematite, silver, L: 155 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 83. OGRLICA jantar, lapis lazuli, „mačje oko“, srebro d: 40 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac NECKLACE amber, lapis lazuli, “cat’s eye”, silver L: 40 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 84. ŠPANJOLSKI ČEŠALJ kornjačin oklop, 23,5 × 26 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SPANISH COMB tortoiseshell, 23,5 × 26 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 85. ŠPANJOLSKA “MANTILLA” crni vezeni til, 150 × 65 cm vl. Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac SPANISH “MANTILLA” black embroiderred tulle,150 × 65 cm owner: Gallery of M. P. Barilli, Požarevac 84 85 odabrana literatura / selected references 86 bibliografski materijal i predgovori kataloga bibliographical material and prefaces of the catalogues СРЕТЕН СТОЈАНОВИЋ Изложба радова Милене Павловић Барили ПОЛИТИКА, Београд, 18. децембар 1928. Sreten Stojanović Izložba radova Milene Pavlović Barili Politika, Beograd, 18. decembar 1928. ДОРА ПИЛКОВИЋ Изложба слика г-це Милене Павловић-Барили Венац, Београд, 1. јануар 1929. књ. XVI; св. 4. и 5., стр. 390–391 Dora Pilković, Izložba slika g-ce Milene Pavlović-Barili Venac, Beograd, 1. januar 1929. knj. XVI sv. 4. i 5., str. 390–391 РАУЛ (МИЛОРАД М.РАДОВИЋ) Са изложбе сликарских радова гце Милене Павловић Барили ГРАЂАНИН, Пожаревац, 12. мај 1929. Raul (Milorad M. Radović) Sa izložbe slikarskih radova gđe Milene Pavlović Barili Građanin, Požarevac, 12. maj 1929. —, The talk of London DAILY EXPRESS, London, February 28th 1931 —, 19 And 90. Daily Telegraph, London, 1931 —, Сликарска изложба Милене Павловић Барили у Лондону марта 1931. ГРАЂАНИН, Пожаревац, 19. март 1931. —, Slikarska izložba Milene Pavlović Barili u Londonu marta 1931. Građanin, Požarevac, 19. mart 1931. ДРАГА ИЛИЋ Интересантна изложба једне наше уметнице у Лондону ВРЕМЕ, Београд, 24. март 1931. Draga Ilić Interesantna izložba jedne naše umetnice u Londonu Vreme, Beograd, 24. mart 1931. К. Изложба ЛАДЕ у Уметничком павиљону Политика, 27. март 1932. K. Izložba LADE u Umetničkom paviljonu Politika, 27. mart 1932. WAMBLY BALD LA VIE DE BOHÈME (As Lived on the Left Bank) CHICAGO DAILY TRIBUNE May 3rd 1932, Chicago, USA f.m La mostra Milena alla “Jeune Europe” Paris, 12 maggio 1932 —, La Mostra di Milena Barilli alla “Galleria d’Arte di Roma” IL TEVERE, 17 ottobre 1932 e.c.o Pittura di Milena Barilli alla Galleria di Roma LA TRIBUNA Roma, 19 ottobre 1932 —, Quadri e disegni di Milena Barilli alla “Galleria d’ Arte di Roma” IL TEVERE, Roma Venerdi, 21 ottobre 1932 ALBERTO NEPPI Domenico De Bernardi ai “Cultori”, di Palazzo Doria, Milena Barilli alla “Galleria di Roma” IL LAVORO FASCISTA Roma, 23 ottobre 1932 RENATO GUTTUSO La mostra di Milena Barilli alla “Galleria di Roma” L’ORA, Palermo, 26 ottobre 1932 Alberto Francini MOSTRE ROMANE Milena Barilli alla Galleria di Roma ITALIA LETTERARIA Roma, ottobre 1932 MICHELE BIANCALE Esposizioni romane d’arte, Milena Barilli Il Popolo di Roma, 6 novembre 1932 RAMON VASCONCELOS La Noche Bohemia de Milena EL PAIS EXCELSIOR La Habana (Cuba), 16 febbraio 1933 —, (o izložbi u Firenci) OGGI, 15 aprile 1933 VIGILIA D’ARMI Nello studio di Milena QUADRIVIO Roma, marzo 1937 EMILIO CECCHI La pittura di Milena Barilli (Katalog) GALLERIA DELLA COMETA Roma, aprile 1937 EMILIO CECCHI PITTURE DI MILENA BARILLI TEVERE, Roma, 30 apr. 1937 Paolo Ricci alla “Cometa” Le pitture di Milena Barilli ORIGINI (?) 30 aprile 1937 Paolo Ricci LA PITTRICE MILENA BARILLI QUADRIVIO, Roma, 2 maggio 1937 C. E. Oppo (Cipriano Efisio Oppo) Milena Barilli alla “Cometa” Il popolo di Roma, 6 maggio 1937 —, Slikarica Barilli (osvrt) TERMINI, Rijeka NOVO DOBA, Split 17. ožujka 1939, br. 65, str. 4 87 André LHOTE La Peinture, Audacieuse Jeunesse LE SOIR, Paris, 19 Février 1938 —, Mostra della pittrice italiana Barilli a Parigi LAVORE FASCISTA, Roma, 19 febbraio 1938 КОНСТАНТИН АТАНАСИЈЕВИЋ Изложба југословенске сликарке Милене Павловић-Барили у Паризу изазвала је сензацију и полемику међу француским уметницима ВРЕМЕ, Београд, 16. април 1938. Konstantin Atanasijević Izložba jugoslovenske slikarke Milene Pavlović-Barili u Parizu izazvala je senzaciju i polemiku među francuskim umetnicima Vreme, Beograd, 16. april 1938. М. Петровић Наши уметници у Француској Изложба југословенских сликара и вајара у Паризу ПОЛИТИКА недеља, 26. март 1939. M. Petrović Naši umetnici u Francuskoj Izložba jugoslovenskih slikara i vajara u Parizu Politika nedelja, 26. mart 1939. P. M. Les artistes yougoslaves de Paris à la Galerie Bernheim Jeune LE COURRIER GRAPHIQUE No 25, Mai 1939 —, “Paysage étoilé” THE NEW YORK SUN New York, March 23rd 1940 —, NEW YORK HERALD TRIBUNE March 24th 1940 ROSAMUND FROST Milena, Quattrocento Poet ART NEWS, January 1943 —, Mrs Milena P. Barilli Gosselin; Artist Exhibited in Many Cites HERALD TRIBUNE-ACME March 9th 1945 —, MRS. GOSSELIN DIES; YOUGOSLAV ARTIST NEW YORK TIMES New York, March 9th 1945 RENATO GIANI Morte di Milena LA DOMENICA, Roma, 20 aprile 1947 NICOLA CIARLETTA Un quadro di Milena Barilli ESPRESSO, Roma, 28 aprile 1947 ROSAMUND FROST, JEAN CASSOU, ROBERT HORAN AMERICAN-BRITISH ART CENTER New York, May 1948 88 Миодраг Б. Протић Милена Павловић Барили, Позната у свету, анонимна у нашој средини НИН, Београд, 17. октобар 1954. Miodrag B. Protić Milena Pavlović Barili, Poznata u svetu, anonimna u našoj sredini NIN, Beograd, 17. oktobar 1954.) EMILIA DI SANT’ANGELO Pittura di Milena Pavlovic-Barilli Roma, 1955 BOGDANKA POZNANOVIĆ Delo Milene Pavlović Barilli POLJA, Novi Sad, oktobar–novembar 1955. Мома Стевановић Милена Павловић-Барили 1909–1945 ГАЛЕРИЈА УЛУС, Београд, новембар 1955. Moma Stevanović Milena Pavlović-Barili 1909–1945 Galerija ULUS, Beograd, novembar 1955. М. Милошевић Изложба Милене Павловић Барили БОРБА, Београд, 26. новембар 1955. M. Milošević Izložba Milene Pavlović Barili Borba, Beograd, 26. novembar 1955. Макс Еренрајх Сан југословенског сликарства СЕЋАЊА, 17. ЈУН 1962. Maks Erenrajh San jugoslovenskog slikarstva Sećanja, 17. jun 1962. Др Лазар Трифуновић ПУТ У СНОВЕ МИЛЕНЕ БАРИЛИ ПОЛИТИКА, Београд, 7. март 1965. Dr. Lazar Trifunović Put u snove Milene Barili Politika, Beograd, 7. mart 1965. Ђорђе Кадијевић НА ОРАХОВОЈ ЉУСЦИ НИН, Београд, 11. новембар 1979. Đorđe Kadijević Na orahovoj ljusci NIN, Beograd, 11. novembar 1979. Irina Subotić SAN JE TAKO DIVLJI Galerija SANU, Beograd, juli 1993. bibliografski materijal i predgovori kataloga bibliographical material and prefaces of the catalogues monografije i studije monographs and studies Сигмунд Фројд ПСИХОПАТОЛОГИЈА СВАКОДНЕВНОГ ЖИВОТА Београд, 1937. Sigmund Frojd Psihopatologija svakodnevnog života Beograd, 1937. Paul Diel LE SYMBOLISME DANS LA MYITHOLOGIE GREQUE Paris, 1953 RADOSLAV PUTAR Milena Pavlović Barili PERISTIL, Split, 1960., br. 3, str. 81–95 Gaston Bachelard LA FLAMME D’UNE CHANDELLE Paris, 1961 ŽIVKO BRKOVIĆ Fantastična vizija Milene Pavlović-Barilli DELO, Beograd 1965. br. 6, str. 820–830 —, Milena Barilli pittrice della poesia del sogno IL RESTO DEL CARLINO DI PARMA 10 aprile 1965. MIODRAG B. PROTIĆ Milena Pavlović Barili PROSVETA, Beograd, 1966. MIODRAG B. PROTIĆ Milena Pavlović-Barilli (1909–1945); OLGA BATAVELJIĆ Milena Pavlović Barilli, Život i rad u Njujorku 1939–1945 MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI Beograd, 1979. НИКОЛА ШУИЦА Загонетка чежње и очајања Предговор у каталогу изложбе МОДЕРНА ГАЛЕРИЈА Ваљево, септембар 1987. Jean Chevalier, Alain Ghebrant RJEČNIK SIMBOLA, Zagreb, 1987. Драгослав Срејовић, Александрина Цермаковић РЕЧНИК ГРЧКЕ И РИМСКЕ МИТОЛОГИЈЕ Београд, 1989. ADELE MAZZOLA Romanzo di Milena LA BATTANA RIVISTA TRIMESTRALE DI CULTURA NIRO EDIT, Rijeka br. 90, prosinac 1988., 69–85 GIANNI CAVAZZINI Modernita cosmopolita di Milena Pavlović Barilli COMUNE DI PARMA, 1989. MIODRAG B. PROTIĆ Milena Pavlović Barili PROSVETA, Požarevac, 1990. Мирча Елијаде ИСТОРИЈА ВЕРОВАЊА И РЕЛИГИЈСКИХ ИДЕЈА Београд, 1991. Jelica Milojković Simbolički motivi u umetničkom delu Milene Pavlović Barilli VIMINACUM 7 Požarevac, 1992. ОЛИВЕРА ЈАНКОВИЋ Милена Павловић Барили TOPY, Београд, 2001. IRINA SUBOTIĆ San je tako divlji (Katalog) GALERIJA SANU, Beograd, 1993. ZORAN GAVRIĆ Milena Pavlović-Barilli: L’ alessandrinismo nell’arte moderna CASA BARILLI una famiglia di artisti tra ottocento e novecento MAZZOTA, Parma novembre 1997. —, Милена Павловић Барили — ПОЕЗИЈА Verzal Press, Београд, 1998. Дејан Медаковић, Изложба Милене Павловић Барили у Галерији “Прогрес” “УТВА ЗЛАТОКРИЛА” СРПСКЕ УМЕТНОСТИ ПОЛИТИКА, Београд 27., 28., 29., 30. новембар 1999. Dejan Medaković Izložba Milene Pavlović Barili u Galeriji “Progres” “UTVA ZLATOKRILA” srpske umetnosti Politika, Beograd 27., 28., 29., 30. novembar 1999. Јелица Милојковић “ЗВЕЗДАНИМ ТРАГОМ — Галерија Милене Павловић Barilli 1962–2002” Пожаревац, 2002. Jelica Milojković “Zvezdanim tragom — Galerija Milene Pavlović Barilli 1962–2002” Požarevac, 2002. Jelica Milojkovićová Katalog výstavy “MILENA PAVLOVIĆOVÁ BARILLIOVÁ, Tvorba z let 1926–1945” Praha — Nostický palác od 19. 10. do 2. 11. 2006; Brno — Moravské zemské muzeum od 15. 11. 2006 do 15. 01. 2007 Lidija Merenik, Aleksandar Petrović, Magdalena Koch, Slavica Merenik: Milena Pavlović Barilli, EX POST: kritike, članci, bibliografija Hesperiaedu, Beograd, 2009. Irina Subotić, Lidija Merenik, Snežana Kragulj, Dobrila Denegri, Ingrid Huljev, Ljiljana Petrović, Zoran Blažina: Milena Pavlović Barilli PRO FUTURO: teme, simboli, značenja HESPERIAEDU, Beograd, 2010. 89 snovi i sanjarenje katalog izložbe catalogue of the exhibition Galerija Klovićevi dvori Jezuitski trg 4, Zagreb 10. listopada – 10. studenoga 2013. nakladnik published by Galerija Klovićevi dvori Jezuitski trg 4, Zagreb za nakladnika for the publisher Marina Viculin urednica editor Danijela Marković prijevod i lektura translation and proofreading Danijela Marković Katarina Srdarev (sa srpskog na hrvatski) (from serbian to croatian) Svetlana Gibarac-Silverman (sa srpskog na engleski) (from serbian to english) oblikovanje design Sensus Design Factory Nedjeljko Špoljar tisak printed by Kerschoffset Zagreb d.o.o. naklada printing run 500 ISBN 978-953-271-074-8 Zagreb, Hrvatska, 2013. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 857233 A CIP catalogue record for this book is available from the National and University Library in Zagreb under the number 857233 90 pokrovitelji sponsors medijski pokrovitelji media sponsors 91
© Copyright 2024 Paperzz