Aeterna Christi munera Aeterna Christi munera Et martyrum victorias Laudes ferentes debitas Laetis canamus mentibus. Ecclesiarum principes, Belli triumphales duces, Caelestis aulae milites 3 uvodnik 4 crtice iz prošlosti 6 gost propovjednik 10 duhovna promišljanja 17 iz života svetaca Et vera mundi lumina. 21 pjesnički kutak Terrore victo saeculi Poenisque spretis corporis 23 moj život u Sjemeništu Mortis sacrae compendio Traduntur igni martyres Et bestiarum dentibus, Armata saevit ungulis Tortoris insani manus. Nudata pendent viscera, Sanguis sacratus funditur, Sed permanent immobiles. Vitae perennis gratia. St. Ambrosius (339./40. – 397.) 34 mladi i život 38 dođoh, vidjeh, zapisah 48 predstavljanje 50 zabavni kutak Mostar, brdo Hum, rujan 2013. Lucem beatam possident. uvodnik Impressum: Travnički Angelus: List nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ Travnik Izdavač: Nadbiskupijsko sjemenište „Petar Barbarić“ Školska 1 BIH – 72270 Travnik Glavni urednik: Josip Dedić Uredničko vijeće: Josip Marković Josip Zeman Zvonimir Šuker Lektura: Uredništvo Naklada: 500 primjeraka Priprema za tisak: Dejan Krstović Naslovnica: Isus pada pod križem ak. slikar A. Mamuša, 2004. god. Dragi čitatelji! Vječita je ljudska težnja pronaći Boga i odgovore na temeljna pitanja o životu. Sudionici tog traganja osobito su mladi ljudi kojima treba ponuditi jasan i nedvosmislen stav, čvrst oslonac i ugledne primjere blaženika i svetaca. Stoga, i mi nastojimo putem pisane riječi dati svoj doprinos u izgradnji i pronalaženju istinskih kršćanskih vrijednosti. Glavna tema odnosno misao vodilja ovog broja je mučenik i mučeništvo po primjeru novog hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića, svećenika rodom iz Istre. Zato smo većim dijelom iznijeli razmišljanja sjemeništaraca o ovoj temi kroz duhovne tekstove, pjesme i primjere svetaca. Osobita nam jer čast prezentirati razgovor s biskupom Ivanom Milovanom o pitanjima koje zanimaju mladog čovjeka. List, također, donosi izvještaje o redovitom životu i radu u sjemeništu, prezentira sjemeništarce prve godine i ne zaboravlja kutak za zabavu. Nadam se da ćemo svojim vršnjacima ponuditi dobar sadržaj a starije zaintrigirati za misao mladog čovjeka. Josip Dedić, glavni urednik crtice iz prošlosti crtice iz prošlosti ODGOJNI RAD U SJEMENIŠTU Važan segment u tadašnje vrijeme, kao i danas, je bio intelektualno obrazovanje kroz koje je svaki kandidat morao proći. Ono je trajalo osam godina, nakon čega se polagao ispit zrelosti ili matura. Sjemeništarci su imali nastavu prije i poslije podne, a učenje u određenim terminima. Jedna školska godina je bila podijeljena u dva semestra i ocjene su vrjednovane od 5 do 1. Nadbiskup dr. Josip Stadler povje- Važno za spomenuti je da su sjemenirio je upravu Nadbiskupskog sjemeni- štarci u to vrijeme imali najmanji broj šta ocima isusovcima koji su imali za- izostanaka u školi. Jedan od poznatih datak odgajanja i obrazovanja mladih profesora i prvih odgojitelja sjemesvećeničkih kandidata. Prvotni ciljevi u ništaraca bio je otac Erich von Branvođenju i odgoju zvanja bili su usmje- dis, profesor prirodoslovlja i fizike. reni na usvajanje zdravih ljudskih načela i dara vjere. Kroz tri glavna faktora reda, rada i molitve u odgoju, kao i točno utvrđenim pravilima u zajednici te vođeni i nadzirani ljubavlju odgojitelja, sjemeništarci su mogli steći solidne temelje za zahtjeve svećeničkog života. Od samog početka u sjemeništu su, kao i danas, vladala određena praSpavaonica travničkih gjaka (internista). vila dnevnog reda, škole, odijevanja i slobodnog vremena. Dnevni red je bio Velika važnosti posvećivana je duveoma zahtjevan od ustajanja pa do hovnom životu svakog pojedinca. On počinka. Radni dan je započinjao moli- se ostvarivao kroz svagdanju misu, istvom u 5 sati, a završavao ispitom savje- povijed, pričest i duhovne razgovore sa sti u 21 sat. Svaki sjemeništarac je imao duhovnim mentorom. Preporučivali su određenu odjeću koju je morao nositi se potpuna šutnja i sabranost kroz tri za vrijeme boravka u školi. To je uklju- dana. Također su u sjemeništu osnočivalo: cipele, hlače, košulju s kravatom vani Apostolstvo molitve, Bratovština do IV. razreda, a od IV. razreda sveće- Presvetog Srca Isusova, Mala sjemenišna nički kolar. Za vrijeme ljetnog odmora kongregacija Gospe od Anđela pozdravvrijeme se većinom provodilo u sjeme- ljene i Sv. Ivana Berchmansa kao i druge ništu i tada nije bilo obvezne odjeće. kongregacije i društva od kojih su neki 4 Travnički gjaci (internisti i konviktorci) sa svojom prefektima. osnivani više puta pa zatim ugašeni. Sjemeništarci su sudjelovanjem u njima veselije i iskrenije prihvaćali život u zajednici i dublje izgrađivali svoj duhovni život. U molitvi, postu i dobrim djelima su se vježbali u uzdržljivosti i odricanju. Sjemeništarci su trebali svoje slobodno vrijeme provoditi korisno i s ljubavlju. Bilo je dovoljno vremena za šalu, pjesmu, radost i ostale izvannastavne aktivnosti kroz sekcije koje su djelova- le u sjemeništu. Svoje glumačke sposobnosti su pokazivali na čestim Akademijama koje su se održavale u školi. Pjevačke i sviračke talente su ostvarivali kroz sjemenišni zbor i orkestar. Voditelj pjevača je bio o. Petar Perica koji je napisao dvije prelijepe pjesme: Do nebesa i Rajska Djevo. Preporučen i poželjan je bio zdrav i sportski život. Krepka i izdašna hrana, redovne šetnje i izleti u okolicu Travnika su omogućavali zdrav razvoj svakoga pojedinca. Radosni i ispunjeni u izboru životnog puta te marljivo i iskreno ispunjavajući svoje obveze, sjemeništarci su izgrađivani u cjelovite i zrele osobe vrijednih vrlina na ponos ove institucije i Crkve u Bosni i Hercegovini. Josip Dedić, IV. razred Prof. Šmalcelj, Prof. P. Brandis, Prof. dr. Alaupović, Prof. P. Kulunčić, Prof. dr. Damaška, Prof. P. Mesek, Dir. Bedjanić, Nadz. Nemanić, Rektor P. Hoffer, Prof. Poljak, Prof. dr. Mandić Travnička matura 1907.: Ispitno povjerenstvo i abiturijenti 5 gost propovjednik gost propovjednik Razgovor s biskupom msgr. Ivanom Milovanom vinj, sve do imenovanja biskupom 1997. Od 2012. sam u mirovini. 2. Željeli bismo Vas upitati kada ste odlučili postati svećenik i što je utjecalo na Vašu odluku? 1. Preuzvišeni oče biskupe, možete li se ukratko predstaviti za naš sjemenišni List? Rođen sam u “predvečerje” II. svjetskog rata, 1940. u župi Svetvinčenat kod Pule (to je i rodna župa bl. Miroslava Bulešića), biskupija Porečka i Pulska. Obitelj je bila vjernička, “narodnjačka”, otac - angažirani vjernik – u ožujku 1945. smaknut je od partizana poput mnogih istarskih narodnjaka vjernika. Osmogodišnju ondašnju gimnaziju prošao sam u Sjemeništu u Pazinu, gdje mi je kratko bio odgojiteljem kasniji nadbiskup Josip Pavlišić, a dugogodišnjim ravnateljem mons. Božo Milanović. U Pazinu su mi školski kolege među ostalima bili sadašnji biskup Mile Bogović i akademik Josip Bratulić. Tri godine teologije proveo sam u Pazinu a tri u Zagrebu (kolege iz Zagreba: biskupi Ante Ivas i Marko Culej). Kratko sam bio kapelan u Poreču pa odgojitelj u pazinskom Sjemeništu a zatim – što kao kapelan što kao župnik – dugo pastoralno djelovao u župi Ro6 Moje rodno selo Režanci dijeli se na tri zaseoka. S malo šale – malo istine naš “najpobožniji” zaselak Ikani nazvan je “Vatikani”, susjedni “crveni” Gromičari prozvani su “Moskva”, a treći su bili “nesvrstani”. Cijela velika skupina nas sjemeništaraca bili smo uglavnom iz “Vatikani”. U Sjemeništu su bila i moja dva starija brata, stric i bratić… tako da je i meni bilo najnormalnije poći u Pazin. Jasno da se je tijekom godina rasta moje opredjeljenje za svećeništvo i preispitivalo i utvrđivalo. Velika mi je sreća bila što sam u presudnim godinama imao dobre duhovnike, duhovne voditelje. Ali od malena sam zapravo jedino u svećeništvu vidio svoj životni put. šteno ili usiljeno dobar, jer ga je uvijek resila iskrenost i izravnost, otvorenost (njegov duhovni Dnevnik u kojem pred Bogom preispituje i zapisuje svoje doživljaje i probleme, iskrenošću podsjeća na Augustinove Ispovijesti). Kod sjemeništarca Mira je bila naglašena marljivost, samodisciplina, iskrena a ne namještena pobožnost, prema poglavarima poslušnost ali i sloboda i izravnost (burno reagira kad ga kolege Talijani ponize kao “Šćava”). Ne sumnjam da je svoje nutarnje duhovne probleme uspio iskreno rješavati s duhovnikom i ispovjednikom. Don Miro je pastoralno djelovao u ratu i neposrednom poraću kada su svećenici, i u Istri i drugdje, “nosili glavu u torbi”. Vremena su bila takva da se je duhovno brzo sazrijevalo i rano donosilo bitne životne odluke. Miro je bio dosljedan i odlučan (u svojim stavovima podsjeća na bl. A. Stepinca), ali trudio se ne manje biti i razuman i razborit. Pišući o opasnostima koje mu prijete, ističe: “Glavno je da vršimo svoju dužnost i da ne izgubimo glavu za koju bedastoću zemaljsku, već za važnu stvar nebesku.” Poteškoće s kojima se svećenik danas susreće, čini mi se, više su one povezane s temeljnim opredjeljenjem, do4. U primjeru bl. Miroslava Buleši- sljednošću, ustrajnošću, valoriziranjem ća, svećenika iz Istre, spoznajemo koje zemaljskih vrijednosti ali i spremnošću se poteškoće i žrtve mogu očekivati u na odricanje… Don Miro je u bitnim svećeničkom životu? Jesu li one i da- stavovima veliki uzor i svećenicima danas aktualne i postoje li neke osobite našnjice. Ponajprije, ono što isijava iz koje bi u današnje vrijeme trebalo na- svega razmišljanja, govorenja i djelovaglasiti? nja don Mira, to je njegova bitna usidre- 3. Prošle godine vlč. Miroslav Bulešić je proglašen blaženim. Možete li nam po uzoru na njegov život istaknuti neke osnovne vrline koje bi trebale krasiti sjemeništarca? Miroslav Bulešić veliki je uzor svećenicima… Ali čini se da se on – po svjedočanstvu njegovih nešto mlađih kolega – već u Sjemeništu isticao svojim kvalitetama. Očito, nije bio namje7 gost propovjednik kršćana”. Zločin na krizmi u Lanišću 1947. imao je za cilj zastrašiti, pokoriti i kontrolirati misli, riječi i djela ljudi… Ali, vrlo zanimljivo, i u slučaju mučeništva bl. Miroslava imamo bar dva živa svjedočanstva iz tog trenutka – jedno je od sjemeništarca, drugo od bogoslova – Bulešićevo mučeništvo ih je upravo do kraja učvrstilo u odluci za svećeništvo! Jednostavno, spremnost na žrtvu života iz ljubavi, to zauvijek ostaje privlačnim, za mlade provokativnim. U skladu s onom Isusovom: “A ja kad budem po5. Da li upravo mučeništvo bl. Mi- dignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!” roslava Bulešića može biti dodatni po- ne sumnjam da je i mladima današnjice ticaj i ohrabrenje mladićima koje se mučeništvo privlačno i poticajno. spremaju na svećeništvo ili pak odre6. Vrijednosti koje je živio bl. Miđeno obeshrabrenje? roslav Bulešić i koje nam Crkva stavlja Iskustvo vjernika od početaka Crkve kao putokaz danas su, nažalost, predjest da je “krv mučenika sjeme (novih) met osporavanja i ismijavanja svijeta. nost u Bogu. U pastoralnom radu vrlo je važan pristup, način, metode… ipak sve će biti uzalud ako svećenik ne zna “biti u Bogu” i sve gledati očima vjere. Druga temeljna datost svećenika jest – živjeti za povjereni mu narod. Upravo je nevjerojatno koliko je Bulešić bio pastoralno plodan te pun inicijativa uza sve napore i žrtve; iako u nemogućim uvjetima bilo je to intenzivno: okupljanje djece, mladih, briga za obitelji, bolesne, zatvorene, materijalno ili moralno ugrožene… 8 gost propovjednik Kako se mlad čovjek ili sjemeništarac će biti važni motivi, razlozi opredjeljemože snaći u takvom vrtlogu raznih nja za Kristovu ponudu. I “biti u svijetu utjecaja te odlučiti jedino za Krista? a ne biti od svijeta”. Don Miro je znao privlačiti, odgajati i oduševljavati sve kategorije vjernika u župama, na osobit način mlade. Protivnici su govorili: “Dok je ovaj živ, narod ne će ići za nama.” Inače, kako su “drugovi” tada isticali, s njima je nastupilo “novo doba, novi svijet”. Mladima, da ih se privuče, već se onda reklamirala slobodna ljubav, sloboda od svih stega morala i sl. Znamo da su danas kudikamo zamamnije i rafiniranije ponude svijeta mladima. No “ostati svoj” jest moguće, ali samo uz zrelu i živu vjeru, hranjenu evanđeljem, euharistijom i molitvom, te življenu u zajednici. Isusov dragocjeni biser i zakopano blago iz evanđelja i danas su mnogima neodoljivo privlačni, kako je to sv. Ivan Pavao II. izrazio pjesmom: “O Bože, zar si pozvao mene…” U suočavanju s ponudama svijeta uvijek 7. Da li biste željeli na kraju ovoga razgovora uputiti sjemenišnoj zajednici Vašu osobnu poruku? Uvijek mi je zanimljiv tekst Mk 4, 26-28: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.” Sjemenišne godine, reklo bi se, tako su jednostavne, obične, “ne događa se ništa”. Ipak kroz svagdanji duhovni, intelektualni, općeljudski napor… događa se ono najvrednije – zdravo, zrelo, lijepo oblikovanje osobe mladog čovjeka. Pa to je ono što je Isus živio u svojih 30 nazaretskih godina. Pula, travanj 2014. 9 duhovna promišljanja duhovna promišljanja KRIŽ – SPAS ILI SRAMOTA? Kad nas netko upita: „Što je to križ?“ prvo što nam padne na um jest to da je križ simbol kršćanstva, da su to dva komada drveta postavljena jedan okomito na drugi. Ali ovakav odgovor je manjkav. U Isusovo vrijeme križ je bio sredstvo najgore osude, osude na smrt. Biti razapet na križ bila je najveća sramota i najgora kazna za najgore kriminalce. Ali, zašto je onda Isus nosio križ i bio na njemu razapet, ta nije on bio ni kriminalac ni ubojica? Daleko od toga da je Isus bio kriminalac. Naprotiv, On nikada nije nikakva zla počinio, nego je svagdje i uvijek činio dobro. On je Bog i čovjek koji se ponizio jer nas je ljubio i zbog toga je i prigrlio na se križ. Isus se ponizio do te granice da je dopustio da ga čovjek osramoti i izruga. Njega, samoga Sina Božjega, osramotio je čovjek - crvić zemaljski. Isus je to dopustio da nam još više pokaže koliko nas voli i da nas oslobodi od grijeha i smrti vječne. Dopustio je da se njegovo sveto tijelo ruglu izvrgava. S ponosom i ljubavlju je prihvatio križ zbog naših grijeha. Čovjekov grijeh je Isusa u grob otjerao, ali Isus u grobu nije ostao, nego je iz njega božanskom moći uskrsnuo. U uskrsnuću Isus je dokazao svoje božanstvo i još nam više dokazao svoju ljubav. Nemojmo misliti da je Isus samo jednom podnio tu muku. On tu istu muku podnosi i danas svaki put kad zgriješimo. Jer, svakim ga grijehom na tu istu kaznu osuđujemo, svakim grijehom mu 10 zabijamo čavle u njegove svete udove, svakim grijehom mu sve više nabijamo trnovu krunu. Ali naš Bog je milostiv Bog pa nam daje oprost u svetoj ispovijedi. Jer svaka je naša ispovijed Isusovo uskrsnuće u nama. I to nam je ponovno dokaz Božje ljubavi. No, nije samo Isus nosio križ. Bog svakom od nas daje križ da ga nosimo te da po križu osiguramo sebi put u nebo. Znači, najprije sebi moramo dozvati u pamet da nas Bog ljubi kako bismo i mi tako mogli ljubiti njega. Isus je nosio križ iz ljubavi prema nama, tako i mi trebamo nositi svoj križ iz ljubavi prema Njemu. Dakle, križ je temelj uzajamne ljubavi između Boga i čovjeka. Bog nam daje križ kao kušnju i kroz njega smisao života. A ako Boga ljubimo onda smo spremni nositi križ koji nam On daje. Moramo biti ponosni na svoj križ, ponosni na to što svaki kralj ima krunu od zlata i dragog kamenja, ali samo je kruna našeg Kralja od trnja. MUČENIK Jesmo li se ikada upitali tko je zapravo mučenik? Riječ mučenik dolazi od grčke riječi martus što znači svjedok. U kršćanskom poimanju predstavlja svjedočenje za Krista i Evanđelje uz žrtvu vlastitog života kao znak najveće ljubavi. Mučenik prolijevanjem svoje krvi svjedoči svoju vjeru u Krista i uskrsnuće. Već u 2. stoljeću takve osobe su bile čašćene među pukom. U teologiji mučeništvu se pripisuje ista snaga opravdanja kao i krštenju – mučeništvo je krštenje krvlju. Pojam mučeništvo se javlja 155. godine u izvješću u kojem se govori da je biskup Polikarp svoju vjeru u Isusa Krista zapečatio mučeničkom krvlju. U 3. stoljeću za vrijeme progona kršćana mnogo je bilo onih koji su životom posvjedočili svoju vjeru. Bili su mučeni na razne načine (odrubljivanje glave, bacanje pred gladne zvijeri, paljenje na lomačama, pa i prikivanje na križ). I u današnje vrijeme znatan je broj svećenika, redovnika i drugih koji su pošli u misije te tamo dali svoj život za Krista i kršćansku vjeru. Mučenik je onaj koji se ravna po Isusovim riječima: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i Evanđelja, spasit će ga.” (Mk 8, 35). Naši prostori, odnosno prostori na kojima danas živi i djeluje Crkva u Hrvata, već od prvih stoljeća kršćanstva pa do danas dali su velik broj mučenika. Tako već u vrijeme jednoga od najvećih progonitelja kršćana cara Dioklecijana, imamo prve mučenike sa ovih prostora a to su: sv. Dujam, sv. Kvirin Sisački, sv. Staš i dr. U novije vrijeme ističemo bl. Alojzija Stepinca, bl. Drinske mučenice i bl. Miroslava Bulešića, Neka nam ovi divni primjeri mučenika budu dodatni poticaj i ohrabrenje da odlučno i spremno svjedočimo svoju vjeru. Mučenici su vidljivi znak snage kršćanstva, osobito u teškim i izazovnim vremenima. Tomislav Rajič, III. razred Zvonimir Šuker, I. razred 11 duhovna promišljanja duhovna promišljanja ISUS TE VOLI Kršćanine, znaš li da si otkupljen? Ako jesi, od čega si otkupljen? Znaš li da je za tebe Netko platio cijenu, veoma skupu samo da se ti spasiš, ti koji mnogo griješiš. A On, tvoj Otkupitelj, ništa zla ne učini, a ipak ga spremiše na križ, ljubav prikovaše na tvrdo drvo. Nikada u životu nisam vidio da netko dolazi u trgovinu i traži proizvod kojemu je rok trajanja istekao. Nitko ne traži ono što je pokvareno ili ima umanjenu vrijednost. A što je sa čovjekom koji je pogriješio? Da li za njim netko traga i želi ga unatoč tome što je zaslužio samo osudu? Dragi prijatelju, upitaj se zajedno sa mnom, tko te najviše voli i nikada ne napušta? To je Isus. On traži nas nesavršene, one kojima je rok trajanja istekao. Umjesto da tražimo Njega, mi, nažalost, vidimo svoje ideale u drugim stvarnostima. Nije malen broj onih koji rješenje traže u opijanju, bludničenju, drogi, alkoholu i drugim stva- 12 rima koje upropaštavaju. Takav način života te nikada neće dovesti Onome gdje bi iskreni kršćani na kraju svoga života trebali dospjeti. Nego mu se kao onaj raskajani grešnik koji je pored Isusa visio na križu obrati: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“ (Lk 23, 42). Mnogi mladi danas pokušavaju naći sreću na nekim drugim stranama. Neće je tamo naći. Nego kod prijatelja Isusa koji je došao na ovaj svijet pozvati grešnike i bludnike. Dao nam je primjer kako da se promijenimo. Nemoj to propustiti, život je kratak da bi ga suludo trošio, promijeni se! To traži žrtvu ali plaća je puno veća nego žrtva. Ugledaj se na Isusov primjer koji je prije više od 2000 godina platio tvoju i moju cijenu svojom krvlju! Znaj, Bog te stvorio i otkupio bez tebe, ali te neće spasiti bez tebe! Ivan Matijević, III. razred ŽRTVA – PLOD LJUBAVI Već na prvim stranicama Svetoga Pisma možemo pročitati da Bog od ljudi traži da žrtvuju Njemu u čast. Žrtva je bila znak vjernosti i pripadnosti izabranom Božjem narodu. Žrtvom je zapravo Bog provjeravao koliko ga čovjek ljubi. To možemo primijetiti na primjeru Abrahama koji je bio spreman žrtvovati čak i svog sina Izaka. Tako saznajemo kako Bog gleda na žrtvu, a znamo da od svakog očekuje onakvu žrtvu kakvu je tko u stanju prinijeti. Bogu su mile i On cijeni samo one žrtve koje su plod iskrene ljubavi i predanja prema Njemu. Da je valjana samo ovakva žrtva pokazuje nam Bog i u Novom zavjetu preko svoga Sina, jer Njega je Otac poslao iz ljubavi a i Isus je nas otkupio jer nas voli. Najveća i najspasonosnija žrtva za cijeli svijet, a pogotovo za kršćane dogodila se Isusovom smrću na križu. Jedina osoba koja je sebe dala za spas grješnog čovjeka bio je Isus. No, nije se samo jednom u povijesti prinio za žrtvu, nego On sebe iz dana u dan daruje i žrtvuje svima nama u euharistiji pod prilikama kruha i vina. Doista, euharistija je nešto najvrjednije što je čovječanstvo dobilo od Isusa. Budimo, dakle, vjerni i prinosimo Bogu žrtve iz ljubavi. Naravno, ne moramo mi prinositi žrtve paljenice, ta sam nam je Isus rekao da štogod činimo ijednome od najmanje i najneznatnije braće, isto je kao da njemu činimo. Žrtve koje mi danas možemo prinositi su dobročinstva prema svojoj braći i sestrama, jer ako nekom vratimo osmjeh na lice, Isusa smo nasmijali. A time ćemo sebi izgraditi put u nebo. Josip Antukić, IV. razred i Ivan Matijević, III. razred 13 duhovna promišljanja duhovna promišljanja LJUBAV... Ljubav je neprocjenjivo vrijedno blago u našem biću. Prijeko je potrebna današnjem svijetu, osobito u teškim vremenima. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima poručuje: „A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.“ S ljubavlju se može sve. Ona je hrabra, nesuđena, velika, i svi njeni epiteti nam sve više i više ukazuju na ogromnu važnost ove čudesne imenice od pet slova. Nama je dana, usađena, ali jesmo li je mi preuzeli, prihvatili i iskoristili u najboljem mogućem smislu i upotrijebili u najbolju svrhu? Jesmo li vratili one plamene iskre i srce ražarili ljubavlju? Možemo li vatrom svoje ljubavi opeći druge? Možemo li zagrijati grudi ledene, razbiti srce kameno i vratiti čovjeku veliko srce da širi ljubav svijetom i po svom primje- 14 ODRICANJE ru pomaže drugima? Možemo, ali samo uz čvrstu volju i jaku ljubav. Samo ljubav može učiniti da sve procvjeta, samo ona može upaliti nova svjetla i osvijetliti sve one kutove našeg srca koje svjetlost nikad nije obasjala. Čuvati, opraštati i tješiti – to je bit i sva umjetnost ljubavi. Svi se rađamo za ljubav. Ona je načelo života i jedna od njegovih glavnih svrha. Ako se na mržnju odgovara mržnjom, kako će ta mržnja završiti? Ali ako se na mržnju odgovara ljubavlju, ta mržnja na kraju ima potpuno druge rezultate. Ljubav je i osjećaj u srcu koji mi budimo i čuvamo. Bez nje bi ovaj svijet bio ništa, bio bi isprazno mjesto za življenje. Iz ljubavi smo nastali, u ljubavi bismo trebali i živjeti. Josip Bojić, II. razred Svatko je od nas pozvan na svet i Bogu mio život. No, razumno je da će kroz život biti muka i patnja kao i lijepih i ugodnih dana. Bit će mnogo prepreka i zamki koje će se stavljati ispred nas. Svakodnevni život koji vodimo često nas primora ili natjera na odricanje, radi svoga dobra ili dobra drugoga. Naravno, nije neuobičajeno da ljudi ne vole puno odricanja jer ono nikom nije ugodno. U svemu tome trebamo odvažno dignuti glavu i ugledati se na primjer našega Spasitelja Isusa, koji je puno puta bio iskušavan od strane đavla, no uvijek je odbio sve što ga je moglo udaljiti od nebeskog Oca. I mi odbacimo sve što bi nam moglo odvesti krivim putem. Svaka zajednica, odnosno skup ljudi koji žive po određenim pravilima, pa tako i sjemenište, zahtijeva svojevrsno odricanje zbog postizanja većeg i boljeg cilja. U sjemeništu odričemo se mnogih lagodnosti zbog pripremanja na svećenički život. Često ljudi postavljaju pitanja o pravom smislu i razlogu izbjegavanja onih stvari koje čine zadovoljstvo u životu?! Vjerujte, sreću, pažnju i ljubav u svom životu ćeš dobiti jedino ako se istinski žrtvuješ za nešto. Svećenički poziv je stalno izložen odricanju kroz razne stvari. No, za pravog svećenika odricanje ne predstavlja nešto teško, nego naprotiv za njega je odricanje sreća i radost jer to ne čini za sebe i svoje sitne interese. Čini za Onoga koji je rekao: „Ja sam put, istina i život!“ Sjemeništarče, učini ono što Bog od tebe želi i traži, odgovori na Njegov poziv! Služenje Bogu se ostvaruje kroz odricanje i činjenje dobrih djela. Znaj da ni jedan čovjek na ovome svijetu nije oslobođen odricanja pa tako ni ti! Branimir Bevanda, III. razred 15 duhovna promišljanja iz života svetaca SAVJEST Formiranje ispravne savjesti najvažniji je i neizostavni element odgoja i puta prema zrelosti. Savjest nam govori što je dobro a što zlo, ona je glas Božji u nama. Treba nas voditi kroz život i pomoći u odabiru pravih vrijednosti. Naš životni put ovisi dobrim dijelom o tome kako je naša savjest odgojena. Roditelji koji svoju djecu odgajaju najbolje znaju koliko su napora uložili da uspješno odgoje njihovu savjest. Kada napravimo prekršaj protiv savjesti, ona se javlja i počinje nam govoriti da smo krivo postupili. Preko savjesti Bog nam govori o dobru i zlu. Koliko mladih osoba danas pati i koliko je njihovih života uništeno samo 16 SV. NIKOLA TAVELIĆ • rođen oko 1350. godine u Šibeniku • franjevac, misionar u Bosni i Svetoj zemlji • ubijen kao mučenik 1391. godine u Jeruzalemu • proglašen blaženim 1889. i svetim 1970. godine zbog toga što nisu slušali glas svoje savjesti! Savjesno ponašanje u današnjem vremenu prevažno je za njih, jer osobito u tom razdoblju život nosi mnogobrojne izazove, pitanja i poteškoće. Kako se pravilno prema tim zahtjevima postaviti ako ne putem slušanja svoje savjesti koja nam treba dati odgovore za velike korake na životnom putu. Krivo odgojena savjest vodi čovjeka ravno u ponor. Stoga je prevažno molitvom i neprestanim utjecanjem Gospodinu usvajati temeljne kršćanske i ljudske vrijednosti te ih primjenjivati u svome životu. Josip Širić, IV. razred Nikola Tavelić rodio se oko 1350. godine na području Šibenika. Stupio je u franjevački red. Krasila ga je spremnost za misionarski rad. Tako je otišao u Bosnu 1379. godine gdje je, suočen sa izazovima bogumilskog krivovjerja, dvanaest godina širio Radosnu vijest. Kada su zbog političke situacije u Bosni prilike za misionarski rad bile onemogućene, otputovao je u Palestinu da i tamo nastavi s misijskim djelovanjem. Zajedno sa Deodatom iz Ruticinija u Akvitaniji, Petrom iz Narbone u Francuskoj i Stjepanom iz Cunea u Italiji, svojom subraćom, odlučio je da na Kurban-Bajram u Jeruzalemu javno propovijeda Krista. Tog se dana sabralo mnoštvo muslimanskih vjernika, pa je Nikola sa svoja tri subrata otišao do Omarove džamije, a zatim do kadije da mu iznese već dobro pripremljen govor nauka o Isusu, pravom Bogu. Znao je da bi ga govor o Kristu pred kadijom mogao stajati života. Nakon što su izložili nauk, kadija ih prvo pozvao da opozovu svoje propovijedanje i odreknu se vjere. U suprotnom će ih osuditi na smrt. Kako su svi ostali postojani u vjeri, uslijedila je smrtna presuda. Okovane su ih bacili u tamnicu i mučili tri dana, a potom ih izveli i na građanski sud, gdje su ih ponovno osudili na smrt, jer su uporno tvrdili da je Isus pravi Bog i jedini Spasitelj svijeta. Dana 14. studenog 1391. godine izvršena je smrtna kazna. Sasjekli su ih noževima, a zatim ih spalili na lomači i pepeo rasuli da ih kršćani ne bi mogli častiti. Na izvršenju smrtne kazne bio je nazočan fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan i druga mjesta. Bilo je mnogo polemike o ovakvom pristupu propovijedanja četvorice franjevaca s prigovorom da ako nekoga izazivaš i vrijeđaš, onda možeš očekivati i osvetu. No, možemo reći da oni nisu pristupili kadiji ni mačem ni bičem u ruci. Ponudili su Isusa kao najveće blago svijeta, a kadija je uzvratio mržnjom i smrtnom presudom. Ubrzo su ih u Europi počeli slaviti kao mučenike, a posebno u Šibeniku. Šibenski biskup Antun Josip Fosco je 1880. godine pokrenuo proces beatifikacije. Nakon pomnog ispitivanja, proglašen je blaženim 1889. godine. Papa Lav XIII. proglasio ga je svetim 1970. godine u Rimu. Njegov spomendan slavi se 14. studenog. Mato Samardžić, III. razred 17 iz života svetaca iz života svetaca DRINSKE MUČENICE • pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi • živjele na Palama u samostanu Marijin dom • ubijene 1941. godine u istočnoj Bosni • proglašene blaženim 24. rujna 2011. godine u Sarajevu • spomendan se slavi 15. prosinca Časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su 1882. godine u Sarajevo na poziv vrhbosanskoga nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Na Palama kod Sarajeva otvorile su 1911. godine samostan nazvan Marijin dom. Pomagale su susjedima i prolaznicima bez obzira na nacionalnost i vjeru. Godine 1941. u samostanu na Palama boravile su: predstojnica s. Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena 1893. u Godinjaku, Staro Petrovo selo, s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, rođena 1865. u Enzerdorfu, s. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 1885. u Zbureu, Šmarjeta, s. Antonija Fabjan, Slovenka, rođena 1907. u Malo Lipje, Hinje i s. Bernardeta Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena 1912. u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara. Tragični događaji počeli su u jutro 11. prosinca 1941. godine. Pale i okolni krajevi bili su prekriveni snijegom. Tijekom cijelog dana odjekivala je pucnjava i četnici su opkolili samostan. U samostanu su se tada nalazile s. Antonija, s. Bechmana, s. Bernardeta, s. Krizina i slovenski svećenik Franc Ksaver Meško. Sestre, vidjevši što se događa, zatražile su od svećenika odrješenje jer su slutile da bi ih četnici mogli poubijati. Sestra Jula u vrijeme napada bila je s Franjom Milišićem, samostanskim pomoćnikom, na Palama zbog nabavke hrane. 18 Vraćajući se u samostan shvatila je što se događa. Pomoćnika je uputila na sigurno mjesto a onda je pošla svojim sestrama u pomoć, gdje je na očigled četnicima ušla u samostan. Četnici su u samostan provalili s puškama te prisilili sestre i svećenika da napuste samostan, ne dopuštajući da se odjenu u zimsku odjeću. Marijin dom su opljačkali i zapalili. Zaputili su se u pravcu Goražda uz mnogobrojna ispitivanja, optuživanja i vrijeđanja. Najstarija s. Berchmana bila je posve onemoćala pa su četnici odlučili da ostane u nekom napuštenom selu i slagali sestrama da će se kasnije vratiti po nju. Naprotiv, četnici su s. Berchmanu ubili 23. prosinca 1941. na nepoznatom lokalitetu. Svećenika Franca Ksavera Meška su pustili. Po dolasku u Goražde 15. prosinca 1941. četnici su sestre odveli u vojarnu, gdje su ih zatvorili u poveću prostoriju na drugom katu. Grupa četnika je zatražila od sestara da se odreknu redovništva i da se predaju u njihove ruke. Prijetili su im da će ih zaklati ako se ne predaju. Sestra Jula, vidjevši da će ih nadjačati jer su im počeli trgati odjeću i udarati ih, je otvorila prozor i pozvala sestre da je slijede. Uz vapaj „Isuse, spasi nas!“ prva je skočila kroz prozor, a ostale sestre su je slijedile. Četnici su zatim sišli do sestara i izboli ih noževima a tijela Proglašenje svetim Drinskih mučenica Misno slavlje u Sarajevu, 24. rujna 2011. odvukli do obližnje rijeke Drine. Slijedećeg dana mjesni grobar je mrtva tijela odgurnuo u rijeku Drinu. U narodu je ostao trajan spomen na mučeništvo sestara koje su prozvane Drinske mučenice. Dekret o pokretanju kauze izdat je 4. prosinca 1999. godine. Papa Benedikt XVI. je 14. siječnja 2011. godine potpisao dekret o mučeništvu Drinskih mučenica koje su bile ubijene iz mržnje prema vjeri. Kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, na svečanom misnom slavlju 24. rujna 2011. u Sarajevu proglasio je blaženim Drinske mučenice. Josip Širić, IV. razred BL. MIROSLAV BULEŠIĆ • rođen 1920. godine u Čabrunićima, Istra • hrvatski katolički svećenik i mučenik • ubijen 24.08.1947. godine u Lanišću • proglašen blaženim 28.09.2013. godine u Puli Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. godine u selu Čabrunići, župa Svetvinčenat. Na poticaj svoga župnika opredjeljuje se za sjemenište i odlazi u Kopar gdje je boravio do 1939. godine. Na preporuku vlč. Ivana Pavića, biskup porečko-pulski šalje ga u Rim na teološki studij. Nakon završenih studija vraća se u Istru te je 11. travnja 1943. godine zaređen za svećenika u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Prvu službu koju je obnašao bila je služba župnika u župi Baderni. Svojim pismima i propovijedima hrabrio je Božji narod ali i njegove svećenike. Miroslav Bulešić nije pravio razlike u narodu, a pogotovo ne među vojnicima. Uvijek je svakog vojnika smatrao Božjim stvorenjem ne obazirući se kojoj je vojnoj formaciji pripadao. On je izjavio: „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“ Zbog ove izjave trpio je prijetnje sa raznih strana, no nije ih se bojao. U jednoj molitvi koju upućuje Spasitelju kaže: „Ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva već ga žudim.“ Svojim neprijateljima i progonite- 19 iz života svetaca ljima poručuje: „Moja osveta je oprost.“ Nakon optužbi koje su mu učestalo stizale, na Božić 1944. godine u propovijedi otvoreno je govorio vjernicima: „Ničega se ne bojim jer znam da živim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vam da sudite i prosudite moje djelovanje.“ Nedugo nakon završetka rata imenovan je župnikom u Kafanaru. U ovu prostranu župu uložio je svu svoju ljubav gdje je mnogo i vrijedno radio. Komunistima se, međutim, nije sviđalo što narod tako rado i mnogo ide na svete mise, te su se služili raznim metodama da narodu zabrane po- Današnji grob Miroslava Bulešića u župnoj crkvi u Svetvinčentu, gdje su njegovi zemni ostaci prenešeni 2003. godine. 20 pjesnički kutak sjećivati crkvu. Također su i vlč. Bulešiću iznosili razne prijetnje. Nedugo nakon toga odlazi na službu kao profesor i podravnatelj sjemeništa u Pazinu. Tamo je kao poglavar u sjemeništu svojim sjemeništarcima često govorio o svećeničkom pozivu: „Biti svećenik, znači biti mučenik.“ Godine 1947. blaženi Miroslav je pratio delegata Svete stolice mons. dr. Jakoba Ukmara pri podjeli svete krizme u Buzetu i okolnim župama. Prilikom podjele svete krizme 24. kolovoza 1947. u Lanišću na blagdan svetog Bartola grupa komunista je više puta za vrijeme svete mise i krizme htjela ući u crkvu i prekinuti sveto misno slavlje. Tada su neki kumovi krizmanika čuvali ulazna vrata crkve te tako zaustavili komuniste u njihovim namjerama. Nakon što je krizma podijeljena i sveta misa završena velečasni Bulešić, monsinjor Ukmar i župnik župe u Lanišću otišli su u župnu kuću. Nedugo nakon toga pobjesnjeli komunisti su upali u župnu kuću i u predvorju, motivirani mržnjom prema vjeri, nožem ubili Miroslava Bulešića. U zadnjim trenucima života zazivao je: „Isuse, primi dušu moju!“. Kada je trebao biti sprovod blaženog Miroslava, komunisti nisu dozvolili da se svjedok svete vjere pokopa u Svetvinčetu u rodnoj župi, nego je morao biti pokopan u Lanišću. Tjelesni ostaci su zatim 1958. godine preneseni u rodnu župu, a 2003. godine u župnu crkvu gdje se i danas nalaze. Blaženim je proglašen 28. rujna 2013. godine u Puli. Blaženi Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik, trebao bi nam biti primjer prave kršćanske vjere da Bog postoji i da iskazuje svoje milosrđe onima koji ga ljube. Svaki bi dan trebali sami sebi postaviti pitanje: „Kako ja svjedočim da sam kršćanin, da sam Kristov?“ Tomislav Rajič, III. razred BUDI UZ NAS BLAŽENOM MIROSLAVU BULEŠIĆU Isuse budi uz nas, Ti si naš spas. Ne želimo ostati sami i tako biti u tami. Živeći po Duhu Svetom, omrznu on Đavlu kletom. Naš don Miro to ne sluti da se zli na njeg’ ljuti. Pokaži nam svoju milost i vidjet ćeš našu živost. Oprosti nam naše grijehe, a daj nam svoje utjehe. U Lanišću to se zbilo, u mjesecu osmom bilo. U stan župni provališe, na don Mira navališe. Od Boga se ne odvajajmo, Njega slavimo, veličajmo. On je put našega života, ovog svijeta sva ljepota. Antikristi ubiše ga, naočigled puka svega. Don Mirova krv se lila, Božja volja to je bila. Blaženika Crkva ima, don Miro je primjer svima. Svjedok vjerni on je bio, pa je mnogim omilio. Puče vjerni počuj ovo što don Miro veli novo: Oprost moja osveta je, za Krista se život daje! Svi griješimo i padamo, pa se skrušeno ispovijedajmo. Tako nam u duši nestaje mraka, dok nas Bog strpljivo čeka. U sretnim trenutcima Boga slavimo, a u teškim ga tražimo. U bolnim mu se uzdajmo, a u svakom trenutku Bogu zahvaljujmo. Tomislav Rajič, III. razred SPOZNAJA O BOGU Kažu da nam znadeš svaku vlas kose, svaku našu želju i misli što nas nose. Kažu mi da stvaraš, praviš i uzvisuješ, rušiš nam zle misli i opakog ponizuješ. Dario Vukančić, III. razred Nije li to ono što je bit i svrha svega? U životu našem to je sve od Njega! Daj mi prvo misliti, željeti i uspjeti, te u Tvoje Kraljevstvo daj mi sveto dospjeti. Josip Antukić, IV. razred 21 pjesnički kutak moj život u sjemeništu KRIŽ JE SPAS NAŠ MUČENIČKI VIJENAC Križ sam Bog bijaše nosio, Bog naš, na križu je visio. Na križu grijehe nam otkupio, „Oprosti im Oče“, na križu je vapio. Mnogo zala svijet nam nudi koje šire zlobni ljudi. Mučenik je odraz Krista čija krv za dobro blista. Samo Šimun, križ mu noseći, samo Veronika lice mu brišući. Samo oni djelić muke na sebe su prebacili i tako vječni život zaslužili. Mučeništvom tko se kiti, za Krista će i krv liti. Mučenik straha nema jer se Kristu u raj sprema. Zašto čovječe i ti ne bi, malo muke prebacio sebi? Zašto i ti ne bi leđa podmetnuo, Božju milost da bi osjetio? Za Isusa život dati, taj će život uvijek sjati. Mučenički vijenac steći, u nebesku slavu preći. Kad je Isus križ nosio, tko si ti da muke ne bi podnio? Tko si ti da mu zadaješ još veće muke, ti u koga su grešne ruke? Mučenika Crkva ima, nek’ budu primjer svima. Svim životom Krista ljubi, vjeru u Njeg’ ne izgubi. Tomislav Rajič, III. razred Uzmi križ čovječe, zla ti neće nanijeti, bar malu bol i ti za Krista osjeti. Jer Boga ćeš spoznati, ako si za njega spreman i koju suzu pustiti. Zvonimir Šuker, I. razred BUDI UZ MENE Pozvan sam bdjeti, pozvan sam moliti, drugome pomagati i uz njega biti. Molim te, Bože, učvrsti mi poziv, tvoga oka pogled i moj odziv. Goreći za druge, zapostavljajući sebe, moliti za druge, razglašavati Tebe. Stoj uz mene u svemu i svačemu da živim dostojno u životu svojemu. Živjeti poslušnost, siromaštvo i čistoću, sa Tvojom pomoću, to ja i hoću. Josip Antukić, IV. razred DUHOVNA OBNOVA MINISTRANATA biskupskom sjemeništu, te osobito o sluzi Božjem Petru Barbariću. Zatim su u skupinama, predvođeni sjemeništarcima, razgledavali znamenitosti grada Travnika. Poslije podne su uslijedila sportska natjecanja u nogometu i stolnom tenisu. Na nogometnom turniru sudjelovalo je 8 ekipa, a ekipa ministranata iz Kandije kod Bugojna se pokazala najboljom i zasluženo osvojila prvo mjesto. U stolnom tenisu je ministrant Nikša Borovac iz Žepča osvojio prvo mjesto ne izgubivši niti jednog meča tijekom cijelog turnira. U vjeronaučnom kvizu ministranti iz Globarice su pokazali najviše znanja, te tako osvojili prva tri mjesta. Uslijedila je sveta misa i večera, te proba pjevanja i molitva krunice koju su ministranti predvodili. Od 21. do 23. lipnja 2013. godine održana je trodnevna duhovna obnova za ministrante Vrhbosanske nadbiskupije u Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku. Na obnovi su sudjelovala 73 ministranta iz 14 župa. Prvi dan duhovne obnove je započeo pokorničkim bogoslužjem i svetom misom koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. U prigodnoj propovijedi naglasio je da svaki ministrant mora svojim djelima pokazati osobitu bliskost s Isusom. Nakon svete mise je uslijedila večera, a nakon večere sastanak na kojem su ministranti mogli s Kardinalom razgovarati o duhovnom pozivu i međusobno se bolje upoznati. Sutradan u jutarnjim satima ministranti su imali priliku da se upoznaju Trećeg i završnog dana je slavljena o povijesti i sadašnjim prilikama u Nad- svečana sveta misa koju je predvodio preč. Marijan Pejić, rektor sjemeništa. U propovjedi je pozvao sve ministrante da se spremno odazovu duhovnom pozivu ako u sebi osjećaju želju postati svećenicima. Susret je završio u blagovaonici sjemeništa zajedničkim ručkom i proglašenjem pobjednika. Domagoj Matijević, III. razred 22 23 moj život u sjemeništu moj život u sjemeništu DUHOVNE VJEŽBE ZA SJEMENIŠTARCE Trodnevne duhovne vježbe za sjemeništarce Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić održane su od 24. do 27. listopada 2013. godine. Na poziv duhovnika vlč. Jakova Kajinića, voditelj duhovnih vježbi bio je vlč. Žarko Vladislav Ošap, duhovnik bogoslova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. U uvodnom razmatranju vlč. Ošap je posebno naglasio da je za uspjeh duhovnih vježbi potrebna ponajprije čvrsta i iskrena volja svakoga pojedinca, te da one trebaju biti početak i korijen našega napretka. Nakon što je razjasnio važnost duhovnih vježbi, vlč. Ošap je nastojao istači činjenicu da je formacija u sjemeništu vrijeme osobnog razmišljanja i donošenja važnih odluka u životu. Također je naglasio da se mladi sada nalaze u dobi kada se žele odvojiti od roditelja i svakoga autoriteta, nastojeći biti sami sebi dostatni. U ovom periodu rasta i sazrijevanja važno je ne izgubiti identitet niti vertikalni – svoju vjeru, ni društveni – život u zajednici. Kao što je važna ljubav u odgoju tako je i u ovom životnom razdoblju ona jednako važna. Često u tom vremenu se osjeća neprihvaćanje društva i primoranost 24 sakrivanja vlastitog identiteta kako bi se dodvorili drugima. „Svaki je čovjek originalan i jedinstven u povijesti čovječanstva. Ti si, sjemeništarče, jedinstven i bez tebe bi povijest bila umanjena za jedan biser iz Božje stvoriteljske ruke“, zaključio je vlč. Ošap na kraju uvodnih razmatranja. Nadalje, vlč. Ošap je govorio kako su oni koji imaju duhovni poziv, pozvani istinski upoznati, nasljedovati i ljubiti Isusa ne samo razumom nego i srcem. Samo srcem se povjerava i predaje Onome u koga imamo povjerenje. „Ako Isusa pokušaš shvatiti samo razumom vjerojatno ćeš se sablazniti, kao i mnogi drugi iz Njegova vremena jer je Isusov život, gledajući samo ljudski, bio neuspješan, siromašan i izrugivan, ali ako Isusu pristupimo srcem tek tada ćemo vidjeti i spoznati da se Njega isplati prihvatiti i slijediti kao Onoga koji je sve bio spreman izgubiti da bi spoznao volju Božju“, naglasio je voditelj. Jedno od razmatranja bilo je o pozivu i odazivu. Tu smo mogli razumjeti da Bog nas zove, a da se mi trebamo odazvati. Također smo imali priliku čuti najznačajnije karakteristike koje trebaju krasiti dobrog sjemeništarca: mladić molitelj, mladić ljubavi, mladić zajedništva i mladić koji voli svoj poziv i Crkvu. Duhovnik Ošap je svaku večer, tijekom duhovnih vježbi, ponudio sjemeništarcima mogućnost postavljanja pitanja. Ona su bila brojna, a odgovori iskreni i prožeti ljubavlju prema mladićima koji se nalaze na putu za svećeništvo. Tijekom trajanja duhovnih vježbi sjemeništarci su se klanjanjem presvetom oltarskom sakramentu, sakramentom sv. ispovijedi, molitvom krunice, križnoga puta i osobnim razgovorom s voditeljem duhovno obogatili. Svaku večer su u sjemenišnoj kapelici slavili svetu misu pod kojom je voditelj propovijedao, a u subotu posebno razmišljao o Mariji Majci Crkve te je na kraju svete mise u udrugu Vojske Bezgrešne pristu- pilo 14 sjemeništaraca. U svom završnom razmatranju voditelj je sve sjemeništarce pozvao da na sve ponude ovoga svijeta koje nas mogu udaljiti od Isusa odgovorimo čvrstom vjerom, hrabrom nadom i žarkom ljubavlju prema Bogu i bližnjima. Duhovne vježbe su završile svečanom svetom misom u sjemenišnoj kapelici, te ručkom u blagovaonici gdje se vlč. Žarku u ime svih sjemeništaraca zahvalio i uručio simboličan poklon generalni duktor Frano Marijanović. Zahvalni Bogu i njegovim darovima koje su primili preko voditelja, sjemeništarci su obnovljena duha nastavili svakodnevni sjemenišni život. Josip Dedić, IV. razred 25 moj život u sjemeništu moj život u sjemeništu POSJET BISKUPA MOSTARSKO – DUVANJSKOG MONS. DR. RATKA PERIĆA Dana 5. i 6. studenog 2013. godine našu je zajednicu posjetio mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Prvog dana posjete je održao sjemeništarcima duhovnu obnovu, te im skrenuo pozornost na ispravan stav osobe sjemeništarca koji uključuje: zvanje, zahvalnost i zdravlje. Istaknuo je da svaki iskreni sjemeništarac u sebi mora posjedovati klicu poziva koja se mora zalijevati duhovnim životom, molitvom i ljubavlju prema drugima. Uz zvanje 26 potrebno je i zdravlje kako bi u potpunosti bili predani Isusu, a onda slijedi zahvalnost na svemu od Boga. Nakon duhovne obnove uslijedila je večera, te susret s biskupom Perićem u kojem su sjemeništarci mogli postaviti pitanja koja ih zanimaju. Pitanja su bila raznovrsna, a odgovori iskreni, poticajni i prožeti svećeničkom ljubavlju. Susret je završio molitvom. Sutradan se biskup Perić obratio i gimnazijalcima KŠC-a Petar Barbarić te ispričao priču o uspješnom i propalom učeniku, koja je, vjerujem, sve gimnazijalce potaknula na bolji rad i veću zahvalnost prema roditeljima. Također je naglasio da ispred sebe ne trebamo stavljati nikakve posebne ideale, nego živjeti život kakav dolikuje jednom mladiću, kršćaninu. Nakon ručka smo se pozdravili s biskupom Perićem i zahvalili na poticajnim riječima. Josip Dedić, IV. razred SUSRET NADBISKUPA, RODITELJA SJEMENIŠTARACA I ODGOJITELJA U nedjelju 17. studenoga 2013. godine u Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku održan je godišnji susret nadbiskupa, roditelja sjemeništaraca i odgojitelja. Roditelji se mogu svakodnevno informirati o stanju i postignutim rezultatima sjemeništaraca, a ovaj susret ima za cilj zajedničko promišljanje o izazovima odgoja u današnje vrijeme kao i specifičnostima odgoja svećeničkih kandidata. Susret je započeo u velikoj auli pozdravom i dobrodošlicom mr. Željka Marića, rektora sjemeništa. Nakon kratkog pozdrava roditelji su mogli kroz sliku i govor upoznati život sjemeništaraca iz prvih godina djelovanja Nadbiskupskog sjemeništa. Zatim su svi odgojitelji nazočnima uputili izvještaje iz svoga područja dužnosti i odgovornosti. Vlč. Boris Salapić, prefekt, je u opširnijem izlaganju, navodeći konkretne primjere, ukazao na neke propuste ali i hvalevrijedna događanja u svakodnevnom životu sjemeništaraca. Vlč. Marko Majstorović, ekonom, govorio je o materijalnom stanju ove ustanove te posebno naglasio da svaki sjemeništarac treba razvijati svijest i stav zahvalnosti Bogu i dobročiniteljima. Duhovnik sjemeništaraca vlč. Jakov Kajinić je govorio o svojoj službi u sjemeništu te o duhovnom stanju sjemeništaraca. Posebno je naglasio da u životu svakoga sjemeništarca vjera mora biti glavni izvor radosti i snage za svakodnevni život koji se mora temeljiti na poslušnosti. Roditeljima se obratio i nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal 27 moj život u sjemeništu Puljić koji je ukazao na važnost obitelji u svećeničkom zvanju, te pozvao da odluka o nasljedovanju poziva ne treba proizlaziti iz želje roditelja, nego se mora temeljiti na iskrenoj čežnji za svećeničkim životom. „Tu odluku, sjemeništarče, moraš donijeti ti sam, bez nagovaranja i usmjeravanja drugih, kako se kasnije ne bi pokajao i osuđivao druge“, zaključio je uzoriti Kardinal. Nakon kratke pauze roditeljima se obratio isusovac dr. Mihaly Szentmartoni, profesor psihologije na Papinskom sveučilištu Gregoriani i duhovnik svećenika u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, koji je, kako sam kaže, u očima roditelja mogao iščitati dvije stvari: zabrinutost za svoje dijete koje je daleko od kuće, a istovremeno i ponos na svoga sina koji je, iako mlad, donio tako veliku odluku. Sastanak u auli je završio kratkim filmom o novom hrvatskom blaženiku vlč. Miroslavu Bulešiću. 28 moj život u sjemeništu Završetkom programa u auli, roditelji su se uputili prema sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage gdje je slavljena sveta misa koju je predvodio uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić. Kardinal je u propovjedi posebno istaknuo da je dar svećeničkog poziva Božje povjerenje prema roditeljima i onima koji su se odlučili nasljedovati taj poziv. Susret se nakon svete mise nastavio u sjemenišnoj blagovaonici zajedničkim svečanim objedom. Također su i za ručkom sjemeništarci pokazali svoje pjevačke sposobnosti otpjevavši nekoliko pjesama. Nakon ručka održani su sastanci po razredima kao i osobni razgovori roditelja i odgojitelja. Sjemenište ove godine pohađa 43 sjemeništarca iz tri biskupije: 33 iz Vrhbosanske nadbiskupije, 2 iz Banjolučke biskupije i 7 iz Mostarsko-duvanjske biskupije. Josip Dedić, IV. razred TRIBINA „MOJA OSVETA JE OPROST“ Povodom značajnog događaja proglašenja blaženim Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, u auli Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić je 19. listopada 2013. godine organizirana tribina kako bi ovdašnji puk upoznao novog hrvatskog blaženika iz Istre. Gost i predavač je bio msgr. Ivan Milovan, biskup, pod čijim je predsjedanjem 2004. godine u Poreču zaključen biskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega Miroslava Bulešića. Tribina je započela u 19 sati koju je pozdravnim govorom otvorio rektor mr. Željko Marić. Na početku je rektor pozdravio sve nazočne, a zatim je mješoviti zbor KŠC-a Petar Barbarić zapjevao himnu Istre Krasna zemljo, Istro mila. Nakon što je prikazan kratki dokumentarni film o novom blaženiku, biskup je kroz rektorova pitanja predstavio život i djelo blaženog Miroslava Bulešića. Na kraju je dana prilika svim nazočnim da postave pitanja biskupu te je nakon toga tribina završila rektorovom zahvalom svim nazočnima i najavom sličnih događanja u bližoj budućnosti. Josip Marković, III. razred 29 moj život u sjemeništu moj život u sjemeništu BOŽIĆNA PRIREDBA također obratio uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić koji je, zadovoljan programom i izvedbom, svima čestitao Božić i poželio mnogo sreće i zdravlja u narednoj 2014. godini. Također su bile priređene i žive jaslice koje je okupljeni narod mogao vidjeti tijekom čitave predstave. Na kraju programa obratio se i ekonom sjemeništa vlč. Marko Majstorović koji je zahvalio svima koji su na bilo kakav način pridonijeli uspješnom izvođenju ove predstave. Po ustaljenom običaju, u dvorištu Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić je 18. prosinca 2013. godine organizirana Božićna priredba. Unatoč snijegu i niskoj temperaturi došao je veliki broj vjernika iz travničkog kraja. Program je započeo u 19 sati obraćanjem rektora mr. Željka Marića, a nakon njega su srednjoškolci i osnovnoškolci pokazali svoje glumačke i pjevačke sposobnosti u izvedbi igrokaza, pjesama i drugih Kardinal, svećenici, časne sestre, zabavnih točki. Za vrijeme predstave profesori i sjemeništarci su druženje gosti su mogli kupiti neke od suvenira, kalendare i razne likere te tako pridoni- nastavili u prostorijama sjemenišne jeti potrebama ustanove. Prisutnima se blagovaonice. Uz zvuke tamburaškog orkestra iz Novog Travnika i domaćinski pripravljenu svečanu večeru, svi su radosno častili, pjevali i razgovarali. Na kraju večere Kardinalu se obratio generalni duktor sjemenišne zajednice Frano Marijanović koji mu je uputio Božićnu čestitku i zaželio svako dobro u nadolazećoj Novoj godini. POSJET NADBISKUPA VRHBOSANSKOG VINKA KARDINALA PULJIĆA Dana 10. i 11. travnja 2014. godine našu sjemenišnu zajednicu je posjetio nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić. Prvi dan Kardinal je održao sjemeništarcima duhovnu obnovu u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage. Kroz deset Božjih zapovjedi, temeljito i smjerno je pripravio mladenačke duše za sakrament svete ispovijedi. Istaknuo je da svaki iskreni sjemeništarac ili katolik treba biti prepoznat po onome što čini, a ne samo po riječima koje govori, jer će u protivnom biti licemjeran. „Život tebe, kao sjemeništarca, ljudi trebaju prepoznati po djelima, ne po statusu“, zaključio je na kraju obnove. Zatim je uslijedila zajednička večera, a nakon večere Kardinal je zajedno s odgojiteljima i sjemeništarcima u kapelici slavio klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom s meditacijom u kojoj je prikazao crtice iz Isusovog život kao pouke svakom kršćaninu. Nakon klanjanja Kardinal se obratio s riječima poticaja kroz svakodnevni život, te se kratko osvrnuo na svoj ovogodišnji boravak u Svetoj zemlji. Sutradan Nadbiskup je održao radni sastanak sa odgojiteljima i direktorima KŠC-a. Josip Dedić, IV. razred Marin Babić, IV. razred 30 31 moj život u sjemeništu moj život u sjemeništu OBILJEŽEN DAN KATOLIČKOG ŠKOLSKOG CENTRA I NADBISKUPSKOG SJEMENIŠTA PETAR BARBARIĆ Dana 25. travnja 2014. godine obilježen je dan Katoličkog školskog centra Petar Barbarić. Svečanu svetu misu u sjemenišnoj crkvi svetog Alojzija Gonzage predvodio je i propovijedao nuncij u Bosni i Hercegovini msgr. Luigi Pezzuto uz koncelebraciju 12 svećenika. Msgr. Pezzuto je u propovijedi naglasio da svaki kršćanin treba svjedočiti svoju vjeru ponajviše djelima, te je sve učenike, a posebno sjemeništarce, potaknuo na savjesno obavljanje svojih dužnosti po primjeru sluge Božjega Petra Barbarića. Nakon svete mise uslijedila je priredba u auli, koju je riječima dobrodošlice i pozdrava otvorio mr. Željko Marić, ravnatelj. Nakon pozdrava učenici su izveli kratki scenski prikaz pod nazivom Mrijeti ti ćeš, kada sam počneš u ideale svoje sumnjati. Također su pokazali svoje sviračke i pjevačke sposobnosti. Nakon svečane priredbe su svi prisutni gosti pozvani u sjemenišnu blagovaonicu na domjenak, koji je bio popraćen pjesmom i veseljem. Sutradan je svečanost proslave Nadbiskupskog sjemeništa počela radnim sastankom župnika sjemeništaraca sa odgojiteljima na kojem su se župnici mogli upoznati 32 o stanju njihovih kandidata te razmatrati poteškoće i izazove odgoja zvanja u današnje vrijeme. Zatim je u auli uslijedila predstava Žrtva ispovjedne tajne, koju su izveli sjemeništarci, članovi Dramske sekcije I., II. i III. razreda. Predstava je prikazala vjerodostojnost svećenika svojoj službi, koji unatoč mogućoj i izrečenoj krivoj osudi, nikada neće povrijediti ispovjednu tajnu. Svečano misno slavlje je predvodio vlč. Josip Jelić, župnik u Maglaju, koji je sjemeništarcima skrenuo pozornost da vrijeme boravaka u ovoj ustanovi iskoriste što plodnije kako bi u budućnosti obilan rod ubirali. Susret je završen svečanim ručkom u blagovaonici sjemeništa uz pjesmu i dobro raspoloženje. Seminar u sjemeništu u Travniku Suvremeno društvo susreće se s novim izazovima koji su nerijetko nejasni, nametnuti ili zahtjevi samog života. Crkva živeći svoje poslanje, dobiva i novu zadaću u takvom društvenom kontekstu. S ciljem pripremanja sjemeništaraca, koji žive i odrastaju u takvom ozračju i odgovora raznovrsnim izazovima, Uprava sjemeništa pokrenula je seminar „Osobni i timski razvoj djece i odgojitelja“. Nakana je poboljšanje ljudske, duhovne, intelektualne i socijalne formacije sjemeništaraca. Seminar pomaže u odgajanju razumijevanja, pamćenja, mašte, osjećajnosti, estetskih osobnosti i povećanju korištenja darovanih talenata. Pomaže im se nadići načelo puke vlastite koristi, uvodi ih se u pitanje čovjekove sudbine i odnosa s Bogom. Raznovrsne radionice pomažu sjemeništarcima da pobude želju, dosegnu stabilnost duha, poboljšaju sposobnost odlučivanja i ispravnost u prosuđivanju situacija i ljudi. Interdisciplinarni pristup odgoju i obrazovanju pomaže sje- meništarcima u formiranju karaktera koji će biti gospodar volje u vršenju dobrih djela, usmjeravanju slobode izbora k dobru, te u svakodnevnom životu čini ih spremnima znanje pretvoriti u aktivnu sposobnost života i djelovanja. Seminar obogaćuje redovitu Crkvenu formaciju u sjemeništu s ciljem formiranja uravnoteženih oblikovanih osoba. Kompletnoj ljudskoj, duhovnoj, intelektualnoj i socijalnoj pripravi odgovaraju veće mogućnosti zadovoljstva, sreće i uspjeha u životu. Kroz program radionica pomaže se sjemeništarcima nadići vlastite socijalno-ekonomske i kulturne uvjetovanosti i nelagode, uzrokovane različitošću njihove sposobnosti. Projekt su osmislile i vode, kroz susrete u grupama, pojedinačne razgovore i radionice, Lucija Čutura i Sandra Udovičić, katoličke laikinje iz Zagreba. Cjelokupni projekt koji će trajati cijelu godinu utemeljen je na načelima pedagogije don Bosca i sv. Ivana od Križa. Uredništvo Josip Dedić, IV. razred 33 mladi i život mladi i život BITI U TRENDU manje glavom na neku tužnu predstavu za svoju jednako tužnu okolinu. Mladi čovjek mora imati svoj stav i ne dopustit da ga današnji trendovi ili idoli povuku za nečim lošim. Trebali bi se vratiti čitanju knjiga i slušanju žive opuštajuće glazbe, a ne svakojake moderne glazbe koja za cilj ima prikazati tempo današnjega života koji djeluje destruktivno na ljudski duh. Ono što mogu iz osobnog iskustva reći jest da nema boljeg osjećaja i zadovoljstva od onoga kad zatvoriš pročitanu knjigu ili naučiš nešto što će ti biti vrijedno u životu. Tada se osjećaš kao da u tebi raste nešto novo, grandiozno. Mladi u današnjem vremenu prate Neka stoga trend bude ono što izgrai prihvaćaju, bez ikakvog promišljanja, đuje i oplemenjuje, a ne ono što nudi trendove koje im nameće cjelokupna siispraznost bez ikakvog sadržaja i smisla. tuacija u društvu – ono što mogu vidjeti na televiziji je često puta pogrešno i Josip Dedić, IV. razred nekvalitetno. Smatraju se zaostalim oni koji ih ne slijede. Starijima, s druge strane, nikako nisu jasne mlade generacije, njihovi problemi, način života i raznovrsnost potreba. Da bi se napravio iskorak, učenicima i mladima općenito bi se trebalo ukazivati da moralnim prosudbama ispituju sadržaje pojedinih trendova a tek onda Današnja mladež živi i raste u drušprihvaćaju ili odbacuju ono što društvo tvu tehnologije koja korak po korak nudi. Nadalje treba se mladima dati slo- postaje neizostavnom u suvremenom boda u odgovornosti da oni kroz svoj načinu života. Korištenje tehnologije i život drugima mogu izraziti osobne sta- svega onoga što nam moderno društvo vove. Borba između onoga tko sam ja i nudi često rezultira time da mladi ne onoga što drugi žele da budemo je vječi- mogu sami svoje postupke i djelovanja ta borba između dva svijeta. Ne prihva- kontrolirati i gube se u šumi ponuda ćanje samoga sebe može biti najtužnija današnjega društva. Djeca današnjice stvar na svijetu, bacati u sjenu svoje pra- su prepuštena igricama na računalima, vo lice da bi nastupilo pljeskanje i kli- internetu, televiziji, igrama na sreću i iz- boru onoga što oni smatraju da je dobro bez konzultacije roditelja. Nezanemariv broj mladih, potaknuti okolinom, upada u loše društvo i tako uništava sebe i svoje najmilije. Ne promišljaju da nije uvijek ispravan onaj put kojim masa ide. Pitamo li se gdje je problem svemu ovome? Vjerojatno u nepoštivanju i nepriznavanju kriterija za ispravan odabir onih tehnologija i sadržaja koji služe za izgradnju osobe, a ne njenu degradaciju. djecu u cjelokupnu problematiku i opasnosti raznoraznih ponuda i mogućnosti. I tek tada ćemo imati mladost koja neće bježati od odgovornog ponašanja i djelovanja. Marin Babić, IV. razred UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽA U današnje vrijeme sve više jača utjecaj društvenih mreža. Postale su uobičajeni način komuniciranja, osobito među mladima. No, primjetna je i opasnost da mnogi postaju ovisnici o Facebooku, Twiteru... UTJECAJ SUVREMENIH TEHNOLOGIJA 34 Negativnosti se sastoje u tome da utjecajem društvenih mreža polako i Ne smijemo zaboraviti da mnogo neprimjetno gubimo obiteljski život i toga potječe iz obitelji. Potrebne su nam razgovore s najbližima. Tako gubimo majke koje će svoju djecu odgajati u kr- dodir sa svijetom oko sebe i samo glešćanskom duhu i dobri očevi koji će biti damo u monitor. Umanjuje se prirodprimjer svojoj djeci. Takvi roditelji će na ljudska komunikacija. Smatraju se jasno i nedvosmisleno upućivati svoju čudnim i zaostalim oni koji ne koriste 35 mladi i život Facebook. U ovo suvremeno doba internet i društvene mreže zapravo iskorištavaju čovjeka iako mnogi toga nisu svjesni. Na raznim stranicama možemo naći slike i snimke koje krše šestu Božju zapovijed i temeljne ljudske vrednote. Ljudi su danas spremni na sve vrste neprikladnih postupaka da zadobiju popularnost na Facebooku i ostalim mrežama. Ovaj problem jako loše utječe na osobu, na njezino mentalno i fizičko zdravlje. Mnogi ljudi zaboravljaju Boga zbog komentara na Facebooku. Draže im je pogledati tko im je poslao poruku nego otići na svetu misu. Sve se više udaljavaju od Boga i vrijednosti života u vjeri. Ovaj problem može dovesti do narušavanja psihičkog zdravlja i drugih težih posljedica. mladi i život MEĐUSOBNO UVAŽAVANJE U današnjem svijetu postoji mnogo međusobnog nepoštivanja, također među mladima. Uzrok toga jeste manjak ljubavi prema bližnjemu. Nažalost, svi snose dio odgovornosti što ne postoji više uzajamnog poštivanja i uvažavanja. svoju neljudskost. Zato uvijek trebamo imati vremena za druge i strpljenja da ih saslušamo jer time im pokazujemo poštivanje i uvažavanje. Iako se izjašnjavamo kao kršćani, često zaboravimo slijediti Isusove stope. Njegov odnos prema društvu i bližnjima treba nam biti savršen primjer međusobnog uvažavanja. Ljubav prema drugima i spremnost pomoći temelji su svakog dobrog društva. I dok u svijetu nerijetko vladaju sukobi, većina nas misli da kao pojedinci ne možemo utjecati na takve stvari. Ali trebali bi, posebno mladi, zalagati se za pravednije i iskrenije međusobne odnose. Ustrajno međusobno uvažavanje nicom ljudskog karaktera ili narodnim daje sklad među svim pojedincima i za- jezikom rečeno obraza. Osoba koja je poštena, osim te vrline sigurno ima niz jednicama. drugih vrlina. No, za nepoštenu osobu Mato Samardžić, III. razred odmah pomislimo da želi ukrasti. Onaj koji je pošten, taj vjeruje i u svom srcu nosi Krista. Ali onaj koji nije, koliko god mislio da je vjernik, vara se u tome jer vjera bez djela mrtva je. Laž se duboko Kada razgovaramo o nekoj osobi ukorijenila u naše društvo i samo ponabrajajući njezine karakteristike često štenjem, vjerom i molitvom možemo je kažemo da je pošten. No kakvo znače- iskorijeniti. Poštenje je jedan od temeljnje ova riječ krije u sebi? Uz ovu riječ se nih elemenata duhovnog zvanja. Kakav još vežu riječi: odan, povjerljiv i mnoge je svećenik koji voli slagati i prevariti? Nikakav. On je samo na papiru svećedruge. Kada za nekoga izjavimo da nije po- nik. Ako ne steknemo vrline u dobi šten, odmah pomislimo kako je to oso- odrastanja, kasnije ćemo ih veoma tešba s kojom bi kontakte trebali svesti na ko izgraditi. Pravi kršćanin i mladić je onaj koji minimum. Ova riječ nam govori dosta toga o drugima, no mi bi trebali preis- je pošten i koji sa vjerom u Boga ide pitati sebe o tome kakvi smo mi? Jesmo kroz život. Poštenje je Božji dar, i taj dar li mi pošteni prema drugima? Želimo bismo trebali iskoristiti a ne ga zloupoli druge oštetiti u nečemu ili za nešto? trebljavati ili zakopati grijehom. Optužujemo starije, a da li smo mi, Josip Bojić, II. razred mladi, bolji? Poštenje treba biti sastav- BITI POŠTEN Često u životu znamo nekoga omalovažavati, ismijavati, imati predrasude i osude o nekim osobama a da pri tome ne vidimo svoje nedostatke. Kad bi se No, ispravno korištenje društvenih više poštivala mišljenja drugih, kada bi mreža može polučiti izvrsne rezultate i nastojali uvažiti i saslušati druge, mimi ih trebamo koristiti u službi i potrebi slim da ne bi bilo toliko konflikata u evangelizacije, a ne da ih zlorabimo i da društvu među mladima i ne bi dolazilo nam one budu sredstvo u gubljenju ži- do nepotrebnih sukoba. Ako odbacuvotnoga smisla i orijentacije. jemo tuđa mišljenja ili savjete od naših bližnjih i ako ih ne želimo uopće sasluAntonijo Pavličević, I. razred šati tada pokazujemo pravo lice sebe, 36 37 dođoh, vidjeh, zapiah dođoh, vidjeh, zapiah SUSRET HERCEGOVAČKIH SJEMENIŠTARACA I BOGOSLOVA NA OTOKU GOSPE OD MILOSTI Kao kandidati hercegovačkih biskupija održali smo zajednički susret na otoku Gospe od Milosti u Boki Kotorskoj od 7. do 13. srpnja 2013. godine. Okupili smo se u župi Šćepan Krst na svetu misu koju je predvodio naš biskup mons. dr. Ratko Perić. Zatim smo se zaputili u Crnu Goru na Gospin otok. Vidjevši otok, pomislili smo da nećemo svi stati na njega jer je dugačak svega 160 m a širok 50 m. Samostanom na njemu upravljaju oci isusovci. Na obali nas je srdačno dočekao pater Josip sa svojom malom barkom kojom smo doplovili do otoka. Po dolasku smo se raspremili, obišli otok te završili dan večernjom molitvom i povečerjem. Dan bismo započinjali jutarnjom molitvom časoslova i svetom misom. Biskup bi nam propovijedao, a najviše mi se dopala propovijed na spomendan sv. Benedikta u vezi s geslom Ora et labora! Biskup nam je rekao da molimo Boga kao da sve o njemu ovisi, a da radimo kao da sve o nama ovisi. Nakon molitve i svete mise uslijedio bi doručak, nakon doručka okupljanje sa biskupom u prirodi. Tu bismo razmatrali jednu temu iz evanđelja i čitali dnevnik prethodnog dana. Prepričavali smo evanđelje i biskup bi nam postavio nekoliko pitanja iz evanđelja da na njih odgovorimo. Kada smo npr. razmatrali evanđelje o talentima, shvatio sam koliko trebamo Bogu zahvaljivati za primljene darove. Nakon razmatranja pa do ručka imali smo dosta slobodnog vremena za odmor a najviše za kupanje u moru. Ručak su nam pripremale naše drage kuharice, a ostale objede biskupov tajnik i bogoslov Josip. Nakon ukusnog ruč- 38 ka jedni bi se kupali, drugi spavali a neki bi pripremali propovijed jer je biskup dao zadatak da svako popodne dvojica održe propovijed na temu iz biskupove knjige Isus silan na djelu. Prekrasno je bilo vidjeti kako učitelj (biskup) sluša svoje učenike (sjemeništarce) baš kako je i Isus to činio. Nakon odmora uslijedila je večera. Tajnik i bogoslov bi to lijepo pripremili te nakon tjelesne uslijedila bi ona važnija, duhovna okrepa. Išli bismo na obalu i polaganom šetnjom kružili obalom otoka uz molitvu krunice i pjevanje pobožnih pjesmi. Nakon što bismo završili sa krunicom dvojica sjemeništaraca bi iznosili svoje propovijedi koje su spremili. Čuvši lijepe propovijedi od kolega, bili smo slobodni do večernje molitve i povečerja. U subotu je bio zadnji dan našeg seminara. Probudili smo se i spustili u samostansku crkvu na molitvu i svetu misu. Nakon svete mise uslijedio je i zadnji zajednički doručak. Za vrijeme doručka čitali smo sastave o tome kako nam je protekao cijeli ovaj duhovni seminar jer smo dobili zadatak da ih sastavimo. Nakon doručka smo barkom patera Josipa otplovili na drugu stranu obale. Zahvalivši domaćinu na gostoprimstvu, zaputili smo se prema Hercegovini. Zahvalan ponajprije Bogu pa onda biskupu i svim dobročiniteljima za ovaj duhovni seminar stekao sam jedno veliko iskustvo. Ovaj duhovni seminar je jedan od najljepših događaja u mom životu. Vinko Nenadić, III. razred KOLONIJE U ŽABLJAKU Kolonije sjemeništaraca u 2013. godini organizirane su zasebno po nad/biskupijama iz kojih sjemeništarci dolaze. Za sjemeništarce Vrhbosanske nadbiskupije odredište je po želji našeg nadbiskupa Vinka kard. Puljića bilo župa sv. Ane – Žabljak u terminu od 22. do 27. srpnja 2013. godine. Za razliku od prethodnih godina kada smo posjećivali razne destinacije u Hrvatskoj i Italiji i tako mogli upoznati tamošnje prilike, sadašnja nakana je bila da sjemeništarci, dolaskom u župe vlastite nadbiskupije, svojom nazočnošću potaknu, svjedoče i ohrabre mladiće koji bi se željeli odlučiti za duhovni poziv. Nakon okupljanja u sjemeništu i zajedničkog ručka uputili smo se zajedno s prefektom vlč. Borisom Salapićem prema župi Sv. Ane – Žabljak. Tamo nas je dočekao župnik i dekan Usorskog dekanata preč. Bono Tomić koji nas je upoznao sa župom i općenito s usorskim krajem. Nakon upoznavanja je uslijedila večera, a zatim su sje- meništarci raspoređeni po obiteljima koje su ih primile i kojima se i ovim putem zahvaljujemo. Svaki dan na kolonijama je bio uistinu ispunjen različitim sadržajima. U tih sedam dana obilazili smo župe Usorskog dekanata. U župi Bežlja nas je srdačno primio i ugostio župnik vlč. Željko Vlajić. Slavili smo svetu misu, nakon koje je uslijedilo druženje sa župljanima i ručak. Poslijepodne smo iskoristili za igru i razgovor a također smo pomogli župniku da pripremi drva za zimu. U župi Komušina župnik vlč. Anto Ćosić nas je upoznao o svetištu i posebno o slici Gospe Kondžilske. Svetu misu je predvodio i propovijedao nadbiskup Vinko kard. Puljić koji je zatim obavljao osobne razgovore sa svakim sjemeništarcem. Župnik Ćosić nas je lijepo počastio a zatim smo sa prefektom otišli na brdo Kondžilo gdje smo izmolili krunicu BDM. Vlč. Pero Iljkić, župnik župe Doboj, nas je ugostio na nogometnom igralištu u naselju Makljenovac, gdje su se 39 dođoh, vidjeh, zapiah dođoh, vidjeh, zapiah Hodočašće na Gospino vrelo sjemeništarci nadmetali u sportskim natjecanjima i ugodno častili na izvrsno pripremljenom roštilju. Na dan patrona župe Žabljak svečanu svetu misu je predvodio i propovijedao preč. Marijan Pejić, rektor, a sjemeništarci su sudjelovali pjevanjem i drugim neophodnim pripremama za ovo veliko slavlje. Kako su se tih dana u Žabljaku održavale Usorske večeri, program je bio ispunjen i u večernjim satima. Zadnjeg dana kolonija smo posjetili župu Ularice gdje nas je župnik vlč. Ilija Miškić lijepo ugostio. Slavili smo svetu misu, družili se i razgovarali s mladima te slobodno vrijeme iskoristili za sportske aktivnosti. Zatim smo 40 se lijepo pozdravili i još u povratku posjetili župu i svetište sv. Leopolda B. Mandića gdje nas je primio i prezentirao svetište župnik vlč. Josip Jelić. Ove kolonije su za sve sjemeništarce predstavljale veliku radost. Zanimljivo je spomenuti da su na samom odlasku, mnogi zadivljeni ljepotama toga kraja, bogatim sadržajem i gostoprimstvom svih župnika, izrazili žaljenje što se približio kraj kolonija i zajedničkog druženja. Osobito zahvaljujemo našem domaćinu i suorganizatoru preč. Boni Tomiću za sav trud, angažman i ljubav koju je pokazao. Josip Marković, III. razred Na blagdan Male Gospe 8. rujna 2013. godine sjemeništarci travničkog sjemeništa su hodočastili na Gospino vrelo koje pripada župi sv. Mihovila – Ovčarevo. Kako hodočasničko mjesto nije daleko udaljeno od sjemeništa, sjemeništarci su se, predvođeni prefektom, zaputili pješke prema Gospinom vrelu i stigavši tamo prije početka svete mise izmolili krunicu BDM. Svečano sveto misno slavlje uz sudjelovanje mnoštva vjernika je predvodio i propovijedao fra Mario Knezović koji je u propovijedi ukazao na osobiti vjernički stav Blažene Djevice Marije. Nakon svete mise uslijedio je prigodan program na kojem, zbog drugih obveza, sjemeništarci nisu mogli dugo prisustvovati. Vrativši se u sjemenište nije se mogao vidjeti umor, nego zapravo radost i ispunjenost zbog sudjelovanja na istinskom slavlju vjere i milosti. Starije generacije sjemeništaraca imaju lijep običaj da u slobodno vrijeme odu na Gospino vrelo i tamo upute svoju molitvu, a mlađima je ovo bila prilika da upoznaju molitvena mjesta i crkve u okolici Travnika. Josip Zeman, III. razred 41 dođoh, vidjeh, zapiah dođoh, vidjeh, zapiah KALVARIJA – VITEZ Dana 15.09.2013. godine na spomendan Gospe Žalosne zaputili smo se na obilježavanje stote obljetnice crkve na Kalvariji, brežuljka kod sela Mali Mošunj blizu Viteza. Uzoriti gospodin Vinko kard. Puljić je blagoslovio nove postaje Križnog puta koji vodi do vrha brežuljka na kojem se nalazi crkva i predvodio svečanu svetu misu na kojoj je bilo nazočno mnoštvo vjernika. U propovijedi je posebno istaknuo važnost križa kao sastavnog dijela života kojeg ne možemo izbjeći nego ga trebamo s vjerom i Isusom prigrliti. Ovdje moramo napomenuti da je naše sjemenište posebno povezano s Kalvarijom. Naime, o. Antun Puntigam, profesor i odgojitelj u Nadbiskupskom sjemeništu, je inicirao u suradnji sa fra Jakom Selakom da se na ovom brdu sagradi mala crkva posvećena Gospi Žalosnoj jer je prema kazivanju u 4. stojeću tu bila rimska bazilika. Crkva, smještena unutar temelja stare bazilike, je sagrađena i blagoslovljena 21. rujna 1913. godine, a sada temeljito obnovljena. Nakon misnog slavlja svi smo bili pozvani na zajednički objed gdje smo se tjelesno okrijepili te krenuli nazad u sjemenište s lijepim uspomenama na živu vjeru našega naroda. Josip Stojanović, I. razred 42 POSJET ŽUPI SV. MATEJA U MOSTARU Dana 21. rujna 2013. sjemeništarci Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić su se uputili prema Mostarsko - duvanjskoj biskupiji, odnosno župi sv. Mateja – Mostar. Nakon veoma ranog ustajanja zbog dužine puta i predviđenog programa, krenuli smo prema Kupresu, prvom odredištu našeg putovanja. Tamo nas je župnik mr. vlč. Marko Tomić upoznao sa poviješću župe Kupres i ostatcima stare crkve koja potječe iz davnih vremena. Vidjeli smo i posjetili kuprešku baziliku, župnu crkvu sv. Obitelji, jednu od najvećih crkvi u Bosni i Hercegovini. Zahvalni župniku na lijepim riječima, nastavili smo svoje hodočašće do Širokog Brijega. Već na samom ulazu u grad može se primijetiti veliki samostan koji se nalazi na malom brežuljku. Kada smo došli pred crkvu dočekali su nas franjevci koji su nas upoznali s poviješću crkve i samostana. Saznali smo da je župa Široki Brijeg jedna od najvećih župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Posjetili smo franjevačku riznicu i neke dijelove samostana, a posebno saznali o pobijenim hercegovačkim franjevcima u II. svjetskom ratu. Nakon razgledavanja uslijedio je ručak, a zatim smo posjetili galeriju u sklopu samostana te mjesto gdje su mučeni širokobriješki fratri. Nakon tog li- jepog iskustva uputili smo se na brdo Hum kod Mostara gdje nas je dočekao generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije mr. don Željko Majić te nas upoznao s poviješću Huma, a posebno s križem koji se nalazi na njemu i krasi grad Mostar i danju i noću. Onda smo se spustili u grad do katedrale posvećene Mariji Majci Crkve gdje nas je dočekao biskup mons. dr. Ratko Perić i župnik don Luka Pavlović. Oni su nam ispričali kratku povijest Mostarsko-duvanjske biskupije. Nakon toga smo se uputili u župu sv. Mateja koja je slavila dvadesetu obljetnicu utemeljenja i patron. Tamo nas je dočekao župnik don Ivica Boras sa župnim vikarom don Perom Miličevićem. Uz koncelebraciju velikog broja svećenika sv. misu je, kao i trodnevnicu, predvodio naš duhovnik vlč. Jakov Kajinić. Nakon svete mise generalni duktor sjemeništaraca Frano Marijanović je ukratko tamošnjim župljanima prezentirao povijest i sadašnje stanje u našem sjemeništu, a sjemeništarac Josip Širić je progovorio o svom iskustvu poziva. Nakon toga je uslijedila večera i zahvala župniku na gostoprimstvu te naš povratak ka sjemeništu. Branimir Bevanda, III. razred 43 dođoh, vidjeh, zapiah dođoh, vidjeh, zapiah HODOČAŠĆE U PULU NA BEATIFIKACIJU VLČ. MIROSLAVA BULEŠIĆA Dana 28. rujna 2013. godine naša sjemenišna zajednica zajedno sa poglavarima krenula je na beatifikaciju sluge Božjeg Miroslava Bulešića u Pulu. Put je bio dug i naporan ali je ipak vladala ugodna i dobra atmosfera. Bili smo uzbuđeni i samim time što dolazimo u novu sredinu, a osobito što ćemo sudjelovati na slavlju koje je važno za hrvatski narod. Vlč. Miroslav Bulešić je bio svećenik i mučenik koji je ostao postojan u ljubavi i nikada nije odstupao od evanđeoskih načela. Naše prvo odredište bilo je župa Rabac, mala župa u Istri nedaleko od Pule. Tamo smo stigli u večernjim satima. Srdačno nas je dočekao župnik vlč. Stjepan Mišura, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji je na službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Nakon dugog puta okrijepili smo se zajedničkom večerom u prizemlju župne kuće koju je za nas sa svojim župljanima pripremio vlč. Mišura. Nakon večere bili smo raspoređeni po obiteljskim kućama gdje smo i pre44 noćili tu večer. Sutra dan krenuli smo u Pulu, naše glavno odredište. Kada smo stigli, uputili smo se zajedno s mnoštvom pristiglih hodočasnika prema prepunoj Areni. Sveta misa je započela u 11 sati koju je predvodio papin izaslanik Angelo kardinal Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih, uz koncelebraciju velikog broja biskupa i svećenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja. U propovijedi je istaknuo okolnosti i mučenički put Miroslava Bulešića s nadom da će nas njegov primjer podsjetiti da ostanemo vjeri Kristu i njegovom evanđelju. Bl. Miroslav Bulešić je bio svećenik, služitelj svetih otajstava. Mi se upravo spremamo i želimo postati svećenici. Stoga s ponosom gledamo u njegov lik koji nas treba dodatno ohrabriti da se ne bojimo nikakvih izazova i kušnji, nego s vjerom kročimo kroz život i ostanemo postojani u svim poteškoćama. Susret mladih Banjolučke biskupije uz godišnjicu smrti vlč. Ivana Grgića Dana 9. studenog 2013. godine sjemeništarci trećeg i četvrtog razreda su se, predvođeni rektorom mr. Željkom Marićem, uputili prema župi Gornja Ravska kako bi se zajedno s mladima te biskupije prisjetili i obilježili dan mučeništva tamošnjeg župnika vlč. Ivana Grgića koji je ubijen prije 21 godinu mučeničkom smrću 7 km od župe Gornja Ravska. Sjemeništarci su u župu stigli oko 10 sati te krenuli u procesiji od mjesta gdje je župnik ubijen do župne crkve moleći Križni put koji je predvodio mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup. Nakon jednog od najdužih ali i najljepših Križnih putova stigli smo do župne crkve gdje smo bili srdačno dočekani od strane župljana župe Ravska. Uz prigodan obrok mladi su imali priliku da se bolje upoznaju s likom vlč. Grgića, ali također da se i sami međusobno upoznaju. Nakon ručka je uslijedila sveta misa koju je predvodio mons. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup. Biskup Komarica je u propovjedi mlade ohrabrio i pozvao na spremnost na život koji je pun padova, ali da ti padovi ne trebaju obeshrabriti mlade nego baš suprotno učiniti ih jačima i spremnijima na nova životna iskušenja. Spoznali smo kakva je i kolika bila patnja svećenika u nedavnom ratu u Bosni i Hercegovini, ali nas to nije obeshrabrilo nego još više ojačalo da istinski i potpuno slijedimo Krista. Josip Dedić, IV. razred Domagoj Matijević, III. razred 45 dođoh, vidjeh, zapiah dođoh, vidjeh, zapiah HODOČAŠĆE U FOJNICU Sjemeništarci prve i druge godine zaputili su se 12. studenoga 2013. u samostan Duha Svetoga u Fojnici na dvadesetu obljetnicu pogibije dvojice franjevaca: fra Nikice Miličevića, gvardijana i župnika, i fra Leona Migića, samostanskog i župnog vikara. U samostan 13. studenoga 1993. godine upadaju četiri pripadnika Armije BiH. Jedan od njih je maltretirao i udarao fratre te ih na posljetku ubio. Razlog za ubojstvo je još nepoznat, ali po mom mišljenju je to što su bili svećenici koji su bili i ostali vjerni svom pozivu i poslanju u ljubavi prema svim ljudima. Zapovjednik ovoga zločina još nije poznat. 46 U 17 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio gvardijan samostana fra Nikica Vujica. Nakon svete mise je bilo predstavljanje knjige pod nazivom Pucnji u fratre. Poslije predstavljanja prikazan je film Nepogubljena dobrota o ubijenim franjevcima koji su svoj život položili radi Krista. Pomagali su ljudima bez obzira na njihovu vjeru ili nacionalnost. Tješili su i davali savjete onima koji su najteže preživljavali ratne sukobe. Sva ova promišljanja o ubijenim fratrima trebala bi biti poticaj za sve nas što se spremamo za svećeništvo. Daju nam primjer nasljedovanja i odanosti prema Kristu Gospodinu. Danijel Dedić, II. razred Posjet staračkom domu Sv. Josipa Radnika u Vitezu Dana 23. ožujka 2014. godine maturanti su, predvođeni rektorom mr. Željkom Marićem, posjetili starački dom sv. Josipa Radnika u Vitezu u kojem djeluje Družba sestara Služavki Maloga Isusa. Pri dolasku u starački dom dočekala nas je ravnateljica s. Rudolfa Paradžik koja nam je ukratko ispričala povijest ustanove kao i današnju situaciju. Starački dom je jedan od novijih domova u Bosni i Hercegovini i jedan od rijetkih u kojem djeluju sestre SMI. Zajedno sa osobljem i starcima, korisnicima doima, slavili smo svetu misu u kapelici koju je predvodio mr. Željko Marić. U kratkom nagovoru rektor je potaknuo i dao riječ ohrabrenja ljudima koji svoj zadnji dio života provode u ovoj ustanovi te ih pozvao na molitvu za sjemeništarce kako bi jednog dana uspjeli u svom svećeničkom pozivu. Svetu misu su svojim pjevanjem uzveličali sjemeništarci i časne sestre. Nakon toga je uslijedio ručak, na kojem su sjemeništarci otpjevali nekoliko pjesama. Pri odlasku se mogla iščitati radost na licima domaćina koji su nas pozvali i na proslavu patrona i godišnjice staračkog doma. Znati živjeti i upoznati život ne znači samo uživati u raznoraznim lijepim trenucima, nego uvidjevši cijeli tijek ljudskog života od rođenja do staračkih dana, moći ćemo bolje izabrati i odlučiti se za prave i neprolazne vrijednosti. Josip Dedić, IV. razred 47 predstavljanje Sjemeništarci prve godine IVAN ANDRIĆ rođen je 28. lipnja 1998. u Zenici. Prvo je od dvoje djece roditelja Stjepana i Blanke. Osnovnu školu je završio u Tršću. Dolazi iz župe sv. Ante Padovanskog – Vukanovići i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. MATO BABIĆ rođen je 3. rujna 1998. u Mostaru. Prvo je od dvoje djece roditelja Stipice i Renate. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. DRAGAN BREKALO rođen je 28. travnja 1998. u Doboju. Jedino je dijete majke Jele. Osnovnu školu je završio u Derventi. Dolazi iz župe sv. Juraja – Derventa i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. TOMISLAV ĆURIĆ rođen je 24. siječnja 1999. u Mostaru. Prvo je od dvoje djece roditelja Ivke i Vlade. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. JOSIP LANDEKA rođen je 30. studenog 1998. u Münchenu. Treće je od četvero djece roditelja Marinka i Venke. Osnovnu školu je završio u Posušju. Dolazi iz župe Bezgrešnog začeća BDM – Posušje i kandidat je Mostarsko-duvanjske biskupije. ANTONIJO PAVLIČEVIĆ rođen je 12. svibnja 1998. u Prozoru. Četvrto je od petero djece roditelja Ive i Kate. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. IVAN RAJIČ rođen je 20. srpnja 1998. u Prozoru. Drugo je od četvero djece roditelja Zorana i Suzane. Osnovnu školu je završio u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. 48 predstavljanje JOSIP STOJANOVIĆ rođen je 31. listopada 1998. u Prozoru. Treće je od četvero djece roditelja Antuna i Kate. Osnovnu školu je završio u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. JOSIP ŠKARICA rođen je 2. svibnja 1998. u Mostaru. Drugo je od petero djece roditelja Marinka i Marijane. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. ZVONIMIR ŠUKER rođen je 19. siječnja 1999. u Livnu. Četvrto je od četvero djece roditelja Stipana i Jasne. Osnovnu školu je završio u Lištanima. Dolazi iz župe sv. Josipa – Lištani i kandidat je Banjolučke biskupije. IVAN VLAJČIĆ rođen je 13. veljače 1999. u Mostaru. Prvo je od dvoje djece roditelja Mire i Delfe. Osnovnu školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije. Novi rektor u sjemeništu Vlč. Željko Marić je rođen 28.10.1975. godine u selu Donja Vast, župa Uzdol, od oca pok. Ante i majke Ruže r. Mendeš. Osnovnu školu je završio na Uzdolu, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru. Teološki studij je završio na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu 2000. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2000. godine u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu. Kao župni vikar djelovao je dvije godine u župi Žepče, zatim dvije godine kao osobni tajnik vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića. U Rimu, na Papinskom liturgijskom institutu „Sant’ Anselmo“ završio je licencijat iz liturgike na temu „Uloga zajednice u pokorničkoj praksi“ pod vodstvom prof. dr. Markusa Thymistera. Završio je i poslijediplomski studij doktorata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pri katedri Pastoralne teologije. Djelovao je kao župnik župe Bijelo Brdo. Prošle godine je imenovan za rektora Nadbiskupskog sjemeništa i ravnatelja Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku. 49 zabavni kutak Jeste li znali da svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar polovicu svoje težine kako bi preživjela? Jeste li znali da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane? Jeste li znali da se godišnje u restoranima posluži oko milijardu puževa? Jeste li znali da je London bio prvi grad koji je imao populaciju veću od milijun stanovnika, a sada je 13. grad po naseljenosti sa 8 milijuna stanovnika? Jeste li znali da na Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu? Jeste li znali da je jetra polarnog medvjeda otrovna zato što sadrži previše vitamina C? Jeste li znali da u prethodnih 4.000 godina ni jedna životinja nije pripitomljena? Jeste li znali da je otvarač za konzerve izmišljen 48 godina nakon što su prvi put upotrijebljene konzerve? 50 MESO Kupio Mujo burek za van. Izađe iz pekare i samo što je probao, vrati se nazad i upita buregdžiju: - Je li, bolan, gdje ti držiš meso? Ovaj ga zbunjeno pogleda i odgovori: - U frižideru, gdje bi drugdje... Mujo će na to: - Pa stavi malo i u burek! LIJEVO – DESNO Savjet za smanjenje težine: - Okrenite glavu lijevo, a potom desno. Ponovite vježbu svaki put kad vam ponude nešto za jelo! VJENČANICA Kaže svekrva snahi na vjenčanju: - Kćeri, nije ti baš nešto lijepa ta vjenčanica. A snaha će na to: - Sljedeći put će biti ljepša. SAVJET Stari mi je uvijek govorio: „Uči sine, da ne radiš!“ I ja sam učio. I sad ne radim. Google je žensko 100%, tvrdim sa sigurnošću! Čim ima odgovor na sve! Aeterna Christi munera Aeterna Christi munera Et martyrum victorias Laudes ferentes debitas Laetis canamus mentibus. Ecclesiarum principes, Belli triumphales duces, Caelestis aulae milites 3 uvodnik 4 crtice iz prošlosti 6 gost propovjednik 10 duhovna promišljanja 17 iz života svetaca Et vera mundi lumina. 21 pjesnički kutak Terrore victo saeculi Poenisque spretis corporis 23 moj život u Sjemeništu Mortis sacrae compendio Traduntur igni martyres Et bestiarum dentibus, Armata saevit ungulis Tortoris insani manus. Nudata pendent viscera, Sanguis sacratus funditur, Sed permanent immobiles. Vitae perennis gratia. St. Ambrosius (339./40. – 397.) 34 mladi i život 38 dođoh, vidjeh, zapisah 48 predstavljanje 50 zabavni kutak Mostar, brdo Hum, rujan 2013. Lucem beatam possident.
© Copyright 2024 Paperzz