Aeterna Christi munera
Aeterna Christi munera
Et martyrum victorias
Laudes ferentes debitas
Laetis canamus mentibus.
Ecclesiarum principes,
Belli triumphales duces,
Caelestis aulae milites
3 uvodnik
4 crtice iz prošlosti
6 gost propovjednik
10 duhovna promišljanja
17 iz života svetaca
Et vera mundi lumina.
21 pjesnički kutak
Terrore victo saeculi
Poenisque spretis corporis
23 moj život u Sjemeništu
Mortis sacrae compendio
Traduntur igni martyres
Et bestiarum dentibus,
Armata saevit ungulis
Tortoris insani manus.
Nudata pendent viscera,
Sanguis sacratus funditur,
Sed permanent immobiles.
Vitae perennis gratia.
St. Ambrosius (339./40. – 397.)
34 mladi i život
38 dođoh, vidjeh, zapisah
48 predstavljanje
50 zabavni kutak
Mostar, brdo Hum, rujan 2013.
Lucem beatam possident.
uvodnik
Impressum:
Travnički Angelus:
List nadbiskupijskog sjemeništa
„Petar Barbarić“ Travnik
Izdavač:
Nadbiskupijsko sjemenište
„Petar Barbarić“
Školska 1
BIH – 72270 Travnik
Glavni urednik:
Josip Dedić
Uredničko vijeće:
Josip Marković
Josip Zeman
Zvonimir Šuker
Lektura:
Uredništvo
Naklada:
500 primjeraka
Priprema za tisak:
Dejan Krstović
Naslovnica:
Isus pada pod križem
ak. slikar A. Mamuša, 2004. god.
Dragi čitatelji!
Vječita je ljudska težnja pronaći
Boga i odgovore na temeljna pitanja o
životu. Sudionici tog traganja osobito
su mladi ljudi kojima treba ponuditi
jasan i nedvosmislen stav, čvrst oslonac
i ugledne primjere blaženika i svetaca.
Stoga, i mi nastojimo putem pisane riječi dati svoj doprinos u izgradnji i pronalaženju istinskih kršćanskih vrijednosti.
Glavna tema odnosno misao vodilja ovog broja je mučenik i mučeništvo
po primjeru novog hrvatskog blaženika
Miroslava Bulešića, svećenika rodom iz
Istre. Zato smo većim dijelom iznijeli
razmišljanja sjemeništaraca o ovoj temi
kroz duhovne tekstove, pjesme i primjere svetaca. Osobita nam jer čast prezentirati razgovor s biskupom Ivanom
Milovanom o pitanjima koje zanimaju
mladog čovjeka. List, također, donosi
izvještaje o redovitom životu i radu u
sjemeništu, prezentira sjemeništarce
prve godine i ne zaboravlja kutak za
zabavu. Nadam se da ćemo svojim vršnjacima ponuditi dobar sadržaj a starije
zaintrigirati za misao mladog čovjeka.
Josip Dedić, glavni urednik
crtice iz prošlosti
crtice iz prošlosti
ODGOJNI RAD U SJEMENIŠTU
Važan segment u tadašnje vrijeme,
kao i danas, je bio intelektualno obrazovanje kroz koje je svaki kandidat
morao proći. Ono je trajalo osam godina, nakon čega se polagao ispit zrelosti ili matura. Sjemeništarci su imali
nastavu prije i poslije podne, a učenje
u određenim terminima. Jedna školska
godina je bila podijeljena u dva semestra i ocjene su vrjednovane od 5 do 1.
Nadbiskup dr. Josip Stadler povje- Važno za spomenuti je da su sjemenirio je upravu Nadbiskupskog sjemeni- štarci u to vrijeme imali najmanji broj
šta ocima isusovcima koji su imali za- izostanaka u školi. Jedan od poznatih
datak odgajanja i obrazovanja mladih profesora i prvih odgojitelja sjemesvećeničkih kandidata. Prvotni ciljevi u ništaraca bio je otac Erich von Branvođenju i odgoju zvanja bili su usmje- dis, profesor prirodoslovlja i fizike.
reni na usvajanje zdravih ljudskih načela i dara vjere. Kroz tri glavna faktora reda, rada i molitve u odgoju, kao i
točno utvrđenim pravilima u zajednici
te vođeni i nadzirani ljubavlju odgojitelja, sjemeništarci su mogli steći solidne
temelje za zahtjeve svećeničkog života.
Od samog početka u sjemeništu
su, kao i danas, vladala određena praSpavaonica travničkih gjaka (internista).
vila dnevnog reda, škole, odijevanja i
slobodnog vremena. Dnevni red je bio
Velika važnosti posvećivana je duveoma zahtjevan od ustajanja pa do hovnom životu svakog pojedinca. On
počinka. Radni dan je započinjao moli- se ostvarivao kroz svagdanju misu, istvom u 5 sati, a završavao ispitom savje- povijed, pričest i duhovne razgovore sa
sti u 21 sat. Svaki sjemeništarac je imao duhovnim mentorom. Preporučivali su
određenu odjeću koju je morao nositi se potpuna šutnja i sabranost kroz tri
za vrijeme boravka u školi. To je uklju- dana. Također su u sjemeništu osnočivalo: cipele, hlače, košulju s kravatom vani Apostolstvo molitve, Bratovština
do IV. razreda, a od IV. razreda sveće- Presvetog Srca Isusova, Mala sjemenišna
nički kolar. Za vrijeme ljetnog odmora kongregacija Gospe od Anđela pozdravvrijeme se većinom provodilo u sjeme- ljene i Sv. Ivana Berchmansa kao i druge
ništu i tada nije bilo obvezne odjeće. kongregacije i društva od kojih su neki
4
Travnički gjaci (internisti i konviktorci) sa svojom prefektima.
osnivani više puta pa zatim ugašeni.
Sjemeništarci su sudjelovanjem u njima
veselije i iskrenije prihvaćali život u zajednici i dublje izgrađivali svoj duhovni
život. U molitvi, postu i dobrim djelima
su se vježbali u uzdržljivosti i odricanju.
Sjemeništarci su trebali svoje slobodno
vrijeme provoditi korisno i s ljubavlju.
Bilo je dovoljno vremena za šalu,
pjesmu, radost i ostale izvannastavne
aktivnosti kroz sekcije koje su djelova-
le u sjemeništu. Svoje glumačke sposobnosti su pokazivali na čestim Akademijama koje su se održavale u školi.
Pjevačke i sviračke talente su ostvarivali kroz sjemenišni zbor i orkestar.
Voditelj pjevača je bio o. Petar Perica
koji je napisao dvije prelijepe pjesme:
Do nebesa i Rajska Djevo. Preporučen
i poželjan je bio zdrav i sportski život.
Krepka i izdašna hrana, redovne šetnje
i izleti u okolicu Travnika su omogućavali zdrav razvoj svakoga pojedinca.
Radosni i ispunjeni u izboru životnog puta te marljivo i iskreno ispunjavajući svoje obveze, sjemeništarci
su izgrađivani u cjelovite i zrele osobe
vrijednih vrlina na ponos ove institucije i Crkve u Bosni i Hercegovini.
Josip Dedić, IV. razred
Prof. Šmalcelj, Prof. P. Brandis, Prof. dr. Alaupović, Prof. P. Kulunčić, Prof. dr. Damaška, Prof. P. Mesek,
Dir. Bedjanić, Nadz. Nemanić, Rektor P. Hoffer, Prof. Poljak, Prof. dr. Mandić
Travnička matura 1907.: Ispitno povjerenstvo i abiturijenti
5
gost propovjednik
gost propovjednik
Razgovor s biskupom
msgr. Ivanom Milovanom
vinj, sve do imenovanja biskupom 1997.
Od 2012. sam u mirovini.
2. Željeli bismo Vas upitati kada
ste odlučili postati svećenik i što je
utjecalo na Vašu odluku?
1. Preuzvišeni oče biskupe, možete
li se ukratko predstaviti za naš sjemenišni List?
Rođen sam u “predvečerje” II. svjetskog rata, 1940. u župi Svetvinčenat kod
Pule (to je i rodna župa bl. Miroslava Bulešića), biskupija Porečka i Pulska. Obitelj je bila vjernička, “narodnjačka”, otac
- angažirani vjernik – u ožujku 1945.
smaknut je od partizana poput mnogih
istarskih narodnjaka vjernika. Osmogodišnju ondašnju gimnaziju prošao sam
u Sjemeništu u Pazinu, gdje mi je kratko
bio odgojiteljem kasniji nadbiskup Josip
Pavlišić, a dugogodišnjim ravnateljem
mons. Božo Milanović. U Pazinu su mi
školski kolege među ostalima bili sadašnji biskup Mile Bogović i akademik Josip Bratulić. Tri godine teologije proveo
sam u Pazinu a tri u Zagrebu (kolege iz
Zagreba: biskupi Ante Ivas i Marko Culej). Kratko sam bio kapelan u Poreču
pa odgojitelj u pazinskom Sjemeništu a
zatim – što kao kapelan što kao župnik
– dugo pastoralno djelovao u župi Ro6
Moje rodno selo Režanci dijeli se na
tri zaseoka. S malo šale – malo istine
naš “najpobožniji” zaselak Ikani nazvan
je “Vatikani”, susjedni “crveni” Gromičari prozvani su “Moskva”, a treći su bili
“nesvrstani”. Cijela velika skupina nas
sjemeništaraca bili smo uglavnom iz
“Vatikani”. U Sjemeništu su bila i moja
dva starija brata, stric i bratić… tako da
je i meni bilo najnormalnije poći u Pazin. Jasno da se je tijekom godina rasta
moje opredjeljenje za svećeništvo i preispitivalo i utvrđivalo. Velika mi je sreća bila što sam u presudnim godinama
imao dobre duhovnike, duhovne voditelje. Ali od malena sam zapravo jedino
u svećeništvu vidio svoj životni put.
šteno ili usiljeno dobar, jer ga je uvijek
resila iskrenost i izravnost, otvorenost
(njegov duhovni Dnevnik u kojem
pred Bogom preispituje i zapisuje svoje
doživljaje i probleme, iskrenošću podsjeća na Augustinove Ispovijesti). Kod
sjemeništarca Mira je bila naglašena
marljivost, samodisciplina, iskrena a ne
namještena pobožnost, prema poglavarima poslušnost ali i sloboda i izravnost
(burno reagira kad ga kolege Talijani
ponize kao “Šćava”). Ne sumnjam da je
svoje nutarnje duhovne probleme uspio
iskreno rješavati s duhovnikom i ispovjednikom.
Don Miro je pastoralno djelovao u
ratu i neposrednom poraću kada su svećenici, i u Istri i drugdje, “nosili glavu
u torbi”. Vremena su bila takva da se je
duhovno brzo sazrijevalo i rano donosilo bitne životne odluke. Miro je bio dosljedan i odlučan (u svojim stavovima
podsjeća na bl. A. Stepinca), ali trudio
se ne manje biti i razuman i razborit. Pišući o opasnostima koje mu prijete, ističe: “Glavno je da vršimo svoju dužnost i
da ne izgubimo glavu za koju bedastoću
zemaljsku, već za važnu stvar nebesku.”
Poteškoće s kojima se svećenik danas susreće, čini mi se, više su one povezane s temeljnim opredjeljenjem, do4. U primjeru bl. Miroslava Buleši- sljednošću, ustrajnošću, valoriziranjem
ća, svećenika iz Istre, spoznajemo koje zemaljskih vrijednosti ali i spremnošću
se poteškoće i žrtve mogu očekivati u na odricanje… Don Miro je u bitnim
svećeničkom životu? Jesu li one i da- stavovima veliki uzor i svećenicima danas aktualne i postoje li neke osobite našnjice. Ponajprije, ono što isijava iz
koje bi u današnje vrijeme trebalo na- svega razmišljanja, govorenja i djelovaglasiti?
nja don Mira, to je njegova bitna usidre-
3. Prošle godine vlč. Miroslav Bulešić je proglašen blaženim. Možete
li nam po uzoru na njegov život istaknuti neke osnovne vrline koje bi trebale krasiti sjemeništarca?
Miroslav Bulešić veliki je uzor svećenicima… Ali čini se da se on – po
svjedočanstvu njegovih nešto mlađih
kolega – već u Sjemeništu isticao svojim kvalitetama. Očito, nije bio namje7
gost propovjednik
kršćana”. Zločin na krizmi u Lanišću
1947. imao je za cilj zastrašiti, pokoriti
i kontrolirati misli, riječi i djela ljudi…
Ali, vrlo zanimljivo, i u slučaju mučeništva bl. Miroslava imamo bar dva živa
svjedočanstva iz tog trenutka – jedno je
od sjemeništarca, drugo od bogoslova –
Bulešićevo mučeništvo ih je upravo do
kraja učvrstilo u odluci za svećeništvo!
Jednostavno, spremnost na žrtvu života
iz ljubavi, to zauvijek ostaje privlačnim,
za mlade provokativnim. U skladu s
onom Isusovom: “A ja kad budem po5. Da li upravo mučeništvo bl. Mi- dignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!”
roslava Bulešića može biti dodatni po- ne sumnjam da je i mladima današnjice
ticaj i ohrabrenje mladićima koje se mučeništvo privlačno i poticajno.
spremaju na svećeništvo ili pak odre6. Vrijednosti koje je živio bl. Miđeno obeshrabrenje?
roslav Bulešić i koje nam Crkva stavlja
Iskustvo vjernika od početaka Crkve kao putokaz danas su, nažalost, predjest da je “krv mučenika sjeme (novih) met osporavanja i ismijavanja svijeta.
nost u Bogu. U pastoralnom radu vrlo je
važan pristup, način, metode… ipak sve
će biti uzalud ako svećenik ne zna “biti
u Bogu” i sve gledati očima vjere. Druga
temeljna datost svećenika jest – živjeti
za povjereni mu narod. Upravo je nevjerojatno koliko je Bulešić bio pastoralno
plodan te pun inicijativa uza sve napore
i žrtve; iako u nemogućim uvjetima bilo
je to intenzivno: okupljanje djece, mladih, briga za obitelji, bolesne, zatvorene,
materijalno ili moralno ugrožene…
8
gost propovjednik
Kako se mlad čovjek ili sjemeništarac će biti važni motivi, razlozi opredjeljemože snaći u takvom vrtlogu raznih nja za Kristovu ponudu. I “biti u svijetu
utjecaja te odlučiti jedino za Krista?
a ne biti od svijeta”.
Don Miro je znao privlačiti, odgajati
i oduševljavati sve kategorije vjernika u
župama, na osobit način mlade. Protivnici su govorili: “Dok je ovaj živ, narod
ne će ići za nama.” Inače, kako su “drugovi” tada isticali, s njima je nastupilo
“novo doba, novi svijet”. Mladima, da ih
se privuče, već se onda reklamirala slobodna ljubav, sloboda od svih stega morala i sl. Znamo da su danas kudikamo
zamamnije i rafiniranije ponude svijeta
mladima. No “ostati svoj” jest moguće,
ali samo uz zrelu i živu vjeru, hranjenu
evanđeljem, euharistijom i molitvom, te
življenu u zajednici. Isusov dragocjeni
biser i zakopano blago iz evanđelja i danas su mnogima neodoljivo privlačni,
kako je to sv. Ivan Pavao II. izrazio pjesmom: “O Bože, zar si pozvao mene…”
U suočavanju s ponudama svijeta uvijek
7. Da li biste željeli na kraju ovoga
razgovora uputiti sjemenišnoj zajednici Vašu osobnu poruku?
Uvijek mi je zanimljiv tekst Mk 4,
26-28: “Kraljevstvo je Božje kao kad
čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on
ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste
– sam ne zna kako; zemlja sama donosi
plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.” Sjemenišne
godine, reklo bi se, tako su jednostavne,
obične, “ne događa se ništa”. Ipak kroz
svagdanji duhovni, intelektualni, općeljudski napor… događa se ono najvrednije – zdravo, zrelo, lijepo oblikovanje
osobe mladog čovjeka. Pa to je ono što
je Isus živio u svojih 30 nazaretskih godina.
Pula, travanj 2014.
9
duhovna promišljanja
duhovna promišljanja
KRIŽ – SPAS ILI SRAMOTA?
Kad nas netko upita: „Što je to križ?“
prvo što nam padne na um jest to da je
križ simbol kršćanstva, da su to dva komada drveta postavljena jedan okomito
na drugi. Ali ovakav odgovor je manjkav.
U Isusovo vrijeme križ je bio sredstvo najgore osude, osude na smrt. Biti
razapet na križ bila je najveća sramota
i najgora kazna za najgore kriminalce.
Ali, zašto je onda Isus nosio križ i bio
na njemu razapet, ta nije on bio ni kriminalac ni ubojica? Daleko od toga da
je Isus bio kriminalac. Naprotiv, On nikada nije nikakva zla počinio, nego je
svagdje i uvijek činio dobro. On je Bog
i čovjek koji se ponizio jer nas je ljubio
i zbog toga je i prigrlio na se križ. Isus
se ponizio do te granice da je dopustio
da ga čovjek osramoti i izruga. Njega,
samoga Sina Božjega, osramotio je čovjek - crvić zemaljski. Isus je to dopustio da nam još više pokaže koliko nas
voli i da nas oslobodi od grijeha i smrti
vječne. Dopustio je da se njegovo sveto
tijelo ruglu izvrgava. S ponosom i ljubavlju je prihvatio križ zbog naših grijeha. Čovjekov grijeh je Isusa u grob otjerao, ali Isus u grobu nije ostao, nego je
iz njega božanskom moći uskrsnuo. U
uskrsnuću Isus je dokazao svoje božanstvo i još nam više dokazao svoju ljubav.
Nemojmo misliti da je Isus samo jednom podnio tu muku. On tu istu muku
podnosi i danas svaki put kad zgriješimo. Jer, svakim ga grijehom na tu istu
kaznu osuđujemo, svakim grijehom mu
10
zabijamo čavle u njegove svete udove,
svakim grijehom mu sve više nabijamo
trnovu krunu. Ali naš Bog je milostiv
Bog pa nam daje oprost u svetoj ispovijedi. Jer svaka je naša ispovijed Isusovo
uskrsnuće u nama. I to nam je ponovno
dokaz Božje ljubavi. No, nije samo Isus
nosio križ. Bog svakom od nas daje križ
da ga nosimo te da po križu osiguramo
sebi put u nebo. Znači, najprije sebi moramo dozvati u pamet da nas Bog ljubi
kako bismo i mi tako mogli ljubiti njega.
Isus je nosio križ iz ljubavi prema nama,
tako i mi trebamo nositi svoj križ iz ljubavi prema Njemu.
Dakle, križ je temelj uzajamne ljubavi između Boga i čovjeka. Bog nam
daje križ kao kušnju i kroz njega smisao
života. A ako Boga ljubimo onda smo
spremni nositi križ koji nam On daje.
Moramo biti ponosni na svoj križ, ponosni na to što svaki kralj ima krunu od
zlata i dragog kamenja, ali samo je kruna našeg Kralja od trnja.
MUČENIK
Jesmo li se ikada upitali tko je zapravo mučenik? Riječ mučenik dolazi od
grčke riječi martus što znači svjedok. U
kršćanskom poimanju predstavlja svjedočenje za Krista i Evanđelje uz žrtvu
vlastitog života kao znak najveće ljubavi.
Mučenik prolijevanjem svoje krvi
svjedoči svoju vjeru u Krista i uskrsnuće. Već u 2. stoljeću takve osobe su bile
čašćene među pukom. U teologiji mučeništvu se pripisuje ista snaga opravdanja kao i krštenju – mučeništvo je krštenje krvlju. Pojam mučeništvo se javlja
155. godine u izvješću u kojem se govori
da je biskup Polikarp svoju vjeru u Isusa Krista zapečatio mučeničkom krvlju.
U 3. stoljeću za vrijeme progona kršćana mnogo je bilo onih koji su životom
posvjedočili svoju vjeru. Bili su mučeni
na razne načine (odrubljivanje glave,
bacanje pred gladne zvijeri, paljenje na
lomačama, pa i prikivanje na križ). I u
današnje vrijeme znatan je broj svećenika, redovnika i drugih koji su pošli u
misije te tamo dali svoj život za Krista i
kršćansku vjeru. Mučenik je onaj koji se
ravna po Isusovim riječima: “Tko hoće
život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i Evanđelja,
spasit će ga.” (Mk 8, 35). Naši prostori,
odnosno prostori na kojima danas živi
i djeluje Crkva u Hrvata, već od prvih
stoljeća kršćanstva pa do danas dali su
velik broj mučenika. Tako već u vrijeme jednoga od najvećih progonitelja
kršćana cara Dioklecijana, imamo prve
mučenike sa ovih prostora a to su: sv.
Dujam, sv. Kvirin Sisački, sv. Staš i dr.
U novije vrijeme ističemo bl. Alojzija
Stepinca, bl. Drinske mučenice i bl. Miroslava Bulešića,
Neka nam ovi divni primjeri mučenika budu dodatni poticaj i ohrabrenje
da odlučno i spremno svjedočimo svoju
vjeru. Mučenici su vidljivi znak snage
kršćanstva, osobito u teškim i izazovnim vremenima.
Tomislav Rajič, III. razred
Zvonimir Šuker, I. razred
11
duhovna promišljanja
duhovna promišljanja
ISUS TE VOLI
Kršćanine, znaš li da si otkupljen?
Ako jesi, od čega si otkupljen? Znaš li
da je za tebe Netko platio cijenu, veoma
skupu samo da se ti spasiš, ti koji mnogo griješiš. A On, tvoj Otkupitelj, ništa
zla ne učini, a ipak ga spremiše na križ,
ljubav prikovaše na tvrdo drvo.
Nikada u životu nisam vidio da netko dolazi u trgovinu i traži proizvod
kojemu je rok trajanja istekao. Nitko ne
traži ono što je pokvareno ili ima umanjenu vrijednost. A što je sa čovjekom
koji je pogriješio? Da li za njim netko
traga i želi ga unatoč tome što je zaslužio samo osudu? Dragi prijatelju, upitaj
se zajedno sa mnom, tko te najviše voli
i nikada ne napušta? To je Isus. On traži
nas nesavršene, one kojima je rok trajanja istekao. Umjesto da tražimo Njega, mi, nažalost, vidimo svoje ideale u
drugim stvarnostima. Nije malen broj
onih koji rješenje traže u opijanju, bludničenju, drogi, alkoholu i drugim stva-
12
rima koje upropaštavaju. Takav način
života te nikada neće dovesti Onome
gdje bi iskreni kršćani na kraju svoga
života trebali dospjeti. Nego mu se kao
onaj raskajani grešnik koji je pored Isusa visio na križu obrati: „Isuse, sjeti me
se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“ (Lk
23, 42). Mnogi mladi danas pokušavaju
naći sreću na nekim drugim stranama.
Neće je tamo naći. Nego kod prijatelja
Isusa koji je došao na ovaj svijet pozvati
grešnike i bludnike. Dao nam je primjer
kako da se promijenimo.
Nemoj to propustiti, život je kratak
da bi ga suludo trošio, promijeni se! To
traži žrtvu ali plaća je puno veća nego
žrtva. Ugledaj se na Isusov primjer koji
je prije više od 2000 godina platio tvoju
i moju cijenu svojom krvlju! Znaj, Bog
te stvorio i otkupio bez tebe, ali te neće
spasiti bez tebe!
Ivan Matijević, III. razred
ŽRTVA – PLOD LJUBAVI
Već na prvim stranicama Svetoga
Pisma možemo pročitati da Bog od ljudi traži da žrtvuju Njemu u čast. Žrtva
je bila znak vjernosti i pripadnosti izabranom Božjem narodu.
Žrtvom je zapravo Bog provjeravao
koliko ga čovjek ljubi. To možemo primijetiti na primjeru Abrahama koji je
bio spreman žrtvovati čak i svog sina
Izaka. Tako saznajemo kako Bog gleda
na žrtvu, a znamo da od svakog očekuje onakvu žrtvu kakvu je tko u stanju
prinijeti. Bogu su mile i On cijeni samo
one žrtve koje su plod iskrene ljubavi i
predanja prema Njemu.
Da je valjana samo ovakva žrtva pokazuje nam Bog i u Novom zavjetu preko svoga Sina, jer Njega je Otac poslao
iz ljubavi a i Isus je nas otkupio jer nas
voli. Najveća i najspasonosnija žrtva za
cijeli svijet, a pogotovo za kršćane dogodila se Isusovom smrću na križu. Jedina
osoba koja je sebe dala za spas grješnog
čovjeka bio je Isus. No, nije se samo jednom u povijesti prinio za žrtvu, nego
On sebe iz dana u dan daruje i žrtvuje
svima nama u euharistiji pod prilikama
kruha i vina. Doista, euharistija je nešto
najvrjednije što je čovječanstvo dobilo
od Isusa.
Budimo, dakle, vjerni i prinosimo
Bogu žrtve iz ljubavi. Naravno, ne moramo mi prinositi žrtve paljenice, ta
sam nam je Isus rekao da štogod činimo ijednome od najmanje i najneznatnije braće, isto je kao da njemu činimo.
Žrtve koje mi danas možemo prinositi
su dobročinstva prema svojoj braći i sestrama, jer ako nekom vratimo osmjeh
na lice, Isusa smo nasmijali. A time
ćemo sebi izgraditi put u nebo.
Josip Antukić, IV. razred
i
Ivan Matijević, III. razred
13
duhovna promišljanja
duhovna promišljanja
LJUBAV...
Ljubav je neprocjenjivo vrijedno
blago u našem biću. Prijeko je potrebna
današnjem svijetu, osobito u teškim vremenima. Sveti Pavao u Prvoj poslanici
Korinćanima poručuje: „A sada: ostaju
vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.“ S ljubavlju
se može sve. Ona je hrabra, nesuđena,
velika, i svi njeni epiteti nam sve više i
više ukazuju na ogromnu važnost ove
čudesne imenice od pet slova. Nama je
dana, usađena, ali jesmo li je mi preuzeli, prihvatili i iskoristili u najboljem
mogućem smislu i upotrijebili u najbolju svrhu? Jesmo li vratili one plamene
iskre i srce ražarili ljubavlju? Možemo li
vatrom svoje ljubavi opeći druge? Možemo li zagrijati grudi ledene, razbiti
srce kameno i vratiti čovjeku veliko srce
da širi ljubav svijetom i po svom primje-
14
ODRICANJE
ru pomaže drugima? Možemo, ali samo
uz čvrstu volju i jaku ljubav. Samo ljubav može učiniti da sve procvjeta, samo
ona može upaliti nova svjetla i osvijetliti
sve one kutove našeg srca koje svjetlost
nikad nije obasjala. Čuvati, opraštati i
tješiti – to je bit i sva umjetnost ljubavi.
Svi se rađamo za ljubav. Ona je načelo
života i jedna od njegovih glavnih svrha.
Ako se na mržnju odgovara mržnjom,
kako će ta mržnja završiti? Ali ako se na
mržnju odgovara ljubavlju, ta mržnja na
kraju ima potpuno druge rezultate.
Ljubav je i osjećaj u srcu koji mi budimo i čuvamo. Bez nje bi ovaj svijet bio
ništa, bio bi isprazno mjesto za življenje.
Iz ljubavi smo nastali, u ljubavi bismo
trebali i živjeti.
Josip Bojić, II. razred
Svatko je od nas pozvan na svet i
Bogu mio život. No, razumno je da će
kroz život biti muka i patnja kao i lijepih i ugodnih dana. Bit će mnogo prepreka i zamki koje će se stavljati ispred
nas. Svakodnevni život koji vodimo
često nas primora ili natjera na odricanje, radi svoga dobra ili dobra drugoga.
Naravno, nije neuobičajeno da ljudi ne
vole puno odricanja jer ono nikom nije
ugodno. U svemu tome trebamo odvažno dignuti glavu i ugledati se na primjer
našega Spasitelja Isusa, koji je puno puta
bio iskušavan od strane đavla, no uvijek
je odbio sve što ga je moglo udaljiti od
nebeskog Oca. I mi odbacimo sve što bi
nam moglo odvesti krivim putem.
Svaka zajednica, odnosno skup ljudi koji žive po određenim pravilima, pa
tako i sjemenište, zahtijeva svojevrsno
odricanje zbog postizanja većeg i boljeg
cilja. U sjemeništu odričemo se mnogih
lagodnosti zbog pripremanja na svećenički život. Često ljudi postavljaju pitanja o pravom smislu i razlogu izbjegavanja onih stvari koje čine zadovoljstvo
u životu?! Vjerujte, sreću, pažnju i ljubav u svom životu ćeš dobiti jedino ako
se istinski žrtvuješ za nešto. Svećenički
poziv je stalno izložen odricanju kroz
razne stvari. No, za pravog svećenika
odricanje ne predstavlja nešto teško,
nego naprotiv za njega je odricanje sreća i radost jer to ne čini za sebe i svoje
sitne interese. Čini za Onoga koji je rekao: „Ja sam put, istina i život!“
Sjemeništarče, učini ono što Bog
od tebe želi i traži, odgovori na Njegov
poziv! Služenje Bogu se ostvaruje kroz
odricanje i činjenje dobrih djela. Znaj
da ni jedan čovjek na ovome svijetu nije
oslobođen odricanja pa tako ni ti!
Branimir Bevanda, III. razred
15
duhovna promišljanja
iz života svetaca
SAVJEST
Formiranje ispravne savjesti najvažniji je i neizostavni element odgoja i
puta prema zrelosti. Savjest nam govori
što je dobro a što zlo, ona je glas Božji u
nama.
Treba nas voditi kroz život i pomoći
u odabiru pravih vrijednosti. Naš životni put ovisi dobrim dijelom o tome kako
je naša savjest odgojena. Roditelji koji
svoju djecu odgajaju najbolje znaju koliko su napora uložili da uspješno odgoje
njihovu savjest. Kada napravimo prekršaj protiv savjesti, ona se javlja i počinje
nam govoriti da smo krivo postupili.
Preko savjesti Bog nam govori o dobru
i zlu. Koliko mladih osoba danas pati i
koliko je njihovih života uništeno samo
16
SV. NIKOLA TAVELIĆ
• rođen oko 1350. godine u Šibeniku
• franjevac, misionar u Bosni i Svetoj
zemlji
• ubijen kao mučenik 1391. godine u
Jeruzalemu
• proglašen blaženim 1889. i svetim
1970. godine
zbog toga što nisu slušali glas svoje savjesti! Savjesno ponašanje u današnjem
vremenu prevažno je za njih, jer osobito
u tom razdoblju život nosi mnogobrojne izazove, pitanja i poteškoće. Kako se
pravilno prema tim zahtjevima postaviti ako ne putem slušanja svoje savjesti
koja nam treba dati odgovore za velike
korake na životnom putu.
Krivo odgojena savjest vodi čovjeka
ravno u ponor. Stoga je prevažno molitvom i neprestanim utjecanjem Gospodinu usvajati temeljne kršćanske i
ljudske vrijednosti te ih primjenjivati u
svome životu.
Josip Širić, IV. razred
Nikola Tavelić rodio se oko 1350. godine na području Šibenika. Stupio je u
franjevački red. Krasila ga je spremnost
za misionarski rad. Tako je otišao u Bosnu
1379. godine gdje je, suočen sa izazovima
bogumilskog krivovjerja, dvanaest godina
širio Radosnu vijest. Kada su zbog političke
situacije u Bosni prilike za misionarski rad
bile onemogućene, otputovao je u Palestinu da i tamo nastavi s misijskim djelovanjem.
Zajedno sa Deodatom iz Ruticinija u
Akvitaniji, Petrom iz Narbone u Francuskoj i Stjepanom iz Cunea u Italiji, svojom
subraćom, odlučio je da na Kurban-Bajram
u Jeruzalemu javno propovijeda Krista. Tog
se dana sabralo mnoštvo muslimanskih
vjernika, pa je Nikola sa svoja tri subrata
otišao do Omarove džamije, a zatim do
kadije da mu iznese već dobro pripremljen
govor nauka o Isusu, pravom Bogu. Znao
je da bi ga govor o Kristu pred kadijom
mogao stajati života. Nakon što su izložili
nauk, kadija ih prvo pozvao da opozovu
svoje propovijedanje i odreknu se vjere.
U suprotnom će ih osuditi na smrt. Kako
su svi ostali postojani u vjeri, uslijedila je
smrtna presuda. Okovane su ih bacili u tamnicu i mučili tri dana, a potom ih izveli i
na građanski sud, gdje su ih ponovno osudili na smrt, jer su uporno tvrdili da je Isus
pravi Bog i jedini Spasitelj svijeta. Dana 14.
studenog 1391. godine izvršena je smrtna
kazna. Sasjekli su ih noževima, a zatim ih
spalili na lomači i pepeo rasuli da ih kršćani ne bi mogli častiti. Na izvršenju smrtne
kazne bio je nazočan fra Gerard Chelvet,
gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu.
On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao
njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u
Vatikan i druga mjesta.
Bilo je mnogo polemike o ovakvom pristupu propovijedanja četvorice franjevaca
s prigovorom da ako nekoga izazivaš i vrijeđaš, onda možeš očekivati i osvetu. No,
možemo reći da oni nisu pristupili kadiji ni
mačem ni bičem u ruci. Ponudili su Isusa
kao najveće blago svijeta, a kadija je uzvratio mržnjom i smrtnom presudom.
Ubrzo su ih u Europi počeli slaviti kao
mučenike, a posebno u Šibeniku. Šibenski
biskup Antun Josip Fosco je 1880. godine
pokrenuo proces beatifikacije. Nakon pomnog ispitivanja, proglašen je blaženim
1889. godine. Papa Lav XIII. proglasio ga je
svetim 1970. godine u Rimu. Njegov spomendan slavi se 14. studenog.
Mato Samardžić, III. razred
17
iz života svetaca
iz života svetaca
DRINSKE MUČENICE
• pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi
• živjele na Palama u samostanu Marijin dom
• ubijene 1941. godine u istočnoj Bosni
• proglašene blaženim 24. rujna 2011.
godine u Sarajevu
• spomendan se slavi 15. prosinca
Časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle
su 1882. godine u Sarajevo na poziv vrhbosanskoga nadbiskupa dr. Josipa Stadlera.
Na Palama kod Sarajeva otvorile su 1911.
godine samostan nazvan Marijin dom. Pomagale su susjedima i prolaznicima bez obzira na nacionalnost i vjeru.
Godine 1941. u samostanu na Palama
boravile su: predstojnica s. Jula Ivanišević,
Hrvatica, rođena 1893. u Godinjaku, Staro
Petrovo selo, s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, rođena 1865. u Enzerdorfu, s.
Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 1885. u
Zbureu, Šmarjeta, s. Antonija Fabjan, Slovenka, rođena 1907. u Malo Lipje, Hinje i s.
Bernardeta Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena 1912. u Velikom Grđevcu
kraj Bjelovara.
Tragični događaji počeli su u jutro 11.
prosinca 1941. godine. Pale i okolni krajevi bili su prekriveni snijegom. Tijekom cijelog dana odjekivala je pucnjava i četnici
su opkolili samostan. U samostanu su se
tada nalazile s. Antonija, s. Bechmana, s.
Bernardeta, s. Krizina i slovenski svećenik
Franc Ksaver Meško. Sestre, vidjevši što se
događa, zatražile su od svećenika odrješenje jer su slutile da bi ih četnici mogli poubijati. Sestra Jula u vrijeme napada bila je s
Franjom Milišićem, samostanskim pomoćnikom, na Palama zbog nabavke hrane.
18
Vraćajući se u samostan shvatila je što se
događa. Pomoćnika je uputila na sigurno
mjesto a onda je pošla svojim sestrama u
pomoć, gdje je na očigled četnicima ušla u
samostan. Četnici su u samostan provalili
s puškama te prisilili sestre i svećenika da
napuste samostan, ne dopuštajući da se
odjenu u zimsku odjeću. Marijin dom su
opljačkali i zapalili. Zaputili su se u pravcu
Goražda uz mnogobrojna ispitivanja, optuživanja i vrijeđanja. Najstarija s. Berchmana bila je posve onemoćala pa su četnici
odlučili da ostane u nekom napuštenom
selu i slagali sestrama da će se kasnije vratiti po nju. Naprotiv, četnici su s. Berchmanu ubili 23. prosinca 1941. na nepoznatom
lokalitetu. Svećenika Franca Ksavera Meška
su pustili.
Po dolasku u Goražde 15. prosinca
1941. četnici su sestre odveli u vojarnu,
gdje su ih zatvorili u poveću prostoriju na
drugom katu. Grupa četnika je zatražila od
sestara da se odreknu redovništva i da se
predaju u njihove ruke. Prijetili su im da
će ih zaklati ako se ne predaju. Sestra Jula,
vidjevši da će ih nadjačati jer su im počeli
trgati odjeću i udarati ih, je otvorila prozor
i pozvala sestre da je slijede. Uz vapaj „Isuse, spasi nas!“ prva je skočila kroz prozor, a
ostale sestre su je slijedile. Četnici su zatim
sišli do sestara i izboli ih noževima a tijela
Proglašenje svetim Drinskih mučenica
Misno slavlje u Sarajevu, 24. rujna 2011.
odvukli do obližnje rijeke Drine. Slijedećeg
dana mjesni grobar je mrtva tijela odgurnuo u rijeku Drinu.
U narodu je ostao trajan spomen na
mučeništvo sestara koje su prozvane Drinske mučenice. Dekret o pokretanju kauze
izdat je 4. prosinca 1999. godine. Papa
Benedikt XVI. je 14. siječnja 2011. godine
potpisao dekret o mučeništvu Drinskih
mučenica koje su bile ubijene iz mržnje
prema vjeri. Kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, na
svečanom misnom slavlju 24. rujna 2011.
u Sarajevu proglasio je blaženim Drinske
mučenice.
Josip Širić, IV. razred
BL. MIROSLAV BULEŠIĆ
• rođen 1920. godine u Čabrunićima,
Istra
• hrvatski katolički svećenik i mučenik
• ubijen 24.08.1947. godine u Lanišću
• proglašen blaženim 28.09.2013. godine u Puli
Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja
1920. godine u selu Čabrunići, župa Svetvinčenat. Na poticaj svoga župnika opredjeljuje se za sjemenište i odlazi u Kopar
gdje je boravio do 1939. godine. Na preporuku vlč. Ivana Pavića, biskup porečko-pulski šalje ga u Rim na teološki studij. Nakon
završenih studija vraća se u Istru te je 11.
travnja 1943. godine zaređen za svećenika
u župnoj crkvi u Svetvinčentu.
Prvu službu koju je obnašao bila je služba župnika u župi Baderni. Svojim pismima
i propovijedima hrabrio je Božji narod ali
i njegove svećenike. Miroslav Bulešić nije
pravio razlike u narodu, a pogotovo ne
među vojnicima. Uvijek je svakog vojnika
smatrao Božjim stvorenjem ne obazirući
se kojoj je vojnoj formaciji pripadao. On je
izjavio: „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“ Zbog ove
izjave trpio je prijetnje sa raznih strana,
no nije ih se bojao. U jednoj molitvi koju
upućuje Spasitelju kaže: „Ako me Ti učiniš
dostojnim ne bojim se mučeništva već ga
žudim.“ Svojim neprijateljima i progonite-
19
iz života svetaca
ljima poručuje: „Moja osveta je oprost.“
Nakon optužbi koje su mu učestalo stizale,
na Božić 1944. godine u propovijedi otvoreno je govorio vjernicima: „Ničega se ne
bojim jer znam da živim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vam da sudite i prosudite moje
djelovanje.“
Nedugo nakon završetka rata imenovan je župnikom u Kafanaru. U ovu prostranu župu uložio je svu svoju ljubav gdje je
mnogo i vrijedno radio. Komunistima se,
međutim, nije sviđalo što narod tako rado
i mnogo ide na svete mise, te su se služili
raznim metodama da narodu zabrane po-
Današnji grob Miroslava Bulešića u župnoj crkvi u
Svetvinčentu, gdje su njegovi zemni ostaci prenešeni
2003. godine.
20
pjesnički kutak
sjećivati crkvu. Također su i vlč. Bulešiću
iznosili razne prijetnje. Nedugo nakon toga
odlazi na službu kao profesor i podravnatelj
sjemeništa u Pazinu. Tamo je kao poglavar
u sjemeništu svojim sjemeništarcima često
govorio o svećeničkom pozivu: „Biti svećenik, znači biti mučenik.“
Godine 1947. blaženi Miroslav je pratio delegata Svete stolice mons. dr. Jakoba
Ukmara pri podjeli svete krizme u Buzetu
i okolnim župama. Prilikom podjele svete krizme 24. kolovoza 1947. u Lanišću na
blagdan svetog Bartola grupa komunista
je više puta za vrijeme svete mise i krizme
htjela ući u crkvu i prekinuti sveto misno
slavlje. Tada su neki kumovi krizmanika čuvali ulazna vrata crkve te tako zaustavili komuniste u njihovim namjerama. Nakon što
je krizma podijeljena i sveta misa završena
velečasni Bulešić, monsinjor Ukmar i župnik župe u Lanišću otišli su u župnu kuću.
Nedugo nakon toga pobjesnjeli komunisti
su upali u župnu kuću i u predvorju, motivirani mržnjom prema vjeri, nožem ubili
Miroslava Bulešića. U zadnjim trenucima
života zazivao je: „Isuse, primi dušu moju!“.
Kada je trebao biti sprovod blaženog Miroslava, komunisti nisu dozvolili da se svjedok
svete vjere pokopa u Svetvinčetu u rodnoj
župi, nego je morao biti pokopan u Lanišću.
Tjelesni ostaci su zatim 1958. godine preneseni u rodnu župu, a 2003. godine u župnu crkvu gdje se i danas nalaze. Blaženim
je proglašen 28. rujna 2013. godine u Puli.
Blaženi Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik, trebao bi nam biti primjer prave kršćanske vjere da Bog postoji i da iskazuje
svoje milosrđe onima koji ga ljube. Svaki
bi dan trebali sami sebi postaviti pitanje:
„Kako ja svjedočim da sam kršćanin, da
sam Kristov?“
Tomislav Rajič, III. razred
BUDI UZ NAS
BLAŽENOM
MIROSLAVU BULEŠIĆU
Isuse budi uz nas,
Ti si naš spas.
Ne želimo ostati sami
i tako biti u tami.
Živeći po Duhu Svetom,
omrznu on Đavlu kletom.
Naš don Miro to ne sluti
da se zli na njeg’ ljuti.
Pokaži nam svoju milost
i vidjet ćeš našu živost.
Oprosti nam naše grijehe,
a daj nam svoje utjehe.
U Lanišću to se zbilo,
u mjesecu osmom bilo.
U stan župni provališe,
na don Mira navališe.
Od Boga se ne odvajajmo,
Njega slavimo, veličajmo.
On je put našega života,
ovog svijeta sva ljepota.
Antikristi ubiše ga,
naočigled puka svega.
Don Mirova krv se lila,
Božja volja to je bila.
Blaženika Crkva ima,
don Miro je primjer svima.
Svjedok vjerni on je bio,
pa je mnogim omilio.
Puče vjerni počuj ovo
što don Miro veli novo:
Oprost moja osveta je,
za Krista se život daje!
Svi griješimo i padamo,
pa se skrušeno ispovijedajmo.
Tako nam u duši nestaje mraka,
dok nas Bog strpljivo čeka.
U sretnim trenutcima Boga slavimo,
a u teškim ga tražimo.
U bolnim mu se uzdajmo,
a u svakom trenutku Bogu zahvaljujmo.
Tomislav Rajič,
III. razred
SPOZNAJA O BOGU
Kažu da nam znadeš svaku vlas kose,
svaku našu želju i misli što nas nose.
Kažu mi da stvaraš, praviš i uzvisuješ,
rušiš nam zle misli i opakog ponizuješ.
Dario Vukančić,
III. razred
Nije li to ono što je bit i svrha svega?
U životu našem to je sve od Njega!
Daj mi prvo misliti, željeti i uspjeti,
te u Tvoje Kraljevstvo daj mi sveto
dospjeti.
Josip Antukić, IV. razred
21
pjesnički kutak
moj život u sjemeništu
KRIŽ JE SPAS NAŠ
MUČENIČKI VIJENAC
Križ sam Bog bijaše nosio,
Bog naš, na križu je visio.
Na križu grijehe nam otkupio,
„Oprosti im Oče“, na križu je vapio.
Mnogo zala svijet nam nudi
koje šire zlobni ljudi.
Mučenik je odraz Krista
čija krv za dobro blista.
Samo Šimun, križ mu noseći,
samo Veronika lice mu brišući.
Samo oni djelić muke na sebe su prebacili
i tako vječni život zaslužili.
Mučeništvom tko se kiti,
za Krista će i krv liti.
Mučenik straha nema
jer se Kristu u raj sprema.
Zašto čovječe i ti ne bi,
malo muke prebacio sebi?
Zašto i ti ne bi leđa podmetnuo,
Božju milost da bi osjetio?
Za Isusa život dati,
taj će život uvijek sjati.
Mučenički vijenac steći,
u nebesku slavu preći.
Kad je Isus križ nosio,
tko si ti da muke ne bi podnio?
Tko si ti da mu zadaješ još veće muke,
ti u koga su grešne ruke?
Mučenika Crkva ima,
nek’ budu primjer svima.
Svim životom Krista ljubi,
vjeru u Njeg’ ne izgubi.
Tomislav Rajič,
III. razred
Uzmi križ čovječe, zla ti neće nanijeti,
bar malu bol i ti za Krista osjeti.
Jer Boga ćeš spoznati,
ako si za njega spreman i koju suzu pustiti.
Zvonimir Šuker,
I. razred
BUDI UZ MENE
Pozvan sam bdjeti, pozvan sam moliti,
drugome pomagati i uz njega biti.
Molim te, Bože, učvrsti mi poziv,
tvoga oka pogled i moj odziv.
Goreći za druge, zapostavljajući sebe,
moliti za druge, razglašavati Tebe.
Stoj uz mene u svemu i svačemu
da živim dostojno u životu svojemu.
Živjeti poslušnost, siromaštvo i čistoću,
sa Tvojom pomoću, to ja i hoću.
Josip Antukić, IV. razred
DUHOVNA OBNOVA MINISTRANATA
biskupskom sjemeništu, te osobito o
sluzi Božjem Petru Barbariću. Zatim su
u skupinama, predvođeni sjemeništarcima, razgledavali znamenitosti grada
Travnika. Poslije podne su uslijedila
sportska natjecanja u nogometu i stolnom tenisu. Na nogometnom turniru
sudjelovalo je 8 ekipa, a ekipa ministranata iz Kandije kod Bugojna se pokazala najboljom i zasluženo osvojila prvo
mjesto. U stolnom tenisu je ministrant
Nikša Borovac iz Žepča osvojio prvo
mjesto ne izgubivši niti jednog meča tijekom cijelog turnira. U vjeronaučnom
kvizu ministranti iz Globarice su pokazali najviše znanja, te tako osvojili prva
tri mjesta. Uslijedila je sveta misa i večera, te proba pjevanja i molitva krunice
koju su ministranti predvodili.
Od 21. do 23. lipnja 2013. godine
održana je trodnevna duhovna obnova
za ministrante Vrhbosanske nadbiskupije u Nadbiskupskom sjemeništu Petar
Barbarić u Travniku. Na obnovi su sudjelovala 73 ministranta iz 14 župa.
Prvi dan duhovne obnove je započeo pokorničkim bogoslužjem i svetom
misom koju je predvodio vrhbosanski
nadbiskup Vinko kardinal Puljić. U prigodnoj propovijedi naglasio je da svaki
ministrant mora svojim djelima pokazati osobitu bliskost s Isusom. Nakon
svete mise je uslijedila večera, a nakon
večere sastanak na kojem su ministranti
mogli s Kardinalom razgovarati o duhovnom pozivu i međusobno se bolje
upoznati.
Sutradan u jutarnjim satima ministranti su imali priliku da se upoznaju
Trećeg i završnog dana je slavljena
o povijesti i sadašnjim prilikama u Nad- svečana sveta misa koju je predvodio
preč. Marijan Pejić, rektor sjemeništa.
U propovjedi je pozvao sve ministrante da se spremno odazovu duhovnom
pozivu ako u sebi osjećaju želju postati
svećenicima. Susret je završio u blagovaonici sjemeništa zajedničkim ručkom
i proglašenjem pobjednika.
Domagoj Matijević, III. razred
22
23
moj život u sjemeništu
moj život u sjemeništu
DUHOVNE VJEŽBE
ZA
SJEMENIŠTARCE
Trodnevne duhovne vježbe za sjemeništarce Nadbiskupskog sjemeništa
Petar Barbarić održane su od 24. do
27. listopada 2013. godine. Na poziv
duhovnika vlč. Jakova Kajinića, voditelj duhovnih vježbi bio je vlč. Žarko
Vladislav Ošap, duhovnik bogoslova u
Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu.
U uvodnom razmatranju vlč. Ošap
je posebno naglasio da je za uspjeh duhovnih vježbi potrebna ponajprije čvrsta i iskrena volja svakoga pojedinca,
te da one trebaju biti početak i korijen
našega napretka. Nakon što je razjasnio
važnost duhovnih vježbi, vlč. Ošap je
nastojao istači činjenicu da je formacija u sjemeništu vrijeme osobnog razmišljanja i donošenja važnih odluka u
životu. Također je naglasio da se mladi
sada nalaze u dobi kada se žele odvojiti od roditelja i svakoga autoriteta, nastojeći biti sami sebi dostatni. U ovom
periodu rasta i sazrijevanja važno je ne
izgubiti identitet niti vertikalni – svoju
vjeru, ni društveni – život u zajednici.
Kao što je važna ljubav u odgoju tako je
i u ovom životnom razdoblju ona jednako važna. Često u tom vremenu se osjeća neprihvaćanje društva i primoranost
24
sakrivanja vlastitog identiteta kako bi
se dodvorili drugima. „Svaki je čovjek
originalan i jedinstven u povijesti čovječanstva. Ti si, sjemeništarče, jedinstven
i bez tebe bi povijest bila umanjena za
jedan biser iz Božje stvoriteljske ruke“,
zaključio je vlč. Ošap na kraju uvodnih
razmatranja.
Nadalje, vlč. Ošap je govorio kako
su oni koji imaju duhovni poziv, pozvani istinski upoznati, nasljedovati i ljubiti
Isusa ne samo razumom nego i srcem.
Samo srcem se povjerava i predaje Onome u koga imamo povjerenje. „Ako
Isusa pokušaš shvatiti samo razumom
vjerojatno ćeš se sablazniti, kao i mnogi
drugi iz Njegova vremena jer je Isusov
život, gledajući samo ljudski, bio neuspješan, siromašan i izrugivan, ali ako
Isusu pristupimo srcem tek tada ćemo
vidjeti i spoznati da se Njega isplati prihvatiti i slijediti kao Onoga koji je sve
bio spreman izgubiti da bi spoznao volju Božju“, naglasio je voditelj. Jedno
od razmatranja bilo je o pozivu i odazivu. Tu smo mogli razumjeti da Bog
nas zove, a da se mi trebamo odazvati.
Također smo imali priliku čuti najznačajnije karakteristike koje trebaju krasiti
dobrog sjemeništarca: mladić molitelj,
mladić ljubavi, mladić zajedništva i
mladić koji voli svoj poziv i Crkvu.
Duhovnik Ošap je svaku večer, tijekom duhovnih vježbi, ponudio sjemeništarcima mogućnost postavljanja
pitanja. Ona su bila brojna, a odgovori
iskreni i prožeti ljubavlju prema mladićima koji se nalaze na putu za svećeništvo. Tijekom trajanja duhovnih vježbi
sjemeništarci su se klanjanjem presvetom oltarskom sakramentu, sakramentom sv. ispovijedi, molitvom krunice,
križnoga puta i osobnim razgovorom
s voditeljem duhovno obogatili. Svaku
večer su u sjemenišnoj kapelici slavili
svetu misu pod kojom je voditelj propovijedao, a u subotu posebno razmišljao
o Mariji Majci Crkve te je na kraju svete
mise u udrugu Vojske Bezgrešne pristu-
pilo 14 sjemeništaraca. U svom završnom razmatranju voditelj je sve sjemeništarce pozvao da na sve ponude ovoga
svijeta koje nas mogu udaljiti od Isusa
odgovorimo čvrstom vjerom, hrabrom
nadom i žarkom ljubavlju prema Bogu
i bližnjima.
Duhovne vježbe su završile svečanom svetom misom u sjemenišnoj kapelici, te ručkom u blagovaonici gdje
se vlč. Žarku u ime svih sjemeništaraca
zahvalio i uručio simboličan poklon generalni duktor Frano Marijanović. Zahvalni Bogu i njegovim darovima koje
su primili preko voditelja, sjemeništarci
su obnovljena duha nastavili svakodnevni sjemenišni život.
Josip Dedić, IV. razred
25
moj život u sjemeništu
moj život u sjemeništu
POSJET BISKUPA MOSTARSKO – DUVANJSKOG
MONS. DR. RATKA PERIĆA
Dana 5. i 6. studenog 2013. godine
našu je zajednicu posjetio mons. dr.
Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Prvog dana posjete je održao
sjemeništarcima duhovnu obnovu, te
im skrenuo pozornost na ispravan stav
osobe sjemeništarca koji uključuje: zvanje, zahvalnost i zdravlje. Istaknuo je da
svaki iskreni sjemeništarac u sebi mora
posjedovati klicu poziva koja se mora
zalijevati duhovnim životom, molitvom
i ljubavlju prema drugima. Uz zvanje
26
potrebno je i zdravlje kako bi u potpunosti bili predani Isusu, a onda slijedi
zahvalnost na svemu od Boga. Nakon
duhovne obnove uslijedila je večera, te
susret s biskupom Perićem u kojem su
sjemeništarci mogli postaviti pitanja
koja ih zanimaju. Pitanja su bila raznovrsna, a odgovori iskreni, poticajni i
prožeti svećeničkom ljubavlju. Susret je
završio molitvom.
Sutradan se biskup Perić obratio i
gimnazijalcima KŠC-a Petar Barbarić te
ispričao priču o uspješnom i propalom
učeniku, koja je, vjerujem, sve gimnazijalce potaknula na bolji rad i veću zahvalnost prema roditeljima. Također je
naglasio da ispred sebe ne trebamo stavljati nikakve posebne ideale, nego živjeti život kakav dolikuje jednom mladiću,
kršćaninu. Nakon ručka smo se pozdravili s biskupom Perićem i zahvalili na
poticajnim riječima.
Josip Dedić, IV. razred
SUSRET NADBISKUPA, RODITELJA
SJEMENIŠTARACA I ODGOJITELJA
U nedjelju 17. studenoga 2013. godine u Nadbiskupskom sjemeništu Petar
Barbarić u Travniku održan je godišnji
susret nadbiskupa, roditelja sjemeništaraca i odgojitelja. Roditelji se mogu
svakodnevno informirati o stanju i postignutim rezultatima sjemeništaraca, a
ovaj susret ima za cilj zajedničko promišljanje o izazovima odgoja u današnje vrijeme kao i specifičnostima odgoja
svećeničkih kandidata.
Susret je započeo u velikoj auli
pozdravom i dobrodošlicom mr. Željka
Marića, rektora sjemeništa. Nakon kratkog pozdrava roditelji su mogli kroz sliku i govor upoznati život sjemeništaraca
iz prvih godina djelovanja Nadbiskupskog sjemeništa. Zatim su svi odgojitelji nazočnima uputili izvještaje iz svoga
područja dužnosti i odgovornosti. Vlč.
Boris Salapić, prefekt, je u opširnijem
izlaganju, navodeći konkretne primjere,
ukazao na neke propuste ali i hvalevrijedna događanja u svakodnevnom životu sjemeništaraca. Vlč. Marko Majstorović, ekonom, govorio je o materijalnom
stanju ove ustanove te posebno naglasio
da svaki sjemeništarac treba razvijati
svijest i stav zahvalnosti Bogu i dobročiniteljima. Duhovnik sjemeništaraca
vlč. Jakov Kajinić je govorio o svojoj
službi u sjemeništu te o duhovnom stanju sjemeništaraca. Posebno je naglasio
da u životu svakoga sjemeništarca vjera
mora biti glavni izvor radosti i snage za
svakodnevni život koji se mora temeljiti
na poslušnosti. Roditeljima se obratio i
nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal
27
moj život u sjemeništu
Puljić koji je ukazao na važnost obitelji u svećeničkom zvanju, te pozvao da
odluka o nasljedovanju poziva ne treba
proizlaziti iz želje roditelja, nego se mora
temeljiti na iskrenoj čežnji za svećeničkim životom. „Tu odluku, sjemeništarče,
moraš donijeti ti sam, bez nagovaranja i
usmjeravanja drugih, kako se kasnije ne
bi pokajao i osuđivao druge“, zaključio
je uzoriti Kardinal. Nakon kratke pauze
roditeljima se obratio isusovac dr. Mihaly Szentmartoni, profesor psihologije
na Papinskom sveučilištu Gregoriani i
duhovnik svećenika u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, koji je,
kako sam kaže, u očima roditelja mogao
iščitati dvije stvari: zabrinutost za svoje
dijete koje je daleko od kuće, a istovremeno i ponos na svoga sina koji je, iako
mlad, donio tako veliku odluku. Sastanak u auli je završio kratkim filmom o
novom hrvatskom blaženiku vlč. Miroslavu Bulešiću.
28
moj život u sjemeništu
Završetkom programa u auli, roditelji su se uputili prema sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage gdje je slavljena sveta misa koju je predvodio uzoriti
gospodin Vinko kardinal Puljić. Kardinal je u propovjedi posebno istaknuo da
je dar svećeničkog poziva Božje povjerenje prema roditeljima i onima koji su
se odlučili nasljedovati taj poziv. Susret
se nakon svete mise nastavio u sjemenišnoj blagovaonici zajedničkim svečanim objedom. Također su i za ručkom
sjemeništarci pokazali svoje pjevačke
sposobnosti otpjevavši nekoliko pjesama. Nakon ručka održani su sastanci po
razredima kao i osobni razgovori roditelja i odgojitelja. Sjemenište ove godine
pohađa 43 sjemeništarca iz tri biskupije:
33 iz Vrhbosanske nadbiskupije, 2 iz Banjolučke biskupije i 7 iz Mostarsko-duvanjske biskupije.
Josip Dedić, IV. razred
TRIBINA
„MOJA OSVETA JE OPROST“
Povodom značajnog događaja proglašenja blaženim Miroslava Bulešića,
svećenika i mučenika, u auli Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić je
19. listopada 2013. godine organizirana
tribina kako bi ovdašnji puk upoznao
novog hrvatskog blaženika iz Istre. Gost
i predavač je bio msgr. Ivan Milovan, biskup, pod čijim je predsjedanjem 2004.
godine u Poreču zaključen biskupijski
postupak za proglašenje blaženim sluge
Božjega Miroslava Bulešića.
Tribina je započela u 19 sati koju je
pozdravnim govorom otvorio rektor mr.
Željko Marić. Na početku je rektor pozdravio sve nazočne, a zatim je mješoviti zbor KŠC-a Petar Barbarić zapjevao
himnu Istre Krasna zemljo, Istro mila.
Nakon što je prikazan kratki dokumentarni film o novom blaženiku, biskup je
kroz rektorova pitanja predstavio život
i djelo blaženog Miroslava Bulešića. Na
kraju je dana prilika svim nazočnim da
postave pitanja biskupu te je nakon toga
tribina završila rektorovom zahvalom
svim nazočnima i najavom sličnih događanja u bližoj budućnosti.
Josip Marković, III. razred
29
moj život u sjemeništu
moj život u sjemeništu
BOŽIĆNA PRIREDBA
također obratio uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić koji je, zadovoljan
programom i izvedbom, svima čestitao
Božić i poželio mnogo sreće i zdravlja u
narednoj 2014. godini. Također su bile
priređene i žive jaslice koje je okupljeni narod mogao vidjeti tijekom čitave
predstave. Na kraju programa obratio se
i ekonom sjemeništa vlč. Marko Majstorović koji je zahvalio svima koji su na
bilo kakav način pridonijeli uspješnom
izvođenju ove predstave.
Po ustaljenom običaju, u dvorištu
Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić je 18. prosinca 2013. godine organizirana Božićna priredba. Unatoč snijegu
i niskoj temperaturi došao je veliki broj
vjernika iz travničkog kraja. Program
je započeo u 19 sati obraćanjem rektora mr. Željka Marića, a nakon njega su
srednjoškolci i osnovnoškolci pokazali
svoje glumačke i pjevačke sposobnosti
u izvedbi igrokaza, pjesama i drugih
Kardinal, svećenici, časne sestre,
zabavnih točki. Za vrijeme predstave
profesori
i sjemeništarci su druženje
gosti su mogli kupiti neke od suvenira,
kalendare i razne likere te tako pridoni- nastavili u prostorijama sjemenišne
jeti potrebama ustanove. Prisutnima se blagovaonice. Uz zvuke tamburaškog
orkestra iz Novog Travnika i domaćinski pripravljenu svečanu večeru, svi su
radosno častili, pjevali i razgovarali.
Na kraju večere Kardinalu se obratio
generalni duktor sjemenišne zajednice
Frano Marijanović koji mu je uputio
Božićnu čestitku i zaželio svako dobro u
nadolazećoj Novoj godini.
POSJET NADBISKUPA VRHBOSANSKOG
VINKA KARDINALA PULJIĆA
Dana 10. i 11. travnja 2014. godine
našu sjemenišnu zajednicu je posjetio
nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić. Prvi dan Kardinal je održao
sjemeništarcima duhovnu obnovu u
sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage.
Kroz deset Božjih zapovjedi, temeljito i
smjerno je pripravio mladenačke duše
za sakrament svete ispovijedi. Istaknuo
je da svaki iskreni sjemeništarac ili katolik treba biti prepoznat po onome što
čini, a ne samo po riječima koje govori,
jer će u protivnom biti licemjeran. „Život tebe, kao sjemeništarca, ljudi trebaju prepoznati po djelima, ne po statusu“,
zaključio je na kraju obnove. Zatim je
uslijedila zajednička večera, a nakon
večere Kardinal je zajedno s odgojiteljima i sjemeništarcima u kapelici slavio klanjanje pred Presvetim oltarskim
sakramentom s meditacijom u kojoj je
prikazao crtice iz Isusovog život kao pouke svakom kršćaninu. Nakon klanjanja
Kardinal se obratio s riječima poticaja kroz svakodnevni život, te se kratko
osvrnuo na svoj ovogodišnji boravak
u Svetoj zemlji. Sutradan Nadbiskup je
održao radni sastanak sa odgojiteljima i
direktorima KŠC-a.
Josip Dedić, IV. razred
Marin Babić, IV. razred
30
31
moj život u sjemeništu
moj život u sjemeništu
OBILJEŽEN DAN KATOLIČKOG ŠKOLSKOG
CENTRA I NADBISKUPSKOG SJEMENIŠTA
PETAR BARBARIĆ
Dana 25. travnja 2014. godine obilježen je dan Katoličkog školskog centra Petar
Barbarić. Svečanu svetu misu u sjemenišnoj
crkvi svetog Alojzija Gonzage predvodio je
i propovijedao nuncij u Bosni i Hercegovini msgr. Luigi Pezzuto uz koncelebraciju 12
svećenika. Msgr. Pezzuto je u propovijedi
naglasio da svaki kršćanin treba svjedočiti
svoju vjeru ponajviše djelima, te je sve učenike, a posebno sjemeništarce, potaknuo na
savjesno obavljanje svojih dužnosti po primjeru sluge Božjega Petra Barbarića. Nakon svete mise uslijedila je priredba u auli,
koju je riječima dobrodošlice i pozdrava
otvorio mr. Željko Marić, ravnatelj. Nakon
pozdrava učenici su izveli kratki scenski
prikaz pod nazivom Mrijeti ti ćeš, kada sam
počneš u ideale svoje sumnjati. Također su
pokazali svoje sviračke i pjevačke sposobnosti. Nakon svečane priredbe su svi prisutni gosti pozvani u sjemenišnu blagovaonicu
na domjenak, koji je bio popraćen pjesmom
i veseljem.
Sutradan je svečanost proslave Nadbiskupskog sjemeništa počela radnim sastankom župnika sjemeništaraca sa odgojiteljima na kojem su se župnici mogli upoznati
32
o stanju njihovih kandidata te razmatrati
poteškoće i izazove odgoja zvanja u današnje vrijeme. Zatim je u auli uslijedila predstava Žrtva ispovjedne tajne, koju su izveli
sjemeništarci, članovi Dramske sekcije I., II.
i III. razreda. Predstava je prikazala vjerodostojnost svećenika svojoj službi, koji unatoč mogućoj i izrečenoj krivoj osudi, nikada
neće povrijediti ispovjednu tajnu. Svečano
misno slavlje je predvodio vlč. Josip Jelić,
župnik u Maglaju, koji je sjemeništarcima
skrenuo pozornost da vrijeme boravaka u
ovoj ustanovi iskoriste što plodnije kako bi
u budućnosti obilan rod ubirali. Susret je
završen svečanim ručkom u blagovaonici
sjemeništa uz pjesmu i dobro raspoloženje.
Seminar u sjemeništu u Travniku
Suvremeno društvo susreće se s novim izazovima koji su nerijetko nejasni,
nametnuti ili zahtjevi samog života. Crkva
živeći svoje poslanje, dobiva i novu zadaću
u takvom društvenom kontekstu. S ciljem
pripremanja sjemeništaraca, koji žive i
odrastaju u takvom ozračju i odgovora raznovrsnim izazovima, Uprava sjemeništa
pokrenula je seminar „Osobni i timski razvoj djece i odgojitelja“. Nakana je poboljšanje ljudske, duhovne, intelektualne i socijalne formacije sjemeništaraca. Seminar
pomaže u odgajanju razumijevanja, pamćenja, mašte, osjećajnosti, estetskih osobnosti
i povećanju korištenja darovanih talenata.
Pomaže im se nadići načelo puke vlastite
koristi, uvodi ih se u pitanje čovjekove sudbine i odnosa s Bogom. Raznovrsne radionice pomažu sjemeništarcima da pobude
želju, dosegnu stabilnost duha, poboljšaju
sposobnost odlučivanja i ispravnost u prosuđivanju situacija i ljudi. Interdisciplinarni
pristup odgoju i obrazovanju pomaže sje-
meništarcima u formiranju karaktera koji
će biti gospodar volje u vršenju dobrih djela, usmjeravanju slobode izbora k dobru, te
u svakodnevnom životu čini ih spremnima
znanje pretvoriti u aktivnu sposobnost života i djelovanja. Seminar obogaćuje redovitu Crkvenu formaciju u sjemeništu s
ciljem formiranja uravnoteženih oblikovanih osoba. Kompletnoj ljudskoj, duhovnoj,
intelektualnoj i socijalnoj pripravi odgovaraju veće mogućnosti zadovoljstva, sreće i
uspjeha u životu. Kroz program radionica
pomaže se sjemeništarcima nadići vlastite
socijalno-ekonomske i kulturne uvjetovanosti i nelagode, uzrokovane različitošću
njihove sposobnosti. Projekt su osmislile i
vode, kroz susrete u grupama, pojedinačne
razgovore i radionice, Lucija Čutura i Sandra Udovičić, katoličke laikinje iz Zagreba.
Cjelokupni projekt koji će trajati cijelu godinu utemeljen je na načelima pedagogije
don Bosca i sv. Ivana od Križa.
Uredništvo
Josip Dedić, IV. razred
33
mladi i život
mladi i život
BITI U TRENDU
manje glavom na neku tužnu predstavu
za svoju jednako tužnu okolinu. Mladi
čovjek mora imati svoj stav i ne dopustit
da ga današnji trendovi ili idoli povuku za nečim lošim. Trebali bi se vratiti
čitanju knjiga i slušanju žive opuštajuće
glazbe, a ne svakojake moderne glazbe
koja za cilj ima prikazati tempo današnjega života koji djeluje destruktivno na
ljudski duh.
Ono što mogu iz osobnog iskustva
reći jest da nema boljeg osjećaja i zadovoljstva od onoga kad zatvoriš pročitanu knjigu ili naučiš nešto što će ti biti
vrijedno u životu. Tada se osjećaš kao
da u tebi raste nešto novo, grandiozno.
Mladi u današnjem vremenu prate
Neka stoga trend bude ono što izgrai prihvaćaju, bez ikakvog promišljanja,
đuje i oplemenjuje, a ne ono što nudi
trendove koje im nameće cjelokupna siispraznost bez ikakvog sadržaja i smisla.
tuacija u društvu – ono što mogu vidjeti na televiziji je često puta pogrešno i
Josip Dedić, IV. razred
nekvalitetno. Smatraju se zaostalim oni
koji ih ne slijede. Starijima, s druge strane, nikako nisu jasne mlade generacije,
njihovi problemi, način života i raznovrsnost potreba.
Da bi se napravio iskorak, učenicima
i mladima općenito bi se trebalo ukazivati da moralnim prosudbama ispituju
sadržaje pojedinih trendova a tek onda
Današnja mladež živi i raste u drušprihvaćaju ili odbacuju ono što društvo tvu tehnologije koja korak po korak
nudi. Nadalje treba se mladima dati slo- postaje neizostavnom u suvremenom
boda u odgovornosti da oni kroz svoj načinu života. Korištenje tehnologije i
život drugima mogu izraziti osobne sta- svega onoga što nam moderno društvo
vove. Borba između onoga tko sam ja i nudi često rezultira time da mladi ne
onoga što drugi žele da budemo je vječi- mogu sami svoje postupke i djelovanja
ta borba između dva svijeta. Ne prihva- kontrolirati i gube se u šumi ponuda
ćanje samoga sebe može biti najtužnija današnjega društva. Djeca današnjice
stvar na svijetu, bacati u sjenu svoje pra- su prepuštena igricama na računalima,
vo lice da bi nastupilo pljeskanje i kli- internetu, televiziji, igrama na sreću i iz-
boru onoga što oni smatraju da je dobro
bez konzultacije roditelja. Nezanemariv
broj mladih, potaknuti okolinom, upada u loše društvo i tako uništava sebe i
svoje najmilije. Ne promišljaju da nije
uvijek ispravan onaj put kojim masa
ide. Pitamo li se gdje je problem svemu
ovome? Vjerojatno u nepoštivanju i nepriznavanju kriterija za ispravan odabir
onih tehnologija i sadržaja koji služe za
izgradnju osobe, a ne njenu degradaciju.
djecu u cjelokupnu problematiku i opasnosti raznoraznih ponuda i mogućnosti. I tek tada ćemo imati mladost koja
neće bježati od odgovornog ponašanja
i djelovanja.
Marin Babić, IV. razred
UTJECAJ
DRUŠTVENIH MREŽA
U današnje vrijeme sve više jača
utjecaj društvenih mreža. Postale su uobičajeni način komuniciranja, osobito
među mladima. No, primjetna je i opasnost da mnogi postaju ovisnici o Facebooku, Twiteru...
UTJECAJ
SUVREMENIH
TEHNOLOGIJA
34
Negativnosti se sastoje u tome da
utjecajem društvenih mreža polako i
Ne smijemo zaboraviti da mnogo neprimjetno gubimo obiteljski život i
toga potječe iz obitelji. Potrebne su nam razgovore s najbližima. Tako gubimo
majke koje će svoju djecu odgajati u kr- dodir sa svijetom oko sebe i samo glešćanskom duhu i dobri očevi koji će biti damo u monitor. Umanjuje se prirodprimjer svojoj djeci. Takvi roditelji će na ljudska komunikacija. Smatraju se
jasno i nedvosmisleno upućivati svoju čudnim i zaostalim oni koji ne koriste
35
mladi i život
Facebook. U ovo suvremeno doba internet i društvene mreže zapravo iskorištavaju čovjeka iako mnogi toga nisu
svjesni. Na raznim stranicama možemo
naći slike i snimke koje krše šestu Božju zapovijed i temeljne ljudske vrednote. Ljudi su danas spremni na sve vrste
neprikladnih postupaka da zadobiju
popularnost na Facebooku i ostalim
mrežama. Ovaj problem jako loše utječe
na osobu, na njezino mentalno i fizičko
zdravlje. Mnogi ljudi zaboravljaju Boga
zbog komentara na Facebooku. Draže
im je pogledati tko im je poslao poruku nego otići na svetu misu. Sve se više
udaljavaju od Boga i vrijednosti života
u vjeri. Ovaj problem može dovesti do
narušavanja psihičkog zdravlja i drugih
težih posljedica.
mladi i život
MEĐUSOBNO
UVAŽAVANJE
U današnjem svijetu postoji mnogo međusobnog nepoštivanja, također
među mladima. Uzrok toga jeste manjak ljubavi prema bližnjemu. Nažalost,
svi snose dio odgovornosti što ne postoji
više uzajamnog poštivanja i uvažavanja.
svoju neljudskost. Zato uvijek trebamo
imati vremena za druge i strpljenja da ih
saslušamo jer time im pokazujemo poštivanje i uvažavanje. Iako se izjašnjavamo kao kršćani, često zaboravimo slijediti Isusove stope. Njegov odnos prema
društvu i bližnjima treba nam biti savršen primjer međusobnog uvažavanja.
Ljubav prema drugima i spremnost pomoći temelji su svakog dobrog društva.
I dok u svijetu nerijetko vladaju sukobi, većina nas misli da kao pojedinci
ne možemo utjecati na takve stvari. Ali
trebali bi, posebno mladi, zalagati se za
pravednije i iskrenije međusobne odnose. Ustrajno međusobno uvažavanje nicom ljudskog karaktera ili narodnim
daje sklad među svim pojedincima i za- jezikom rečeno obraza. Osoba koja je
poštena, osim te vrline sigurno ima niz
jednicama.
drugih vrlina. No, za nepoštenu osobu
Mato Samardžić, III. razred odmah pomislimo da želi ukrasti. Onaj
koji je pošten, taj vjeruje i u svom srcu
nosi Krista. Ali onaj koji nije, koliko god
mislio da je vjernik, vara se u tome jer
vjera bez djela mrtva je. Laž se duboko
Kada razgovaramo o nekoj osobi ukorijenila u naše društvo i samo ponabrajajući njezine karakteristike često štenjem, vjerom i molitvom možemo je
kažemo da je pošten. No kakvo znače- iskorijeniti. Poštenje je jedan od temeljnje ova riječ krije u sebi? Uz ovu riječ se nih elemenata duhovnog zvanja. Kakav
još vežu riječi: odan, povjerljiv i mnoge je svećenik koji voli slagati i prevariti?
Nikakav. On je samo na papiru svećedruge.
Kada za nekoga izjavimo da nije po- nik. Ako ne steknemo vrline u dobi
šten, odmah pomislimo kako je to oso- odrastanja, kasnije ćemo ih veoma tešba s kojom bi kontakte trebali svesti na ko izgraditi.
Pravi kršćanin i mladić je onaj koji
minimum. Ova riječ nam govori dosta
toga o drugima, no mi bi trebali preis- je pošten i koji sa vjerom u Boga ide
pitati sebe o tome kakvi smo mi? Jesmo kroz život. Poštenje je Božji dar, i taj dar
li mi pošteni prema drugima? Želimo bismo trebali iskoristiti a ne ga zloupoli druge oštetiti u nečemu ili za nešto? trebljavati ili zakopati grijehom.
Optužujemo starije, a da li smo mi,
Josip Bojić, II. razred
mladi, bolji? Poštenje treba biti sastav-
BITI POŠTEN
Često u životu znamo nekoga omalovažavati, ismijavati, imati predrasude
i osude o nekim osobama a da pri tome
ne vidimo svoje nedostatke. Kad bi se
No, ispravno korištenje društvenih više poštivala mišljenja drugih, kada bi
mreža može polučiti izvrsne rezultate i nastojali uvažiti i saslušati druge, mimi ih trebamo koristiti u službi i potrebi slim da ne bi bilo toliko konflikata u
evangelizacije, a ne da ih zlorabimo i da društvu među mladima i ne bi dolazilo
nam one budu sredstvo u gubljenju ži- do nepotrebnih sukoba. Ako odbacuvotnoga smisla i orijentacije.
jemo tuđa mišljenja ili savjete od naših
bližnjih i ako ih ne želimo uopće sasluAntonijo Pavličević, I. razred šati tada pokazujemo pravo lice sebe,
36
37
dođoh, vidjeh, zapiah
dođoh, vidjeh, zapiah
SUSRET HERCEGOVAČKIH SJEMENIŠTARACA
I BOGOSLOVA NA OTOKU GOSPE OD MILOSTI
Kao kandidati hercegovačkih biskupija održali smo zajednički susret na otoku
Gospe od Milosti u Boki Kotorskoj od 7.
do 13. srpnja 2013. godine. Okupili smo se
u župi Šćepan Krst na svetu misu koju je
predvodio naš biskup mons. dr. Ratko Perić. Zatim smo se zaputili u Crnu Goru na
Gospin otok. Vidjevši otok, pomislili smo
da nećemo svi stati na njega jer je dugačak
svega 160 m a širok 50 m. Samostanom na
njemu upravljaju oci isusovci. Na obali nas
je srdačno dočekao pater Josip sa svojom
malom barkom kojom smo doplovili do
otoka. Po dolasku smo se raspremili, obišli
otok te završili dan večernjom molitvom i
povečerjem.
Dan bismo započinjali jutarnjom molitvom časoslova i svetom misom. Biskup bi
nam propovijedao, a najviše mi se dopala
propovijed na spomendan sv. Benedikta u
vezi s geslom Ora et labora! Biskup nam je
rekao da molimo Boga kao da sve o njemu
ovisi, a da radimo kao da sve o nama ovisi. Nakon molitve i svete mise uslijedio bi
doručak, nakon doručka okupljanje sa biskupom u prirodi. Tu bismo razmatrali jednu temu iz evanđelja i čitali dnevnik prethodnog dana. Prepričavali smo evanđelje
i biskup bi nam postavio nekoliko pitanja
iz evanđelja da na njih odgovorimo. Kada
smo npr. razmatrali evanđelje o talentima,
shvatio sam koliko trebamo Bogu zahvaljivati za primljene darove. Nakon razmatranja pa do ručka imali smo dosta slobodnog
vremena za odmor a najviše za kupanje u
moru. Ručak su nam pripremale naše drage kuharice, a ostale objede biskupov tajnik i bogoslov Josip. Nakon ukusnog ruč-
38
ka jedni bi se kupali, drugi spavali a neki
bi pripremali propovijed jer je biskup dao
zadatak da svako popodne dvojica održe
propovijed na temu iz biskupove knjige
Isus silan na djelu. Prekrasno je bilo vidjeti kako učitelj (biskup) sluša svoje učenike
(sjemeništarce) baš kako je i Isus to činio.
Nakon odmora uslijedila je večera. Tajnik
i bogoslov bi to lijepo pripremili te nakon
tjelesne uslijedila bi ona važnija, duhovna
okrepa. Išli bismo na obalu i polaganom
šetnjom kružili obalom otoka uz molitvu
krunice i pjevanje pobožnih pjesmi. Nakon što bismo završili sa krunicom dvojica
sjemeništaraca bi iznosili svoje propovijedi
koje su spremili. Čuvši lijepe propovijedi
od kolega, bili smo slobodni do večernje
molitve i povečerja.
U subotu je bio zadnji dan našeg seminara. Probudili smo se i spustili u samostansku crkvu na molitvu i svetu misu.
Nakon svete mise uslijedio je i zadnji zajednički doručak. Za vrijeme doručka čitali
smo sastave o tome kako nam je protekao
cijeli ovaj duhovni seminar jer smo dobili zadatak da ih sastavimo. Nakon doručka smo barkom patera Josipa otplovili na
drugu stranu obale. Zahvalivši domaćinu
na gostoprimstvu, zaputili smo se prema
Hercegovini.
Zahvalan ponajprije Bogu pa onda
biskupu i svim dobročiniteljima za ovaj
duhovni seminar stekao sam jedno veliko
iskustvo. Ovaj duhovni seminar je jedan od
najljepših događaja u mom životu.
Vinko Nenadić, III. razred
KOLONIJE U ŽABLJAKU
Kolonije sjemeništaraca u 2013. godini
organizirane su zasebno po nad/biskupijama iz kojih sjemeništarci dolaze. Za sjemeništarce Vrhbosanske nadbiskupije odredište je po želji našeg nadbiskupa Vinka
kard. Puljića bilo župa sv. Ane – Žabljak u
terminu od 22. do 27. srpnja 2013. godine.
Za razliku od prethodnih godina kada smo
posjećivali razne destinacije u Hrvatskoj i
Italiji i tako mogli upoznati tamošnje prilike, sadašnja nakana je bila da sjemeništarci, dolaskom u župe vlastite nadbiskupije,
svojom nazočnošću potaknu, svjedoče i
ohrabre mladiće koji bi se željeli odlučiti za
duhovni poziv.
Nakon okupljanja u sjemeništu i zajedničkog ručka uputili smo se zajedno s prefektom vlč. Borisom Salapićem prema župi
Sv. Ane – Žabljak. Tamo nas je dočekao
župnik i dekan Usorskog dekanata preč.
Bono Tomić koji nas je upoznao sa župom
i općenito s usorskim krajem. Nakon upoznavanja je uslijedila večera, a zatim su sje-
meništarci raspoređeni po obiteljima koje
su ih primile i kojima se i ovim putem zahvaljujemo.
Svaki dan na kolonijama je bio uistinu
ispunjen različitim sadržajima. U tih sedam
dana obilazili smo župe Usorskog dekanata.
U župi Bežlja nas je srdačno primio i ugostio župnik vlč. Željko Vlajić. Slavili smo
svetu misu, nakon koje je uslijedilo druženje sa župljanima i ručak. Poslijepodne smo
iskoristili za igru i razgovor a također smo
pomogli župniku da pripremi drva za zimu.
U župi Komušina župnik vlč. Anto Ćosić
nas je upoznao o svetištu i posebno o slici
Gospe Kondžilske. Svetu misu je predvodio
i propovijedao nadbiskup Vinko kard. Puljić koji je zatim obavljao osobne razgovore
sa svakim sjemeništarcem. Župnik Ćosić
nas je lijepo počastio a zatim smo sa prefektom otišli na brdo Kondžilo gdje smo izmolili krunicu BDM. Vlč. Pero Iljkić, župnik
župe Doboj, nas je ugostio na nogometnom
igralištu u naselju Makljenovac, gdje su se
39
dođoh, vidjeh, zapiah
dođoh, vidjeh, zapiah
Hodočašće na Gospino vrelo
sjemeništarci nadmetali u sportskim natjecanjima i ugodno častili na izvrsno pripremljenom roštilju. Na dan patrona župe
Žabljak svečanu svetu misu je predvodio i
propovijedao preč. Marijan Pejić, rektor,
a sjemeništarci su sudjelovali pjevanjem i
drugim neophodnim pripremama za ovo
veliko slavlje. Kako su se tih dana u Žabljaku održavale Usorske večeri, program je
bio ispunjen i u večernjim satima. Zadnjeg
dana kolonija smo posjetili župu Ularice
gdje nas je župnik vlč. Ilija Miškić lijepo
ugostio. Slavili smo svetu misu, družili se i
razgovarali s mladima te slobodno vrijeme
iskoristili za sportske aktivnosti. Zatim smo
40
se lijepo pozdravili i još u povratku posjetili
župu i svetište sv. Leopolda B. Mandića gdje
nas je primio i prezentirao svetište župnik
vlč. Josip Jelić.
Ove kolonije su za sve sjemeništarce
predstavljale veliku radost. Zanimljivo je
spomenuti da su na samom odlasku, mnogi zadivljeni ljepotama toga kraja, bogatim
sadržajem i gostoprimstvom svih župnika,
izrazili žaljenje što se približio kraj kolonija
i zajedničkog druženja. Osobito zahvaljujemo našem domaćinu i suorganizatoru preč.
Boni Tomiću za sav trud, angažman i ljubav
koju je pokazao.
Josip Marković, III. razred
Na blagdan Male Gospe 8. rujna
2013. godine sjemeništarci travničkog
sjemeništa su hodočastili na Gospino
vrelo koje pripada župi sv. Mihovila –
Ovčarevo. Kako hodočasničko mjesto
nije daleko udaljeno od sjemeništa, sjemeništarci su se, predvođeni prefektom,
zaputili pješke prema Gospinom vrelu
i stigavši tamo prije početka svete mise
izmolili krunicu BDM. Svečano sveto
misno slavlje uz sudjelovanje mnoštva
vjernika je predvodio i propovijedao fra
Mario Knezović koji je u propovijedi
ukazao na osobiti vjernički stav Blažene
Djevice Marije. Nakon svete mise uslijedio je prigodan program na kojem,
zbog drugih obveza, sjemeništarci nisu
mogli dugo prisustvovati. Vrativši se u
sjemenište nije se mogao vidjeti umor,
nego zapravo radost i ispunjenost zbog
sudjelovanja na istinskom slavlju vjere i
milosti.
Starije generacije sjemeništaraca
imaju lijep običaj da u slobodno vrijeme
odu na Gospino vrelo i tamo upute svoju molitvu, a mlađima je ovo bila prilika
da upoznaju molitvena mjesta i crkve u
okolici Travnika.
Josip Zeman, III. razred
41
dođoh, vidjeh, zapiah
dođoh, vidjeh, zapiah
KALVARIJA – VITEZ
Dana 15.09.2013. godine na spomendan Gospe Žalosne zaputili smo se
na obilježavanje stote obljetnice crkve
na Kalvariji, brežuljka kod sela Mali
Mošunj blizu Viteza. Uzoriti gospodin
Vinko kard. Puljić je blagoslovio nove
postaje Križnog puta koji vodi do vrha
brežuljka na kojem se nalazi crkva i
predvodio svečanu svetu misu na kojoj
je bilo nazočno mnoštvo vjernika. U
propovijedi je posebno istaknuo važnost križa kao sastavnog dijela života
kojeg ne možemo izbjeći nego ga trebamo s vjerom i Isusom prigrliti.
Ovdje moramo napomenuti da je
naše sjemenište posebno povezano s
Kalvarijom. Naime, o. Antun Puntigam,
profesor i odgojitelj u Nadbiskupskom
sjemeništu, je inicirao u suradnji sa fra
Jakom Selakom da se na ovom brdu sagradi mala crkva posvećena Gospi Žalosnoj jer je prema kazivanju u 4. stojeću
tu bila rimska bazilika. Crkva, smještena unutar temelja stare bazilike, je sagrađena i blagoslovljena 21. rujna 1913.
godine, a sada temeljito obnovljena.
Nakon misnog slavlja svi smo bili
pozvani na zajednički objed gdje smo se
tjelesno okrijepili te krenuli nazad u sjemenište s lijepim uspomenama na živu
vjeru našega naroda.
Josip Stojanović, I. razred
42
POSJET ŽUPI SV. MATEJA U MOSTARU
Dana 21. rujna 2013. sjemeništarci
Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić
su se uputili prema Mostarsko - duvanjskoj
biskupiji, odnosno župi sv. Mateja – Mostar.
Nakon veoma ranog ustajanja zbog dužine puta i predviđenog programa, krenuli
smo prema Kupresu, prvom odredištu našeg putovanja. Tamo nas je župnik mr. vlč.
Marko Tomić upoznao sa poviješću župe
Kupres i ostatcima stare crkve koja potječe
iz davnih vremena. Vidjeli smo i posjetili
kuprešku baziliku, župnu crkvu sv. Obitelji,
jednu od najvećih crkvi u Bosni i Hercegovini. Zahvalni župniku na lijepim riječima,
nastavili smo svoje hodočašće do Širokog
Brijega. Već na samom ulazu u grad može
se primijetiti veliki samostan koji se nalazi
na malom brežuljku. Kada smo došli pred
crkvu dočekali su nas franjevci koji su nas
upoznali s poviješću crkve i samostana. Saznali smo da je župa Široki Brijeg jedna od
najvećih župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Posjetili smo franjevačku riznicu i
neke dijelove samostana, a posebno saznali
o pobijenim hercegovačkim franjevcima
u II. svjetskom ratu. Nakon razgledavanja
uslijedio je ručak, a zatim smo posjetili galeriju u sklopu samostana te mjesto gdje su
mučeni širokobriješki fratri. Nakon tog li-
jepog iskustva uputili smo se na brdo Hum
kod Mostara gdje nas je dočekao generalni
vikar Mostarsko-duvanjske biskupije mr.
don Željko Majić te nas upoznao s poviješću Huma, a posebno s križem koji se nalazi
na njemu i krasi grad Mostar i danju i noću.
Onda smo se spustili u grad do katedrale
posvećene Mariji Majci Crkve gdje nas je
dočekao biskup mons. dr. Ratko Perić i župnik don Luka Pavlović. Oni su nam ispričali kratku povijest Mostarsko-duvanjske
biskupije.
Nakon toga smo se uputili u župu sv.
Mateja koja je slavila dvadesetu obljetnicu
utemeljenja i patron. Tamo nas je dočekao
župnik don Ivica Boras sa župnim vikarom
don Perom Miličevićem. Uz koncelebraciju velikog broja svećenika sv. misu je, kao i
trodnevnicu, predvodio naš duhovnik vlč.
Jakov Kajinić. Nakon svete mise generalni
duktor sjemeništaraca Frano Marijanović je
ukratko tamošnjim župljanima prezentirao
povijest i sadašnje stanje u našem sjemeništu, a sjemeništarac Josip Širić je progovorio o svom iskustvu poziva. Nakon toga je
uslijedila večera i zahvala župniku na gostoprimstvu te naš povratak ka sjemeništu.
Branimir Bevanda, III. razred
43
dođoh, vidjeh, zapiah
dođoh, vidjeh, zapiah
HODOČAŠĆE U PULU NA BEATIFIKACIJU
VLČ. MIROSLAVA BULEŠIĆA
Dana 28. rujna 2013. godine naša
sjemenišna zajednica zajedno sa poglavarima krenula je na beatifikaciju sluge
Božjeg Miroslava Bulešića u Pulu. Put
je bio dug i naporan ali je ipak vladala ugodna i dobra atmosfera. Bili smo
uzbuđeni i samim time što dolazimo u
novu sredinu, a osobito što ćemo sudjelovati na slavlju koje je važno za hrvatski narod. Vlč. Miroslav Bulešić je bio
svećenik i mučenik koji je ostao postojan u ljubavi i nikada nije odstupao od
evanđeoskih načela.
Naše prvo odredište bilo je župa
Rabac, mala župa u Istri nedaleko od
Pule. Tamo smo stigli u večernjim satima. Srdačno nas je dočekao župnik vlč.
Stjepan Mišura, svećenik Vrhbosanske
nadbiskupije koji je na službi u Porečkoj
i Pulskoj biskupiji. Nakon dugog puta
okrijepili smo se zajedničkom večerom
u prizemlju župne kuće koju je za nas
sa svojim župljanima pripremio vlč. Mišura. Nakon večere bili smo raspoređeni
po obiteljskim kućama gdje smo i pre44
noćili tu večer. Sutra dan krenuli smo u
Pulu, naše glavno odredište.
Kada smo stigli, uputili smo se zajedno s mnoštvom pristiglih hodočasnika prema prepunoj Areni. Sveta misa
je započela u 11 sati koju je predvodio
papin izaslanik Angelo kardinal Amato,
prefekt Kongregacije za kauze svetih, uz
koncelebraciju velikog broja biskupa i
svećenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja. U propovijedi je
istaknuo okolnosti i mučenički put Miroslava Bulešića s nadom da će nas njegov primjer podsjetiti da ostanemo vjeri
Kristu i njegovom evanđelju.
Bl. Miroslav Bulešić je bio svećenik,
služitelj svetih otajstava. Mi se upravo
spremamo i želimo postati svećenici.
Stoga s ponosom gledamo u njegov lik
koji nas treba dodatno ohrabriti da se ne
bojimo nikakvih izazova i kušnji, nego s
vjerom kročimo kroz život i ostanemo
postojani u svim poteškoćama.
Susret mladih Banjolučke biskupije uz
godišnjicu smrti vlč. Ivana Grgića
Dana 9. studenog 2013. godine sjemeništarci trećeg i četvrtog razreda su
se, predvođeni rektorom mr. Željkom
Marićem, uputili prema župi Gornja
Ravska kako bi se zajedno s mladima te
biskupije prisjetili i obilježili dan mučeništva tamošnjeg župnika vlč. Ivana
Grgića koji je ubijen prije 21 godinu
mučeničkom smrću 7 km od župe Gornja Ravska. Sjemeništarci su u župu stigli oko 10 sati te krenuli u procesiji od
mjesta gdje je župnik ubijen do župne
crkve moleći Križni put koji je predvodio mons. dr. Marko Semren, pomoćni
biskup. Nakon jednog od najdužih ali i
najljepših Križnih putova stigli smo do
župne crkve gdje smo bili srdačno dočekani od strane župljana župe Ravska.
Uz prigodan obrok mladi su imali priliku da se bolje upoznaju s likom vlč.
Grgića, ali također da se i sami međusobno upoznaju. Nakon ručka je uslijedila sveta misa koju je predvodio mons.
dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup.
Biskup Komarica je u propovjedi mlade
ohrabrio i pozvao na spremnost na život koji je pun padova, ali da ti padovi
ne trebaju obeshrabriti mlade nego baš
suprotno učiniti ih jačima i spremnijima na nova životna iskušenja.
Spoznali smo kakva je i kolika bila
patnja svećenika u nedavnom ratu u
Bosni i Hercegovini, ali nas to nije obeshrabrilo nego još više ojačalo da istinski i potpuno slijedimo Krista.
Josip Dedić, IV. razred
Domagoj Matijević, III. razred
45
dođoh, vidjeh, zapiah
dođoh, vidjeh, zapiah
HODOČAŠĆE U FOJNICU
Sjemeništarci prve i druge godine zaputili su se 12. studenoga 2013. u
samostan Duha Svetoga u Fojnici na
dvadesetu obljetnicu pogibije dvojice
franjevaca: fra Nikice Miličevića, gvardijana i župnika, i fra Leona Migića, samostanskog i župnog vikara.
U samostan 13. studenoga 1993.
godine upadaju četiri pripadnika Armije BiH. Jedan od njih je maltretirao
i udarao fratre te ih na posljetku ubio.
Razlog za ubojstvo je još nepoznat, ali
po mom mišljenju je to što su bili svećenici koji su bili i ostali vjerni svom
pozivu i poslanju u ljubavi prema svim
ljudima. Zapovjednik ovoga zločina još
nije poznat.
46
U 17 sati slavljena je sveta misa
koju je predvodio gvardijan samostana
fra Nikica Vujica. Nakon svete mise je
bilo predstavljanje knjige pod nazivom
Pucnji u fratre. Poslije predstavljanja
prikazan je film Nepogubljena dobrota o ubijenim franjevcima koji su svoj
život položili radi Krista. Pomagali su
ljudima bez obzira na njihovu vjeru ili
nacionalnost. Tješili su i davali savjete
onima koji su najteže preživljavali ratne
sukobe. Sva ova promišljanja o ubijenim
fratrima trebala bi biti poticaj za sve nas
što se spremamo za svećeništvo. Daju
nam primjer nasljedovanja i odanosti
prema Kristu Gospodinu.
Danijel Dedić, II. razred
Posjet staračkom domu
Sv. Josipa Radnika u Vitezu
Dana 23. ožujka 2014. godine maturanti su, predvođeni rektorom mr. Željkom
Marićem, posjetili starački dom sv. Josipa
Radnika u Vitezu u kojem djeluje Družba
sestara Služavki Maloga Isusa. Pri dolasku
u starački dom dočekala nas je ravnateljica s. Rudolfa Paradžik koja nam je ukratko
ispričala povijest ustanove kao i današnju
situaciju. Starački dom je jedan od novijih
domova u Bosni i Hercegovini i jedan od
rijetkih u kojem djeluju sestre SMI.
Zajedno sa osobljem i starcima, korisnicima doima, slavili smo svetu misu u kapelici koju je predvodio mr. Željko Marić. U
kratkom nagovoru rektor je potaknuo i dao
riječ ohrabrenja ljudima koji svoj zadnji dio
života provode u ovoj ustanovi te ih pozvao
na molitvu za sjemeništarce kako bi jednog
dana uspjeli u svom svećeničkom pozivu.
Svetu misu su svojim pjevanjem uzveličali
sjemeništarci i časne sestre. Nakon toga je
uslijedio ručak, na kojem su sjemeništarci
otpjevali nekoliko pjesama. Pri odlasku se
mogla iščitati radost na licima domaćina
koji su nas pozvali i na proslavu patrona i
godišnjice staračkog doma.
Znati živjeti i upoznati život ne znači
samo uživati u raznoraznim lijepim trenucima, nego uvidjevši cijeli tijek ljudskog
života od rođenja do staračkih dana, moći
ćemo bolje izabrati i odlučiti se za prave i
neprolazne vrijednosti.
Josip Dedić, IV. razred
47
predstavljanje
Sjemeništarci prve godine
IVAN ANDRIĆ rođen je 28. lipnja 1998. u Zenici.
Prvo je od dvoje djece roditelja Stjepana i Blanke. Osnovnu školu
je završio u Tršću. Dolazi iz župe sv. Ante Padovanskog – Vukanovići i
kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
MATO BABIĆ rođen je 3. rujna 1998. u Mostaru.
Prvo je od dvoje djece roditelja Stipice i Renate. Osnovnu školu je
završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i
kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
DRAGAN BREKALO rođen je 28. travnja 1998. u Doboju.
Jedino je dijete majke Jele. Osnovnu školu je završio u Derventi.
Dolazi iz župe sv. Juraja – Derventa i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
TOMISLAV ĆURIĆ rođen je 24. siječnja 1999. u Mostaru.
Prvo je od dvoje djece roditelja Ivke i Vlade. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
JOSIP LANDEKA rođen je 30. studenog 1998. u Münchenu.
Treće je od četvero djece roditelja Marinka i Venke. Osnovnu školu
je završio u Posušju. Dolazi iz župe Bezgrešnog začeća BDM – Posušje
i kandidat je Mostarsko-duvanjske biskupije.
ANTONIJO PAVLIČEVIĆ rođen je 12. svibnja 1998. u Prozoru.
Četvrto je od petero djece roditelja Ive i Kate. Osnovnu školu je
završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i
kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
IVAN RAJIČ rođen je 20. srpnja 1998. u Prozoru.
Drugo je od četvero djece roditelja Zorana i Suzane. Osnovnu školu
je završio u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
48
predstavljanje
JOSIP STOJANOVIĆ rođen je 31. listopada 1998. u Prozoru.
Treće je od četvero djece roditelja Antuna i Kate. Osnovnu školu je
završio u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat
je Vrhbosanske nadbiskupije.
JOSIP ŠKARICA rođen je 2. svibnja 1998. u Mostaru.
Drugo je od petero djece roditelja Marinka i Marijane. Osnovnu
školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova –
Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
ZVONIMIR ŠUKER rođen je 19. siječnja 1999. u Livnu.
Četvrto je od četvero djece roditelja Stipana i Jasne. Osnovnu školu
je završio u Lištanima. Dolazi iz župe sv. Josipa – Lištani i kandidat je
Banjolučke biskupije.
IVAN VLAJČIĆ rođen je 13. veljače 1999. u Mostaru.
Prvo je od dvoje djece roditelja Mire i Delfe. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.
Novi rektor u sjemeništu
Vlč. Željko Marić je rođen 28.10.1975. godine u selu Donja Vast,
župa Uzdol, od oca pok. Ante i majke Ruže r. Mendeš. Osnovnu školu
je završio na Uzdolu, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu „Zmajević“
u Zadru. Teološki studij je završio na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu 2000. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja
2000. godine u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu. Kao župni
vikar djelovao je dvije godine u župi Žepče, zatim dvije godine kao
osobni tajnik vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića. U Rimu, na Papinskom
liturgijskom institutu „Sant’ Anselmo“ završio je licencijat iz liturgike na temu „Uloga
zajednice u pokorničkoj praksi“ pod vodstvom prof. dr. Markusa Thymistera. Završio
je i poslijediplomski studij doktorata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu
pri katedri Pastoralne teologije. Djelovao je kao župnik župe Bijelo Brdo. Prošle godine je imenovan za rektora Nadbiskupskog sjemeništa i ravnatelja Katoličkog školskog
centra „Petar Barbarić“ u Travniku.
49
zabavni kutak
Jeste li znali da svaka ptica svakoga
dana mora pojesti hranu makar
polovicu svoje težine kako bi
preživjela?
Jeste li znali da neki Eskimi koriste
hladnjake kako bi spriječili potpuno
smrzavanje hrane?
Jeste li znali da se godišnje u
restoranima posluži oko milijardu
puževa?
Jeste li znali da je London bio prvi
grad koji je imao populaciju veću
od milijun stanovnika, a sada je 13.
grad po naseljenosti sa 8 milijuna
stanovnika?
Jeste li znali da na Uranu ljeto i zima
traju po 21 godinu?
Jeste li znali da je jetra polarnog
medvjeda otrovna zato što sadrži
previše vitamina C?
Jeste li znali da u prethodnih 4.000
godina ni jedna životinja nije
pripitomljena?
Jeste li znali da je otvarač za konzerve
izmišljen 48 godina nakon što su prvi
put upotrijebljene konzerve?
50
MESO
Kupio Mujo burek za van. Izađe iz
pekare i samo što je probao, vrati se
nazad i upita buregdžiju:
- Je li, bolan, gdje ti držiš meso?
Ovaj ga zbunjeno pogleda i odgovori:
- U frižideru, gdje bi drugdje...
Mujo će na to:
- Pa stavi malo i u burek!
LIJEVO – DESNO
Savjet za smanjenje težine:
- Okrenite glavu lijevo, a potom
desno. Ponovite vježbu svaki put kad
vam ponude nešto za jelo!
VJENČANICA
Kaže svekrva snahi na vjenčanju:
- Kćeri, nije ti baš nešto lijepa ta
vjenčanica.
A snaha će na to:
- Sljedeći put će biti ljepša.
SAVJET
Stari mi je uvijek govorio:
„Uči sine, da ne radiš!“
I ja sam učio.
I sad ne radim.
Google je žensko 100%, tvrdim sa
sigurnošću! Čim ima odgovor na sve!
Aeterna Christi munera
Aeterna Christi munera
Et martyrum victorias
Laudes ferentes debitas
Laetis canamus mentibus.
Ecclesiarum principes,
Belli triumphales duces,
Caelestis aulae milites
3 uvodnik
4 crtice iz prošlosti
6 gost propovjednik
10 duhovna promišljanja
17 iz života svetaca
Et vera mundi lumina.
21 pjesnički kutak
Terrore victo saeculi
Poenisque spretis corporis
23 moj život u Sjemeništu
Mortis sacrae compendio
Traduntur igni martyres
Et bestiarum dentibus,
Armata saevit ungulis
Tortoris insani manus.
Nudata pendent viscera,
Sanguis sacratus funditur,
Sed permanent immobiles.
Vitae perennis gratia.
St. Ambrosius (339./40. – 397.)
34 mladi i život
38 dođoh, vidjeh, zapisah
48 predstavljanje
50 zabavni kutak
Mostar, brdo Hum, rujan 2013.
Lucem beatam possident.

INFORMATIVNO-PASTORALNI LISTIĆ

DRAGI ŢUPNIČE HVALA VAM! - Svi Sveti

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

1. 11. 2013. - 1. 11. 2014. Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Broj:18-3/2013. Predmet: Novosti vezane uz upis sjemeništaraca za

2012. - Župa Valpovo

Propovijed 18.11.14. sjećanje na Vukovar

GLASNIK ŽUPE SV. MIHOVILA ARKANĐELA, JELENJE

2. Stupanj B6.pdf - Upoznajmo

Druga nedjelja po Božiću a; ila Žilić ilas

- Franjevci

simpozij - Otorinolaringolog.com

“Obavijesti”, vjesnik Vojnog ordinarijata : broj 2. (58)